1

Mathematica - Upoznavanje sucelja i osnova rada u

software-u

Mathematica sučelje

Kernel
Prilikom pokretanja Mathematica-e pokreće se i Kernel. Sve naredbe kao i vrijednosti definiranih varijabli ostaju zapamcene unutar Kernel-a. To
ponekad moze stvoriti probleme, a kada korisniku dojadi uvijek moze lokalno prekinuti rad Kernela i na taj nacin resetirati memoriju.

Notebook
Notebook je radni prostor, da bi se mogle izvrsavati naredbe potrebno je imati otvoreni notebook. Sve sto se radi na nekom proracunu, clanku,
predavanju ili poglavlju knjige, moguce je spremiti u datoteci sa nastavkom .nb te kasnije nastaviti raditi u istoj datoteci.

Cell
Cell odnosno celija je dio notbook-a. Svaki proracun i tekst se nalazi unutar celije. Proracun ima odvojene ulazne i izlazne celije. Celije se mogu
grupirati i moze im se mijenjati stil.

Princip rada
Najjednostavniji oblik koristenja Mathematica-e je umjesto kalkulatora. Vrijednosti i operacije se unose u ulaznu celiju, operacija se potvrdjuje
tipkama Shift+Enter ili samo Enter na numerickom dijelu tipkovnice. Prilikom otvaranja notebook-a korisno je pokrenuti izvrsavanje svih naredbi
pomocu Evaluation-> Evaluate Notebook. Prilikom racunanja korisno je pretvarati rezultat u decimalni broj. Zato se koristi naredba //N ili N[] ili se
na kraju stavlja tocka. Preciznost rezultata takodjer mozemo podesavati po volji. Standardna preciznost je 16 znamenaka, sto se moze provjeriti
naredbm $MachinePrecision, Mathematica prikazuje samo 6 decimala, a ukoliko zelimo vidjeti ostale koristimo InputForm[ .]. Naredbom N[izraz,broj
decimala] mozemo traziti i vecu tocnost nego li je opcenito postavljena za stroj.

Primjer 1
Mathematica kao kalkulator

2+3

9 ê 23

9
23
2 Mathematica1-Upoznavanje sucelja.nb

9 ê 23 êê N
N@11 ê 19D
11 ê 19.

0.391304

0.578947

0.578947

InputForm@ 9 ê 23.D
$MachinePrecision

15.9546

0.3913043478260869

N@9 ê 23, 20D

0.39130434782608695652

Mathematica ugradjene funkcije

Prednost koristenja Mathematica-e je da sadrzi veliki broj gotovih funkcija koje su spremne za koristenje. Funkcije se pisu sa velikim pocetnim
slovom, a argument funkcije se pise unutar uglatih zagrada.

Primjer 2
Funkcije

Sqrt@4D
Exp@10D
Log@10.D
Log@10, 1000D
Sin@90 DegreeD
Cos@90 DegreeD
ArcSin@0.5D
3!
Abs@− 24D
Round@133.45D
Mod@32, 5D
Random@D
Max@2, 4, 15, 11D
Min@2, 4, 15, 11D
FactorInteger@6D

10
 Mathematica1-Upoznavanje sucelja.nb 3

2.30259

0.523599

24

133

0.545659

15

882, 1<, 83, 1<<

Primjer 3
Velicine

Osim ugradjenih funkcija mathematica sadrzi i ugradjene fizikalne jedinice i velicine. Da bi se koristile jedinice potrebno je pokrenuti paket Units
naredbama: << Units` ili Needs["Units`"]. Napomena: znak ` dobije se kombinacijom tipaka Altgr+7
4 Mathematica1-Upoznavanje sucelja.nb

<< Units`
E
Pi
Infinity
Degree

F
Meter Mile
ConvertB12. ,
Second Hour

26.8432 Mile
Hour

Svaka ugradjena naredba ima dodatne opcije koje mozemo pronaci u Mathematica dokumentaciji. Osim preko izbornika Help, dokumntaciji se moze
pristupiti tako da se upise ? na pocetku naredbe i potvrdi sa Shift+Enter ili oznaciti naredbu i pozvati tipkom F1.
Korisno je koristiti palete npr. Classroom Assistant. Vecina znakova na paleti moze se unijeti i kombinacijom tipaka. Ucestalim koristenjem Mathemat-
ica-e moguce je nauciti dobar dio tipkovnickih kratica.

Primjer 4

? Max

Max@x1 , x2 , …D yields the numerically largest of the xi .

Max@8x1 , x2 , …<, 8y1 , …<, …D yields the largest element of any of the lists. à

Pozivanje prethodnih rezultata

Rezultati opercija se mogu pozivati kasnije tijekom proracuna koristeci znak %, %% ili vise uzastopnih sto znaci da hocemo prethodnu, drugu
odostraga ili n-tu vrijednost odostraga. Moguce je koristiti i %broj celije, tada se referiramo na odredjenu celiju. Potrebno je oprezno koristiti ovaj
postupak te se preporuca radije spremiti rezultat kao varijablu.

Primjer 5

2+2

3+3

6
 Mathematica1-Upoznavanje sucelja.nb 5

%%

%%%%

%259

Varijable i definiranje varijabli

Varijable definiramo znakom = te nakon potvrdjivanja definicije i izvrsavanja naredbe program ispisuje u izlaznu celiju vrijednost varijable. Ukoliko
ne zelimo da program svaki puta ispisuje vrijednost mozemo koristiti znak ; da bismo sakrili rezultat operacije. Taj znak se moze koristiti i nace kada
nam trenutna vrijednost nije vazna da bude vizualno prikazana.

Primjer 6

x = 10
y = 20

10

20

x = 10; y = 20

20

x = 10; y = 20;

Kada jednom definiramo varijablu u Mathematica-i ona ostaje zapamcena sve do gasenja Kernela. Stoga je korisno da prije svakog novog koristenja
varijable uklonimo ili barem obrisemo njenu vrijednost. Mozemo koristiti funkcije Clear[] ili Remove[]. Ukoliko se zeli ukloniti sve varijable koristi
se Remove["Global`*"].