Milan Kundera - Neznanje

- to jo radi ovdje! - Glas joj nije bio grub, ali ni ljubazan; Svlvie se ljutila. - A gdje bih trebala biti? - upita Irena. - Kod kue! - eli li rei da ovdje vie nisam kod kue? Naravno, nije ju htjela potjerati iz Francuske, niti joj dati do znanja da je nepoeljna strankinja: - Zna dobro to mislim! - Da, znam, ali zar zaboravlja da ovdje imam posao? Stan? Djecu? - Sluaj, poznajem Gustafa. Sve bi uinio da se moe vratiti u svoju zemlju. A tvoje keri, ne priaj mi gluposti! Pa, imaju ve svoj vlastiti ivot! Zaboga, Irena, ono to se u vas dogaa naprosto je zapanjujue! U takvim situacijama stvari uvijek dou na svoje mjesto. - Svlvie! Ne radi se samo o praktinim stvarima, poslu, stanu. ivim ovdje ve dvadeset godina. Moj ivot je ovdje! - Ta, kod vas je revolucija! ree tonom koji nije doputao protivljenje. Potom zauti. Tom je utnjom Ireni htjela priopiti da ne treba bjeati kada se dogaaju velike stvari. Ali, vratim li se u svoju zemlju, vie se neemo viati - ree Irena kako bi prijateljicu dovela u nepriliku. Milan Kundera Ovo prijateljsko nadmudrivanje potraja. Glas Svlvie postade topao: Draga moja, posjeivat u te! Obeavam ti, obeavam! Sjedile su jedna pored druge nad dvjema ve odavno praznim alicama kave. Irena ugleda suze u oima ganute Svlvie koja se nagne prema njoj i stisne joj ruku: Bit e to tvoj veliki povratak. Zatim ponovi: Tvoj veliki povratak. , Ponovljene, te su rijei zadobile takvu snagu da ih Irena u sebi vidje ispisane velikim slovima: Veliki Povratak. Vie se nije bunila: prepustila se slikama to su iznenada isplivale iz starih tiva, filmova, vlastita sjeanja, a moda i sjeanja predaka: izgubljeni sin koji se vraa ostarjeloj majci; mukarac koji se vraa voljenoj eni od koje ga je okrutna sudbina neko otrgnula; rodna kua koju

svatko nosi u sebi; pronaena staza na kojoj su ostali utisnuti izgubljeni tragovi djetinjstva; Odisej koji ponovno ugleda svoj otok nakon mnogo godina lutanja; povratak, povratak, velika arolija povratka. 2 Povratak se na grkom kae nostos. Algos znai patnja. Nostalgija je, dakle, patnja uzrokovana neutaenom udnjom za povratkom. Za taj temeljni pojam veina Europljana mogu koristiti rije grkog podrijetla {nostalgie, nostalgia), ali i druge rijei s korijenom u vlastitim jezicima: anoranza, kau panjolci; saudade, kau Portugalci. U svakom jeziku ove rijei posjeduju drukiju semantiku nijansu. Cesto one oznaavaju samo tugu izazvanu nemogunou povratka u domovinu. enju za zaviajem. enju za domom. Ono to se na engleskom kae homesickness. Ili na njemakom: Heimmeh. Na nizozemskom: heimivee. No, to je prostorno ogranienje tog sveobuhvatnog pojma. Jedan od najstarijih europskih jezika, islandski, razlikuje ak dva izraza: soknudur. nostalgija u openitom smislu; te heimfra: enja za zaviajem. esi, osim rijei nostalgie, preuzete iz grkog, posjeduju za taj pojam i vlastitu imenicu, stes{, te njoj odgovarajui glagol; najganutljiviji eki ljubavni izraz glasi: styska.se mi po to-be: eznem za tobom; ne mogu podnijeti bol tvoje odsutnosti. U panjolskom, anoranza dolazi od glagola anorar (eznuti) koji dolazi iz katalonskog enjorar, koji pak vue podrijetlo iz latinske rijei ignorare (ne znati). U ovom etimolokom svjetlu nostalgija se javlja kao patnja uslijed neznanja. Ti si daleko, ne znam to se s tobom zbiva. Moja je domovina daleko, ne znam to se tamo dogaa. Milan Kundera Neki jezici imaju potekoa s nostalgijom: Francuzi je mogu izraziti tek imenicom grkoga podrijetla i nemaju glagol; oni mogu rei: je m 'ennuie de toi, ali glagol s 'en-nuyer)e. slab, hladan, u svakom sluaju preblag za tako ozbiljan osjeaj. Nijemci rijetko koriste rije nostalgija u njezinu grkom obliku i radije se slue rijeju Sehnsucht. udnja za odsutnim; no Sehnsucht se. moe odnositi kako na ono to se dogodilo, tako i na ono to se nikada nije dogodilo (nova pustolovina) i ne podrazumijeva dakle nuno smisao rijei nostos; da bi se u Sehnsucht ukljuila opsesija povratkom, potrebno je dodati priloku oznaku: Sehnsucht nach der Vergangenheit, nach der verlorenen Kindheit, nach der ersten Liebe (udnja za prolou, za izgubljenim djetinjstvom, za prvom ljubavlju). U osvit starogrke kulture roena je Odiseja, spjev utemeljitelj nostalgije. Naglasimo i to: Odisej, najvei pustolov svih vremena, istodobno je i najvei nostalgiar. Otiao je (bez posebnog zadovoljstva) u Trojanski rat u kojemu je proveo deset godina. Potom se pourio vratiti na rodnu Itaku, no boje spletke produile su mu putovanje isprva za tri godine ispunjene najnevjerojatnijim dogaajima, potom jo za sedam godina to ih je, kao talac i ljubavnik, proveo kod boice Kalipso, koja ga od silne ljubavi nije putala s otoka. U petom pjevanju Odiseje on joj govori: Koliko god bila mudra, znam da bi pored tebe Penelopa djelovala nevano i neugledno... Pa ipak, sve to svakog dana iznova elim jest vratiti se tamo, doivjeti u svojemu domu dan povratka! I Homer nastavlja: Dok je Odisej govorio, Neznanje sunce je zalo; spustio se sumrak: uli su pod svod, u samo dno peine, kako bi se jedno drugom predali u naruje i voljeli. Ne moe se to, meutim, usporediti sa ivotom jadne emigrantice kakva je Irena dugo bila. Odisej je kod Kalipso vodio pravu dolce vitu, ugodan ivot, ivot radosti. Ipak, izmeu dolce vite u tuini i neizvjesna povratka kui, izabrao je povratak. Strastvenom istraivanju nepoznatog (pustolovini) pretpostavio je apoteozu poznatog (povratak). Beskraju (jer pustolovina ne tei zavretku), pretpostavio je kraj (jer povratak predstavlja pomirenje s kratko trajnou ivota). Ne budei ga, feniki su pomorci poloili Odiseja umotanog u plahtu na obale Itake, pod maslinu, i otili. Tako je zavrilo njegovo putovanje. Spavao je, iscrpljen. Kada se probudio, nije znao gdje se nalazi. Potom je Atena odstranila maglu s njegovih oiju i nastupila je opijenost; opijenost Velikim Povratkom; zanos poznatim; od glazbe je zatreperio zrak izmeu zemlje i neba; ugledao je luku koju je u djetinjstvu poznavao, nad njom dvije planine, i pomilovao staru maslinu kako bi se uvjerio da je sve ostalo isto kao i prije dvadeset godina.

Iako je 1950. godine Arnold Schonberg u Sjedinjenim Amerikim Dravama ivio ve etrnaest godina, neki mu je ameriki novinar postavio nekoliko lukavo naivnih pitanja: je li tono da u emigraciji umjetnici gube stvaralaku snagu? da njihovo nadahnue presui im ih domovinski korijeni vie ne hrane? Milan Kundera Zamislite! Pet godina nakon holokausta! A ameriki novinar ne oprata Schonbergu nedostatak ljubavi za taj komad zemlje gdje se, pred njegovim oima, zahuktao uas nad uasima! No, tu se nita ne moe. Homer je nostalgiju ovjenao lovorom, odreujui time moralnu ljestvicu osjeaja. Na samom se vrhu smjeta Penelopa, daleko iznad Kalipso. Kalipso, ah Kalipso! esto mislim na nju. Voljela je Odiseja. Zajedno su ivjeli sedam godina. Ne znamo koliko je godina Odisej dijelio postelju s Penelopom, ali zasigurno ne tako dugo. Ipak, Penelopinu bol uzdiemo, dok se Kalipsinu plau rugamo. 3 Poput udaraca sjekire znaajni datumi obiljeavaju europsko dvadeseto stoljee dubokim usjecima. Prvi rat 1914. godine, Drugi, a potom i trei, najdulji, nazvan i hladnim, koji okonava 1989. nestankom komunizma. Osim tih znaajnih datuma koji zahvaaju itavu Europu, datumi sporedne vanosti obiljeavaju sudbinu pojedinih naroda: 1936. kao godina graanskog rata u panjolskoj; 1956. kao godina ruske invazije na Maarsku; 1948. godina kada su se Jugoslaveni podigli protiv Staljina te 1991. godina kada su se meusobno stali ubijati. Skandi-navci, Nizozemci i Englezi imali su tu prednost da od 1945. godine nisu upoznali nijedan znaajan datum, to im je omoguilo da proive pola savreno nezanimljiva stoljea. Povijest eha, u ovome stoljeu, resi iznimna matematika ljepota, zahvaljujui trostrukom ponavljanju broja dvadeset. Godine 1918. nakon nekoliko stoljea, dobivaju svoju nezavisnu dravu, a 1938. godine je gube. Godine 1948. komunistika je revolucija, uvezena iz Moskve, otpoela s dvadesetogodinjom strahovladom, koja se okonala 1968. godine, kada su Rusi, bijesni zbog njezine bezobrazne emancipacije, zaposjeli dravu s pola milijuna vojnika. Okupacijska se vlast grubo ustoliila ujesen 1969. godine, a otila je, dok se tome nitko nije nadao, ujesen Milan Kundora 1989. godine, i to tiho, pristojno, poput svih europskih komunistikih reima: bila je to posljednja dvadeseto-ljetka. Tek u naem stoljeu povijesni su se datumi takvom prodrljivou doepali ivota bezimenih pojedinaca. Nemogue je shvatiti Irenin boravak u Francuskoj ako se prethodno ne razmotre odreeni datumi. Pedesetih i ezdesetih godina emigranti iz komunistikih zemalja nisu tamo bili osobito omiljeni; Francuzi su tada faizam smatrali jedinim istinskim zlom: Hider, Mussolini, Francova panjolska, junoamerike diktature. Tek su se krajem ezdesetih i tijekom sedamdesetih godina postupno odluili i komunizam smatrati zlom, iako neto manjim, recimo kao zlom broj dva. Upravo u tom je razdoblju, 1969. godine, Irena sa suprugom emigrirala u Francusku. Brzo su shvatili da je u usporedbi sa zlom broj jedan nesrea koja se sruila na njihovu zemlju nedovoljno krvava da bi ganula njihove nove prijatelje. Izjanjavajui se o tome, stekli su naviku rei otprilike ovo: Koliko god bila strana, faistika diktatura nestaje sa svojim diktatorom, tako da ljudi ne gube nadu. Komunizam, meutim, koji podupire golema ruska civilizacija, za jednu Poljsku, Maarsku (o Estoniji da i ne govorimo) predstavlja bezizlazni tunel. Diktatori su prolazni, Rusija je vjena. Nesrea zemalja iz kojih dolazimo nalazi se upravo u potpunoj odsutnosti svake nade. Time su vjerno izraavali svoja razmiljanja, a kako bi ih potkrijepila, Irena bi navodila etverostih Jana Skacela, ekog pjesnika toga vremena: on govori o tuzi koja ga Neznanje okruuje; tu bi tugu htio uzeti, odnijeti daleko, od nje sebi napraviti dom, htio bi se u njega zatvoriti tri stotine godina i tri stotine godina ne otvarati vrata, nikome ne otvarati vrata! Tri stotine godina? Skacel je ove stihove napisao sedamdesetih godina, a umro je 1989. godine, u

listopadu, dakle mjesec dana prije nego to se onih tri stotine godina koje je vidio pred sobom rasprilo u nekoliko dana: ljudi su nagrnuli na prake ulice i zvonei svenjevima kljueva u podignutim rukama najavljivali dolazak novog vremena. Je li Skacel pogrijeio govorei o tri stotine godina? Naravno da jest. Sva predvianja grijee, jedna je to od rijetkih izvjesnosti danih ovjeku. No, ak i ako grijee u pogledu budunosti, govore istinu o onima koji ih izgovaraju, predstavljaju najbolji klju za razumijevanje naina na koji oni proivljavaju svoju sadanjost. Tijekom razdoblja koje nazivam prvom dvadesetoljetkom (izmeu 1918.il 938.) esi su vjerovali da se pred njihovom Republikom prua beskraj. Grijeili su, no upravo zato to su grijeili proivjeli su te godine u nekoj vrsti radosti koja je nadahnjivala njihovu umjetnost kao nikada do tada. Nakon ruske invazije, nemajui predodbu o skorom kraju komunizma, ponovno su zamiljali da nastanjuju beskraj, tako da nije bila patnja njihova svakodnevnog ivota, nego nedostatak nade ono to im je oduzelo snagu, uguilo hrabrost, i tu treu dvadesetoljetku uinilo tako kukavikom i jadnom. Milan Kundera Uvjeren kako je dodekafonskom estetikom otvorio dugorone perspektive povijesti glazbe, Arnold Schon-berg izjavio je 1921. da e, zahvaljujui njemu, prevlast (nije rekao slava, rekao je Vorherrschaft, prevlast) njemake glazbe (on, Beanin, nije rekao austrijska, nego njemaka glazba) biti osigurana za sljedeih stotinu godinu (navodim ga doslovno, govorio je o stotinu godina). Petnaest godina nakon toga proroanstva, 1936. godine, protjeran je, kao idov, iz Njemake (iste one kojoj je htio osigurati Vorherrschaft), a s njim i sva glazba zasnovana na njegovoj dodekafonskoj estetici (odbaena kao nerazumljiva, elitistika, kozmopolitska te protivna njemakom duhu). Schonbergovo predvianje, koliko god bilo pogreno, ipak ostaje neophodno za razumijevanje smisla njegova djela, koje on nije smatrao destruktivnim, hermetinim, kozmopolitskim, individualistikim, tekim, apstraktnim, nego duboko ukorijenjenim u njemakom tlu (da, govorio je o njemakom tlu); Schonberg nije vjerovao da pie zadivljujui epilog povijesti velike europske glazbe (sklon sam na ovaj nain shvatiti njegovo djelo), nego prolog slavnoj budunosti to se prua unedogled. Ve od prvih tjedana emigracije, Irena je sanjala udne snove: nalazi se u zrakoplovu koji naglo mijenja smjer i slijee u nepoznatu zranu luku; uniformirani i naoruani mukarci ekaju je na izlazu; elo joj oblijeva hladan znoj kada prepoznaje eku policiju. Drugi put ee nekim francuskim gradiem kada ugleda udnu grupu ena koje, svaka s pivskom kriglom u ruci, tre prema njoj, dozivaju je na ekom, smijee se neiskrenom srdanou, a Irena, uasnuta, postaje svjesna da je u Pragu, vie, budi se. Martin, njezin suprug, sanjao je jednake snove. Svako jutro prepriavali su jedno drugom strahote povratka u domovinu. Potom je, tijekom razgovora s nekom prijateljicom iz Poljske, takoer emigranticom, Irena shvatila da svi emigranti sanjaju takve snove, svi, bez iznimke; isprva je bila ganuta tim nonim bratstvom medu ljudima koji se ne poznaju, a zatim ju je to poelo smetati: kako toliko osobno iskustvo sna moe biti zajedniki doivljaj? U emu je onda jedinstvenost njezine due? Uzalud sva ta pitanja bez odgovora. Jedno je bilo sigurno: tisue emigranata sanjalo je tijekom iste noi, u bezbrojnim varijantama, jednak san. Emigrantski san: jedna od najudnijih pojava druge polovice XX. stoljea. Ti komari inili su joj se utoliko tajanstvenijima to je istodobno patila od neukrotive nostalgije i proivljavala jedno drugo, sasvim suprotno iskustvo: danju bi joj se Milan Kundera ukazivali krajolici njezine zemlje. Ne, nije to bila tlapnja, duga, svjesna, eljena, bilo je to neto posve drugo: krajolici bi joj bljesnuli u glavi, neoekivano, naglo, munjevito, i odmah se potom ugasili. Razgovarala bi sa efom i odjednom bi, poput bljeska, ugledala neki puteljak u polju. Gurali bi je u vagonu metroa i iznenada bi malena aleja kakve zelene prake etvrti na trenutak iskrsnula pred njom. Po itav su je dan te kratkotrajne slike pohodile, kako bi joj ublaile nedostatak izgubljene eke.

Isti reiser nesvjesnoga koji bi joj, danju, slao komadie rodnog krajolika poput slika sree, organizirao je, nou, zastraujue povratke u tu istu zemlju. Dan je bio obasjan ljepotom naputene domovine, no uasom povratka. Dan joj je doaravao raj koji je izgubila, no pakao kojemu je um akla. Vjerne tradiciji Francuske revolucije, komunistike su drave anatemizirale emigraciju, smatrajui je najgorom od svih izdaja. Svi koji su ostali u inozemstvu u vlastitoj su zemlji osueni u odsustvu, pa se njihovi zemljaci nisu usuivali stupiti s njima u vezu. Meutim, kako je vrijeme prolazilo otrina prokletstva je slabila te je, nekoliko godina prije 1989. Irenina majka, od nedavna udovica, bezazlena umirovljenica, dobila vizu za putovanje, posredovanjem neke dravne putnike agencije, na tjedan dana u Italiju; sljedee godine odluila je provesti pet dana u Parizu kako bi se u potaji sastala s keri. Ganuta, puna saaljenja prema majci koju je zamiljala ostarjelom, Irena joj je rezervirala sobu u hotelu i rtvovala dio svojega godinjeg odmora kako bi itavo vrijeme mogla provesti s njom. - Ne izgleda tako loe - ree joj majka kada su se susrele. Potom, smijui se, doda: Ni ja, uostalom. Kada je policajac na granici pogledao moju putovnicu, rekao je: ovo je krivotvorena putovnica, gospoo! To nije Va datum roenja! Irena je smjesta prepoznala majku kakvu je oduvijek poznavala i osjetila da se nakon gotovo dvadeset godina nita nije promijenilo. Saaljenje prema ostarjeloj majci je ieznulo. Ki i majka suoile su se poput dvaju bia bez godina, poput dviju bezvremenih esencija. Milan Kundera No, nije li strano ako se ki ne raduje majci koja je, nakon sedamnaest godina, dode posjetiti? Irena je upreg-nula sav svoj razum i osjeaj za dobrotu da bi se ponaala kao privrena ki. Izvela ju je na veeru u restoran na prvom katu Eiffelovog tornja; povela ju je brodom niz Seinu kako bi joj pokazala Pariz; a budui da je majka eljela posjetiti neke izlobe, odvela ju je u Picassov muzej. U drugoj dvorani majka zastade: Imam jednu prijateljicu slikaricu. Poklonila mi je dvije slike. Ne moe ni zamisliti kako su lijepe! U treoj dvorani poelje vidjeti impresioniste: U Jeu de Paume postoji stalni postav. To vie ne postoji, ree Irena, impresionisti vie nisu u Jeu de Paume. Ne, ne, tvrdila je majka. Jo uvijek su u Jeu de Paume. Znam to i neu napustiti Pariz dok ne vidim Van Gogha! Kako bi nadomjestila Van Gogha, Irena joj predloi Rodinov muzej. Ispred nekog kipa majka uzdahnu sanjarei: U Firenci sam vidjela Miche-langelovog Davida! Zanijemila sam! - Sluaj, prasnu Irena, u Parizu si, sa mnom, pokazujem ti Rodina. Rodina! uje li, Rodina! Nikada ga nisi vidjela i zato onda pred Rodinom misli na Michelangela? Pitanje je bilo na mjestu: zato se majka, ponovno susrevi svoju ki nakon mnogo godina, ne zanima za ono to joj ova pokazuje i o emu govori? Zato je Miche-langelo, kojega je vidjela s grupom ekih turista, vie zaokuplja nego Rodin? I zato joj tijekom svih tih pet dana ne postavlja nijedno pitanje? Nijedno pitanje o njezinu ivotu, ni o Francuskoj, o njenoj kuhinji, knjievnosti, sirevima, vinima, politici, kazalitima, filmoNeznanje vima, automobilima, pijanistima, violonelistima, atletiarima? Umjesto toga, ne prestaje govoriti o onome to se dogaa u Pragu, o Ireninom polubratu (kojega ima s drugim muem, nedavno preminulim), o ostalim osobama kojih se Irena sjea kao i o onima ije ime nikada nije ula. Nekoliko je puta pokuala ubaciti kakvu opasku o svom ivotu u Francuskoj, no njezine rijei nisu prolazile kroz nepropusnu branu majina brbljanja. Tako je bilo od samoga djetinjstva: iako brino zaokupljena sinom kao da je kakva djevojica, majka je prema vlastitoj keri bila spartanski stroga. elim li rei da je nije voljela? Moda zbog Irenina oca, njezina prvog mua kojega je prezirala? uvajmo se te jeftine psihologije. Njezino je ponaanje bilo dobronamjerno: pucajui od snage i zdravlja, ona je brinula zbog kerina pomanjkanja ivosti; svojom ju je grubou htjela osloboditi pretjerane osjetljivosti, ba kao to otac sportskoga duha baca svoje plaljivo dijete u bazen, uvjeren kako je pronaao najbolji nain da ga naui plivati.

Ipak, bila je svjesna da joj je ki optereena ve samom njezinom prisutnou i ne poriem kako je u vlastitoj tjelesnoj nadmoi nalazila skriveno zadovoljstvo. No to? Sto je trebala uiniti? Nestati u ime majinske ljubavi? Godine su joj neumoljivo protjecale, a svijest o snazi, koja se odraavala u Ireninim reakcijama, samo ju je pomlaivala. Kada bi je vidjela pokraj sebe, sitnu i zaplaenu, produivala je to je vie mogla te trenutke razorne nadmoi. S trunicom sadizma, pretvarala se da Ireninu krhKundera kost dri ravnodunou, lijenou, nehajem, to joj je i prigovarala. Oduvijek se, u njezinoj blizini, Irena osjeala manje lijepom i pametnom. Koliko je samo puta otrala do zrcala kako bi se uvjerila da nije runa, da ne izgleda kao glupaa... Ah, sve je to bilo tako daleko, gotovo zaboravljeno. No, tijekom onih pet dana to ih je majka provela u Parizu, taj osjeaj podinjenosti, slabosti, ovisnosti, ponovno ju je obuzeo. Dan uoi odlaska Irena joj je predstavila Gustafa, svog vedskog prijatelja. Zajedno su veerali u restoranu, a majka koja nije znala nijednu rije francuskog, odvano se sluila engleskim. Gustafa je to veselilo: sa svojom ljubavnicom govorio je iskljuivo francuski i bio je sit tog jezika koji mu se inio pretencioznim i nepraktinim. Te veeri Irena nije mnogo govorila: zauena, promatrala je majku koja je pokazivala neoekivanu sposobnost zanimanja za druge; sa svojih tridesetak loe izgovorenih engleskih rijei zasula je Gustafa pitanjima o njegovu ivotu, poduzeu, stajalitima, i time ga oduevila. Sutradan je majka otputovala. Po povratku iz zrane luke, u svom stanu na zadnjem katu, Irena se pribliila prozoru kako bi, u ponovno pronaenu miru, uivala u nesputanoj samoi. Dugo je promatrala krovove, raznolikost dimnjaka najudnovatijih oblika, tu pariku floru koja joj je ve odavno zamijenila zelenilo ekih parkova, i shvatila je koliko je sretna u tom gradu. Oduvijek je svoju emigraciju smatrala oiglednom nesreom. No, u tom se trenutku upitala nije li to bio prije privid nesree, privid nametnut nainom na koji svi doivljavaju emigranta? Nije li svoj vlastiti ivot iitavala prema naputku za uporabu koji su joj drugi gurnuli u ruku? I shvati da joj je emigracija, iako nametnuta izvana, protiv njezine Milan Kundera volje, moda nesvjesno bila najsvijetlija toka u ivotu. Neumoljive sile Povijesti to su se obruile na njezinu slobodu zapravo su je oslobodile. Stoga je ostala zateena kada joj je nekoliko tjedana kasnije Gustaf ponosno javio dobru vijest: predloio je svom poduzeu da otvori predstavnitvo u Pragu. Budui da komunistike zemlje u trgovakom pogledu nisu bile osobito privlane, ured bi bio skroman, ali bi ipak imali mogunost povremeno boraviti tamo. Oduevljen sam to u upoznati tvoj grad ree. Umjesto da je to razveseli, ona osjeti neku nejasnu prijetnju. S mojim gradom? Prag vie nije moj grad - odgovori. - Molim! - namrti se on. Nikada mu nije skrivala svoje misli, imao ju je dakle priliku dobro upoznati; ipak, za njega je ona bila isto to i za sve ostale: mlada ena koja pati, prognana iz svoje zemlje. On sam potjee iz nekog vedskog gradia koji svojski mrzi i u koji vie ne eli stupiti nogom. No, u njegovom je sluaju to normalno. Jer, svi mu pljeu kao simpatinom i vrlo kozmopolitskom Skandinavcu koji je ve i zaboravio gdje je roen. Oboje su svrstani, etiketirani, i o njima se sudi sukladno vjernosti vlastitoj etiketi (jer, naravno, to je upravo ono to emfatiki nazivamo: biti vjeran samome sebi). - Sto to govori! pobuni se. - Koji je onda tvoj grad? Neznanje - Pariz! Ovdje sam te upoznala, ovdje ivim s tobom. Kao da je nije uo, pogladi je po ruci: Primi to kao moj poklon. Ti ne moe tamo ii. Ja u ti biti spona s izgubljenom domovinom. Bit e mi drago! Ona nije sumnjala u njegovu dobrotu; zahvali mu; meutim, ozbiljnim glasom doda: Molim te shvati da mi ne treba kao spona s bilo im. Sretna sam s tobom, daleko od svega i od svih.

I on se uozbilji: Razumijem te. Nemoj se plaiti da se elim baviti tvojom prolou. Medu ljudima koje si poznavala jedina osoba koju u viati bit e tvoja majka. Sto mu je mogla uzvratiti? Daje upravo njezina majka ta s kojom ne eli da se via? Kako mu to rei, njemu koji se s tolikom ljubavlju sjea svoje preminule majke? Divim se tvojoj majci. Njezinoj ivotnosti! Irena ni ne sumnja u to. Svi se dive ivotnosti njezine majke. Kako objasniti Gustafu da u tom zaaranom krugu majine snage Irena nikada nije uspjela upravljati vlastitim ivotom? Kako mu objasniti daju je stalna majina blizina vraala unatrag, u vlastite slabosti, u vlastitu nezrelost? eljeti se vezati za Prag, oh, kakve li lude zamisli u Gustafa! Tek se kod kue, kad je ostala sama, smirila uvjeravajui se: Policijska barijera izmeu komunistikih zemalja i Zapada je, hvala Bogu, dovoljno vrsta. Ne moram se bojati da e mi Gustafovi kontakti s Pragom predstavljati prijetnju. Milan Kundera to? Stoje to upravo pomislila? Policijska barijera je, hvala Bogu, dovoljno vrsta? Zar je uistinu pomislila hvala Bogu? Ona, emigrantica koju svi ale jer je iz-je gubila domovinu, ona je pomislila hvala Bogu? 7 Gustaf je Martina upoznao sluajno, tijekom nekih trgovakih pregovora. Irenu je upoznao mnogo poslije, kada je ve bila udovica. Svidjeli su se jedno drugome, no bili su srameljivi. Tada je suprug s onoga svijeta pritekao upomo, nudei se kao laka tema za razgovor. Kada je Gustaf od Irene doznao da je Martin bio njegova godita, uo je kako se rui zid to ga razdvaja od te toliko mlade ene i osjetio je simpatiju proetu zahvalnou prema pokojniku ije su ga godine ohrabrile u udvaranju njegovoj lijepoj supruzi. Oboavao je svoju preminulu majku, podnosio (bez posebna zadovoljstva) svoje dvije ve odrasle keri, izbjegavao suprugu. Rado bi se bio i razveo da se to moglo postii dogovorno. No, kako je to bilo nemogue, inio je to je mogao da ostane daleko od vedske. Irena je, ba kao i on, imala dvije keri, takoer na pragu samostalnog ivota. Starijoj je Gustaf kupio jednosobni stan, mladoj pronaao kolu u Engleskoj, tako da ga je Irena, ostavi sama, mogla primiti k sebi. Bila je oarana njegovom dobrotom koja se svima inila glavnim, najdojmljivijim i gotovo nevjerojatnim obiljejem njegova karaktera. Njome je armirao ene koje bi prekasno shvatile da ta dobrota zapravo nije zavodniko nego obrambeno oruje. Kao majin miljenik bio je nesposoban ivjeti sam, bez enske brige. No, jo je tee 3 Milan Kundera podnosio njihove prohtjeve, svae, pla, pa ak i njihova tijela, odvie prisutna i nametljiva. Da bi ih zadrao istodobno im umiui, gaao ih je projektilima dobrote. Potom bi se, zaklonjen oblakom od eksplozije, povlaio. Irena je isprva bila zbunjena tom dobrotom: zato je tako ljubazan, tako velikoduan, a istodobno nimalo zahtjevan? Kako mu je mogla uzvratiti? Nije nalazila druge mogunosti nego staviti mu do znanja svoju poudu. Promatrala bi ga netremice svojim krupnim oima koje su zahtijevale neto silovito i opojno, a bezimeno. Njezina pouda; tuna povijest njezine poude. Sve do susreta s Martinom nije upoznala ljubavni uitak. Potom je rodila, iz Praga pola za Francusku s drugom keri u trbuhu, a uskoro potom Martin je umro. Nakon toga provela je dugi niz mukotrpnih godina prisiljena prihvatiti bilo kakav posao, radei kao kuna pomonica, kao njegovateljica nekog starog paraplegiara, i bio je ve veliki uspjeh kada je poela prevoditi s ruskog na francuski (sretna to je revno studirala jezike u Pragu). Godine su prolazile i na plakatima, reklamama, prvim stranicama asopisa izloenim na kioscima ene su se svlaile, parovi ljubili, mukarci pokazivali u gaama, dok je usred te sveprisutne orgije njezino tijelo lutalo ulicama, zaputeno, nevidljivo. Stoga je susret s Gustafom bio pravi praznik. Nakon tako mnogo vremena konano je netko vidio i cijenio njezino tijelo, njezino lice te ju je, zahvaljujui njihovoj privlanosti, pozvao da s njime

podijeli ivot. Svojim dolaskom u Pariz majka ju je zatekla usred tog oduevljeNeznanje nja. No, moda u to isto vrijeme, ili neto kasnije, poela je pomalo sumnjati da njezino tijelo nije posve umaklo sudbini koja mu je, ini se, bila zauvijek namijenjena, odnosno da on, koji je izbjegavao svoju enu, svoje ene, nije uz nju traio pustolovinu, novu mladost, slobodu osjetila, nego odmor. Ne pretjerujmo, nije njezino tijelo ostalo netaknuto, no u njoj je rasla sumnja daje bilo dodirivano manje no to zasluuje. -w J 8 Komunizam se u Europi ugasio tono dvije stotine godina nakon poetka Francuske revolucije. Za Svlvie, Ireni-nu pariku prijateljicu, u toj je podudarnosti bilo smisla. No kakvoga smisla, zapravo? Kako nazvati slavoluk koji premouje ta dva velianstvena datuma? Slavoluk dviju najveih europskih revolucija} Ili moda Slavoluk fyoji ujedinjuje Najveu Revoluciju i Konanu Restauraciju^ Da bismo izbjegli sve ideoloke nesuglasice, za nae potrebe predlaem skromnije tumaenje: prvi je datum iznjedrio veliki europski lik Emigranta (Velikog Izdajicu ili Velikog Patnika, kako elite); drugi je Emigranta maknuo s europske povijesne scene; istog je asa veliki reiser kolektivne podsvijesti dovrio jedno od svojih najoriginalnijih ostvarenja, ono o emigrantskom snu. U to se vrijeme Irena prvi put vratila u Prag, na nekoliko dana. Kada je krenula bilo je vrlo hladno, ali nakon tri dana, iznenada je, neoekivano, prerano, stiglo ljeto. Njezin odvie teak kostim postao je neupotrebljiv. Nemajui nita za toplije vrijeme, otila je u duan kupiti ljetnu haljinu. Zemlja jo nije obilovala zapadnim proizvodima i zatekla je jednake tkanine, jednake boje, jednake krojeve koji su joj bili znani iz vremena komunizma. Probala je nekoliko haljina i obuzela ju je nelagoda. Teko je rei zato: nisu bile rune, kroj im nije bio lo, ali podsjeale su je na njezinu daleku prolost, na skromno odijevanje Neznanje iz mladosti, i uinile su joj se priprostima, malograanskim i neuglednima, dostojnim kakve seoske uiteljice. No urilo joj se. Zato, naposljetku, nekoliko dana ne bi nalikovala seoskoj uiteljici? Kupila je haljinu za smijenu cijenu i zadrala je na sebi, izaavi na pretoplu ulicu sa zimskim kostimom u vreici. Potom, prolazei pored neke robne kue, neoekivano se nala pred zidom prekrivenim golemim zrcalom i ostala preneraena: ena koju je u njemu vidjela nije bila ona, nego neka druga, ili, dulje se promatrajui u svojoj novoj haljini, bila je to ona, ali kao da je ivjela nekim drugim ivotom, ivotom koji bi imala da je ostala u zemlji. Ta ena nije bila odbojna, tovie bila je ganutljiva, ali malo odve ganutljiva, do suza ganutljiva, jadna, bijedna, slaba i pokorna. Obuzela ju je ista panika kao neko u emigrantskim snovima: arobnom moi jedne haljine vidjela se zarobljenom u ivotu koji nije eljela i iz kojega se vie ne bi mogla izvui. Kao da je neko, na samom pragu zrelosti, imala pred sobom nekoliko moguih ivota od kojih je izabrala ovaj to ju je odveo u Francusku. I kao da su svi oni drugi ivoti, odbijeni i naputeni, zauvijek ostali pripravni, vrebajui je ljubomorno iz svojih skrovita. Jedan od njih upravo se domogao Irene steui je njezinom novom haljinom kao luakom kouljom. Preneraena, Irena je otrala do Gustafa (njegovo je poduzee kupilo kuu u sreditu Praga u kojoj je, u potkrovlju, imao mali stan) i presvukla se. Ponovno u svom zimskom kostimu pogledala je kroz prozor. Nebo se na-

Milan Kundera oblailo i stabla su se povijala na vjetru. Bilo je toplo tek nekoliko sati. Nekoliko sati topline kako bi joj podvalili pravi komar, kako bi joj progovorili o strahotama povratka. (Je li to bio san? Njezin posljednji emigrantski san? Ne, sve je to bila zbilja. Ipak, inilo joj se da zamke kojima su joj neko prijetili snovi nisu nestale, da su jo uvijek bile tu, spremne, vrebajui

njezin dolazak.) Tijekom dvadeset godina Odisejeva izbivanja, Itaani su zadrali mnogo uspomena na njega, ali nisu za njim osjeali nikakvu nostalgiju. Dode je Odisej patio od nostalgije, ne sjeajui se gotovo niega. Ta se zanimljiva proturjenost moe objasniti zna li se da je za dobar rad sjeanja potrebna stalna vjeba: ako se uspomene ne prizivlju, svaki put ispoetka, u razgovoru s prijateljima, one nestanu. Emigranti okupljeni u zajednicama do besvijesti ponavljaju iste prie koje na taj nain postaju nezaboravne. No, oni koji se ne drue sa zemljacima, kao Irena ili Odisej, neizbjeno su pod udarom zaborava. Sto je njihova nostalgija jaa, to je u njoj sve manje uspomena. Sto je Odisej vie eznuo, to je vie zaboravljao. Jer, nostalgija ne potie rad sjeanja, ne budi uspomene, sama je sebi dovoljna, i vlastitom osjeaju, budui je posve predana patnji. Nakon to je ubio drznike koji su htjeli oeniti njegovu Penelopu i zavladati Itakom, Odisej je bio prisiljen ivjeti s ljudima o kojima nita nije znao. Da bi se dodvorili, neprekidno su mu pripovijedali sjeanja vezana za njega prije odlaska u rat. I, uvjereni da ga nita osim njegove Itake ni ne zanima (kako bi i mogli misliti drukije kad je on prevalio sva ona mora samo da se vrati?), nisu prestajali raspredati o svemu to se dogaalo tijekom njegova izbivanja, eljni odgovaranja na njegova pitanja. Nita Milan Kundera ga nije zamaralo vie od toga. Prieljkivao je samo jedno; da mu konano kau: Priaj! A to je bila jedina rije koju nikada nisu izgovarali. Dvadeset godina mislio je samo na svoj povratak. No, kada se vratio, shvatio je, zauen, da se njegov ivot, sama bit njegova ivota, njegovo sredite, njegovo blago, nalazi izvan Itake, u dvadeset godina njegova lutanja. A to je blago bilo izgubljeno i mogao ga je pronai jedino u pripovijedanju. Nakon to je napustio Kalipso, plovei natrag doivio je brodolom u Feniciji, iji ga je kralj primio na svoj dvor. Tamo je bio stranac, tajanstveni neznanac. Neznanca pitaju: Tko si? Odakle dolazi? Priaj! I on je priao. U etiri duga pjevanja Odiseje potanko je iznosio pustolovine pred zapanjenim Fenianima. U Itaci, meutim, nije bio stranac, bio je jedan od njih i stoga nikome nije padalo napamet rei mu: Priaj! 70 Listala je svoje stare adresare, zadravajui se na poluza-boravljenim imenima; potom je rezervirala salon u nekom restoranu. Na dugom stolu postavljenom uza zid, pored tanjura s pecivima, ekalo je dvanaest poredanih boca. U ekoj se ne pije dobro vino i ne postoji obiaj uvanja starih godita. Ona je utoliko radije kupila taj stari bordeaux: da bi iznenadila svoje uzvanice, zajedno s njima proslavila, ponovno zadobila njihovo prijateljstvo. Umalo je sve pokvarila. Zbunjene, njezine prijateljice promatraju boce, sve dok jedna od njih, samouvjerena i ponosna na svoju prostodunost, ne izjavi da radije pije pivo. Razvedrivi se tom iskrenou, ostale klimaju u znak odobravanja i zagovornica piva poziva konobara. Irena sebi predbacuje to je s tom kutijom bordeauxa uinila neukusnu gestu; to je nepromiljeno stavila naglasak na sve ono to ih razdvaja: njezino dugo izbivanje iz zemlje, njezine navike strankinje, njezino blagostanje. Predbacuje to sebi utoliko vie to tom susretu pridaje veliku vanost: eli konano shvatiti moe li ovdje ivjeti, osjeati se kao kod kue, imati prijatelje. Zbog toga je i ne ljuti taj sitni prostakluk, ak je spremna u njemu vidjeti simpatinu prirodnost; uostalom, nije li upravo pivo, kojemu njezine uzvanice iskazuju vjernost, sveto pie iskrenosti? Napitak koji raspruje svako licemjerje, svako glumljenje pristojnosti? Koji svoje ljubitelje potie tek II Milan Kundera na nevino mokrenje, na bezazleno debljanje? Uistinu, ene koje ju okruuju simpatino su debele, ne prestaju govoriti, pune korisnih savjeta te hvale za Gustafa o kojemu sve znaju.

U meuvremenu se na vratima pojavljuje konobar s deset pivskih krigli od pola litre, po pet u svakoj ruci, prireujui pravu atletsku predstavu koja izaziva pljesak i smijeh. One podiu krigle i nazdravljaju: Ireni uzdrav-lje! Uzdravlje izgubljenoj keri! Irena otpija mali gutljaj piva, razmiljajui: A da im je Gustaf ponudio vino? Bi li ga odbile? Naravno da ne. Odbijajui vino, one su zapravo odbile nju. Nju, onakvu kakva se vratila nakon toliko godina. Upravo se u tome i sastoji izazov: da je prihvate onakvu kakva se vratila. Otuda je otila kao mlada i naivna djevojka, a vraa se kao zrela osoba, sa ivotom za sobom, tekim ivotom na koji je ponosna. Sve bi uinila da je prihvate s njezinim iskustvom iz proteklih dvadeset godina, s njezinim uvjerenjima, njezinim stajalitima; ii e na sve ili nita: ili e uspjeti ostati medu njima takva kakvom je postala, ili nee ostati. Priredila je taj susret kao poetak napada. Neka i dalje piju pivo, ako ba ele, to joj nimalo ne smeta, ono do ega joj je stalo jest da sama odabere predmet razgovora i da je one sasluaju. No, vrijeme prolazi, ene govore sve u isti glas i gotovo je nemogue zapoeti razgovor, a jo manje nametnuti neki sadraj. Ona se paljivo pokuava nadovezati na njihove teme i skrenuti ih prema onome to eli rei, ali Neznanje ne uspijeva: im se neka tema udalji od njihova podruja interesa, nijedna vie ne slua. Konobar je ve donio drugu rundu piva; na stolu jo uvijek njezina prva krigla koja, splasnute pjene, stoji kao oskvrnuta pored obilne pjene iz nove krigle. Irena sebi predbacuje to je izgubila uitak ispijanja piva; u Francuskoj je nauila kuati pia u malim gutljajima i odvikla se od ispijanja golemih koliina tekuine kao to to nalae ljubav prema pivu. Ona prinosi kriglu ustima i prisiljava se otpiti nekoliko gutljaja odjednom. U tom trenutku jedna od ena, sa svojih ezdesetak godina najstarija medu njima, stavlja joj blago ruku na usta, kako bi joj obrisala pjenu to je na njima ostala. - Nemoj na silu - kae joj. - A da zajedno popijemo malo vina? Bilo bi glupo propustiti tako dobro vino - i obraa se konobaru da otvori jednu od boca to netaknute stoje na dugom stolu. i 11 Milada je bila Martinova kolegica s kojom je radio u istom zavodu. im se pojavila na vratima salona, Irena ju je prepoznala, no tek je sada, kada su obje imale au vina u ruci, mogla s njom porazgovarati; promatra je: njezino je lice zadralo isti oblik (zaobljen), istu crnu kosu, istu frizuru (takoer zaobljenu, koja prekriva ui i sputa se sve do brade). Ostavlja dojam da se nije promijenila; meutim, im pone priati, njezino se lice iznenada mijenja: koa joj se nabora, gornju usnu prekriju sitne okomite pruge, a bore na obrazima i vratu promijene poloaj, na brzinu, sa svakim novim izrazom lica. Irena pomisli kako Milada toga zasigurno nije svjesna: nitko sa sobom ne pria pred zrcalom; ona dakle poznaje jedino svoje nepomino lice, s gotovo glatkom koom; sva zrcala na svijetu uvjeravaju je kako je jo uvijek lijepa. Kuajui vino, Milada kae (na njezinu lijepom licu istodobno se javljaju bore i poinju plesati): Nije lak povratak, zar ne? - One ne mogu shvatiti da smo otili ne gajei ni traak nade o povratku. Prisilili smo se tamo usidriti. Poznaje li Skacela? - Pjesnika? - U jednom etverostihu govori o tuzi, kae da eli izgraditi kuu i zatvoriti se u nju na tri stotine godina. Neznanje Tri stotine godina. Svi smo pred sobom vidjeli tunel dug tri stotine godina. - Pa znam, mi ovdje takoer. - Zato onda nitko ne eli nita vie o tome znati? - Zato to se tako ispravljaju miljenja ako su bila zavedena na krivi put. Ako ih je povijest osudila.

- Osim toga: svi misle kako smo otili da bismo imali lagodniji ivot. Ne znaju koliko je u stranome svijetu teko napraviti sebi malo mjesta. Shvaa li, napustiti zemlju s malim djetetom i nositi drugo u trbuhu. Izgubiti mua. Odgojiti dvije keri u neimatini... Ona usuti, a Milada ree: Nema nikakva smisla sve im to ispriati. Jo do nedavno svi su se prepirali i svatko je pokuavao dokazati kako je u bivem reimu patio vie od drugih. Svi su htjeli dobiti status rtve. No ta natjecanja u patnji su okonana. Danas se ljudi razmeu uspjehom, a ne patnjom. Ako e te netko potivati, to nee biti zbog tvoga tekog ivota, nego zato to te vidi pokraj bogatog mukarca! Dugo priaju u kutu prostorije, kada im se druge priblie i okrue ih. Kao da sebi prigovaraju to zapostavljaju svoju domaicu, brbljave su (pijanstvo od piva ini ljude bunijima i dobroudnijima nego pijanstvo od vina) i srdane. Zena koja je na samom poetku naruila pivo izjavljuje: Ipak moram probati to tvoje vino! te poziva konobara koji otvara druge boce i puni ae. Irenu obuzima iznenadna vizija: s pivskim kriglama u ruci i smijui se glasno, grupa ena tri prema njoj koja razabire eke rijei i shvaa, uasnuta, da nije u FrancuMilan Kundera skoj, nego u Pragu i da je izgubljena. Pa da, jedan od njezinih starih emigrantskih snova sjeanje na koje brzo tjera od sebe: te ene oko nje uostalom vie ni ne piju pivo, diu ae s vinom i nazdravljaju jo jednom izgubljenoj keri; potom joj jedna od njih ozareno ree: Sjea li se? Ja sam ti pisala da je odavno vrijeme da se vrati! Tko je ta ena? Cijele veeri nije prestajala govoriti o bolesti svoga mua, zadravajui se, uzbuena, na svim morbidnim pojedinostima. Irena ju je naposljetku prepoznala: kolegica iz gimnazije koja joj je, istog tjedna kad je komunizam pao, napisala: Draga moja, ve smo stare! Odavno je vrijeme da se vrati. Ona jo jednom ponavlja tu reenicu, dok na iroku licu veliki osmijeh otkriva umjetno zubalo. Ostale je ene obasipaju pitanjima: Irena, sjea li se kad... A potom i: Zna li to se onda dogodilo s...? Ma daj, ipak ga se mora sjetiti! Onog tipa s velikim uima, uvijek si ga ismijavala! Ma nisi ga mogla zaboraviti! On samo o tebi pria! Sve do tada nije ih zanimalo to im ona pokuava ispriati. Sto znai taj iznenadni napad? Sto sada ele saznati one koje nita nisu htjele uti? Ubrzo shvaa da su njihova pitanja posebna: pitanja kojima provjeravaju zna li isto to i one, sjea li se ega se i one sjeaju. Ta spoznaja budi u njoj udan osjeaj koji je vie nee napustiti: Prije svega, iz potpune nezainteresiranosti za ono to je proivjela u inozemstvu, amputirale su joj dvadeset godina ivota. Sada, ovim ispitivanjem, pokuavaju priiti Neznanje njezinu davnu prolost za sadanji ivot. Kao da joj amputiraju podlakticu i pokuavaju uvrstiti aku neposredno za lakat; kao da joj amputiraju glenjeve i spajaju stopala s koljenima. Kao skamenjena tom milju ne uspijeva odgovarati na njihova pitanja; ene, uostalom, to ni ne oekuju, vraajui se, sve pijanije, svojim razgovorima iz kojih je Irena iskljuena. Promatra njihova usta koja se otvaraju sva istodobno, usta koja melju, izbacuju rijei i bez prestanka praskaju u smijeh (zagonetka: kako se ene koje se meusobno ne sluaju mogu smijati onome to govore?). Nijedna se vie ne obraa Ireni, no sve zrae vedrim raspoloenjem, ena koja je na poetku naruila pivo poinje pjevati, druge je slijede te, ak i na kraju veeri, na cesti, ne prestaju pjevati. U postelji, u mislima joj se jo jednom vrti cijela veer; jo jednom je pohodi stari emigrantski san i vidi se okruena bunim i srdanim enama, koje podiu pivske krigle. U snu one su u slubi tajne policije, imaju nalog uhvatiti je u klopku. No, u ijoj su slubi bile ove ene? Odavno je vrijeme da se vrati, rekla joj je stara kolegica s mrtvakim zubalom. Kao predstavnica groblja (domovinskih groblja) bila je zaduena pozvati je na red: upozoriti je da vrijeme juri i da ivot mora zavriti tamo gdje je i poeo. Potom misli na Miladu koja je tako majinski ljubazna; dala joj je do znanja da nikoga vie ne zanima njezina odiseja, te Irena uvida kako se uostalom ni Mila-da za nju nije zanimala. No, kako joj to predbaciti? Zbog Milan Kundera

ega bi se ona trebala zanimati za neto to nema nikakve veze s njezinim ivotom? To bi bilo tek glumljenje pristojnosti, pa je Irena sretna to je Milada bila toliko ljubazna, bez glumljenja. Prije nego zaspe, njezina posljednja misao upuena je Svlvie. Ve je tako dugo nije vidjela! Nedostaje joj! Irena bi je rado pozvala u bistro i ispripovijedala svoja posljednja putovanja u eku; predoila joj sve potekoe povratka. Uostalom, ti si ta, zamilja kako joj se obraa, koja je prva izgovorila te rijei. Veliki Povratak. Zna, Svlvie, danas sam shvatila: mogla bih ponovno ivjeti s njima, pod uvjetom da sve to sam proivjela s tobom, s vama, s Francuzima, sveano poloim na oltar domovine i spalim. Dvadeset godina ivota provedenog u tuini pretvorilo bi se u dim tijekom presvetog obreda. A ene bi pjevale i plesale sa mnom oko vatre s pivskim kriglama u podignutim rukama. To je cijena koju bih trebala platiti da mi bude oproteno. Da budem prihvaena. Da ponovno postanem jedna od njih. Jednog dana u parikoj zranoj luci prola je policijsku kontrolu i sjela u ekaonicu. Na klupi nasuprot nje opazila je mukarca kojega je, nakon trenutka dvojbi i uenja, prepoznala. Uzbuena, priekala je trenutak da se njihovi pogledi sretnu i nasmijeila se. On se takoer nasmijeio te blago klimnuo glavom. Ustala je i pola prema njemu koji je u meuvremenu takoer ustao. - Upoznali smo se u Pragu, zar ne? - ree mu ona na ekom. Sjea li me se jo? Naravno. - Odmah sam te prepoznala. Nisi se promijenio. Pretjeruje. - Ne, ne. Stvarno si isti kao i prije. Boe, sve je to tako daleko. - Potom, smijui se: Zahvalna sam ti to me prepoznaje! Te doda: Jesi li cijelo to vrijeme ostao u zemlji? -Ne. Emigrirao si? -Da. A gdje si ivio? U Francuskoj? -Ne. Ona uzdahnu: Ah, da si ivio u Francuskoj i da se tek sada sreemo... - Posve sluajno prolazim preko Pariza. ivim u Danskoj. A ti? Milan Kundera - Ovdje. U Parizu. Boe. Ne mogu vjerovati oima. Kako si ivio cijelo to vrijeme? Jesi li se mogao baviti svojim zanimanjem? - Da. A ti? - Ja sam ih promijenila bar sedam. - Ne pitam te koliko si mukaraca imala. - Ne, ne pitaj me. Obeavam da ni ja tebi neu postavljati takva pitanja. - A sada? Vratila si se? - Ne sasvim. Zadrala sam stan u Parizu. A ti? - Ni ja. - Ali esto ide tamo? - Ne. Ovo je prvi put - ree on. - Ah, tako kasno! Nije ti se urilo! -Ne. - Nema obaveza u ekoj? -Ja sam posve slobodan ovjek. Rekao je to ozbiljno i s prizvukom sjete koju je uoila. U zrakoplovu je njezino mjesto bilo uz prolaz i nekoliko se puta okrenula da bi ga pogledala. Nikada nije zaboravila njihov davni susret. Bilo je to u Pragu, s grupom prijatelja nalazila se u nekom kafiu, a on, prijatelj njezinih prijatelja, nije skidao oka s nje. Njihova se ljubavna pria prekinula prije nego je i poela. U njoj je ostalo kajanje, nikada zacijeljena rana. Dva je puta priao njezinom sjedalu kako bi nastavili razgovor. Saznala je da e u ekoj ostati tek tri ili etiri dana, i to u provinciji, kako bi posjetio svoju rodbinu. Bilo joj je ao. Zar u Pragu nee ostati ni jedan jedini Neznanje dan? Da, ipak, prije povratka u Dansku, moda dan ili dva. Mogu li se vidjeti? Bilo bi se zgodno ponovno sresti! Dao joj je ime hotela u kojemu e u provinciji odsjesti. 13

On je takoer bio sretan zbog tog susreta; bila je srdana, zavodljiva i ugodna, etrdesetih godina, zgodna, no on uope nije znao tko je. Nezgodno je nekome rei da ga se ne sjeamo, no ovaj je to put bilo jo nezgodnije, jer moda je i nije zaboravio, nego je samo nije prepoznao. A priznati to nekoj eni bila bi nedopustiva neugladenost. Uostalom, vrlo je brzo shvatio da neznanka nee provjeravati sjea li je se on ili ne, a nita mu nije bilo jednostavnije od avrljanja s njom. No, kada su jedno drugom obeali ponovni susret i kada mu je htjela dati svoj broj telefona, naao se u neprilici: kako e nazvati nekoga kome ne zna ime? Bez objanjenja joj je rekao kako bi vie volio da ona njega nazove, zamolivi je da pribiljei broj hotela u provinciji. U prakoj zranoj luci su se rastali. Unajmio je auto, uputio se autocestom, a zatim nekom regionalnom cestom. Stigavi u grad, potraio je groblje. Uzalud. Naao se u novoj etvrti visokih jednolinih zgrada koje su ga zbunile. Ugledavi nekog djeaka od desetak godina, zaustavio je auto i pitao ga za put do groblja. Djeak ga je promatrao bez rijei. Mislei da ne razumije, Josef je ponovio pitanje sporije i glasnije, kao stranac koji se trudi dobro izgovoriti rijei. Djeak je naposljetku odgovorio da ne zna. Ali, kako je pobogu mogue da netko ne zna gdje je groblje, jedino u gradu? Krenuo je, pitao jo nekoNeznanje liko prolaznika, no njihova su objanjenja zvuala nerazumljivo. Na kraju gaje pronaao: stisnuto iza novoizgra-dena vijadukta, doimalo se skromno i mnogo manje nego prije. Parkirao je auto i drvoredom lipa uputio se prema grobu. Na tom je mjestu prije tridesetak godina vidio kako se sputa lijes s majinim tijelom. Nakon toga esto je tamo odlazio, svaki put kada se vraao u rodni grad. Kada je prije mjesec dana pripremao svoj boravak u ekoj, ve je znao da e poeti odatle. Pogledao je stelu; mramor je bio prekriven brojnim imenima: grob je oito u meuvremenu postao velikom spavaonicom. Izmeu drvoreda i stele bio je tek dobro odravani travnjak, s cvjetnom gredicom; pokuao je zamisliti ljesove pod njom: zasigurno su stajali jedan pored drugog, u redu po tri, na nekoliko katova. Mama je bila na samom dnu. Gdje je bio otac? Budui da je umro petnaest godina poslije, bio je odvojen od nje barem za kat ljesova. Prisjetio se mamine sahrane. U to je vrijeme dolje lealo tek dvoje pokojnika: oevi roditelji. Tada mu se inilo posve prirodnim da se majka spusti k svekru i svekrvi, pa se nije ni pitao ne bi li se ona radije pridruila svojim roditeljima. Tek je poslije shvatio: o rasporedu u obiteljskim grobnicama odluuje, dugo unaprijed, odnos snaga; oeva je obitelj bila utjecajnija od majine. Broj novih imena na steli ga je raalostio. Nekoliko godina nakon odlaska, saznao je za smrt strica, potom i strine, a na kraju i oca. Stao je pozorno itati imena; neka su pripadala ljudima koje je do tada smatrao ivima; Milan Kundera bio je zaprepaten. Nije ga toliko potresla njihova smrt (onaj tko odlui zauvijek napustiti svoju zemlju mora se pomiriti sa injenicom da vie nee vidjeti svoju rodbinu), nego to to nije primio nikakvu obavijest. Komunistika je policija nadzirala pisma upuena emigrantima; zar ih je bilo strah pisati mu? Provjerio je datume: posljednje dvije sahrane bile su nakon 1989. godine. Dakle, njihovo nejavljanje nije bilo iz predostronosti. Istina je bila gora: za njih on vie nije postojao. 14 Hotel je potjecao iz posljednjih godina komunizma: moderna, glatka graevina kakve su gradili posvuda u svijetu, na glavnom trgu, vrlo visoka, nadvisujui za nekoliko katova gradske krovove. Smjestio se u sobi na estom katu, potom krenuo do prozora. Bilo je sedam sati naveer, ulina svjetla su se palila, a trg je bio nevjerojatno spokojan. Prije polaska zamislio je susret sa znanim mu mjestima s vlastitom prolou, i pitao se: hoe li biti ganut? Hladan? Veseo? Utuen? Nita od svega toga. Za njegova je izbivanja nevidljiva metla prola krajolicima njegove mladosti, briui sve to mu je bilo blisko; susret koji je oekivao nije se dogodio. Jednom davno Irena je posjetila neki francuski provincijski gradi, u potrazi za trenutkom odmora za svog ve vrlo bolesnog mua. Bila je nedjelja, grad je bio miran, zaustavili su se na nekom mostu i promatrali rijeku koja je spokojno tekla meu zelenim obalama. Tamo gdje je rijeka skretala, neka stara vila okruena vrtom uinila im se poput prizora doma koji ulijeva sigurnost, poput sna o

izgubljenu raju. Zadivljeni tom ljepotom, sili su do obale nekim stubama, eljni etnje. Nakon nekoliko koraka shvatili su da ih je nedjeljni mir zavarao; puteljak je bio preprijeen; nabasali su na naputeno gradilite: strojevi, traktori, gomile zemlje i pijeska; s druge strane rijeke Milan Kundera posjeena stabla; vila ija ih je ljepota privukla dok su je promatrali s visine, otkrivala je polomljena stakla i veliku rupu umjesto vrata; iza nje uzdizala se neka visoka graevina od desetak katova; ljepota toga gradskog krajolika koji ih je oarao ipak nije bila tek optika varka; izgaena, poniena, ismijana, izranjala je iz vlastite ruevnosti. Ire-nin pogled potraio je jo jednom drugu obalu i primijetila je da su velika posjeena stabla u cvatu! Iako posjeena, polegnuta, bila su iva! U tom trenutku, iznenada, glazba je zagrmila kroz neki zvunik, fortissimo. Pod tim je nenadanim naletom, Irena rukama zaepila ui i stala plakati. Plakati zbog svijeta koji je nestajao pred njenim oima. Njezin mu, koji e nekoliko mjeseci kasnije umrijeti, uzeo ju je za ruku i poveo odatle. Nevidljiva divovska metla koja preobraava, izobliuje, brie krajolike ve je tisuljeima na djelu, no njezino kretanje, neko sporo, jedva primjetno, toliko se ubrzalo da se pitam: bi li Odiseja danas bila zamisliva? Pripada li spjev o povratku jo uvijek naem dobu? Bi li Odisej, probudivi se ujutro na obali Itake, mogao u zanosu uti glazbu Velikog Povratka da je stara maslina bila posjeena i da nita oko sebe nije mogao prepoznati? Pokraj hotela neka je visoka zgrada pokazivala svoju golu stranu, slijepi zid ukraen divovskim crteom. Polusjena je natpis inila neitkim i Josef je razabirao tek dvije ruke, dvije goleme ruke, to se rukuju izmeu neba i zemlje. Jesu li oduvijek bile tamo? Nije se sjeao. Veerao je sam u hotelskom restoranu i sluao zvukove razgovora oko sebe. Bila je to glazba nepoznatog jezika. Neznanje Sto se dogodilo sa ekim u posljednja dva jadna desetljea? Zar se to naglasak promijenio? Izgleda. Neko odluno postavljen na prvom slogu, oslabio je; intonacija kao da je zbog toga bila mlitava. Melodija se inila jednoli-nijom nego prije, nekako razvuenom. A tek zvuk! Postao je nazalan, to je rijeima davalo neugodno tup prizvuk. Moda se kroz stoljea glazba svih jezika neosjetno mijenja, no onaj tko se nakon duga izbivanja vraa, time je posve zbunjen: nagnut nad tanjur, Josef je sluao nepoznat jezik u kojemu je razumio svaku rije. Potom, u sobi, podigao je slualicu i nazvao brata. Zauo je vedar glas koji ga je pozvao da odmah doe. - Htio sam ti samo javiti da sam stigao - ree Josef. -Danas me ispriaj. Ne bih htio da me nakon toliko godina vidite u ovakvom stanju. Iscrpljen sam. Jesi li sutra slobodan? ak nije bio siguran radi li mu brat jo uvijek u bolnici. - Bit u slobodan glasio je odgovor. 75 Zvoni i vrata mu otvara brat, pet godina stariji od njega. Rukuju se i promatraju. Ti pogledi silno su napregnuti i oni vrlo dobro znaju zbog ega: brzo i neupadljivo jedan na drugome primjeuju kosu, bore, zube; svaki od njih zna to trai na bratovu licu, a zna i da ovaj drugi to isto trai na njegovu. Stid ih je zbog toga, jer ono to trae jest mogui razmak koji onog drugog dijeli od smrti ili, grublje reeno, trae u drugome naznake smrti. Zele to prije zavrid s tim bolesnim prouavanjem i ure se pronai kakvu reenicu koja bi odagnala tih nekoliko zlokobnih sekundi, kakav usklik, kakvo pitanje, ili, ako je mogue (bio bi to dar boji), kakvu alu (ali nita ne stie da ih izbavi). - Udi naposljetku ree brat i, hvatajui Josefa za ramena, vodi ga u dnevni boravak. 16 ekamo te otkako se to sruilo - ree brat kada su sjeli. - Svi su se emigranti ve vratili, ili barem pojavili ovdje. Ne, ne, nije to prigovor. I sam zna to ti je initi. - Vara se nasmije se Josef Ja to uope ne znam. - Stigao si sam? - upita ga brat. -Da. - Hoe li ostati za stalno? - Ne znam. - Naravno, mora voditi rauna o eninu miljenju. Tamo si se oenio, koliko znam.

-Da. - S nekom Dankinjom - ree brat nesigurno. - Da ree Josef i zauti. Taje tiina bratu bila neugodna i Josef, samo da neto kae, upita: Kua je sada tvoja? Neko, stan je bio sastavni dio obiteljske kue na tri kata koja je pripadala njihovu ocu; na drugom katu stanovala je obitelj (otac, majka, dva sina), ostali su katovi bili iznajmljeni. Nakon komunistike revolucije 1948. godine, kua im je oduzeta, a obitelj je zadrala samo stanarsko pravo. - Da - ree brat, vidljivo u neprilici - Pokuali smo doi do tebe, ali uzalud. - Kako to? Pa zna moju adresu! Milan Kundera Nakon 1989. godine sva je imovina nacionalizirana revolucijom (tvornice, hoteli, obiteljske kue, polja, ume) vraena bivim vlasnicima (ili tonije, njihovoj djeci ili unucima); taj se postupak zvao povrat, bilo je dovoljno da se na sudu podnese izjava o vlasnitvu, a po isteku roka od godine dana tijekom kojeg je takav zahtjev mogao biti osporen, povrat bi bio neopoziv. To pravno pojednostavljenje postupka omoguilo je mnoge prijevare, no izbjegnute su rasprave oko nasljedstva, molbe, albe, ime se u zauujue kratkom roku potaklo obnavljanje klasnog drutva s bogatom i poduzetnom buroazijom, sposobnom pokrenuti gospodarstvo u zemlji. Neki se odvjetnik time bavio odgovori brat, jo uvijek zbunjen. - Sada je ve kasno. Sve su procedure zavrene. No, budi bez brige, mi emo se medu nama dogovoriti, bez odvjetnika. U tom trenutku ude njegova snaha. Ovaj put nije se dogodio sraz pogleda: ona je toliko ostarjela daje sve bilo jasno im se pojavila na vratima. Josef htjede pognuti glavu kako bi je pogledao tek kasnije, kriom, da je ne zbuni. Obuzet saaljenjem, ustade, pode prema njoj i zagrli je. Ponovno sjedoe. Ne mogavi se osloboditi tog osjeaja, Josef je pogleda: da ju je sreo na cesti, ne bi je prepoznao. Ovo su mi najblia bia, pomisli, obitelj, jedina koju imam, brat, moj jedini brat. Ponavljao je te rijei u sebi kao da je htio produiti svoja uvstva prije nego se rasplinu. Neznanje Taj val raznjeenosti natjera ga da kae: Zaboravi tu priu oko kue. Sluaj, stvarno, budimo pragmatini, ne zanima me posjedovati ovdje neto. Moji problemi nisu ovdje. Umiren, brat ponovi: Ne, ne. Ja volim ravnopravnost u svemu. Uostalom, i na tvojoj je eni da iznese svoje miljenje. - Promijenimo temu - ree Josef, sputajui svoju ruku na bratovu i stiui je. 77 Poveli su ga kroz stan kako bi mu pokazali promjene koje su uslijedile nakon njegova odlaska. U jednoj je prostoriji opazio sliku koja mu je pripadala. Kada je odluio napustiti zemlju, morao je brzo djelovati. U to je vrijeme stanovao u drugom provincijskom gradu, te se, prisiljen zadrati u tajnosti namjeru da emigrira, nije smio odati poklanjajui svoje stvari prijateljima. Dan uoi polaska stavio je kljueve u kuvertu i poslao ih bratu. Potom mu je telefonirao iz inozemstva i zamolio ga da iz stana uzme sve to eli prije nego to zaplijeni drava. Poslije, kada se nastanio u Danskoj, sretan to moe zapoeti nov ivot, nije imao ni najmanju elju pokuati saznati to mu je brat uspio spasiti i to je s tim uinio. Dugo je promatrao sliku: siromano radniko predgrae, naslikano onom smjelom matovitou koja je podsjeala na foviste s poetka stoljea, Deraina, na primjer. Ipak, slika je bila daleko od imitacije; da je 1905. bila izloena na Jesenskom salonu u Parizu s ostalim slikama fovista, svi bi bili zaueni njezinom posebnou, zainteresirani tajanstvenim mirisom posjetiteljice iz dalekih krajeva. Zapravo, slika je bila iz 1955. godine, iz vremena kada je doktrina socijalistike umjetnosti zahtijevala strogi realizam: autor, strastveni modernist, vie je volio slikati kako se u to vrijeme slikalo posvuda u svijetu, odnosno apstraktno, no u isto je vrijeme htio izlagati; morao je Neznanje stoga nai udesnu toku u kojoj se ideoloki imperativi sijeku s umjetnikovim eljama; kuerci koji evociraju ivot radnika bili su tako danak ideolozima, a naprasno nestvarne boje poklon

samome sebi. Josef je njegov atelijer posjetio ezdesetih godina, kada je slubena doktrina gubila na snazi, a slikar je ve bio dovoljno slobodan da slika gotovo sve to eli. Bezazleno iskren, Josef je tu staru sliku volio vie od novih, a slikar, koji je prema svom radnikom fovizmu gajio naklonost proetu prezirom, drage mu ju je volje poklonio; ak je uzeo kist i uz potpis upisao posvetu sjosefovim imenom. Poznavao si tog slikara - primijeti brat. Da, spasio sam mu kuju. Hoe li ga posjetiti? -Ne. Nedugo nakon 1989. godine Josef je u Danskoj primio paket fotografija s novim platnima tog slikara, ovaj put naslikanih u potpunoj slobodi: nisu se razlikovala od milijuna drugih platana koja su u tom trenutku nastajala irom planeta; slikar se mogao pohvaliti dvostrukom pobjedom: bio je posve slobodan i posve nalik svim ostalima. Svia li ti se jo uvijek ova slika? - upita brat. Da, jo je vrlo lijepa. Brat pokretom glave pokaza na enu: Katy je jako voli. Svaki se dan zadri pred njom. Potom doda: Dan nakon odlaska, rekao si mi da je poklonim ocu. Stavio juje iznadstolausvom bolnikom uredu. Znao jekoliko je Katy voli, pa ju je prije smrti ostavio njoj u nasljedstvo. Milan Kundera A nakon krae stanke: Ne moe to zamisliti. Proivjeli smo strane godine. Promatrajui snahu Josef se sjeti kako je nikada nije volio. Odbojnost koju je osjeao prema njoj (i koju mu je ona uzvraala) sada mu se inila glupom i nepotrebnom. Dok je stajala, prouavajui sliku, lice joj je odavalo tunu nemo, te Josef, pun suosjeanja, ree bratu: Znam. Brat mu ispripovijeda obiteljsku priu, dugu oevu agoniju, Katvnu bolest, neuspjeli brak njihove keri, a potom i spletke kroz koje je proao u bolnici, gdje je njegov poloaj bio znatno otean otkako je Josef emigrirao. Posljednja opaska nije bila izreena u vidu prigovora, no Josef nije ni posumnjao da su u to vrijeme brat i snaha o njemu zasigurno govorili puni srdbe, ogoreni bez-naajnou razloga to ih je navodio opravdavajui svoju emigraciju, koju su sigurno smatrali neodgovornom: reim nije olakavao ivot rodbini emigranata. 18 U blagovaonici stol je bio spreman za objed. Razgovor je postao leprav, brat i snaha eljeli su ga izvijestiti o svemu to se dogodilo tijekom njegova izbivanja. Desetljea su lebdjela iznad tanjura, dok ga snaha najednom ne napadne: I ti si imao fanatino razdoblje. Kako si samo govorio o Crkvi! Svi smo te se bojali. Ta ga je primjedba zaudila. Bojali mene? Snaha je bila uporna. On je pogleda: na njezinu licu, koje mu se jo prije nekoliko trenutaka inilo neprepoznatljivim, izbijale su nekadanje crte. Rei da su ga se bojali bilo je, zapravo, besmisleno, budui se sjeanje njegove snahe moglo odnositi tek na gimnazijsko razdoblje, kada je imao izmeu esnaest i devetnaest godina. Posve je mogue da je u to vrijeme ismijavao vjernike, no ti ispadi nisu mogli imati ikakve veze s reimskim militantnim ateizmom i bili su namijenjeni iskljuivo vlastitoj obitelji koja nikada nije proputala nedjeljnu misu, to je Josefa nagnalo da ih izaziva. Maturu je poloio 1951. godine, tri godine nakon revolucije, a kada je odluio studirati veterinu, bio je ponesen istim izazivakim nagonom: lijeenje bolesnih, sluba ovjeanstvu bili su velik obiteljski ponos (jo je njegov djed bio lijenik) te im je on svima elio rei da vie voli krave nego ljude. Nitko, meutim, nikada njegovu pobunu nije ni hvalio ni kudio; veterina se oduvijek smatrala Milan Kundera manje uglednom, njegov je izbor protumaen kao pomanjkanje ambicija, prihvaanje drugorazrednog poloaja u obitelji, iza brata. Zbunjeno je pokuao objasniti (njima, kao i samome sebi) svoju mladalaku psihologiju, no rijei su teko izlazile iz usta, jer je usiljen snahin smijeak, namijenjen njemu, izraavao nepomutivo

neslaganje sa svime to je govorio. Shvatio je da se tu nita ne moe, daje to poput zakona: oni kojima se vlastiti ivot pokae kao brodolom, kreu u lov na krivce. Josef je bio dvostruko kriv: kao mladi koji je runo govorio o Bogu, i kao odrastao ovjek koji je emigrirao. Izgubio je volju bilo to objanjavati, a njegov brat je poput pravog diplomata skrenuo razgovor na drugu temu. Njegov brat: kao student druge godine medicine bio je iskljuen sa Sveuilita 1948. godine radi burujskog podrijetla; kako bi zadrao nadu da e se kasnije vratiti studiju i postati kirurg kao i otac, uinio je sve ne bi li dokazao svoju naklonost prema komunizmu, do te mjere da je jednog dana, iako teka srca, ipak uao u partiju u kojoj je ostao do 1989. Putovi dva brata razilazili su se: najprije udaljen sa studija, potom prisiljen porei svoja uvjerenja, stariji se osjeao rtvom (uvijek e imati taj osjeaj); u veterinarskoj koli, manje traenoj, manje nadgledanoj, mladi se nije imao potrebu razmetati bilo kakvom odanou reimu: u bratovim oima on je bio (i uvijek e biti) sretnik koji se iz svega zna izvui; dezerter. U kolovozu 1968. godine ruska je vojska zaposjela zemlju; tjedan dana ulice svih gradova vritale su od bijesa. Neznanje Nikada zemlja nije bila do te mjere domovina, esi do te mjere esima. Zaslijepljen mrnjom, Josef se bio spreman baciti na tenkove. Potom su dravni elnici uhieni, pod pratnjom odvedeni u Moskvu, prisiljeni potpisati unaprijed pripremljeni sporazum, te su se esi, jo uvijek puni bijesa, vratili kuama. Nekih etrnaest mjeseci poslije, na pedeset i drugu godinjicu Oktobarske revolucije, nametnutu zemlji kao blagdan, u gradiu u kojemu je imao ambulantu, Josef je sjeo u auto kako bi posjetio obitelj na drugom kraju zemlje. Stigavi u grad, usporio je; htio je vidjeti koliko je prozora okieno crvenim zastavama koje su, u toj godini poraza, bile puki znak podlonosti. Bilo ih je vie nego to je oekivao: i moda su oni koji su ih isticali djelovali suprotno vlastitim uvjerenjima, iz opreza, kao s nekim strahom, no inili su to svojevoljno, jer nitko ih na to nije prisiljavao, nitko im nije prijetio. Zaustavio se pred rodnom kuom. Na drugom katu, na kojemu je stanovao njegov brat, sjala je velika, strahovito crvena zastava. Cijelu ju je minutu, dugu minutu, promatrao ne izlazei iz auta; potom je krenuo. Na putu kui odluio je napustiti zemlju. Ne znai to da nije mogao u njoj ivjeti. Mogao je mirne due brinuti o kravama. No, bio je sam, rastavljen, bez djece, slobodan. Pomislio je kako ima jedan jedini ivot koji eli proivjeti drugdje. i|f 19 Na kraju objeda, uz alicu kave, Josef je razmiljao o svojoj slici. Pitao se kako bi je mogao ponijeti i ne bi li, u zrakoplovu, zauzimala previe mjesta. Ne bi li bilo praktinije izvui platno iz okvira i smotati ga? Upravo je o tome htio progovoriti, kadli mu snaha ree: Zasigurno e posjetiti N.-a. -Jo ne znam. - Bio ti je veliki prijatelj. -Jo uvijek mi je prijatelj. - Pred njim su '48. svi drhtali. Crveni komesar! No, za tebe je mnogo toga uinio, zar ne? Dunik si mu! Brat se pouri prekinuti enu i prui Josefu mali paket: Ovo je tata zadrao kao uspomenu na tebe. Nali smo ga poslije njegove smrti. Po svemu sudei brat je uskoro morao poi u bolnicu; njihov se susret bliio kraju i Josef ustanovi da je njegova slika nestala iz razgovora! Zanimljivo! Snaha se sjea njegova prijatelja N., a njegovu sliku zaboravlja? Iako je bio spreman odrei se itavog svog nasljedstva, svojeg dijela kue, slika je bila njegova, samo njegova, s njegovim imenom ispisanim pored slikareva! Kako su se ona i brat mogli pretvarati da mu ne pripada? Odjednom atmosfera postade teka i brat pone priati neto smijeno. Josef nije sluao. Odluio je traiti natrag svoju sliku te, koncentriran na ono to mu eli rei, spusti Neznanje pogled na bratovo zapee i sat. Prepozna ga: veliki, crni, ne vie moderan; ostao je u stanu i brat ga

je prisvojio. Ne, Josef nije imao nikakva razloga biti ogoren. Sve se dogodilo prema njegovoj uputi; ipak, pogled na vlastiti sat na tuoj ruci izazvao je u njemu udnu nelagodu. Imao je osjeaj kako zatie onakav svijet kakav moe zatei neki mrtvac izlazei nakon dvadeset godina iz groba: dodiruje tlo stidljivim stopalom koje je izgubilo naviku hodanja; jedva prepoznaje svijet u kojemu je ivio, no neprestano se spotie o ostatke svoga ivota: vidi svoje hlae, svoju kravatu na tijelima preivjelih koji su ih, naravno, meusobno podijelili; sve vidi, a nita ne trai: mrtvi su srameljivi. Obuzet tom srameljivou mrtvih, Josef ne smognu snage rei ijednu rije na raun slike. Ustade. - Doi veeras. Zajedno emo veerati - ree brat. Josef odjednom ugleda lice svoje ene; osjeti silnu potrebu obratiti joj se, razgovarati s njom. Ipak, nije mogao: brat gaje promatrao, oekujui odgovor. - Oprosti, imam tako malo vremena. Sljedei put - i srdano im oboma stisne ruku. Na putu za hotel ponovno mu se ukaza enino lice i on se zanese: Ti si kriva. Ti si mi rekla da moram otii. Ja nisam htio. Nisam imao nikakve elje za povratkom. No, ti se nisi slagala. Za tebe je ne doi ovamo bilo nenormalno, neopravdano, pa ak i runo. Misli li jo uvijek da si u pravu? 20 Vrativi se u sobu, otvara paket to mu ga je dao brat: fotografski album iz djetinjstva, sa slikama majke, oca, brata, i itavim nizom malih Josefa; stavlja ga na stranu da ga sauva. Dvije djeje slikovnice; baca ih u koaru. Djeji crte napravljen drvenim bojama s posvetom: mami za roendan i nespretnim potpisom; baca ga. Potom neka biljenica. Otvara je: njegov gimnazijski dnevnik. Kako ga je mogao ostaviti kod roditelja? Biljeke potjeu iz prvih godina komunizma, no pomalo je razoaran, jer medu njima nalazi tek opise sastanaka s mladim gimnazijalkama. Rani slobodoumnik? Ma ne: utokljunac. Rastreseno lista, potom se zaustavlja na primjedbama upuenim nekoj djevojci: Rekla si mi da se ljubav zasniva na ulima. Mala moja, pobjegla bi glavom bez obzira da ti neki mukarac prizna kako eli samo tvoje tijelo. I shvatila bi to je straan osjeaj samoe. Samoa. Ta se rije esto vraa. Pokuavao ih je zapla-iti ocrtavajui zastraujuu perspektivu samoe. Kako bi ga zavoljele, propovijedao im je poput upnika: tjelesna ljubav bez osjeaja prostire se poput pustinje u kojoj se umire od tuge. ita i niega se ne sjea. to mu je dakle taj neznanac doao rei? Podsjetiti ga da je neko ivio pod njegovim imenom? Josef ustaje i ide do prozora. Trg je osvijetljen kasnim popodnevnim suncem, a slika dviju ruka na veliNeznanje kom zidu ovaj put dobro se vidi: jedna je bijela, druga crna. Iznad njih kratica od tri slova obeava sigurnost i solidarnost. Bez sumnje slika je nastala nakon 1989. godine, kada je zemlja prihvatila slogane novih vremena: bratstvo svih rasa; mijeanje svih kultura; jedinstvo svega, jedinstvo svih. Josef je ve vidio ruke koje se stiu po plakatima! eki radnik koji stie ruku ruskom vojniku! Iako omraena, taje propagandna slika bila neprijeporan dio povijesti eha koji su imali tisue razloga stisnuti ili odbiti ruke Rusa ili Nijemaca! No crnu ruku? U ovoj zemlji ljudi su jedva znali da Crnci postoje. Njegova majka nikada u ivotu nije vidjela ni jednog jedinog. Promatra te ruke zaustavljene izmeu neba i zemlje, goleme, vee od crkvena zvonika, ruke koje ovaj prostor smjetaju u naprasno drukiji dekor. Dugo prouava trg pod sobom kao da trai tragove to ih je kao mladi ostavio na ploniku dok se etao sa svojim kolskim prijateljima. kolski prijatelji; izgovara tu rije polako, poluglasno, ne bi li udahnuo miris (slab! jedva osjetan!) svoje najranije mladosti, to proteklo vrijeme, izgubljeno i zanemareno, vrijeme tuno poput sirotita; no za razliku od Irene u onom gradiu iz francuske provincije, on ne osjea nikakvu privrenost toj prolosti koja se nemono javlja: nikakvu elju za povratkom; nita osim blage suzdranosti; odmaka. Da sam lijenik, u njegovom bih sluaju postavio sljedeu dijagnozu: bolesnik pati od pomanjkanja nostalgije. No, Josef se ne smatra bolesnim. Smatra se prisebnim. Pomanjkanje nostalgije za njega je dokaz nedovoljne vrijednosti njegova nekadanjeg ivota. Ispravljam dakle dijagnozu: bolesnik pati od

mazohistiki iskrivljena sjeanja. Uistinu, sjea se tek situacija koje ga ine nezadovoljnim samim sobom. Ne voli svoje djetinjstvo. No, nije li kao djeak imao sve to eli? Nisu li njegova oca svi pacijenti oboavali? Zbog ega je brat na to bio ponosan, a on ne? Cesto se tukao sa svojim malim prijateljima, i to hrabro. Meutim, sve je te pobjede zaboravio, a zauvijek e se sjeati kako ga je neki kolarac, kojega je smatrao slabijim, jednog dana sruio na leda i zadrao na tlu deset sekundi brojei naglas. Jo i danas osjea na svojoj koi taj poniavaj ui pritisak tla. Dok je jo ivio u ekoj i sretao ljude koji su ga poznavali od prije, uvijek je bio iznenaen da ga oni dre prilino hrabrim (sam se smatrao kukavicom), duhovitim (vjerovao je daje dosadan) i velikodunim (sjeao se jedino svojih sitnih pakosti). Znao je vrlo dobro da ga vlastito sjeanje mrzi, da ga ne prestaje klevetati; trudio mu se stoga ne vjerovati i biti popustljiviji prema svom ivotu. Uzalud: nije osjeao nikakvo zadovoljstvo u gledanju unatrag i inio je to to je rjee mogao. Prema onome u to je htio uvjeriti druge i sebe samoga, napustio je zemlju jer je vie nije mogao gledati podjarNeznanje mijenu i ponienu. To to kae je istina, pa ipak, veina se Ceha osjeala poput njega, podjarmljeno i ponieno, ali nisu potrali u inozemstvo. Ostali su u zemlji jer vole sebe i jer vole ivot koji je nerazdvojiv od mjesta na kojemu se odvija. Budui da je Josefovo sjeanje bilo zlonamjerno i nije mu prualo nita od onoga to bi mu ivot u zemlji moglo uiniti dragocjenim, on je granicu preao lakim korakom i bez aljenja. Je li u tuini njegovo sjeanje izgubilo tetan utjecaj? Da, jer tamo Josef nije imao ni razloga niti prilike baviti se uspomenama vezanima za zemlju u kojoj vie ne ivi; takav je zakon mazohistikog sjeanja: kada se komadii ivota rue u zaborav, ovjek se rjeava onoga to ne voli i osjea se lakim, slobodnijim. Povrh svega, u inozemstvu se Josef zaljubio, a ljubav je velianje sadanjeg vremena. Njegova je vezanost za sadanjost otjerala sve uspomene, zatitila ga od njihovih uplitanja; njegovo sjeanje nije postalo dobronamjerno, nego je, zanemareno i ostavljeno po strani, izgubilo mo koju je nad njim imalo. 22 to smo vie vremena ostavili za sobom, to je vie neodoljiv glas koji nas poziva na povratak. Ova izreka ini se oiglednom, meutim posve je pogrena. ovjek stari, kraj se blii, svaki trenutak postaje sve dragocjeniji i vrijeme se vie ne moe gubiti na uspomene. Valja shvatiti matematiki paradoks nostalgije: ona je najjaa u ranoj mladosti kada je obujam proteklog ivota posve beznaajan. Iz izmaglice vremena kada je Josef bio gimnazijalac vidim kako izranja neka mlada djevojka; vitka je, lijepa, djevica je, i to sjetna, jer se upravo rastala od nekog momka. To je njezin prvi ljubavni raskid zbog kojega pati, no njezina je bol slabija od zauenosti koju osjea otkrivajui vrijeme; uvida ga kao nikada prije. Do tada vrijeme joj se ukazivalo kao vid sadanjosti koja napreduje i guta budunost; bojala se njegove brzine (dok je iekivala neto muno) ili se bunila protiv njegove sporosti (dok je iekivala neto lijepo). Tada joj se vrijeme uinilo posve drukijim; nije to vie pobjedonosna sadanjost koja se domogla budunosti; nego je to pobijeena sadanjost, koju prolost zarobljuje i odnosi. Vidi mladia koji se odvaja od njezina ivota i odlazi, zauvijek nedose-an. Opinjena, uspijeva tek promatrati taj djeli ivota kako se udaljava, uspijeva jedino gledati i patiti. Proivljava posve nov osjeaj koji se zove nostalgija. Neznanje Taj osjeaj, ta neobuzdana elja za povratkom otkriva joj istom postojanje prolosti, snagu prolosti, njezine prolosti; na kui njezina ivota pojavili su se prozori, prozori straga okrenuti prema onome to je proivjela; bez tih prozora njezino postojanje vie ne bi bilo zami-slivo. Jednoga dana sa svojim novim mladiem (platonskim, naravno), koraa nekom stazom kroz umu pored grada; istom je tom stazom prije nekoliko mjeseci etala s prethodnim mladiem (onim zbog kojega je, nakon rastanka, osjetila prvu nostalgiju) i ta je podudarnost zbunjuje. Namjerno se

upuuje prema oronuloj kapelici na raskriju umskih putova, jer tamo ju je njezin prvi mladi htio poljubiti. Nezadriva napast poziva je da iznova proivi trenutke prole ljubavi. eli da se dvije ljubavne prie sretnu, zdrue, pomijeaju, poistovjete i zajedniki nastave rasti kroz to stapanje. Kada ju je tadanji mladi na tom mjestu pokuao zaustaviti kako bi je privio uza se, ona je radosno i zbunjeno ubrzala korak sprijeivi ga u tome. to e se dogoditi ovaj put? Njezin sadanji mladi takoer usporava korak, i on se sprema zagrliti je! Zadivljena tim ponavljanjem (udesnou tog ponavljanja), ona slijedi imperativ slinosti i nastavlja brzim koracima, vukui ga za ruku. Otada se preputa ari tih srodnosti, tim potajnim dodirima sadanjosti i prolosti, traei odjeke, suglasja, suzvuja koji je podsjeaju na udaljenost izmeu onoga to je bilo i onoga to jest, na vremensku dimenziju (tako novu, tako zaudnu) vlastita ivota; ini joj se da time Milan Kundera naputa mladost i postaje zrela, odrasla, to za nju znai: postati onom koja je spoznala vrijeme, koja je za sobom ostavila djeli svog ivota na koji se moe osvrnuti. Jednog dana vidi svog novog mladia kako tri prema njoj u plavoj jakni i prisjea se kako joj se i prvi mladi sviao u plavoj jakni. Drugi put, gledajui je u oi, on velia njezinu ljepotu vrlo neuobiajenim izrazom; to je zadivljuje, jer je za njezine oi i prvi mladi upotrijebio doslovno isti neuobiajeni izraz. Te je podudarnosti oduevljavaju. Nikada se do te mjere ne osjea proeta ljepotom kao kada se nostalgija prole ljubavi pomijea s iznenaenjima nove. Uplitanje nekadanjeg mladia u priu koju proivljava za nju ne predstavlja potajnu nevjeru, nego jo vie jaa njezine osjeaje prema onome koji uz nju koraa. Kada bude starija vidjet e u tim slinostima otunu jednolikost osoba (koje, kako bi poljubile, redom zastaju na istom mjestu, imaju isti ukus u odijevanju, laskaju eni istim metaforama) i zamornu monotoniju dogaaja (koji su tek vjeno ponavljanje istoga); no dok je jo mlada doekuje te podudarnosti poput uda, eljna odgonetanja njihovih znaenja. injenica da njezin sadanji mladi neobino nalikuje prethodnome ini ga jo po-sebnijim, jo originalnijirn, i ona vjeruje da joj je on tajanstveno predodreen. 23 Ne, u dnevniku nije bilo nijedne aluzije na politiku. Nijednog traga o tom razdoblju, osim moda puritanizma prvih godina komunizma s idealom sentimentalne ljubavi u pozadini. Josef se zadrava na jednoj ispovijedi iz vremena dok je jo bio utokljunac: lako bi smogao hrabrosti nekoj djevojci pomilovati grudi, ali morao je svladavati svoju stidljivost kako bi joj dodirnuo stranjicu. Imao je osjeaj za preciznost: Tijekom jueranjeg sastanka samo sam se dva puta usudio uhvatiti D. za dupe. Zaplaen stranjicom bio je utoliko eljniji osjeaja: Uvjerava me u svoju ljubav, njezino obeanje o spolnom odnosu moja je pobjeda... (izgleda da mu je spolni odnos kao dokaz ljubavi vaniji od samog tjelesnog ina) ...no razoaran sam: u naim susretima nema zanosa. Pomisao na zajedniki ivot je zastraujua. A malo dalje: kako je zamorna vjernost koja ne izvire iz istinske strasti. Zanos; zajedniki ivot; istinska strast. Josef se zaustavlja na tim rijeima. Sto su one mogle znaiti nezrelu momku? Bile su jednako tako silne kao to su bile i neodreene i snaga im je bila upravo u njihovoj nebuloz-nosti. Bio je u potrazi za osjeajima koje nije poznavao, koje nije shvaao; traio ih je u svoje partnerice (vrebajui i najneznatnije uzbuenje koje se odraava na njezinu licu), traio ih je u sebi (tijekom dugih sati samoproma-tranja), no uvijek je bio frustriran. Tada je zapisao (Josef Milan Kundera mora priznati iznenaujuu otroumnost te opaske): elja da s njom suosjeam kao i elja da joj nanesem bol jedna je te ista elja. I uistinu, ponaao se kao voden tom reenicom: da bi suosjeao (kako bi dosegnuo zanos suosjeanja), inio je sve ne bi li svojoj prijateljici nanio bol; muio ju je: Probudio sam u njoj sumnju u svoju ljubav. Pala mi je u naruje, tjeio sam je, kupao se u njezinoj tuzi i, na trenutak, osjetio kako se u meni budi blagi plamen uzbuenja. Josef pokuava shvatiti utokljunca, staviti se u njegovu kou, ali ne uspijeva. Ta osjeajnost pomijeana sa sadizmom posve je suprotna njegovom ukusu i naravi. Trga bijeli list iz dnevnika,

uzima olovku i prepisuje reenicu: kupao sam se u njezinoj tuzi. Dugo prouava dva rukopisa: stari je pomalo nespretan, no slova imaju isti oblik kao i ova dananja. Ta mu je slinost neugodna, razdra-uje ga, okira. Kako ta dva toliko razliita bia mogu imati isti rukopis? U emu se sastoji zajednika bit koja od njega i tog balavca ini istu osobu? 24 Ni utokljunac ni gimnazijalka nisu imali na raspolaganju stan u kojem bi mogli biti sami; spolni odnos to mu ga je ona obeala morao je biti odgoen do ljetnih praznika koji su bili daleko. U iekivanju provodili su vrijeme drei se za ruku po plonicima ili umskim stazama (mladi su ljubavnici tada bili neumorni etai), osueni na razgovore koji se ponavljaju i na dodire koji nikamo ne vode. U toj pustinji bez zanosa jednog joj je dana najavio da je njihov rastanak neizbjean, jer se uskoro seli u Prag. Josef je bio iznenaen proitanim: seli se u Prag? Taj je plan bio naprosto nemogu, njegova obitelj nikada nije htjela napustiti svoj grad. I odjednom sjeanje mu navire iz zaborava, neugodno prisutno i ivo: stoji na umskoj stazi, licem u lice s tom djevojkom, i pria joj o Pragu! Govori o svojoj selidbi i lae! Savreno se sjea kako je svjestan da lae, vidi se dok govori i lae, lae kako bi gimnazijalka zaplakala! Cita: Jecajui me poljubila. Pozorno sam na njoj vrebao svaku naznaku boli i ao mi je to se ne mogu vie sjetiti tonog broja njezinih jecaja. Je li to mogue? ...pozorno sam na njoj vrebao svaku naznaku boli..., brojao je njezine jecaje! Taj muitelj--raunovoa! To je bio njegov nain da osjeti, proivi, Milan Kundera okusi, ostvari ljubav! Stiskao ju je u naruju, ona je jecala, a on brojao! Nastavlja itati: Potom se smirila i rekla mi: 'Tek sada shvaam one pjesnike koji su do smrti ostajali vjerni.' Podigla je glavu prema meni, a usne su joj drhtale. U dnevniku je rije drhtale bila podcrtana. Ne sjea se ni njezinih rijei, ni njezinih usana to drhte. Jedina iva uspomena je trenutak u kojemu raspreda svoje lai o selidbi u Prag. Nita drugo nije ostalo u njegovu sjeanju. Trudi se to jasnije prizvati crte lica te egzotine djevojke koja se ne poziva na pjevae ili tenisae, nego na pjesnike; pjesnike koji su do smrti ostajali vjerni! Osjea anakronizam te brino zapisane reenice i sve veu naklonost prema toj djevojci, tako blago neobinoj . Jedino to joj predbacuje je zaljubljenost u odvratnog balavca koji je tek eli muiti. Ah, taj balavac; vidi ga kako prouava djevojine usne, usne koje drhte, mimo njene volje, nekontrolirano, ne mogu se kontrolirati! Zacijelo ga je to uzbuivalo kao da promatra orgazam (enski orgazam o kojemu nije imao pojma)! Moda mu se i digao! Zasigurno! Dosta! Josef okree stranice i saznaje da se gimnazijalka spremala poi s razredom tjedan dana na skijanje; balavac se pobunio, zaprijetio raskidom; objasnila mu je kako je to sastavni dio njezinih kolskih obveza; nita nije htio uti i razbjesnio se (jo jedan zanos! zanos bijesa!) Ako ode, bit e to kraj medu nama. Kunem ti se, kraj! Sto mu je odgovorila? Jesu li joj usne zadrhtale kada je ula taj histerian ispad? Zasigurno ne, jer taj nekontroNeznanje liran pokret usana, taj djevianski orgazam, toliko ga je uzbuivao da ga ne bi propustio spomenuti. Izgleda da je ovaj put precijenio svoju mo. Jer nijedna zabiljeka vie ne spominje gimnazijalku. Slijedi nekoliko opisa blijedih sastanaka s nekom drugom djevojkom (preskae retke) i dnevnik zavrava na kraju sedmog razreda (eki gimnazijalci ih imaju ukupno osam), tono u trenutku kada mu neka starija ena (koje se dobro sjea) otkriva tjelesnu ljubav i premijeta njegov ivot na drugi kolosijek; nita od toga vie nije zapisivao, dnevnik nije nadivio djevianstvo svojeg autora; vrlo kratko poglavlje njegova ivota bilo je zavreno i, bez slijeda i posljedica, smjeteno u mraan pretinac zaboravljenih predmeta. Trga stranice dnevnika u komadie. Zacijelo pretjeran, uzaludan in; osjea meutim potrebu da se prepusti osjeaju odbojnosti; potrebu da uniti balavca kako ga jednoga dana (pa makar i u runom

snu) ne bi s njim poistovjetili, umjesto njega izvidali, smatrali odgovornim za njegove rijei i djela! 25 U tom trenutku zazvoni telefon. Sjeti se ene koju je sreo u zranoj luci i digne slualicu. Neete me prepoznati - zauje. Naravno da te prepoznajem. Zato mi govori vi? Ako eli, govorit u ti ti! Ali ne moe znati s kim razgovara. Ne, to nije bila ena iz zrane luke. Bio je to jedan od onih tupih glasova, neugodno nazalnog zvuka. Nade se u neprilici. Ona se predstavi: ki iz prvog braka ene od koje se razveo nakon nekoliko mjeseci zajednikog ivota, prije tridesetak godina. Uistinu nisam mogao znati s kim razgovaram ree, usiljeno se smijui. Nakon razvoda ih vie nikada nije vidio, ni bivu enu niti pastorku koja je u njegovu sjeanju ostala djevojica. Moram s vama razgovarati. S tobom razgovarati -ispravi se. On zaali to joj se obratio s ti, ta mu je prisnost bila neugodna, no vie nita nije mogao: Kako zna da sam ovdje? Nitko ne zna. Nije ba tako. Kako to misli? Tvoja snaha. Nisam znao da je poznaje. Mama je poznaje. Neznanje Odjednom shvati kakva se povezanost spontano razvila izmeu dvije ene. - Dakle, zove me u mamino ime? Tupi je glas bio uporan: Moram s tobom razgovarati. Obavezno moram s tobom razgovarati. - Ti ili tvoja mama? -Ja. - Reci mi najprije o emu se radi? - eli li me vidjeti ili ne? - Molim te reci mi o emu se radi. Tupi je glas postao nasrtljiv: Ako me ne eli vidjeti, reci mi to otvoreno. Mrzio je njezinu upornost, ali nije nalazio hrabrosti da je odbije. Drati tajnim razlog traenog sastanka bila je pastorkina uinkovita smicalica: to ga zabrine. - Ovdje sam samo na nekoliko dana, u urbi sam. U najboljem bih sluaju mogao nai pola sata... - i predloi joj neki kafi u Pragu na dan odlaska. - Nee doi. - Doi u. Kada je spustio slualicu osjetio je neto poput munine. Sto bi mogle traiti od njega? Kakav savjet? Kada netko treba savjet, nije nasrtljiv. Htjele su ga gnjaviti. Dokazati da postoje. Oduzeti mu vrijeme. No, u tom sluaju zato je prihvatio sastanak? Iz znatielje? Ma ne! Popustio je iz straha. Podlegao je starom refleksu: da bi se mogao braniti, htio je o svemu na vrijeme biti obavijeten. No, braniti se? Danas? Od ega? Naravno, nije u tome bilo nikakve opasnosti. Jednostavno pastorkin ga Milan Kundera je glas obavio maglicom starih uspomena: spletke; roditeljsko mijeanje; pobaaj; klevete; pla; ucjene; batine; napadi bijesa; anonimna pisma: zavjera kuepazitelja. ivot koji smo ostavili za sobom ima lou naviku da izae iz sjene, ali se na nas, protiv nas podie procese. Daleko od eke, Josef se odvikao brinuti se o vlastitoj prolosti. No, prolost je bila tamo, ekala ga, promatrala. Neraspoloen, Josef se trudio misliti na neto drugo. No, na to moe misliti ovjek koji je doao u posjet zemlji vlastite prolosti nego na vlastitu prolost? Sto e raditi ova dva dana koja mu preostaju? Posjetiti grad u kojemu se nalazila njegova veterinarska ambulanta? Stati, raznjeen, pred kuom u kojoj je stanovao? Nije imao nikakve elje. Bi li barem nekoga od svojih starih poznanstava iskreno htio sresti? N.-ova je slika izronila. Neko, kada su revolucionarni

fanatici optuili mladog Josefa za sam Bog zna to (tih godina svi su bili optueni, prije ili kasnije, za sam Bog zna to), N., utjecajni komunist na Sveuilitu, branio ga je, ne marei za vlastita stajalita i obitelj. Tako su postali prijatelji, i ako je Josef ita sebi mogao zamjeriti, bila je to injenica da gaje tijekom emigracije gotovo sasvim zaboravio. Crveni komesar! Svi su pred njim drhtali! rekla je njegova snaha, dajui do znanja da se Josef iz interesa vezao za reimskog ovjeka. Jadne zemlje koje su potresali veliki povijesni datumi! Kada je bitka okonana, svi se daju u kaznene pohode na prolost kako bi progonili krivce. No tko su bili krivci? Komunisti koji su 1948. godine pobijedili? Ili njihovi nesposobni protivnici koji su izgubili? Svi su proganjali krivce i svi su bili proganjani. Neznanje Kada je Josefov brat uao u partiju da bi mogao nastaviti studij, njegovi su ga prijatelji osudili kao laktaa. To ga je nagnalo da jo vie zamrzi komunizam drei ga odgovornim za svoje poltronstvo, a njegova je ena svoju mrnju usmjerila protiv ljudi kao N. koji je, kao uvjereni marksist prije revolucije, svojom voljom (dakle, bez ikakve mogunosti oprosta) sudjelovao u raanju onoga to je ona smatrala najveim zlom. Telefon je ponovno zazvonio. Javio se i ovaj je put bio siguran da je prepoznaje: Konano! - Ah, kako me veseli tvoj konano! Zar si ekao moj poziv? - Nestrpljivo. - Stvarno? - Bio sam grozno raspoloen! Tvoj glas sve mijenja! -Ah, ba si me razveselio! Kako bih htjela da si ovdje, sa mnom, tu gdje sam ja. - Silno mi je ao to to nije mogue. - Zao ti je? Stvarno? - Stvarno. - Hou li te vidjeti prije tvog odlaska? - Da, vidjet emo se. - Sigurno? - Sigurno! Prekosutra moemo zajedno ruati! - Bilo bi mi drago. Ree joj adresu svog hotela u Pragu. Spustivi slualicu, pogled mu pade na rastrgani dnevnik, sveden na hrpicu raskomadanog papira na stolu. Sve pokupi i vedro baci u koaru za smee. 26 Tri godine prije 1989. Gustaf je u Pragu za svoje poduzee otvorio predstavnitvo, no iao je tamo tek nekoliko puta godinje. Bilo mu je to dovoljno da zavoli taj grad i da u njemu vidi idealno mjesto za ivot; ne samo iz ljubavi za Irenu, nego i stoga (a moda prije svega stoga) to se u njemu osjeao, jo vie nego u Parizu, udaljen od vedske, od svoje obitelji, od svog prolog ivota. Kada je komunizam iznenada nestao iz Europe, nije oklijevao svojemu poduzeu nametnuti Prag kao strateku toku za osvajanje novih trita. Dao je kupiti lijepu baroknu kuu kako bi u nju smjestio urede, a dvije je prostorije u potkrovlju zadrao za sebe. Istodobno je Irenina majka, koja je ivjela sama u vili u predgrau, Gustafu stavila na raspolaganje itav prvi kat, tako da je sukladno svom raspoloenju mogao birati boravite. Usnuo i zaputen tijekom komunizma Prag se na njegove oi probudio, napuio turistima, obasjao novim duanima i restoranima, okitio obnovljenim i svjee obojanim kuama. Prag is my town!, uzvikivao bi. Zaljubio se u taj grad: ne poput domoljuba koji u svakom kutu zemlje trai svoje korijene, uspomene, tragove svojih mrtvih, nego kao putnik koji se preputa iznenaenju i uenju, poput djeteta koje zadivljeno ee po kakvu zabavnom parku ne elei ga vie napustiti. Saznavi neto vie o povijesti Praga, nadugo bi raspredao pred svakim tko bi Neznanje ga htio sluati o njegovim ulicama, zdanjima, crkvama, i beskrajno razglabao o njegovim znamenitim linostima: caru Rudolfu (zatitniku slikara i alkemiara), Mozartu (koji je, kau, tamo

imao ljubavnicu), o Franzu Kafki (koji je, iako cijeloga ivota nesretan u tom gradu, postao njegovim svetim zatitnikom zahvaljujui putnikim agencijama). Neoekivanom je brzinom Prag zaboravio ruski jezik koji su etrdeset godina svi njegovi stanovnici jo u osnovnoj koli morali nauiti, te se, nestrpljiv da mu na svjetskoj pozornici zapljeu, prolaznicima izloio okien engleskim natpisima: skateboarding, snowboarding, street-wear, publishing house, National Gallerv, cars for hire, pomonamarkets i slino. U prostorijama njegova poduzea osoblje, poslovni partneri, bogati klijenti, svi su se Gustafu obraali na engleskom, tako da je eki postao tek bezlian mrmor, zvuni dekor iz kojega su se tek anglosaksonski glasovi izdvajali kao ljudske rijei. Tako jednoga dana, kada je Irena sletjela u Prag, doekao ju je u zranoj luci ne s njihovim uobiajenim francuskim Sa-lut!, nego s Hello! Uas se sve promijenilo. Jer, zamislimo Irenin ivot nakon Martinove smrti: nije vie imala nikoga s kim bi govorila eki, njezine su keri odbijale gubiti vrijeme s jednim tako oigledno uzaludnim jezikom; francuski je za nju bio svakodnevni jezik, jedini jezik; nita joj, dakle, tada nije bilo prirodnije nego nametnuti ga svom vea-nu. Taj jezini izbor podijelio je njihove uloge: budui da je Gustaf slabo govorio francuski, ona je u paru bila Milan Kundera ta koja je vodila glavnu rije; opijala se vlastitom rjei-tou: Boe, nakon toliko dugo vremena, napokon je mogla govoriti, govoriti i biti sluana! Njezina jezina nadmo uravnoteila je odnos snaga: iako je u potpunosti ovisila o njemu, u njihovim je razgovorima dominirala i odvlaila ga u svoj svijet. Prag je, meutim, preobrazio njihov jezik; on je govorio engleski, Irena je pokuavala ustrajati na francuskome za kojega se osjetila sve vie vezana, ali nemajui nikakve podrke izvana (francuski vie nije imao ari u tom nekad frankofilskom gradu), naposljetku je posustala; njihov se odnos preokrenuo: u Parizu, Gustaf je pozorno sluao Irenu ednu vlastite rijei; u Pragu on je postao govornikom, velikim govornikom, opirnim govornikom. Slabo poznavajui engleski, Irena je tek napola shvaala to je govorio a budui da nije imala volje naprezati se, malo ga je sluala i jo manje mu govorila. Njezin se Veliki Povratak pokazao neobinim: na ulici, okruena esima, milovao ju je daak nekadanje bliskosti i na trenutak je inio sretnom; potom, im bi se vratila kui, postajala bi stranjkina koja uti. Neprekidno razgovaranje uljuljkuje parove, melodiozan tok razgovora baca koprenu na sve manju tjelesnu udnju. Kada se razgovor prekine, pomanjkanje tjelesne ljubavi izranja poput prikaze. Spram Irenine utljivosti, Gustaf je gubio samopouzdanje. Otada ju je radije viao u prisutnosti njezine obitelji, majke, polubrata i njegove supruge; veerao bi sa svima njima u vili ili restoranu, traei u njihovu drutvu utoite, skrovite, mir. Nikada Neznanje im nije nedostajalo tema za razgovor, jer su ih vrlo malo uspijevali obraditi: njihov je rjenik bio oskudan i da bi se sporazumjeli morali su svi govoriti polako i ponavljajui. Gustaf je bio na putu pronalaenja spokoja; to usporeno natucanje mu je odgovaralo, bilo je oputajue, ugodno, pa ak i veselo (koliko su se samo puta nasmijali komino izoblienim engleskim rijeima!). Odavno su Irenine oi bile ispranjene od svake elje, no snagom navike ostajale su za Gustafa uvijek irom otvorene, dovodei ga do osjeaja nelagode. Kako bi za-meo tragove i prikrio svoj erotski uzmak, zadovoljstvo je nalazio u blago raskalaenim anegdotama, zabavno dvosmislenim aluzijama, izgovorenim naglas i uz smijeh. Majka je bila njegov najbolji saveznik, uvijek spremna pridruiti mu se u masnim alama koje bi izgovarala na pretjeran, parodian nain, na svom djetinjastom engleskom. Sluajui je, Irena je imala dojam da je erotizam zauvijek postao djeja lakrdija. 27 Otkako je u Parizu srela Josefa, samo na njega misli. Bez prestanka se prisjea njihove nekadanje kratke pustolovine u Pragu. U kafiu u kojemu se nalazila sa svojim prijateljima, bio je duhovit, zavodljiv i zaokupljen samo njom. Kada su svi izali na ulicu, on je uredio da ostanu sami. U ruku joj je spustio malu pepeljaru koju je u kafiu za nju ukrao. Potom ju je taj ovjek, kojega je poznavala tek nekoliko sati, pozvao k sebi. Budui da je bila zaruena s Martinom, nije smogla

hrabrosti i odustala je. No odmah je osjetila tako iznenadno i tako estoko kajanje da ga nikada nije zaboravila. Stoga, prije odlaska u emigraciju, kada je birala to e ponijeti, a to ostaviti, spremila je malu pepeljaru iz kafia u koveg; u inozemstvu ju je esto nosila u runoj torbici, potajice, poput amajlije. Sjea se kako joj je u ekaonici zrane luke rekao ozbiljnim i udnim glasom: Ja sam posve slobodan ovjek. Imala je dojam da je njihova ljubavna pria, zapoeta prije dvadeset godina, tek odgoena do trenutka kada e oboje biti slobodni. Sjea se jo jedne njegove reenice: Posve sluajno prolazim preko Pariza; sluaj, to je drugi nain da se kae sudbina; on je trebao proi preko Pariza kako bi se njihova pria mogla nastaviti tamo gdje se prekinula. Neznanje S mobitelom u ruci pokuava ga nazvati gdje god se nalazi, iz kafia, iz prijateljiina stana, s ulice. Broj hotela je dobar, ali nikada ga nema u sobi. Cijeli dan misli na njega, a budui da se suprotnosti privlae, i na Gustafa. Prolazei pored neke suvenirnice u izlogu uoava majicu s nekim sumornim tuberkuloznim likom i natpisom na engleskom: Kafia tvas born in Prague. Oduevljava je ta majica, tako silno glupa, te je kupi. Uveer dolazi kui s namjerom da u miru telefonira, jer se petkom Gustaf uvijek vraa kasno; suprotno svim oekivanjima, on je u prizemlju s majkom, i prostorija odzvanja njihovim ekoengleskim avrljanjem, u koje se uplie glas s televizije koju nitko ne gleda. Prua Gustafu paketi: Ovo je za tebe! Potom ih ostavlja da se dive poklonu i penje se na prvi kat, gdje se zatvara u WC. Sjedei na rubu koljke, vadi telefon iz torbe. uje njegov konano! i, ispunjena radou, govori mu: Kako bih htjela da si ovdje, sa mnom, tu gdje sam ja; tek nakon to izgovara te rijei postaje svjesna mjesta na kojemu sjedi i rumeni; nehotina nedolinost izgovorenog iznenauje je, a odmah potom i uzbuuje. U tom trenutku, prvi put nakon toliko godina, ima osjeaj da vara svog veana i to je ispunjava grenim zadovoljstvom. Kada ponovno side u dnevni boravak, Gustaf na sebi ima majicu i glasno se smije. Napamet poznaje tu predstavu: parodija zavoenja, pretjerane ale: senilni ersatz ugaena erotizma. Majka dri Gustafa za ruku i najavljuje Ireni: Bez tvog sam se odobrenja usudila odijenuti tvog Milan Kundera voljenog. Nije li lijep? Okree se s njim prema velikom zidnom zrcalu u dnevnom boravku. Promatrajui njihov odraz, podie Gustafovu ruku kao daje pobjednik kakva natjecanja na Olimpijskim igrama, a on, posluno prihvaajui igru, nadima prsa prema zrcalu i izgovara gromko: Kafka was born in Prague! 28 Sa svojim prvim mladiem rastala se bez velike boli. S drugim je bilo tee. Kada ga je ula kako govori: Ako ode, bit e to kraj medu nama. Kunem ti se, kraj!, nije mogla izgovoriti ni rije. Voljela ga je, a on joj je u lice sasuo ono to joj se, jo nekoliko trenutaka ranije, inilo nezamislivim, neizgovorivim: njihov raskid. To je kraj medu nama. Kraj. Ako joj obeava kraj, to ona njemu treba obeati? Njegova reenica sadri prijetnju, njezina e takoer: U redu, govori polako i ozbiljno. Bit e to dakle kraj. I ja to tebi obeavam i to e zapamtiti. Potom mu okree leda, ostavljajui ga zabezeknutoga na ulici. Bila je ranjena, no je li se na njega ljutila? Moda ak i nije. Naravno, trebao je imati vie razumijevanja, jer bilo je jasno da ona ne moe izbjei to obvezno putovanje. Bila bi prisiljena hiniti kakvu bolest, no nespretno potena kakva je bila, ne bi uspjela. Nesumnjivo, pretjerivao je, bio je nepravedan, ali znala je da je takav jer je voli. Poznavala je njegovu ljubomoru: zamiljao ju je na planinama s drugim mladiima i zbog toga patio. Budui da se nije mogla istinski ljutiti, saekala ga je pred gimnazijom kako bi mu objasnila da ga ni uz najbolju volju na svijetu ne moe posluati te da on nema nikakva razloga biti ljubomoran; bila je sigurna da e razumjeti. Na vratima ju je opazio i zastao da nastavi put s Milan Kundera

nekim kolskim kolegom. Ne mogavi ga sresti nasamo, slijedila ga je ulicom i kada se s kolegom rastao, pourila je prema njemu. Jadnica, mogla je posumnjati da je sve izgubljeno, daje njezin prijatelj pod utjecajem mahnitosti koja ga vie nije putala. Samo to mu je poela govoriti kadli je prekinu: Zar si promijenila miljenje? Odustat e? Kada je ponovno stala objanjavati istu stvar deseti put, okrenuo joj je leda i ostavio je samu nasred ulice. Utonula je u duboku tugu, no jo uvijek se nije na njega ljutila. Znala je da ljubav znai dati jedno drugome sve. Sve: temeljna rije. Sve, dakle ne samo tjelesnu ljubav koju mu je obeala, nego i hrabrost, hrabrost za velike, kao i za male stvari, odnosno onu siunu hrabrost da se oglui o kakvu glupu kolsku naredbu. I shvati, stidei se, da usprkos svojoj ljubavi, nije bila u stanju smoi tu hrabrost. Kako li je to bilo groteskno, groteskno do suza: bila mu je spremna dati sve, svoju nevinost, naravno, ali isto tako, samo da je htio, i svoje zdravlje, bilo kakvu rtvu koju je mogao zamisliti, a istodobno nije mogla otkazati poslunost nekom bijednom ravnatelju. Zar je smjela dopustiti da je takva uskogrudnost pobijedi? Nezadovoljstvo koje je osjeala prema sebi bilo je neizdrivo i htjela ga se pod svaku cijenu osloboditi; htjela je dosei razmjere u kojima bi se njezina uskogrudnost izgu-bil a; razmjere pred kojima bi on ipak pokleknuo; htjela je umrijeti. 29 Umrijeti; odluiti umrijeti; mnogo je to lake adolescentu nego odrasloj osobi. Sto? Ne liava li smrt adolescenta puno veeg dijela budunosti? Naravno, ali mladoj je osobi budunost neto daleko, apstraktno, nestvarno, u to zapravo ne vjeruje. Skamenjeno je promatrala kako se njezina slomljena ljubav, najljepi dio njezina ivota, udaljava, polako i zauvijek; nita osim te prolosti za nju nije postojalo; njoj se ona htjela pokazati, njoj je htjela govoriti i poslati znakove. Budunost je nije zanimala; udjela je za vjenou; vjenost, to je zaustavljeno vrijeme, vrijeme koje se umirilo; budunost onemoguuje vjenost; eljela je dokinuti budunost. No kako umrijeti usred gomile uenika, u malom planinskom hotelu, bez prestanka svima na oku? Dosjetila se: izai iz hotela, otii daleko, vrlo daleko u prirodu te, negdje podalje od putova, ispruiti se na snijegu i zaspati. Smrt bi nadola u snu, smrt smrzavanjem, blaga smrt, bezbolna. Trebalo bi samo otrpjeti kratak trenutak hladnoe. Uostalom mogla bi ga skratiti pomou nekoliko tableta za spavanje. Iz neke boice koju je pronala kod kue uzela je pet, ne vie, kako mama ne bi nita primijetila. Isplanirala je svoju smrt svim svojim smislom za praktino. Izai uveer i umrijeti nou, bila je to njezina prva Milan Kundera zamisao, no odagnala ju je: u blagovaonici bi se tijekom veere brzo otkrila njezina odsutnost, a posve sigurno u spavaonici; ne bi imala vremena umrijeti. Domiljato je izabrala trenutak nakon ruka kada se svi odmaraju prije odlaska na skijanje: stanku tijekom koje se nitko ne bi zabrinuo zbog njezine odsutnosti. Nije li uviala silan nesrazmjer izmeu nevanosti razloga i vanosti ina? Nije li bila svjesna da je njezin plan pretjeran? Jest, no upravo ju je ta pretjeranost privlaila. Nije htjela biti razumna. Nije se htjela ponaati odmjereno. Nije htjela koristiti mjeru, nije htjela koristiti razum. Divila se svojoj strasti, svjesna da je strast, po definiciji, pretjeranost. Opijena, nije htjela izai iz opojnosti. Potom stie dan koji je izabrala. Izlazi iz hotela. Pored vrata visi termometar: deset stupnjeva ispod nule. Polazi na put i uvia da je njezina opijenost ustupila mjesto tjeskobi; uzalud trai svoju opinjenost, uzalud dozivlje misli to su pratile njezin san o smrti; nastavlja, meutim, putem (njezine kolske kolege u tom trenutku odrauju obavezni odmor) kao da ispunjava zadau koju je sebi zadala, kao da igra ulogu koju je sebi namijenila. Njezina je dua prazna, bez ikakva osjeaja, poput due kakva glumca koji recitira tekst i ne mislei vie na ono to izgovara. Uspinje se puteljkom koji blista od snijega i uskoro stie do vrha. Nebo iznad nje je modro; brojni osunani, pozlaeni, zaigrani oblaci spustili su se nie, poloeni poput velike krune na irok vijenac okolnih planina. Lijepo je, prekrasno, i obuzima je kratak, vrlo kratak osjeaj Neznanje sree, zbog kojega zaboravlja cilj svoga hodanja. Kratki, vrlo kratki, prekratki osjeaj. Jednu za

drugom guta tablete i, slijedei svoj plan, silazi s vrha prema umi. Kroi stazom i nakon deset minuta osjea kako se san blii i zna da je kraj tu. Sunce joj je iznad glave, blistavo, blistavo. Kao da se, odjednom, zavjese diu, srce joj se stee od straha. Osjea se uhvaenom u zamku na osvijetljenoj pozornici na kojoj su svi izlazi zatvoreni. Sjeda pod jelu, otvara torbu i iz nje vadi zrcalo. Maleno je to i okruglo zrcalo, dri ga ispred lica i promatra se. Lijepa je, vrlo lijepa i ne eli napustiti tu ljepotu, ne eli je izgubiti, eli je ponijeti sa sobom, ah, ve je umorna, tako umorna, no iako umorna, zanosi se svojom ljepotom jer ona joj je na ovome svijetu najdraa. Promatra se u zrcalu, potom vidi kako joj usne drhte. Nekontrolirani je to pokret, tik. Ve je nekoliko puta primijetila tu reakciju, osjetila je na svom licu, no ovo je prvi put da je i vidi. Videi je, dvostruko je ganuta: ganuta svojom ljepotom i ganuta svojim drhtavim usnama; ganuta svojom ljepotom i ganuta uzbuenou koja potresa tu ljepotu izobliujui je; ganuta svojom ljepotom koju joj tijelo oplakuje. Silno je saaljenje obuzima prema svojoj ljepoti koje uskoro nee biti, saaljenje prema svijetu kojega takoer vie nee biti, koji je ve nepostojei, koji je ve nedostupan, jer san je tu, odnosi je, polijee s njom, visoko, vrlo visoko, prema toj neizmjernoj i zasljepljujuoj bistrini, prema tom modrom nebu, blistavo modrom, svodu bez oblaka, zaarenom svodu. Neznanje 30 Kada mu je brat rekao: Tamo si se oenio, koliko znam, odgovorio je: da, nita tome ne dodajui. Moda je bilo dovoljno da brat upotrijebi drugi izraz i da ga, umjesto oenio si se, pita: Jesi li oenjen? U tom bi sluaju Josef odgovorio: Ne, udovac sam. Nije imao namjeru zavaravati svog brata, no nain na koji je ovaj postavio pitanje omoguio mu je da bez lai preuti smrt svoje ene. Tijekom razgovora koji je uslijedio, brat i snaha izbjegavali su svaku aluziju na nju. Oigledno, bilo je to iz nelagode: zbog sigurnosnih razloga (kako bi izbjegli pozive na policiju) prekinuli su svaku vezu sa lanom porodice u emigraciji te nisu ni primijetili da se taj nametnuti oprez uskoro pretvorio u iskrenu nezainteresiranost: nita nisu znali o njegovoj eni, ni godine, ni ime, ni zanimanje, a tiinom su eljeli prikriti to neznanje koje bi otkrilo sav jad njihova odnosa prema njemu. No, Josef se nije uvrijedio; njihovo mu je neznanje odgovaralo. Otkako ju je sahranio, uvijek se osjeao nelagodno kada je trebao nekoga obavijestiti o njezinoj smrti; kao da ju je time negdje duboko u sebi izdao. Preuujui njezinu smrt, uvijek je imao osjeaj da je titi. Jer, mrtva je ena nemona; nema vie snage, nema vie utjecaja; vie se ne potuju ni njezine elje, ni njezin ukus; mrtva ena ne moe nita htjeti, teiti ikakvom uvaavanju, odbaciti ikakvu klevetu. Nikada za nju nije osjetio tako bolnu, tako munu patnju, kao nakon njezine smrti. 31 Jonas Hallgrimsson bio je veliki romantiarski pjesnik, kao i veliki borac za neovisnost Islanda. itava Europa malih nacija imala je u XIX. stoljeu te romantiarske domoljubne pjesnike: Petofi u Maarskoj, Mickievvicz u Poljskoj, Preern u Sloveniji, Macha u ekoj, Seven-ko u Ukrajini, Wergeland u Norvekoj, Lonnrot u Finskoj i tako redom. Island je tada bio danska kolonija i Hallgrimsson je svoje posljednje godine proivio u glavnome gradu. Svi veliki pjesnici romantizma, osim to su bili veliki domoljubi, bili su i velike pijandure. Jednoga dana, mrtav pijan, Hallgrimsson je pao niz stepenice, slomio nogu, dobio infekciju, umro i bio pokopan na kopenhakom groblju. Bilo je to 1845. godine. Devedeset i devet godina poslije, 1944. proglaena je Republika Island. Otada su dogaaji ubrzali svoj tok. Godine 1946. pjesnikova dua posjetila je u snu nekog bogatog islandskog tvorniara i povjerila mu se: Ve sto i jednu godinu moje kosti lee u tuini, u neprijateljskoj zemlji. Nije li doao trenutak da se vrate u svoju slobodnu Itaku? Poaen i oduevljen tim nonim posjetom, domoljubni je tvorniar oduzeo kosti neprijateljskoj zemlji i prenio ih na Island, elei ga sahraniti u lijepoj dolini gdje je pjesnik roen. No, nitko nije

mogao sprijeiti ludi tok dogaaja: u neopisivo lijepom krajoliku Thing-vellira (svetog mjesta gdje se prije tisuu godina prvi islandNeznanje ski sabor okupljao na otvorenome), ministri te posve nove Republike sagradili su groblje za velikane domovine; tvor-niaru su oteli pjesnika sahranivi ga u Panteonu, u kojem je tada bio jedino jo grob drugog velikog pjesnika (mali narodi obiluju velikim pjesnicima), Einara Benediktssona. No, dogaaji nisu stali na tome i uskoro su svi saznali ono to se domoljubni tvorniar nije usuivao priznati: stojei pred otvorenim grobom u Kopenhagenu, bio je u nedoumici: pjesnik je bio sahranjen medu siromasima, njegov grob nije imao imena, tek broj, i domoljubni tvorniar, suoen s nekoliko meusobno isprepletenih kostura, nije znao koji odabrati. U prisustvu strogih i nestrpljivih slubenika groblja, nije se usudio razotkriti svoje oklijevanje. Tako na Island nije ponio islandskog pjesnika, nego nekog danskog mesara. Na Islandu su taj tragikomian nesporazum htjeli drati u tajnosti, no dogaaji su ili svojim tokom i 1948. godine neumjesni Halldor Laxness u svom je romanu proirio glasine. Sto initi? utjeti. Hallgrimssonove kosti poivaju, dakle, jo uvijek na dvije tisue kilometara od svoje Itake, u neprijateljskoj zemlji, dok se tijelo danskog mesara, koji je takoer bio domoljub, iako ne i pjesnik, nalazi prognano na ledenom otoku koji je oduvijek u njemu budio tek strah i odbojnost. Premda drana u tajnosti, istina je rezultirala time da vie nikoga nisu sahranili na lijepom groblju u Thingvel-liru, koje uva samo ona dva lijesa, postavi time od svih Milan Kundera Panteona na svijetu, tih grotesknih muzeja tatine, jedinim koji nas moe ganuti. Vrlo davno Josefu je ena ispripovijedala tu priu; inila im se smijenom, a iz nje se lako mogla izvesti i moralna pouka: gdje se nalaze kosti mrtvaca posve je nevano. Pa ipak, Josef je promijenio miljenje kada je smrt njegove ene postala neposredna i neizbjena. inilo mu se u prvi mah da pria o danskom mesaru na silu prenesenom na Island nije smijena, nego zastraujua. 32 Zamisao da umre istodobno kad i ona bila mu je odavno bliska. Nije bila posljedica romantinog zanosa, nego trezvenog promiljanja: u sluaju enine smrtonosne bolesti odluio je skratiti njezine muke; da ne bi bio osuen za ubojstvo, raunao je i sam umrijeti. Potom se ona uistinu razboljela, strahovito je patila, a Josef vie nije pomiljao na samoubojstvo. Ne zbog straha za vlastiti ivot. Bila mu je, meutim, nepodnoljiva pomisao da to toliko voljeno tijelo prepusti na milost i nemilost tuim rukama. Kada bi on umro, tko bi titio pokojnicu? Kako bi jedan le branio drugi? Neko, u ekoj, prisustvovao je majinoj agoniji; jako ju je volio, no od trenutka kada vie nije bila na ivotu, njezino ga je tijelo prestalo zanimati; za njega, njezin le vie nije bila ona. Uostalom, dva su se lijenika, otac i brat, brinula za majku na samrti, a on je, na ljestvici vanosti, bio tek trei u obitelji. Ovaj put sve je bilo drukije: ena koju je vidio u agoniji pripadala je samo njemu; bio je ljubomoran na njezino tijelo i elio je bdjeti nad njegovom posmrtnom sudbinom. ak se morao i ukoriti: jo je bila iva, ispruena pred njim, govorila mu je, a on ju je ve vidio mrtvu: promatrala ga je, oima krupnijim no ikada, a on se u mislima bavio pitanjem lijesa i groba. Sebi je to predbacivao kao nepodnoljivu izdaju, nestrpljenje, skrivenu elju da ubrza njezinu smrt. No, Milan Kundera Neznanje nita nije tu mogao: znao je da e po preminuu njezina obitelj doi, traei je za obiteljsku grobnicu, i ta ga je pomisao uasavala. Prezirui pogrebne brige, jednom su odve nemarno sastavili svoje oporuke; upute koje su se ticale njihovih dobara bile su krajnje jednostavne, a one to bi zadirale u pokop nisu ni spomenuli. Taj ga je propust opsjedao dok je ona umirala, no budui da ju je htio uvjeriti da e pobijediti smrt, morao je utjeti. Kako priznati jadnici koja je oduvijek vjerovala u svoje ozdravljenje, kako joj priznati o

emu razmilja? Kako govoriti o oporuci? Tim vie to se ona ve gubila u bunilu i misli su joj se maglile. enina obitelj, velika i utjecajna, nikada nije voljela Josefa. inilo mu se da e borba koja e izbiti zbog njegove ene biti tea i vanija od bilo koje druge do tada. Pomisao da to tijelo bude zatvoreno u besramnoj bliskosti s drugim tijelima, stranim i ravnodunim, bila mu je nepodnoljiva, kao i pomisao da e se i sam nakon smrti nai tko zna gdje, a zasigurno daleko od nje. Omoguiti takvo to, inilo mu se kao poraz golem poput vjenosti, neoprostiv poraz. Ono ega se bojao, dogodilo se. Nije mogao izbjei ok. Punica je urlala na njega. To je moja ki! To je moja ki! Morao je unajmiti odvjetnika, ostaviti hrpu novaca da bi smirio obitelj, na brzinu kupiti mjesto na groblju, djelovati bre od ostalih kako bi dobio posljednju bitku. Grozniava aktivnost bez sna tijekom cijeloga tjedna zauzdala mu je patnju, no dogodilo se neto jo udnije: kada su je poloili u grob koji je bio njihov (grob za dvoje, poput koije za dvoje), nazreo je, u tami vlastite tuge, traak, krhkak i drhtav, jedva vidljiv traak sree. Sree, jer nije razoarao svoju voljenu; jer im je osigurao, njoj i sebi, budunost.

33 Samo trenutak ranije bila je stopljena s obasjanom plaveti! Bila je bestjelesna, postala je svjetlost! Potom se, iznenada, nebo zacrnilo. A ona je, pavi na zemlju, ponovno postala teka i tamna tvar. Jedva raza-birui to se dogodilo, nije uspijevala odvojiti pogled od visina: nebo je bilo crno, crno, neumoljivo crno. Dio njezina tijela drhturio je na hladnoi, drugi je bio neosjetljiv. To ju je uplailo. Ustala je. Nakon nekoliko dugih sekundi, prisjetila se: hotel u planinama; uenici. Zbunjeno, drhtei itavim tijelom, potraila je stazu. U hotelu su pozvali hitnu pomo koja ju je odvezla. Sljedeih su je dana, na bolnikom krevetu, prsti, ui, nos, isprva neosjetljivi, uasno boljeli. Lijenici su je smirili, no neka joj je bolniarka sa zadovoljstvom ispriala sve mogue posljedice smrzavanja: na kraju moe doi i do amputacije prstiju. Uasnuta, zamiljala je sjekiru; kirurku sjekiru; mesarsku sjekiru; zamiljala je svoju aku bez prstiju i odrezane prste pokraj sebe na operacijskom stolu, na vidiku. Naveer, za vrijeme objeda, donijeli su joj meso. Nije mogla jesti. U tanjuru je zamiljala komade vlastita tijela. Prsti su joj se bolno vratili u ivot, no lijevo joj je uho potamnilo. Kirurg, star, tuan, suosjeajan, sjeo je na njezin krevet kako bi joj najavio amputaciju. Kriknula je. Njezino lijevo uho! Njezino uho! Moj Boe, kriknula Neznanje je. Njezino lice, njezino lijepo lice, s odsjeenim uhom! Nitko je nije mogao smiriti. Oh, kako se sve dogodilo suprotno onome to je eljela! Mislila je da e postati vjenost kojom se dokida svaka budunost, a umjesto toga, budunost je ponovno bila tu, nepobjediva, mrska, odvratna, poput zmije to se svija pred njom, tare o noge i napreduje gmiui kako bi joj pokazala put. U gimnaziji se proirila vijest da je zalutala i vratila se puna smrzotina. Ukorili su je za neposluh, jer je, usprkos obveznu programu, blesavo tumarala nemajui ni najosnovnijeg osjeaja za orijentaciju da pronae hotel, iako je bio vidljiv izdaleka. Po povratku kui, odbijala je izai na ulicu. Uasavala se susreta s ljudima koje poznaje. Njezini roditelji, oajni, dogovorili su neupadljiv prelazak u drugu gimnaziju, u susjednu gradu. Oh, kako se sve dogodilo suprotno onome to je eljela! Sanjala je da e umrijeti tajanstveno. Sve je uinila kako nitko ne bi znao je li njezina smrt nezgoda ili samoubojstvo. Htjela mu je poslati svoju smrt kao tajni znak, znak ljubavi koji dolazi iz onostranog, jedino njemu razumljiv. Sve je dobro predvidjela osim, moda, broja tableta za spavanje, osim, moda, temperature koja se, dok je upadala u san, podigla. Mislila je kako e je led unijeti u san i u smrt, no san je bio prelagan; otvorila je oi i ugledala crno nebo.

Dva neba razdijelila su njezin ivot napola: modro nebo, crno nebo. Pod ovim drugim nebom koraat e Milan Kundera prema smrti, svojoj pravoj smrti, dalekoj i obinoj smrti od starosti. A on? ivio je pod nebom koje za nju vie nije postojalo. Nije ju vie traio, nije ga vie traila. Uspomena na njega nije u njoj budila ni ljubav ni mrnju. Mislei na njega bila je kao pod anestezijom, bez misli, bez osjeaja. 34 Ljudski ivot prosjeno traje osamdeset godina. Raunajui s tim trajanjem svatko od nas zamilja i organizira svoj ivot. To to kaem svi znaju, no rijetko smo svjesni da broj godina koji nam je dodijeljen nije puki brojani podatak, izvanjsko obiljeje (poput duine nosa ili boje oiju), nego da je sastavni dio same definicije ovjeka. Onaj tko bi mogao ivjeti, punom snagom, dvostruko dulje, recimo, dakle sto i ezdeset godina, ne bi vie pripadao istoj vrsti kao mi. Nita u njegovu ivotu vie ne bi bilo isto, ni ljubav, ni ambicije, ni osjeaji, ni nostalgija, nita. Kada bi se kakav emigrant nakon dvadeset godina proivljenih u tuini vratio u domovinu s jo sto godina ivota pred sobom, ne bi osjetio uzbudenost zbog Velikog Povratka, vjerojatno za njega to uope ne bi ni bio povratak, nego samo jedno od brojnih skretanja na dugom putu njegova postojanja. Jer je sam pojam domovine, u plemenitom i osjeajnom smislu rijei, povezan s relativnom kratkotrajnou naeg ivota, koji nam daje premalo vremena da se veemo za neku drugu zemlju, za druge zemlje, druge jezike. Erotski odnosi mogu ispuniti cijeli ivot odrasle osobe. No, kad bi taj ivot bio mnogo dulji, ne bi li umor zatomio sposobnost uzbuenja daleko prije opadanja tjelesne snage? Jer, postoji velika razlika izmeu prvog, desetog, stotog, tisuitog ili deset tisuitog spolnog odnosa. Gdje Milan Kundera se nalazi granica nakon koje ponavljanje postaje stereotipno, ako ne smijeno, pa ak i nemogue? A kada bi se ta granica prela, kakav bi postao ljubavni odnos izmeu mukarca i ene? Bi li nestao? Ili bi, naprotiv, ljubavnici spolno razdoblje svoga ivota drali barbarskom pretpo-vijeu svoje prave ljubavi? Odgovoriti na ta pitanja jednako je lako kao i zamisliti psihologiju stanovnika nekog nepoznatog planeta. Pojam ljubavi (velike ljubavi, jedine ljubavi) takoer je po svoj prilici roen u uskim granicama danog nam vremena. Kada bi to vrijeme bilo bez granica, bi li Josef do te mjere bio vezan za svoju pokojnu enu? Mi koji tako skoro moramo umrijeti, o tome ne znamo nita. 35 Ni samo sjeanje nije shvatljivo bez matematikog pristupa. Temeljni podatak jest brojani odnos izmeu proivljena vremena i vremena to ga ivot zauzima u sjeanju. Nikada nitko nije pokuao izraunati taj odnos, za to uostalom nema tehnikih mogunosti; ipak, bez velike opasnosti od pogreke mogu pretpostaviti da sjeanje uva tek milijunti, milijarditi, ukratko, tek neznatni dio proivljenoga. To je takoer sastavni dio ovjekove esencije. Kada bi netko u svom sjeanju mogao zadrati sve to je proivio, kada bi u svakom trenutku mogao prizvati bilo koji dio svoje prolosti, ne bi imao nita zajedniko s ljudima: niti bi njegove ljubavi, prijateljstva, ljutnje, ni sposobnost pratanja ili osvete nalikovali naima. Nikada neemo prestati predbacivati onima koji izobliuju prolost, ispisuju je nanovo, krivotvore, preuveliavaju vanost nekog dogaaja, preuujui neki drugi; te su kritike opravdane (ne mogu ne biti), no nemaju posebnu vanost ukoliko im ne prethodi jedna osnovnija kritika: kritika ljudskog sjeanja kao takvog. Jer to ono jadno zapravo moe? Od prolosti je sposobno zadrati tek alosno mali dio, a nitko pritom ne zna zato ba taj a ne neki drugi, budui da se taj izbor u svakoga od nas dogaa tajanstveno, bez nae volje i naih interesa. Nita od ljudskog ivota neemo shvatiti ako ustrajemo u prikrivanju najvanije od svih injenica: onakve stvarnosti Milan Kundera kakva je bila dok je trajala vie nema; njezin je povratak nemogu. ak ni najbogatiji arhivi ne mogu pomoi. Uzmimo stari Josefov dnevnik kao primjer arhivskog

dokumenta koji uva zapise vjerodostojnog svjedoka neke prolosti; zabiljeke govore o dogaajima koje njihov autor nema razloga porei, ali koje njegovo sjeanje ne moe ni potvrditi. Od svega to taj dnevnik pripovijeda, jedna jedina pojedinost oivjela je jasnu i, naravno, preciznu uspomenu: vidio se na umskom puteljku dok gimnazijalki izgovara la o selidbi u Prag; taj beznaajan prizor, tonije sjena tog prizora (jer sjea se tek osnovnih crta svoga govora, kao i injenice daje lagao), jedini je dio njegova ivota koji je, usnuo, ostao sauvan u sjeanju. No, izdvojen je od onih to mu prethode ili slijede: kojim rijeima, kakvim inom ga je gimnazijalka navela da izmisli tu priu? I to se dogodilo sljedeih dana? Koliko je vremena ustrajao u toj obmani? I kako se iz nje izvukao? Kada bi tu uspomenu htio ispriati kao malu smislenu anegdotu, bio bi prisiljen uvrstiti je u uzroni niz drugih dogaaja, inova i rijei; budui ih je zaboravio, preostalo mu je samo izmisliti ih; ne zato da bi prevario, nego da bi svoju uspomenu uinio razumljivom, to je, uostalom, spontano i uinio dok je jo bio nagnut na stranice dnevnika: balavac je bio oajan to u ljubavi gimnazijalke ne pronalazi znakove zanosa; kada bi joj dodirivao stranjicu, micala bi mu ruku; da bi je kaznio, rekao joj je kako se seli u Prag; raaloena, prepustila bi se milovanjima izjavljujui kako razumije pjesnike koji sve do smrti ostaju Neznanje vjerni; sve se dakle odvijalo na njegovo veliko zadovoljstvo, osim to je tjedan ili dva poslije iz predviene selidbe svog prijatelja djevojka zakljuila da joj ga valja na vrijeme zamijeniti drugim; poela gaje traiti, balavac je to shvatio i nije mogao zatomiti ljubomoru; pod izgovorom boravka na planinama kamo je trebala otii bez njega, priredio joj je histerinu scenu; napravio je od sebe budalu; napustila ga je. Premda je htio biti to blie istini, Josef nije mogao tvrditi da je njegova anegdota istovjetna onome to je uistinu doivio; znao je da je to tek mogunost kojom je optoen zaborav. Zamiljam uzbuenje dviju osoba koje se sreu nakon mnogo godina. Neko su se druili te vjeruju da su vezani istim iskustvom, istim uspomenama. Istim uspomenama? Tu poinje nesporazum: nemaju iste uspomene; oboje od prolosti uvaju dvije ili tri beznaajne situacije, ali svaki posjeduje svoje; njihove uspomene meusobno ne nalikuju; ne susreu se; pa ak ni opsegom nisu usporedive: jedan se sjea drugog vie nego se ovaj sjea njega; prije svega zato to se sposobnost pamenja razlikuje od osobe do osobe (to bi jo za svakog od njih bilo prihvatljivo objanjenje), ali isto tako (a to je tee priznati), jer nemaju, jedan za drugoga, istu vanost. Kada je Irena ugledala Josefa u zranoj luci, prisjetila se svake pojedinosti njihove prole pustolovine; Josef se nije sjeao niega. Od prve je sekunde njihov susret poivao na nepravednoj i nepodnoljivoj nejednakosti. 36 Kada dva bia ive u istom stanu vide se svaki dan i k tome se vole, svakodnevnim razgovorima usuglauju sjeanja: preutnim i nesvjesnim pristankom preputaju zaboravu iroka podruja ivota te neprekidno govore o istim dogaajima o kojima tkaju istu priu to im, poput povjetarca u granju, mrmori povrh glava i stalno ih podsjea da su zajedno ivjeli. Kad je Martin umro, jaka bujica briga udaljila je Irenu od njega i od onih koji su ga poznavali. Nestao je iz razgovora, pa ak i njezine dvije keri, premale dok je bio na ivotu, nisu se vie zanimale za njega. Jednoga dana srela je Gustafa koji joj je, kako bi produio razgovor, povjerio da je poznavao njezina mua. Tada je Martin s njom bio posljednji put, jak, vaan, utjecajan, sluei joj kao most prema buduem ljubavniku. Nakon to je obavio tu zadau, zauvijek se povukao. Davno prije, u Pragu, na dan njihova vjenanja, Martin je uselio Irenu u svoju vilu; budui da su mu knjinica i ured bili na prvom katu, prizemlje je namijenio svom obiteljskom ivotu; prije odlaska u Francusku prepustio je vilu punici koja je, dvadeset godina poslije, Gustafu ponudila prvi kat, u meuvremenu iznova namjeten. Doavi Ireni u posjet, Milada se sjetila svoga starog kolege: Martin je ovdje radio, rekla je zamiljeno. Ipak, na Neznanje te se rijei nije nadvila Martinova sjena. Ve odavno je bio udaljen iz kue, on i sve njegove sjene. Nakon enine smrti Josef je ustanovio kako, bez svakodnevnih razgovora, mrmor njihova proteklog ivota slabi. Ne bi li ga pojaao, pokuao je oivjeti enin lik, no skromnost rezultata ga je

raalostila. Imala je dva-naestak razliitih osmijeha. Prisilio je matu da ih iznova ocrta. Nije uspio. Imala je dar smijenih i brzih odgovora kojima se divio. Nije se mogao sjetiti nijednoga. Jednoga se dana upitao: kada bi zbrojio ono malo uspomena koje su mu preostale od zajednikog ivota, u koliko bi vremena stale? U minutu? Dvije? Evo jo jedne zagonetke sjeanja, temeljnije od svih ostalih: imaju li sjeanja mjerljivi vremenski opseg? Odvijaju li se u vremenu? eli sebi predoiti njihov prvi susret: vidi stube koje se s plonika sputaju u podrum neke pivnice; vidi izdvojene parove u ukastoj polusjeni; i vidi nju, svoju buduu enu, kako sjedi nasuprot njemu, s aom rakije u ruci, pogleda uperena u njega, srameljiva osmijeha. Nekoliko je dugih minuta promatra, kako dri au, kako se smijei, prouava to lice, tu ruku, a cijelo to vrijeme ona ostaje nepomina, ne prinosi au ustima, ne mijenja nita na svom osmijehu. U tome i lei uas: prolost koje se sjeamo liena je vremena. Nemogue je iznova proivjeti ljubav kao to se ponovno ita kakva knjiga ili gleda neki film. Mrtva, Josefova ena nema nikakvu dimenziju, ni materijalnu ni vremensku. Stoga su napori da je u mislima oivi uskoro postali muenje. Umjesto da se veseli to je ponovno otkrio ovaj Milan Kundera ili onaj zaboravljeni trenutak, bio je oajan veliinom praznine kojom je taj trenutak bio okruen. Jednoga je dana sebi zabranio bolno lutanje po hodnicima prolosti i stavio toku na uzaludne pokuaje daje oivi onakvom kakva je bila. ak je pomislio i kako je tim svojim usredo-toenjem na njezino prolo postojanje kukaviki smjeta u muzej izgubljenih predmeta i iskljuuje iz svog sadanjeg ivota. Uostalom, nikada nisu gajili kult uspomena. Naravno, nisu unitili svoja ljubavna pisma ni biljenice u koje su zapisivali svoje obveze ili sastanke. No, pomisao da ih ponovno itaju nikada im nije padala na pamet. Stoga je odluio ivjeti s njom mrtvom kao to je ivio s njom ivom. Nije joj vie odlazio na grob da bi je se sjetio, nego da bi bio s njom; kako bi vidio njezine oi koje ga promatraju, i to ne iz proosti, ve iz sadanjeg trenutka. Tako je za njega poeo novi ivot: suivot s umrlom. Novi sat stao je organizirati njegovo vrijeme. Ljubiteljica istoe, ljutila se zbog nereda koji je posvuda ostavljao. Od sada je sam spremao, i to brino. Jer, voli njihov dom jo vie nego dok je bila iva: nisku drvenu ogradu s vratacima; vrt; jelu pred kuom od tamnocrvene cigle; dva naslonjaa, okrenuta jedan prema drugom, na koja su sjedali po povratku s posla; prozorska daska na kojoj je uvijek s jedne strane drala lonac s cvijeem, a s druge svjetiljku; tu su svjetiljku ostavljali upaljenu tijekom izbivanja, kako bi je primijetili iz daljine, s ceste, pri povratku kui. Potuje sve te navike i pazi da svaki stolac, svaka vaza budu tamo kamo ih je ona voljela staviti. Neznanje Posjeuje mjesta koja su voljeli: restoran na morskoj obali gdje ga vlasnik nikada ne propusti podsjetiti na eninu omiljenu ribu; u oblinjem gradiu etvrtasti trg s kuama obojenim u crveno, plavo, uto, skromne ljepote koja ih je oaravala; ili pak posjeujui Kopenhagen, rivu s koje je svakoga dana u est uveer isplovljavao veliki bijeli parobrod. Tamo su znali minutama ostajati nepomini promatrajui ga. Prije polaska zaula bi se glazba, stari jazz, poziv na putovanje. Otkako je umrla, esto odlazi tamo, zamilja je pored sebe i osjea njihovu zajedniku elju da se ukrcaju na taj bijeli noni brod, da za-pleu na njemu, tamo prespavaju i probude se negdje, daleko, jako daleko na sjeveru. Htjela je da bude elegantan i osobno se brinula za njegovu odjeu. Nije zaboravio koju je od njegovih koulja najvie voljela, a koja joj se nije sviala. Za svoj boravak u ekoj namjerno je odabrao odijelo prema kojemu je bila ravnoduna. Nije htio posvetiti preveliku pozornost tom putovanju. Nije to putovanje za nju, niti s njom. Neznanje 37 Sva u sutranjem susretu, Irena ovu subotu eli provesti u miru, poput sportaice uoi natjecanja. Gustaf je u gradu gdje ga eka dosadan poslovni ruak, a ni veeras nee biti kod kue. Ona koristi trenutak slobode, spava dugo i ostaje u sobi, pokuavajui izbjei susret s majkom; iz prizemlja uje

njezino kretanje koje se smiruje tek oko podneva. Kada zauje jaki tresak vratima, sigurna da je majka izala, silazi, rastreseno neto jede u kuhinji, a potom i ona izlazi. Na ploniku zastaje kao zaarana. Pod jesenjim suncem ta etvrt puna vrtova proaranih malim vilama otkriva svoju nenametljivu ljepotu koja joj stee srce i poziva na dugu etnju. Podsjea je da je posljednjih dana to su prethodili odlasku u emigraciju imala elju za takvom etnjom, dugom i misaonom, kako bi se oprostila od grada, od svih ulica koje je voljela; no previe je stvari morala organizirati i nije nala vremena. Vien s mjesta gdje ona ee, Prag je velik zelen rubac sastavljen od mirnih etvrti, s uliicama obrubljenim stablima. Vezana je za ovaj Prag, a ne za onaj velianstven, u sreditu; za ovaj Prag roen krajem prolog stoljea, Prag male eke buroazije, Prag njezina djetinjstva gdje je zimi skijala po uliicama to se penju i sputaju, Prag u koji su okolne ume u sumrak potajno ulazile iriti mirise. Koraa zamiljena; na nekoliko trenutaka kao da nazire Pariz koji joj se prvi put ini neprijateljskim: hladna geometrija avenija; gordost Champs-Elvseesa; stroga lica divovskih kamenih ena koje predstavljaju Jednakost ili Bratstvo; a nigdje, ba nigdje ni traak one dragocjene prisnosti, jednog jedinog daka divote koju ovdje udie. Uostalom, tijekom cijele svoje emigracije upravo je tu sliku uvala kao simbol izgubljene domovine: kuice u vrtovima koji se unedogled steru po breuljkastom tlu. U Parizu je bila sretna, sretnija nego ovdje, no tajna ju je spona ljepote vezivala jedino za Prag. Iznenada shvaa koliko voli taj grad i koliko joj je odlazak odavde morao biti bolan. Prisjea se svojih posljednjih grozniavih dana: u zbrci prvih mjeseci okupacije bilo je jo uvijek lako napustiti zemlju i mogli su se bez straha oprostiti od prijatelja. No, imali su premalo vremena da ih sve obiu. Stjecajem okolnosti, dva dana prije polaska posjetili su starog prijatelja, neenju, provevi s njim nekoliko ganutljivih sati. Tek poslije, u Francuskoj, saznali su da je taj ovjek odavno gajio prema njima takvo zanimanje samo zato to ga je policija odabrala da uhodi Martina. Veer uoi odlaska pozvonila je nenajavljeno navrata neke prijateljice. Uhvatila ju je usred razgovora s nekom drugom enom. Bez rijei je prisustvovala dugom razgovoru koji je se nije ticao, oekujui kakvu gestu, reenicu ohrabrenja, oprotaj; uzalud. Zar su zaboravile da odlazi? Ili su se pravile da su zaboravile? Ili je to stoga to im ni njezina prisutnost ni odsutnost vie nisu bili vani? Pa i njezina majka. U ''I',*" Milan Kundera trenutku odlaska nije ju poljubila. Poljubila je Martina, ali ne i nju. Irenu je vrsto primila za rame, govorei glasno: Mi ne volimo iskazivati osjeaje! Te su rijei htjele biti muki srdane, no bile su ledene. Prisjeajui se sada svih tih oprotaja (lanih oprotaja, prijetvornih oprotaja), pomilja: onaj kome nije uspio rastanak, ne moe bog zna to oekivati od povratka. Evo kako ve dva-tri sata eta zelenim etvrtima. Stie do zidia koji zatvara mali park iznad Praga: odavde se Dvorac pojavljuje straga, s tajnovite strane; Prag je to ije postojanje Gustaf ne moe ni zamisliti; odmah joj ususret stiu imena koja su joj kao djevojci bila draga: Macha, pjesnik iz vremena kada je duh njezina naroda tek izranjao iz magle; Neruda, pripovjeda malog ekog naroda; pjesme Voskovca i Wericha iz tridesetih godina, koje je silno volio njezin otac, koji je umro dok je jo bila dijete; Hrabal i Skvorecky, pisci njezine mladosti; malena kazalita i kabarei iz ezdesetih godina, tako slobodni, tako vedro slobodni u svom bespotednom humoru; bio je to neopisiv miris te zemlje, njezine nematerijalne esencije, koju je ponijela sa sobom u Francusku. Naslonjena na zidi, promatra Dvorac: do tamo bi joj bilo dovoljno etvrt sata. Tamo poinje Prag s razglednica, Prag kojemu je povijest u bunilu utisnula viestruke stigme; Prag turista i kurvi, Prag tako skupih restorana da njezini eki prijatelji ne mogu ni nogom stupiti u njih; plesni Prag koji se izvija pod svjetlima reflektora; Gustafov Prag. Pomilja kako za nju nema udnijeg mjeL Neznanje

sta od takvog Praga. Gustaftovun. Gustajville. Gustafitadt. Gustafgrad. Gustaf: vidi ga, crta izgubljenih iza zagasitog stakla jezika koji ona slabo poznaje, i gotovo veselo pomilja da je tako dobro, jer se konano pokazala istina: ne osjea nikakvu potrebu razumjeti ga ni potrebu da je on razumije. Vidi ga vedrog, odjevenog u majicu dok urla: Kafia was born in Prague, i osjea kako joj se u tijelu rada elja, neodoljiva elja da pronae ljubavnika. Ne zato da zakrpa svoj ivot kakav jest. Nego zato da ga preokrene od vrha do dna. Da napokon ima vlastitu sudbinu. Jer, ona nikada nije izabrala nijednog mukarca. Uvijek je ona bila ta koju su birali. Martina je na kraju zavoljela, ali isprva je bio samo prilika da pobjegne od majke. U pustolovini s Gustafom vjerovala je da e pronai slobodu. Sada shvaa da je to bila samo inaica odnosa s Mar-tinom: zgrabila je ispruenu ruku koja ju je izvukla iz teke situacije kojom nije bila sposobna upravljati. Svjesna je da ima dara za zahvalnost; time se oduvijek ponosila kao svojom najveom vrlinom; kada bi je obuzela zahvalnost, ljubavni bi osjeaj stizao poput pitome slukinje. Bila je iskreno odana Martinu, bilaje to iskreno i Gustafu. No, ima li se zbog toga ime ponositi? Nije li zahvalnost tek drugo ime za slabost, za ovisnost? Ono to sada eli jest ljubav bez ikakve zahvalnosti! Zna da takvu ljubav treba platiti smjelim i opasnim inom. Jer, u svom ljubavnom ivotu nikada nije bila hrabra, nije ak ni znala to to znai. Milan Kundera Iznenada, to je poput naleta vjetra: ubrzano nizanje starih emigrantskih snova, starih tjeskoba: vidi ene kako dotravaju, okruuju je i, podiui pivsku kriglu, smijui se zlobno, spreavaju je da pobjegne; nalazi se u nekom duanu gdje se druge ene, prodavaice, obruavaju na nju, odijevaju joj haljinu koja se na njezinu tijelu pretvara u luaku koulju. Dugo ostaje naslonjena na zidi, potom se uspravi. Ispunjena je uvjerenjem da e pobjei, kako nee vie ostati u tom gradu, ni u tom gradu, niti u ivotu koji joj taj grad priprema. Koraa i pomilja kako danas konano pravi oprotajnu etnju koju je neko propustila; konano izgovara svoje Veliko Zbogom gradu koji voli vie od svih ostalih i koji je spremna jo jednom izgubiti, bez aljenja, zato da bi zasluila vlastiti ivot. 38 Kada je komunizam otiao iz Europe, Josefova je ena ustrajala na tome da on posjeti svoju zemlju. Htjela je poi s njim. No, umrla je i otada je on mislio samo na novi ivot s odsutnom. Pokuavao se uvjeriti da je to sretan ivot. Ali, moe li se govoriti o srei? Da, o srei koja poput krhka i drhtava traka prodire kroz njegovu bol, mirnu i neprekidnu bol s kojom se pomirio. Mjesec dana ranije, nemoan da se izvue iz te tuge, sjetio se rijei pokojnice: ne poi onamo bilo bi s tvoje strane nenormalno, neopravdano, pa ak i runo. Uistinu, pomislio je, to putovanje na koje gaje ona toliko poticala, moglo bi mu danas priskoiti upomo; odvratiti ga, barem na nekoliko dana, od vlastita ivota koji ga je toliko muio. Dok se pripremao za put, kroz glavu mu je srameljivo prola jedna zamisao: a da tamo ostane zauvijek? Napokon, u ekoj bi, ba kao u Danskoj, mogao nastaviti svoju veterinarsku djelatnost. Do tada mu se to inilo neprihvatljivim, gotovo poput izdaje voljene ene. No pitao se: bi li to uistinu bila izdaja? Ako je prisutnost njegove ene nematerijalna, zato bi bila vezana za materijalnost jednog jedinog mjesta? Ne bi li mogla biti s njim u ekoj kao i u Danskoj? Napustivi hotel lutao je automobilom; ruao u nekoj gostionici na selu; hodao kroz polja; puteljci, ipak, stabla, stabla; neobino ganut, promatrao je umovite breuljke Milan Kundera na obzoru i pomiljao kako su za njegova ivota esi dva puta bili spremni umrijeti da bi taj krajolik ostao nji hov: 1938. godine htjeli su se boriti protiv Hitlera; kada su ih njihovi saveznici, Francuzi i Englezi, u tome sprijeili, bili su oajni. Godine 1968. Rusi su zaposjeli zemlju i oni su im se ponovno htjeli oduprijeti; osueni na jednaku predaju, ponovno su pali u jednak oaj. Spremno dati ivot za domovinu: svi narodi upoznali su iskuenje tog rtvovanja. Uostalom i neprijatelji eha takoer su ga poznavali: Nijemci, kao i Rusi. No, to su veliki narodi. Njihovo je domoljublje drukije: oni su poneseni vlastitom slavom, veliinom, sveopom ulogom. esu nisu voljeli svoju zemlju zato to je slavna, nego zato to je nepoznata; ne zato to je velika, nego zato

to je mala i neprekidno izloena opasnosti. Njihovo domoljublje je zapravo bilo pravo suosjeanje sa zemljom. I Danci su takvi. Nije sluajno Josef za emigraciju izabrao malu zemlju. Ganut, Josef promatra krajolik pomiljajui kako je povijest njegove eke tijekom ove posljednje polovice stoljea bila zadivljujua, jedinstvena, neviena i ne zanimati se za nju bila bi prava skuenost duha. Sutra ujutro srest e se s N.-om. Kako je on proivio svo to vrijeme tijekom kojega se nisu vidjeli? Sto je mislio o ruskoj okupaciji zemlje? I kako je doivio kraj komunizma u koji je neko iskreno i smjerno vjerovao? Kako se njegovo marksistiko obrazovanje prilagodilo povratku kapitalizma koji pozdravlja itav planet? Protivi li mu se? Ili je napustio vlastita uvjerenja? A ako ih je i napustio, je li mu to bilo Neznanje teko? I kako se ostali ponaaju prema njemu? uje glas snahe koja bi ga, kao lovac na krivce, zasigurno rado vidjela u lisicama pred sudom. Nema li N. potrebu da ga Josef uvjeri kako prijateljstvo postoji usprkos svim uvrnutostima povijesti? Misao mu se vraa na snahu: mrzila je komuniste jer su osporavali sveto pravo na vlasnitvo. A meni je, pomilja, osporila pravo na sliku. Zamilja tu sliku na zidu u svojoj kui od cigle i ubrzo, zauen, shvaa da bi to radniko predgrae, taj eki Derain, ta bizarnost povijesti, na njegovom ognjitu bila smutljivac, uljez. Kako ju je samo i pomislio ponijeti sa sobom? Tamo gdje ivi sa svojom pokojnicom, toj slici nema mjesta. Nikada joj 0 njoj nije priao. Ta slika nema nikakve veze s njom, s njima, s njihovim ivotom. Potom razmilja: ako neka mala slika moe poremetiti njegov suivot s pokojnicom, koliko bi to tek mogla stalna 1 uporna prisutnost itave jedne zemlje, zemlje koju nikada nije vidjela! Sunce se sputa prema obzoru, on je u autu na putu prema Pragu; krajolik oko njega promie, krajolik njegove male zemlje za koju su ljudi bili spremni umirati, i on zna da postoji neto jo manje to u njemu izaziva ljubav s jo vie suuti: vidi dva naslonjaa okrenuta jedan prema drugome, svjetiljku i lonac s cvijeem na prozorskoj dasci te vitu jelu to ju je njegova ena zasadila pred kuom, jelu poput ruke koju die kako bi mu izdaleka pokazala njihov dom. 4,. 39 Kada se Skacel zatvorio na tri stotine godina u kui tuge, bilo je to zato to je vidio kako je njegovu zemlju zauvijek progutalo Istono carstvo. Varao se. Svi se varaju kada je rije o budunosti. ovjek moe biti siguran jedino u sadanji trenutak. No, je li to istina? Moe li on uistinu poznavati sadanjost? Je li j u sposoban prosuditi? Naravno da nije. Jer, kako onaj koji ne poznaje budunost moe shvatiti smisao sadanjosti? Ako ne znamo prema kakvoj nas budunosti vodi sadanjost, kako moemo rei je li ta sadanjost dobra ili loa, zasluuje li na pristanak, nau sumnjiavost ili nau mrnju? Godine 1921. Arnold Schonberg izjavio je da e zahvaljujui njemu njemaka glazba gospodariti svijetom sljedeih stotinu godina. Petnaest godina poslije, morao je zauvijek napustiti Njemaku. Nakon rata, u Americi, obasut poastima, jo uvijek je bio siguran da slava nikada nee napustiti njegovo djelo. Prigovarao je Igoru Stravin-skom da previe misli na svoje suvremenike i zapostavlja sud budunosti. Budue narataje drao je svojim najsigurnijim saveznikom. U jednom otrom pismu Thoma-su Mannu, pozivao se na razdoblje za dvije ili tri stotine godina kada e se konano jasno pokazati koji je od njih dvojice vei, Mann ili on! Schonberg je umro 1951. godine. Tijekom sljedea dva desetljea njegovo je djelo pozdravljano kao najvee u ovome stoljeu, divili su mu Neznan/e se najbriljantniji mladi skladatelji koji su se proglaavali njegovim uenicima; nakon toga, meutim, ono se udaljava, kako iz koncertnih dvorana, tako i iz sjeanja. Tko ga svira sada, na kraju stoljea? Tko se poziva na njega? Ne, ne elim glupo ismijavati njegovu tatinu i rei da se precijenio. To nipoto ne! Schonberg nije precijenio sebe. Precijenio je budunost. Je li poinio greku u razmiljanju? Ne. Mislio je ispravno, no ivio je u previsokim sferama. Raspravljao je s najznaajnijim Nijemcima, s Bachom, s Goetheom, s Brahmsom, s Mahlerom, no

koliko god one bile otroumne, rasprave vodene u visokim sferama duha uvijek su kratkovidne prema onome to se, bez razloga i logike, zbiva nie: dvije velike vojske smrtno se sukobljuju iz svetih razloga; no tek siuna bakterija kuge porazit e ih oboje. Schonberg je bio svjestan postojanja bakterije. Ve 1930. godine pisao je: Radio je neprijatelj, nemilosrdni neprijatelj koji nezaustavljivo napreduje i protiv kojega je svaki otpor beznadan; on nas kljuka glazbom /.../ ne pitajui se elimo li je sluati, moemo li je razabrati, tako da glazba postaje tek zvuk, jedan od zvukova. Radio je bio potoi iz kojega je sve krenulo. Potom su dola druga tehnika sredstva za snimanje, umnoavanje, pojaavanje zvuka, i potoi je postao golema rijeka. Ako se neko glazba i sluala iz ljubavi prema glazbi, danas ona treti uvijek i odasvud, ne pitajui se elimo li je sluati, treti iz zvunika, u automobilima, u restoranima, u dizalima, na ulicama, u ekaonicama, u gimnaMilan Kundera stikim dvoranama, u zaepljenim uima vvalkmana, prepisana, preraena glazba, skraena, raetvorena, fragmenti rocka, jazza, opere, val u kojemu se sve mijea, a da se ni ne zna tko je skladatelj (glazba koja je postala zvuk je anonimna), a da se ne razaznaje poetak od kraja (glazba koja je postala zvuk ne poznaje oblik): prljava voda glazbe u kojoj glazba umire. Schonberg je poznavao bakteriju, bio je svjestan opasnosti, no duboko u sebi nije tome pridavao veliku vanost. Kao to sam rekao, ivio je u vrlo visokim sferama duha, i ponos ga je spreavao da ozbiljno shvati tako malog, prostog, odbojnog neprijatelja dostojnog prezira. Jedini veliki protivnik koji ga je bio dostojan, uzvien suparnik, s kojim se sueljavao poletno i otro, bio je Igor Stravinski. Borio se protiv njegove glazbe, ne bi li pridobio naklonost budunosti. No, budunost bijae rijeka, potop nota u kojemu leevi skladatelja plutaju medu uvelim liem i iupanim granama. Jednoga dana mrtvo tijelo Arnolda Schonberga, noeno uzburkanim valovima, udari o tijelo Stravinskog i obojica, u zakanjelu pomirenju i s osjeajem krivnje, nastavie putovanje prema nitavilu (prema glazbenom nitavilu koje je apsolutni amor). 40 Podsjetimo se: kada se Irena sa suprugom zaustavila na obali rijeke koja tee kroz francuski gradi u provinciji, s druge je strane vidjela posjeena stabla i u tom ju je trenutku iznenadila neoekivana glazba putena iz nekog zvunika. Zaepila je ui rukama i udarila u pla. Nekoliko mjeseci poslije nalazila se kod kue sa suprugom u agoniji. Iz susjednog je stana zatutnjala glazba. Dva je puta pozvonila navrata, zamolila susjede da zagase ureaj, oba puta uzalud. Na kraju je zavritala: Zaustavite taj uas! Mu mi je na samrti! ujete li! Na samrti! Umire! Prvih godina u Francuskoj mnogo je sluala radio koji ju je pribliio francuskom jeziku i nainu ivota, no nakon Martinove smrti, zbog glazbe koju je prestala voljeti, nije vie u tome nalazila zadovoljstvo; jer, vijesti vie nisu slijedile kao neko, kontinuirano, nego je svaku obavijest od sljedee odvajalo tri, osam, petnaest sekundi glazbe, a ti mali glazbeni predasi iz godine u godinu podmuklo su rasli. Tako je na vlastitoj koi upoznala ono to je Schonberg nazivao glazba to je postala zvuk. Ispruena je na krevetu pored Gustafa; previe uzbuena od pomisli na sastanak, boji se da nee zaspati; ve je popila jednu tabletu za spavanje, zadrijemala i, probu-divi se usred noi, popila jo dvije, a potom, iz oaja, iz nervoze, upalila mali radio pored svoga uzglavlja. Htjela je za san uti neki ljudski glas, neku rije koja bi joj zaMilan Kundera okupila misli, ponijela ih nekamo, smirila je i uspavala; mijenja postaje, no posvuda samo glazba, prljava voda glazbe, fragmenti rocka, jazza, opere. Svijet je to u kojemu se ona nikome ne moe obratiti, jer svi pjevaju i urlaju, svijet je to u kojemu se nitko ne obraa njoj, jer svi pleu i poskakuju. S jedne strane prljava voda glazbe, s druge hrkanje, te Irena, opkoljena, ezne za slobodnim prostorom oko sebe, prostorom za disanje, no zapinje o tijelo, blijedo i nepomino, to joj ga je sudbina bacila na put poput vree mulja. Obuzima je novi val mrnje prema Gustafu, ne zato to njegovo tijelo zapostavlja njezino (ah ne! Nikada vie nee moi voditi ljubav s njim!), nego zato to joj njegovo hrkanje ometa san, te bi mogla pokvariti susret svog ivota, susret koji e se uskoro

dogoditi, za nekih osam sati, jer jutro se blii, san ne dolazi i zna da e biti umorna, nervozna, runijeg i starijeg lica. Naposljetku jaina mrnje djeluje poput narkotika i ona tone u san. Nakon buenja, on je ve izaao, a mali radio pored njezina uzglavlja jo uvijek odailje glazbu to je postala zvuk. Boli je glava i osjea se izmoreno. Rado bi ostala u krevetu, no Milada je ve najavila da e doi u deset. Ali, zato dolazi ba danas! Irena nema ni najmanje elje sresti bilo koga! 41 Kua, sagraena na padini, cesti je otkrivala tek dio prizemlja. Kada su se vrata otvorila, Josefa je veliki njemaki ovar obasuo ljubavnim izljevima. Tek nakon nekog vremena opazio je N.-a koji je, smijui se, umirio psa i poveo Josefa hodnikom, potom nekim dugim stubama do dvosobnog stana na razini vrta, gdje je stanovao sa enom; i ona je bila tamo, srdano mu pruivi ruku. - Tu gore ree N. pokazujui na strop - stanovi su mnogo prostraniji. U njima ive sin i ki s obiteljima. Vila pripada sinu. On je odvjetnik. teta to nije kod kue. Sluaj - ree tiim glasom ako se eli ponovno nastaniti u zemlji, on e ti pomoi, sve e ti olakati. Te su rijei podsjetile Josefa na dan kada mu je N., etrdesetak godina prije, istim tihim, povjerljivim glasom, ponudio svoje prijateljstvo i pomo. Priao sam im o tebi... - ree N. i zavie preko stubita nekoliko imena koja su zasigurno pripadala njegovim potomcima; kad je vidio sve unuke i praunuke kako silaze, Josef nije imao pojma tko su. U svakom sluaju, svi su bili lijepi, elegantni 0osef nije mogao odvojiti pogled s jedne plavue, prijateljice jednog od unuka, Njemice koja nije govorila ni rije ekog) i svi su se, ak i djevojke, inili viim od N.-a; u njihovoj prisutnosti, djelovao je poput zeca izgubljena u divljoj travi koja naoigled raste oko njega i nadrasta ga. Milan Kundera Poput manekena na reviji smijeili su se bez rijei sve do trenutka kada ih je N. zamolio da ga ostave nasamo s prijateljem. ena je ostala u kui, a oni su izali u vrt. Pas ih je pratio i N. primijeti: Nikada ga nisam vidio tako uzbuena zbog nekog posjetitelja. Kao da je prepoznao tvoje zanimanje. Potom je Josefu pokazao vonjak i objasnio mu zahvate pri ureenju travnjaka odvojenih stazicama, te se razgovor na dulje vrijeme udaljio s tema koje je Josef htio naeti; naposljetku je uspio prekinuti botaniko izlaganje svoga prijatelja i pitati ga kako je proivio ovih dvadesetak godina otkako se nisu vidjeli. - Nemojmo o tome ree N. i umjesto odgovora na Josefov upitni pogled, poloi kaiprst na srce. Josef nije shvaao smisao tog pokreta: zar su ga politiki dogaaji tako duboko pogodili, u samo srce? Ili je proivio ljubavnu dramu? Ili pak doivio srani udar? - Jednog u ti dana ispriati - doda, odstranjujui svaku raspravu. Razgovor nije bio lak; svaki put kada bi se Josef zaustavio kako bi bolje uobliio pitanje, pas se osjeao slobodnim skoiti na njega i staviti mu ape na trbuh. Sjeam se onoga to si oduvijek tvrdio ree N. Lijenikom se postaje zato to se zanimamo za bolesti. Veterinarom se postaje iz ljubavi prema ivotinjama. Zar sam stvarno to rekao? zaudi se Josef. Sjetio se daje prekjuer objanjavao svojoj snahi kako je zanimanje odabrao u znak pobune prema obitelji. Zar je dakle djelovao iz ljubavi, a ne iz pobune? U jednom jedinom nejasnom oblaku vidio je sve oboljele ivotinje koje je Neznanje poznavao kako prolaze ispred njega; potom je vidio svoju veterinarsku ambulantu u stranjem dijelu kue od cigle gdje e sutra (pa da, za puka dvadeset i etiri sata!) otvoriti vrata kako bi primio prvog pacijenta; lice mu je prekrio irok osmijeh. Morao se prisiliti da se vrati tek zapoetu razgovoru: pitao je N.-a jesu li ga napadali zbog njegove politike prolosti; N. je odgovorio da ne; ljudi, prema njegovom miljenju, znaju daje oduvijek pomagao one koje je reim proganjao. Ne sumnjam u to, ree Josef (uistinu nije u to sumnjao), no bio je uporan: kako N. vidi svoj protekli ivot? Kao zabludu? Kao poraz? N. je odmahnuo glavom, primijetivi da nije rije ni o jednom ni o drugom. Konano ga je pitao to misli o tako brzom, tako grubom povratku kapitalizma. Slijeui ramenima, N. je odgovorio da s obzirom na situaciju nije bilo drugog rjeenja.

Ne, razgovor naprosto nije tekao. Josef je isprva mislio da je N. njegova pitanja smatrao neuviavnim. Potom se ispravio: vie nego neuviavna, bila su zastarjela. Da se osvetniki snahin san ostvario i da je N. kao okrivljenik izveden pred sud, u tom bi se sluaju moda vratio svojoj komunistikoj prolosti kako bi je objasnio i obranio. No, bez optube taje prolost danas bila daleko od njega. Nije vie obitavao u njoj. Josef se sjetio svoje stare zamisli, koju je do tada drao bogohulnom: pristupanje komunizmu nema nikakve veze s Mancom niti s njegovim teorijama; to je razdoblje samo pruilo ljudima priliku da zadovolje svoje najrazlii-tije psiholoke potrebe: potrebu da se pokau nekonforMilan Kundera mistima; potrebu da budu posluni; potrebu da kazne loe; potrebu da budu korisni; potrebu da s mladima grade budunost; ili pak potrebu da budu okrueni velikom obitelji. Pas je raspoloeno lajao, a Josef je pomislio: ljudi danas naputaju komunizam ne stoga to se njihovo miljenje promijenilo, to je doivjelo ok, ve stoga to komunizam vie ne prua ovjeku priliku da se pokae nekonformistom, niti da bude posluan, niti da kazni loe, niti da bude koristan, niti da gradi s mladima, niti da bude okruen velikom porodicom. Komunistiko uvjerenje vie ne odgovara nikakvim potrebama. Postalo je do te mjere beskorisno, da ga svi s lakoom naputaju, ak i ne primjeujui. Prvobitna namjera njegova posjeta svejedno je bila neutaena: dati N.-u do znanja da bi ga on, Josef, pred kakvim zamiljenim sudom branio. Kako bi u tome uspio, htio mu je prije svega pokazati da nije slijepo oduevljen svijetom koji se tu nakon komunizma uspostavljao, te je spomenuo veliku reklamu na trgu svog rodnog grada gdje nerazumljiva kratica prua esima usluge pokazujui im stisak bijele i crne ruke: Reci, je li to jo uvijek naa zemlja? Oekivao je sarkazam na raun svjetskog kapitalizma koji je uniformirao planet, ali N. je utio. Josef nastavi: Sovjetsko je carstvo propalo, jer nije moglo odrati u podlonosti narode koji su eljeli suverenost. No ti isti narodi sada su manje suvereni no ikad. Ne mogu birati Neznanje ni gospodarstvo, ni vanjsku politiku, pa ak ni reklamne slogane. - Nacionalna suverenost odavno je zabluda - ree N. - No, ako zemlja nije neovisna i ne eli to biti, hoe li itko vie biti spreman umrijeti za nju? - Ne elim da moja djeca budu spremna umirati. - Sroit u to drukije: Voli li jo netko ovu zemlju? N. uspori korak: Josef, ree ganut: Kako si mogao emigrirati? Pa ti si domoljub! Potom ozbiljno doda: Umrijeti za svoju zemlju, to vie ne postoji. Moda se za tebe, tijekom emigracije, vrijeme zaustavilo. No, oni vie ne misle kao ti. - Tko oni? N. glavom uini pokret prema gornjim katovima kue, kao da eli pokazati na svoje potomke. Oni su drugdje. 42 Dok su razmjenjivali posljednje reenice, oba su prijatelja ostala na mjestu; pas je iskoristio priliku: podigao se i poloio ape na Josefa koji ga je pomilovao. N. je dugo promatrao taj par, ovjeka i psa, sve vie ganut. Kao da je tek sada postajao svjestan ovih dvadeset godina tijekom kojih se nisu vidjeli: Ah, kako sam sretan to si doao! Potapao ga je po ramenu i pozvao da sjedne pod stablo jabuke. I Josef je odmah shvatio: ozbiljan, vaan razgovor zbog kojega je doao nee se dogoditi. Na njegovo iznenaenje, bilo je to pravo olakanje, pravo osloboenje! Naposljetku, nije doao prijatelja podvri ispitivanju! Kao da se neki zasun time otvorio, razgovor je krenuo, slobodno, ugodno, kao svako avrljanje medu starim prijateljima: rasute uspomene, novosti o zajednikim prijateljima, duhovite primjedbe, nevjerojatne prie, ale. Kao da ga je njean, topao vjetar snano primio u naruje. Josef je osjetio neodoljivu radost prianja. Ah, tako neoekivanu radost! Dvadeset godina gotovo da i nije govorio eki. Razgovor sa enom bio mu je lak, jer danski se pretvorio u njihov intimni sabir. No uvijek je bio svjestan da s drugima bira rijei, gradi reenice, pazi na naglasak. inilo mu se da dok govore Danci ustro tre, a on kaska za njima, kao da nosi uteg od dvadeset kilograma. Sada su rijei same

izlazile iz njegovih usta, nije ih morao traiti, kontrolirati. eki vie nije bio onaj nepoznati jezik Neznanje nazalnog timbra koji gaje zaudio u hotelu njegova rodnoga grada. Konano gaje prepoznao, konano je u njemu uivao. S njim se osjeao lagan kao nakon dijete. Govorio je kao da leti te je, prvi put otkako je tamo boravio, bio sretan u toj zemlji i osjeao je svojom. Potaknut zadovoljstvom kojim je zraio njegov prijatelj, N. je bivao sve oputeniji; s osmijehom punim or-tatva, prisjetio se svoje nekadanje tajne ljubavnice i zahvalio Josefu to mu je pred enom sluio kao alibi. Josef se toga nije sjeao i bio je siguran da ga je N. s nekim zamijenio. No pria o alibiju, koju mu je N. nadugo prepriavao, bila je toliko zgodna i zabavna da je Josef na kraju potvrdio svoju ulogu protagonista u njoj. Glava mu je bila nagnuta unazad, a sunce je kroz lie obasjavalo blaeni osmijeh na njegovu licu. U tom stanju posvemanje sree iznenadi ga N.-ova ena: Hoe li ruati s nama? upita Josefa. Pogledao je na sat i ustao. Za pola sata imam sastanak! Doi onda veeras! Zajedno emo veerati zamoli ga N. srdano. Veeras u ve biti kod kue. Kada kae kod kue, misli... U Danskoj. Ba je udno uti da to kae. Tvoj dom dakle vie nije ovdje? upita N.-ova ena. Ne. Tamo je. Nastupila je tiina i Josef je oekivao pitanja: Ako je Danska tvoj dom, kako tamo ivi? I s kim? Priaj! Kakva ti je kua? Tko ti je ena? Jesi li sretan? Priaj! Priaj! Milan Kundera Meutim, ni N. ni njegova ena nisu postavili nijedno od tih pitanja. Na sekundu se niska drvena ograda i jela pojave pred Josefom. Moram ii ree i svi se upute prema stubama. Penjui se utjeli su i u toj je utnji Josefa najednom pogodila enina odsutnost; ovdje nije bilo nijednog jedinog traga njezinom biu. Tijekom tri dana provedena u ovoj zemlji, nitko mu nije uputio rije o njoj. Shvatio je: kada bi tu ostao, izgubio bi je. Kada bi tu ostao, ona bi nestala. Zaustavili su se na ploniku, jo jednom se rukovali, a pas je poloio ape na Josefov trbuh. Potom je sve troje promatralo kako se udaljava, dok nije nestao s vidika. 43 Kada ju je, nakon mnogo godina, ponovno vidjela u salonu restorana medu drugim enama, Milada se raznjeila nad Irenom; jednu je pojedinost posebno uoila: Irena joj je tada odrecitirala etverostih Jana Skacela. U maloj ekoj bilo je lako sresti nekog pjesnika i prii mu. Milada je upoznala Skacela, zdepasta mukarca stroga lica, kao isklesana u kamenu, i oboavala ga je naivnou vrlo mlade djevojke iz nekih drugih vremena. Ukupna je njegova poezija upravo objavljena u jednom svesku i Milada ga nosi svojoj prijateljici na poklon. Irena lista knjigu: Zar se danas poezija jo uvijek ita? - Vie ne - ree Milada, a potom joj naizust odrecitira nekoliko stihova: Upodne,ponekad, vidimo no dokpre-ma rijeci kroi... Ili, sluaj ovo: ribnjaci, voda izvrnuta na leda. Ili pak, ima veeri, kae Skacel, kada je zrak tako blag i loman da bosih bi se nogu moglo koraati po staklovini. Sluajui je, Irena se prisjea iznenadnih ukazanja koja bi neoekivano izranjala u njezinoj glavi tijekom prvih godina emigracije. Bili su to fragmenti istog krajolika. Ili pak ovu sliku: ...na konju smrt i paun. Milada je te rijei izgovorila glasom koji je blago podrhtavao: oduvijek su u njoj izazivali isto privienje: konj ide poljem; na leima mu kostur s kosom u ruci, a straga, Milan Kundera na hrptu, paun rairena repa, raskona i blistava poput vjene tatine. Irena sa zahvalnou promatra Miladu, jedinu prijateljicu koju je nala u toj zemlji, promatra njezino lijepo oblo lice to joj ga kosa jo vie zaobljuje; budui da uti, zamiljena, bore su joj nestale u nepokretnosti koe i doima se poput mlade ene; Irena eli da vie ne govori, da ne recitira

stihove, da dugo ostane nepomina i lijepa. - Oduvijek si se ovako eljala, zar ne? Nikada te nisam vidjela s drugom frizurom. Kao da eli izbjei temu, Milada kae: Onda, hoe li jednog dana ipak odluiti? - Dobro zna da Gustaf ima urede i u Pragu i u Parizu! -Ali, ako sam dobro shvatila eli se nastaniti u Pragu. - Sluaj, odgovara mi putovati izmeu Pariza i Praga. Imam posao ovdje i tamo, Gustaf je moj jedini ef, dogovaramo se, improviziramo. - Sto te zadrava u Parizu? Keri? - Ne. Ne elim se prilijepiti za njihove ivote. - Ima li tamo nekoga? - Nikoga. - Potom doda: Svoj stan. Zatim i: Svoju neovisnost. A naposljetku, polako: Oduvijek sam imala osjeaj da mi ivot vode drugi. Osim nekoliko godina nakon Martinove smrti. To su bile najtee godine, ostala sam sama s djecom, trebala sam se snai. Bila je to prava oskudica. Nee mi vjerovati, ali danas, u mojemu sjeanju, to su mi najsretnije godine. I sama je zaprepatena da je najsretnijima nazvala godine koje su uslijedile nakon smrti mua, pa se ispravlja: Hou rei, jedino sam tada bila gospodarica svog ivota. Neznanje Zauti. Milada nije prekidala tiinu pa Irena nastavi: Udala sam se vrlo mlada, samo zato da umaknem svojoj majci. No upravo zbog toga bila je to prisilna, a ne slobodna odluka. A kao vrhunac: kako bih umakla svojoj majci, udala sam se za mukarca koji je bio njezin stari prijatelj. Jer, poznavala sam jedino ljude iz njezina okruenja. Tako sam, iako udana, ostala pod njezinim nadzorom. - Koliko si imala godina? -Jedva dvadeset. I otada je sve bilo odlueno, jednom zauvijek. U tom sam trenutku poinila greku, neobjanjivu, neshvatljivu pogreku, no koja je bila ishodite cijeloga mog ivota i koju nikada nisam uspjela popraviti. - Nepopravljiva pogreka poinjena u godinama neznanja. -Da. - U tim se godinama udaje, dobiva prvo dijete, bira zvanje. Jednog emo dana saznati i shvatiti mnoge stvari, no bit e kasno, jer cijeli je ivot odluen u razdoblju kada nita nismo znali. - Da, da slae se Irena pa ak i moja emigracija! I ona je bila posljedica mojih prethodnih odluka. Emigrirala sam jer tajna policija nije ostavljala Martina na miru. Nije vie mogao ovdje ivjeti. No, ja jesam. Pridruila sam se muu i ne kajem se. Emigracija svejedno nije bila moja stvar, moja odluka, moja sloboda, moja sudbina. Majka me gurnula prema Martinu, Martin me poveo u tuinu. Milan Kundera - Da, sjeam se. To je bilo odlueno bez tebe. - ak se ni majka nije tome usprotivila. - tovie, to joj je odgovaralo. - to time misli? Vila? - Sve je stvar vlasnitva. - Ponovno postaje marksist - ree Irena uz blagi osmijeh. - Jesi li vidjela kako se buroazija, nakon etrdeset godina komunizma, oporavila u nekoliko dana? Preivjeli su na tisue naina, neki zatvoreni, neki prognani sa svojih radnih mjesta, dok su se neki snali ak i jako dobro, izgradili blistave karijere, veleposlanike, profesorske. Sada su njihova djeca i unuci ponovno zajedno, u svojevrsnom tajnom bratstvu, zauzeli mjesta u bankama, novinama, parlamentu, vladi. - No stvarno, oduvijek si bila i ostala komunist. - Ta rije vie nita ne znai. No istina je da sam oduvijek bila dijete siromane obitelji. uti i u njezinoj se glavi roje slike: djevojka iz siromane obitelji zaljubljena u momka iz bogate obitelji; mlada ena koja u komunizmu eli pronai smisao ivota; nakon 1968. godine zrela ena koja postaje disident i odjednom upoznaje svijet mnogo bolje nego do tada: ne samo komuniste

pobunjene protiv partije, nego i sveenike, bive politike zatvorenike, deklasirane buruje. A potom, nakon 1989. godine, kao da se probudila iz kakva sna, ponovno postaje ono to je i bila: ostarjela djevojka iz siromane obitelji. Neznanje Ne ljuti se to ti postavljam ovo pitanje - ree Irena - ve si mi o tome govorila, no zaboravila sam: gdje si roena? Ona kae ime nekoga gradia. Danas u ruati s nekim odande. Kako se zove? uvi njegovo ime, Milada se smijei: Vidim da mi jo jednom nosi nesreu. Ba sam te htjela pozvati na ruak. teta. 44 Stigao je na vrijeme, no ona ga je ve ekala u predvorju hotela. Poveo ju je u blagovaonicu i posjeo nasuprot sebe za stol koji je rezervirao. Nakon nekoliko reenica, ona ga prekinu: Onda, kako ti se svia ovdje? Bi li htio ostati? Ne - odgovara on; potom je pita: A ti? Sto tebe zadrava ovdje? - Nita. Odgovor je tako odsjeen i toliko nalikuje njegovima da oboje prasnu u smijeh. Njihovo je meusobno razumijevanje time zapeaeno i nastavljaju razgovor s poletom i veseljem. On naruuje objed, a kada mu konobar donese vinsku kartu, Irena je preuzme: Jelo ti, vino ja! Na karti vidi nekoliko francuskih vina i izabere jedno od njih: Vino je za mene pitanje asti. Nai se zemljaci ne razumiju u vino, a ti, zatupljen svojom barbarskom Skandinavijom, ti se u njih razumije jo i manje. Pripovijeda mu kako su njezine prijateljice odbile piti bordeaux koji im je donijela: Zamisli, 1985. godite! A one su, namjerno, kako bi mi udijelile lekciju iz domoljublja, pile pivo! Potom su se saalile na mene pa su, ve pijane od piva, prele na vino! Ona pripovijeda, zanimljiva je, smiju se. Neznanje Najgore je bilo to to su mi priale o stvarima i ljudima o kojima nita ne znam. Nisu htjele shvatiti da mi je njihov svijet, nakon svog tog vremena, ishlapio iz glave. Vjerovale su da sa svojim zaboravom elim biti zanimljiva. Istaknuti se. Bio je to udan razgovor: ja sam zaboravila tko su one bile; one se nisu zanimale za ono to sam ja postala. Moe li zamisliti da mi nitko ni u jednom trenutku nije postavio jedno jedino pitanje o mom tamonjem ivotu? Jedno jedino! Ni u jednom trenutku! Neprekidno sam imala osjeaj da mi ele amputirati dvadeset godina ivota. Uistinu, to je osjeaj amputacije. Osjeam se kao skraena, umanjena, poput patuljka. Svia mu se, ona kao i ono to pria. Razumije je, slae se s njom u svemu to kae. A u Francuskoj - kae - postavljaju li ti prijatelji pitanja? Namjerava rei da, ali se potom ispravlja; eli biti precizna i polako odgovara: Naravno da ne! No, kada se ljudi esto susreu, pretpostavljaju da se poznaju. Ne postavljaju pitanja i to ih ne optereuje. Ne zanimaju se jedni za druge, no posve bezazleno. Nisu toga svjesni. Istina. Tek po povratku u zemlju nakon duge odsutnosti ta nas injenica zaprepauje: ljudi se ne zanimaju jedni za druge i to je normalno. Da, to je normalno. No, mislio sam na neto drugo. Ne na tebe, tvoj ivot, tvoju osobu. Mislio sam na tvoje iskustvo. Na ono Milan Kundera to si vidjela, na ono to si spoznala. O tome tvoji francuski prijatelji ne mogu imati pojma. - Francuzi, zna, nemaju potrebu za iskustvom. Ocjene kod njih prethode iskustvu. Kada smo tamo stigli, nisu trebali informacije. Ve su jako dobro znali da je staljinizam zlo, a emigracija tragedija. Nije ih zanimalo to mislimo, zanimali smo ih jedino kao ivi dokaz onoga to sami misle. Stoga su bili dareljivi prema nama i ponosni na to. Kada je, jednoga dana, komunizam propao, ispitivaki su uperili pogled u mene. A tada se neto pokvarilo. Nisam se ponaala kako su oni oekivali.

Pije vino; potom dodaje: Uistinu su mnogo uinili za mene. U meni su vidjeli patnju emigrantice. Potom je stigao trenutak kada sam trebala potvrditi tu patnju radou povratka. A ta potvrda se nije dogodila. Osjetili su se prevarenima. Ja takoer, jer u meuvremenu sam vjerovala da me ne vole zbog moje patnje, nego zbog mene same. Pripovijeda mu o Svlvie. Bila je razoarana to ve prvog dana nisam otrala u Prag pod barikadama! Barikadama? - Naravno da ih nije bilo, no Svlvie ih je zamiljala. U Prag sam uspjela otii tek nakon nekoliko mjeseci, nakon svega, i ostala sam neko vrijeme. Po povratku u Pariz osjetila sam silnu potrebu razgovarati s njom, zna, stvarno sam je voljela i htjela sam joj sve ispriati, o svemu razgovarati, o oku povratka u zemlju nakona dvadeset godina, no ona vie nije imala veliku elju vidjeti me. Posvaale ste se? Neznanje Ma ne. Jednostavno vie nisam bila emigrantica. Nisam vie bila zanimljiva. Dakle, malo pomalo, ljubazno, s osmijehom, prestala me traiti. S kim dakle moe razgovarati? S kim se razumije? Ni s kim. - Potom doda: S tobom. 45 Zautjeli su. Ponovila je gotovo ozbiljnim glasom: S tobom. Dodavi na to: Ne ovdje. U Francuskoj. Ili negdje drugdje. Bilo gdje. Tim mu je rijeima ponudila svoju budunost. A Josef se, iako ga ne zanima budunost, osjea sretnim pored te ene koja ga tako oigledno eli. Kao da se vratio daleko u prolost, u vrijeme kada je odlazio u Prag udvarati djevojkama. Kao da su ga sada te godine pozivale da nastavi prekinutu nit. Osjea se pomlaenim u drutvu te neznanke i odjednom mu se pomisao da ovo poslijepodne skrati radi sastanka s pastorkom ini neprihvatljivom. - Hoe li me ispriati? Moram nekoga nazvati. -Ustaje od stola i odlazi prema govornici. Ona ga promatra dok blago pogrbljen podie slualicu; s tim odmakom jasnije procjenjuje njegove godine. Kada ga je vidjela u zranoj luci, inio joj se mladim; sada zakljuuje da zasigurno ima petnaest, dvadeset godina vie od nje; poput Martina, poput Gustafa. Nije time razoarana, naprotiv, to joj prua umirujui osjeaj da ta pustolovina, koliko god bila smjela i opasna, pripada poretku njezina ivota i manje je luda nego to se doima (naglaavam: osjea se ohrabrenom kao neko Gustaf kada je saznao za Martinove godine). Tek se predstavio, a pastorka ga ve napada: Zove me da mi kae kako nee doi. Neznanje - Shvatila si. Nakon svih ovih godina, imam puno posla. Nisam slobodan ni minute. Oprosti. Kada kree? Gotovo odgovara veeras, ali sjeti se da bi mogla traiti da se vide u zranoj luci. Lae: Sutra ujutro. I nema se vremena sresti sa mnom? ak ni izmeu dva sastanka? ak ni veeras kasno? Bit u slobodna kad eli! -Ne. Ja sam ipak ki tvoje ene! Glas kojim je gotovo vikala posljednju reenicu podsjetio ga je na sve ega se neko u ovoj zemlji uasavao. To ga raspali i trai zajedljiv odgovor. Ona je bra od njega: uti! Ne zna to bi rekao! Samo da zna, mama mi je savjetovala da te ne zovem. Objasnila mi je kakav si sebinjak! Jadni mali ugavi sebinjak. Spustila je slualicu. Kreui prema stolu osjea se kao uprljan. Odjednom mu, bez ikakve logike, na um pada pomisao: Imao sam mnogo ena u ovoj zemlji, ali nijednu sestru. Iznenaen je tom reenicom i rijeju: sestra; usporava korak kako bi udahnuo tu tako smirujuu rije. Uistinu, u ovoj zemlji nikada nije pronaao sestru. - Neto neugodno?

- Nita strano - odgovori sjedajui. - No neugodno da. uti. Milan Kundera Ona takoer. Umor je podsjea na tablete za spavanje i besanu no. elei ga odagnati, toi ostatak vina u au i pije. Potom stavlja ruku na Josefovu: Nismo ovdje sretni. Pozivam te na pie. Odlaze prema baru iz kojega se uje glasna glazba. Ona ustukne, potom se svlada: ima elju za alkoholom. Za ankom ispijaju po au konjaka. Promatra je: Sto je? Ona daje znak glavom. Glazba? Hajdemo k meni. 46 Saznati za njegov boravak u Pragu iz Ireninih usta bila je prilino jedinstvena podudarnost. No, u odreenim godinama podudarnosti gube ar, vie ne iznenauju, postaju banalne. Sjeanje na Josefa u njoj ne budi nemir. Tek se s gorkim humorom prisjea da ju je volio plaiti samoom te da ju je, upravo taj tren, osudio na osamljeni ruak. Njegova razmiljanja o samoi. Moda ta rije ostaje u njezinu sjeanju, jer joj se tada inila nerazumljivom: kao djevojka s dva brata i dvije sestre mrzila je guvu; nije imala sobu gdje bi radila, itala, i teko je nalazila kutak u kojem bi mogla ostati sama. Oigledno, njihove brige nisu bile iste, no shvaala je da u prijateljevim ustima rije samoa zadobiva apstraktniji i plemenitiji smisao: ii kroz ivot nikoga ne zanimajui; govoriti, a da nitko ne slua; patiti, a ne pobuivati saaljenje; dakle, ivjeti kao to je ona potom uistinu i ivjela. U etvrti daleko od svoje kue parkirala je auto i stala traiti bistro. Kada nema s kim ruati nikada ne ide u restoran (gdje bi, nasuprot njoj, na prazni stolac, sjela samoa i promatrala je), nego vie voli pojesti sendvi naslonjena o ank. Prolazei pored nekog izloga, pogledom hvata vlastiti odraz. Zaustavljae. Promatranje vlastita lika njezin je porok, moda jedini. Pravei se da promatra neku policu, promatra sebe: smea kosa, plave oi, Milan Kundera oblo lice. Zna da je lijepa, zna to oduvijek i jedino je to ini sretnom. Potom uvida da ne promatra tek nejasni odraz vlastita lica, nego izlog mesnice: objeenu leinu, odrezane butove, svinjsku glavu s ganutljivom i prijateljskom njukom, potom, malo dalje, operuana tijela peradi, njihove podignute noge, nemone, ljudski podignute, i iznenada je probada uas, njezino se lice gri, stie pesnice i pokuava odagnati moru. Danas joj je Irena postavila pitanje koje povremeno uje: zato nikada nije promijenila frizuru. Ne, nije je promijenila ni nee, jer je lijepa jedino dok joj kosa uokviruje lice. Poznavajui brbljavu frizersku radoznalost, svog je frizera pronala u predgrau kamo nijedna njezina prijateljica nee zalutati. Morala je sauvati tajnu svog lijevog uha po cijenu goleme discipline i itavog niza predostronosti. Kako pomiriti elju za mukarcima i elju da bude lijepa u svojim oima? Isprva je pokuala nai kompromis (oajnika putovanja u inozemstvo gdje je nitko ne poznaje i gdje je niija radoznalost ne moe izdati), neto kasnije postala je radikalna rtvujui svojoj ljepoti svoj erotski ivot. Stojei za ankom, polako ispija pivo i jede sendvi od sira. Nije u urbi; nema to raditi. Kao i svake nedjelje: poslijepodne e itati, naveer e sama veerati kod kue. 47 Irena je ustanovila da je umor prati u stopu. Ostavi nekoliko trenutaka sama u sobi, otvorila je mini-bar i uzela tri boice razliitog alkohola. Otvorila je jednu i popila. Preostale dvije stavila je u torbu koju je poloila na noni ormari. Na njemu je primijetila neku knjigu na danskom: Odiseja. - I ja sam razmiljala o Odiseju - ree Josefu kad se vratio. - Bio je odsutan iz zemlje koliko i ti. Dvadeset godina. - Dvadeset godina? - Da, tono dvadeset. - On je barem bio sretan to se vratio. - To nije sigurno. Vidio je kako su ga njegovi zemljaci izdali i mnoge je ubio. Ne mislim da je

mogao biti omiljen. - Ipak, Penelopa ga je voljela. - Moda. - Nisi ba siguran? - Cesto sam itao odlomak o njihovom ponovnom susretu. Ona ga, najprije, ne prepoznaje. Potom, kad je svima ve sve jasno, kada su prosci ubijeni, izdajice kanjeni, ona jo uvijek od njega trai nove dokaze kako bi se uvjerila da je to uistinu on. Ili bolje, kako bi odgodila trenutak kada e se nai u postelji. Milan Kundera Sto je razumljivo, zar ne? ovjek je nakon dvadeset godina zasigurno kao paraliziran. Je li mu bila vjerna cijelo to vrijeme? Nije mogla ne biti. Svi su je nadzirali. Dvadeset godina ednosti. Njihova je ljubavna no sigurno bila naporna. Pretpostavljam da se u dvadeset godina Penelopi-no spolovilo stisnulo, suzilo. Bila je poput mene! Molim! Ne, ne boj se! povie smijui se. Ne govorim o svom spolovilu. Nije se ono stisnulo! I odjednom, zanosei se spomenom svoga spolovila, dubljim glasom polako mu ponovi posljednju reenicu koristei proste izraze. A potom, jo jednom, jo dubljim glasom, jo besramnijim rijeima. Bilo je to neoekivano! Bilo je to opojno! Prvi put nakon dvadeset godina, uje te proste rijei na ekom i odmah je uzbuen, kao to nikada nije bio otkako je napustio tu zemlju, jer sve te rijei, proste, prljave, besramne, imaju nad njim utjecaja tek na materinjem jeziku (na jeziku Itake), budui da se kroz taj jezik, kroz njegove duboke korijene, iz narataja u narataj uzbuenje prenosi do njega. Sve do tog trenutka nisu se ak bili ni poljubili. A sada, silno uzbueni, u nekoliko trenutaka poeli su voditi ljubav. Njihovo je razumijevanje potpuno, jer i nju uzbuuju rijei koje toliko godina nije ni izgovorila ni ula. Potpuno razumijevanje u provali besramnosti! Ah, kako li je njezin ivot bio siromaan! Svi proputeni grijesi, sve neoNeznanje stvarene nevjere, sve to pohlepno eli doivjeti. eli doivjeti sve to je ikada zamiljala, a nije doivjela, voaje-rizam, egzibicionizam, prisustvo treeg, jezinu raskalae-nost; sada pokuava ostvariti sve to moe, a ono neostvarivo zamilja s njim naglas. Njihovo je razumijevanje potpuno, jer duboko u sebi zna (a moda i prieljkuje) da je taj erotski susret njegov posljednji; on takoer vodi ljubav kao da sve eli saeti, svoje prole pustolovine, kao i one kojih nee biti. Za oboje je to ubrzano putovanje kroz spolni ivot: u smjelosti na koje se ljubavnici odvauju nakon nekoliko susreta, ako ne i nakon nekoliko godina, uputaju se svom silinom, uzajamno se potiui, kao da u jednom jedinom popodnevu ele sabrati sve to su propustili i to e propustiti. Potom, zadihani, ostaju leati jedno pored drugog, na leima, i ona kae: Oh, ve godinama nisam vodila ljubav! Nee mi vjerovati, ali ve godinama nisam vodila ljubav! Ova ga iskrenost udno i duboko pogodi; zatvara oi. Ona koristi priliku te se nagne prema svojoj torbi i iz nje izvadi malu boicu; ispija je, brzo, neupadljivo. On otvara oi: Nemoj piti, nemoj piti! Napit e se! - Pusti me! - brani se. Osjeajui umor koji se ne da otjerati, spremna je na bilo to kako bi osjetila odrala posve budnima. Stoga, iako je on promatra, prazni i treu boicu, a potom, da bi objasnila, da bi se ispriala, ponavlja kako ve dugo nije vodila ljubav, i ponovno to izgovara prostim rijeima svoje rodne Itake, pa arolija Milan Kundera besramnosti ponovno uzbuuje Josefa koji zapoinje ljubavnu igru. U Ireninoj glavi alkohol dvostruko djeluje: oslobaa joj matu, daje hrabrost, ini je senzualnom, a istodobno joj prekriva sjeanje. Divlje i pohotno vodi ljubav, a veo zaborava istodobno obavija

njezinu putenost u noi koja sve brie. Poput pjesnika koji svoj najvei spjev zapisuje crnilom to, odmah potom, nestaje. L. 48 Majka je stavila plou na veliki gramofon i pritisnula nekoliko dugmadi kako bi izabrala komade koje voli, potom je uronila u kadu i, ostavivi vrata otvorena, poela sluati glazbu. Bio je to njezin izbor, etiri plesna komada, tango, valcer, charleston, rock and roll, koji su se, zahvaljujui tehnikoj doraenosti ureaja, ponavljali u nedo-gled bez potrebe za dodatnim rukovanjem. Uspravivi se u kadi dugo se prala, potom je izala, obrisala se, navukla ogrta i otila u dnevni boravak. Potom je doao Gustaf nakon dugog ruka s nekolicinom veana u prolazu kroz Prag i pitao gdje je Irena. Odgovori mu (mijeajui svoj lo engleski i za njega pojednostavljeni eki): Zvala je. Nee doi prije veeri. Jesi li dobro jeo? - Puno, previe! - Popij digestiv - i nalije liker u dvije ae. - To nikada ne odbijam! uzviknu Gustaf i ispije. Majka je zvidala melodiju valcera njiui bokovima; potom, bez rijei, poloi ruke na Gustafova ramena i uini nekoliko plesnih koraka s njim. - Izvrsnog si raspoloenja - ree Gustaf. - Da - odgovori majka i nastavi plesati tako upornim i teatralnim pokretima, da i Gustaf, kratko i usiljeno se smijeei, uini nekoliko pretjeranih koraka i pokreta. Pristao je na tu parodinu komediju kako bi dokazao da ne eli pokvariti zabavu, a istodobno kako bi stidljivom tatinom podsjetio da je neko bio izvrstan plesa i da je I Milan Kundera to jo uvijek. Pleui, majka ga odvede do velikog zidnog zrcala i oboje okrenue glavu prema njemu, promatrajui svoje odraze. Potom ga ona pusti te nastavie pred zrcalom plesati, ne dodirujui se vie; Gustaf je pravio plesne pokrete rukama te, ba kao i ona, nije prestajao promatrati njihov odraz. Tako opazi kako se majina ruka sputa na njegov penis. Prizor koji se odigrava svjedoi o vjenoj zabludi mukaraca koji se, preuzevi ulogu zavodnika, zanimaju jedino za ene koje bi mogli eljeti; ne pada im napamet pomisao da bi ih kakva runa ili stara ena mogla poeljeti posjedovati. Spavati s Ireninom majkom Gustafu se do te mjere inilo nezamislivim, nemoguim, neozbljnim, da zabezeknut njezinim dodirom ne zna to initi: prvi mu je refleks odmaknuti njezinu ruku; meutim, ne usuuje se; jedna se zapovijed od najranije mladosti utisnula u njemu: ne smije biti bezobrazan prema eni; stoga nastavlja sa svojim plesnim pokretima i preneraeno promatra ruku meu svojim nogama. Drei jo uvijek ruku na njegovu penisu, majka se zib-lje na mjestu i ne prestaje se promatrati; potom puta da joj se ogrta rastvori i Gustaf primjeuje bujne grudi te crni trokut pod njima; zbunjen, osjea kako mu penis raste. Ne skidajui pogled sa zrcala, majka konano podie ruku kako bi je odmah potom uvukla u hlae i prstima obuhvatila penis. On ne prestaje rasti te ona, nastavljajui plesne pokrete pogleda prikovana za zrcalo, zadivljeno usklikne svojim dubokim i treperavim glasom: Oh! Oh! Zar je to mogue, zar je to mogue! 49 Vodei ljubav, Josef s vremena na vrijeme neupadljivo pogledava na sat: jo dva sata, jo sat i pol; ovo ljubavno poslijepodne je predivno, ne eli nita od toga izgubiti, nijedan pokret, nijednu rije, no kraj se blii, neizbjeno, i mora nadzirati vrijeme koje leti. Ona takoer misli na vrijeme koje je sve krae; njezina besramnost postaje time sve nasrtljivija i grozniavija, govori skaui s jedne matarije na drugu, slutei da je ve kasno, da se bunilo blii kraju i da joj budunost ostaje pusta. Izgovara jo nekoliko prostih rijei, no izgovara ih plaui, a potom, tresui se od jecaja, ne moe to vie izdrati, obustavlja svaki pokret i odguruje ga od svoga

tijela. Isprueni su jedno pored drugoga, i ona kae: Nemoj otii danas, ostani jo. Ne mogu. Ona dugo uti, a potom kae: Kada u te ponovno vidjeti? On ne odgovara. Iznenadnom odlunou ona ustaje iz postelje; vie ne plae; uspravna, okrenuta prema njemu, govori mu, ne eznutljivo, nego s neoekivanom estinom: Poljubi me! On ostaje leati, oklijevajui. eka ga, nepomina, prouavajui ga svom teinom ivota bez budunosti. Milan Kundera Ne mogavi izdrati njezin pogled, predaje se: ustaje, pribliava se, sputa svoje usne na njezine. Ona kua njegov poljubac, mjeri mu stupanj hladnoe i kae: Grozan si! Potom se okree prema svojoj torbi poloenoj na nonom ormariu. Iz nje vadi malenu pepeljaru i pokazuje mu je. Prepoznaje li je? Uzima pepeljaru i promatra je. - Prepoznaje li je? - ponavlja strogo. Ne zna to bi rekao. - Pogledaj natpis! Ime je to nekog prakog kafia. No, ono mu nita ne govori te on uti. Ona promatra njegovu zbunjenost pozorno i sumnjiavo, sa sve izraenijim neprijateljstvom. Osjea se nelagodno izloen tom pogledu i u tom trenutku, vrlo kratko, izranja slika prozora s loncem za cvijee na dasci i upaljenom svjetiljkom sa strane. No, slika iezava i on ponovno vidi neprijateljske oi. Sve joj je jasno: ne samo da je zaboravio njihov susret u baru, istina je jo gora: on uope ne zna tko je ona! Ne poznaje ju! U zrakoplovu nije znao s kim razgovara. A potom joj, iznenada, pada na um: nikada joj se nije obratio imenom! - Ti uope ne zna tko sam ja! - Kako to misli? - odgovara joj oajniki nespretno. Obraa mu se poput suca: Reci onda moje ime! uti. - Kako mi je ime? Reci moje ime! - Imena nisu nimalo vana! Neznanje Nikada me nisi nazvao imenom! Ti me ne poznaje! Molim! Gdje smo se upoznali? Tko sam ja? eli je smiriti, uzima je za ruku, ona ga odguruje: Ti uope ne zna tko sam ja! Pokupio si neznanku! Vodio si ljubav s neznankom koja ti se ponudila! Iskoristio si nesporazum! Imao si me kao kurvu! Ja sam za tebe kurva, nepoznata kurva! Sruila se na postelju i plae. On vidi tri ispranjene boice alkohola, baene na tlo: Previe si pila. Glupo je toliko piti! Ne slua ga. Ispruenoj na trbuhu, tijelo joj se trese od jecaja, a u glavi joj tek samoa koja je oekuje. Potom, kao svladana umorom, prestaje plakati i okree se na leda, nesvjesno ostavljajui noge nemarno rairene. Josef stoji pored postelje; gleda njezino spolovilo kao da gleda u prazno i odjednom vidi kuu od cigle, s jelom. Gleda na sat. U hotelu moe ostati jo pola sata. Mora se odjenuti i prisiliti je nekako da se i ona odjene. L. 50 Kada je skliznuo s njezina djela, uutjeli su i ula su se tek etiri glazbena komada u neprekidnom slijedu. Nakon dulje stanke, istim i gotovo sveanim glasom, kao da recitira odredbe kakvog ugovora, majka kae na svom eko-engleskom: Nas dvoje smo jaki. We are strong. Ali mi smo i dobri, good, i nikome ne bismo uinili nita naao. Nobodv will know. Nitko nee nita znati. Slobodan si. Moe kad eli. Ali nisi obavezan. Sa mnom si slobodan. With me you are free!

Ovaj put izgovorila je to bez ikakve parodije, krajnje ozbiljnim tonom. A Gustaf, takoer ozbiljan, odgovara: Da, shvaam. Sa mnom si slobodan, te rijei dugo odzvanjaju u njemu. Sloboda: traio ju je u njezine keri, ali je nije naao. Irena mu se podala uz svu teinu vlastita ivota, dok je on elio ivjeti neoptereen. U njoj je traio bijeg, a ona je pred njim stajala poput izazova, poput rebusa, poput pothvata koji valja izvriti, poput suca s kojim se valja suoiti. Promatra tijelo svoje nove ljubavnice dok se die s di-vana; stoji, izlae mu svoje tijelo s leda, jake butine obavljene celulitom; oduevljava ga taj celulit koji kao da iskazuje ivotnost koe to se njie, to se mreka, to govori, to pjeva, to se trese, to se pokazuje; kada se prigiba kako bi uzela svoj ogrta baen na tlo, on se ne L Neznanje moe svladati i, dok lei gol na divanu, pomiluje tu prekrasno bujnu stranjicu, opipava to monumentalno, preobilno tijelo, ije ga velikoduno izobilje tjei i smiruje. Obuzima ga osjeaj spokoja: prvi put u ivotu spolnost se smjeta u prostor bez opasnosti, bez borbi i drama, bez proganjanja, bez okrivljavanja, bez briga; ne mora brinuti ni za to, ljubav je ta koja brine o njemu, ljubav kakvu je prieljkivao i kakvu nikada nije imao: ljubav--odmor; ljubav-zaborav; ljubav-bijeg; ljubav-bezbrinost; lj ubav-beznaaj nost. Majka odlazi u kupaonicu i on ostaje sam: jo prije nekoliko trenutaka mislio je daje poinio golem grijeh; no sada zna da njegov ljubavni in nema nikakve veze s porokom, prekoraenjem ili perverzijom, da je to posve prirodna stvar. S njom, s majkom, on tvori par, ugodno obian, prirodan, odgovarajui par, par starijih i vedrih osoba. Iz kupaonice do njega dopire um vode, on sjeda na divan i gleda na sat. Za dva sata doi e sin njegove nove ljubavnice, mladi koji mu se divi. Gustaf e ga veeras predstaviti svojim poslovnim prijateljima. Cijeloga je svoga ivota bio okruen enama! Kakvo zadovoljstvo konano imati sina! Smijei se i poinje traiti svoju odjeu razbacanu po podu. Ve je odjeven kada se majka vraa iz kupaonice, s haljinom na sebi. To je pomalo sveana, a stoga i nelagodna situacija, kako to obino biva kada se ljubavnici, nakon prvog ljubavnog ina, suoavaju s budunou koju iznenada moraju preuzeti kao odgovornost. Glazba jo uvijek odzvanja i kao da im u tom osjetljivom trenutku Milan Kundera eli pritei upomo, prelazi s rocka na tango. Oni posluno odgovaraju na poziv, grle se i preputaju tom jednolinom, ravnodunom valu zvukova; ne misle ni na to; preputaju se i zanose; pleu, polako, dugo, bez ikakve parodije. 51 Njezini su jecaji dugo potrajali, a potom su, kao nekim udom, prestali, popraeni tekim disanjem: zaspala je; ta promjena bila je zauujua i skoro tragikomina; spavala je, duboko, nezaustavljivo. Nije promijenila poloaj, ostala je leati na leima, rairenih nogu. Jo uvijek je promatrao njezino spolovilo, to sasvim malo mjesto koje, uz zadivljujuu prostornu tedljivost, osigurava etiri krajnje vane funkcije: uzbudivanje, spolno openje, raanje, mokrenje. Dugo je promatrao to malo mjesto lieno svake ari, i obuze ga neizmjerna, neizmjerna tuga. Kleknu pored postelje, nagnuvi se nad glavu koja je blago hrkala; ta mu je ena bila tako bliska; mogao je zamisliti da ostane uz nju i brine o njoj; jedno su drugom obeali, u zrakoplovu, da se nee raspitivati o uzajamnim osobnim ivotima; nita, dakle, o njoj nije znao, no jedno mu se inilo jasnim: bila je zaljubljena u njega, spremna poi s njim, sve napustiti, sve zapoeti. Znao je da ga zove upomo. Imao je priliku, zasigurno posljednju, biti korisnim, pomoi nekome i, u svom tom mnotvu stranaca kojima je ovaj planet napuen, nai sestru. Stao se odijevati, obazrivo, u tiini, kako je ne bi probudio. 52 Kao svake nedjelje uveer, bila je sama u svom skromnom jednosobnom stanu siromane znanstvenice. Ila je amo--tamo jedui isto to i u podne: sir, maslac, kruh, pivo. Kao vegetarijanka

bila je osuena na tu prehrambenu jednolinost. Jo od boravka u planinskoj bolnici meso je podsjealo da se njezino tijelo moe izrezati i pojesti kao i tijelo kakva goveda. Naravno, ljudi ne jedu ljudsko meso, to bi ih prestrailo. No, taj strah upravo i potvruje da se ovjek moe pojesti, provakati, progutati, pretvoriti u izmet. A Milada zna da je strah od mogunosti da se bude pojeden tek posljedica jednog drugog, openitijeg straha koji je u pozadini svakoga ivota: strah od iskljuivo tjelesnog postojanja, bivanja jedino kroz tijelo. Dovrila je veeru i pola u kupaonicu oprati ruke. Potom je podigla glavu i ugledala se u zrcalu iznad umivaonika. Bio je to sasvim drukiji pogled od onog kojim je neto ranije promatrala svoju ljepotu u izlogu. Ovaj put bio je to napet pogled; polako je podigla kosu koja joj uokviruje obraze. Promatrala se, kao opinjena, dugo, jako dugo, potom je spustila kosu, namjestila je oko lica i vratila se u sobu. Tijekom studija privlaili su je snovi o putovanjima na druge zvijezde. Kakva bi srea bila otisnuti se daleko u svemir, negdje gdje se ivot oituje drukije nego ovdje i gdje tijelo nije potrebno! No, usprkos svim svojim zauNeznanje dujuim raketama, ovjek nikada nee napredovati daleko u svemir. Kratkotrajnost njegova ivota pretvara nebo u crni poklopac, o koji e on uvijek udarati glavom i padati na zemlju gdje sve to ivi jede i moe biti pojedeno. Jad i ponos. Na konju smrt i paun. Stajala je kraj prozora i promatrala nebo. Nebo bez zvijezda, crni poklopac. 53 Sve je svoje stvari spremio u koveg i ogledao se po sobi kako nita ne bi zaboravio. Potom je sjeo za stol i, na komadu papira sa zaglavljem hotela, napisao: Lijepo spavaj. Soba je tvoja do sutra u podne... Htio joj je rei jo neto vrlo njeno, no istodobno sebi nije dopustio da ostavi bilo kakvu neiskrenu rije. Konano je dodao: ...sestro. Poloio je papir na sag pored postelje, kako bi bio siguran da e ga vidjeti. Uzeo je karton s natpisom: ne smetaj, don 't disturb; izlazei, osvrnuo se jo jednom prema njoj koja je spavala, a potom je, u hodniku, objesio karton o kvaku navratima koja je tiho zatvorio. U predvorju je odasvud dopirao eki i ponovno je to bio jednolian i otupjeli jezik koji nije poznavao. Podmirujui raun, rekao je: Jedna je gospoda ostala u mojoj sobi. Otii e kasnije. A kako bi bio siguran da na nju nitko nee baciti neprimjeren pogled, pred recep-cionera je poloio novanicu od petsto kruna. Sjeo je u taksi i krenuo za zranu luku. Bila je ve veer. Zrakoplov je poletio prema crnom nebu, a potom uronio medu oblake. Nekoliko trenutaka kasnije nebo se otvorilo, spokojno i prijateljsko, posuto zvijezdama. Neznanje Gledajui kroz prozori, vidio je, u dnu neba, nisku drvenu ogradu, a pred kuom od cigle, vitu jelu poput podignute ruke. Dovreno 1999. godine.