ATLAS ARHITEKTURE

I. SVEZAK

Konstruktivni elementi
Uvod Primarna funkcija arhitekture je bioloka: zatita od nevremena i drugih sila, pa je ona sredstvo kojim se ovjek bori za egzistenciju (kao i ivotinje ptice, dabrovi, krtice, itd.). Drutvenim raslojavanjem razvija se i reprezentativna funkcija arhitekture. Izvedbi arhitektonskog djela prethodi projektiranje, koje mora biti u skladu s tehnikim mogunostima, sredstvima i situacijom na terenu. I. ZIDOVI (Atlas I., 28-33) ZIDOVI su uspravni ploni volumeni ravnog ili zakrivljenog toka, koji omeuju prostore graevina ili ih ralanjuju. U poetku su kod atora, kua s konzolnim kupolama i dr. zidovi identini KROVU. ZIDNI VEZ slui uspostavi zbijene strukture koja omoguava ravnomjerni raspored sila pritiska. Njihovo prenoenje s 1 kamena na 2. se ostvaruje preko REKI tj. SLJUBNICA. KIKLOPSKO ZIE nepravilni blokovi, poslagani jedan iznad i pored drugog, a rupe su ispunjene glinom ili kamenjem. POLIGONALNO ZIE u horizontalnom zidnom vezu slojevi klesanaca iste veliine izmjenjuju se s lunim rasporedom kamenova iznad pojedinih blokova. ANATIROZA postupak izdubljivanja blokova, kako bi se postigla pravilnija mrea tankih reki prijenos sila prenosi se na rubove to pojaava bridni pritisak. BUNJAT obrada lica zida na kojem su blokovi ostavljeni izboeni, a obraene su samo sljubnice (vidi: Giulio Romano: Palazzo del Te, Mantova, cca 1530.). Bunjat je inae est kod obrambene arhitekture. OPUS ISODOMUM potpuno pravilni kvadratini kameni blokovi kod kojih savrena pravilnost veza zahtijeva najvie vremena i tehnike razine. Nema veza od buke, a blokovi su vezani metalnim sponama. ODTERETNI LUKOVI dvostruki nizovi uskih ploastih opeka (vidi Panteon u Rimu). OBJEENO PROELJE (curtain wall) statiki je neovisno od zidne konstrukcije (koa i kostur). PROZORI kakve danas poznajemo najprije su konstruirali Rimljani, a mnogo kasnije su opet izumljeni u srednjoj Europi. II. KROV (Atlas I., 39-43) KUA-KROV - (ator) - spada meu najstarije graevinske tipove. Izgradnjom zidova diferenciraju se zid i krov. Apulski TRULLI pripadaju grupi KONZOLNIH KUPOLA (PSEUDOKUPOLA), kod kojih su krov i zid prvotno tvorili jedinstvenu plohu. Dananji tip ima kvadratian prostor pod krunom kupolom, ija je unutranja ljuska parabolino zakrivljena. Na PRAVOKUTNIM TLOCRTIMA nastaju standardni oblici krova: 1) JEDNOSTRENI, 2) DVOSTRENI, 3) ETVEROSTRENI, 4) ZRCALNI (svod krov: Atlas str. 38, sl. 5) Tipovi KROVNIH KONSTRUKCIJA su mnogo brojniji od tipova KROVOVA:

RAVNI KROVOVI od nosivih greda i vodonepropusnog sloja osobito na Bl. Istoku Na istoku ti krovovi esto slue kao terase za boravak i spavanje. SVODNI KROVOVI napose bavasti i zrcalni krovovi (vidi prethodnu stranicu), otvoreni ili obloeni, prisutni preteito u Sredozemlju (Italija, Egeja). KOSI KROVOVI prisutni svugdje KROVOVI S ROGOVIMA (slobodni drveni nosai etvrtasta presjeka koji se pruaju od vrha zida do sljemena krova gdje su povezani u parove) i SLJEMENOM GREDOM tipini su za seljake kue-ognjita rimskog podrijetla. Najee su na 2 vode. ROENINI KROVOVI germanske tradicije primitivnija su varijanta, koja se koristi kod starijeg, eliptinog tlocrta kue. Visina krova zauzima ukupne visine jednoetane kue, dok je kod krova s rogovima rimske tradicije to cca 1/3. Danas nove tehnologije i materijali (aluminij, armirani beton i dr.) omoguuju cijeli spektar novih mogunosti za krovove. KROVNI POKROVI (Atlas I., 42-3) 2 suprotne skupine: 1) NEPROPUSNI POKROVI npr. slojevi nabijene ilovae ili bitumena / asfalta: Bl. Istok, Mediteran. DANAS: od lijevanog betona i bitumena svugdje. 2) ODVODNI POKROVI od trske, slame, indre, kamenih ploa, crijepa od peene zemlje, limenih ploa. Uglavnom su rasporeeni u ljuskasti vez. Klasian primjer je rimski krov s TEGULAMA i IMBREXIMA, koji su npr. kod nas u post-rimsko doba u formi konkavno-konveksno postavljenih kanalica postali est pokrov u Dal., Istri. STREHA slui tome da se oborinska voda ni pri jakom vjetru ne slijeva po zidu. Najjednostavnije rjeenje je u to veem krovnom napustu, a alternativa je oluk koji vodi vodu do vodoriga koje su kod grkih hramova u obliku lavljih glava. III. SVOD (Atlas I., 44-47) SVODOVI su zaobljene plohe ili njihovi dijelovi koji natkrivaju prostor. Napinju se meusobno ili izmeu uporita. PRAVIM SVODOVIMA nazivaju se analogno LUNIM konstrukcijama jedino svodovi izvedeni kamenjem klinasta oblika, s radijalnim rekama. U antici su esti KONZOLNI PSEUDO SVODOVI (hodnik u zidinama TIRINTA). Kod Rimljana svodovi od lijevanog betona, a danas KROVNE LJUSKE od ARMIRANOG BETONA i DRVA. Kao i prave lukove i BAVASTE SVODOVE na zapadu prvi grade Ertuani, od kojih ih preuzimaju i ire Rimljani, dajui im monumentalne dimenzije (npr. hram Venere i Rome u Rimu). U romanici dugaki je bavasti svod ojaan i ralanjen POJASNIM LUKOVIMA POJASNICAMA. U gotici dominira konini iljasti svod, a bavasti opet dominira u renesansi i baroku. KRINI SVOD nastaje spajanjem dvaju bavastih svodova pod pravim kutom. Nastao u helenizmu, est je u rimskoj arhitekturi, npr. u podrumima Dioklecijanove palae u Splitu ili u Maksencijevoj bazilici u Rimu. Raspodjela pritiska na nekoliko toaka omoguuje velike prozore u tijelu zia. U romanici i gotici njegovi bridovi esto dobivaju ojaanja rebrima, koja kasnije postaju samostalna, a plohe izmeu rebara se lagano povisuju tj. napinju, ime se dobiva bolja usredotoenost noene mase na rebra. To je KRINOREBRASTI SVOD, u sreditu kojeg se esto nalazi figurativno oblikovan KLJUNI tj. ZAGLAVNI KAMEN. REBRA takvog

svoda se u katedralama esto sputaju niz zid kao POLUSTUPOVI. U srednjem vijeku se iz njega razvijaju: ZVJEZDASTI, LEPEZASTI, MREASTI i SAASTI SVOD.
Tipologija:
http://www.ffzg.hr/povum/slike/svodovi.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/lukovi.jpg

IV. KUPOLA (Atlas I., 48-49) KUPOLE su svodovi pravile zakrivljenosti koji se najee podiu iznad kruga, a rjee iznad elipse. Njihov idealan oblik je polukugla, no on se ostvaruje razmjerno kasno. U poetku dominiraju lane KONZOLNE kupole kao u glasovitoj ATREJEVOJ RIZNICI u Mikeni (Atlas, str. 148). Tek se u rimskoj arhitekturi javlja izrazita sklonost gradnji nadsvoenog centralnoga prostora, npr. u arhitekturi TERMI i carskih palaa (Domus aurea). Povezanost valjka (TAMBUR valjkasti nosa kupole) i polukugle (SFERNE KUPOLE) najbolje je ostvarena na PANTEONU (Atlas, str. 252). Na grko-rimskom istoku nastoji se povezati kvadratina osnova s kupolom i forma polukugle. Najjednostavniji nain na koji se to moe uiniti je OPISANA KUPOLA tj. KUPOLASTI SVOD (EKA KAPA) koja ima formu polukugle kojoj su na 4 strane u polukuglu upisanog kvadrata odsjeeni rubovi, tako da ona tvori tlocrtni kvadrat: na mjestima tih zasjeka OPISANA KUPOLA tj. KUPOLASTI SVOD se oslanja na kvadratinu osnovu zdanja koje presvouje (Atlas, sl. 48-a i http://www.ffzg.hr/povum/slike/svodovi.jpg) SAVRENO TEHNIKO i FORMALNO RJEENJE spoja kupole i prostorne kocke je KUPOLA NA PANDANTIVIMA [sferni trokuti adapteri izmeu kvadratine osnove i krune baze kupole, ostvarena npr. u AJA SOFIJI (Atlas, str. 270 arhitekti: Antemij iz Tral(es)a i Izidor iz Mileta, 527. AD)]. Tehniki jednostavnije rjeenje je kupola na TROMPAMA - trokutastim horizontalnim niama iznad uglova kvadrata (Atlas, str. 48-d). TAMBUR (valjkasti nosa kupole, vidi npr. Sv. Petar u Rimu) esto je perforiran prozorima koji rasvjetljuju unutranjost, a od renesanse dalje (umjesto rimskog OPAIONA krunog okulusa na vrhu kupole kao kod Panteona) to vrlo esto ini LANTERNA na vrhu kupole, koja tu ponavlja motiv kupole na tamburu (vidi Sv. Petar u Rimu - Atlas, str. 48). U renesansi se od Brunelleschija1 dalje afirmira REBRASTA KUPOLA S VIE LJUSKI koju je on prvi ostvario na firentinskoj katedrali u formi OKTOGONALNOG SAMOSTANSKOG SVODA. REBRASTU KUPOLU primjenjuje i Michelangelo nakon 1561. na Sv. Petru u Rimu (Atlas, str. 48)! U tjemenu njegove kupole nalazi se TLANI PRSTEN koji prihvaa rebra i lanternu. Od renesanse dalje KUPOLA DOMINIRA SLIKOM GRADA. V. STUBE I RAMPE (Atlas I., 53-57)
RAMPE povezuju ravnine razliite visine nagnutim kosim plohama do oko 15 stupnjeva. RAMPE prije svega slue kolnom prometu, u egipatskim hramovima su se primjerice koristile za procesije. STUBITA se sastoje od 1 ili vie STUBINIH KRAKOVA. Najjednostavnije su jednokrake stube, ravnog tlocrta. Osobito se dekorativna funkcija stubita razvija u baroku. Tada su esto omeena balustradama (balustri + rukohvat). U crkvama se esto stube diu spiralno, te su skrivene u STUBINE TORNJEVE. Osobito efikasno su primijenjene u Koloseju, povezane s hodnicima, premda su tu osim onih u CAVEA-i gotovo nevidljiva. Suprotno tome, jo u Perzepolisu ona su monumentalna i REPREZENTATIVNA.

VI. DORSKI HRAM (Atlas I., 60-61) DORSKI HRAM razvio se iz profanih graevina, osobito iz egejskoga tipa megarona.
Tipologija antikih hramova: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg

On je projektirao rebrastu kupolu firentinske katedrale po uzoru na kupolu hrama Minerve Medice u Rimu iji izgled nam je sauvan na jednoj Piranesijevoj grafici: http://farm4.static.flickr.com/3230/3021405477_8157163028.jpg

VII. CRKVA SV. SOFIJE i arhitektura u vrijeme Justinijana (Atlas I., 62-63, 268-270) Crkvu Sv. Sofije (tlocrt i presjek: Atlas, str. 270) podigao je car Justinijan i posvetio je 27. prosinca 537. Rije je zapravo o potpunoj obnovi crkve koja je kao i niz drugih stradala u Ustanku Nika 532. godine. Svrha tog velianstvenoga zdanja je bila da svjedoi o sjaju kranske vjere u Bizantu - novom Jeruzalemu i Rimu, te da velia carevu mo, kojom upravlja Boja MUDROST (B. Mudrosti je posveena jedna od posljednjih knjiga Starog zavjeta: http://hr.wikipedia.org/wiki/Knjiga_Mudrosti ) Naoko suprotni sustavi bazilike i crkve s kupolom, ovdje su sretno spojeni u veliku BAZILIKU S KUPOLOM, centraliziranog longitudinalnog tlocrta. Tu jo uvijek prevladava uzduno usmjerenje bazilike, natkrivene centralnom kupolom, koja meutim nije izolirana, niti predstavlja niz kupola kao u APOSTOLEIONU (Atlas, str. 270) - tipu KRINE CRKVE s KUPOLOM (sagraenom za Konstantina, iznova podignutom za Justinijana, unitenom u 15. st., a kojeg koncept slijedi npr. sv. Marko u Veneciji, a kod koje krakove kria okruuju ophodi i empore, dok kontraforni lukovi osiguravaju uzduni zid od potiska svoda. Ima i pastoforije), nego je pretvorena u KUPOLNI SUSTAV. Naime sredinja kupola se oslanja na 2 POLUKUPOLE postavljene u uzdunoj osi, na koje se teret glavne kupole prenosi PANDANTIVIMA. Na uzdunim stranama, meutim, boni se zidovi otvaraju prema sporednim prostorima dvokatnim arkadama: tu je primijenjen BAZILIKALNI SUSTAV: struktura odgovara TROBRODNOJ BAZILICI S GALERIJAMA EMPORAMA. KUPOLA je konstruirana (Antemije iz Tralesa i Izidor iz Mileta) kao REBRASTA KUPOLA JEDINSTVENE LJUSKE. 40 zidanih rebara oslanja se na vijenac uporinih stupova, izmeu kojih je 40 prozora, koji u unutranjosti crkve stvaraju dojam da kupola LEBDI. Kupola se oslanja i na 4 glavna stupca, ali i na SUSTAV KONTRAFORA koji se nalaze skriveni u bonim brodovima. Sveta Sofija oznaava kraj antikom nainu gradnje LANCIMA: nema vie samostalnih pojedinanih oblika, SVI ELEMENTI USPOSTAVLJAJU UZAJAMNI ODNOS jedan s drugim i s CJELINOM. Malo prije velebne crkve sv. Sofije, podignute na mjestu ranije Teodozijeve crkve istog titulara, spaljene u Ustanku Nika, isti arhitekti Antemij(e) i Izidor podigli su CRKVU SV. SERGIJA I BAKHA (527. - 537.). Njezin e osnovni prostorni sklop KUPOLE oslonjene NA 8 POLIGONALNIH NOSAA, koji oblikuju unutranji oktogon, kojeg arkade u 2 etae odvajaju od ophoda i galerija (tlocrt na str. 268) tj. EMPORA biti malo kasnije ponovljen i u crkvi S. VITALE u Raveni (Atl., sl. 268), koja je za razliku od Sv. Sergija i Bakha meutim posve centralna graevina, bez bitnijih longitudinalnih elemenata. Pojasnice meu stupcima nose krikastu kupolu. U dijagonalnim su osima polukrune nie natkrivene polukupolama koje nose glavnu kupolu. Iz kubusa tj. kvadrata osnove izlazi samo poligonalna apsida. Vrlo slino rjeenje ponavlja SAN VITALE u Raveni, crkva koja je nastala svega par godina kasnije (526. 547.). U vanjski oktogon upisan je unutranji oktogon od jakih poligonalnih stupaca. S lukovima koji ih povezuju, oni oblikuju dvoetane arkade na kojima poiva kupola rastvorena s 8 prozora. Uokolo sredinjeg prostora na stupovima su EMPORE. Pezbiterij kao i kod Sergija i Bakha zavrava u poligonalnoj apsidi. Bono su meutim PASTOFORIJE krunog tlocrta, a ispred crkve je PREDVORJE postavljeno KOSO a iza njega stubini TORNJEVI, koji vode na empore.
Kao i Teodozijeva Hagia Sophia, i Konstantinova HAGIA EIRENE je spaljena u ustanku Nika 532. godine. Obnovljena je kao trobrodna bazilika s velikom sredinjom kupolom na tamburu, te je po prostornoj koncepciji srodna Hagia Sophiji.

Unutranjost sve 3 crkve pokazuje NOVI BIZANTSKI IDEAL koji niz jasno omeenih pojedinanih prostora ZAMJENJUJE CJELOVITIM ORGANIZMOM.

VII. KATEDRALA U AMIENSU (Atlas I., 64-65) Gotike katedrale su materijalizacija srednjevjekovnih prostornih koncepcija, koje svoj apogej doivljavaju u Francuskoj. Gotika tei za rastvaranjem mase, koje se ostvaruje sustavom nosivih VORINIH TOAKA, koje omoguavaju da velike plohe zia budu rastvorene prozorima prekrivenim VITRAIMA, koji u unutranjosti stvaraju mistiku atmosferu NEBESKOG JERUZALEMA. Osnovna konstruktivna jedinica je pravokutni SVODNI TRAVEJ srednjega broda. Na njegovim su uglovima nosai svodnih arkada (KRINO-REBRASTI SVOD) koji ujedno podravaju zid glavnog broda. Na oko pola visine, prikljuuje se po 1 travej bonih brodova, prema van omeen prozorskim zidom. Boni zid testuda rastvoren je prozorima ispod kojih se u razini krova bonog broda nalaze EMPORE, koje su TRIFORIJIMA otvorene prema glavnom brodu. Visoke mase gotikih katedrala statiki dodatno uvruje KONTRAFORNI SUSTAV vanjski statiki kostur koji neutralizira bone pritiske na nain da se du vanjske strane bonog broda nalazi po 1 kontrafor iz kojeg se koso izdvajaju KONTRAFORNI LUKOVI, koji prihvaaju teret svoda srednjeg broda. FIJALA na vrhu kontrafora ima 2 funkcije: rije je o kompenzacijskom vertikalnom optereenju, ali i o estetski loginom vizualnom zavretku kontrafora.

Povijest graenja
I. do kraja antike

GRKA
Rije STIL (STILUS) na latinskom znai PISALJKA, ali i RUKOPIS, NAIN IZRAAVANJA.2 Postoje INDIVIDUALNI, POVIJESNI, GENERACIJSKI, REGIONALNI, NACIONALNI stilovi.

Redovi po Chambersu:
http://www.ffzg.hr/povum/slike/dorski.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/toskanski.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/jonski.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/korintski.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/kompozitni.jpg

Svi zajedno na: http://www.scribd.com/doc/59627397/Redovi-Po-Chambersu-Treatise-on-Civil-Architecture-1759

HRAM DORSKOG REDA3

I. zona: PODGRADNJA (Atlas, I., 60 i 154-5) STEREOBAT podgradnja EUTINTERIJA gornji sloj klesanaca temelja obrub koji tik iznad razine tla obilazi oko graevine KREPIDOMA 3 stepenice na kojima je postolje PERISTAZE (ophodni trijem). STILOBAT oblikom i klesanjem kamenih blokova odgovara tlocrtu gornjeg dijela graevine. II. zona: STUPOVI stoje na STILOBATU III. zona: GREE = TRABEACIJA kao teka horizontala poiva na nizu potporanja. Iznad glavne grede ARHITRAVA nalaze se ulijebljene kamene ploe TRIGLIFA koje su u sreditu interkolumnija, u osi stupa, i oznaavaju poloaj krovnih greda. Izmeu njih su drvene ili kamene, obojene metope, koje s triglifima tvore FRIZ. Sve je to atavizam iz vremena gradnje u drvu. Sa zavrnim vijencem koji se istie iznad friza GEIZON - i s olukom SIMA na njemu poinje KROV. IV. zona: KROV ili ZABAT KROV, dvostreni, malog nagiba. Ukraavaju ga eoni crjepovi ANTEFIKSI, koji se nalaze ispred pokrovnih crepova. AKROTERIJI su pak skulpture koje ukraavaju uglove i vrhove zabata hrama (esto u formi palmete ili sfinge sl. str. 154 Javlja se kasnije i u sr vij npr. na vrhu ciborija). SIMU tj. oluk esto ukraavaju VODORIGE u obliku lavljih glava (sl str. 158). Na ZABATU horizontalni vijenac i kosi GEIZON stvaraju jak okvir oko zabatnog trokuta TIMPANON-a.
SUDAR UGLOVA tj. DORSKI UGAONI KONFLIKT (sl. str. 154 - nastaje ispadanjem ugaonog triglifa iz osi stupa). Rjeava se stupnjevitim poveanjem kutne i prve idue metope, ime se postie izjednaavanje osi. Takoer se smanjuje osni razmak ugaonog traveja ophodnog trijema, ili oba rubna traveja, a ponekad se i stup lagano naginje prema unutra (dojam organike elastinosti). JONSKI RED (Atlas, I., 160-163, vidi redove po Chambersu) JONSKI UGAONI KONFLIKT nastao je iz injenice da frontalno i bono lice jonskog kapitela nisu ista, pa je ugaoni kapitel zabatne strane hrama kvario jednoliko oblikovanje bone strane i/ili obratno. To je rijeeno na nain da ugaoni kapitel ima dva lica na vanjskim stranama, dok se na unutranjim stranama nalaze inae boni dijelovi.

Tipovi klasinih hramova: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg

http://www.scribd.com/doc/59520301/Tipovi-klasi%C4%8Dnih-hramova

2
3

J. J. Winckelmann je pionir definicije stila kao objedinjujue kategorije izraza i ukusa za likovno stvaralatvo pojedinog vremenskog razdoblja.

Dorski hram se razvio iz megarona.

GRKE KUE (Atlas, 174-175) Nema jedinstvene sheme: Ovalne S apsidom (forma ukosnice) Megaron (slina TEMPLUMU IN ANTIS koji je iz megarona ponikao) Gradske kue - javljaju se prve inzule Kua s trijemom (Halkidika) trijem je kraljenica kue. Kua s peristilom trijem koji ga okruuje omoguuje pristup raznim krilima kue. Glavna prostorija ANDRON (blagovaonica i prostorija za druenje mukaraca - kojoj u rimskom domusu odgovara TABLIN) nalazi se u dnu. Stan se zapravo nalazi na 1. katu. Tip Prijena je praktian za gradske uvjete, a spaja kuu s dvoritem i tip megarona. GRKE KOMUNALNE GRAEVINE (Atlas, 176-177) smjetene su uglavnom na rubovima agore

BULEUTERION (vijenica) najprije izduena a potom kvadratilna tlocrta. STOA je javno okupljalite koje je u pravilu dugi uski trijem s potpornjima, otvoren na jednoj uzdunoj strani. GIMNAZIJ se sastoji od prostrane skupine vjebalita, trkalita, trijemova i sporednih zgrada. Njegova je jezgra PALESTRA dvorite za vjebe uglavnom kvadratinog tlocrta, sa svih strana okrueno trijemom. S druge strane trijema su pomone prostorije za vjebu, te za pouku i glazbeni odgoj. GRKI HRAM (Atlas, 185-195)
Vidi tipologiju: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg http://www.scribd.com/doc/59520301/Tipovi-klasi%C4%8Dnih-hramova

Kalikrat i Iktin - projektanti Partenona od 465. pr. K. dalje.

Partenon je atipian dorski hram, jer ima jonski friz, kojeg dorski hramovi nemaju. To moda i nije neobino jer je podignut na jonskome tlu.

GRKO KAZALITE (Atlas, 200-201) Oblik mu se razvio iz izvoake prakse. Kao povrina za predstavu sluo ORKESTRA - koja moe biti okrugla ili polukruna. Ona je smjetena ispred Dionizova HRAMA i ima OLTAR u sredini. Oltar koji smeta izvoenju postupno se pomie na rub orkestre, a kasnije se kao i hram posve odvaja od orkestre. Lagani drveni kostur SCENA (skene) nalazi se iza orkestre i odvaja ju od otvorenog prostora iza. Kasnije postaje trajna drvena konstrukcija, a potom i kamena graevina, jer su kazalita u poetku drvena. Dekorirana je kulisama vezanim za predstavu. KAVEA ili gledalite u poetku scenu okruuje poligonalno (trapez), a kasnije polukruno. Radijalno rasporeene ODJELJKE uokviruju STUBE. PROSKENIJ nalazi se izmeu scene i orkestre, sadri rekvizite.
Hipodam iz Mileta: 1. urbanist: Pirej, cca 450. pr. K., i Milet

RIM
Podatna vegetabilna forma korintskog kapitela, povezuje se s elementima jonskog kapitela ili figurativnim elementima, te tako nastaje KOMPOZITNI KAPITEL (str. 206), koji se prvi put javlja na Titovom slavoluku 82. godine. Rimljani takoer izmiljaju IMPOST i VIJENAC na toki prijelaza luka u masu zida. LEPTIS MAGNA odlian je primjer zamjene arhitrava ARHIVOLTAMA tj. lukovima / arkadama na stupovima. SIRIJSKI ZABAT arhivolt koji prolazi iz trabeacije premouje srednji interkolumnij u zabatu, kako bi se istaknula os ulaza u svetite kao u PROTIRONU Dioklecijanove palae u Splitu (Atlas, sl. str. 208) Arhitektura postaje KULISOM Celzova biblioteka Atlas, sl. str. 210. Rimska kua DOMUS (Atlas, 222-223) KUA S ATRIJEM se od 4. st. pr. Kr. uvruje kao sveitalski tip (sl. str. 222). Srce kue je ATRIJ, (lat. ater = garav) unutranje dvorite, okrueno sa sve 4 strane trijemom, u sreditu kojeg se nalazilo vatrite. U atrij se ulazi s ulice kroz PROTHYRON, smjeten meu dvjema TABERNAMA radionicama ili trgovinama koje gledaju na ulicu. U dnu atrija nalazio se TABLIN, koji je sluio kao dnevna soba, tj. kao roditeljska soba s branim krevetom, a kasnije kao primai prostor. Bio je irom otvoren prema atriju. Kraj njega su OECI od kojih se 1 ureuje kao blagovaonica - TRIKLINIJ. Uokolo atrija su jo KUBIKULA spavaonice, te spremita, i sa svake strane po jedna ALA, irom otvorena prema atriju. Kasnije, osobito u carsko doba, domusu se po grkom uzoru dodaje PERISTIL u dnu, te tako TABLIN postaje prolaznom prostorijom. INSULA (Atlas, 224-225) Proletarizacija velikog dijela rimskog stanovnitva, i njegov dolazak u Rim, uvjetovao je pekulacije sa zemljitem, koje je postalo vrlo skupo, pa se podiu katnice, INSULAE, iju je visinu ograniio Trajan na 17,60 metara. Ipak, stambena gradnja ostaje kaotina, jer grad nije pravilno planiran. Drukije je bilo u Ostiji. Bilo je vie tipova INSULA od onih s USKIM HODNIKOM do onih s UNUTRANJIM DVORITEM, koje moe biti okrueno arkadama (Casa di Serapide). Etae su povezane stubitem. Na ulinoj strani u prizemlju su trgovine zaklonjene trijemom oslonjenim na arkade. Obino su na 1 katu bili raskoniji stanovi (Piano nobile), a na viim katovima manji, za sirotinju. VILLA RUSTICA (Atlas, 226-227) Villa rustica, gospodarska kua na latifundijima povezuje stambenu i gospodarsku funkciju. Oblik i veliina joj ovise o veliini dobra, vrsti proizvodnje, topografiji i klimi. Gospodareva kua (Virtruvije je zove VILLA URBANA) slii gradskim vilama.

VILLA I PALAA (Atlas, 226-227) Najpoznatija CARSKA VILA svakako je ona Hadrijanova u Tivoliju. Zdanja slue carskoj reprezentaciji (KANOPUS i SERAPEJ), dravnim poslovima i privatnom boravku: (minijaturni TEATRO MARITIMO na otoiu na kojeg je mogue povui mosti. CARSKA PALAA (Atlas, 228-229) August u svojoj skromnosti jo nije podizao palae, ve je ivio u villi kao istinski princeps ili primus inter pares. No njegovi nasljednici nisu tako suptilini, pa nastaju dekadentno-reprezentativni sklopovi: Neronova Domus Aurea, i Domicijanov PALATIUM (od kojeg i potjee rije palaa), koji je sjedite Carstva sve do Dioklecijana. Nesigurna vremena kasnog Carstva ilustrira Dioklecijanova fortificirana palaa u Splitu, koja u svoje sjeverne 2/4 ima vojarne, a june 2/4 stan cara, hramove i mauzolej. Svaka od kopnenih stana palae ima po 6 KULA i snani PROPUGNACULUM: jedino morska strana u gornjoj etai ima etnicu s arkadama. BAZILIKA (Atlas, 230-233) BAZILIKA je nastala iz grkih uzora graevina s AULOM (dvoranom). Rije je uglavnom o longitudinalnom trobrodnom zdanju, kod kojeg je sredinji brod iri i vii od bonih, te taj brod ima prozore koji u unutranjost pruaju mnogo svjetla. Kasnije se poveavaju dimenzije i broj brodova. Helenistike kolonade u rimsko doba iznutra zamjenjuju ARKADE koje nose bavaste svodove u bonim brodovima, koji su prvotno bili otvoreni. Slui kao okupljalite i sudnica (TRIBUNAL). Zadnja velika klasina bazilika u Rimu je Maksencijeva, dovrena od Konstantina. On je originalnu lungitudinalnu usmjerenost te trobrodne bazilike s 3 ogromna traveja, koja je zapoinjala predvorjem na istoku, zamijenio poprenom, probivi na bazilici sa sjeverne strane apsidu (Atlas, sl. str. 232), u kojoj se nalazila njegova kolosalna statua, sada u Palazzo dei Conservatori na Kapitoliju. Uskoro u Konstantinovo doba kranstvo prihvaa formu bazilike, te ju transformira za svoje kultne prostore. TREME (Atlas, 234-237) TERME imaju svoju preteu u grkim kupalitima uz gimnazije i palestre. Glavne prostorije su im hladni FRIGIDARIUM, mlaki TEPIDARIUM i vreli CALIDARIUM, kao i parna kupelj, a uz koje su se nalazile svlaionice, vjebaonice, bazeni, itaonice, dvorane za muziciranje i slino. Male terme imala je i Dioklecijanova palaa, koja je sagraena na sumpornom termalnom vrelu. Terme podiu carevi kao propagandni in svoje vladavine, tj. kako bi pridobili javno mnijenje za sebe. esto su vrlo velike i raskone, obloene mramorom iz raznih dijelova svijeta, kao one Dioklecijanove ili Karakaline u Rimu. U pravilu su orijentirane SI JZ (frigidarium calidarium).

KAZALITA (Atlas, 238-239) Za razliku od grkog, rimsko kazalite (Atlas, sl. str. 238) svoje gledalite (CAVEA, AUDITORIUM), iri i na orkestru, koja se vie u naelu i ne upotrebljava za scenske nastupe, nego za sjedalice magistrata. Kao pozornica slui PROSCENIJ, otraga omeen zidom scene SCENAE FRONS. Visoki prsten arkada okruuje pri vrhu cijelo gledalite. AMFITEATAR (Atlas, 240-241) Gladijatorske igre imaju porijeklo u etruanskim grobnim igrama. Punu zrelost amfiteatri dostiu u AMFITEATRUMU FLAVIUMU (Koloseum). Dimenzije: 190*155*50 metara, kapacitet: 50.000 gledalaca. KAVEA je, kao i u kazalitu, sagraena od prstenastih nizova, koji se koncentrino uspinju iznad ovalne arene, pod kutom od 37 stupnjeva. Gledaoci su rasporeeni prema drutvenom poloaju. U zdanje se ulazi kroz 80 radijalno postavljenih ulaza kojima odgovara 80 nosaa, meusobno presvoenih bavastim i krinim svodovima. Vijenac zdanja, ukraen je toskanskim, jonskim i korintskim redom polustupova i korintskim pilastrima. Veliki kameni blokovi povezani su metalnim klamfama, bez drugog veziva (cement). Centralna gradnja 2: PANTEON (252-253) Ideja centralnog prostora posve je ostvarena u PANTEONU, kojeg je oko 118. podigao Hadrijan, na mjestu ranijeg Agripinog hrama. Predvorje izvana ima formu klasinog zabatnog korintskoga hrama, no presvoeno je bavastim svodom, ukraenim pozlaenim bronanim kasetama. Slijede valjak tambura i polukugla kupole, koja ima raspon od 43,30 metara. Kupola je iznutra ralanjena s 5 prstenova kaseta, koji se stepenasto suavaju prema vrhu s krunim otvorom. Kupola se sastoji od unutranje i vanjske cementne grae. Uzduna rebra meu kasetama ojaana su poprenim horizontalnim rebrima. Rasteretni lukovi od opeke vidljivi osobito s vanjske strane, dodatno ojaavaju zdanje. Svjetlosni otvor (opaion) na vrhu djeluje kao TLANI PRSTEN. ROTUNDA je iznutra ralanjena s 8 radijalno postavljenih kapela naizmjeninog kvadratinog i polukrunog tlocrta, sred kojih se na ulazu nalazi par stupova koji nose profilirani VIJENAC.

RANI OBLICI KRANSKIH GRAEVINA (Atlas, 258-259) Prvi krani okupljaju se u privatnim kuama (DOMUS ECCLESIAE), te obzirom da je njihova vjera esto progonjena, ne grade neka specifina, prepoznatljiva kultna mjesta. Jedna od najstarijih kranskih bogomolja otkopana je u Dura Europosu i potjee iz oko 232. godine (Alexandar Sever 222.-235.). U njoj je kao kultni prostor jasno izdiferencirana jedino krstionica s krsnim zdencem u nii i prikladnim zidnim slikama (3 Marije na grobu). U Akvileji Teodorove dvojne bazilike povezuje popreni prostor koji istodobno slui kao predvorje (NARTEKS) i krstionica (BAPTISTERIJ). Mauzolej sv. Anastazija u Saloni se sastoji od kripte s muenikovim moima i MEMORIJE tj. MEMORIJALNE CRKVE koja je iznad nje. Memorija je iznutra bila presvoena, o emu svjedoe pojasnice, a s vanjske strane jaki kontrafori (sl. str. 259). Nedaleko je BASILICA DISCOPERTA, tj. dvorite koje tlocrtno slii bazilici, ali mu srednji brod nije natkriven, a zavrava TRIKONHALNO. BAZILIKA (Atlas, 262-265) Nakon Edikta o toleranciji 313. godine, Konstantin podie prvu rimsku kransku baziliku, onu posveenu sv. Spasitelju, u Lateranu. Ta bazilika kombinira elemente rimske bazilike i sinagoge bazilikalnog tipa. U zdanje se ulazi kroz popreni NARTEX, a sama bazilika ima 5 brodova. Lagane ARKADE omeuju monumentalni srednji brod. Vrh broda koji viri iznad bonih brodova perforiran je velikim prozorima koji u unutranjost zdanja donose mnogo svjetla, kao i prozori bonih brodova, premda oni u manjoj mjeri. Ispod prozora glavnog broda je zona slika. Konstrukcija zdanja je lagana, jer zidovi ne nose svod, ve samo strehu tj. OTVORENO KROVITE ili KASETIRANI STROP. Uzduni prostor koji slui za okupljanje zajednice, zavrava u transeptu koji ima liturgijsku funkciju. U apsidu se kasnije smjetaju sjedala za biskupa i sveenike THRONOS i SYNTHRONOS. Na ulazu u transept nalazi se TRIJUMFALNI LUK, visoki luni ulaz u zidu transepta, obino ukraen slikama vezanim uz njegovu blizinu oltara koji je u apsidi, obino natkriven ciborijem. Ispred crkve nalazi se PERISTILNO DVORITE koje slui za okupljanje vjernika. Na zapadu se meutim ustaljuje tip bazilike s 3ili 5 brodova, bez transepta (koji oito nije nuan za liturgijski ivot zajednice), a koji tip dobro prezentiraju ravenatske bazilike, San Apolinare in Classe, San Apolinare Nouvo, San Giovanni Evangelista.