FONETIKA I FONOLOGIJA

- kategorizacija – ljudska sposobnost koja omogućava razumijevanje jezika (a i

jezik sam)
- kategorizacija omogućava da glasove koje čujemo procesiramo kao jedinice
jezika, kao foneme
- fonetika – bavi se svojstvima glasova (fona)
- fonologija – bavi se razlikovnim jedinicama (fonemima) – zajednička percepcija
fonema omogućava govornicima istog jezika da se međusobno razumiju

Fonetika

- glas, glasnik, fon – nazivi za zvučni (u govoru) ostvaraj fonema

- govorne djelatnosti:
 pokretanje (inicijacija) – istiskivanje zračne struje ili se služi
zračnom strujom koja ulazi u usta (c-c, pusnik, konj ≠ Ah!)
 glasničenje (fonacija) – razlikovno svojstvo zvučnosti i
bezvučnosti
b d g z ž đ dž
p t k s š č ć c f h
 oblikovanje (artikulacija)
 vokali i konsonanti = otvornici i zatvornici –
otvoren/zatvoren prolaz zračnoj struji
Glasovi prema načinu tvorbe

1. Otvornici
- otvornički trokut

visoki i u
ie
srednji e o

niski a

- dvoglasnik
klizni otvornici (gliding vowels)
 primjeri: brijest, crijep, cvijet, slijep

2. Zatvornici
a) Zvonačnici (sonanti)
- zatvornici manjeg zatvora
- j, l, lj, n, nj, m, r, v
o nosnici (nazali) – m, n, nj
o usni (približnici, aproksimanti) – j, l, lj, v, r
 kliznik (poluvokal) – j
 približenik - v
 protočnici (likvidi)
 treperavi suglanik – r
 bočni suglasnici (laterali) – l, lj

b) Šumnici ili konsonanti

- zatvornici većeg ili potpunog zatvora – f, s, š, h, z, ž, p, t, k, b, d, g, c, č, ć, d, dž
o tjesnačnici (frikativi, spiranti) – z, ž, s, š, f, h
o zapornici (okluzivi) – p, t, k, b, d, g
o slivenici (afrikate) – c, č, ć, đ, dž
Glasovi prema mjestu tvorbe

- oblikovači – organi koji sudjeluju u artikulaciji (oblikovanju) glasova

o pomični (aktivni) artikulatori – usne , jezik, resica, meko nepce (jedro),
donja čeljust
o nepomični – gornji dio usne šupljine: zubi, desni, nepce

- usnici (bukali)
 dvousnenici (bilabijali) – p, b, m
 usnenozubnici (labiodentali) – f, v
 zubnici (dentali) – c, z, s (t, d, n)
 desnici (alveolari) – r, l (t, d, n)
- nepčanici (palatali) – š, ž, č, ž, ć, đ, nj, lj, j
- jedrenici (velari) – k, g, h
Fonologija

- fonem – najmanja razlikovna jedinica u jeziku (nema značenje, ali ga razlikuje)

- smatra se da su određeni glasovi ostvaraji istog fonema ako su fonemski slični i

ako njihova uporaba u istoj riječi ne mijenja (razlikuje) značenje te riječi

pr. suma i šuma – različito značenje  s i š su različiti fonemi

śuma i šuma – značenje ostaje isto  ś i š su alofoni fonema š
(ś se izgovara kao „umekšano“ š)

- alofon
o dopunske inačice – alofoni koji se javljaju pod različitim uvjetima (npr.
ispred nekog drugog fonema, na granici riječi i slično), dakle, ovisno o
određenim uvjetima javit će se određeni alofon
npr.
ana /ana/
anka /aŋka/

o slobodne inačice – različite izvedbe fonema koje se razlikuju međusobno,

ali nisu vezani nikakvim uvjetima (određeno mjesto, položaj i sl.) nego se
slobodno distribuiraju
npr. neki hrvatski govornici izgovaraju t, d i n kao zubnike, a neki kao desnike
– njihov izgovor kao zubnih ili kao desničkih glasova u potpunosti je slobodan
(ničim uvjetovan)

manje formalne definicije

- Kovačec – ono što govornik misli da izgovara, a slušatelj misli da čuje

- Van Valin – fonem je Superman, a alofon Clark Kent – Supermen je mogao
odabrati bilo koju ulogu, mogao je npr. biti Malcom X, rapper, ali bez obzira na to
uzeo on ulogu Clarka ili Malcoma, uvijek je Superman
SLOG
- osnovna izgovorna i slušna struktura u koju se glasovi povezuju
- uglavnom šira od glasa i manja od riječi
- zasniva se na opreci između istaknutih i neistaknutih glasova

- slog – interdisciplinaran
o fonetika (izgovorno, slušno)
o fonologija
o psiholingvistika

- fonološka svjesnost – pretpostavlja mogućnost razdiobe riječi na manje jedinice,

prvo na slogove, zatim na pristup i rimu, pa na pojedine foneme (razvojno) –
ključno za razvoj čitanja i pisanja

- slog kao interes fonologije – glasovni sastav sloga ima strukturu određenu
cjelokupnim fonološkim sustavom – neka pravila slaganja sloga su općenita,
vrijede za sve jezike ili za skupinu jezika, a neka su karakteristična za svaki
pojedini jezika

V U K Vuk
S T U P Stup
V R T Vrt
P R S T Prst
C V I E T Cvijet
P A S Pas (životinja)
P A A S Pas (pojas)

P R E S Prestati
T A
T I

L I N G Lingvistika
V I S
T I
K A
Alternacije fonema

– zamjenjivanje pojedinačnih fonema i fonemskih skupina:

a) fonološki uvjetovane: određuje ih sastav fonetskog skupa – uvjetovane

zakonitošću jezičnog sustava i obuhvaćaju sav jezični materijal

b) morfološki uvjetovane: uvjetovane morfološkom ili tvorbenom kategorijom –

uvjetovane morfološki i tvorbeno i obuhvaćaju samo određene morfološke i
tvorbene kategorije
Fonološki uvjetovane alternacije

1. jednačenje po zvučnosti
- dva suglasnika različite zvučnosti se izjednačuju (prelaze u svoj zvučni/bezvučni
parnjak) – ne vrijedi za sonante (zvonačnike)

b d g dž đ ž z - (dz) -
p t k č ć š s f c h

vrabac  vrapca
težak  teška
uz put  usput
-----
svat  svadba
s bogom  zbogom
glas  glazba

2. jednačenje po mjestu tvorbe

a) zubnici s z h ispred nepčanika mijenjaju se u š ž

š
nositi – nosnja – nošnja
paziti – paznja – pažnja
orah – orahčić – oraščić
trbuh – trbuhčić – trbuščić

b) ispred b p nosni zubnik n zamjenjuje se nosnim dvousnenikom

m
prehramben, stambeni, zelembač

- ne provodi se u jasnim složenicama (jedanput, izvanbračni)

- provodi se samo kad su b i p početni suglasnici sufiksa

3. ispadanje (gubljenje suglasnika)

u suglasničkom se skupu ne mogu se ostvariti dva ista suglasnika, jedan ispada

bezvučan (bez+zvučan)
predvorje (pred+dvorje)
ruski (rus+ski)
Morfološki uvjetovane alternacije

1. nepostojani samoglasnici

nepostojani samoglasnici - a i e (e u dijalektu i vlastitim imenicama preuzetima iz

dijalekta)

razdvajaju konsonantske skupine u genitivu množine i pridjeve po rodovima:

a)
muški rod ženski rod srednji rod
nom. jed. ponedjeljak sestra pismo
gen. jed. ponedjeljka sestre pisma
gen. množ. ponedjeljaka sestara pisama

b) pridjevi:
dobar dobra dobro
takav takva takvo

c) pridjevi (neodređeni, određeni):

kratak kratki
sladak slatki

nepostojano e: Čakovec (Čakovca), Črnomerec (Črnomerca), Belec (Belca)

2. prijeglas

alternacija o/e iza palatalnih suglasnika u muškom i srednjem rodu imenica i pridjeva

a) srednji rod muški rod

selo/polje stol  stolom/nož  nožem
 selom
 poljem

b) slon  slonovi nož  noževi

c) pridjevi:
crn  gen. jed: crnog stola crno
smeđ  gen. jed: smeđeg stola smeđe
 3. proširivanje

a) glagoli pete vrste (treći razred): trti  tarem, zvati  zovem, brati  berem

b) srednji rod – imenice s umetcima:

–et- -en- -et- -es-

mlado živog bića imenice koje mogu biti s i bez umetka
tele ime uže nebo
pile vrijeme čudo
dijete

c) duga množina:
-ovi- / -evi-

d) izgovorno uvjetovano:
s/sa k/ka sastrugati obamrijeti

4. vokalizacija

zamjenjivanje l sa o na kraju sloga

nom. jed. anđeo posao

gen. jed anđela posla

gl. pridjev radni – muški rod (rekla – rekao, pala – pao)

5. palatalizacija

umjesto velara (jedrenika) dolaze palatali (nepčanici)

k, g, h  č, ž, š

a) vokativ jednine
junak  junače
drug  druže
duh  duše

b) aorist (rekoh - reče, digoh - diže)

c) ispred pojedinih sufikasa (mračan, brižan, majčica, junačina, čovječuljak,

knjižnica...)
 6. sibilarizacija

umjesto mekonepčanih suglasnika dolaze sibilanti

d) dativ i lokativ jednine – ženski rod (majka, noga, juha)

e) nominativ, dativ, lokativ i instrumental množine – muški rod (vuk – vuci -

vucima, propuh – propusi - propusima)

f) imperfekt (reći – rekao – reci)

g) tvorba nesvršenih glagola (dignuti -- dizati, uzdahnuti -- uzdisati)

7. jotacija

nepalatalni suglasnik prelazi u palatalni (stapajući se s j)

cč, dđ, hš, kč, llj, nnj, sš, tć, zž…

a) prezent (peta vrsta, drugi razred) – micati -- mičem, lagati -- lažem, plakati --
plačem, šetati – šećem

b) komparacija – dug -- duži, suh -- suši, brz -- brži

c) umetanje epentetskog l (između p, b, m, v i j)

- groblje, grmlje, krvlju, življi, grublji