PUT K SEBI

Vodi za unutarnju preobrazbu

______________________________________________________ AKO NISMO U SKLADU SA SAMIMA SOBOM, KAKO MOEMO BITI U SKLADU SA SVIJETOM U KOJEM IVIMO? ______________________________________________________

Copyright 1989 by Shirley MacLaine Published in arrangement with Bantam Books, a division of Bantam Doubleday Dell Publishing Group, Inc.

Sarajevo, 1990

Sedma akra ili krunska nalazi se na tjemenu. Njezin izvanjski vid je epifiza, lijezda koja nadzire rad velikog mozga i desnog oka. Kroz tu je akru mogue dosei konrano sjedinjenje s Bogom. Ljubiaste je boje ili katkad kombinacija svih boja - bijela svjetlost. esta akra nalazi se na sredini ela. Bolje je poznata pod nazivom "tree oko". Oituje se kao hipofiza, lijezda koja nadzire rad malog mozga i ivanog sustava, te uiju, nosa, lijevog oka, oka osobnosti. To je centar kroz koji spoznajemo svoju duhovnu prirodu. Indigo plave je boje, dojmljiva kombinacija crvene i plave. Peta je akra grlena akra. Izvana se oituje kao titnjaa i nadzire rad plua, glasnica, bronhijalnog sustava, te odreuje metabolizam. To je centar za izraavanje, komunikaciju i rasuivanje. Plave je boje. etvrta je akra srana akra. Njezin izvanjski oblik je timus, lijezda koja nadzire rad srca, krvotoka i krvi, te endokrinog sustava. To je centar za osjeaj ljubavi. Zelene je boje. Trea akra je akra solarnog pleksusa. Njezin je izvanjski vid guteraa koja nadzire rad jetra, slezene, eluca, ui i dijelova ivanoga sustava. To je centar za emotivnu osjetljivost i osjeaj vlastite moi. ute je boje. Druga akra je akra spolnih organa (jajnici kod ena odnosno testisi kod mukaraca). To je centar za stvaralatvo. Ova akra nadzire odnose s ljudima, stvaranje veza, spolni in i reprodukciju. Naranaste je boje. Prva akra, temeljna ili korjenska akra, nalazi se u dnu kraljenice i nadzire mo shvaanja na fizikoj razini. To je energijski centar kroz koji ovjek doivljava dva osnovna poticaja u ljudskoj komunikaciji tzv. "bori se ili bjei". Njezin je izvanjski vid nadbubrena lijezda koja upravlja radom bubrega, kraljenicom i crvene je boje.

AKO NISMO U SKLADU SA SAMIMA SOBOM, KAKO MOEMO BITI U SKLADU SA SVIJETOM U KOJEM IVIMO? Uim da samo o meni ovisi hou li promatrati svijet na optimistiniji i pozitivniji nain zato to isto tako samo o meni ovisi hou li tako promatrati sebe. Svaki je dan lek cija koja me sve vie uvjerava u istinu stare izreke koja kae da promjena svijeta kakvog vidimo poinje s prom jenom pogleda na sebe. Sve poinje od nas samih i odlu ka koje donosimo u nutrini vlastitoga bia. Osjeaj da sam bespomona na bilo koji nain pomoi svijetu da se promijeni, zamijenilo je stajalite koje uzima u obzir unutarnju snagu u meni. Dolazi do velianstvenog buenja. Ljudi se u cijelom svijetu okreu svojoj unu tarnjoj snazi da bi unaprijedili svoje ivote i dosegli viu razinu sree i uspjenosti. Razgovor o steenim iskustvima i tehnikama koje smo primijenili na svome putu, samo je jedan od naina na koji moemo pomoi jedni drugima. Put k sebi nudi nam klju za otvaranje vrata svijeta un utarnjih doivljaja. To je osobno svjedoenje o putu do duhovnih spoznaja.
-----------------------------------------------------------------Za Sachi, majku, Kathleen i Bellu, te sve druge ene i mukarce koji tragaju za duhovnom enskom stranom sebe.

Treba uvijek krenuti od sebe, ali nikada zavriti sa sobom.

SADRAJ
Piev predgovor 06 Seminar 08 Drevno novo doba 26 Odnos prema stvarnosti stresa 36 Meditirajte i nai ete 48 Nadsvijest i vie ja 58 Novo doba i racionalna misao 68 Duga izraza 79 Meditacija na akre 092 Kristali 110 Meditacija na zvuk 118 Seks i akre 125 Cjelokupno vrijeme istodobno 134 Duhovne avanture 149 Svjetlost iznutra 161 Moje tijelo kao krajnji atomi svjesnosti 173 Djeja potraga 196 Znanost i Bog? 208 O PISCU..............213

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 CODA

Piev predgovor
Ve sedam godina dogaaju mi se neobine zgode. Neki bi to nazvali iskustvom kozmike svijesti i premda se slaem, dodajem da je prednost tog iskustva to se na iz nimno praktian i konkretan nain moe primijeniti u stvarnom ivotu. Nauila sam da je to to sad doivljavam svijet na op timistiniji i pozitivniji nain nego prije, izravno povezano s mojom odlukom da na taj nain ponem doivljavati samu sebe. Svaki je dan lekcija koja me sve vie uvjerava u istinu stare izreke da promjena svijeta poinje s prom jenom pogleda na sebe. Sve poinje od nas samih i odlu ka to ih donosimo u nutrini vlastitoga bia. Nekada sam sluala te rijei i u sebi mislila da je to samo sebinost ili ak opasna egocentrina fantazija. Ali vie ne. To je za mene postala najvea istina. Spoznaj sa moga sebe - i sve e ostalo uslijediti. U stvari, sada znam da mi nije mogue shvatiti bilo to o ovome svijetu, njego vim stanovnicima, njihovim patnjama, i sukobima, niti os jetiti punu mo ivotne energije, sve dok ne uspostavim vezu s tom istom energijom i istinom u sebi. Razumjeti i voljeti druge znai razumjeti i voljeti samoga sebe. Ovo je rasprava o duhu, a ne o umu i tijelu. Kad sam poela prouavati duhovnu dimenziju svoje prirode, prirode koju dijelim sa svim ljudima, izgubljeni djelii slagalice nali su svoje mjesto na slici stanja u kojem se nalazi ovjeanstvo. Prouavanje je iziskivalo rad, disciplinu i usredotoeni napor bez kojih ne bih mogla otkriti drevne tehnike koje nazivam duhovnom tehnologijom. to sam vie primjenji vala otkrivena saznanja, tim vie sam obogaivala vlastita iskustva, stavove i miljenja to je moj ivot pretvorilo u zbiljskiju i mirniju pustolovinu. Kako se tisuljee primie kraju i novo stoljee kuca na vrata, ivotne potekoe postaju sve izazovnije. Milijuni ljudi irom svijeta pokuavaju vlastite ivote promijeniti i oplemeniti. Duboko su svjesni injenice da im odgovori na

pitanja o promjeni svijeta nee doi izvana ve iznutra. Odgovori su u nama. O tome govori ova knjiga. Put k sebi nudi nam klju za otvaranje vrata svijeta unutarnjih doivljaja. To je osobno svjedoenje o putu do duhovnih spoznaja koje mogu putem unutarnje preobrazbe unaprijediti nau ivotnu stvarnost. Nadam se da e moje traganje, upotpunjeno otkrivenim metodama, tehnikama i pristupima biti od po moi onima koji poput mene ele izbjei sukobe i ljutnju te se osloboditi nelagode i stresa. Knjiga je nastajala tijekom godine dana koju sam pro vela putujui Amerikom drei seminare o unutarnjoj pre obrazbi. Nikada ranije nisam se tako dugo druila s mno tvom ljudi koji su se iskreno eljeli promijeniti na bolje. Snaga izravnog kontakta s tim ljudima i razgovor o dubo kim, snanim i iskrenim emotivnim borbama to se vode u ovom opasnom i zamrenom svijetu, pomogli su mi da bolje shvatim put kojim sam krenula. Zajedno smo se usa vravali u tehnikama meditacije i vizualizacije. Zajedno smo produbljivali vlastite spoznaje o daru intuicije i ezo terinim energijskim centrima u tijelu, te ulozi koju igraju u iscjeljivanju kako tjelesnih, tako i emotivnih rana. Za jedno smo rasli u uvjerenju da je svatko od nas odgovoran za stvaranje svijeta u kojemu smo odabrali ivjeti. Ne oekujem da e itko od nas odmah dosei stanje nepomuenog mira i blaenstva u ovom ivotu. Ali svaki od nas moe pomoi da svojoj djeci ostavimo bolji svijet, svijet koji e vre vjerovati da se u svakomu od nas kri je dragocjena sposobnost za ljubav i promjenu. Doista ivimo u tekom i kadto opasnom dobu za sve nas. Meutim, to je ujedno ogromna prilika za rast, ako je doivimo na taj nain. Nunost potrebe za promjenom ubrzat e preobrazbu bez koje ne moemo zakoraiti u idue stoljee i tisuljee. I najdue putovanje zapoinje prvim korakom. Moda je najdue putovanje upravo put k sebi. Nikada ga nije kasno zapoeti.

Seminar
Osoba koja se zna nasmijati sama sebi, nikada se nee preslati zabavljali.

la sam u veliku dvoranu koraajui prolazom iz meu stolica, lagano sam dotaknula beini mi krofon to mi je bio zataknut za ovratnik dem pera, proistila grlo, ispravila ramena i popela se na provi zornu pozornicu. Okrenula sam se i pogledala u tisuupetsto lica ljudi koji su toga vikenda doli sa mnom podijeliti iskustvo du hovnog traenja. Na toj u pozornici stajati osamnaest sati bez stvarne predodbe o emotivnim i duhovnim potrebama toga mnotva ili pitanjima koja ih mue, sve dok ih oni spon tano sami ne izraze. Unato tome to sam iz profesio nalnoga iskustva znala da je svaka publika drukija, bila sam svjesna da ovo nije obina publika. Bilo je to mnotvo pojedinaca, od kojih je svaki imao svoju priu, svoj prija nji ivot i osobitu potrebu koja ga je dovela na ovo mjesto ba u ovo vrijeme. Nitko nije mogao znati to e se do goditi. Stajala sam pred njima i pitala se to e uiniti. Dok sam gledala u mnotvo, odjednom sam se nala osupnuta injenicom da me je ivot dotle doveo. Na tre nutak pred oima mi je zabljesnula slika trogodinje dje vojice s platnenim eirom na glavi i vrsto stisnutom jabukom u ruci, kako licem u lice s publikom pjeva pje smicu Jabuka za uiteljicu. Bila sam to ja. Zar sam ve

tada poela kao izvoa i pedeset godina usavravala umi jee komunikacija kako bih sada pokuala dati smisao zamrenim duhovnim pitanjima? Je li sve vodilo ovome? Duboko sam udahnula.

Oduvijek sam znala da sam ponajprije izvoa, to jest, netko za koga pozornica predstavlja vei izazov od si gurnog filmskoga studija. Potreban mi je prisni kontakt s ljudima. Moram znati kako mi ide. Sada mi je bilo potre bno da osjetim ljude koji su na istom putu kao ja. Pisma, telefonski pozivi i intervjui to su uslijedili nakon mojih knjiga i mini serije Na rubu, vie mi nisu bili dovoljni. Morala sam utonuti dublje u sebe i druge koji su isto tako eljeli istraiti vlastitu nutrinu. eala sam za obostrano ko risnom razmjenom iskustava. Prouavala sam njihova lica i razmiljala to nas je sve dovelo ovamo. Namjeravala sam odrati niz vikend se minara po cijeloj Americi izabravi upravo takav nain ko munikacije zato to omoguava prisni kontakt s ljudima. Htjela sam s njima podijeliti znanje to sam ga imala pri like dobiti od onih koji su mnogo vie duhovno uznapre dovali i bili upueniji u duhovna pitanja od mene. eljela sam biti s ljudima koji ozbiljno rade na vlastitom razvoju. Isto sam tako potajno eljela saznati je li zaista mogue govoriti o ezoterikim pitanjima na sustavan nain koji bi imao praktinog i loginog smisla. Moemo li zajednikim snagama duhovna pitanja spustiti na zemlju? Upravo su me zbog toga pitanja muili strah i sumnja u moju odluku da napustim svoju profesiju i ponem javno govoriti o svojim iskustvima. Time mislim da sam uvijek morala biti sigurna da sam sve dobro pripremila i uv jebala prije nego bih se pojavila pred publikom. Kad sam trebala odrati govor, nauila bih pripremljeni tekst, prije nego bih otpjevala pjesmu ili odglumila scenu morala sam

dobro znati rijei. Oduvijek sam vrlo paljivo pripremala svoje nastupe s orkestrom i plesaima u raskonim kostim ima, pod reflektorima koji su sastavni dio takove pred stave. Premda je bez iznimke dolazilo do spontanih pro mjena u skladu s razliitim reakcijama odreene publike, u takvim mi situacijama nije bilo teko improvizirati jer se spontanost javljala kao posljedica sigurnosti da znam to radim. Meutim, ovdje sam se nala na praznoj pozornici i nisam imala ponuditi nita osim same sebe, svojih raz miljanja o ezoterici i nedokuivim pitanjima, te znanja i iskustva temeljena na snanim osobnim doivljajima koje sam stjecala godinama.

I sad sam stajala pred mnotvom ljudi osjeajui se nagom i ranjivom vrsto drei u ruci dvadesetpet strani ca govora kao jedinu sigurnost. Promatrala sam ih dok su se udobno smjetali u stolice i utjeli. Istoga sam trena shvatila da u budem li samo jedanput pogledala u na pisani govor, izgubiti povjerenje tih ljudi. Stoga sam donijela odluku i nakon pljeska odloila govor na stoli iza sebe. Jo jednom sam duboko udah nula i zastala ekajui. irom otvorenih oiju poela sam meditirati traei pomo. Znala sam da su uz mene uitelji i savjetnici. Nisu bili vidljivi jer borave u nevidljivoj di menziji, ali su unato tome za mene bili vrlo stvarni. Pre pustila sam se i vidjela kako se usklaujem s njima i s du hovnom dimenzijom koja e mi pomoi i biti uza me sve dok praktini smisao mojih rijei ne dopre do svakoga sluatelja u publici. Mnotvo misli vrvjelo je mojim umom i u trenu, koji je u stvari trajao vrlo kratko, osjetila sam kako me preplav ljuje i ispunja nevjerojatna snaga. Poela sam osjeati ka ko me proima samopouzdanje. Bio je to sjajan doivljaj.

Nije bilo ni traga nadmenosti, bilo je to duboko samo pouzdanje. U dubini svoga bia osjeala sam se oputeno, ura vnoteeno i sigurno, te znala da nita ne moe poi po zlu. Bila sam uvjerena da u imati potpunu kontrolu nad ezoterikim injenicama. Istodobno sam iskusila novu vibra ciju sklada u svome tijelu. Nestalo je osjeaja urbe. Za oputanjem su uslijedili osjeaj radosti i olakanje u srcu. Nisam bila zabrinuta, osjeala sam se kao da lebdim okru ena prijateljskom toplinom. Sjetila sam se slinih situaci ja u ivotu kad sam bila napeta, tjeskobna ili ak pre stravljena. Da sam barem tada znala za meditaciju i po mo iz duhovne dimenzije. Sve bi prolo lake i zavrilo uspjenije. to je najvanije, izgubila sam osjeaj za vrijeme, osje ala sam se kao da u cijeli vikend provesti odjednom i spoznati unutarnje vrijeme. Otkucaji sata nisu igrali nika kvu ulogu. No ipak sam bila svjesna da u svaku temu obraditi u razumnom vremenu, da u u odgovorajuim razmacima najaviti prekide za ruak (i izljeve emocija), da u se ravnati prema ljudima i oni prema meni kako bismo svi stekli korisno iskustvo. Ukratko, osjetila sam da u meni raste samopouzdanje. Bit u u stanju proiriti radost ivoga izlaganja kako bih u nj ukljuila tajne duhovnih podruja. Zajedno emo tragati za duhovnom dimenzijom uvjereni da nai motivi proizlaze iz nepresune elje za samospoznajom. Nekoliko me je puta tijekom glumake karijere, obu zeo tako strastven osjeaj sklada i ushienja. Bilo je to on da kad je protok energije bio tako bogat, silan i ispunjujui da sam se mogla jednostavno prepustiti sigurnosti ono ga to se odvijalo i potpuno predati istoj radosti svog posla. Upravo se to dogodilo na prvom seminaru i s manjim izmjenama nastavilo dogaati tijekom cijele godine na seminarima koji su uslijedili,

Zbivalo se jo neto. Shvatila sam da ljudi dolaze zato to svi ele uspostaviti vezu sa viom svijesti u sebi, te osje aju da zajedno s drugima mogu otkriti puno vie od ono ga to su uspjeli spoznati sami. Znali su da zajedniki rad u veim skupinama ubrzava proces spoznaje jer se ener gija pojaava. Tako sam postala svjesna da se raa jedan novi pokret, da ljudi ele zajedno rasti, istraivati, dijeliti iskustva jedni s drugima i lijeiti jedni druge. Predugo su bili izolirani u svojim sukobima. elimo li poboljati sebe i popraviti svijet, moramo se nauiti voljeti i potovati, te za jedno raditi na ostvarenju toga cilja. Putujui zemljom shvatila sam da se na tisue ljudi ot vara i predaje svojoj unutarnjoj duhovnoj snazi, snazi ko ja je ekala da je ovjek otkrije, da joj se priblii i uiva u njoj. Ljudi se vie nisu tako lako odluivali predati svoju snagu u ruke izvanjskim uiteljima. Postali su spremni po novno oslukivati svoj unutarnji glas i razvijati se iznutra. Bili su svjesni da e umjesto gurua ili uitelja oni sami morati uiniti napor, da ja s njima mogu samo podijeliti iskustva, nenametljivo ih uputiti ili savjetovati, rei im to sam ja uinila i to postigla u nadi da e im to pomoi da sami pronau vlastitu snagu. Znali su da poput njih i ja pokuavam nai svoj put. Tijekom dugogodinjeg javnoga nastupanja, nikada ranije nisam srela tako inteligentne i hrabre ljude. Bilo je ljudi raznih zanimanja: lijenika, znanstvenika, psihijatara, domaica, direktora, pa ak i politiara. Svi su proirivali svoj vidokrug i pogled na istinu. Doli su bez straha od dignutih obrva, prikrivenog ili ak otvorenog podsmjeha. Svatko je od njih iskusio ivopisne obiteljske drame koje neizostavno prate svako istraivanje sebe. Bili su radosni i bez sumnje oduevljeni to mogu slobodno govoriti o svojim vjerovanjima, sumnjama, traumama, pitanjima i

postignuima. Jedan je ovjek rekao da ui upravljati avi onom zato to samoga sebe sada prihvaa bezbrinije. Na svakome su se seminaru priale stotine pria, sva ka od njih bila je drama iz stvarnoga ivota, nisu se suz dravali osjeaji. Bila sam oduevljena i osjeala zahval nost za dar povjerenja koji smo bili u stanju podijeliti. Zajedno smo se smijali reakcijama prijatelja i obitelji, od kojih neki nisu uvijek pokazali razumijevanje. Ubrzo je bilo jasno da se uistinu ne moe dogoditi nita poniava jue ili tragino sve dok se slobodno sluimo zlatnom icom metafizikog humora. injenica da se njime odav na slue Johnny Carson1 i stripovi posvuda, nije nam bila vana. Svijetu je ionako bilo potrebno puno svjeeg smi jeha. Ljudi su donijeli kristale, knjige, darove rune izrade, slatkie, kolae, ak tamjan i smirnu, prekrasne mirisne tapie, te darove jedni drugima i meni. Isprva mi je bilo neugodno prihvatiti takve darove, osjeala sam se kao da mi ljudi daju svoju snagu, ali svladala sam veliku lekciju. Nauila sam ne samo prihvaati ljubav i njezin konkretni izraz, makar dolazio i od nepoznate osobe, ve i shvatila koliko je sebino to to se bojim da bi moja snaga mogla njihovu izvrgnuti opasnosti! Okrueni velikim brojem nepoznatih osoba, ljudi su is kreno vjerovali u razmjenu duhovnih iskustava i stoga slo bodno progovorili o tajnama to su ih dotad paljivo skri vali. Osjeali su da nitko nee izdati njihovo povjerenje. Meditirali smo zajedno. Na unutarnjoj osobnoj razini us pjeli smo uspostaviti vezu s voljenima koji vie nisu bili medu nama. Razgovarali smo o strahu od zla i nainu na koji moemo nauiti bezuvjetno voljeti, a sve se odvijalo u okruju vjere u sebe i povjerenja u druge.

Johnny Carson - humorist i zabavlja, ima vlastiti show na amerikoj televiziji

Doli su s jastucima za sjedenje na podu, biljenicama i otvorenim srcima. Rano smo osjetili istinitost tvrdnje da se snaga poveava kad se troje ili vie ljudi okupi u ime univerzalne Boje energije. Moda zato to taj broj stoji za kozmiko trojstvo uma, tijela i duha. Bilo kako bilo, to je broj ljudi vie rastao, to se vie poveavala unutarnja sna ga svakog pojedinca. Ponekad bi energija u prostoriji bila tako jaka da su je osjetljiviji medu nazonima mogli vi djeti. Dok je tisuu pojedinanih dua u istoj prostoriji ra dilo s usredotoenom, nepomuenom panjom, snaga kolektivne duhovne energije proizvela je velianstvenu vi braciju. Meu nama je bilo vie poetnika koji nikad u ivotu nisu meditirali ili vizualizirali. Oni napredniji esto su puno toga mogli nauiti od poetnika, jer su oni tako isti i ne upueni u metafiziku. Postignua duhovne prirode je dnako lako ovjeku udare u glavu kao i znanje o znan stvenim injenicama. Stoga smo se svi zajedno nastojali opustiti. Nisam odo bravala voenje biljeki, a uporaba kasetofona nije bila dozvoljena, ne samo zato to je to uznemiravalo druge ve i zato to takva pomagala sprjeavaju upijanje infor macija srcem i osjeajima. Umjesto toga, takvi su ureaji usmjereni na um, to je u izravnoj oprenosti s onim to smo nastojali postii, a to je cjelovita sabranost koja uk ljuuje tijelo, um i duh. Isprva bih primijetila kako ljude nakratko obuzima panika kad moraju odloiti biljenice i olovke, ali s njihovih je lica ubrzo nestajalo napetosti, oputali bi se i na kraju udili mnotvu osjeaja koji ih pre plavljuju. Nakon stanke za pitanja tijekom koje su ljudi shvatili da imaju veliki broj zajednikih problema i bolje se upo znali, povela sam zajedniku meditaciju, sluei se prirod nim zvukovima: cvrkut ptica, ubor potoka, njeno trepe renje lahora, zveckanje kristala i glazba koja daje osjeaj zadovoljstva i mira.

Zajednike su meditacije ponekad trajale puna dva sata i bile su preporaajue za mnoge (ukljuujui i me ne), zato to smo tada uspostavljali vezu s vlastitom biti to se jedino moe opisati kao povezanost s boanskim. Kad se ta veza ostvari, diu se ustave da bi nesmetano potekla mudrost i zadovoljstvo. Emotivni preporod je sam po se bi praktina pomo pri rjeavanju osobnih problema i smanjivanju stresa. Stoga za prouavanje duhovnosti i metafizike postoje nadasve praktini razlozi, osobito kad se uzme u obzir bla gotvorni uinak meditacije na ostvarenje ivotnih ciljeva to nam donose zadovoljstvo. Emotivni preporod isto tako stvara povoljno ozraje za jasne misli, omoguavajui nam da se suoimo sa zamrenim problemima u nama i izvan nas, pomae nam da odredimo prioritete ili barem sagledamo stvari onakvima kakve zaista jesu. Takva prou avanja nisu ni u kom sluaju plod mate, barem ne u mom iskustvu. Putovanje u nutrinu, dodir s vlastitom nu tarnjom biti, pruilo je odgovor onima koji su mislili da im nita ne moe pomoi. Zajedniko putovanje k unutarnjoj biti daruje nam izvanrednu snagu, jer svi meditiraju i rade na sebi s istim ciljem, to znai da nema naruavanja usre dotoenosti. Svaka osoba u prostoriji vjeruje da u njoj bo ravi via snaga kao i u svima oko nje i na taj se nain ubr zava proces uspostavljanja veze s njom. Sjedili bismo u velikoj dvorani nekog hotela u velikom gradu usred gradske plastike i betona, dok su u prostori jama do nas ak i masoni mogli imati kongres. Bili smo tako tihi da bi se esto dogodilo da netko iz vana otvori vrata i proviri unutra, ne vjerujui da je veli ka dvorana uistinu zauzeta. Ljudi su se predali meditaciji i istraivanju samoga sebe to ih je oaralo i potaklo da se suoe i raiste sa svime to ih mui. Rekla bih im da zamisle kako je s njima osoba koja ih je povrijedila vie od svih drugih, te da duboko utonu u meditaciju i na razini due pitaju tu osobu zbog ega je

bol bila potrebna. Gotovo svi sudionici dobili su odgo vor. Oito su im odgovori tako puno znaili da je veina dopustila sebi da se po prvi puta u svome ivotu slobod no isplae zbog bolnog iskustva. Na duhovnoj su razini razgovarali s osobom koja im je nanijela bol to im je omoguilo da se suoe s vlastitim bijesom, osjeajem naputenosti, odbaenosti i samoe. Hrabrost potrebna za suoavanje pomogla im je da bolje i jasnije shvate svoje vlastite motive. Svi su eljeli govoriti i s drugima podijeliti steena is kustva. Problemi koji su im bili zajedniki otvarali su mo gunosti za ive rasprave. (Uistinu, na ovakvim su se se minarima zainjala mnoga prijateljstva koja su se kasnije uvrstila i postala trajna). Zadivila me iskrenost s kojom su ljudi priali o svojim doivljajima. Jedna je ena povjerila ostalima da je razu mjela i oprostila ovjeku koji ju je silovao. Jedan je ovjek shvatio zato ga je otac tukao. Jedna mlada ena razum jela je i oprostila majci to ju je napustila kao sedmogo dinju djevojicu. Neke su osobne drame bile vrlo dirljive, neke zastraujue, neke smijene, ali su njihova razrjee nja bez iznimke bila blagotvorna i svima donijela neizm jerno zadovoljstvo. Ljudi su vjerovali da je zaista mogue osloboditi se emotivne boli poniranjem u vlastitu nutrinu. Osjetili su da je na dubokoj razini due mogue uspostaviti vezu s duom drugog ljudskog bia. Ubrzo su shvatili da rjeenje situacije ovisi samo o nainu na koji oni sami vide problem, te da nema nikakve veze s osobom koju su do prije par trenutaka optuivali za nanesenu bol. Ponekad sam se tijekom vodene meditacije i sama ne hotice oslobaala vlastite boli. Kad god bi se to dogodilo svladale bi me suze i nisam mogla sudjelovati u zajed nikom iskustvu. Imala sam jednaku potrebu za ienjem kao i svi drugi, a lako sam se mogla prepustiti snazi zajed nike energije jer mi je bila dostupna. Meutim, nisam mogla dopustiti da izgubim kontakt s grupom. Stoga sam

shvatila da moram vlastito ienje izvesti sama u svojoj sobi tijekom stanke za ruak ili naveer nakon zavretka seminara. Seminari su bili nepresuni izvor saznanja, humora, toplih i dirljivih iskustava tisua ljudi, neprestanog i uvijek plodonosnog prelijevanja energije. Najzanimljivije je bilo to to nikad nisam bila umorna. U pravilu me je energija dobivena na seminaru preko vikenda ispunjavala do sri jede idueg tjedna kad bi se rasprila ostavljajui me oaj nu, te sam jedva ekala sljedei vikend. Opisati energiju vrlo je teko. Mogu je samo usporediti s osjeajem da sam duhovna, izvorna boanska vibracija. Znala sam da ti jekom meditacija zajedno kroimo duhovnim podruji ma, ali svi smo bili svjesni da su uz nas uitelji i savjetnici koji nam pomau na njeniji i snaniji nain nego to smo dotad imali hrabrosti priznati.

Prije nego to sam poela voditi seminare muila me injenica da nemam nikakvu diplomu ili neku vrst dozvo le za takvo to. Tu se nita nije moglo uiniti, jer dakako u duhovnosti i metafizici nema diploma niti titula, to je vr lo zanimljivo. U stvari, neke znanosti poput filozofije, fizi ke, matematike i transpersonalne psihologije vrlo su im bliske to je takoer zanimljivo. Sjeam se kako mi je otac govorio o nevidljivim istinama dok je bio student i pro fesor psihologije i filozofije na sveuilitu Johns Hopkins2. U tom smo smislu cijenili tradicionalnu naobrazbu znao bi rei, ali svi smo znali da postoji neto vie od toga. Upravo prije poetka seminara, moj je otac preminuo. Cijeloga je ivota pouavao. Razmiljala sam bi li otkaza la prvih nekoliko obveza ali sam znala da bi on elio da ih odrim.
2

Johns Hopkins University - sveuilite osnovano 1876. u Baltimoreu

Tako sam se nala nimalo sluajno u gradu Virginia Beach i odsjela u istom hotelu u koji nas je otac doveo jednoga ljeta koje se kasnije pokazalo traumatinim is kustvom za smetenu dvanaestogodinjakinju. Doivjela sam javno ponienje. Odmah sam se zaljubila u uvara plae. Dok sam tako jednoga dana plivala u atlantskom oceanu, odjedanput me je zapljusnuo ogromni val. Gornji dio mog kupaeg kostima raspao se u trenu i val ga je odnio u nepovrat. Jedva sam se podigla na koljena iskaljavajui vodu, ra dosna to sam ostala iva, sve dok pogledom nisam otkri la da moje pubertetsko blago stoji otkriveno pred uva rem u punom sjaju. Nasmijeio mi se to je samo po goralo stvari. Brzo sam otrala natrag u hotel. Godinama su Virginia Beach i zapljuskivanje valova u meni izazivali neobuzdanu elju da pobjegnem i uurim se negdje gdje me nitko nee nai. Dok sam tako stajala i iz istoga hotela gledala istu plau, iste valove, shvatila sam da u se kao odrasla oso ba morati ponovno suoiti s istim problemom - mogu nou javnoga ponienja. Sve je na neki nain bilo povezano s mojim ocem. On je bio kreativni profesor, ali ga je u isto vrijeme zabri njavalo to ljudi misle o njemu. U stvari, elja da bude drutveno prihvaen potkopavala je njegov rast i koila mu hrabrost. Nisam mogla dopustiti da se isto dogodi i meni. Odmaknula sam se od prozora i sila u veliku dvo ranu hotela. Seminar je bio iznimno uspjean. Sve sam vrijeme osjeala da je otac uz mene, da mi pomae s dru ge strane, dok kroim novim putem uspostavljajui druk iji kontakt s publikom. Bilo je trenutaka kad sam ga mogla osjetiti kako me upuuje to da kaem, kako da pri jeem na drugu temu, kako da izrazim misli. Bilo je to kao da je na svom uzvienom mjestu sada shvatio da nema smisla brinuti o onome to drugi misle. Govorio mi je da ostanem vjerna sebi. Pri kraju vikenda, Virginiu Beach je

zatrpao snijeg pa nitko nije mogao napustiti grad. Sudi onici seminara razmiljeli su se po hodnicima i restorani ma. Stajala sam uz prozor svoje hotelske sobe i promatra la kako vjetar brie plaom na kojoj sam premrla od stra ha zbog izgubljenog gornjeg dijela kupaeg kostima. Osje tila sam oca pored sebe. Toliko o ponienju, rekla sam se bi. Osjetila sam kako je otac kimnuo u znak odobravanja. Svaki je grad imao svoju atmosferu, svoj tempo i svoj ritam, a dakako i svoje osobitosti. U San Diegu me nisu pustili u dvoranu jer nisam nosila oznaku s imenom. U Seattlu se jedna ena onesvijestila u aru blaenstva me ditacije, uslijed ega su organizatori pozvali hitnu pomo i policiju. Televizijske su kamere ispred vrata ekale da se dogodi skandal kozmikih razmjera, ali je Midge Constanza, moja sposobna suradnica, stala pred vrata i odluno izjavila: Moete ui unutra i prekinuti meditaciju samo preko mene mrtve. Nije morala umrijeti. Odustali su. U San Fraciscu smo odsjeli u centru Moscone po ko jemu je netko izvana izvjesio zastave rasporeene prema bojama akri koje smo zamiljali tijekom vjebi vizualizacije. Kozmiko domoljublje netko je rekao. Nakon prve meditacije s pjevanjem Oma3, moj voza, koji je ta koer sudjelovao na seminaru zamijetio je: Znate, vje rujem da je Om tamo gdje je srce. Ja sam u meuvremenu jedva izdravala otru bol zbog gubitka privremenog mosta koji mi je jednostavno is pao iz usta (vremena za posjet zubaru imala sam prema lo i u prevelikim razmacima). Jedne se veeri u mojoj so bi pojavio zubar iz San Francisca. Bio je homoseksualac, na rukama je nosio gumene rukavice. Te sam veeri odrala govor na dobrotvornoj veeri za oboljele od side (pokuavajui zadrati most u ustima dok sam govorila).
3

Om ili Aum - prvotna vibracija koja odjekuje u kozmosu i ima mistiku snagu, slog koji se koristi za sveto zazivanje pri molitvi, meditaciji, vjer skim obredima.

Druila sam se i razgovarala s mnogim ljudima oboljelim od side. U San Franciscu sam dobila priliku da ispitam vlastitu duhovnost i vjeru da se nemam ega bojati, te da e k tome moji zubi ostati na mjestu. U Bostonu smo imali problema sa sindikatom jer rad nici nisu htjeli prirediti prostoriju na vrijeme. Rekli su da to nama ionako nije vano budui da po cijele dane levitiramo. Jedan je novinar iz New Yorka napisao da je nje gov susret s viom svijesti bio nadasve udan, jer se do godio u pola tri popodne, a on nije ruao prije toga. Nje gova mu se via svijest pokazala u obliku debelog odres ka s peenim krumpiriima. Uza sve ostale probleme, u prostoriji do nas odravao se kongres Buduih graana Amerike. Sudionici su bili mladi odrasli (to god to znailo) i mislili da je vrlo za bavno kucati na vrata dvorane pune duhovnih traitelja koji meditiraju, pokuavajui ih omesti. Mislili smo da ete biti izvan tijela pa nas neete uti izjavio je budui pijun CIA-e. Rekla sam mu da je mogue da sam ja bila izvan tijela, ali to to je on radio bilo je izvan pameti. Na to se pokunjio i prestao. Kad sam stigla u Albuquerque vidjela sam da sam za boravila biljeke. Ostavila sam ih u zrakoplovu. Premda ih se nisam drala, biljeke su mi uvijek bile potpora i dobra priprema. Uspaniila sam se i postala vrlo utuena sve dok se konano nisam sabrala i shvatila da sam ih morala namjerno zaboraviti iz vrlo dobrog razloga. Od tada sam radila posve spontano i otkrila da je to vrlo ugodno isku stvo, te da se ljudi jo vie otvaraju. Po dolasku u Chicago doekalo me mnotvo ljudi (go tovo tisuupetsto) pa ih nismo mogli sve po obiaju smje stiti na pod. U susjednoj se prostoriji odvijala vesela pro 4 slava bar micve , glazba i buka dopirali su kroz zidove.
4

Bar micva - idovski obiaj primanja djeaka u drutvo odraslih. (Do ba kad on postaje odgovoran jest trinaest godina); proslava toga obiaja.

Predloila sam da svi u meditaciji zamolimo za pomo. Glazba je istoga asa prestala i odjednom se za sve sudionike nalo mjesta na podu ili stolicama poredanim uza zid. Moglo bi se to nazvati idovskokranskim rjee njem. U Los Angelesu su mnogi od sudionika bili novinari, ali nisu doli radi izvjeivanja ve zbog osobnog uenja. Novinarka Los Angeles Timesa ustala je i rekla: Otkad radim u skladu sa svojom viom svijesti, ivot mi se promi jenio, a svoj posao obavljam uspjenije. I dodala: Stoga mislim da bi urednici novina dobro postupili kad bi se vie od svih drugih izvora oslanjali na svoj unutarnji izvor! Uslijedio je gromoglasan pljesak. Na oba seminara u New Yorku imala sam najozbiljni je i najpredanije sudionike. Bila je to najvea i najtia sku pina. Sudjelovala je Bella Abzug5 i neki od njezinih surad nika, dok su ih novinari svuda pratili u stopu, ispitujui: Vjerujete li u sve to? Na to je ona uzvratila: Shirley je moja prijateljica i uvijek ozbiljno shvaam sve to ona ra di. Nekoliko je novinara napisalo dobre i tone lanke. U Dallasu se dogodilo neto nevjerojatno (ak i s mog stanovita). U hotelu Fairmont nije bilo vode uslijed kvara na cijevima. Voda je ikljala van na ulicu. Predloila sam svima da u meditaciji zamislimo da se voda vraa natrag u cijevi kako bi radnici mogli otkriti kvar. im smo zavrili s meditacijom, nestalo je struje. Nisam imala mikrofon, kli ma ureaj nije radio i nije bilo svjetla. Budui da sam ionako kasnila s programom, privela sam seminar kraju za taj dan i izala na ulicu da vidim to se dogaa. Na ulici pred hotelom radnici su mi rekli: Dogodilo se neto ne vjerojatno. Voda je iznenada prestala tei, vratila se na trag i poplavila podrum hotela u kojem se nalazi razvod na kutija to je dovelo do nestanka struje. Kimnula sam i

Spisateljica

rekla teta. To je za mene dokaz moi zajednike me ditacije. Nakon toga sam paljivije razmiljala na koji je nain uporabiti. Idueg tjedna prilikom jo jednog boravka u Los Angelesu, svaki puta kad bih se pribliila dizalu, nestalo bi struje. Sudionici seminara ponekad su me ekali petnaes tak minuta jer jednostavno nisam mogla nai ispravno dizalo! Ne znam kako i zato mi se to dogaalo, ali i dalje mi se dogaa kad su u pitanju elektroniki ureaji. Zapra vo, dok sam u Londonu gledala Fantoma u operi, luster ko ji je trebao pasti na publiku i rasuti se po sceni, zakazao je! Upravitelj kazalita priznao je da se tako neto nikad prije nije dogodilo. Kad bolje razmislim, dolazim do zakljuka da elektro niki ureaji zataje svaki put kad se osjeam neusklaeno i neuravnoteeno. Ja zaista razvijam svoju viu svijest, ali preda mnom je jo dugi put. Iz toga razloga, rad na razvo ju vie svijesti iziskuje od ovjeka spremnost da ide do kra ja. Svaki puta kad bi elektroniki ureaji prestali raditi bi lo je to stoga to nisam osjeala sklad u sebi, bila sam ili utuena ili uzrujana ili zabrinuta. U Washingtonu su me u mojoj hotelskoj sobi posjetili senator Claiborne Pell (predsjednik Odbora za odnose sa strancima), vojvoda od Liechtensteina, Bella Abzug, te jo nekoliko ljudi iz Kongresa SAD. Whitley Streiber (autorica knjige Kontakt) i Bud Hopkins (autor knjige Uljezi) govorili su o svojim iskustvima s NLO-ima. S Hopkinsom je dola djevojka koja je tvrdila da je vanzemaljac oplodio njezinu maternicu bez njezina znanja. Rekla je da je gotovo do kraja iznijela trudnou, kad su vanzemaljci dematerijalizirali embrio prije nego ga je ona mogla vidjeti. Lijenici su bili okirani kad su utvrdili da je embrio zaista bio tu, a zatim je nestao. Meutim, nisu bili ni izdaleka okirani kao politiari koji su sluajui priu moda poeli shvaati da se u Americi pojavila neka druga stvarnost koja bi na ne ki nain mogla utjecati na politiki sustav. Uivala sam

sluajui priu o nestanku embrija. Pitam se to bi na to rekla Phyllis Schafly6 rekla je Bella i dodala Kongres ni je nikada bio ovakav.

Tijekom seminara uila sam osloboditi ensku duho vnu energiju, i nauila joj vjerovati vie nego ikada. Znala sam da e to iskustvo duboko utjecati na moje shvaanje poziva glumice i izvoaa. ensku energiju odlikuju poputanje, povjerenje i obzirnost. Uvjeravala sam se da e sve biti u redu budem li se trudila svim snagama. Kad bih se zatekla kako me hvataju nemir i stres rekla bih im da prestanu i prestali bi. To je iziskivalo promjenu dosa danjeg profesionalnog pristupa javnim nastupima. Kao posljedica toga javila se zanesenost sadanjim trenu tkom. Toliko sam itala o ivljenju u sadanjosti i potrebi da se cijeni SADA. Konano sam sebi postavila cilj da shvatim to to u stvari znai. I oduevila sam se. Shvatila sam da se cijeli ivot odvija SADA, a ne u juer ili sutra. Budem li brinula o onome to sam mogla uiniti juer ili to bih mogla uiniti sutra, izgubit u SADA. Stoga sam za poela otkrivati i proirivati granice onoga to SADA za mene predstavlja. Zbog takvog naina gledanja na stvar nost nikada se nisam umorila. Iscrpljenost mi je bila stra na. Mogla sam satima biti usredotoena na ono to se zbi va sada. Dakako, u tome sam uivala i nikad mi nije do sadilo duboko se usredotoiti na sadanji trenutak. Bila je to radosna zaokupljenost. Mnogi su mi poslovni ljudi rekli kako im psihoterapeuti savjetuju da ponu meditirati jer meditacija pomae u smanjenju stresa. Dopustivi sebi da ih ispuni sadanji trenutak lake su se opustili i bili uspje niji u poslu.
6

Spisateljica

Kako su se seminari pribliavali kraju, zadivilo me je koliko je ljudi spremno prihvatiti sebe kao osobu s vie di menzija. Doimalo se kao da zastarjela shvaanja vie jed nostavno nisu dovoljna. Previe su ograniena. Duboko u sebi ljudi su znali da su vie od onoga kakvima se ine i kako su ih nauili razmiljati. Bila sam ponosna to sam pridonijela tom saznanju. Ali su isto tako, svi ti ljudi mene neemu pouili. Nauili su me da usmjerim svoju duhov nu snagu, a to je bio tek poetak. Mjesec dana nakon zavretka seminara, vratila sam se poslu glumice. U glumi sam rabila neke od duhovnih teh nika sa seminara. Silno me se dojmio lik iz filma Madam Sousatzka, koji je reirao John Schlesinger. Madam Sousatzka bila je iznimno zahtjevna uloga: nepopustljiva pro fesorica klasinog glasovira; voljela je zapovijedati i ma nipulirati ljudima, bila je okrutna, smijena, ranjiva i na kraju plemenita. Ma koliko se moja uloga Aurore Greenway u Izrazima njenosti inila okrutnom, u usporedbi s Madame Sousatzkom ona se doimala poput mirnog dana na plai. Kako nisam glumila od Izraza njenosti (osim to sam sebe glumila u filmu Na rubu), bila sam uzbuena to u imati priliku raditi na novi nain. Uz Schlesingerovu pomo poela sam oblikovati lik Sousatzke, kako je izgledala, kako se oblaila, kakav joj je nakit zveckao na rukama, kako je hodala, govorila, jela, disala, smijala se i plakala. Zatim sam je doraivala i ko nano uobliila u mislima. Postala je stvaran, ivui lik iz rastao iz stvaralake moi nae mate. Kad sam je u mis lima do kraja oblikovala, oslobodila sam je. Vratila sam je kozmosu i rekla.- Sada odigraj sebe kroz mene. U posljednjih sam nekoliko godina vidjela mnoge lju de koji su bili mediji. Odluila sam neto od toga primi jeniti u show businessu. Naprosto sam iskljuila svoj svje sni ego, zaboravila na sebe i postala kanalom za lik koji smo stvorili i koji sam doslovno oboavala. Mi glumci ne prestano istraujemo nove naine kako da se uivimo u lik

koji trebamo odglumiti. Ovoga sam puta dopustila liku da se uivi u mene. Umjesto da sam pokuavala postati Sousatzka i ekala umjetniko nadahnue, naprosto sam je pustila da sebe odigra kroz mene. Oboavala je jesti, pa sam se udebljala 7 kilograma. Bila je ena koju vrijeme ni je tedjelo. Dok sam gledala snimke napravljene tijekom dana, na mome se licu vidio njezin oaj. Pitala sam se ho u li ikada vie igrati glavne enske uloge. Moda bih uivala igrajui karakterne likove do kraja ivota. Sousa tzka je imala probleme s kraljenicom, mene su poela bo ljeti kria kad bih se pojavila na sceni. Sousatzka je bila ve lika koncertna pijanistica, otkrila sam da sam u stanju na uiti note nakon tek nekoliko sluanja zato to je ona znala kamo usmjeriti moje prste na klavijaturi! Vjerovala sam da e arolija upaliti budem li naprosto dopustila Sousatzkoj da ivi kroz mene. Doarani lik postao je stvaran, glumac i nadahnue stopili su se u jedno. Tako sam iskustvo o kanaliziranju duhovne energije koje sam stekla na seminarima, prenijela na filmsko plat no. Mata i stvarnost postali su jedno. A oboje mi je po moglo u pomjeranju granica stvarnosti.

Drevno novo doba

Prepoznaj sve dijelove koji ine cjelinu jer ti si stvoritelj.

rije nego se detaljnije pozabavim tehnikama koje se mogu nazvati duhovnom tehnologijom, eljela bih neto rei o razmiljanju koje je temeljno za postu pak puta k sebi. Takvo razmiljanje potjee od onoga to se opisuje kao Novo doba7. Mnogo je toga napisano o Novom dobu, puno se raspravlja u prilog i protiv njega. Novo je doba u svim svojim vidovima oduvijek bilo glavni povod za ale, nagaanja, zabrinutost, pa ak i strah. Ono to je meni najzanimljivije u predodbama o No vom dobu, tj. nainu na koji se Novo doba zamilja, jest ogromna rascjepkanost stajalita to ga neminovno prate. To je donekle uzrok manjka razumijevanja ili u najboljem sluaju nepotpunog razumijevanja. Nadam se da e mi poi za rukom razjasniti tu zbrku. Prije svega treba rei da nema nieg novog u Novom dobu. Ono je, kao to je ve precizno reeno, zbirka mno tva drevnih duhovnih stajalita o vjerovanjima, priro di stvarnosti, nainu ivljenja, obredima i istini, a uglav nom potjee iz kultura koje se razlikuju od zapadnjake.
7

Engl. New Age - pokret nastao krajem 80-ih, glavna su mu obiljeja cjelovito gledanje na tijelo i um, alternativna medicina, psihoterapija usmjerena na osobni razvoj; to je mjeavina teozofije, ekologije, is tonjakog misticizma i vjerovanja da dolazi novo doba mira i sklada.

Odbaciti ta stajalita kao okultna ili bizarna, te ih panino proglasiti sotonskim znai pokazati stupanj vlastitog nepoznavanja visoko razvijenih duhovnih kultura bliskog, srednjeg i Dalekog istoka. Rije okultno naprosto znai skriveno. Veliki dio is tonjake misli skriven je od naih pogleda. Sada, kad je neto od tog znanja ugledalo svjetlo dana, ini se da se odnosi na Novo doba, ali samo po miljenju nas zapadnja ka. Ne radi se o tome da smo mi zaostali, ve samo ima mo drukiji pristup i/ili smo zaboravili neka od ranih ue nja iz vlastite tradicije. Dakle, vratimo se podrijetlu Novog doba. Kranski su se gnostici koristili znanjem o Novom do bu i njegovim stajalitima stotinama godina nakon Kristo ve smrti. U stvari gnosis znai znanje. Meutim, gnostici su se naposljetku odvojili od autoriteta onoga to se prometnulo u obrednu kransku crkvu zato to su vjerovali da je ovjekova sudbina osobna stvar izmeu njega i Boga, a ne neto o emu odluuje autoritet crkve. Osobna je odgovornost golem teret koji pojedinac tre ba preuzeti. Oito je daleko lake prepustiti pitanje sa vjesti, Boga, vjere, moralnog ponaanja, naina ivota, pa ak i odluku o ivotu i smrti nekoj neodreenoj opuno moenoj instituciji kakve su crkva ili vlada. Unato tome to je lake, jasno je da takvo stanje ovisnosti nije zdravo, osobito ako je moralno ponaanje onih koji su na vlasti dvojbeno u onoj mjeri u kojoj nam je to svima danas poz nato. Mnogi ljudi danas zamjeuju da je ivot postao zbrkan, napet, proet tjeskobom, te da mu na neki nain manjka smisla, zato to se sami ne oslanjaju na svoju unutarnju snagu pri rjeavanju problema. Ljudi govore o nepodnoljivom stresu. Polako poinju shvaati da ih ma terijalno bogatstvo, uspjeh, slava i utabane staze kojima se pretjeranim radom stie do uspjeha, vie ne ispunjavaju i

na koncu nisu vrijedne stresa to ga sobom donose. Mora tu biti jo neeg - rijei su koje se danas i preesto uju. Inteligentni ljudi dobre volje osvru se oko sebe i vide kako se nagomilavaju neobjavljeni ratovi to se krvavo vo de, kako se zaotrava natjecanje u nuklearnoj moi, vide svijet kojim vladaju droge, zastraujue prizore milijuna pothranjenih i jo vie milijuna nepismenih u najbogatijoj zemlji svijeta, nekontrolirani porast nasilnih zloina i smr tonosnih bolesti, suludo trovanje okolia - istinsku litaniju o katastrofama i samounitenju - i s pravom se pitaju to se to dovraga dogaa s ljudskim rodom? Zato to ljudi ine? Kad bi ti isti inteligentni ljudi otili samo korak dalje i upitali: Zato to mi inimo sami sebi? - poeli bi razmiljati onako kako to nalae Novo doba. Zato to se sve u Novom dobu svodi na vlastitu od govornost pojedinca. Razmiljanje u kategorijama Novog doba iziskuje od svakoga pojedinca da preuzme odgo vornost za sve to se u ivotu dogaa zato to je sve u i votu povezano. Ali prva odgovornost mora biti osobna u pravom smislu te rijei, briga za vlastito sebstvo. Nije to lako. Od nas se u prvome redu iziskuje da se najdublje preispitamo i suoimo sa samim sobom. To zna i da se pogledamo u zrcalo i oprostimo sami sebi to nis mo shvaali da ljubav prema drugima i na koncu prema svijetu u kojem ivimo, proizlazi iz ljubavi prema samome sebi. Samo se iz takve samospoznaje do koje se dolazi s po mou ljubavi moe roditi rjeenje za strane probleme ko je smo sami stvorili. Kritiari naglaavaju da je pokret Novog doba isklju ivo usredotoen na najbolji mogui razvoj vlastite osobe, dok se ostatku svijeta i njegovim problemima ne posve uje pozornost; da u ime uspjeha Novog doba, riskiramo gubitak najpametnijih i najboljih ljudi zbog njihove zaluenosti vlastitim sebstvom.

ovjek se onda pita a to ako te iste pojedince, primje rice izgubimo u ime usavravanja visoke tehnologije svih vrsta oruja? Poanta je u tome da je do mnogih grozota koje nas okruuju dolo upravo stoga to smo zanemarili, nismo prepoznali, potovali, niti se oslanjali na zbiljsku snagu u sebi - zaboravili smo voljeti sebe. A istina je da se duboko samoispunjenje najjae izraava u odnosima s drugim ljudima. Naprosto ne postoji nain da se uspjeno upustimo u odnose s ostatkom svijeta ako najprije ne na uimo voljeti sebe. Ta e nam ljubav, dakle pomoi da zavolimo druge to e nam zauzvrat dati priliku da stvaramo promjene. Stoga je zaista velika srea to se u pripadnike pokreta Novog doba ubrajaju neki od najboljih i naj pametnijih ljudi na svijetu. Te ljude duboko zabrinjava ovo to se dogaa naem planetu i svom ivotu koji na njoj obitava. Meu pripadnicima pokreta Novog doba mogu se nai ljudi koji aktivno sudjeluju u antiratnim pro svjedima, pripadnici zelenih, protivnici nuklearki, po bornici mira, feministkinje, ekolozi, bankari, psiholozi, li jenici, fiziari, radnici u proizvodnji i uredima, pa ak i radnici koji ne spadaju niti u jednu od te dvije skupine, te mnogi mnogi drugi - dakle, oito je da su tu milijuni ljudi koji zagovaraju sebina stajalita sa eljom da spase na planet od unitenja poevi od sebe. Osoba zaokupljena mrnjom prema samoj sebi, pod utjecajem kleveta o sebi, sumnja u sebe i prezire samu se be, gui se, preoptereena vlastitom negativnom slikom koja joj ne ostavlja ni vremena ni energije da se ozbiljno posveti bilo komu drugome. Takvi osjeaji stvaraju sami sebi plodno tlo, razbuktavajui mrnju, ljutnju, ogore nost koje se neizostavno prenose na okolinu. Nema dvojbe da su suvremeni psiholozi ozbiljno za brinuti rairenou nasilja koje pulsira ispod povrine uljudnog ponaanja veine ljudi, a koje sve ee izbija na vidjelo u obliku nasilja i samounitenja. Oni tvrde da se sukobi koji tlae nau kulturu mogu rijeiti samo na jedan

nain, kroz pomaganje ljudima da se suoe s uzrocima nasilja koje nose u sebi. Kad ovjek shvati istinski uzrok svoje mrnje i ljutnje, moi e promijeniti taj osjeaj ili ih se naposljetku osloboditi. To nam nalae da preuzmemo odgovornost za ono to osjeamo. Znai da moramo pres tati kriviti druge za svoje vlastite probleme. To znai da tre bamo prihvatiti injenicu da smo donekle i sami krivi za sukobe i tugu koju osjeamo te postati svjesniji zato se tako osjeamo. U tom procesu irimo svoju svijest ili kako se to je zikom Novog doba kae uzdiemo svoju svijest o nesvje snim predodbama koje njegujemo o sebi i svome pona anju. Na taj nain uimo iznenaujue stvari o sebi. Jedini izvor saznanja jesmo mi sami. Dakle, takozvani kult sebstva tada postaje potraga za znanjem o samome sebi, tako da nakon rjeavanja unu tarnjih sukoba budemo u stanju vie pridonijeti drutvu u kojem ivimo. Vjerujem da je kucnuo as da ponemo iscjeljivati sa mi sebe i u tom procesu pomognemo drugima u naem drutvu. Odgovornost ne lei samo na institucijama s au toritetom kakve su crkva, drava ili kola. Odgovornost ta koer lei na svakome od nas. Obitelj je mjesto na kojem poinje potraga za znanjem o vlastitom biu. Nain na koji doivljavamo prouavanje samih sebe usvojili smo od svojih roditelja u daleko veoj mjeri nego to to mislimo. Osnovno usmjerenje k samoistraivanju dolazi iz obitelji. Ako nai roditelji ili staratelji ni su eljeli prouavati sebe, to e imati golem utjecaj na nas. Nasuprot tome, ako su nai roditelji i sami pokazivali sklo nost k samoistraivanju vjerojatno emo je imati i mi. Me utim, obiteljska zajednica jest sinteza drutva i samo o na ma ovisi hoemo li usavriti nain na koji doivljavamo se be u krugu obitelji prije nego to budemo u stanju uravno teeno funkcionirati izvan nje. A ako smo dovoljno mladi

moda moemo usavriti tu viziju prije nego zasnujemo vlastitu obitelj i tako olakati situaciju sljedeoj generaciji. Iz osobnog iskustva sada znam da sam se prema svo jim roditeljima ponaala u skladu s nainom na koji sam ih zamiljala. Kad sam ih poela doivljavati kao osobe ko je nisu savrene ve imaju mane poput drugih ljudi to ovisi o njihovim osobnim kvalitetama, kao osobe ije se vlastite potrebe razlikuju od mojih - ukratko kad sam na uila da ih trebam pustiti da budu ono to jesu - vie me nisu toliko zabrinjavali. Moja ker i ja uimo se isto tako odnositi jedna prema drugoj. Osloboditi druge od onoga to oekujemo od njih znai istinski ih voljeti. Slobodni smo od onih koje volimo tek kad ih volimo dovoljno da ih pus timo. I tada dolazi do neoekivnog obrata i premda se to ini nevjerojatnim, ljubav postaje jaa. Moemo potovati roditelje i sebe tako da odrastemo i ne ostanemo zarob ljeni na djetinjastom stupnju slijepih oekivanja i zahtjeva na kojem, ako nam se uini da nai uvjeti nisu ispunjeni, postajemo razdraljivi, ogoreni, bjesnimo i poinjemo mrziti. Dok odrastamo, prihvaamo odgovornost za sebe skupljajui hrabrost da se suoimo s onim to zaista jesmo i to elimo od ivota. Kad god pitam ljude to ele sebi i svijetu, odgovor je gotovo uvijek isti - mir. Vjerujem da se mir u svijetu ne moe postii ako ne ma mira u svakome od nas. ini mi se da se dvojei o ratu i svim oblicima unite nja uvijek iznova vraamo na pitanje sebstva. Sukob koji nosimo u sebi onemoguava nam da steknemo unutarnji mir i izaziva vanjski sukob. Nemogue je osjeati se pot punim ljudskim biem dokle god traju i najmanji sukobi. Ponavlja se pitanje tko uzrokuje sukobe? Odgovor je po novno mi. Ljutimo se na one koji su zrcala nerazrijeenih sukoba to ih nosimo u sebi. Mislim da je taj temeljni princip prisutan svugdje u svi jetu. Ako nismo u skladu sa sobom, kako moemo biti u

skladu s drugima i na koncu sa svijetom u kojem ivimo? elimo ivjeti potpunim ivotom bez tuge, ljutnje, straha, stresa i tjeskobe, no ipak se i dalje doivljavamo kroz svo je negativne osobine. Kao da nas plae pozitivne pre dodbe. Uistinu, neki ljudi pozitivne predodbe nazivaju sentimentalnima ili nerealnima. Intelektualci koji se os jeaju sigurnima samo kad su cinini, izruguju se ljubavi i njenosti nazivajui ih pukim sentimentalnostima. U kar tama nita dobro nije zapisano ljudskome rodu - kau oni. Pogledajte samo povijest - govore. (Ono to zaista time misle jest: Ne elim riskirati da nekome ukaem po vjerenje, ljubav ili bilo kakvu njenost zato to ne bih mo gao podnijeti da budem povrijeen, iznevjeren, odbijen ili da ispadnem budala.) Povijest ovjeanstva zbilja je kr vava. to bismo trebali uiniti? Doputati da se povijest i dalje ponavlja ili to ak uzrokovati? Ili svatko od nas za sebe treba pokuati prihvatiti i u sebi prepoznati vlastitu odgovornost, te vjerovati u mo to je svatko nosi u sebi i ostvariti je, znajui da ono to pojedinac uini sam, zaista moe promijeniti stanje stvari. Ovo takozvano Novo doba jest vrijeme koje nas po tie da se sluimo vlastitim snagama da bismo stvorili ona kvu sreu kakvu elimo i trebamo u svojim ivotima. Kao to mnogi veliki uitelji kau: potrebno je uloiti golem na por da se bude nesretan. Zato ne usmjeriti taj napor na drugu stranu? to vie spoznajemo o sebi tim vie izraavamo (ivi mo, iskazujemo, irimo) sreu. to vie izraavamo sreu to e drutvo lake napredovati. to nam to onda danas stoji na putu? Sve dosad napretkom se u naem drutvu nazivalo samo ono to se odnosi na razvoj tehnologije. Uistinu, di vovskim smo koracima napredovali koristei svoju in teligenciju za usavravanje tehnologije to je donijelo blagostanje velikom broju ljudi, doli smo do stupnja na kojem tehnologiju drimo sredstvom i mjerilom vlastite

evolucije. Sad trpimo posljedice jer smo od tehnologije stvorili malog limenog boga. Tehnologija je nadmaila nae znanje o sebstvu. Sje am se da sam jednom proitala izvjee o najsiromani joj zemlji na svijetu. Napisao ga je zapadnjaki ekonomist. Po njegovom je miljenju najsiromanija zemlja na svijetu bila kraljevina Bhutan u Himalajama (raj na zemlji koji sam posjetila prije puno godina). Kad su kralju Bhutana objasnili sve to stoji u izvjeu, on je doslovno rekao: Bhutan je moda tehnoloki nerazvijen, ali mi imamo du hovno bogatstvo i sreu. Oito je da se ravnamo prema razliitim mjerilima. Ljudi iz Bhutana pitaju se zato ovjek proizvodi bilo to ako to umanjuje njegovu duhovnost, dok se mi pitamo emu se duhovno razvijati ako od toga nemamo nikakve materijalne koristi. Tehnologija je postala nain na koji Zapadnjaci doi vljavaju napredak. Ali sama je tehnologija odraz slike ko ju imamo o sebi. Nosimo li negativnosti u sebi one e se zasigurno pojaviti i u tehnologiji. To je neminovno. Tehno loki napredujemo sve bre i bre... prema emu? Uzeli smo zamisao o arobnom sagu i maticu po maticu pretvo rili je u zrakoplov, ali arolije je nestalo. aroliju su zami jenili urba, guva, nezadovoljstvo, ljutnja, pa ak i irevi, srani udari, veliki broj nesrea, opsjednutost problemima i muni osjeaj otuenosti od izvorne svrhe arolije lete nja... elje da se izdignemo iznad zbrke. Mislim da moramo nauiti staviti tehnologiju na njezi no pravo mjesto. Ona je orue koje omoguuje udobnost i tjelesno blagostanje svim ljudima - ona nije obiljeje stu pnja evolucije. Tehnologiju ne krasi unutarnja mudrost. Ma koliko bila sofisticirana ili razvijena ili brza, ak i umje tna inteligencija u obliku kompjutora jo uvijek iziskuje ljudski nadzor. Zar bismo doista eljeli da naim ivotom vladaju kompjutori? Neki znanstvenici zagovaraju vei stupanj ljudskosti u tehnologiji, upozoravajui nas da je svjesnost o onome to tehnoloki poizvodimo krajnje

nuna, ako elimo izbjei vlastito istrebljenje. Oni kau da je tehnologiju nuno preusmjeriti tako da obuhvaa svjes nost i duhovnost jer emo bez njih unititi na planet. Ne moemo odvojiti ono to proizvodimo od onoga to jesmo. Tehnologija nastaje iz slike kakvu imamo o se bi. Ako smo slijepi kad smo u pitanju mi sami, stvorit emo slijepu tehnologiju. Naa je tehnologija neusklaena s pri rodnim zakonima. Tehnologija na koncu samo odraava nae vlastite neuroze, ludu elju za moi, osjeaj nesreenosti, iskrivlje ne naine naeg ponaanja; tu su s jedne strane mehaniz mi koje pokree nasilje, a s druge fanatina pretjerana proizvodnja. Moramo se osloboditi razornih naina pona anja. Moramo pronai logiku sklada u ovjeku, u prirodi, u tehnologiji u ovom naem svijetu. Ili kao to je to rekao Krishnamurti8: Red je moralnost i Sadraj nae svijesti posljedica je naina na koji smo uvjetovani. Mi smo rezultat svoje prolosti. Znanje je isto tako rezultat pro losti, ali razmiljanje nije samo po sebi dovoljno da se rije e problemi. To se ne moe postii samo glavom. Danas je nuno razviti svjesnost o veoj cjelini i svijest o nama samima kako bismo mogli uspostaviti ravnoteu sa savr eno skladnim kozmosom u kojem ivimo. Sama znanost danas tvrdi da se vanjska stvarnost ne moe razdvojiti od unutarnjeg iskustva, zapravo ne posto ji nita to bi se moglo posve odvojiti od bilo ega. Ako stvaramo tu odvojenost, unitavamo sebe i svoju okolinu. Po mom miljenju to nas upuuje jedne na druge. La nac ovjeanstva jak je samo onoliko koliko i njegova naj slabija karika. Stoga je dunost svakoga pojedinca da naui razumjeti sebe uzdiui vlastitu svijest. To je prvi ko rak. Otpor prema razvoju svijesti samo poveava zbrku, a zbrka je u suprotnosti s prirodnim zakonima, protivi se
8

Indijski svetac

prekrasnom skladu kozmosa. Zbog ega se elimo suprot staviti kozmosu? Dakle, svatko od nas mora donijeti vlastitu odluku. Hou li uloiti napor da shvatim velianstveni sklad oko sebe uspostavljajui vezu s vlastitim unutarnjim skladom? Ako hou, namee se pitanje kako? Odgovor glasi: nije lako. Ako zaista elimo biti u skla du sa sobom i sa svijetom, moramo biti spremni raditi na tome, irom otvoriti svoje srce, biti strpljivi s razumijeva njem, paljivi prema svome tijelu i nositi beskrajnu ljubav u srcu. Kao to sam zakljuila na poetku: toliko toga jo tre ba nauiti. Pokuala sam s vama podijeliti neto od onoga to sam nauila (i jo uim), neke metode koje su mi pomogle da se uputim k sebi. Nastavite li itati ovu knjigu, pred laem vam da je ne proitate cijelu odjednom. Pruite se bi priliku da se naviknete na nove pojmove. Zapravo se nadam da ete napraviti stanku, te itajui jo jednom da ti sebi vremena da se naviknete na ono to ste proitali. Vjebajte meditaciju i opet kaem radite to malo po ma lo. Prepustite se osjeaju da ste zasluili da se opustite i oslobodite stresa. Ako vam se puno ovih podataka doima previe modernim ili vam je preteko da ih prihvatite, os tavite knjigu neko vrijeme. Uvijek joj se moete vratiti i po novno je pokuati razumjeti onda kad uznapredujete u samoistraivanju. Nakon svega ime sam se u ivotu bavila dola sam do zakljuka da je najvaniji put koji sam poduzela onaj k sebi. Ili kao to je rekao Yeats: To nije samo najvaniji put, to je jedini put.

Odnos prema "stvarnosti" stresa

Trenutak uvida esto vrijedi jednako koliko i cijelo ivotno iskustvo.

edan od neposrednih rezultata svakoga seminara, osobito nakon razgovora o Novom dobu, uvijek je bujica pitanja koja se odnose na stvarne potekoe s kojima razliiti ljudi pokuavaju na razliite naine izai na kraj. Umjesto prepriavanja svakog pojedinog pitanja (za to u svakom sluaju ne bi bila dostatna samo jedna knji ga) pokuat u opisati ope situacije uzevi, kako se pris toji, sebe kao primjer da stvari mogu poi po zlu - ali i po dobru. S vremenom sam shvatila da je stvarnost najee ono to svaki od nas misli da jest. Dakle, ono to je stvarno za mene ne mora nuno biti stvarno za moje prijatelje, a kamoli za ljude koje ne poznajem. Svatko ivi u svome svi jetu stvarnosti. Znam kako to apstraktno i ezoterino zvui, ali to je jedna od najvanijih istina koje sam nauila. To mi je neizmjerno puno pomoglo da smanjim napetost i stres u svome ivotu. Bavim se profesijom u kojoj se dri da su stres i napetost esto nuni za uspjeh i kreativnost. tovie, naj vii prioritet je cilj, a ne put kojim se do njega stie. Vano je samo ono to se prikae na filmskom platnu da bi os vojilo nagradu. Dakle, cilj opravdava sredstva i sve dok se

prioritetni cilj ostvaruje, Bog je na nebesima i sve je u re du sa svijetom9. U meuvremenu se radost meuljudskih odnosa es to rtvuje zbog nedostatka vremena i novaca, dok za stanku da se pomiriu rue nitko ne eli niti uti, osim ako rue nisu u scenariju. Moje se zanimanje ne razlikuje puno od ostalih. Igra se zove ostvari cilj. ak sam i danas na razliite naine usmjerena na cilj, uslijed dugog programiranja koje je poelo davno prije moje profesionalne karijere. Ali ipak uim rei ne onomu to obeava uspjeh po cijenu mog unutarnjeg mira. Uim mijenjati svoje doivljaje i tako izmijeniti svoju stvarnost. Do te sam razine stigla nakon to sam dugi niz godina provela snimajui filmove i radei na pozornici kao da se radi o iskrcavanju u Normandiji. Na koncu sam se upita la:- Gdje je rat? Pritisak i stres za mene vie nisu znaili kreativnost, ve upravo suprotno, poela sam zamjeivati da je sklad kao rezultat dobre i ljubazne suradnje profe sionalaca puno kreativniji od sagorjevajueg pritiska i motivirajue histerije. Isto sam zakljuila i kad se radi o prijateljima, obitelji i zabavi. Sa svakom novom osobnom dramom polako sam shvaala da stres nije nuan, ako samo odluim ne dopustiti sebi da ga osjetim. Scenarij se mijenjao kad bih ja promijenila svoj kut gledanja scena oko sebe. Sama se stvarnost scene mijenjala onako kako se mijenjao moj odnos spram onoga to promatram. Shvatila sam da bez obzira na neugodnosti u koje sam se upetljala, kad bih za stala i postavila sebi pitanja: Zato to sebi inim? to iz to ga mogu nauiti? - situacija se iz tragedije pretvorila u prosvjetljujue iskustvo.
9

Parafraza poznatog stiha iz pjesme Pippa Passes pjesnika Roberta Frosta

To nije bilo nimalo lako kad me je na Petoj aveniji na pao ulini kriminalac s neskrivenom namjerom da uini sve to je nuno samo da se dokopa moje torbice. Sjeam se svoje reakcije nakon to sam u trenu pomislila: tako mi Boga, ne elim igrati ulogu rtve. Instinktivno sam promi jenila svoju ulogu i nasrnula na njega vritei kao Zla Vjetica Zapada10 sve dok napada nije doao do za kljuka da je moje ludilo neto s ime ne eli imati posla. Promijenila sam scenarij. Tada sam poela shvaati da se sve negativnosti svode na moje stajalite koje samo ja mogu promijeniti. Pro matrala sam se vrlo pomno, kao da igram ulogu u vlasti toj drami. Neprestano sam se pitala: to iz ovoga mogu nauiti o sebi? Kad bi producent prekrio obeanje ili bi me redatelj ili tko drugi ponizio pred cijelom ekipom ili kad bi zrakoplovna tvrtka zagubila moju prtljagu ili taksist bio nepristojan ili prijatelj ili ljubavnik uinio neto to me uistinu povrijedilo, pitala bih se to sam iz toga nauila i trebam li i dalje uiti o sebi na taj nain. Shvatila sam da kad ja preuzmem odgovornost za ono to mi se dogaa i vidim da najprije o meni ovisi hoe li do takve situacije uope i doi, onda je se mogu i odrei. Nastaviti optu ivati onoga koga drim krivcem znai odrei se vlastite moi. Na nekoj sam razini privlaila neugodne situacije k sebi, posve se predajui bujici sukoba koje sam ponajvie izazivala sama kako bih mogla to vie nauiti o sebi. Kad sam poela praviti pokuse mijenjajui vlastite predodbe, preda mnom se otvorio novi svijet pozitivnih stajalita. Bilo je to kao da neprestano otvaram prozore prema novim predjelima. Prvi sam put tu pojavu zamijetila kad se jedna moja prijateljica razboljela. Osjeala sam se bespomonom. Nisu mi se ni najmanje sviali lijekovi koje je uzimala.
10

Lik iz romana arobnjak iz Oza

Osjeala sam da se ona predaje i da je usvojila negativan stav prema ivotu i situaciji u kojoj se nala. Bila sam oaj na glede njezine budunosti. Onda mi je sinulo da sam je moda ba ja dovela u svoj ivot iz odreenog razloga. to sam onda iz toga nauila? Zato mi je bilo potrebno da ona odigra takvu ulogu u mojoj drami? Je li ona moje zrcalo? Prolazi li ona kroz iskustvo kroz koje ja ne bih e ljela proi? Promatram li je kao da gledam sebe? Iznenada me je osupnula dubina tog novog stajalita i dok sam prihvaala istinu o situaciji, poela sam zamiljati kako se oslobaam boli jer ja ne elim vie trpjeti. Za mjesec dana njezino se stanje popravilo i nije vie morala uzimati lijekove protiv bolova. Moda je to bila sluajnost. A moda i nije. Znam da je onog trena kad sam ja preuzela odgovornost za svoju depresiju ona poela preuzimati odgovornost za vlastito ozdravljenje. Jo uvijek nisam sigurna kako to ide, ali vje rujem da pomae. Drugi sam se put nala na sudu s osobom koja je od mene traila nerazumno veliku svotu novaca. Gorljivo sam eljela da se pravda zadovolji i odluila se boriti sve do Vrhovnog suda. Bila sam bijesna. Odvjetnici su mi sav jetovali da se nagodim. Odbila sam tvrdei da je cijela stvar uasno nepravedna. Oni su se sloili, ali su rekli da bih trebala platiti i zaboraviti. Noima sam leala budna, bjesnei, zamiljajui duge dijaloge u kojima sam oprav dano napadala tu osobu, u glavi sam vrtjela film kako me u sudnici cijeli svijet gleda dok ga sravnjujem sa zemljom i u to sam doba bila uvjerena da je to u datim okolnosti ma ispravno. Moj se vlastiti bijes poigravao sa mnom. A onda sam se jednoga popodneva u suevoj sobi odmak nula korak od sebe i pokuala s tehnikom nove perspek tive. Svjesno sam odluila da ovjeka koji je od mene traio novac zamislim kao uitelja. Pomislila sam: Ova je osoba tu da bi pospjeila moj razvoj. Prua mi se prilika da se zagledam u svoj bijes i prouim zato je tako jak.

Odjednom su mi gotovo nesvjesno potekle suze. Bijes se polako stiavao i shvatila sam da je ljutnja dugo, dugo drijemala u meni. Ona nije bila samo posljedica trenutne situacije. Tad sam se zaista rasplakala, osjeajui olakanje to se sukob zavrio, zahvalna tom ovjeku to je odigrao ulogu uitelja i potaknuo moj razvoj. U stvari, otila sam jo korak dalje. Odluila sam u njemu vidjeti osobu koja je prekinula vlastiti razvoj da bi potpomogla mojemu. Pozi tivni je uinak uslijedio odmah nakon takvog pomaka u perspektivi. Kad sam prestala plakati, rekla sam odvjetnicima da plate traenu odtetu. Na moje iznenaenje oni su se vra tili rekavi kako ne razumiju zato, ali da je dotina osoba odustala od svojih velikih zahtjeva i sada eljela tek skrom nu svotu. Nikada nisam razgovarala s tom osobom, ali po mak u mojem shvaanju na neki je nain neutralizirao energiju koja je stvarala sukob meu nama. Kad sam odustala od bitke predajui svoj bijes osnovna energija koja je stvarala polaritet meu nama promijenila je sve dok nam vie nije bilo mogue odmjeravati snage navla enjem konopa. Na najintimniji sam nain spoznala da je za tango zbilja potrebno dvoje. Kad sam prestala plesati i glazba je prestala svirati. Jo jednom, ne znam kako se to dogaa, ali kad se iskreno poduzme, pomak u perspektivi ima vrlo jak utje caj. Ako dvije strane navlae konop i jedna prestane vui, druga se strana srui jer je igra ovisna o polaritetu suprot nosti. Shvatila sam da je za pozitivan i svje pogled na svi jet nuno osloboditi se osjeaja koji mi nanose bol. Ne tre ba ih tek kontrolirati, ve ih se doslovno osloboditi. Ali pri je toga sam morala sebi priznati da je to to uope njegu jem takve osjeaje bio moj izbor.

U svom odnosu prema stvarnosti svijeta u kojem ivi mo, oduvijek me je privlailo sudjelovanje u drutvenim

promjenama. Uivala sam u njima, radovala se uspjehu, tugovala kad bi ekanje onemoguavalo brzi napredak. Radila sam za mirovne organizacije. Protestirala sam pro tiv onih koji zagovaraju rat. Postala sam feministkinja. Bila sam zagovornik obespravljenih. Zabrinjavala sam se oko Vrhovnog suda i sudjelovala u kampanjama predsjed nikih kandidata koji su vjerovali u liberalno nadmetanje umova. Druila sam se s novinarima i pokuavala od njih nauiti neumoljivo postavljati pitanja kao to to ine oni. Promatrala sam tisak poput vladinih nadzornih organa i prezirala neiskrenost i pokvarenost i kod jednih i kod drugih. Vjerovala sam i vjerujem da su Amerikanci ra dini, pravedni, u dovoljnoj mjeri iskreni ljudi s dovoljno dobre volje i da veliki broj njih pokuava shvatiti praved nost, zamrenost i zakuastost demokracije. Mi Ameri kanci trpimo veliki stres. Moda sama sloboda koja je rezultat demokracije dovodi do stresa zbog toga to stvara komplikacije dajui nam slobodu izbora, brojne odgovor nosti i konkurenciju, to je u daleko manjoj mjeri izraeno u autoritarnim drutvima i kulturama gdje religija ima dominantnu ulogu. Cijena koju plaamo za drutvo slo bodnih pojedinaca za razliku od drutva kojim vladaju drava ili crkva jest raznovrsnost. To dovodi do stresa ko ji osjeaju i pojedinac i cijela kultura. U jednom sam trenutku svoga ivota poela uspo reivati brzinu vlastitoga razvoja s brzinom kojom se razvi ja drutvo u kojem ivim. Na koncu sam zakljuila da ako doista elim drutvenu promjenu moram poeti mijenjati sebe. Kao i u svemu drugome, s pozitivnim se naporom mora poeti od sebe. Osjeala sam da i ja i drutvo u kojem ivim patimo i pojedinano i zajedno alei za neim to ne moemo odrediti. Za mene to nije bilo nita fiziko pa ak ni men talno. Bilo je to puno suptilnije; toliko suptilnije, no ipak tako duboko. Tuga se izraavala u duhu pojedinca, a time

i u duhu naroda i njegovim institucijama. Negdje u sebi intuitivno smo znali da smo duhovno osiromaeni. Razliite crkve mahom nisu uspijevale zadovoljiti nae duhovne potrebe. Osim toga, njihovo je elnitvo bilo dje lomino iskvareno. Svoj sam pristanak zvaninoj religiji uskratila prije puno godina premda sam i dalje pokua vala djelovati iz kranske ljubavi. Prema kojim smo drugim utvrenim vrijednostima ivjeli? U poslovnom su se svijetu ak i burzovne institucije doimale korumpirani ma, brokeri i veliki financijeri dobijali su po prstima nepri mjerenim zakonima to ih je donosila vlada koja je, i sama siromana i puna proturjenosti, grcala u vodi do grla, vo dei protuzakonite ratove koji su postali vaniji od samo ga Ustava. Uz sve to bili smo suoeni sa sveopom prijetnjom nu klearnog unitenja, razaranja okolia, oneienja, uin kom staklenika, ozonskim rupama: opom bespomonou iji su dokazi val nasilnog kriminala, zarazna narkoma nija, zlostavljanje djece, nasilje nad enama i neuveni iz ljevi bijesa pojedinaca. Kao demokratsko drutvo, mi smo se Amerikanci godinama oslanjali na autoritete koje smo sami izabrali i postavili da odravaju i tite nae osobne vrijednosti, ideologije i identitet. Sada su se te iste institu cije, koje smo cijenili vie od samih sebe, trusile u prah pred naim oima. Na svijet, nae vrijednosti, pa ak i na a vjerovanja nezadrivo su propadali. Nije nam preostalo drugo utoite osim nas samih; mo rali smo se osloniti na vlastiti osjeaj plemenitosti i pote nja, na vlastite vrijednosti - ukratko, morali smo pronai sebe. Moda je sve to, cijela ta zbrka, bila donijela neto dobro. Moda smo stvorili vanjtinu u kojoj sada vidimo vri jednosti i shvaanja koja zapravo nosimo u sebi. Ako mi mislimo da je u redu malo slagati, varati tu, a pametno prljavo igrati tamo, to nas onda sprjeava da stvorimo

jake institucije koje su zbog svoje moi postale puno vie nego mrvicu nepotene - to zapravo znai korumpi rane. Na koncu konca mi smo te institucije. Prihvaamo ono za to nas je odgoj nauio da je prihvatljivo. Ali ako jednog lijepog dana, pojedinac dobije novi uvid u samoga sebe, vidjet e i svijet oko sebe u novom svijetlu i moi vie pridonijeti obznani promjene. Tada sitne prijevare nisu nita prihvatljivije od velikih prone vjera. Promjene koje se oituju u drutvu bit e prirodno proirenje promjena u shvaanju pojedinca. Dobila sam potrebu da se sama promijenim prije nego to se upustim u mijenjanje svijeta u kojem ivim. Tako sam gorljivo poela raditi na sebi, po miljenju nekih i previe gorljivo. To ne znai da sam prestala biti politiki i drutveno aktivna, ve sam potrebu za promjenom sada vidjela u jasnijem svjetlu jer sam i samu sebe jasnije vidjela. U tom sam trenutku poela s mentalnim vjebama ko je sam uspjeno radila gotovo svakoga dana s ciljem da ostvarim osjeaj unutarnje promjene. Rezultat toga bio je da sam se poela osjeati vie usmjerena na vlastitu snagu i bolje povezana ne samo s vlastitom sudbinom, ve i sa sudbinom ljudi oko sebe koji su prolazili kroz moj ivot traei svoj put do razumijevanja. U isto sam vrijeme uvidjela kako malo znam i razumi jem. Kad se to dogodilo, pokuala sam se usredotoiti na ono to sam znala. Ono to danas shvaam rezultat je znanja koje sam prikupila od drevnih uitelja i suvremenih uenika koji su puno ueniji od mene. Svi su oni proli kroz vlastiti unutarnji oganj p6kuavajui razumjeti sebe i nain na koji se uklapaju u ogromnu sveprisutnu univer zalnu svijest iji smo dio svi mi. Kad god bi stvari pole nizbrdo nauila sam te dogaaje vidjeti kao katalizatore koji mi pomau da shvatim svoju ulogu u njima. U tom su mi smislu, upravo sukobi, problemi i pritisci pomogli da nauim kako da se spram njih, a i sebe same, odnosim na uravnoteeni nain. Stoga, premda mi je put k sebi esto

bio bolan, pribliio mi je sva podruja ljudske misli i po kazao nain na koji se trebam odnositi spram svoje ne posredne okoline. To mi je na najpraktiniji nain po moglo da se suoim sa stvarnou. Osjeam da se proces uenja uvelike ubrzava u cije lome svijetu. Sam Bog zna da problemi postaju sve bolniji. Svjesna sam lekcija u vlastitom ivotu, u odnosima s ljudima i u svojoj karmi. Karma je zakon uzroka i poslje dica - ono to uinimo to nam se vraa. to poalje to e ti se vratiti. Prije tri godine trebala su proi tri mjeseca da bi mi se vratilo ono to sam uinila ili rekla o nekome. Sad vidim kako mi se vraa u roku od tri sata! Karma pouava silno vanu lekciju. Kakav trenutaan i nepobitni dokaz da dati ljubav znai primiti ljubav. Dati neto s ljutnjom i neprijateljstvom znai dobiti isto. Iskustvo koje sada stje em tijekom 12 sati jednoga dana sve je snanije, doima se kao da iskustvo tri dana doivljavam u jednome. Moji odnosi s ljudima postaju sve dublji i iziskuju sve vie iskrenosti i otvorenosti. Ponekad je gotovo izvan mo je moi da se osjeam sigurnom u toj poplavi potrebe za iskrenou. Kadto mi je vrlo bolno kad vidim sliku sebe u svojim prijateljima, voljenima i - to je jo vanije - u svo jim neprijateljima. Ponekad se doima kao da je svaki od njih zrcalo jednog dijela mene s kojim se inae ne bih eljela suoiti i to je razlog iz kojeg ti ljudi postoje u mome ivotu. Miljenje da sam bespomona da na bilo koji nain pomognem svijetu da se promijeni, zamijenilo je stajalite koje uzima u obzir injenicu da postoji snaga u meni i svakome od nas koja je tako velianstvena da bi kad se otkrije mogla zavriti preobrazbom cijeloga svijeta. Tu snagu nije samo moguno ve i nuno ostvariti (doslovno uiniti stvarnim) to spada u sljedei stupanj nae evolu cije i razvoja. Oito nisam jedina koja je svjesna da e takav pristup dovesti do promjene. Dolazi do velianstvenog buenja. Ljudi se u cijelomu svijetu okreu svojoj unutarnjoj snazi da bi shvatili tko su

i uporabili to znanje da unaprijede svoje ivote i dosegnu viu razinu sree i uspjenosti. Razgovor o steenim iskustvim i tehnikama koje smo primijenili na svome putu, samo je jedan od naina na koji moemo pomoi sebi i drugima. Kao to sam ve rekla, ova je knjiga pokuaj da podi jelim s drugima nain na koji sam nauila vidjeti duhov nost u sebi. Duhovna je tehnologija za mene postala za nimljiva znanost koje mi je nuna u smanjenju stresa i sprjeavanju drutvenih i osobnih sukoba. Kako sam sve dublje poela ponirati u sebe, a moja se duhovna istraivanja usavravala, sve me je vie zanimala povezanost tijela i duha. Budui da sam bila izvjebana plesaica, moj je pristup veini takvih pitanja polazio od stajalita osobe koja se bavi tjelesnom kulturom. Svatko tko izravno sudjeluje u predstavama koje ukljuuju tjelesnu izvedbu zna da tijelo ne moe dobro ispuniti zadatak ako je duh bezvoljan. Stoga je nuno poboljati povezanost ti jela i duha, kao i ostvariti pristup unutarnjem svjetlu. Puno sam toga ula o meditaciji od svojih prijatelja u cijelom svijetu koji su godinama meditirali tvrdei da im o tome ovisi opstanak. ovjek se mora okrenuti unutra da bi stekao usredotoenost, ravnoteu, snagu i fleksibilnost - govorili su. To naprosto ne moe dobiti izvana. Tako sam se zainteresirala za postupak puta k sebi. S ciljem postizanja bolje i manje bolne tjelesne uvjebanosti po ela sam izvoditi svoju vrstu meditacije. eljela sam po boljati vanjske tjelesne rezultate to je znailo da moram uspostaviti dodir s unutarnjim rezultatima. Ono to sam iskusila bilo je sjajno. Jedne veeri nakon to su moje pedesetinetogodinje noge otplesale dvije predstave, Vita-Bath terapija i masaa nisu mi pomogle. U tiini spavae sobe, sjela sam pre krienih nogu na pod i zatvorila oi. Ustala sam i stavila kasetu u kasetofon, ponovno sjela i zatvorila oi. Sluala sam njene zvukove harfe i pokuala potpuno isprazniti

svoj um od misli. To nije bilo lako. Iziskivalo je povjerenje i neku vrstu pasivne stege na koju nisam bila navikla zato to sam preambiciozna osoba koju motiviraju volja i mis li: ali upravo su misli bile uzrokom emotivnih zakoenosti koje su se oitovale kao tjelesna bol i napetost. Zatim sam pokuala usmjeriti misli na tijelo, s oputanjem sam krenula od stopala. Polako i paljivo rekla sam svakom dijelu svoga tijela da se oslobode napetosti: Ko ljena, bedra, trbuh, prsa, vrat i glava oslobodite se nape tosti! Znala sam da svaki dio u sebi nosi napetost iz ne kih svojih razloga. Usredotoila sam se na svaki mii, napregnula ga i opustila, prije svakog novog oputanja, zastala sam i ekala sve dok nisam bila posve sigurna da se napetost ne vraa. Dopustila sam napetosti da nestane i ekala svjesno uivajui u oputenosti koja me je ispu njavala. Potom sam si polako dopustila da potpuno uro nim. Tonula sam i lebdjela... tonula i lebdjela. Ako bi se pojavila misao, zapovijedila bih joj da nestane ili bih je iz bjegla usredotoivi se na neki sitni mii u prstu na nozi ili ruci. Polako sam osjetila da mi je tijelo posve oputeno. Zatim sam se usredotoila na svoje unutarnje sredite. Bilo je lake nego to sam oekivala. Tu sam ugledala lop tu svjetlosti za koju sam ula da je uvijek tu. Bila je siuna. Ne znam jesam li je otkrila ili zamislila. To nije bilo va no. Bila je tu. Isprva jedva da se mogla prepoznati u ta mi. Stoga sam je vizualizirala sve dok se nije poveala. Sad se sjajila. Opet nisam bila sigurna je li zaista bila tu ili je bila plod moje mate. I ponovno nije bilo vano. Polako sam zamislila kako svjetlost raste i pretvara se u sve veu pulsirajuu loptu svjetlosti. Kad sam osjetila da sam spremna usmjerila sam svjetlost k boli u leima. Doimalo se kao da na nekoj drugoj razini stvarnosti osjeam toplinu svjetlosti. Zadrala sam je to sam due mogla, bol u leima se smanjila. Tada sam je usmjerila na noge, oso bito na koljena koja su ponajvie trpjela zbog visokih pot petica u kojima sam plesala. Zamislila sam da se lopta

svjetlosti dijeli na dvije lopte, po jednu za svako koljeno. Kupala sam koljena u svjetlosti. Doslovno sam osjetila toplinu jer sam vjerovala u svoju vizualizaciju. vrsto sam drala dvije lopte svjetlosti u svome umu. Za mene su one bile stvarne jer sam eljela da budu stvarne. Doivljavala sam ih kao stvarne. Bio je to moj izbor, moja mo da zadrim takvu stvarnost. Otila sam jo dalje. Odluila sam da zamislim kako su lopte svjetlosti plave boje - sjajne kra ljevsko plave. Proitala sam da je plava boja iscjeljujua. Ne samo da su lopte postale kraljevsko plave, ve se doimalo kao da mi izraavaju zahvalnost to sam ih konano prepoznala! Plava se svjetlost stopila s mojim ko ljenima. Osjeala sam se kao da sluam unutarnji jezik bo je i svjetlosti, koji ima vlastito znaenje. No ipak sam sluala neto to sam sama stvorila. Ili moda nisam? Je li to svjetlo uvijek bilo u meni, ekajui da ga prepoznam kao iscjeljujuu mo i postanem ga svjesna? Na svoje sam pitanje odgovorila: sve sam stvorila sama. Stvorila sam i bol. Stvorila sam iscjeljenje. Ja sam nadzirala sve. I bol i iscjeljenje izmislila sam ja. Na nekoj razini koju jo uvijek nisam shvaala, moja su koljena bila iscijeljena. Kao i moja lea. itala sam da se u nekim bol nicama rabe tehnike vizualizacije (uz pomo lijenika) pri lijeenju od raka, tumora i slino. Jednome je djeaku na vodno nestao otvor na srcu jer je vizualizirao zlatne niti ko je zaivaju rupu. Sluei se nadarenou i razumijevanjem iz neke druge dimenzije istine, svojom sam dotad nesvjes nom vlastitom moi iscijelila svoje umorno, napeto tijelo. Ako sam sama stvorila i bol i iscjeljenje u svome tijelu, je sam li takoer sama stvorila bol i iscjeljenje u svakom po druju svoga ivota? Je li svjetlo u meni orue pomou kojeg mogu stvoriti stvarnost u kojoj u biti to god zaelim? Bila je to duhovna tehnologija koju je vrijedilo istraiti. Bila je to nova fizika due. A kako se odigrala? Jednostavno sam se okrenula k sebi.

Meditirajte i nai ete

Molitva je razgovor s Bogom. Meditacija je oslukivanje Boga. Vjeruj tiini.

akle, moje prvo sredstvo ili vjeba u istraivanju same sebe bila je meditacija. im su moji prijatelji novinari i rjeiti cinini poznani ci saznali da sam se bacila na meditaciju, blijedo su me pogledali i promrmljali nekoliko nejasnih komentara: Oh, Stvarno? Aha, a zatim brzo promijenili temu. Nekolicina je uzviknula: Ba super! i tad bi zapoelo neto to je moglo zavriti kao plodna rasprava. Oni koje sam zaista voljela pogledali su me u oi i rekli: Shirl, zabo ga to je to meditacija? Mislim, to radi kad meditira? Dakle, najprije, to je tono meditacija? Najjednos tavnije reeno, za mene je meditacija proces oputanja ti jela i uma tako da mirno mogu uroniti u sebe. Da bi se to dogodilo trebam biti na tihome mjestu (barem isprva; u poetku nisam ba mogla meditirati npr. u pretrpanoj zgradi zrane luke). Tehnike meditacije se ra zlikuju, ali tiina, usredotoenost i udobnost tri su naina da se smire tijelo i um. to se time postie? Meditacija ili smirena usredoto enost doputa umu da spozna druge vidove svoga iden titeta. Cilj meditacije nije potisnuti um. Umjesto toga, cilj je stiati i smiriti osobnost kako bismo dopustili umu da slobodno istrauje granice vlastite svjesnosti.

to radim u meditaciji? Ponajprije, poloaj u kojem meditiram iznimno mi je vaan. Trebali biste pronai vlas titi poloaj, onaj pri kojemu je najmanji broj toaka na vaem tijelu izloen pritisku. Na poetku nije vano medi tirate li u lotosovom poloaju kako to preporuaju budis tiki redovnici. Bolan poloaj prekida meditaciju i supro tan je njezinoj svrsi. S druge strane, u previe oputenom poloaju samo emo zaspati. Srednji put kako kau bu disti, je i najprikladniji, to znai poloaj slobodan od ukoenosti i napetosti, ali osloboen ugaanja samome sebi. Npr. dobar je sjedei poloaj, kao na stolici. Cilj meditacije je ostati svjestan, ali se opustiti. Meni je najbolje kad uspravno sjedim naslonjena na neto. Taj mi poloaj daje usmjerenu slobodu energije u kraljenici i omoguuje njeno, ritmiko disanje. Ako sjedim na stoli ci, stopala su mi poloena na pod, a svaka ruka sputena na svaku nogu. Dlanovi su mi okrenuti prema gore, palac i kaiprst sastavljeni zato to to zatvara krug tjelesne ener gije i usmjerava energiju da i dalje krui a da se ne izgu bi. Usne i zubi blago su zatvoreni, to takoer omoguuje kruni tok energije. Lagano se zaljuljam naprijed-natrag, lijevo-desno kako bih osjetila svoje sredite i provjerila je li mi udob no. Zatim pokuam navesti tijelo da zapamti kako se os jeam kada su mi tijelo i kraljenica u ravnotei tako da na isti nain sjedim za volanom, za stolom, pred televizo rom ili za radnim stolom. To je neka vrst Brailleve metode pamenja kako treba sjediti. Ne znai da u meditirati ti jekom svih tih aktivnosti, ve e poloaj moga tijela biti neizmjerno ugodniji i manje napet. Kad se smjestim, zatvorim oi i normalno diem. Zatim se usredotoim na disanje. Usredotoenost je nuna za meditaciju jer usmjerava svjesnu pozornost od vanjskoga svijeta k unutarnjem. U stvari slijedim svaki dah kako se kree unutra i van dok udiem i izdiem. Nevjerojatno je

kako usredotoenost na vlastito disanje omoguuje ov jeku da utone u meditativno stanje. Istonjake filozofije navode nadzor nad disanjem kao jedan od naina da se utone u meditativno stanje ne samo zato to ono omoguuje unos kisika, ve i zato to izisku je izbacivanje ugljinog dioksida. Zapadnjaci openito ne obraaju puno pozornosti na sloenu ulogu koje disanje igra u naem ivotu. Mi ga uzi mamo zdravo za gotovo, najee smo posve nesvjesni uda koje se zapravo odvija otprilike petnaest puta u mi nuti. Ali disanje je duboko povezano s naom fizikom i duhovnom dobrobiti. Kada smo pod stresom i napeti, ritam naeg disanja odraava stanje naega uma, pa diemo isprekidano, ne jednako, plitko, gotovo bez daha i slino. Kad se smirimo i opustimo ritam disanja je dui i dublji, hranei nas cjelo vito iznutra. Kad smo utueni, ili u trenucima velikog stre sa automatski uzdiemo i hvatamo zrak kao da nesvjesno pokuavamo udahnuti snagu duha zajedno s kisikom ko ji duboko udiemo i koji nas hrani svjeim zrakom. Tijelo zna, duh zna, ali zapadnjaki um ne obraa pozornost. U istonjakim kulturama ljudi su svjesniji utjecaja ko je disanje ima na ljudsko bie. Stoga su vei strunjaci u tome kako disanje utjee na mentalnu i duhovnu dobro bit pojedinca. Budistiki sveenici, koje su promatrali u laboratori jskim uvjetima, mogu izmijeniti stanje svoje svijesti upo rabom razliitih tehnika disanja, to zauzvrat utjee na fi ziologiju tijela. Mogu izmijeniti svoje modane valove, otkucaje srca i brzinu pulsa sluei se vlastitom svijesti kako bi nadzirali i promijenili disanje. I mi moemo uiniti to isto, samo u neto manjoj mje ri. Ponekad kad se zateknem kako se ljutim zbog promet ne guve, jednostavno zatvorim oi na tren, izbjegnem ono to mi odvlai pozornost usredotoivi se na fiziki os jeaj dok mi zrak ispunja nosnice i njeno izdahnem.

Osjeam dah i slijedim ga do dna plua, zadrim ga za tren i blago izdahnem. Ponovim to vie puta. Ako se usredo toim na ritam udah-izdah uvijek se iznenadim kako mi se brzo bijes raspri, a energija povrati. Tonije reeno: nauite produiti udah dok ne nabro jite do deset sekundi i isto tako izdah dok ne nabrojite do deset. Poet ete osjeati udo umijea iscjeljivanja disa njem. Kad vam uspije izdrati do deset, produljite dah do petnaest, a zatim do dvadeset i tako dalje. Iskusni yogi mo e udisati tri minute i izdisati jednako dugo! Pokuajte i vi djet ete kakva je sofisticirana kontrola potrebna. Nikada vie neete uzimati disanje zdravo za gotovo, a ta e vam vjeba pomoi u meditaciji. Dakle, premda smo najee nesvjesni uda disanja, mogue je na ispunjujui nain iskoristiti upravo takvu nesvjesnu radnju. U svakom sluaju, dobro disanje je dan je od nunih uvjeta za meditaciju. Sad udobno sjedite, zatvorenih oiju, usredotoeni na svoje lijepo, lako disanje, unutra-van, unutra-van. Ve ste oputeniji, smireniji. Pored usredotoenosti na disanje tijekom meditacije moe se koristiti i zvuk. U istonjakim kulturama zvuk ko ji se koristi tijekom meditacija naziva se mantra. Uporaba mantri i na Zapadu je vrlo rairena. Mantra je izraz koji se izgovara, mumlja, pjeva ili ak slua u sebi da bi se pos tigla smirenost koja je poeljna za meditaciju. Obino je to zazivanje Bojeg imena. Neki ljudi odlaze guruima da bi dobili svoje osobne mantre. Drugi pokuavaju pjevati ra zliite izraze dok ne osjete onaj pravi. Ja npr. dok vjebam u sebi izgovorim mantru svaki put kad izvedem jedan poloaj hatha yoge. Svaki yoga poloaj zadrim dvadeset sekundi i u sebi izgovorim: Ja sam Bog u svjetlosti. Zvune vibracije doslovno dodirnu odreene dijelove u meni koji kao da reagiraju na frekvenciju kojom mantra vibrira.

Oduvijek se vjerovalo da je pjevanje djelotvoran nain da se iskusi Boga. Moljenje krunice, pjevanje u sinagogi, ponavljanje molitvi u crkvi - sve je to isti postu pak. Meutim, sve se religije slau da izgovaranje Bojeg imena daje bolje rezultate. Pjevanje je ope prihvaena metoda za oslobaanje od misli i sprjeavanje uplitanja uma koji se, kad se isprazni moe ispuniti osjeajem Boga. Najnovija znanstvena istraivanja takoer su po kazala da mantra koja se izgovara polako i odjekuje u umu moe usporiti rad srca i dovesti do oputanja. Na posljetku, djecu ve stoljeima uspavljujemo pjevajui us pavanke... Puno toga u jo rei o pjevanju u poglavlju o akrama, ali sada bih se eljela vratiti temi i govoriti o samoj meditaciji, a ne o tome kako je treba izvoditi. Meditacija je kao postupak bitna za istraivanje samoga sebe, to je prvi korak iz kojeg proizlazi sve ostalo. Stoga je vano is pravno je shvatiti i razumjeti njezin uinak. Meditaciju ne treba uzimati olako. To je put do sre dita sebstva. Zato je iznimno vano procijeniti vlastitu sliku o sebi prije meditacije. Ako osoba vjeruje u demone, zle duhove, sotonu i pakao, mogue je da se zbog takvih vjerovanja strah, panika ili krivnja pojave tijekom dubokih stanja meditacije. Ali zapamtite da su takva vjerovanja uvjetovane reakcije. Netko vas je tome nauio, zapravo to vam je utuvio u glavu upravo s ciljem da izazove strah i negativnost. Isto tako zapamtite da sami stvarate vlastitu stvarnost. U poetnim stadijima meditacije, psiholoka i religiozna obiljeja ovjekovog temperamenta mogu se odraziti u meditativnom iskustvu. Sustav vjerovanja izne nada postaje istinom i moe se vratiti da nas progoni. Kad se ponemo okretati k sebi ispitujemo vlastite usvoje ne sustave vjerovanja, koji ponekad na bolan nain razbi jaju negativnu sliku s kojom smo se godinama uspore ivali. To moe proizvesti osjeaj straha koji nas navodi da ostanemo s vragom kojega znamo jer se ne usuujemo

poi za anelom kojega ne znamo. Strah onemoguuje pristup Bogu u nama. Poeti ozbiljno razmiljati o unutranjosti svoga bia, najvei je korak koji poduzimamo u procesu sazrijevanja. Oito je da to moe biti bolno i bol se ak moe pojaati kad ponemo preispitivati svoja stara stajalita i vjerova nja. Svi smo puni boli, rana i oiljaka. Negativni teret koji nosimo sa sobom moe se olakati meditacijom, ali to izis kuje spremnost da se suoimo s runim istinama i skupi mo hrabrosti da slobodno poletimo bez njih. Slobodno letjeti znai odrei se sigurnosti poznatih miljokaza (ak i negativnih) ili navika s pomou kojih smo se organizirali i postavljali si granice. Ponavljam, slika koju imate o sebi jest ona koje se ne elite odrei koliko god jadna bila, ne samo stoga to vam je poznata i ulijeva vam sigurnost, ve i zato to nesvjesno shvaate da vam ona doputa da kri vite druge za ono to jeste. elja za unutarnjom slobodom ozbiljan je korak zato to s njome dolazi potpuna odgovornost za sve to radi mo. Meditacija nije bijeg ili udovoljavanje hiru. To je in izraavanja unutarnje odgovornosti. Ona iziskuje stegu, marljivost, vrijeme, trud i strpljenje sa samim sobom meni je osobno najtee odrati upravo taj oblik strpljenja. Moda je ipak najtee od svega odrati meditaciju ako uzrokuje utuenost, razoaranje ili strah. Ono to me je is prva tako ispunjavalo, pretvorilo se u tegobnu zadau. Ono to se doimalo tako lako u poetku ispunile su pre preke kojih je sada vie nego to sam oekivala. Pozornost mi je lutala. Tijelu nije bilo udobno. Bila sam nestrpljiva. Svjetlost je nestala. Kad mi se to dogodilo, bio je to znak upozorenja, pri rodna prekretnica koja mi je govorila da vanjski svijet moram dovesti u ravnoteu sa svojim unutarnjim svije tom. Bilo mi je prijeko potrebno da ponovno uspostavim i zadrim tu ravnoteu. Za to su mi trebala oba vida mo ga iskustva stvarnosti. Unutarnja stvarnost snano utjee

na izvanjsku. Ona ne bi smjela postojati kao odvojena stvarnost sama po sebi. U tom je smislu jedan redovnik trapist po imenu Thomas Merton izjavio: Meditacija ne ma smisla ukoliko nije duboko ukorijenjena u ivotu. Dakle, osnovna je svrha meditacije da hrani i oboga uje va fiziki svakodnevni rad, vae odnose s ljudima i va ivot openito dovodei vas u dodir s vaom unutar njom moi, upoznajui vas s vaom duhovnom snagom. Tijekom duboke meditacije dolazi do uravnoteenja uma, tijela i duha, to donosi dobrobit i napredak svakom od ta tri vida sebstva. To je oito lake rei nego uraditi. Najvee mi je isku enje uzdravanje od donoenja suda o tome radim li neto ispravno. U poetku sam oekivala da e to biti la ko. Samo zato to odmah elim uroniti u sebe, to e se i dogoditi: pa ako sam sama odgovorna za stvaranje vlasti tih elja, zato se ne bi dogodilo? Naravno da to ne ide ba tako. Mnogo se toga isprijeilo na putu mojoj elji da meditiram - to jest, ja sam provodila puno vremena ra zoarana svojim napretkom. Neto mi je neprestano od vlailo pozornost, a niti jedna misao nije bila proizvod mo je volje. Nisam mogla prestati razmiljati. Moj se um doi mao kao motorizirani stroj bez nadzora. Nisam razmiljala ja, ve on! Jedna je slika vodila drugoj. Zato sam se sjeti la svog prvog nastupa na kojem sam kao trogodinja djevojica u ruci drala jabuku? Nosila sam mali zeleni kostim. U istom sam trenu zelenu boju povezala s trkama automobila u Indianapolisu, gdje nije poeljno nositi ze leno na stadionu jer donosi nesreu. To me je pak navelo da pomislim na ljude koji su poginuli u tim trkama, to me je potaklo da pomislim jesu li zaista poginuli, to sam povezala sa silom tee i Sir Isaacom Newtonom, zbog ega sam se sjetila knjiga koje sam itala kao dijete, iz e ga je proizalo pitanje kad sam prvi put iskusila mistine osjeaje, to me je podsjetilo na moga oca i neke nae raz govore, to je zavrilo brakom mojih roditelja, to me je

pak navelo da pomislim na svoj brak, to me je ponovno dovelo do razloga zbog kojeg sam uope poela mediti rati! Na koncu sam nauila da naprosto pustim svoje misli na miru. Da im dopustim da same pronau svoje mjesto. Sjetila sam se zenbudistikog sveenika koji kae da kad god mu misli okupiraju um on ne ini apsolutno nita da ih istjera. On jednostavno eka dok same od sebe ne otiu. Pustite ih da idu svojim putem, rekao je i ravno duno ih promatrajte sve dok ne spoznate zato vam dolaze. to se vie ovjek bori da odagna misli, tim im vie daje snage. Rekao je da ponekad misao gurne u stranu, kao da joj zabrani sredinje mjesto u svome umu, ali joj dopusti da se zadri negdje na periferiji. Tim je postupkom sredinje mjesto u njegovu umu bilo uvijek slobodno za novu misao ili ak poeljno stanje nitavila misli. Jedan je drevni budistiki uitelj rekao da je za isprav nu meditaciju potrebno: nauiti biti prisan s nepoznatim i dalekim kako bi se pribliilo poznatome. Nesreene misli najvei su problem pri meditaciji i svemu drugome na to se elimo usredotoiti. Kad me gnjave dosadne misli koje odbijaju nestati, posluim se nekim sredstvom na koje u se usredotoiti kao to je npr. neki mali predmet, dugme, cvijet ili (ono emu se cinici najradije izruguju) pupak ili bilo to drugo to je dovoljno malo da se na nj moe usredotoiti. Drugi ljudi vie vole ne misliti ni na kakav odreeni predmet, ve umjesto toga usmjere pozornost na slike i sluajna sv jetla koja im se pojavljuju pred kapcima, osobito ako nekoliko puta otvore i zatvore oi. Promatranje njene izmjene svjetla, pokuavanje da se ostane mirnim, du boko zagledanje u tamu - sve to slui istoj funkciji da se um odvrati od napetosti i usmjeri u jedan sredinji kanal koji je vrlo oputen, no ipak posve usredotoen. Dok pro matrate sredinju toku iza kapaka na koju ste izabrali, mislite na svoje disanje i provjerite je li oputeno, duboko

i ujednaeno. Usredotoenost na jednu toku naposljetku smiruje i oslobaa um: mozak se napaja kisikom iz du bokog disanja; unutarnje oko usmjereno je na toku iza kapaka; druge misli, druge slike i drugi osjeaji polako nestaju. Lebdite u univerzalnoj energiji sadanjeg trenut ka, neuznemireni tjeskobama koje nastaju zbog neega to ste uinili u prolosti ili ete uiniti u budunosti. Kao rezultat toga javlja se smanjenje stresa. Ponavljanjem me ditacije, briga e vam postati strana, a vae e se tjelesno zdravlje poboljati.

Takoer zapamtite da ima raznih vrsta meditacije. U stvari, svatko meditira u odreenoj mjeri, bilo da to zna ili ne. Sanjarenje je takoer vrsta meditacije. Sluanje glazbe je meditacija. Neke vrste laganog sna mogu biti meditacija. Za nekoga etnja ili tranje mogu biti medita cija. Za mene je moje vjebanje hatha yoge postalo medi tacija. Ranije sam obiavala vjebati uz veernji dnevnik, ali sada yogu vie potujem i rabim tjelesne yoga poloaje (to znai jedinstvo uma, tijela i duha iji su plodovi sna ga, ravnotea i fleksibilnost) da bih smirila um dok ga dovodim u ravnoteu s tijelom i duhom. Shvatila sam da pokraj sebe moram imati biljenicu i olovku jer mi se kao rezultat ovakve meditacije javljaju divna nadahnua - i ne elim ih zaboraviti! Neki zaboravljeni telefonski razgovori ili pisma koja sam trebala napisati prije vie mjeseci, vraaju mi se kao podsjetnici tijekom yoga meditacije. Meutim, premda su yoga, planinarenje, ples i atletika vrste meditacije, oni su zapravo postupci da se uspostavi veza izmeu tijela, uma i duha. Budui da meditacija podrazumijeva smirenu ak tivnost tijela dok um istrauje samoga sebe, vie razine povezanosti ne mogu se postii ukoliko tijelo izvodi vrlo aktivne radnje.

Ponavljam da je cilj meditacije uspostaviti dijalog s naj viim izvorom naih sposobnosti i tako se povezati s uni verzalnim izvorom snage. Smirivanje tijela i uma pomae nam da uspostavimo kontakt s odgovorima na koja naa pitanja ekaju. Stoga meditirajte. Zakljuila sam da mi je najbolje ako to inim u isto vrijeme svakoga dana. Tijelo, um i duh za pravo e oekivati odreeno vrijeme kada se odvija us postavljanje dodira s univerzalnom energijom. Izdrite sve potekoe na koje naiete, jer ete na kraju sebe nagradi ti izvorom koji je doslovno bezgranian i kojemu ste vi dali vaan doprinos. Otkrit ete da ste vie od onoga to mis lite. Smirenom, jednousmjerenom, oputenom usredotoenou doi ete do sri svoje meditacije. Doivjet ete vrlo intimni susret sa svojim viim ja.

Nadsvijest i vie ja
Svi smo dio Boga i Bog je dio nas. Nita se ne moe isprijeiti izmeu nas i Boga. Mi smo jedno.

ie ja upravo je ono na to sama rije upuuje, najpozitivniji dio vaega vlastitog bia, ono to najbolje potvruje vau unutarnju snagu, to je osobni izraz boanskoga u vama. To vas povezuje sa svime to postoji: to je va kanal do nepreglednih izvora ljudskih mogunosti. Vae vie ja igra najvaniju ulogu u vaem mentalnom dijalogu. Mnogi, ako ne i veina ljudi znaju da je teko rjeavati probleme, prouavati vlastite uspjehe i pro maaje ako ne dobijate nikakvu povratnu informaciju. Vie ja je upravo onaj vid vaega bia s kojim uistinu mo ete voditi rasprave o svemu to vas mui. Usredotoe nost na jednu toku omoguit e vam da to uradite. Usre dotoenost vas pomalo udaljava, ona stvara malu distan cu izmeu vas i vaeg ja i ostavlja vam dovoljno prostora da se prouavate s objektivnijeg stajalita. Vie ja moe vam dati perspektivu koja vam je potrebna da iznova oci jenite situacije u kojima se nalazite, svoje odnose s ljudi ma i sebe same. Kad uspostavite vezu sa svojim viim ja, povezujete se sa svojim duhovnim srcem, dolazite u dodir sa sredinjim izvorom svoje snage. Kad ste motivirani da nastavite da lje od sredita, da donosite odluke, da djelujete, da neto promijenite, vi ste u svjetlu. Vie ja je osobni prijatelj,

unutarnji vodi, sredite srca, veza s vaim istinskim os jeajima. Oslukujui ga, bezuvjetno mu vjerujui, djelu jui na temelju tog povjerenja, sukobi se rjeavaju ili na prosto nestaju. Biti odsjeen od tog sredita srca ili ga ignorirati znai pojaavati sukob koji uzrokuje da izgubimo vezu sa samim sobom ili s Bogom u sebi, do te mjere da postajemo bolesni11. Mnogi od nas ne znaju nita o toj unutarnjoj snazi, bilo da je ignoriraju ili naprosto ne mogu u nju po vjerovati. Umjesto u sebi, takvu snagu traimo u odnosi ma s drugim ljudima ili u drutvenom poloaju. to Joe ili Mack ili Sheila ili ef misle o nama? Neprestano traimo sebe u oima drugih. Trebali bismo se pitati: to ja mislim o sebi? Jedini istinski sudac, jedini donositelj presude, je dini stvaratelj vrijednosti uvijek mora biti sama sr naega bia. Samo nae vie ja, ono to je najbolje u nama moe donijeti pravi sud o tome tko zapravo jesmo. Stoga e vam povezivanje s viim ja omoguiti da se zagledate u sebe, a oslonite li se na njegovo vodstvo do bit ete upute za svako podruje svoga ivota. to god da me mui, bilo da je to poslovni problem ili trauma u nekoj vezi, ja ponem meditirati i dopustim svome viem ja da mi se otkrije, te se zbilja upustim u ra spravu s njim zato to znam da me nikada nee krivo uputiti. Na pitanje kako znam, odgovor glasi: zato to su njegovi prijedlozi i savjeti uvijek puni ljubavi. Ako nisu, on da nisam uspostavila vezu sa svojim viim ja, ve sa svo jim negativnim egom. Upute vieg ja same su po sebi uvi jek u skladu s energijom ljubavi i svjetlosti. Kad god osjetim silnu napetost, nerazrjeivi sukob ili iznimno teku patnju, okrenem se k sebi, naem se u meditacijskom prostoru i upitam: to sam to zaboravila o
11

igra rijeima: engl. izrazi out of ease i dis-eased imaju isto znaenje nelagoda, bolest

sebi? Meditacija je oblik ponovnog spajanja s vlastitom unutarnjom snagom, ponovnog utvrivanja tko sam to ja. Kad meditacija postane svakodnevna vjeba, ne mora znaiti da je samim tim postala laka, ali prieljkivana oputenost i mir koji nas obuzmu kao rezultat vjebi i usre dotoenosti vremenom postaju sve ugodniji. Tad je me ditacija silno olakanje. Lake prepoznajemo svoju viu svi jest. Kad se bolje upoznamo sa svojim duhovnim sposob nostima, one nam poinju sluiti u svemu ime se u ivo tu bavimo, pomau nam ostvariti viu svrhu naeg ivota zato to nas povezuju s viim skladom to poiva u nama.

Budui da je vie ja ili dua osobni odraz Boje iskre u nama, kad osjeamo ljubav u srcu, osjeamo ljubav u naem boanskom sreditu. Dakako to vie ja ili dua ne samo da u nama boravi ve nas u cijelosti proima; to je misao, energija, osjeaj. To je duh, ije je prirodno obi ljeje eterinost - od etera. Univerzalna energija, koja se izraava u naem viem ja, oduvijek postoji i stoga kad se na svjesni um pone duboko preispitivati, neizostavno e se dotai iskustva due koje e zauzvrat u nama potaknuti sjeanje na samo ga sebe, jer smo i mi u osnovi vjena duhovna bia. Stoga je spoznaja sebe spoznaja Boga. Znati vie o svome viem ja uistinu znai znati vie o Bogu. To se unutarnje znanje iri nainom ivota, svjetlou i ljubavlju. Velike su se promjene dogodile u ljudskom drutvu nakon to je dr. Sigmund Freud otkrio kako se moe tu maiti podsvijest. Na kraju ivota Freud se pitao postoji li uope neto iznad same podsvijesti. Poeo je istraivati pretpostavku da moda imamo i ono to mi danas naziva mo nadsvijest, te izjavio da bi kad bi se mogao ponovno roditi, zasigurno postao parapsiholog. Freud se pitao je li nadsvijest svakoga od nas u skladu s univerzalnom svijesti,

te ispunjava li taj isti sklad na neki nain uloge koje igramo u ovoj Boanskoj komediji. Kad se okrenem k sebi traim komunikaciju i vodstvo isto kao to ponekad u ivotu traim savjet od dobrih pri jatelja. Volim postavljati pitanja, provjeravati stajalita ko ja imam o svojim miljenjima, svome napretku te openi to prijateljski razgovarati s nekim ili neim to doivljavam savrenijim od sebe. Svatko od nas na osobni nain doivljava ono to dri stvarnou. Svatko od nas na osobni nain doivljava Bo ga ili ono to nosi u sebi. Zapravo, nae poimanje stvar nosti tog unutarnjeg kraljevstva moe biti zastraujue, apstraktno i zatvoreno ako ga sami ne pokuamo pribliiti sebi. Stoga, kad se okrenemo k sebi i uspostavimo vezu sa svojom duhovnom snagom, dolazimo u dodir s Bojom is krom koju sam ranije spomenula, koju nazivam vie ja. Neki to zovu boanskom nad-duom, boanskim sredi tem, Bogom u nama, osobnom vezom s Bogom... kako god to nazvali, to je osobni doivljaj Bojeg izvora u nama. Kad sam prvi put uspostavila vezu sa svojim viim ja, postala sam svjesna da u od tog trenutka bolje moi ostvariti svrhu svog postojanja na Zemlji i uklopiti je u cjelinu sa svrhom postojanja drugih ljudi. tovie, postala sam duboko svjesna da svatko na Zemlji ima svoju vanu svrhu. Razumjela sam jasnije nego ikada da svako ivo bie u svom tijelu doivljava vlastita iskustva iz vrlo vanih razloga, da je svaka osoba jednako vana, te da smo svi daleko vaniji nego to se sami sebi inimo. Zapravo, na vie sam razina postala svjesna da je sva tko od nas oitovanje ogromne univerzalne inteligencije, da svatko igra iznimno vanu ulogu u mozaiku ivota. Sto ga prepoznajui svakoga jednako malo po malo otkrivam tajnu slaganja svoga vlastitog mozaika. Na neki sam nain na jednoj razini osjetila da sam va na za opi poredak stvari i da je svaka druga dua jednako

vana, ali mi je bilo teko procijeniti sebe na tako uzvien nain. U stvari, nisam ak mogla ni izgovoriti rijei koje bi otkrile da sam osobno osjetila povezanost s Bojim izvorom u sebi. Osjeala sam se kao da sam drska, umilje na, nedostojna kad bih izgovorila: Povezana sam s Bo gom, Bog je u meni, stoga sam dio Boga. Doslovno sam se osvrtala preko ramena prije nego to bih te rijei izusti la naglas. Ali kad sam dosegnula svoje vie ja i uspostavila vezu s njim, u istom sam trenu osjetila osobnu nit koja me povezuje s Bojim izvorom u meni i to je iskustvo zauvijek izmijenilo moj ivot. Vie ja moe se doivjeti na razliite naine. Jedni ga vide kao oblik. Drugi ga uju. Neki ga ljudi osjeaju tako snano da s njime komuniciraju osjeajima. Ja ga obino vidim i ujem. Katkad izgleda kao ovjek (vrlo visoko hermafroditsko bie), a ponekad je to samo glas. Ljudi doi vljavaju svoje vie ja kao osobu, ivotinju, oblik svjetlosti, geometrijski oblik i slino. Poznajem osobu kojoj je naj dirljivije iskustvo u ivotu bio dodir s njezinim viim ja ko je joj se prikazalo u obliku prekrasnog bijelog pera! Kako god da nam se otkrije, nee imati potekoe u izraavanju svog boanskog razumijevanja, zato to je nae vie ja za pravo naa veza s Bojom energijom i njezin odraz: ona je skladna, prekrasna, mirna i snana. Kad se ta veza us postavi, unutarnji se mir moe fiziki osjetiti. Zna da mu moe vjerovati. Zna da je to tvoj unutarnji vodi za kojeg si oduvijek intuitivno pretpostavljao da je tu, ali ti je bilo glupo, prepustiti mu se. Kad konano uspostavi vezu sa svojim viim ja, pronai e zvijezdu vodilju i prijatelja ko ji je od poetka bio uz tebe, vodia koji te je oduvijek bezu vjetno volio i potpuno te razumije. Budui da je odraz skla da Izvora, on je sretan, pun ljubavi i mira. Skeptici bi ovo mogli proglasiti tugaljivim i sentimentalnim. Takvima odgovaram: moda se isplati biti tugaljiv i sentimentalan, ako e nam to pomoi da obogatimo svoje ivote, da svo je odnose s drugima ispunimo ljubavlju, ako e nam to

darovati smisao i uspjeh u radu koji obavljamo, te donijeti mir svijetu u kojem ivimo. Ono to je u svemu tome udno upravo je to to je nae vie ja uvijek tu i spremno eka da ga prepoznamo bez obzira inimo li mi to ili ne. Samo na svjesni um nije uvijek svjestan svog duhovnog izvora. Ponovno nagla avam, mi smo ono ega smo svjesni. Kako otvaramo i i rimo svoju svjesnost, postajemo irokogrudnija i otvoreni ja ljudska bia. Biti uskogrudan znai ograniiti svoju svje snost. Ograniiti svjesnost znai ograniiti svoju mogu nost za neprestano irenje i izraavanje iskre Bojeg izvora. Prvi je korak uspostaviti vezu s boanskom energijom vieg ja u nama. Svaka izvanjska promjena zapoinje unu tarnjom promjenom. Kad svjesni um razvije svijest o viem ja, proces e se ubrzati. Ubrzavanje e se osjetiti ne samo u svjesnom umu, ve i u tijelu. Ono nas preporaa, jed nako kao nadahnue, dobra zamisao ili zaljubljenost. Do ubrzavanja dolazi zato to smo ostvarili kontakt s beskrajn im izvorom duhovne sigurnosti. To je neto netjelesno, no ipak na nas utjee tjelesno. To je izvan dohvata fizikoga, no ipak znamo da je tu. To je neto metafiziko. Ja to osjeam kao neku vrstu tihog zadovoljstva. Prvi put kad sam uspostavila vezu sa svojim viim ja, preplavili su me osjeaji ljubavi. U to sam doba suraivala s duho vnim strunjakom za akupunkturu, Chrisom Griscomom iz Novog Meksika. Leala sam na stolu posve oputena, dok su mi se pred oima nizale slike. Bilo je to kao da gledam niz odlomaka iz davno zaboravljenih filmova koji se vrte u mome umu. Nakratko sam pomislila da sve to sama izmiljam, da ja stvaram slike koje vidim. Kako ili zato bih stvorila na primjer, sliku maloga djeteta (sebe) to ga je pregazila konjska zaprega koju je vozio ovjek (glumac s kojim sam jednom davno radila), nisam znala. Svaki put kad bih poela preispitivati logiku slika koje vidim, one bi se izgubile. Budui da mi je cilj bio. iskusiti unutranjost vlastitoga bia, brzo sam dola do zakljuka

da gubim vrijeme i energiju ispitujui, dvojei, pobijajui ono to vidim u sebi. Stoga sam dopustila slikama da se niu bez donoenja sudova. Nakon niza slika koje mogu protumaiti samo kao sjeanja iz prolih ivota, a koje su brzo slijedile jedna za drugom, shvatila sam da se unutarnje scene sporije odi gravaju i neto slino obliku zaogrnutom zlatnobakrenim svjetlom poelo se pojavljivati u sreditu moga bia. Ostala sam bez daha. Nita nisam rekla. U isto je vri jeme Chris opisivao tono ono to sam vidjela u sebi! Bio je to vrlo snaan lik koji je mirno stajao u sreditu moje unutranjosti i gledao me sveobuhvatnom ljubavlju u oi ma! Figura je bila vrlo visoka, hermafroditsko bie s dugim rukama i najnjenijim licem koje sam ikada vidjela. Kosa mu je bila crvenkastozlatna, a crte lica orlovske. Lik je podignuo ruke i potaknuo me da ga prepoznam govorei: Ja sam zaista ti! ula sam te rijei u svome srcu i znala da su istinite. Suze su mi potekle niz obraze dok sam nas tavila voditi intimni razgovor s tim biem koje mi reklo ono to sam oduvijek eljela znati o sebi. Pitala sam o ljudima, svome braku, svojoj obitelji (u kakvoj sam vezi s njima bi la odranije), to trebam oekivati od svog profesionalnog rada i slino. Znam da to apsurdno zvui nekome tko vjeruje da stvarnost postoji samo izvan nas. Ali vjerujte mi, kad prvi put iskusite spajanje sa svojom unutranjom stvarnou, zauvijek ete promijeniti miljenje o sebi i svome ivotu. Doivljavanje veze s mojim viim ja promijenilo me je. Znala sam da je vjetar promjene koji je bjesnio u meni bez prestanka, samo istio put do konanog shvaanja da je moje unutarnje bie neraskidivo povezano s neim tako silnim, velianstvenim i uzbudljivim da nikada vie neu biti posve sama ili nesretna. Jedna od velikih radosti u mome ivotu, ako ne i naj vea, bio je proces premoenja jaza izmeu fizikog tijela i mog svjesnog uma, te izmeu onog to nije fiziko i

nadsvjesnog uma, izmeu onoga to moja duhovna svjes nost osjea i doivljava i onoga to je u stanju fiziki izrazi ti. Povezanost s viim ja pomogla mi je premostiti taj jaz. Tada sam shvatila da sve to radim u fizikoj dimenziji naj prije zapoinje kao ideja u duhovnoj dimenziji. Uspostavljanje ravnotee s mojim viim ja uzrokovalo je ire razumijevanje same sebe, to je automatski dovelo do ireg i lakeg razumijevanja drugih. Istodobno je dodir s viim ja stvorio osjeaj povezanosti s univerzalnim duhom, tako da sam jasnije razumjela istinu da smo svi jedno. Premostivi taj jaz, ostvarila sam moda najvaniju ve zu u svome ivotu, zato to mi je pomogla da se osjeam dovoljno osnaenom da promijenim svoj doivljaj vanj skoga svijeta u kojemu sam izabrala ivjeti. Sada na iri nain doivljavam svoje sebstvo i prestajem se osjeati be spomonom i rtvom, postajem svjesna da mogu promi jeniti sve mijenjajui sebe u pravom smislu tih rijei. Ta pro mjena poinje iznutra. Svakoga se dana na jednoj razini na neki nain poku avam podsjetiti tko sam i otkuda dolazim. Podsjeam se da svaka osoba na ovom planetu ima duu i svoje vie ja. Pokuavam se podsjetiti da sam uistinu vana ovome svije tu, isto kao i svaka osoba koju sretnem. I najvaniji pod sjetnik od svih: usuujem li se vjerovati da u meni boravi sveznajua, inteligentna duhovna energija koja se oituje kao boanski vodi i moja je osobna veza s Bogom? I sa svakim drugim? Moda na opstanak ovisi o uivljavanju u ovu istinu istinu da smo svi dio univerzalne boanske energije koja proima sav ivot, te da je pravo svakog pojedinog bia da sudjeluje u odravanju tog uda. Moda se toliki od nas osjeaju izmuenima i spu tanima u svojim ivotima zato to nismo povezani s en ergijom nae osobne boanske nadsvijesti (s energijom vieg ja). Nadsvijest koja je povezana s univerzalnom

svijeu ubrzava se punom parom, iri se i raste isto kao to se i sam kozmos iri i raste. Osjeam to. Svi to moemo osjetiti. Znanost nam kae da vrijeme i prostor takoer ras tu i ire se. Ali nama se ini da se sve to odvija prebrzo. Kako nismo niti svjesni povezanosti svega, nismo uhvatili ritam s brzinom irenja. Kad smo neusklaeni, neutimani, da tako kaem, dolazi do sukoba i kaosa. Kad bismo samo otvorili svoj svjesni um i priznali da vie ja i nadsvijest pos toje u svakome od nas, lake bismo se uskladili s uni verzalnim energijama za koje osjeamo da se ubrzano ire izvan nas. Budui da ne uspijevamo osjetiti i odrati korak s tim tempom, esto osjeamo da nam dinamika u naem ivotu izmie iz ruku. Kad se to dogodi, osjeamo se be spomonima i nesposobnima. Pa, dokle god ograniavamo svoju svjesnost glede po stojanja nadsvijesti u nama, osjeat emo da nam ivot iz mie iz ruku, zato to se kozmos iri i vrijeme se nastavlja ubrzavati punom parom, bilo da smo mi sposobni drati korak s njime ili ne. Sam se intenzitet iskustava ubrzava za svakoga od nas. Ono za to su nekada trebali mjeseci da kulminira, danas se dogaa tijekom samo nekoliko dana. Naa se emotivna iskustva gomilaju takvom brzinom da nas ponekad bacaju u vir beznaa. Mnogi ljudi u negativnim dogaajima uop e ne vide priliku za stjecanje iskustva i uenje zato to im je takav nain razmiljanja posve stran. Umjesto toga, oni se i dalje osjeaju bespomonim rtvama koje na koncu krive druge za ono to su sami usmjerili na sebe s namje rom da neto naue - koliko god toga bili nesvjesni. Vjerujem da se takva negativnost moe popraviti ako se okrenemo k sebi s ciljem da prepoznamo i potujemo sebstvo. Ljudi osjeaju silnu potrebu da prepoznaju unu tarnju snagu u sebi, da se prepoznaju kao boje iskre. Svatko u biti zna zato je tu i koje lekcije ui. Svatko zna zato je izabrao svoga mua, svoju enu, svoj posao, svoga

efa. Svi znaju zato su izabrali grad i zemlju u kojima ive. Budu li dovoljno paljivo oslukivali svoje vie ja, ut e isti nu o tome zato su izabrali ovaj ivot koji ive i to u njemu trebaju postii. Budu li sluali, ostvarili vezu, sklad i ravno teu, naposljetku e znati vie o tome tko uistinu jesu. Nitko nije sam u toj potrazi. Ljudi moda o tome ne go vore puno, ali gotovo svatko sebi postavlja isto pitanje: Ka ko mogu uspostaviti vezu sa svrhom svoga postojanja? Ve za je klju - veza s viim ja, sa Zemljom, s univerzalnim izvorom, s nadsvijeu.

Novo doba i racionalna misao

Podjednako je bitno biti tjelesan koliko i duhovan.

a bismo pronali Boga u sebi nuno je barem priznati njegovo postojanje. Zamreno pitanje postoji li Bog, i ako postoji gdje je, upuuje na temeljne razlike izmeu istonjakog i zapadnjakog sus tava svjesnosti. Istonjaka potraga za Bogom usmjerena je prema osobi, a zapadnjaka izvan nje. Istonjaki mu drac vjeruje da je Bog unutar nas kao neodvojivi dio ljud skog postojanja. Zapadnjake religije kau da je Bog odvojen od ovjeka, iznad njega i da se njegovo posto janje mora prihvatiti s vjerom. Ali tu se dogaa neto zapanjujue i udesno. Zna nost, koja se tradicionalno dri stajalita nema dokaza, stoga nema ni Boga (a nitko nije tvrdokorniji od prosje nog znanstvenika) sada se nalazi u iznimno delikatnoj situaciji i mora priznati da zaista postoji neto to nije ni en ergija ni tvar, ali neto ije smo postojanje dokazali samo ga ne moemo izmjeriti, izvagati niti vidjeti. Zato to se kad ga pokuamo promatrati, ono promijeni. ak i ako samo raz miljamo o njemu, ono se promijeni! A ta ne-energija, netvar, to neto ne-opipljivo jest ono od ega je stvoren koz mos. Kakav paradoks! Zato to jo nitko nije uspio shvatiti kako taj kameleon, to neto ima mo da se pretvori u planet ili u pudla.

Istonjaki sustav razmiljanja u potrazi za odgovorom polazi iznutra. Usmjeren je na desnu polutku mozga i intu iciju, otvoren je i sposoban primiti suprotne zamisli bez zbunjenosti. Tradicionalni zapadnjaki sustav misli usm jeren je vie na lijevu polutku mozga: linearan je, logian i racionalan. Razmiljanje Novog doba pokuaj je da se uspostavi ravnotea izmeu njih, usavravanjem linearnog i racio nalnog naina razmiljanja dodajui mu dubinu i intuiciju. Otkrila sam da su mi meditacija i poniranje u sebe u sa moi, otvorili vrata mog unutarnjeg kozmosa, nakon ega mi se moj raniji pojam o vremenu, ivotu i smrti i samom Bogu, doima jako ogranienim. To je oslobaajue i pusto lovno iskustvo. Slino tome, iz znanstvenih knjiga koje itam, saznala sam da se na polju subatomske kvantne fizike otvorio cijeli novi svijet koji e mladi znanstvenici istraivati. Sjajno dje lo Michaela Talbota Iza kvantnoga izrazito jasno i na zani mljiv nain govori o sloenim teorijama i pokusima neko liko znanstvenika, pripadnika pokreta Novog doba. Neki od njihovih zakljuaka bili su povodom za nagaanja o stvarnosti zbilje i vrlo kontroverzne poglede (barem u znanstvenim krugovima) na ono to se moe opisati samo kao misticizam. Doima se da znanost i duhovnost ne idu ruku pod ruku. Alain Aspect, je npr. u svom pokusu 1982. godine dokazao da jedno od ovo dvoje mora biti istina: ili stvarnost kakvom je mi definiramo ne postoji, tj. mi stva ramo stvarnost onakvu kakvom mislimo da jest, ili zaista postoji komunikacija s prolou i budunou. Biokemiar po imenu Rupert Sheldrake, otkrio je prijenosno polje (mrea informacija) koje on naziva morfogenetskim poljem ili M-poljem, kako bi objasnio pri jenos informacija unutar jedne vrste. Kretanje informaci ja on naziva morfijskom rezonancijom. Na pokusnoj je osnovi njegova teorija dobila potporu u tridesetetverogodinjem istraivanju Williama McDougalla u kojem su

takori potpuno razliitog, odvojenog genetskog porijekla, nauili nove korisne navike koje je rabila jedna skupina treba imati na umu da rije nauili nije potpuno priklad na, budui da je informacija postala svima dostupna im ju je nekoliko takora usvojilo. Drugim rijeima, informa cija je ula u njihovo M-polje. Tu je i uveni utjecaj stotoga majmuna - to nije bio nadzirani pokus, ali je zamijeeno na otoku Koshima ti jekom 1950-ih godina. Istraivai koji su na razliite na ine prouavali lokalne majmune jednom su im prilikom ostavili slatke krumpire na plai. Ova vrsta majmuna nika da se ranije nije susrela sa slatkim krumpirima, te unato tome to im se povre svidjelo, bilo je oito da im se nije svidjelo to to su krumpiri prekriveni pijeskom. Zatim je jedna nadarena majmunica otkrila da se krumpiri mogu oistiti pranjem u moru. Isprva je to vidjelo nekoliko dru gih majmuna i ponovilo, nakon ega se tisuu majmuna zaputilo k moru i uurbano stalo prati svoje krumpire. Ta da su svi okupljeni majmuni u isto vrijeme poeli prati svo je krumpire. U tom trenutku, ostali istraivai na otocima na velikoj udaljenosti od ovoga, izvijestili da su svi majmuni tamo poeli rabiti istu tehniku pranja! Zakljuujemo sljedee: informacija koju usvoji od reeni broj pripadnika neke vrste djeluje kao polazna to ka - od te toke nadalje, ta je vrsta u cjelini bogatija za datu informaciju. Novo je znanje ulo u njihovo M-polje putem nove rezonancije. K tome, bez obzira koliko su pri padnici iste vrste udaljeni jedni od drugih, svi e njihovi potomci svugdje biti roeni s tom informacijom. Kad Sheldrake govori o M-polju, on govori o subatomskoj in formacijskoj mrei koja djeluje u vremenu i prostoru. to vie M-polje moe biti povezano s ponaanjem subatomskih estica koje se uvijek izraava u kretanju k cjelovitosti, to je kretanje obiljeje svih oblika i vrsta, ukljuujui i kri stale... Nadalje, M-polje je jedan od naina na koji se moe objasniti sposobnost neizdiferenciranih stanica da odlue

koje e od njih tvoriti ruku ili glavu ili neto tree; ili kada e se skupina nastalih stanica podijeliti na dvoje da bi stvo rila blizance - to jest dvije cjeline. 1984.g. nobelovac neurofiziolog Sir John Eccles ob javio je da je otkrio ono za to on vjeruje da je biokemijski dokaz postojanja ljudske due. Moda bih trebala povui ono to sam rekla o tvr dokornim znanstvenicima... Mnogi, mnogi mukarci i ene dananjeg svijeta zna nosti otvaraju se za nove naine razmiljanja. U proteklih deset godina izvanredni su pokusi ozbiljno uzdrmali usta ljena vjerovanja i otvorili potpuno nova podruja za is traivanje i nagaanje. Znanost jo uvijek zazire od rijei kao to su Bog i dua (unato Sir Johnu), rabei konzer vativnije izraze kao to su informacija ili ak univerzalna banka informacija (znanstvenici, dakako, ne priznaju nikakvu slinost izmeu tog pojma i sustava informacija kakav je na Istoku poznat pod nazivom zapisi u akai12). Ono to se danas dogaa jest upravo to da se istonjaki misticizam koji intuitivno prihvaa toliko puno i zapad njaki pragmatizam koji toliko inzistira na znanstvenim dokazima, preklapaju. Po mome miljenju, Novo je doba vrijeme kad e se intuitivna vjerovanja Istoka moi stopiti i udruiti sa znanstvenim nainom razmiljanja Zapada konano vjenanje suprotnosti. S moga stajalita oboje je nuno i poeljno. Ovakvo mi razumijevanje pomae da lake prihvatim kako to da se ljudi (ukljuujui i mene) mogu sjetiti svojih prolih ivota i vidovito predvidjeti budunost. Na svojim sam putovanjima vidjela da se takva iskust va prihvaaju na Istoku, dok kod nas na Zapadu takve
12

Zapisi u akai - u okultizmu sveobuhvatni slikovni zapisi ili "sjeanja" na sve dogaaje, djela, misli i rijei koji su se odigrali od poetka vre mena. Akau spiritualisti opisuju kao teni eter koji je izvan domaaja ljudskih osjetila.

ideje jo uvijek remete linearni poredak racionalnih poj mova. Ali sama racionalnost rijetka je pojava. Mi ugla vnom nagomilavamo informacije koje odgovaraju naoj stvarnosti - to jest, vidimo ono to elimo vidjeti pod utje cajem onoga to ve znamo. Pitanje stvarnosti tada se svo di na pitanje predodbi, uvjetovanja i vjerovanja. Potraga za nainom na koji se mogu razdvojiti vieslo jne razine vjerovanja i predodbi, jest ono to potie nove pristupe istini u okviru znanosti. U temelju subatomskih otkria Novog doba nalazi se pojam subatomskog svijeta - tvar od koje je stvoren koz mos - sve je povezano, svaka i najmanja stvar. Kozmos je divovska viedimenzionalna mrea utjecaja, ili informaci ja, svjetlosnih estica, energijskih uzoraka i elektromagnet skih polja stvarnosti. Sve to postoji, sve ono to mi jes mo i sve to radimo povezano je sa svim drugim. Nema odvojenosti. Ova nas spoznaja dovodi do najkontroverznijeg pojma u filozofiji Novog doba - a to je vjera da je Bog u nama, stoga smo svi mi dio Boga. Budui da nema odvojenosti, svi imamo boanske odlike i Bog je u svakome od nas. Doivljavamo iskustvo Boga i Bog se izraava kroz nas. Doslovno smo stvoreni od boanske energije i stoga moemo stvarati sve to elimo u ivotu, jer svatko od nas sudjeluje u procesu stvaranja pomou boanske energije energije koja tvori sam kozmos. Sama znanost pokuava utvrditi, prouavajui po naanje subatomskih estica, stvara li ovjeanstvo svoju vlastitu stvarnost uz pomo izvora Boje energije ili uz po mo nekog oblika univerzalne energije informacije. ivot je ono to je ta energija stvorila. to je onda ona? Ako uzo rak te energije u sebi sadri red, ravnoteu i eleganciju (a znanost tvrdi da sadri) i ako se odnosi na sve oblike ivota, to ga onda razlikuje od onoga to Novo doba naziva Bog? itajui o vezi izmeu misticizma i kvantne fizike, bi la sam oduevljena kad sam nauila da svaki organ u

ljudskom tijelu ima odgovarajui energijski uzorak koji da nanja znanost moe prepoznati. Organi su tvari unutar elektromagnetskog polja energije koje je William Burr opisao kao matrice za ivot. Pogledamo li prostornu vezu izmeu molekula u tom polju energije, vidjet emo da su molekule u relativnom smislu, udaljenije jedna od druge nego planeti u nama poznatom kozmosu. Dakle, unutarnji je kozmos vei od vanjskoga! Nadalje, znanost kae da je vrstoa tvari zapravo priin. Najvei je priin, zapravo, miljenje da je na fiziki svijet vrst. On to nije. To je molekularna struktura subatomskih estica koja se doima vrstom. Je li ovo znanost ili misticizam? Znanost kae da svako iskustvo ili dogaaj odlikuju tri osnovne komponente: vrijeme, mjesto i tvar. Kad su sva tri sastavna dijela u suglasju, imamo ono to nazivamo stvarnou. Dakle, potrebno je samo suglasje u predodbi da bi bilo to to postoji bilo stvarno. Znanost kae da fizika dimenzija postaje stvarna samo putem svjesnosti o naim namjerama. Onda je stvarnost zapravo namjera ko ja postaje priinom svjesnosti. Molekule koje stvaraju priin fizike stvarnosti orga nizirane su u elektromagnetska polja energije. Ako po mou svoje namjerne svjesnosti promijenimo frekvenci ju tih elektromagnetskih polja, prkosimo stvarnosti (ili je mijenjamo). Primjeri za to su yogiji koji mogu snagom vo lje zaustaviti otkucaje svog srca (npr. namjera svjesnosti), hodati po uarenom ugljenu, levitirati (obrnuti polaritet ti jela u odnosu na silu tee) i tome slino. Tako je svatko od nas ivue, hodajue elektrino po lje energije. Nae polje energije organizira molekularnu strukturu koju mi doivljavamo, i u nama i izvan nas kao fiziku stvarnost. Jedna od najnevjerojatnijih i najljepih istina o subatomskim svijetovima jest to da se oni kreu jedan pre ma drugome. Svatko je od nas nakupina frekvencija koje bi trebale biti skladne i slone, jer prirodno tee k skladu.

Na putu do tog sklada, tog reda isprijeili su nam se os jeaji straha, ljutnje, mrnje itd. Upravo tu se odvija inter akcija izmeu onoga to mislimo da jesmo i subatomskog svijeta iz kojega smo stvorili same sebe. Svjesnost o toj unutarnjoj dinamici moe nam pomoi da dovedemo svoje frekvencije u ravnoteu. Kad se to do godi sama stvarnost nadilazi nain na koji je obino sh vaamo - oblik stvarnosti dobija dimenziju koju nismo navikli doivljavati. Disciplinirani ljudi koji su daleko otili u samospoznaji, koji su ostvarili potpunu svjesnost o sebi mogu stvoriti an titijela za lijeenje bolesti. Dakako, ovo je samo po sebi paradoks, jer ljudi koji su dosegnuli samospoznaju rijetko obolijevaju. Oni u sebi osjeaju potpunu lakou. Bit e vie ili manje bez tegoba, ve u skladu sa stupnjem svoje duhovne svjesnosti. Bolest u tijelu, kako sam nauila iz iskustva, ponajprije poinje s blokadom energije u duhu. Svi moji fiziki problemi zainju se u mojoj svjesnosti. A kad prestanem meditirati, odem u sebe i doslovno pitam svoje vie ja zato se javlja neki fiziki problem, obino do bijem odgovor koji mi uvijek kae da je to uslijed straha, osjeaja odbaenosti ili bezvrijednosti. Tada pokuam ponovno ostvariti vezu s duhovnim skladom i Bogom. Ako mi uspije, oporavim se. Upravo ovaj vid razmiljanja na nain Novog doba - samoiscjeljenje - oznaka je vrlo vi sokoga stupnja, do kojega se oito dolazi kad se ve daleko stigne na putu do potpune samospoznaje. To iziskuje strpljenje i potpunu spremnost na suoa vanje s vlastitom svjesnosti, to ponekad moe biti izrazito bolno, zato to ukljuuje najtei od svih ljudskih osjeaja: opratanje sebi. Otkrila sam da najprije moram priznati da se bojim, ili sam ljuta, ili se osjeam odbaenom ili bezvri jednom. Tek si tada mogu oprostiti to sam dopustila da se u meni razvije takav nesklad. Kad sebi oprostim, iscjeljenje zapoinje. Dakle, budui da i znanstvenici i mistici tvrde da je sklad prirodni nain ivota, neprestano se pokuavam

podsjetiti da imam pravo na taj sklad jer mi moje boansko nasljee nalae da budem odraz tog sklada. To nije lako u svijetu ispunjenom patnjom, ljutnjom i tjeskobom, ali uim da mi rad na sebi i pokuaj da postignem unutarnju stvarnost sklada, moe pomoi da izmijenim fiziku stvarnost oko sebe. Sad je mogue promatrati i povezati na koji nain pro mjena u svjesnosti utjee na fiziku stvarnost. Svaka je oso ba sposobna oblikovati svoju fiziku stvarnost oblikujui svoje elektromagnetsko polje energije. A to se moe uini ti svjesnom prilagodbom naina razmiljanja. Novonastali uzorci misli promijenit e fiziku stvarnost. Na taj nain poinjemo uviati kako je mogue stvoriti vlastitu fiziku stvarnost pomou misli i viih razina svijesti. Svjesna nam prilagodba misli omoguuje da odredi mo tu pojavu i uoimo njezine bioloke i psiholoke utje caje. Kao rezultat tog promatranja, neki znanstvenici da nas kau da moramo ukljuiti element svjesnosti u znan stvena istraivanja. Ponaanje onoga to se promatra iz ravno se mijenja pod utjecajem svjesnosti promatraa. Nema odvojenosti. Svatko od nas ima nerazrjeivi utjecaj na svakoga i sve oko nas i izvan nas. Svaka stanica u naem tijelu reagira na elektromagnetske informacije iz kozmosa u svakom trenutku. Svi smo povezani sa svime. Za mene je to uistinu bila duboka spoznaja, osobito u drutvenopolitikom smislu. Ako su naa tijela stvorena od uzoraka vibracija, koje stvaraju i ire informacije ili po lja po cijelom subatomskom svijetu, a svaki se uzorak vi bracija u svakome pojedincu kree k skladu, onda smo smireniji ako smo u dodiru s tim skladom. Iznenada sam mogla razumjeti na koji nain moja duhovna svjesnost ut jee na politiku i drutvo u cjelini. to vie razvijamo svi jest o svojim elektromagnetskim poljima, savreniji emo sklad nositi u sebi i iriti ga u odnosima s ostatkom svijeta unutar skladnog kozmosa. Ostanemo li nesvjesni tog skla da nai ivoti i dalje e biti kaotini i nesreeni. Svatko je

od nas drukiji zato to je svatko nagomilao razliite knji nice podataka pohranjenih u svojem iskustvu. Ali mo emo postati svjesni svojih osobnih knjinica pomou tehnike disanja, meditacije, tjelovjebe i vizualizacije. U tiini ovih vjebi ne samo da ostvarujemo dodir s vlastitim nagomilanim podacima, ve moemo lake izmijeniti i podijeliti iskustva s drugima, to e nam pomoi da ih po jednostavimo, u njih se uivimo i shvatimo razliite stvar nosti koje svatko od nas doivljava. Tako emo lake ra zumjeti nain na koji se moemo pomiriti s onima koji stvarnost doivljavaju drukije od nas. Duhovna tehnolo gija i fizika due, za mene su na taj nain postajale politiki i drutveno primjenjive. Znanost danas kae da su molekule DNK u stvari an tene i da svaka od njih ima elektromagnetsku valnu du ljinu. Vjeruje se da kod DNK nosi u sebi sjeanje na kolek tivno nesvjesno, te da sami stvaramo fiziku dimenziju putem kodova DNK. Ako je tome tako, onda mogu razum jeti zato je mogue sjeanje na prole ivote. Ponovno sh vaam da su se istonjake filozofije tragajui za izvorom nae ljudske istine okrenule unutra, dok su zapadnjake sli jedile zagonetku porijekla kroz znanost i tehnologiju. Oba su naina ispravna. Znanost polazi od niza pretpostavki, promatra i zatim vri pokuse da bi neto dokazala ili pobila. Kad se dovoljno veliki broj ljudi sloi oko rezultata, to postaje znanstvena injenica. Istonjaki bi znalac rekao da znanstvenik stvara ono to promatra, neto u to on ionako eli vjerovati. Zapadnjaki znanstvenik mora priznati da su elektromagnetni uzorci njegovih misli polje energije koje izravno ut jee na ono to on promatra. Svaki zagovaratelj istine ima svoj put. Znanstvenici i mistici ipak se ne mogu odvojiti, sve ih motivira potraga za stvoriteljem ovog velianstvenog svijeta kojega smo svi dio i kojemu svi pridonosimo. Zbog jednostavnosti, neki od nas stvoritelja tog velianstvenog svijeta nazivaju Bog.

Kad promijenim stanje svoje svijesti, postajem dio tog Boga stvoritelja, mijenjajui svoju izvanjsku stvarnost. Otkrivam da to sam vie u skladu sa svojom duhovnom svijesti, time mi je lake biti tolerantnija prema drugima, smirenija u sebi i u stanju osjetiti prirodne zakone o po vezanosti i skladu svega stvorenog. Ako nisam u skladu sa svojom duhovnom prirodom, nita mi ne ide od ruke i ne sretna sam i uasno nezadovoljna. Onog trenutka kad sam prihvatila da u meni postoji Boja energija i shvatila da je to dobro i logino, meni se to vie nije inilo tako bogohulnim, niti drugima tako skan daloznim. Moje ogranieno znanje i uski naini razmilja nja u stvari su mi onemoguavali shvaanje dublje i stvarnije mogunosti za sklad i mir. Ne elim rei da sad bez prestanka osjeam mir i sklad. Daleko od toga. Ali kad god zaista izgubim ravnoteu, potraim tiinu. Tiina je nuna da bismo u sebi shvatili istinu o svojoj boanskoj stvarnosti. Mogli bismo ukloniti tajnovitost iz misticizma i iz tehnologije samo kad bismo sebi dopustili da pronaemo nuno vrijeme i tiinu koja je potrebna za pristup vjenoj boanskoj energiji u nama. Ja to ne bih nazvala kultom sebe, nije to sebinost, ugaanje samome sebi, egoistinost ili velianje sebe. To je ono to ja nazivam opstankom. To je evolucija. To je os novni pragmatiki funkcionalizam. Neto to je nuno za razvoj, napredak i humaniju tehnologiju. Ono to e nam pomoi da pojasnimo svoje namjere i oivimo svoju svrhu. To e nam upotpuniti ivot i nadahnuti na rad. im smo mirniji i sretniji tim bolje radimo. to smo bjesniji, nesreeniji i neusklaeniji sa samima sobom, tim e se vie tak vo stanje uma i takva negativnost odraavati u naemu radu. A sve se svodi na vjerovanje da svatko od nas u sebi sadri i ima Boju iskru. Humanost koju pokazujemo jedni prema drugima izravni je odraz humanosti koju osjeamo prema samima sebi. Ta je humanost izravno povezana s

ljubavlju prema sebi. Ako je Bog ljubav i svatko od nas ima Boga u sebi, tad bismo svi bili sretniji i smireniji kad bismo shvatili da to se vie pokuavamo izraziti kao Bog, tim e vie biti sklada u svijetu. To je temeljni princip Novog doba. Znanost se slae da je sklad prirodni poredak kozmosa. Poni od sebe; prepoznaj Boga u sebi i rezultat e biti spoznaja upotpunjena tolerancijom i ljubavlju, da svi dru gi takoer imaju Boga u sebi. Drugim rijeima, svi smo dio Boga koji proivljava ivotne pustolovine.

Duga izraza
Ono to jesmo, ono to doivljavamo, ono to moemo biti, jest odraz to ga baca ljudska duga

ijekom mojih duhovnih istraivanja nauila sam se na osobit nain povezati s odreenim unutarnjim energijama, to je promijenilo i upotpunilo moje shvaanje unutarnjeg sklada. Ljudi stoljeima bez prom jene vjeruju u drevnu istinu da je fiziko tijelo samo odraz niza suptilnih unutarnjih energijskih tijela koja u sebi sadre vibraciju boanskog izvora. Ta je vibracija ogrom na energija koja nam je na dohvatu ruke ako samo znamo kako joj pristupiti. Stari Egipani, Kinezi, Grci, sjevernoameriki Indi janci, afrika plemena, Inke, rani krani, hindusi u Indiji, budisti u Aziji te dananji metafiziari i mistici svugdje u svijetu dijele, u nekoj mjeri, zajedniko vjerovanje: da je ti jelo samo fiziko oitovanje energija koje zajedno stvaraju entitet koji je iznad onoga to se moe vidjeti golim okom, i da te razine egzistencije, te energije, taj entitet odraava boansku prirodu i prirodu kozmosa. Uzajamna povezanost ovjeka i Boga oduvijek je bila tema koja se najpodrobnije prouavala. Drevne filozofske kole usredotoile su se na uzajamnu povezanost ezo terinih sustava energije smjetenih u sedam centara ljud skoga tijela. Ti se centri nazivaju akrama, to prevedeno s hindija znai kotai energije.

Isto kao to postoji sedam razina svijesti, sedam ovje kovih dobi, sedam boja duginog spektra i sedam nota u zapadnjakoj glazbenoj ljestvici, tako je i sedam primarnih akri u ljudskome tijelu. Ne moemo vidjeti duu ili iz mjeriti auru ljudske energije; niti moemo izmjeriti te cen tre. Ali znamo da postoje. akre predstavljaju suptilnu anatomiju ljudskih bia is to kao to tjelesni organi predstavljaju fiziku anatomiju. Suptilno i fiziko povezani su. Sedam je endokrinih lijez da koje odgovaraju akrama. Stoga, nae tijelo (vozilo po mou kojeg se oitujemo) odraava ravnoteu ili nera vnoteu izmeu suptilne i tjelesne anatomije. Dok sam uila neprestano sam se podsjeala da kad i ako je duhov na razina neusklaena, zanemarena ili zlorabljena, to se odraava na fizikoj razini, a ne obratno! Fiziko (tjelesno) je odraz duhovnog (suptilnog). Zapadnjaki sustavi razmiljanja koji se bave raci onalnom mogunosti dokazivanja, te mjere napredak udima tehnolokog napretka, izgubili su spoznaju akri kao kotaa energije. Zapravo, ne znam jesu li ih ikada i bili svjesni. Za razliku od njih orijentalni uitelji bili su vjeti u toj duhovnoj tehnologiji. Na sreu, takva se znanja i shva anja danas ponovno otkrivaju na Zapadu. Ovo je saetak onoga to sam nauila putujui Indijom, Dalekim istokom i Himalajama.

Drevni uitelji kau da dua stvara tijelo u skladu sa zakonima na zemaljskoj razini, kako bi sebi osigurala kuu u ovoj fizikoj dimenziji. Fiziko tijelo tako dui da je priliku da se usredotoi na vrijeme i prostor. akre odreuju tu fiziku stvarnost zato to kroz podruja tih se dam centara svjesnosti ljudska osobnost doivljava samu

sebe. akre su, dakle, veza za komunikaciju i nadzor koje povezuju duu bia (vie ja), osobnost i tijelo to ga je dua stvorila kako bi se mogla oitovati. Budui da je ljudska osobnost medij putem kojeg jed ni s drugima komuniciramo, spoznaja akri i razliitih energija koje one sadre i s kojima su povezane, bitna je za razumijevanje svrhe ljudskog postojanja na fizikoj razini. Da bih to spoznala, pomogla sam sebi zamiljajui svoje tijelo poput glazbenog instrumenta unutar kojega se nalazi sedam nota, sedam razliitih vibracija i spektar od sedam boja. Kad bih svirala samo jednu notu ili se usredo toila na jednu boju, moj bi instrument bio monoton i do sadan. Ali kad sam nauila raditi sa svim notama, bojama i vibracijama, nastalo je skladno umjetniko djelo nalik na kaleidoskop. Shvatila sam da mogu raditi na svom glazbenom instrumentu i svirati skladnu glazbu za sebe. Sedam energetskih akri ne vapi za otvaranjem. One su uvijek otvorene, vrtei se u savrenom skladu. Nai su umovi zatvoreni i ne prepoznaju svoj sklad i vanost svog postojanja. Stoga ne radimo na otvaranju akri, ve na ot varanju uma kako bi spoznao akre. Zato su osnovni ko raci meditacije tako silno vani. Naa je osobnost proizvod razumijevanja jezika ili energije akri u onoj mjeri u kojoj to na um to doputa, on je obogaen ili ogranien, otvoren ili zatvoren u toj is toj mjeri. to vie radimo na duhovnim dimenzijama svo ga bia, to smo svjesniji akri, i postajemo usklaenija i usredotoenija ljudska bia. Kad uskladimo svjesni um s duhovnom energijom akri, na se um poinje iriti razvi jajui spoznaju o svojoj vioj svijesti. Stoga se samo kroz akre u potpunosti mogu povezati um, tijelo i dua. Naa znanost na fizikoj razini polazi od biolokih i psi holokih podataka kao izvora ljudske osobnosti, ali kad us postavimo vezu s akrama tome pridodajemo i sjeanje na iskustva due, a upravo to omoguuje naoj osobnosti

da se oituje - uini vidljivim - one svoje dimenzije koje je ine neponovljivom. Ljudska osobnost tad se pojavlju je kao izraz due: tijelo je samo vozilo, ili hram u kojem se dua utjelovljuje i izraava. Budui da su akre stvorene od energije due, kad us postavimo vezu s njom, uspostavljamo vezu s posebnim centrima koji su oblikovali na karakter i nau prirodu sva ki put kad smo doli na fiziku razinu kako bismo uili i stjecali iskustva. to smo usklaeniji s izvornim energija ma unutar naih tijela, tim emo vie otvoriti svoju svjes nost za najvii izvor s kojim su one povezane i iji smo, za jedno s njima, i mi dio. to smo bolje povezani s viim izvorima, postat emo savrenija ljudska bia. Carl G. Jung tvrdio je da su akre vrata svjesnosti u ovjeku, toke koje primaju priliv ener gije iz kozmosa, duha i ovjekove due; te da su akre uvi jek u vezi s boanskom energijom zato to su tvar due. Drevni su uitelji tvrdili da dobro zdravlje ovisi o is pravnom povezivanju i radu sedam eterikih energijskih centara: te da se jedinstvo duha i tvari oituje kao svjes nost na fizikoj razini, dok sedam akri odreuje kako e se svjesnost iskusiti u fizikom tijelu. Kako onda prihvatiti energiju akri? Da bismo razumjeli znaenje povezivanja s akrama, nuno je razumjeti podruje koje one zauzimaju u fizikoj svjesnosti. Za mene sedam akri najbolje mogu opisati kljune ri jei koje predstavljaju emotivne probleme povezane sa svakom akrom. Tad postaje jasno kako rad endokrinih lijezda utjee na emotivne probleme povezane sa sva kom akrom. Prva akra, takoer poznata i kao temeljna ili korjenska akra, nalazi se na dnu kraljenice i nadzire razumije vanje fizike dimenzije. To je akra uzemljenja, to znai

da nas povezuje sa Zemljom i stavlja nam oba stopala vrsto na tlo: ona je pragmatina, iznimno realistina, akra opstanka koja je odgovorna za nau ravnoteu i sklonosti k borbi ili bjeanju. Stoga je to akra koja se iz vanjski oituje kao adrenalna lijezda, te takoer nadzire rad bubrega i kraljenice. Ezoterika joj je boja crvena. Indijski hinduistiki vedski mudraci tvrde da temeljna akra takoer kanalizira energiju ljudske volje, te da se ra vnotea u cijelom ljudskom sustavu odrava upravo po mou te toke oslonca. To je sjedite nesigurnosti u kojem su pohranjeni opstanak, posesivnost i materijalizam. Na ziva se akrom opstanka zato to kroz taj centar osjeamo strah ili ljutnju kad smo u opasnosti. Ovi negativni vidovi opstanka dovode do zanimljive nepravilnosti. Kako je korjenska akra smjetena na dnu, njezina je temeljna priroda sigurna. Ali je osoba, uvjeto vana procesom evolucije, nauila davati signale za opas nost kad misli da doivljava opasnost, tako da adrenalne lijezde ponu luiti adrenalin. Zanimljivo je da su istraivai prouavajui ivotinje koje ive u okoliu to ga ne naseljavaju ljudi, zakljuili da one ne doivljavaju ljude kao prijetnju. ak i danas ivoti nje u divljini reagiraju na svoje prirodne neprijatelje samo kad se odvija stvarni lov. Ostalo se vrijeme dobro slau, doputajui jedni drugima mirnu koegzistenciju na sigur noj udaljenosti. Je li onda mogue da se, kad su ljudi postali lovci i mesoderi, veza izmeu te lijezde i akre sigurnosti po ela razvijati na nepravilan nain? Pitam se koliko bismo daleko trebali otii da otkrijemo kad su se prvi ljudi poeli bojati ljudi. Bilo bi to zanimljivo podruje za istraivanje, jer se tijekom rada na akrama stjeu vie sposobnosti ko je bi nam mogle pomoi da objasnimo neke temeljne ne sigurnosti to ih kao pojedinci osjeamo. Kad sam poela raditi na akrama, ponajprije sam se posvetila prvoj akri, crvenoj, korjenskoj akri, temeljnoj

akri ljudskoga sustava. U meuvremenu sam ipak morala nauiti gdje se nalaze i kakve su ostale akre. Druga je akra spolna akra, akra stvaralatva, sm jetena u spolnim organima (jajnici kod ene, testisi kod mukarca). Njezina je boja naranasta i ona nadzire od nose s ljudima, stvaranje veza, spolni in i reprodukciju. Trea je akra smjetena u solarnom pleksusu, izva njski se oituje kao guteraa i nadzire rad jetre, eluca, ui, slezene i nekih dijelova ivanog sustava. Ova je akra poprite emotivnih osjetljivosti i problema s osje ajem vlastite moi. Njezina je boja uta. Osobe koje nam mogu vidjeti auru esto kau da se kod veine ljudi koji su emotivno vezani za djecu i voljene ljude moe vidjeti kako im trea akra curi. uta se bo ja prosipa iz svoga centra te se tako troi energija osobe koja osjea brigu, posesivnost i ima sebine interese pre ma onima koje voli. To ne znai da se ovjek ne treba, primjerice, brinuti za svoju djecu. Ali briga bi trebala biti usmjerena na djetetovu dobrobit, a ne na zadovoljavanje nae vlastite posesivnosti i tjeskobe. Trea nam akra svima stvara vie problema od bilo koje druge akre zato to je ona u biti sjedite emotivnog ivota. Zbog neuravnoteenih emocija moemo dobiti ir, imati tegobe s probavom, jetrom, slezenom i gute raom. Polaritet izmeu pozitivne i negativne energije nalazi se u akri solamog pleksusa, koja kad je u ravnotei postaje bipolarna, to znai da su pozitivno (muko, yang) i negativno (ensko, yin) u savrenom skladu. Kad netko prekrii ruke ispred svog solamog pleksusa, on blokira energiju za mogue uspostavljanje ravnotee zauzimajui obrambeni stav, ili drugim rijeima, tim stavom uva svo je osjeaje. Kad nas svladaju osjeaji, automatski se ukljuuje nesvjesna reakcija koju nazivamo pla. Kad suze navru, ako im dopustimo da poteku, esto doe do ridanja. Ridanje je tjelesna pojava koja njeno, a ponekad i ne

tako njeno masira solarni pleksus. Duboki teki jecaji miluju solarni pleksus koji se tad oputa, oslobaajui zatomljene osjeaje koje nije bio u stanju objasniti kad su se prvi puta pojavili. Kad se dobro isplaemo omo guujemo treoj, utoj akri solarnog pleksusa da pono vno uspostavi ravnoteu i oslobodi se emotivnog tereta. Ako ridanje ne dovede do toga, ponekad se moe do goditi da osoba povrati. Povraanje pokree miie di jafragme. Sama dijafragma ima oblik kupole koja odvaja donje tri od gornje etiri akre. Povraanje zapravo proiuje fiziko oitovanje onoga to je uzrokovalo emo tivnu preoptereenost. Zato osjeamo olakanje i bla enstvo nakon to smo se dobro isplakali ili proistili po vraanjem! To je obrambeni mehanizam u tijelu koji nam pomae da se oslobodimo emotivne preoptereenosti ko ju ne bismo mogli podnijeti. etvrta se akra naziva sranom akrom. Izvanjski se oituje kao timus. etvrta akra nadzire rad srca, krvoto ka i krvi. Ima jak utjecaj na vagusni ivac koji se nalazi u mozgu, a takoer nadzire imunoloki i endokrini sustav. Njezina je boja najee zelena, to ovisi o razvoju i per spektivi s koje je vidovita osoba promatra. Kad sam poela meditirati na sranu akru, ubrzo sam spoznala da je kljuna rije prihvaanje - prihvaanje dru gih, prihvaanje ljubavi u sebi. esto se kae da je molit va razgovor s Bogom. Meditacija je stanje u kojem nam se Bog obraa pomou boanske energije u nama kroz ko munikacijske centre energije. Postii istinsku meditaciju na sve akre, put je do savrenog unutarnjeg mira. Sanskrtska rije za sranu akru jest anahata to znai ono to je uvijek novo, ono to samo sebe odrava. Kroz sranu se akru zaljubljujemo. Kad prepoznamo istu privlanost u drugome, instinktivno od srane akre preko ute akre solarnog pleksusa, akre emotivnog spa janja, dolazimo do svijetlonaranaste spolne akre, koju pokree ljubav, te na koncu do korjenske akre, kad nas

topla crvena energija potakne da se smirimo i prizemljimo s tom osobom. Istonjaki mistici kau da srana akra odreuje oso bnost, oni vjeruju da je ona bit due. Dua stvara vjeni hormon koji, kad ga iskusimo, ini da se zbog ljubavi osjeamo vjeno mladima. Uitelji kau da je vjeni hormon energija koja izvire iz srca kad smo u zaljubljenom stanju. Taj se energetski hormon iri na sve nie akre u kojima osjeamo nesi gurnost, potrebu za opstankom i strah. Oduevljava me to kako se nikad ne penjemo u zanos ve uvijek padamo u zanos. Za mene je to intu itivno prepoznavanje privlanosti due koja se isprva os jeti u sranoj akri, a zatim se izlijeva na dolje preko ener getskog sustava emocija (trea akra) do spolnosti (druga akra) sve dok se ne uvrsti na Zemlji (prva akra). Peta je akra grlena akra. Sredite njezine aktivnosti je titnjaa i ona nadzire rad plua, glasnica, bronhijalnog sustava i metabolizma. Ova je akra obino plava. To je centar ne samo za izraavanje i komunikaciju, ve i za prosuivanje. Nalazim da je danas iznimno vano raditi na petoj a kri, zato to je izraavanje svog stava bez osuivanja, nu no potrebno kako bi se uspostavila ravnotea u slobodnoj demokraciji. Svi osjeamo potrebu da kaemo istinu ona ko kako je vidimo. Ali trebali bismo to postii bez osui vanja koje povreuje druge. Sjetimo li se da je ono to vidimo u drugima samo na vlastiti odraz, manje emo ih osuivati. Stoga, kad bez razmiljanja okrutno osuujemo druge, zapravo govorimo o svojim vlastitim osobinama koje nas najvie zabrinjavaju. Shvatila sam da kad se izni mno negativno i osuivaki osjeam prema nekome, ako preispitam te osjeaje meditirajui na petu, plavu akru, obino dublje shvatim vlastitu komunikacijsku dinamiku i bolje prosuujem to drugima trebam rei, a to ne.

esta se akra nalazi na sredini ela. Bolje je poznata pod nazivom tree oko, a oituje se kao hipofiza. Njezina je boja indigo plava - tamni, blistavi spoj crvene i plave. Ona nadzire rad malog mozga i ivanog sustava, ui, nos i lijevo oko, oko osobnosti. esta je akra centar idealizma i matovitosti, koji ta koer odraava unutranju viziju i nadzire njezino izvanj sko oitovanje. Mistici kau da je za pristup neogranie nim mogunostima misli nuno pokakljati hipofizu. Oni to postiu vizualizacijom u meditaciji. Usredotoe se na tree oko i njihova unutranja vizija postaje neograniena. Sedma ili krunska akra nalazi se na tjemenu. Njezina je boja ljubiasta i ponekad bijela. Izvanjski se oituje kao epifiza i nadzire rad velikog mozga i desnog oka. U krun skoj se akri nalaze dopunski dijelovi svih drugih akri. To je akra koja u kombinaciji s drugim akrama govori o neogranienoj svijesti i boanskoj svrsi. Kroz ovu se akru, kau, na koncu dostie osjeaj sjedinjenja s Bogom. Gornje tri akre jo se nazivaju Zlatni trokut i pred stavljaju trojstvo energije koja odraava savrenost koz mikog sklada na uravnoteeni nain, i njome ispunjava neuroloki ili ivani sustav unutar fizikoga tijela. Tu se javlja uinak ezoterikog crpljenja pri kojem tri skladne kozmike energije teku prema dolje kroz cijeli sustav akri sve do korjenske akre koja uzemljuje sklad i ispu njava nas osjeajem sigurnosti. Tako pojaana kozmika energija putuje natrag kroz sustav akri dok ponovno ne dosegne krunsku akru gdje se ciklus zavrava. Energija je, dakle, uspostavljena, energetski krug zatvoren. Naalost, kod veine nas povratak kozmike energije natrag kroz sustav akri blokiran je bilo u seksualnoj akri ili u solarnom pleksusu, naim snanim osjeajima ud nje/enje ili ljubavi/posjedovanja, potrebe/moi itd. Nije problem u tome primamo li kozmike energije ili ne. Dakako da ih primamo. Ali skloni smo im ne dopustiti da

dovre energetski krug, tako to ih zaustavljamo u drugoj i treoj akri. Meditacija na te akre pomoi e nam da se oslobodimo blokade. Rezultati su esto zadivljujui. Ovu emo tehniku meditacije podrobnije objasniti neto kas nije. Kad se spoznaju sve akre i uspostavi veza izmeu njih i svjesnoga uma, svijest se iri i osoba postaje svjesni ja izvora energije koji su joj dostupni i potrebni za dobro zdravlje i sreu. Neravnotea u akrama (ili preciznije, neravnotea u spoznaji akri) remeti i blokira protok ener gije unutar svijesti i negativno utjee na fiziko zdravlje.

Meditacija na akre za mene je bila izrazito vana za to to mi je sve to sam uspjela nauiti o njihovoj vezi s fizikim tijelom pomoglo u radu na tim energetskim cen trima. Uei kako akre utjeu na tijelo, istodobno sam nauila na koji nain one sudjeluju u naem emotivnom rastu i razvoju. Filozofija koja lei u temelju znanja o akrama kao energetskim centrima, govori o razvojnim ciklusima koji se mogu izraziti u godinama. Saznala sam da se razvoj ljudskog tijela u odnosu na duu moe podijeliti na sed mogodinje cikluse. Svaki ciklus odnosi se na emotivne ut jecaje odgovarajue akre. Prvih sedam godina ljudskoga ivota usmjereno je na opstanak i instinkte, te stjecanje fizikih, zemaljskih iskus tava. Dijete ui puzati, hodati, trati, jesti i prihvaati fizi ke izraze ljubavi i njenosti kao to su zagrljaji itd. U na ma se razvija osjeaj za ravnoteu sve dok se na fiziki oblik sigurno ne uzemlji, ve prema tome koliko na nas ut jeu prikupljena emotivna iskustva dok se pripremamo za proces uenja - crvena, korjenska akra nadzire ujedi njenje tih procesa. Tijekom sljedeih sedam godina (od osme do etr naeste godine) razvija se spolnost, to nuno dovodi do

razliitih kriza ija je svrha da pomognu mladoj osobi da razvije svoje miljenje, stvaralake sposobnosti i potpuni ju svijest o vlastitom identitetu - spolnost i identitet nad zire naranasta, spolna akra. Treih sedam godina (adolescencija do 21.g.) usmje rene su na emotivne probleme pri stvaranju veza s drugim ljudima, ocjenjivanje vlastite moi i razvoj slobodne volje - svi se problemi adolescencije osjeaju kroz utu akru solarnog pleksusa. Tijekom etvrtih sedam godina (od 22.-28.g.) razvija se ovjekov odnos prema ljubavi - to obuhvaa ljubav prema sebi i zrelu ljubav za druge - te sposobnosti pro suivanja i donoenja odluka o nainu ivota. Putem ze lene, srane akre osoba odluuje koliko e skladan njezin ivot biti. Petih sedam godina (od 29.-35.g.) doba je kad se ov jek preispituje i/ili potvruje mudrost svog vlastitog izraa vanja, te ozbiljno sagledava posljedice osuivanja drugih. To je doba kad postajemo duboko svjesni da nain na ko ji se izraavamo odreuje nain ivota s drugima. Tijekom estih sedam godina (od 36.-42.g.) poinje mo ozbiljno preispitivati svoju duhovnu prirodu i nain na koji ona utjee na ivotni stil koji smo stvorili. Sva znanja koja smo stekli, dobivaju dubinu mudrosti, pa tijekom ovog razdoblja odluujemo razviti svoju duhovnu prirodu ili utvrujemo posljedice dotadanjeg izbjegavanja duho vnog razvoja. U sljedeih sedam godina (od 43.-49.g) ili kasne etrdesete i rane pedesete) aktivno pokuavamo ostvariti povezanost s Bogom - to jest, izjednaiti svoj izvanjski i unutranji ivot i povezati ih u skladnu cjelinu s Izvorom. To se nastavlja do kraja ivota. Moe nam se dogoditi da emotivno zaglavimo, bude mo blokirani ili povrijeeni u bilo kojem trenutku u ivo tu i/ili u razliitim trenucima u odnosu na razliite vidove rasta. Svi smo, na primjer, uli za podjetinjele mukarce ili

djetinjaste ene. Tada nam je zadaa da se oslobodimo tih blokada svijesti koje e nas automatski osloboditi blokada u fizikom iskustvu. Ponovno je jasno da tijelo odraava duevne poremeaje. Govor tijela Govor tijela - to jest, fiziki izraz unutarnje blokade (koje dakako ne mora biti) - znanost je sama po sebi. Dr. Anne Marie Bennstrom iz arama u Clabasasu u Kaliforniji godinama prouava ono to ona naziva tipovi ma tijela. Kako je i sama strunjak za fiziku kulturu, poela je biljeiti meusobnu povezanost govora tijela i blokada u svijesti ljudi koje je srela i na koncu upoznala. Ona kae da jo nikada nije srela tijelo koje ne izraava, na fiziki nain, unutarnje odnose sa svijesti ije je bo ravite. Na primjer, ovjek niskoga rasta i zdepasta tijela uglavnom je zainteresiran za opstanak i nain na koji se njegov osobni identitet odnosi prema domu, ognjitu i materijalnoj sigurnosti. Podloan je agresivnosti. Meu tim, dojam koji odaje visoki ovjek esto upuuje na nje govu zaokupljenost budunou. Niski ljudi su oni koji sve poinju kae Bennstromova. Visoki ljudi samo ele gantno uetaju, preuzmu i dovre njihovu zamisao. Ljudi ija su stopala izvrnuta prema van imaju energi ju koja se izlijeva prema van. Okrenuti su izvanjskome, ne prestano su aktivni, spremni na putovanja i esto ne raz miljaju o onome to ostavljaju iza sebe. Takve osobe nisu promiljene i daju silna obeanja ne razmiljajui kako e sauvati energiju da bi ih ostvarile. S druge strane, ljudi stopala okrenutih prema unutra, zadravaju svoju energiju, te se ponekad poskliznu ak i na svoje najbolje namjere. Takvi su ljudi esto tvrdoglavi, odbojni i kruti. Anne Marie vjeruje da ima smisla biljeiti ovakve pri mjere, jer promjenom svog odnosa prema tijelu moemo

promijeniti i svoju emotivnu perspektivu. Dok radi s ljudi ma, podsjetit e osobu ija su stopala okrenuta unutra da ih svjesno vie okrene prema van, a sam taj in pridonijet e da osoba postane svjesno otvorenija. Svrha promjene navika odreenog tipa tijela, jest da ona moe pomoi osobi da pronae srednji put i postigne veu ravnoteu u ivotu, te bude usredotoenija. Ako postoji mogunost da se utvrdi gdje su nastale blo kade, onda je ovjeka daleko lake uputiti gdje treba po traiti svoje slabosti. to je vea ravnotea izmeu mukog i enskog (ili yanga i yina) u nama, naa su tijela savrenije oblikovana, zato to tijelo odraava razinu nae svjesnosti. Salo na bi lo kojem podruju odaje neizraene emocije. to bolje uskladimo muko i ensko (postanemo androgini) manje emo imati sala. Ne mislim androgini u smislu biseksualnosti, ve androgini u smislu uspostavljanja ravnotee iz meu mukog i enskog u sebi. Oita je veza izmeu ljudskog tijela i ljudske svijesti. Kad se svijest proiri i prihvati spoznaju o ezoterinosti i duhovnosti ljudske prirode, fiziko tijelo odraava tu spoz naju. Budui da tijelo slijedi svijest, bolje bi bilo potraiti izvore naih fizikih problema nego lijeiti simptome, pre mda nam lijeenje simptoma moe dati slobodu da se us mjerimo na izvor. Usprkos tome to su metode tradicionalne medicine jo uvijek dominantne, sve je vei interes za istraivanje korijena svoje svijesti kako bi tamo nali putokaz koji e im pomoi da se oslobode fizike patnje. Korijeni svijesti iz ravno nam govore kroz sedam akri to se oituju u na em fizikom tijelu. U holistikom mi je pristupu najljepe to to on pre poznaje i potuje uspostavljanje ravnotee ovjekovih energija onim sredstvima koja uzimaju u obzir injenicu da smo vie od fizikih bia.

Meditacija na akre
Ljubav mijenja sve ega se takne stoga dok rastemo u njezinu svjetlu uimo voljeti i biti voljeni.

editacija na akre vjeba je koja se odvija na vie razina i udesno je iskustvo. U tu svrhu po, trebna nam je unutranja usredotoenost (to je prvi korak u svakoj meditaciji) najprije pomou vizualizacije, a kasnije pomou zvuka. Toliko je sloena da u je najjednostavnije objasniti, ako jednostavno opiem to inim tijekom te vrste medi tacije. Budui da sam odluila uspostaviti kontakt sa svojim viim ja prije nego ustanem iz kreveta i zaponem dan, s radom na akrama obino ponem odmah nakon bue nja. U tom alfa stanju svijesti koje je povoljno za oslukivanje tihog vodstva i uputa koje dolaze iznutra, leim u krevetu i ponem s najniom akrom. Zamislim je u cr venoj boji i zavrtim kota za koji znam da je tu. (Smjer vrtnje nije bitan). Neki ljudi vie vole zamisliti samo pulsiranje. Ponekad vidim crveni energetski centar. A po nekad i ne. Bilo da ga vidim ili ne, polazim od stajalita da on postoji i nastavljam s vlastitim prihvaanjem, vrtim cr venu akru dok ne osjetim grimiznu toplinu ubrzanja u sreditu trtice. Budui da je prva akra sjedite problema uzemljenja i shvaanja fizike dimenzije, usmjerim svoj svjesni um tako da povee emotivne probleme koje imam u ivotu i

spoji ih s odgovarajuom crvenom bojom dok vrtim akru. Kako najnia akra ravna adrenalinskim reakcijama ije je obiljeje bori se ili bjei, zamiljam da vrtnja ima umirujui utjecaj na sve ono ega se bojim. Blokada u najnioj akri upuuje na to da su nama ovladali osjeaji srama i bezvrijednosti, te da trebamo ra zviti razumijevanje vlastite uloge. Tih se osjeaja moram osloboditi i dovesti ih u ravnoteu. Zatim kad uspostavim ravnoteu, predam Zemlji svoju vjeru da e se ona odno siti prema meni upravo onako kako se ja odnosim prema njoj. To je proces uzemljenja. Ima dana kad uope ne razmiljam o Majci Zemlji i svrsi svoga boravka na njoj. Ponekad naprosto vidim cr veno i moram se osloboditi ljutnje meditacijom na crvenu boju najnie akre. Kad uspostavim vezu s njom, ljutnja nestaje. Ako imam probleme s bubrezima, meditiram du e i okreem akru bre zato to ona ravna radom bubre ga. Ako se osjeam tromo i bez energije, zamislim adrenalne lijezde i crvenu energiju zavrtim u njima zato to znam da su one izvanjski oblik ove akre. Nije nuno to no znati gdje se adrenalne lijezde nalaze. Nuno je znati da vam je to na nekoj razini poznato. Osoba sam s izrazito jakom voljom, tako da je kad ra dim na uspostavljanju ravnotee izmeu najnie akre (a kre koja kanalizira energiju ljudske volje) s viim, ezoterinijim akrama boanske vibracije, lake biti u mome dru tvu. Drugim rijeima, spojim crveno iz najnie akre s lju biastim iz krunske akre i osjeam se bolje. Kad to zabo ravim uiniti ili ne odvojim dovoljno vremena, osjeam neravnoteu koju, iskreno govorei, mogu osjetiti svi oko mene. Nakon najnie akre, kreem prema drugoj akri ko ja je naranasta i nalazi se u podruju spolnih organa. Ova akra ravna fizikim i emotivnim stanjima, stvaralatvom i spolnou. Ona je sredite naeg fizikog podrijetla. Iz nje tee naa stvaralaka energija i potiu nai stavovi prema

grijehu i krivnji. Kad na nju meditirate, pomoi e vam ako zamislite kako sve negativne stavove spirate sa sebe bljetavim naranastim svjetlom. Na podsvjesnoj sam razi ni svjesna da se crvena korijenska akra jo uvijek vrti, ali usredotoena sam na naranastu. Meditacija na ovu akru ve je tisuama godina prisut na u hinduistikoj tradiciji u kojoj se dri da je ljudsko tije lo hram koje omoguuje da se duhovnost iskusi putem os jetila. Partneri nisu zamiljali da e se njihova veza pre kinuti sa smru ve da su kroz vjenost povezani boan skom vezom i da e ponovno iskusiti jedno drugo kad se donese odluka o njihovom ponovnom fizikom utjelovlje nju. Stoga, izravno spolno zadovoljenje i pouda nisu bili stajalite s kojega su ljudi promatrali spolni in, dok on da nas preesto rezultira ljutnjom, patnjom i nezadovolj stvom. Bilo je to u tantrikom razdoblju drevne Indije kada, kako kau sanskrtski tekstovi, seks nije spajao ljude ako ga je bilo, niti ih razdvajao ako ga nije bilo. Dva su ivota um jesto toga spajali uzvieniji osjeaji potpunog stapanja i stvaralatva. Vjerovali su da su muko i ensko komple mentarna iskustva izmjene energije i da druga akra nije samo centar spolnosti ve vie mjesto stvaralakog bo ravka i podrijetla. Meditacija na drugu akru nain je suoavanja s vla stitim strahom od toga da smo nekreativni i beskorisni. Kad se uspjeno provodi, ona nas moe dovesti u dodir s temeljnim razumijevanjem da je tijelo zapravo samo zbroj kozmikih estica koje je oblikovalo nae vie ja da bi iskusilo fiziko postojanje i uistinu ispunilo svoju svrhu u ovome ivotu. Kad se taj cilj ostvari, estice e se raspriti i postati dio Zemlje (na kojoj se iskusio ivot) koja e u dogledno vrijeme estice ponovno vratiti natrag u koz mos. Meditirajui na drugu akru postaje nam jasno da se vie ja nikad ne moe raspriti, ve da je ono istinski kom pozitor samih estica i simfonije ivota. Kompozitor i

kompozicija za neko vrijeme postaju jedno, no ipak ih je mogue razlikovati. Volim zamisliti sonu naranu dok vizualiziram vrtnju druge akre. Ugodno se osjeam dok se sona naranasta boja vrti kroz reproduktivni sustav i ujedno ujednaava i uklanja osjeaje sukoba, zbunjenosti ili zabrinutosti. Bu dui da druga akra ravna stvaranjem intimnih veza i odnosima u njima, usredotoenost na sonu naranu vrlo je djelotvorna. Moda bi bilo dobro ovdje napomenuti da smo svi nekad ve vizualizirali i meditirali bilo da smo toga bili svjesni ili ne. Na primjer, ako smo ikada imali iskustvo sek sualne fantazije, vizualizirali smo. Ako smo vizualizirali tu fantaziju sve dok ona nije utjecala na tijelo (orgazam) mo gli smo vidjeti koliko snano um moe utjecati na tijelo. Ista se vrsta procesa vizualizacije moe uporabiti da se po mogne tijelu da ozdravi. Premda se akre vrte prirodno svaka u svojoj boji, puno e nam pomoi ako pojaamo njihovu prirodnu vrt nju zamiljajui ih kako to ine. Takoer, nije nuno vid jeti boje koje vrtite, koliko je vano zapamtiti doivljaj kako te boje izgledaju. U svakom sluaju upamtite vibraci ju boje. Stoga, ako imam potekoe vizualizirajui npr. cr venu, pojaam vizualizaciju slikom svijetlocrvene jabuke, ili grimiznog rubina ili bilo koje nijanse crvene boje koja mi se svia. Slika koju sam izabrala dovoljno je jaka da nadahne stvarnost i stvori boju na koju elim meditirati. Za sve je potrebna vjeba. Vjebom vizualizacija boja postaje sve laka. Vano je dovesti u ravnoteu treu po redu akru solarnog pleksusa, posebice ako su se u tom trenutku u i votu pojavile emotivne trzavice. To je akra koja ravna os jeajima prema osobnoj moi, osjetljivosti i egu. Najvea prepreka naem razvoju i ravnotei u treoj akri jest ego. Ego je povezan sa strahom od gubitka neega ili dijela sebe ili nekoga. Iz tog straha nie potreba za poigravanjem

s drugima, maltretiranjem ili kontroliranjem ivota ljudi oko nas na slian nain. Kad uspostavimo ravnoteu u tre oj akri, vie emo voljeti same sebe, osjeat emo vee samopouzdanje i stoga se lake moi oduprijeti sputavajuem utjecaju negativnog ega. Veze koje uzrokuju emotivne trzavice uvijek se svode na dokazivanje osobne moi i ega u odnosu na vlastitu os jetljivost. Otkrila sam da kad vizualiziram i meditiram na utu akru solarnog pleksusa, zamiljam kako mi boja is punjava pleksus, poinjem se oputati i doputam svemu to se treba dogoditi da se dogodi. Umirujui utjecaj sve okupa utom bojom sunca, a vibracije onih emotivnih trzavica koje osjeam posve se izgube. Salo koje se naku plja u tom dijelu tijela takoer nestaje jer je ono vanjski iz raz potisnute i blokirane ljutnje. Priroda je svakomu od nas dala sredstva da se izlijeimo, ako samo imamo povjerenja da njihova holisti ka snaga pomae. Naglaavam jo jednom, ta mo ovisi o povjerenju koje smo joj spremni ukazati. Boje su mona sredstva i primjenjive su sve dok ih elimo rabiti. Zamisliti guterau koja ravna radom jetre, slezene, eluca i ui, okupanu utim svjetlom, znai poveati mir i opustiti ivani sustav. Nain na koji zlorabimo, pogreno rabimo ili ne rabimo svoju osobnu mo izravno je povezan s ravnoteom tree akre. Oduevljava me to da se jed nom od najveih uvreda smatra rei nekomu da je ut to na engleskom znai kukavica; dok to zapravo napros to pokazuje da toj osobi nedostaje vie izraavanja vlastite moi to rezultira nesigurnou. Kad svjesni um spozna da se trea akra vrti u zdravoj ravnotei i pojaa ulogu koju ona igra, ne samo u fizikom ve i u emotivnom ivotu, re zultati su zapanjujui. uta je boja sunca. Sunce je izvor topline i snage. Zbog njega se osjeamo ugodno i bolje smo raspoloeni. Bez suneve ute svjetlosti ne moemo- dugo opstati. Pomou vizualizacije moemo stvoriti osjeaj toplog unutarnjeg

sunca tako to emo utjehu za svu svoju osjetljivost prona i u prihvaanju vlastite unutranje snage, ije je podruje akra solarnog pleksusa. Kad se to dogodi, eludac, jetra, u i slezena oputeni su i vibriraju ujednaenim frekven cijama, dok se nai problemi i sebinost smanjuju. Dodamo li malo naranaste, spojit emo stvaralaku, spolnu energiju iz druge akre s osjetljivou i osobnom snagom iz tree. Pomijeamo li s time malo crvene, moi emo razumijevanje emotivne ravnotee koju smo postigli dovesti u fiziku vezu sa zemljom to pridonosi oslobaa nju od straha i drugih bori-se-ili-bjei impulsa pohra njenih u prvoj akri. Tako se cijeli niz emotivnih i fizikih problema koje izraavamo putem sedam akri moe izmijeniti, dovesti u ravnoteu i povezati svjesnom igrom boja i vibracija duge, uporabom tijela kao instrumenta. Boje su nam na raspo laganju u svakome trenutku naeg ivota i u stvari se us klaeno vrte, bilo da smo ih svjesni ili ne. Opet kaem, mi smo ono ega smo svjesni. Biti svjes niji vrijednosti sustava akri, znai biti svjesniji svoje unu tarnje snage. A biti svjestan unutarnje snage znai razum jeti potencijal izvanjske snage. Moemo stvoriti sve to elimo na izvanjskoj razini ako spoznamo snagu koja se kri je u nama. Tada se umijee ivljenja svodi na pitanje kako doi do te izvanjske snage i to s njome uiniti kad je steknemo, to nas dovodi do analize etiri akre koje se nalaze iznad solarnog pleksusa. Kako etvrta akra ravna srcem, kad meditiramo na nju vizualizirajui je u zelenoj boji, mi je u stvari potiemo da bude djelotvornija u ravnanju osjeajem ljubavi koji istodobno usklauje na imunoloki i endokrini sustav. irenje vibracija koje uzrokuje izlijevanje ljubavi moe izli jeiti cijelo tijelo. Meditacija na sranu akru pomoi e nam da nauimo voljeti sebe kako bismo bili sposobni za ljubav prema drugima. Samopouzdanje koje e nam ta ljubav

uliti, proirit e se putem suptilne vibracije koju e osjetiti naa obitelj, prijatelji i suradnici. Od drugih primamo ono to smo ve vidjeli i stvorili u sebi. Unutranja sigurnost stvorit e sigurnost kod drugih. Centar za sve ovo jest srce. Ponekad kad meditiram, ponem od srane akre jer sve u naim ivotima u biti dolazi iz srca. Vizualiziram ze lenu boju poput sjajnog smaragda i sjetim se da zemlju nazivamo zelenim planetom. Vibracija zelene umirujua je i stvara ivot. Na Zemlji je vie zelene boje od bilo koje druge, zato to na planet vibrira ivotom. Ponekad kad radim meditaciju na akre, spojim zelenu sranu akru s utom akrom solarnog pleksusa prije nego poem prema dolje na naranastu i crvenu akru. Na to liko se naina moe improvizirati u terapiji bojama da se to pretvara u pustolovinu u kazalitu moje svijesti. Ubrzo poinjem osjeati razlike u frekvenciji vibracija boja i re agiram u skladu s tim. Na primjer, boje koje nosim na sebi tijekom dana ima ju odluujui utjecaj na moju svijest. Nositi svijetlo zelenu definitivno neto govori zato to se osjeti njezina frekven cija. Ljudi kau da se od ljubomore pozeleni, upravo sto ga to osjeaju da im manjka panje i ljubavi. Kad pocrvenimo od ljutnje ili straha, osjeamo sim ptome sindroma bori-se-ili-bjei iz prve akre. Nositi cr venu boju kad osjeamo ljutnju samo pojaava taj osjeaj, ako je ne dopunimo nekom drugom bojom. Ako crvenu ukomponiramo sa zelenom, bojom srca, sprijeit emo i stiati bijes pomou vibracije srca. Na petu akru, poznatu kao grlenu akru trebali bismo svi meditirati i osvijestiti je. Kako je to centar pomou ko jeg komuniciramo i izraavamo se, to je takoer mjesto na kojem donosimo sudove o drugima. Ona takoer ravna organima koji zrak pretvaraju u izriaj: plua, glasnice i bronhije. Budui da je ovo akra prosuivanja i izraavanja, kad na nju meditiramo, pomoi emo sebi ako doslovno

otpustimo sve negativne osjeaje koje njegujemo prema bilo kome. Ja obino ponem pitajui se zato osjeam nezadovoljstvo. Jesu li to zatomljena oekivanja? Gorina uzrokovana odbijanjem? Osjeam li se na neki nain pre varenom? Ili bilo to slino. Na puno se naina osjeamo otuenima od drugih ljudi uslijed nagomilane ljutnje u na em umu. Tako se povezujemo s ljudima kroz ljutnju, to samo pojaava negativne osjeaje. Otpustiti takve osjeaje zvui jedanostavno i jest jed nostavno, ali to nije lako. Najee se drimo za mrnju ili ljutnju kao za sidro. I istina je da nas osjeaji mogu usidri ti. Bijes nam daje priliku da igramo dramatinu ulogu, ras pali nas, daje nam energije i definira odnose s drugima. ak nas usidri u osjeaju nesvjesnog straha od toga ime emo ispuniti prazninu ako ga se oslobodimo! Ali kad smo sposobni otpustiti bijes, preplavit e nas osjeaji olakanja i ljubavi. Kad uvidimo da je ljubav ono to nas spaja i sve dri na okupu, shvatit emo da je ona komunikacijski kanal izmeu dua, a ne samo izmeu ljudi. Iste osude ko je smo sami stvorili, a drugi ih odbili, sad e biti shvaene i dobrodole zato to je njihova energija sad pozitivna. Zapravo, bolje emo znati kad trebamo govoriti, a kad zautjeti, te kako i rijeima i utnji pridodati vee znaenje ako smo usidreni u ljubavi. Kad god osjeam da sam neshvaena, meditiram na plavu grlenu akru da bih se oslobodila blokada koje mi ne doputaju da se smirim. Ako se radi o seksualnom ne razumijevanju, plavu pomijeam s naranastom. Ako se radi o emotivnom problemu s mojom unutranjom sna gom, plavu dodam utoj. A ako elim biti osobito puna lju bavi kad moram nekome rei nemilu istinu, s plavom po mijeam zelenu iz srane akre. Blokadu grlene akre moe uzrokovati strah od otvore nog izraavanja vlastite istine. Neprestano pokuavanje da se ugodi drugima dok se vlastiti istinski izraz zatomljuje u sebi, moe rezultirati dubokim strahom od komunikacije.

Svaki put kad trebam rei neto loe o nekome, poku am sebi pomoi tako to prije nego to progovorim, vizualiziram plavu boju pomijeanu s prekrasnom zelenom ni jansom srane akre. Na taj nain ne samo da ih tedim vla stite negativnosti, ve samu sebe zatiujem od karmickog zakona po kojemu mi se svaka negativnost neminovno mo ra vratiti. Dakako, najvei dio vremena do te sam mjere zapletena u vlastite prosudbe i potrebu da ih izrazim, da to zaboravim uiniti. Puno se patnje moe olakati vjebanjem meditacije na svaku od odgovarajuih boja akri, upravo stoga to nas one vode do osjeaja koje elimo istraivati. Za kratko vrijeme vaa e se svijest proiriti do te mjere da ete uvidjeti kako je uz meditaciju va doivljaj ivota postao potpuniji. Postao je potpuniji, jer sada svjesno pri hvaate povezanost. Ono to je za mene udo u svemu tome, jest da je ravnotea uvijek tu, bilo da smo je svjesni ili ne; ali samo kroz svijest o njoj, putem namjernog prepoznavanja vlasti tog prirodnog sklada, dobijamo snagu. Mi smo ono ega smo svjesni. esta je akra tree oko ili eona akra. Nalazi se iza sredita ela na lako uoljivom mjestu. To je akra koja od reuje nain na koji se predstavljamo svijetu. Ako nam je lice ukoeno uslijed brige i tjeskobe, moemo ga opustiti meditirajui na indigo plavu boju koja nam omoguuje da se oslonimo na svoju unutranju viziju, idealizam i matu. Budui da se tree oko izvanjski oituje kao hipofiza, ova akra ravna veim dijelom malog mozga i ivanog susta va. Ona takoer ravna svim ulazeim i izlazeim mislima i vizijama. To je sredite oka svjesnosti. Energija koju nosimo u sebi moe se uporabiti kako god elimo. Ali izbor naih misli jest ono to odreuje na koji e se nain ta energija izvanjski oitovati. Kroz tree oko moemo zauzdati i skladati unutranju energiju koju nam je podario Bog.

Ja obino meditiram na tree oko (estu akru) kad god sebi elim pribliiti neku izvanjsku viziju. Potencijal za izgradnju mozaika naih ivota pomou boje i osjeaja neogranien je, to vie radim s duhovnim metafizikim elementima energije vibracija, sve sam uspjenija i sve vie uivam u tome. Sedma akra ima najviu frekvenciju vibracije od svih. Ljubiasta boja oscilira bre od bilo koje druge boje, to objanjava zato je krunska akra sredite konanog sta panja s Bogom. to dalje idemo, sve nam je jasnije otku da dolazimo. To je istina i fiziki i duhovno. Promatran sa stajalita krunske akre, bijes se povlai pred razumijevanjem, mrnja se sklanja s puta ljubavi, a posesivnost se povlai pred slobodom. S ovog povoljnog mjesta na kom se nalazimo, lake je vidjeti kako negativni osjeaji straha, depresije, mrnje i sli no, iscrpljuju nau energiju to na koncu rezultira bo leu. Problemi koji su se doimali divovskima sada nam iz gledaju smijeni, ne zato to su manji ve zato to smo mi vei od njih. Kad svoje postojanje sagledamo u ovom novom svje tlu, pred nama se otvaraju neograniene mogunosti. I razvija se nae suosjeanje s drugima koji to jo ne vide. Vidimo sebe u njima i sjetimo se kako je bilo teko. Ljudsko je djelovanje uvijek odreeno nainom na koji vidimo sebe u svijetu. Kae se da kad netko iskusi ljubiasti plamen, on ili ona odjekuju potpunim sjedinjenjem s Boanskom sna gom u sebi. Kad god osjetimo potrebu da produhovimo nie akre i s njima povezane emocije, ispunimo ih ljubiastom bojom tijekom vizualizacije i meditacije, ispunjujui ih u is to vrijeme svjesnou o boanskoj frekvenciji koju ljubias ta boja predstavlja. Vano je usredotoiti se ne samo na

boje povezane s akrama, ve i s njima spojiti upravo one boje koje odgovaraju emocijama kojih se pokuavamo osloboditi. Naposljetku, jezik boje moe izlijeiti. Stoga je lijeenje u osnovi uspjean spoj svjesnoga uma i duhovnih centara. Kad su moje akre usklaene i proiene, obino za miljam kako se istodobno spajaju sve svjetlosne frekven cije svih boja, a iznad glave vizualiziram bljetavu i sjajnu bijelu svjetlost. Bijela je svjetlost kombinacija svih svjetlos nih frekvencija. Bijela svjetlost koju opisuju mnogi ljudi to su doivjeli iskustvo naputanja tijela, predstavlja povezanost svih emotivnih frekvencija koja kad se savreno ostvari postaje boanska bit. Stoga, kad oko sebe zamislite balon bijele svjetlosti, u biti se okruujete Bojom svjetlou u ijem ste sreditu uvijek zatieni, voljeni i puni ljubavi. Ponovno postajete onim to je za vas Bog. Moda vam se ini da je raspravljati o vizualizaciji i tehnikama meditacije besmisleno i nevano, u svijetu koji se doima tako beznadno siromanim u duhovnim spozna jama, ali upravo su nam iz toga razloga duhovne tehnike sve potrebnije. Bez prihvaanja i svjesnosti o naem alo snom nepoznavanju duhovne tehnologije, samo emo, kako mi se ini, postati sve otueniji od svrhe vlastitih i vota. A biti odvojen od znanja o vlastitoj sudbini i svrsi uistinu je velika nesrea. Sve se vie ljudi budi i to shvaa. Sve vei broj ljudi sebe doivljava na znanstvenoj, drutvenoj, politikoj i ekonomskoj razini, ne samo kao tjelesna i intelektualna bia, ve i kao duhovna. Moda ak i ponajprije kao du hovna bia. Sad smo u dobu prosvjetljenja, to znai stei znanje o neemu. Stjeemo sve vie znanja o sebi. Nije bitno je li netko kranin, musliman, hinduist, idov ili ateist.

Postoji cijelo bogatstvo znanja koje trebamo stei. Svaka se osoba na svoj nain odnosi spram Boga u sebi, bez obzira na vjeru kojoj pripada. Unutranja je snaga neostvarena snaga, koja je dostupna svima onima koji je trae, bez obzi ra iz kojeg razloga i u koju svrhu. Niti jedna institucija ne bavi se tom istinom. Svaka osoba ima pravo i dunost da uporabi svoj potencijal za stjecanje znanja o skladu i unu tranjoj ravnotei. Nalazimo se na prekretnici spjajanja fi zikog i duhovnog, i tek poinjemo shvaati ulogu koju u tome igra naa svijest. Ovo je doba za razumijevanje i pouavanje duhovne tehnologije. Meditacija na akre omoguuje nam da sa gledamo svijet koji lei u nama i uberemo njegove plodove. Otvaranje unutranjih putova omoguava nam da se pribliimo snazi koja nam je dostupna samo kroz ljubav. Ljubav je oito rije koju veina nas preesto rabi i zlorabi. Unutar krugova u kojima se ljudi bave duhovnom potragom, ta se rije rabi ee od bilo koje druge. Ono to u nama budi duhovnu znatielju u osnovi je potreba za slobodnim davanjem i primanjem ljubavi. Vjerujem da svi eznemo za ispunjenjem te potrebe.

Imala sam bliskog prijatelja koji je umirao od side. Prilagoavao se onome to se dogaalo oko njega, pro lazei kroz razliite faze od nijekanja do prihvaanja svoje sudbine. Na Veliki petak 1988. nazvao me je i pitao: Kako pri ma ljubav od drugih?. Je li ti to bolno? Moe li je pusti ti unutra? Nisam znala kako da mu odgovorim. Nikad u biti nisam gledala na ljubav iz kuta kad je gotovo izvjesno da u morati ostaviti one koje volim, jer je smrt neizbjena. eli li se tada osoba izolirati? to znai ljubav u takvim

okolnostima? Pokuala sam se sjetiti neke sline situacije koja bi mogla mome prijatelju pruiti odgovore. Sjetila sam se svoga oca kad je leao na samrti. Iz gledao je tako smiren i spreman za odlazak. Nije mogao micati ni ruke ni noge, ali je mogao malo govoriti, vrlo sporo. Nikad neu zaboraviti kako me je pogledao u oi i rekao: Nita nije vano osim ljubavi... nita na ovom svi jetu... ni posjedi, ni slava, ak ni ono to radi. Samo ljubav. Nije rekao nita vie. Ali iz tih sam rijei i pogleda u njegovim oima shvatila neto velianstveno, neto ak vie od onoga emu su me duhovna traganja nauila. A sad se jo jedna meni bliska osoba bori s istim pi tanjem. Meutim, njegova su stajalita posve razliita od onih kakva je imao moj otac. Nisam mogla rei nita dru go do: da, uvijek prihvaaj ljubav. Veliki je petak proao, a za njim i Velika subota. Na Uskrnje jutro, probudila sam se, sama u kui na obali Tihog oceana na sjeverozapadu SAD. Bilo je oblano. Kapi kie svjetlucale su na stablima pokraj mog prozora. Odjednom se kroz oblake probila i zasjala suneva zraka. Upitala sam se: to zapravo znai Uskrs? Ustala sam i izila van. Sunce je nestalo i kiica poela padati, isprva kao magliasta rosa, a zatim pravi pljusak. Odluila sam se okupati u bazenu po kii. U vodi sam razmiljala o ljubavi. Kakav bi osjeaj bio voljeti potpuno, savreno, cijeli ivot, najprije s naglom, nezaustavljivom, grevitom potrebom u mladosti, zatim kroz razmjenu zrelosti, bogatu i punu zabave i snage, te naposljetku sla tkom, trajnom ljubavlju u poodmakloj dobi: razmiljala sam o svim razliitim vrstama ljubavi, onoj koja ne posta vlja pitanja i kojom se prirodno voli kuni ljubimac, o ra dosnoj nevinoj ljubavi prema vlastitoj djeci, toplom po tivanju meu prijateljima, esto upotpunjenoj istinskom predanou, Boe moj, pa svijet je pun ljubavi. Ne znam

koliko je vremena proteklo. Kapljice su mi padale na glavu poput hladnih kuglica. Sinulo mi je da je mogue ljubavlju zgrijati svaku kinu kap. Pokuala sam izolirati svaku od njih dok su se sputale i uivati osjeajui svaku od njih, te im s ljubavlju poeljeti toplu dobrodolicu. Ubrzo sam shvatila da ne osjeam hladnou. Izmijenila sam iskustvo hladnoe zamiljajui toplinu. Bilo je to otkrivenje u malom. Izala sam iz bazena i stala oekujui da osjetim vie kinih kapi na tijelu. Umjesto toga, kao na znak glavnog operatera zaduenog za svjetla na nebu, sunce je izalo, a kia prestala. Dogo dilo se to tako iznenada, toliko nalik izlasku na scenu pod reflektore, da sam osjetila kako mi se osmijeh rairio cije lim licem. Uputila sam se kui, ne razmiljajui vie o tome, obu kla sam se i pripremila da povedem pse u etnju niz pla ninu do rijeke. Sunce je sjalo i pomislila sam kako e to biti krasna uskrnja etnja. Izala sam van, psi su me oblijetali i skakali oko mene i samo to sam nainila prvi korak po planinskoj stazi, ne samo da je sunce nestalo, ve se kini oblak otvorio iznad nas i istresao sve to je nosio u sebi! Nisam niti vidjela oblak trenutak prije toga. Bila je to druga vrsta dobro dolice, ali nisam mogla suspregnuti smijeh. Pozvala sam Sultana i Shinooka i vratila se natrag. im sam zatvorila vrata, sunce se ponovno pojavilo. To mi je zagolicalo znatielju. Odmah sam ponovno izvela pse van. I istog trena, kao na znak, sunce je nestalo, a kia se ponovno stutila. Igra li se priroda sa mnom skri vaa, ili je to tek sluajnost? Utrali smo u kuu. Sunce je izalo. Izili smo van, kia je zapadala. Unutra i van, unutra i van. Poelo se doimati kao toka iz vodvilja. Psi su bili jako zbunjeni. Ali nisu odustajali, razigrano me pratei unutra i van, svi smo os tali bez daha.

Na koncu smo ponovno izali van. Ali sad sam ja sta la na vrh planinske staze i naglas rekla: Poigrava se sa mnom, zar ne? I to ba na Uskrs! Nisam znala kome se obraam, ali sve je bilo tako smijeno da me je opet spopao smijeh. I sunce je zasjalo! Bilo je to kao da je prirodi (Bogu... ili neemu treem) trebalo da priznam njezinu mo i im je to dobila, nije vie bilo potrebe za trikovima. Nas troje smo se jo jednom uputili planinskom sta zom. Oko nas je puhao njeni povjetarac. Psi su trkarali ispred mene, a ja sam se vratila svojim mislima o ljubavi, Uskrsu i prirodi. Moe li ovjek osjetiti savrenu ljubav ako zapone s prirodom? etala sam pored rijeke cijeli sat i zatim krenula natrag penjui se uz planinu. Sunce se poput naranastog balona igralo lovice s oblacima, tjerajui ih od sebe im bi mu se previe pribliili. Dok sam se uspinjala uskom planinskom stazom posta la sam svjesna kako je to lako psima koji imaju etiri noge i dobro usklaena tijela. Njima to nije predstavljalo pro blem, jer su se njihova snana tijela s prirodnom lakoom prilagoavala usponu. Za razliku od njih, mene su noge boljele, srce mi je lupalo i openito sve me je podsjealo na to koliko lijena zapravo mogu biti zato to u osnovi, mrzim tjelovjebu, jer mi priinja bol. Tada mi je sa staja lita jutronjeg iskustva jo neto sinulo. Zato ne bih poku ala voljeti bol? Zato se posve ne predati iskustvu svakog miia i tetive? Osjetiti to svaki mii radi, usredotoiti se na udo usklaenosti koje predstavlja moje tijelo? Poela sam mijenjati svoju predodbu o tekome usponu. Rekla sam sebi da sa svakim pokretom postajem svjesnija od ega je nainjeno moje tijelo i da bez elje da razvijem takvu svijest ne bih niti znala da imam tijelo. Nisam ustuk nula pred boli, osjetila sam kako radi, prihvatila je. Osobito sam izolirala svaki mii i tetivu i uivala dok ih osjeam

isto kao to sam uivala u svakoj hladnoj kinoj kapi koja mi je tog jutra pala na glavu. Ubrzo sam uvidjela da sam zaboravila da se penjem; zapravo kretala sam se snanije, lake i bez potekoa s te renom. Pomak u stvarnosti koji je uslijedio nakon pomaka u stajalitu bio je uistinu udesan. Usred tog iskustva pomislila sam na prijatelja koji umi re od side. Njegovo je tijelo lealo nepomino, bez ener gije. Poniavajui i podmukli simptomi bolesti oslabili su mu duh. Bio je ljut na sebe to je to dopustio, to je zapra vo sam do toga doveo. I ljut na lijenike koji ga nisu bili u stanju izlijeiti. Trebam li mu ispriati to mi se upravo do godilo? Jesam li dovoljno smjela da ga zamolim da odu stane od ljutnje? Da se pokua izlijeiti pomou ljubavi prema samom sebi? Hoe li biti nezamislivo i uvredljivo rei mu da bi prihvaanje odgovornosti za tu stranu bo lest moglo biti poetak izlijeenja, te da moda postoji mo gunost da on shvati i ak zavoli takvu svoju odluku? Jesam li mu zaista u stanju rei da borba s mrnjom nije odgovor, da mu preputanje savrenoj ljubavi moe dati bolju priliku da ozdravi, i da bi ljubav prema drugima mogla doslovno biti eliksir? Znala sam da e mu u najma nju ruku, ako ga uvjerim da strahote prihvati onakvima kakve jesu, to uvelike olakati njihovo podnoenje. Bilo je to neto to samo ljubav moe uiniti. Uspela sam se na vrh planine. Sunce je i dalje sjalo. Zastala sam na trenutak, udiui otri, suncem natopljen povjetarac, razmiljajui: Boe, kako sam sretna. I zatim: Mora da je ljubav smisao Uskrsa. Rairila sam ruke i re kla: Hvala ti. Mislim da sam shvatila neto o moi izlije enja koje donosi osjeaj ljubavi. I kao odgovor, iznenada se dogodilo neto to nikad prije nisam doivjela, nala sam se u sreditu kristalne tue koja me zasipa dok sunce i dalje sja. Tisue kuglica blis tavih dijamanata od leda svjetlucalo je i plesalo i bljetalo poput sjajne zavjese koja me je njeno obavijala. Bila sam

u zemlji iz bajke koja mi je mogla rei sve o udima pri rode samo ako se ja otvorim i posluam. Ispruila sam ruke hvatajui kapljice dijamanata, osjeajui ledenu hladnou na dlanovima. Podigla sam pogled. Daleko iznad mene, kroz uskovitlanu zavjesu i izvan nje, promatrala sam kako se stvara okrugla duga. Bile su tu, svih sedam boja koje sjaje svojom iskonskom jasnoom. Odraz istih sedam boja nalazi se u meni. Stajala sam kao ukopana, zadivljena, upijajui taj izuzetan prizor. Promatrala sam jednu po jednu boju, poevi od crvene na donjem dijelu duge, sve dok se na vrhu nije pojavila lju biasta. Priroda je rekla svoje. Dopustila sam poruci da me dirne. Isprva sam mislila da u zaplakati. Ali otkrila sam da se smijeim, sjajei iznutra. Ula sam odmah u kuu i naz vala svoga prijatelja. Razgovarali smo o akrama i on je poeo meditirati i rabiti te prirodne skladne, do tada neprepoznate energijske centre u svome tijelu. Poivio je gotovo pola godine dulje nego to su lije nici predviali. Na samome kraju ivota povjerio je meni i drugim bliskim prijateljima da je ogromna lekcija koju je nauio iz ove bolesti, to da je dopustio sebi da prihvati ljubav. Nikada nije imao potekoa s davanjem ljubavi. Njegov je problem bio dopustiti sebi da povjeruje da ga drugi uistinu vole. Zato to nije bio spreman sebi ukazati istu ljubav koju je gajio prema drugima, taj se nedostatak odrazio na njegovo tijelo. Na veer njegova zadnjeg roendana, u njegovoj smo se sobi okupili svi najblii prijatelji da se oprostimo s njim. Promatrali smo ga kako ulazi, koraajui dostojanstveno i elegantno u satenskom ogrtau i svilenoj pidami. Tiho je sjeo u sredinu, a mi smo mu jedno po jedno rekli koliko ga volimo. Primio je nae darove otvorena srca, prihvaajui svoju sudbinu. Konano je bio u miru sa sobom. Nakon to je preminuo, oni od nas koji su bili s njim te veeri shvatili su da smo stvorili jezgru nove obitelji, obitelji

koja se zasniva na razumijevanju da je na prijatelj, koji e nam toliko nedostajati bio jedan od naih najveih uitelja. Koja je njegova najvea lekcija? Naui voljeti sebe i prih vaati ljubav od drugih. Ne ekaj da se smrtno razboli kako bi osjetio da zasluuje ljubav.

Kristali
Nepce naeg okusa ivota otupjelo je jer smo zaboravili kako se sanja.

ad sam prvi put dobila kvarcni kristal, stavila sam ga na dlan i stala prouavati. Bila sam oduevljena. Ne samo da je bio divan: doimalo se da u sebi sadri di menzije unutar dimenzija, odsjaje unutar odsjaja. Podigla sam ga k suncu i dopustila sebi da na neki nain proniknem u nj. Imao je est strana i sunce je od njega nainilo prizmu, prelamajui svjetlost na sedam duginih boja. Dobila sam ga od osobe kojoj je puno znaio. Drala sam ga u ruci osjeajui se neupuenom i nedostojnom onoga to drim. Kakva se vanost skriva iza ljepote ovog minerala koji je mnogim ljudima tako puno otkrio? Sjetila sam se da mnogi ljudi jedni drugima daruju kristale. Kristali mogu biti svih boja i oblika. to je sve to znailo? Poela sam itati knjige o kristalima. Otkrila sam da se sreem s ljudima koji sebe nazivaju radnicima s kristalima. Njihova se strunost doimala golemom i razraenom do najsitnijih pojedinosti. Evo nekih stvari koje sam nauila. Zemlja je ivui entitet koji die i evoluira upravo kao mi. Ona ima polja suptilne energije upravo kao mi. Njezine su vene i arterije nainjene od minerala i supstanci koje neprestano primaju, prenose i odailju goleme koliine energije. Kristali su, kako sam nauila, mineralni odailjai i prijemnici kozmike energije skrivene u Zemlji. Dok sam

itala i uila o kristalima shvatila sam da se gdje god se zemlja dri svetom i tuje, ispod njezine povrine mogu nai velike naslage kristala. U narodnoj predaji i meu indi janskim plemenima vjerovalo se da kristali pokazuju put za dobivanje ivotne snage od Velikog Duha. Ljudi koji su i vjeli u planinama tvrdili su da kristali otkrivaju kozmike tajne ovjeku, da u sebi sadre oblike misli i vane tajne iz prolosti. ... Uila sam, sluala i udila se. Znala sam da kristali pojaavaju zvune valove u radio prijemniku, ili svjetlosne valove u televizijskom prijemniku. Je li mogue da oni takoer pojaavaju misaone valove svijesti u prije mniku ljudskoga mozga? Jesu li, u krajnjoj liniji, ivui dokazi kozmike svijesti? Kad sam bila u Egiptu nauila sam da je u faraonsko do ba drevna funkcija kristalnih dragulja bila lijeenje i po jaavanje svih akri i njima odgovarajuih boja tijekom meditacije. Vrijednost ovih dragulja vremenom je rasla. Izgleda da su bili dragocjeni ne samo zato to su bili rijetki, ve i zato to su ih rabili kao sredstva za iscjeljivanje. Nauila sam da se rubin koristio za rjeavanje problema pohranjenih u prvoj crvenoj akri. Topaz i karneol (crveni dragi kamen) rabili su se za rjeavanje problema pohranje nih u naranastoj akri spolnosti. uti safir i prozirni uti kvarc (citrin) koristili su se za akru solarnog pleksusa, sma ragd za sranu akru, plavi safir za grlenu akru, a lazurni kamen za tree oko. Ametist se koristio za krunsku akru. Bijeli su dijamanti koji sadre svjetlost svih boja zauzimali mjesto onoga dragog kamena koji je obino okruivao ostalo drago kamenje kako bi se postigla jo vea snaga. Iz tog se kuta pohlepa za dragim kamenjem zaista doima duboko povezanom sa eljom da se osnai zdravlje i us postavi sklad. Priroda kristala i dragog kamenja imala je in timniju vezu s naim ivotima nego to sam mislila. Za kvarcni se kristal vjerovalo da je najvaniji dragi ka men. Svojim je iscjeljujuim svojstvima istodobno djelo vao na najmanje tri od sedam glavnih akri: treu akru

solarnog pleksusa, petu sranu akru, te estu eonu akru ili tree oko. Uz pomo kristala ove su se akre mogle dje lotvornije povezati s krunskom akrom. Osjeala sam se kao da otkrivam stvarne razloge zbog kojih se toliko mnogo ljudskih bia oduevljava draguljima i mora ih posjedovati. Izgleda da su nesvjesno znali da su dragulji vrata k vioj svijesti, sredstva za lijeenje, svjetlost razumijevanja samoga sebe. Kristali imaju povoljna svojst va korisna za projiciranje oblika misli i za pohranjivanje onih oblika misli koje se odnose na najiru univerzalnu svi jest. U gotovo svim kulturama kristali su se stoljeima rabili kao sredstva za iscjeljenje. Tijekom meditacije sluili su kao toka za usmjeravanje pozornosti i bili jedna od primarnih supstanci koja je potvrivala postojanje vibracija i pojam nevidljive ili eterine energije. Nauila sam da uporaba kvarcnih kristala i dragulja see sve do drevnih civilizacija kao to su Indija i ak Lemuria (kontinent za koji se dri da je postojao tamo gdje je sada Tihi ocean). U ta su vremena kristali bili kameni te meljci procesa pojaavanja misaonih valova, pomou ko jih su se, uz primjenu elektromagnetskog napona, modani valovi mogli odailjati kroz eter. Crveni kristali sadravali su energiju vatre. Plavi kristali energiju vode. Prozirni kristali, energiju zraka. Kristali s dvije boje predstavljali su ravno teu energija. Kvarcni su se kristali pohranjivali u tlo pokraj posa enog sjemena i kada bi se na njih meditiralo zamjetno se poveavala brzina rasta i veliina izdanka. Kristali, kako knjige kau, imaju vlastite razliite frekvencije vibracije kao i sve drugo. Kristal koji sporo vibrira, udesno je pomagalo za duboku meditaciju. Kristali s brim spektrom vibracija pomagali su ljudima da uspostave vezu s viim razinama kozmike svijesti. Kvarcni su se kristali rabili za pojaavanje djelotvor nosti mnogih drugih terapija. Na primjer, za stimulaciju

akupunkturnih toki, rabile su se igle od nehrajueg eli ka iji je jedan dio bio prekriven kvarcnim kristalom, kako bi se pojaala djelotvornost terapije. Razlog je tome taj to ivotna sila koja se pobuuje poloajem igala, pomae da se raspri negativna energija koja blokira tu toku. Kako bi bre uspostavili vezu sa svih sedam akri, ljudi bi legli i stavili kvarcni kristal na svaku eljenu akru i medi tirali na odreenu boju i frekvenciju vibracije. Kristal je ubr zavao pojaavanje svijesti u svakoj akri. Toliko me je oduevilo to to sam nauila da sam i sama poela praviti pokuse s kristalima. U tamnoj sam prostoriji kristal koji sam dobila postavila na visoki stol u razini oiju. Zapalila sam svijeu iza njega i sjela pokraj njega. Zagledala sam se u kristal i poela mu slati pozitivne misli pune ljubavi. Imala sam osjeaj da mi ih alje natrag. Osjeala sam se vrlo ugodno. Zatim sam pokuala s negativnim i ljutitim mislima. Imala sam osjeaj da mi kristal uzvraa na isti nain. Osjetila sam nelagodu. Odluila sam to u uiniti. Sat sam vremena sjedila ispred svog kristala sa svijeom iza njega i naprosto sam mu pogledom slala najugodnije misli koje sam mogla. Bila je to udesna veer. Nakon toga sam spavala bolje nego tjednima do tada. Moda je kristal bio mono orue za pojaavanje pozitivnih misaonih valova u mome umu upravo kao to pojaava zvune valove u radi ju ili svjetlosne u televizoru. Sljedei sam put zamolila jednog svog prijatelja da pokua sudjelovati u pokusu zajedno sa mnom. Sjedili smo jedno nasuprot drugoga u zamraenoj sobi s nekoliko kvarcnih kristala koji su nam bili u razini oiju na staklenom stolu izmeu nas. Ponovno sam zapalila svijeu. Ovoga pu ta ispod kristala. Zatim sam pustila laganu glazbu i kad smo se prestali mekoljiti, zagledali smo se jedno drugome u oi kroz osvijetljene kristale. Dok smo se gledali usredotoili smo se na svojih sedam akri (on je takoer traio svoj du hovni put!) i ubrzo smo osjetili dublju povezanost na ezo terinoj i duhovnoj razini. Polako smo otkrili da osjeamo

dublje razumijevanje za osjetljivost onog drugog. Bilo je udesno, osobito kad smo si dopustili da to shvatimo oz biljno. Na neki je nain to uvrstilo nae prijateljstvo i od ta da izmjenjujemo kristale jedno s drugim. Nekoliko parova koje znam takoer primjenjuju ovu tehniku. Kau kako osjeaju da rade izravno na usklaiva nju vibracija njihovih akri i emocija koje se u njima pobu uju. Kau da im ta tehnika omoguuje da jedno kod dru gog bolje razumiju njihovu unutranju prirodu. Lane vri jednosti otpadaju, a otvoreno izraavanje emocija koje je rezultat duhovne iskrenosti, omoguuje im da se suoe s tekim problemima za ije bi prouavanje, inae, godina ma morali skupljati hrabrost. Kad se s tim problemima suo e i podijele ih, nastupaju ienje i dublji sklad. Kad god se osjeam utuenom, uspostavljam ravno teu u sustavu akri uporabom onog kristala koji mi je u to vrijeme najdrai. Dopustite mi da ovdje kaem da kristali gotovo razgovaraju s pojedinim ljudima. Kao da kau: ja pripadam tebi. Meutim, za kratko vrijeme ovjek shvati da kristale ne treba posjedovati zauvijek. U njima se moe uivati neko vrijeme, a onda ih se treba darovati drugima. Kristale je nuno istiti otprilike jedanput mjeseno da bi se uklonile naslage negativne energije. (Kristali pohra njuju i negativnu i pozitivnu energiju). Proces ienja krajnje je jednostavan. Uronite kristal u slanu vodu (po mogunosti rabite morsku sol umjesto ka mene) i dodajte malo jabunog octa, te ostavite na suncu otprilike jedan dan. Kad radite s bilo kakvim kamenom s iscjeljujuim svoj stvima, savjetujem vam da ga oistite ak i ako ga nitko osim vas nije dirao. ula sam za jo jednu dobru svrhu u koju se kristal moe uporabiti - moe se staviti na televizor. Upijat e radijaciju koju zrai televizor u boji. Svaka ga tri mjeseca od zraenja oistite, ostavivi ga u smjesi vode, octa i morske soli jedan dan. Kad uzimate kristal s televizora uinite to s krpom; u suprotnom e vae tijelo upiti zraenje s televizora.

Kad meditiram u iscjeljujue svrhe, stavim dragi kamen u boji (vrijednost nije bitna, vana je boja) na onu akru ko ja iziskuje najveu panju. (Privrstim ga komadiem fla stera). Zatim udiem boju kamena u akru za koju osje am da je blokirana. Ako se emotivno uzrujavam zbog neega, znam da se radi o akri solarnog pleksusa, pa uporabim uti kamen. Ako osjeam da mi manjka kreativnosti, uporabim naran asti kamen i udiem naranastu boju usmjeravajui je na drugu akru itd... To je pravo znaenje holistikog iscjelji vanja ili barem jedna od holistikih metoda. Neki ljudi vie vole uzimati eliksire nainjene od iste vode u kojoj su drali dragi kamen na suncu jedan dan. Vibracija se prenosi vodom. Ma koliko ovjek elio rabiti kvarcne kristale i drago ka menje, ipak na koncu treba spoznati da istinsko iscjeljenje dolazi uslijed usredotoenije meditacije i kreativne vizualizacije. Ne oslanjajte se na kristale i drago kamenje, mislei da e oni to uiniti umjesto vas. Svjesnost s kojom provo dite vjebe jest sve. Proces povezivanja uma, tijela i duha putem meditaci je i vizualizacije uz pomo kristala, nainit e od vas aktivni lijek protiv vae bolesti. Dopustite umu da se smiri i ostane miran spajajui ga s duhom, i postat ete potpunije ostva reno ljudsko bie koje je svjesno da funkcionira i na du hovnoj i na umnoj i na tjelesnoj razini. Na taj ete nain djelovanjem na vlastitu svijest utjecati na svoje tijelo. Sirenjem duhovne svijesti ljudsko se bie usklauje, pa se njegova tjelesna frekvencija poveava, to zauzvrat do vodi do veeg dotoka energije. Dakle, meditacija pomou vizualizacije boja, meditaci ja uz uporabu dragog kamenja u boji, postavljenih u sre dita akri, te uzimanje eliksira, ugodni su i suptilni naini samo-iscjeljivanja, te povezivanja tijela, uma i duha. Ali najizravnija i najpogodnija tehnika kada doe do krize jest udisanje boja. Na primjer, ako elite razumjeti razlog iz kojega ste se doveli u situaciju da vam veera

zagori trenutak prije nego to dou gosti, pokuajte isklju iti tednjak i opustiti se na trenutak. Udiite ljubiasti ili in digo plavi zrak. Jednostavno zamislite da je zrak ljubiast. Neka vam iva boja zaplee u mati, ponovno se opustite i udahnite je. Ne samo zato to e vas udisanje ljubiaste bo je smiriti, ve i zato to je to boja boanske nakane, moda vas zagorjelo meso poui kozmikoj lekciji! Ogrlicu od raznobojnog dragog kamenja uvijek drim pri ruci. Ako mi je potrebno da se podsjetim na plavi safir prije nego to ponem udisati plavu boju, podignem taj dragi kamen k suncu (mali kamen je dovoljan), njegova mi se plava boja uree u pamenje i istoga trena plava boja ka mena postaje boja zraka koji udiem. Udisanje ruiaste boje izuzetno je smirujue. Ruias to predstavlja boansko u ovjeku. U nekim se zatvorima, kao to su na primjer Attica i Folsom - sada zidovi elija te kih kriminalaca boje u ruiasto, napose ako su k tome i umno poremeeni. Ljudi koji pripadaju duhovno uznapredovalim krugovima, tvrde da se u ljudskom biu razvija novi energetski centar smjeten izmeu grlene i srane akre. Nazivaju je akrom mira ija je boja ruiasta. Udisanje boja istodobno je zabavno i djeluje iscjeljujue. Meni je zabavno i ugodno spoznavati da su nam sred stva za ozdravljenje i postizanje sklada na dohvatu ruke, ako samo dopustimo svojoj svijesti da ih postane svjesna i da im pristupi. A k tome su jo i besplatna. Dan nakon seminara u Clevelandu otputovala sam u Kanadu da bih vidjela uvenu kristalnu lubanju ija je vlas nica ena koja ju je nala na arheolokom nalazitu u Junoj Americi sa svojim ocem, Sir Michaelom Mithel -Hedgesom, prije sedamdeset godina. To je zasigurno jed no od svjetskih uda, izvanredan muzejski eksponat, ali Anna je obeala ocu i stanovnicima zemlje u kojoj ju je iskopala, da e uvijek osobno skrbiti o njoj. Svi su oni znali da je kristalnoj lubanji potrebna ljudska panja i kontakt.

Ula sam u Anninu dnevnu sobu i ugledala je na ni skom stoliu. Rukom mi je pokazala da je uzmem i drim. To sam i uinila. Bila je teka oko pet i pol kilograma. im sam je primila u ruke osjetila sam da reagira na mene. Bilo je to ugodno i udno iskustvo. Sjela sam na pod i stavila lubanju u krilo, te je zatim iz nekog razloga zakotrljala po tepihu. Mogla sam se zakleti da se lubanja smijala od uitka. Doimala se ivom. Anna mi je rekla da su svi koji su je imali u rukama slino reagirali. Nasmijeila mi se i vrlo tiho na pustila sobu. Legla sam na pod i podigla lubanju k svjetlu. Mislila sam da sam vidjela dimenzije drugih svjetova kako uplivavaju u moju matu i isplivavaju iz nje dok je veza s kri stalom pojaavala moje misli. (Mitchel-Hedges je vjerovao da je kristal relikvija iz Atlantide koja nam stoljeima govori o svom identitetu.) Naposljetku sam legla, stavila lubanju na prsni ko i meditirala. Ponovno sam osjetila da lubanja komunicira sa mnom. Pred oima su mi se smjenjivale slike drugih vremena i drugih mjesta. Osjeala sam da mi je potrebno da ih vidim i na neki nain na instinktivnoj razini znala da promatram dijelove svoje prolosti i oslobaam se emotivnih krhotina. Pala sam u neku vrstu sna na javi i doivjela sebe u nekom hramu na Atlantidi. Zidovi su bili kristalni, a ljudi koji su sjedili i meditirali izgledali su androgino. Savrena ravnotea mukog i enskog. Tu se stvo rio i moj otac, koji je obuen u halju od kristalne tkanine drao predavanje. Ali nije govorio. Pouavao je telepati jom! Lekcija je bila o vanosti uspostavljanja ravnotee izmeu enskog, odnosno yina, i mukog, odnosno yanga, u svakom ljudskom biu. Zatim je sve uputio da se usredo toe na drugu akru, centar spolnosti. U trenutku kad je naglaavao drugu akru, sat Annina djeda otkucao je dva puta. Zavrila sam meditaciju. Meditirala sam dva sata! Takve alternativne stvarnosti moemo uvijek doivjeti uz uvjet da se bez ustruavanja upustimo u pustolovinu.

10

Meditacija na zvuk
Osluhni zvukove iza tiine.

vuk je beskrajno vaan dio moga ivota. Neskladna buka me izluuje. Glasni razgovori izgledaju mi ne zreli i upuuju na neuravnoteen temperament. Prometna je buka neprirodna, jer zagluuje zvukove pri rode. Nikad se nisam uspjela naviknuti na tehnoloke za gaivae zvuka koje je napredak stvorio. Mirna, prirodna tiina, za mene je raj. Kad god mi je na due vrijeme uskra ena prirodna tiina, to se odraava na moje zdravlje. U tom smislu, meditacija na zvukove koji iscjeljuju postala mi je iznimno vana. ovjekovi znanstveni instrumenti i njegovih pet osjetila mogu otkriti takozvana vrsta tijela, jer su ona oito fizika. vrsta tijela takoer moemo prepoznati po njihovim vrlo sporim vibracijama. Za njima slijedi zvuk koji se kree izmeu 16 i 32 768 vi bracija u sekundi. 13 Steven Halpern, u svojoj knjizi Zvuk i zdravlje kae da vibracije od 1000 titraja u sekundi moemo uti bez napo ra. Ako se vibracije udvostrue na 2000 titraja u sekundi, dobit emo isti zvuk za oktavu vie. Kad bismo taj zvuk mogli na klavijaturi povisiti za pedeset oktava, tipke bi na viim tonovima proizvele boju, a ne zvuk. Boja vibrira brzi nom od 500 milijardi titraja u sekundi.
13

Igra rijei engl. rije "sound" znai zdrav i zvuk

Boja svjetlosti izraava se razliitim vibracijama ovisno o pojedinoj boji. Kad bismo mogli uti boje glazbenim jezikom, harmonije bi bile za pedeset oktava vie od zvuka koji smo u stanju uti. Zapadnjaka glazbena ljestvica sadri sedam nota. (Osma nota zvui isto kao i prva samo je za osam tonova via, pa stoga ini oktavu.) Duga ima sedam boja. Sedam je energetskih centara u tijelu. Sedam boja odgovara tim centrima, a mistici kau da postoji sedam razina svijesti: fizika, eterina, emotivna, mentalna, astralna, duhovna i razina due. Svaka boja u sustavu akri u skladu je s odgovarajuom razinom svijesti kao i odgovarajuim tonom u ljestvici. Drugim rijeima, kad bismo mogli uti vibraciju crvene bo je (prva, najdonja akra) njezin bi zvuk odgovarao tonu C u ljestvici. Boja druge, naranaste akre zvuala bi kao ton D i tako dalje po ljestvici. Svaka boja ima odgovarajui ton. Stoga, kad meditiramo na boje akri, meditaciju moemo pospjeiti pjevuenjem tona koji odgovara svakoj akri. Crvena Naranasta uta Zelena Plava Indigo Ljubiasta * * * * * * * C D E F G A H

Otkrila sam da mi meditacija na boju i zvuk svake od akri pomae da se osjeam uskladenijom. Ponekad dok meditiram otpjevam zvuk Om sa svakom bojom akre. Isprva je bilo teko kombinirati boju i zvuk, ali vjebom ne samo da je postalo lake, ve je posta lo i prirodnije.

Za Om se vjeruje da je jedinstvena rije koja najbolje izraava boansku vibraciju. To je mona rije koja se stoljeima rabi da bi se postigao sklad pri lijeenju. U stvari, Om je smirujui zvuk koji se lako pjeva, dolazi iz dubine grudi i grla. Kad ga ponavljam dovodi me u vezu sa sre ditem moga bia. Otkrila sam da to due pjevam Om, to je dublje stanje moje svijesti. Meutim, kako nisam eljela postati redovnikom, pre stala sam pjevati Om u svrhu duboke meditacije. Sad ga ko ristim za povezivanje boje i zvuka akri. Dopustila sam zvuku da odjekuje u sreditu moga bia dok ne osjetim da je dotakao mjesto gdje osjeam da se moja dua spaja s ko zmosom. Energija koju osjeam smirujua je i iscjeljujua. Prvi put sam vidjela kako su zvukovi djelotvorni iznutra kad sam poela uiti pjevanje. Nikako mi nije bilo jasno za to se nakon sata osjeam puno usklaenijom. Nije bilo vano kako je zvualo moje pjevanje - bez obzira na to vi bracije su ispunjavale moj solarni pleksus, srce i tako dalje. Sjetila sam se da plesai i atletiari najvie vole terapiju zvunim valovima (diatermija) kad moraju iscijeliti povrede. Budui da sam tako osjetljiva na zvuk, na putovanja sa sobom nosim stroj za proizvodnju bijelog uma koji stvara ju njeni zvukovi valova oceana. (Zapravo, tu su i kia, slap, Surf I i Surf II.) Kad god sam u gradovima, napose ako moram spavati uz prometnu buku, bijeli um valova (Surf II) pomae mi da ne ujem zvukove koji dopiru izvana. Mislim da smo svi osjetljivi na zvukove na naine koji se ne daju izmjeriti. Otri zvukovi mogu pogubno djelovati na na um, tijelo i duh. Za razliku od njih, lijepa glazba i smireni ritmini zvukovi prirode, daju nam snagu. Mi smo poput prijemnika koji su namjeteni na ulazne i izlazne elektromagnetne vibracije. Na je ivani sustav izvrsno usklaen, a kad se sklad narui moemo postati bolesni i tjeskobno se osjeati. Schumannova rezonancija jest jednadba koja za kljuuje da ljudski sustav vibrira osnovnom brzinom od oko

7,8 do 8 titraja u sekundi, to se ne moe uti kad smo oputeni. Frekvencija modanih valova proizvedenih u meditaciji takoer se kree u rasponu od 8 titraja u sekundi. Fiziari tvrde da i sama Zemlja vibrira brzinom od 8 okretaja u sekundi. ivani sustavi svih ivih bia u skladu su s tom osnovnom frekvencijom. Dakle, nevidljiva har monijska rezonancija odjekuje izmeu Zemlje, kao ivueg vibrirajueg entiteta i ljudskog bia koje je oputeno. Kad smo uzrujani i napeti u neskladu smo s frekvencijama koji ma odjekuje sama Zemlja. Osjeaj sklada izmeu nas i Zemlje, tada postaje prirodno sjedinjenje elektromagnet skih vibracija. Kad sluamo lijepu glazbu, oscilacija glazbenih vibraci ja najee masira naa tkiva i stanice, to istodobno dovo di do ravnotee koja pospjeuje protok krvi, metabolizam i pulsiranje endokrinih lijezda. Glazba je univerzalni jezik moda upravo zato to pomae svakome od nas da vibrira kao jedno. Na primjer, najraniji oblici glazbe - udaranje ta povima jednog o drugi, ponavljanje brbljanja i gunanja bili su sredstva za izraavanje ritmikog zvuka, to jest vi bracije. U tom me je smislu zainteresiralo to Steven Halpern kae o pojavi koja se naziva ukrcavanje. To jest, kad god dva ili vie oscilatora vibriraju u istom polju gotovo istim rit mom, oni poinju usklaivati svoje ritmove sve dok ne zavibriraju na posve istoj razini. To je kozmiki zakon - prirod ni zakon. Do ukrcavanja dolazi ne samo unutar naih poje dinih tijela, ve i prilikom dodira s drugima. Prilagoavamo se jedno drugome sve dok ne pronaemo zajedniki ritam. Stoga, ako itko u naoj blizini pati, mi ne samo da emo to osjetiti, ve emo mu prilagoditi vlastiti ritam da bismo ga mogli razumjeti. Dakle, pojedinac je briga svih drugih. Stoga kad je svatko od nas usklaen sa samim sobom, to ima veliki utjecaj na postizanje sklada drugih. Kad smo ozbiljno nesinkronizirani sa samim sobom, istodobno uznemirujemo, smetamo i unesreujemo druge. Zbog toga

netko tko je kruto skeptian zaista moe negativno utjecati na osobu koja je medij ili ak umanjiti njegovu mo. Tako su mi meditacija na boje i zvuna terapija pomo gle da se osjeam smirenije, to mi je zauzvrat poboljalo zdravlje. Mislim da bi vei broj ljudi trebao nauiti rabiti ove tehnike i preuzeti odgovornost za uspostavljanje ra vnotee u sebi kao prvi korak k spoznaji da imaju pravo sebe doivjeti skladnima. Znanost kae da je kozmos izrazito skladno mjesto. Sve se u njemu kree k ravnotei i skladu. Mi ljudi, pod utjeca jem svoje sposobnosti samokritike zapravo se doimamo sretniji kad smo nesreeni i neskladni. Ali mislim da se to poinje mijenjati onoga trena kad shvatimo da je srea na izbor. Srea iziskuje sklad, a sklad iziskuje znanje, dok zna nje iziskuje stegu da ga se primijeni. Znanje o holistici i samo-iscjeljivanju jest dar koji jo uvijek ne elimo prihvatiti. Jo uvijek ponajprije vjerujemo medicinskim autoritetima, koji po definiciji lijee bolest, i ne ohrabruju osobu da sama zapone s procesom samo-iscjeljenja. Ali ak i na tom po druju neki su lijenici spremni priznati da mo individu alne vjere pomae ozdravljenju. Mi nismo sluajne nakupine kemijskih elemenata koje se mogu lijeiti samo lijekovima. Mi smo elektromagnetska bia i na razne naine moemo sami sebi pomoi. ovjek reagira na vibracije kojih je svjestan, kao to su zvuk, elek tricitet, toplina, svjetlo i boja. Ipak iza svega toga, stoji vibracijsko polje stvarnosti to ga ljudska osjetila jo ne mogu osjetiti, ali se moe otkriti znanstvenim instrumentima. Rentgenska zraka, na primjer, oscilira brzinom od 2 trilijuna vibracija u sekundi. U prirodi postoji vibracijski kontinuum, ali znanost ga moe tek donekle objasniti. Iza svih ovih stvarnosti nalaze se vie razine stvarnosti ije su vibracije jo bre i o kojima zapadnjaka znanost jo uvijek vrlo malo zna. One ukljuuju eterina podruja, te astralne, mentalne i duhovne razine. Svaka razina posto janja i stvarnosti slijedi vlastite zakone i principe.

Kako je svako ljudsko bie u svojoj biti boanskost i u sebi nosi boansku vibraciju, ono moe izlijeiti mnoge bolesti dodirom, vizualizacijom i meditacijom na duhovne vibracije veih brzina. To je razlog zbog kojeg za neke ljude kaemo da imaju iscjeliteljske ruke. Tijelo je nusproizvod uma i duha. Energija slijedi misao. Tijelo slijedi svijest. U stvari, na fiziki svijet ovisi o onome to svjesno projici ramo i kako ga doivljavamo. Stoga je uporaba vizualizacije upotpunjene zvukom ili glazbom, koja omoguuje harmoniji tonova da nas opusti i oslobodi stresa i napetosti, dostupna svima onima koji su spremni preuzeti odgovornost za sebe i vrsto vjerovati da e se unutranji sklad stopiti s vanjskom vibracijom. Evo jednoga od procesa kojima se sluim: Napravim toplu kupku u vrijeme kad znam da me nitko nee uznemiravati. Iskljuim telefon. Stavim kristale na sve etiri strane kade i okrenem ih prema unutra. Neki put u vodu dodam eterino ulje za kupanje, primjerice s mirisom cvijea ili borovine. U kupaonici zapalim svijeu i pustim laganu glazbu, ko ju biram u skladu s trenutnim potrebama. To nikad nije rock 'n' roll. Sjednem u kadu i duboko udahnem tri puta, jednom za tijelo, jednom za um i jednom za duh, te dopustim glazbi da se razlijeva preko mene i kroz mene. Udiem sve boje koje mi padnu na um. Udiem ih duboko i s povjerenjem. Osjeam kako se svaka boja stapa s odgovarajuom akrom. Zatim se zamislim u prekrasnom vrtu, s pticama, cvijeem, drveem i ivotinjama posvuda oko mene. Kad glazba dosegne mjesto na kojem osjeam da uz nju mogu pjevati Om, to i uinim. Osjeam kako me ispunjavaju zvune vibracije. Pjevam Om uz glazbu, osjeajui kako tonovi i boje pleu u meni. To je predivan osjeaj. Osjeam se poput djeteta. Oslobaa me napetosti. Omoguuje mi da se osjeam slobodnom. Zatim se na platnu moga uma odigra pustolovina, jer doputam mati da me povede

kamo god eli. Kadto je put miran i jednostavan, a katkada je sloen i bolji od bilo kojeg filma koji sam ikada snimila. Vjerujem svojem viem ja koje me vodi stazama kojima nikada prije nisam kroila. Znam da sam sigurna i da se uvi jek mogu vratiti u kadu u kupaonici ako to poelim. Ponekad sreem ljude s kojima trebam razrijeiti sukobe. Katkad sreem stare prijatelje iz drugih ivota, kao i iz ovog. (I oito je da imam puno prijatelja!). to se vie preputam, bolje se zabavljam i manje stresa osjeam kad se meditacija zavri. Ja sam ja, ali drukija. Na neki nain znam da nisam samo trodimenzionalno bie. Imam vie dimenzija i pod jednako me zanima svaka od njih. Imam osjeaj iskustva svog vremena u jednom trenutku i shvaam da je sredite ovog iskustva u ovom ivotu, koji je prizemljen u ovoj kadi, najsitnija tokica u totalitetu koji sam uistinu ja. Ja sam sve i svatko odjednom. Ja sam hologram svega to postoji. Osjeam se kao da je u meni sadrana bit velianstvenog sjedinjenja - i u tom sam trenutku doma.

11
Sex i akre
ivot je bumerang. Ono to dajemo to nam se i vraa.

o sada smo govorili o duhovnom znaenju boje i zvuka, o tihoj snazi vieg ja i kako se ona odnosi na tijela u kojima ivimo, meutim nita od toga nema smisla ako se u to ne ukljui jedna od najtemeljnijih ljudskih aktivnosti tj. seks. Seks je privlaan i zamren jed nako koliko i svaka ljudska pustolovina u koju se upustimo. Prvo, iz svega onoga to sam proitala i nauila od psi hijatara i psihologa, seks se rijetko svodi samo na seks. Seks se uglavnom koristi da bi se shvatile druge emocije i druge potrebe kao to su mo, posesivnost, kontrola, pristojnost, dominacija, tjeskoba, majinski kompleks, oinski kom pleks te mnotvo drugih vidova ljudskog ivota. Pokuaj da se sve to razumije rezultirao je tisuama knjiga koje su na pisali strunjaci za svaki pojedini vid. Veina je toga anali tiki materijal koji je nuno negativan, jer se bavi razdorom. Relativno je malo reeno o vitalnoj i pozitivnoj ulozi se ksa u ljudskim vezama kako fizikim tako i duhovnim. Zna mo da je seks od ivotne vanosti jer je on temeljna sila ko ja osigurava ljudski opstanak. Znamo da bi trebao biti pozi tivan upravo stoga to je tako temeljan, a napose zato to znamo da ono to osjeamo prema drugom ljudskom biu, u tom smislu, moe biti najsnanije sredstvo za zajedniko ostvarenje radosne intime.

Ono to nigdje u knjigama nisam nala, jest intuitivna snaga koju osjetimo kad nas privlai drugo ljudsko bie. A to je ono o emu bih eljela govoriti. Osjeam da nas ne privlai samo tijelo i lice, ve i bit due neke osobe. Moda se sjeamo te osobe iz nekog drugog vremena i s nekog drugog mjesta. Kad se dvije due sretnu i dou u dodir, seks postaje dijalog tjelesnih bia koji omoguuje duama da prepoznaju jedna drugu, te se dublje upoznaju i osjete. Vjerujem da smo svi u prolim ivotima stekli iskustva i kao mukarci i kao ene. Svaki spol nosi u sebi razliite kombinacije energije, muka je energija odlunija, oitija i usmjerena na intelekt; enska je vie spremna na primanje, intuitivno kreativna i usmjerena na emocije. U kulturama Indije, Bliskog istoka i Orijenta, ensko je predoeno energijom yin, a muko energijom yang. Ove se dvije energije u osnovi nadopunjuju, one zajedno djeluju u kozmosu kako bi proizvele cjelinu, yang je vanjska i uoljiva energija, a yin unutranja i stvaralaka. Promatrajui spolne nagone iz ove perspektive tj. iz potrebe da se yin i yang nadopune i sjedine, bilo mi je za nimljivo istraivati emotivne dimenzije koje prate seksualne potrebe i njihovu povezanost sa sustavom akri. Nauila sam da se u istonim kulturama dri da yang energija pokree tri nie akre kod mukaraca i ena, to je energija koja u nama potie pitanja to se ponajprije odnose na fiziku, zemaljsku razinu postojanja. Yin energija pokree tri vie akre, kod ena i mukaraca, a ponajprije se bavi duhovnim pitanjima. Srana akra, koja je smjetena u sredini ima osobine i mukog i enskog (androgina je). To je sjedite i prebivalite due ili vieg ja i u njoj su energije yin i yang u savrenoj ravnotei. Vie ja povezano je i isprepleteno s boanskom energijom u kojoj je takoer sadrana savrena ravnotea stvaranja i oitovanja vina i yanga. Stoga, im vie osjeamo savrenstvo vieg ja, tim bo lje odraavamo savrenu ravnoteu u sebi, te smo vie

androgini. To ne znai biseksualni. To naprosto znai sa vrenu ravnoteu i prepoznavanje enske i muke dimenzi je u nama. Kad paljivo preispitamo svoje probleme i sukobe koji se odnose na ivot, slobodu i potragu za sreom, postaje savreno jasnim da se mnogi od njih svode na nae predo dbe o mukim i enskim pitanjima, ne samo u vezi sa sek som ve i u smislu vlastitog kreativnog izraavanja i oito vanja. Moramo li biti nepopustljivi iz straha od njenosti i pasivnosti? Moramo li kontrolirati druge iz straha da oni ne bi kontrolirali nas? Usuujemo li se oslunuti apat intuicije umjesto glasnih zahtjeva intelekta? Zato to smo nesavrena bia koja se, kako najbolje znaju, nose sa svojim manjkavostima, nezadovoljenim potrebama i bijesom, pomou seksualne privlanosti oda biremo ljude koji e nam pomoi da te probleme rijeimo. Seksualno nas moe privlaiti netko zbog toga to osje amo da on/ona ima problem koji je odraz nae vlastite muke, pa seks postaje izgovor i most do intime. Ono to tek kroz maglu naziremo u sebi moemo neoekivano jasno prepoznati u drugome. Intimnost nam daje priliku da to prepoznamo. Veza postaje daleko pozitivnija kad shvatimo da u partneru vidimo sebe - kako svoje dobre tako i loe strane. Dakle, istraivati u sebi zato volimo jednu osobu, a ne neku drugu moe biti vrlo pouno iskustvo i iznimno je vano u otkrivanju tko zapravo jesmo i koga to volimo ili ne volimo (samoga sebe!). Nai se problemi u izraavanju i fizikoj intimi zapravo svode na uspostavljanje ravnotee izmeu mukog i en skog u nama samima. Stoga, metafizikim rijeima, prvi je korak da svaki par tner prepozna vrijednost mukog i enskog u sebi. To nije lako. Mnogi se mukarci boje yin energije u sebi. Moda bi im prepoznavanje yang elemenata u njihovoj partnerici po moglo da prihvate vlastitu osjetljivost i sposobnost za intuici ju i njenost. Ovo se takoer odnosi i na homoseksualne

veze. Kad doe do svae i nerazumijevanja, vrlo korisna vjeba za iznalaenje kompromisa jest ono to glumci esto rade, naime, proitaju ulogu drugoga. Onog trenutka kad ponete igrati ulogu svoga protivnika (ili partnera), poin jete bolje shvaati njegove probleme. Upravo stoga to, ako se sjeate, vaa suprotnost ita vau ulogu. To je vrlo pouan proces i moe pomoi da se ublae strah i bijes i tako shvati snaga i yina i yanga. Kulture koje razumiju utjecaj energije zodijaka (svakih 2100 godina izmjenjuje se energija jednog horoskopskog znaka) svjesne su da je energija doba koje upravo zavrava - doba Riba - muka, yang energija. To je snana energija nepopustljivosti, oitovanja moi racionalnog intelekta i volje. Zapadni je svijet savreni primjer izraavanja yang energije. Dapae, veina svjetskih voa su ljudi koji su pokuali rijeiti probleme planeta sluei se ponajprije in telektom i voljom. Sad smo u dobu Vodenjaka ija je ener gija enska - yin, te iziskuje uspostavljanje ravnotee iz meu intelekta i snage volje i izvora intuicije i duhovnosti. Nedostatak duhovnosti u svijetu, tada se na vie naina osjea kao nedostatak enske energije, enske duhovnosti kako u vodstvu tako i u osobnim vezama. Kad se kreativna, duhovna, enska, yang energija ne potuje, ne koristi, ne priznaje i ne ukljuuje u rjeavanje ljudskih problema, moe doi do tekih posljedica koje su danas tako oite. Raaju se neprijateljstvo, strah, sukob, bijes i nedostatak razumijevanja. Duhovni uitelji kau da je za borbu s neprijateljem potrebno prvo - pokuati ga razumjeti, drugo - shvatiti da vas vee zajedniko tlo koje stvaraju dvi je suprotne sile, bez kojih ne bi bilo sukoba. Tu se radi o dva suprotna stajalita u odnosu na istu temu, stoga mora pos tojati zajedniko polazite. Oito je da u razumijevanju onoga to nam je zajedniko lei najvea mogunost za rjeenje sukoba. Tako se teite premjeta s razliitosti na slinosti. Polaritet koji je na poetku uzrokovao sukob suprotnosti,

moe postati spoj vrlih protivnika tamo gdje se prepozna ono to je obojici zajedniko. Tree, stvarna razina du hovnog razvoja moe se dostii kad suprotne sile spoznaju da su upravo razlike posluile kao katalizator za dublje razu mijevanje i ak ljubav. Jedinstvo suprotnosti raa ljubav, pa bi se moglo rei da svaka strana u sukobu odraava neri jeene probleme druge strane. Tvoj neprijatelj tad postaje tvoj najbolji prijatelj. Takvo je razumijevanje, po mome miljenju, napredni stupanj koji poinje s preispitivanjem samoga sebe: to je to ega se bojim? Moj neprijatelj daje odgovor. Onda to postaje duhovno pitanje, zato to uimo od naeg neprijatelja. Na neprijatelj postaje na uitelj. Po treba za dominacijom nad drugima pretvara se u potrebu za unutarnjim shvaanjem i dominacijom nad samim so bom. To je osnovni princip borilakih vjetina (tai chi, aikido itd.) koji je ujedno i najbolji mogui nain za rjeenje sukoba. Mi na Zapadu takoer polako shvaamo da rjee nje sukoba u svijetu poinje s preobrazbom sebe kod kue. Uvjet za to jest ravnotea izmeu mukog i enskog pristupa razumijevanju ne samo toga tko smo ve i tko mo emo postati. A to znai da si vie ne moemo dopustiti da i dalje zanemarujemo enski princip duhovnosti u svojoj te meljnoj prirodi. Ja bih, na primjer eljela biti svjesnija na sljea svoje duhovne energije koja od nas iziskuje da pod jednako priznamo i muki i enski princip u sebi, te da se ponaamo vie u skladu s nadahnuem iz srca nego to smo to inili do sad. Srce - osjeaji, emocije - jest sjedite bo anske svijesti, a ne intelekta i uma. Ezoterika i mistika literatura pouava da su prije puno eona, u doba Lemurije i Atlantide, ljudska bia do segla izvanrednu razinu duhovnosti. Izraavali smo se kroz tijela i umove koji su savreno odraavali ravnoteu izmeu yina i yanga u dui. Zavodljivost tehnologije odvukla nam je pozornost s duhovnog i kao rezultat, ta su velianstvena drutva nestala.

Suoeni smo s mogunou da nam se to isto sada ponovno dogodi. Tehnologija u suvremenom svijetu uzro kuje krizu duhovnosti. Vjeruje li netko u postojanje Atlantide i Lemurije, uistinu je nevano. Ono to je vano jest da se stupanj razvoja nekog drutva odreuje u skladu s du hovnim napretkom njegovih lanova. Duhovni stupanj pojedine osobe odraava se u njego voj sposobnosti da ivi u skladu sa svojim susjedima na fizikoj razini. Duhovni stupanj drutva odraava se u sposobnosti drutva da u skladu ivi s drugim drutvima. Samo e tada i ovjek i drutvo ivjeti na nain na koji se oituje Boanska snaga. Pojam odvojenosti od Boga vie ne postoji. Svi smo jedno. Kreativno djelovanje i ljubav posta ju mogui na svim razinama koje moemo zamisliti. Jednom kad ovjekov primarni cilj bude da se oituje kao Bog, razine njegova izraavanja postat e suptilnije. Tad e nam nadahnue i svrha samoga ivota biti produhovljavanje nae fizike razine sve dok ne postanemo sve vie nalik Bogu, sposobniji za iskazivanje suosjeanja i ljubavi prema pojedincima i prema cijelom univerzumu. Kakve to veze ima sa seksom i akrama? Danas se nalazimo u situaciji kad su spolno prenosive bolesti dosegle kriznu toku i opasne su gotovo kao rat. Te se bolesti ire bre nego to ih moemo pratiti. Doima se kao da nas sama priroda preklinje da se okrenemo sebi i pronaemo svoj identitet u kome su yin i yang u ravnotei, prije nego bude prekasno, da uronimo u vlastitu osobnost, umjesto to ne prestano na druge prebacujemo odgovornost za ono to jesmo. Kao da nas sve ispunjava neki neshvatljivi osjeaj frustracije i gubitka, nedostatak cjelovitosti. Taj neshvatljivi osjeaj gubitka i u istoj mjeri neshvatljiva i stalna potreba za nadoknadom tog gubitka drugim ljudskim biem samo nagomilavaju jednu frustraciju na drugu. Osjeam da e tek kad se okrenemo k sebi i preuzmemo kontrolu nad ravnoteom u sebi, uslijediti istinsko ispunjenje.

Tu se podrazumijeva rad s akrama. Rad na akrama i njihovo razumijevanje moe pomoi da se oblikuje i izgradi priroda dobre spolne veze, zato to je usmjeren na unu tranje duhovne centre. U drevno doba razvijane su tehnike tantre i vjebe da bi se podigla spolna svjesnost mukarca i ene, kako bi mogli ostvariti potpuniji meusob ni odnos kako pojedinano tako i zajedno. Nain za to bila je meditacija u kojoj se s ljubavlju i potovanjem usmjerava na tih sedam centara svijesti u e ljenom partneru. Par sjedi jedno nasuprot drugom, usredotoivi se na boju, frekvenciju vibracije, emotivna pitanja i boansku energiju unutar njihovog sustava akri sve dok vjeba ne postane erotiki i osjetilno usredotoena. Ubrzo bi krv oba partnera bila ispunjena erotikom. Tantriki je seks tad bio duhovno prepoznavanje energijskih centara kod ljubavnih partnera. Ubrzo je svatko od njih prepoznao sebe u partneru. Erotina se elja duhovno usmjeravala i ostvarivala kad se kundalini (ivotna energija) podigla iz najnie akre do krunske akre, uslijedio bi orgazam i vrata k Bogu i viim duhovnim spoznajama, bila bi otvorena. Spolni in postao je in sjedinjavanja duhovnosti na razini due, omoguavajui da doe do zaea u povienoj frekvenciji vibracija, tako da nova dua moe imati izrazito usklaeno spajanje jajaca i spermija kao sredstva za ulazak na tjelesnu razinu. Pojedinani oblici spolne elje, privlanosti i odbojnos ti razvijaju se u skladu s najvanijim problemima akri na kojima osoba radi. Nije bilo dovoljno samo da jedan part ner osjeti spolnu privlanost prema drugome, morao je k tome, biti usklaen s njegovim/njezinim emotivnim centri ma koje predstavljaju kotai akri. Na taj nain emotivne potrebe koje nadziru sedam akri i partner koji je svjestan njihove vanosti u tijelu ine ljubavnika profinjenih osjetila.

Pri orgazmu dolazi do obrata mukog i enskog pola riteta. Muko postaje pasivnije, a ensko odlunije. Stoga se, u uspjenom i osvjetenom seksu postie androgina cjelina. Seks je u tom sluaju izraz androginosti due, to jest, savreno uravnoteenog yina i yanga. To je duhovni napor bez odmjeravanja moi, sadomazohizma, ponienja ili posesivnosti. Kad je seks slobodan od svih ovih ogranienja on postaje duhovnim inom, istom emocijom i tako part nere ispunjava osjeajem da doseu Boga. Seksualne pustolovine tijekom dijaloga tijela kojim se postie sjedinjenje yina i yanga, stvaraju iskustvo koje nas moe odrati u zajednici s nekim godinama, zato to u na ma budi sjeanje na pradavnu ravnoteu. Osjeamo se kao jedno, osjeamo se povezanima, osjeamo se cjelovitima. Mnogi ljudi, uslijed brzog procvata svog duhovnog buenja vide seks u drukijem svjetlu nego ranije. Ne os jeaju vie spolnu napetost zato to postiu bolju ravnoteu u sebi. Osjeaju se kao da seks die ruke od njih, a ne obrat no. Sad im vie nije tako nuno potrebno da pronau par tnera kako bi zadovoljili svoje tjelesne potrebe. Njihovo se sebstvo ispunjava i postaje jasnije iznutra. Ljudi se osjeaju potpunijim iznutra i zato kad osjete privlanost prema dru goj osobi, do njihove veze dolazi zbog podjednakog pre poznavanja, a ne iz straha, nude i samoe. Kad steknete povjerenje u duhovnost spolnosti, zapra vo doputate sebi da se predate svojoj enskoj energiji. To nije lako kad ivimo u svijetu kojeg pokree yang energija. A predavanje je kljuna rije u toj reenici. To znai do pustiti sebi da se predamo Boici intuicije, Boici kre ativnosti, Boici skrivenog boanskog plama povjerenja u sebi. Nema veze jeste li muko ili ensko, Boica energije udi da se izrazi. To je energija tolerancije, poputanja, ohrabrivanja i bezuvjetne ljubavi. Kad prepoznamo Boicu enskoga u svakome od nas, dosei emo produhovljenost na fizikoj razini. Meutim, predugo smo se bojali ukazati joj povjerenje. Zapravo, iz straha smo stvarali predrasude. Smijem li si

priutiti da vjerujem kako neu biti izgubljen ili svladan? Smijem li si priutiti da se razvijam umjesto da prei vljavam? To su pitanja o spolnosti koja se postavljaju u Novom dobu duhovnosti. Muka, oita energija moe se vidjeti. enska, kreativna energija skrivena je. Imati povjerenja u ensko znai vjerovati u nevidljivo: nevidljive istine, ne vidljive dimenzije, nevidljivu stvarnost, nevidljive entitete. Naposljetku i u nevidljivog Boga. rtvovati svoj vidljivi identitet u ime uspostavljanja ravnotee u identitetu koji se jo ne vidi i ne moe provjeri ti, zadaa je pred svima nama. Strunjaci smo za naine fizikog opstanka, ali smo u duhovnoj evoluciji novaci. Moda smo nakon potopa i unitenja poznatog svijeta (bez obzira na to jesu li postojale Atlantida i Lemurija) iz golemog straha popustili i prilagodili se golom opstanku, te po cijenu rtvovanja duhovnosti, poeli vjerovati u proces evolucije. Samo razvijena dua moe uistinu opstati, ali nas nepovjerenje i strah sprjeavaju da prepoznamo mudrost tih rijei. Stoga, na opstanak ovisi o tome jesmo li prepoznali potrebu za uspostavljanjem fizike, mentalne i duhovne ravnotee u sebi. A duhovna je ravnotea najvanija od svih. Moda je i sama svrha ivota upravo povezivanje vi dljivog i nevidljivog u naoj fizikoj stvarnosti - usklaiva nje mukog i enskog u nama i njegovanje oba dijela kod naeg partnera. Tad emo znati da smo duhovni svijet po vezali s materijalnim, a materijalni s duhovnim. A u vezama s drugim ljudima izraavat emo se s jednakim potova njem prema onome to uistinu jesmo - savrena ravnotea mukog i enskog.

12
Cjelokupno vrijeme istodobno
Svatko je od nas privremeno utjelovljenje sjeanja.

ojam vremena za mene je oduvijek bio neuhvatljiv i kompaktan. To je stoga to ga nikada nemam do voljno. Sjeam se da sam od puberteta osjeala da mi je vrijeme gotovo neprijatelj. Mislim da se osobe koje uvijek ele postii vie kao to sam ja, uglavnom slino osjeaju. Vrijeme je za mene bilo pokretaka sila (nedo statak vremena davao mi je poticaj da uinim jo vie), ali taj me pristup nikada nije usreio. Zbog toga sam bila u is toj mjeri potitena koliko i produktivna. Poela sam osjeati da mora postojati nain da se spram vremena odnosim tako da istodobno budem i sret na i produktivna. Nikad se zapravo nisam slagala s teorijom da mi je drae biti neurotini umjetnik nego sretna skitnica. Kad sam se poela baviti duhovnim i metafizikim is traivanjem, shvatila sam da se i moj pojam o vremenu mi jenja. Time ne mislim da sam poela kasniti na sastanke za to to sam lebdjela u blaenstvu. Mislim da sam, iz nekog razloga, shvatila da ako se opustim i predam i vjerujem da e vremena biti dovoljno, obino bi tako i ispalo. Doimalo se kao da se vrijeme savija i produava. Ako sam vjerovala da e sve biti u redu, obino je i bilo. Meditacija silno utjee na to. Dok sam meditirala, otkrila sam da vrijeme dobija novo znaenje. Proitala sam da je Einstein rekao da je linearno

vrijeme ljudski izum, stvoren da nam pomogne da se usre dotoimo u vremenu. Jesam li izmislila svoj pojam o vre menu kako bih se lake usredotoila na uspjeh? Dok sam meditirala, osjetila sam povezanost s univer zalnom cjelinom i vrijeme je, na nain kako sam ga ranije mjerila, postalo nevano. To mi je pomoglo da se osjetim dijelom svega i svugdje istodobno. Osjetila sam da sam po stala jo produktivnija, jer me je sada pokretala univerzalna cjelina, umjesto stresa i tjeskobe zbog onoga to moda neu napraviti u budunosti. Taj ezoterini, mistini po jam cjelokupnog vremena, sada je sr znanstvenog raz miljanja Novog doba, tema za pokuse i najvii oblik um nog razmiljanja. Ipak, dua ne poznaje mjere. Rijei poput drugokada i drugogdje padaju mi na pamet kad opisujem neograniene parametre iskustva due. Dok uranjam i izranjam iz meditativnih iskustava, os jeam da su prolost i budunost jednako stvarne kao i sa danjost. I one to uistinu jesu. Imate jasna emotivna sjea nja na vremena i mjesta iz prolosti i budunosti - no ipak se osjeate kao da se sve odvija u sadanjosti. Kad se to dogodi, postajete duboko svijesni to je to cjelokupno vrijeme koje se zapravo, odvija istodobno. Drugim rijeima, nae iskustvo linearnog vremena u stvarnosti, jest iskustvo koje nam omoguuje da se lake usredotoimo na ono to nas u ogranienom trenutku naj vie zanima i intrigira. Zapravo, jednostavnim mijenja njem toke na koju smo usredotoeni, mogli bismo iskusiti drugo vrijeme i drugi doivljaj irenja nae svijesti o tre nutku. Iz ove perspektive, linearna reinkarnacija (to jest ivoti koji se odvijaju jedan nakon drugoga) nije istina, ve prije iskustvo na koje smo se usredotoili i izabrali usmjeriti svoju svjesnu panju. Dakle, ivot koji sada ivimo naprosto je e ljena toka, plod nae kreacije, a simultano postoji s drugim

stvorenim doivljajima to se odvijaju, ali na koje smo usre dotoeni sada. Ilustrirat u to usporedbom s tijelom. Znam da imam ci jelo tijelo, glavu, torzo, ruke i noge. Ako se, meutim, odlu im usredotoiti i usmjeriti panju samo na svoju desnu ru ku, izgubit u svijest o tome da postoje ostali dijelovi moga tijela u onoj mjeri u kojoj u se usredotoiti na ruku. To ne znai da ostatak moga tijela ne postoji, ve samo da istodo bno nisam usredotoena na svijest o ostalim dijelovima svo ga tijela. Desna ruka predstavlja sadanji ivot. Taj ivot po stoji uslijed nae usredotoenosti, ali to ne znai da se cje lovitost svih iskustava moje due ne odvija istodobno s njim. Ili gledajui to iz drugog kuta, ako su Einstein, Alain, Aspect i drugi fiziari u pravu kad kau da se cjelokupno vrijeme odvija istodobno, onda je to tono i za cjelokupno iskustvo due. Shvaanje tog pojma na mene je imalo golem utjecaj. Ako se svo vrijeme odvija istodobno, onda problemi ovog vremena nisu ozbiljni, zato to su oni samo rezultati ono ga to se odvijalo ranije. Zakon karme tada postaje jasni ji. Zapravo s vremenom moete otkriti porijeklo bolnog iskustva i vidjeti koliko je savren zakon uzroka i posljedica. Iznenada postajete svijesni da karma nije kazna, ve da umjesto toga doivljavate iskustvo dovrenja punog kruga onoga to ste na poetku izrazili. Energija koju ste izrazili na koncu vam se vraa poput bumeranga i vi primate sve ono to ste dali bez obzira na to kad se to dogodilo. Budui da se sve vrijeme i sva energija odvijaju istodobno, mi oda biremo ono to elimo iskusiti i na to se elimo usredo toiti. Otud naa slobodna volja. Stoga, kad se kae da biramo i stvaramo vlastitu stvar nost, misli se na to da iz nepreglednih virova moguih uzo raka energije, odabiremo one harmonije koje pretvaramo u emocionalne impulse to nas najbolje dovode u dodir s uenjem i iskustvima koja su nam najpotrebnija.

Svaki put kad me neto mui ili uznemiri, ja se okrenem k sebi i zamolim vie ja da me vodi do izvora tog osjeaja. Ako sam disciplinirana i posvetim se unutranjem preda vanju, mogu slijediti uzrok i posljedice te potekoe kroz ivote koji su se odvijali prije vie tisua godina. Kad se uivim u potragu i istraivanje, osjeam se kao da se sve odvija sada. Dakle, ja sam danas u ovome ivotu, rezultat mnotva iskustava i karme to se nagomilavala tijekom mnogih ivota. Ja sam proizvod svih svojih ivota i iskusta va, upravo kao to sam kao odrasla osoba danas rezultat svih svojih iskustava iz djetinjstva. Kad se sjetim onoga to mi se dogaalo kao djetetu, iste emocije osjeam i sada. Njihov utjecaj moe biti jednako jak, premda je proien kroz predodbe odrasle osobe. Tijekom hipnotike regresije, ljudsko bie proivljava prole dogaaje u istim emotivnim centrima u kojima su se oni i odigrali. Hipnotizirana osoba tad nema kontrolu i ne moe stvari vidjeti kroz svjesne predodbe odrasle osobe koja je sada. Umjesto toga, hipnoza joj omoguuje da proivi ta iskustva u sebi, to se unato tome to zvui naivno, jo uvijek odvija sada. Tako je mogue proiriti nae ogranieno, linearno sh vaanje vremena i poeti shvaati da stvarnost ima puno ire mogunosti. U zapadnjakim kulturama ljudi rabe razliite strukture i tehnike razmiljanja o tome kako doivljavaju sebe od onih kojima se slue ljudi iz istonjakih kultura. Nas ue da razmiljamo i doivljavamo na linearni nain, to iziskuje ja ka logika i racionalna uporita. To je podruje lijeve po lutke mozga. Ljudi koji razmiljaju rabei lijevu polutku mozga, svjesno stavljaju jednu misao ispred druge, vrlo slino nainu na koji hodamo, idui od uzroka do posljedice jasnim, ali uskim putevima misli. Takvo je raz miljanje osnova znanstvenog naina pojednostavljivanja stvari koje je obiljeje nae tehnoloke genijalnosti, ali je

sklono znemarivati sve ono to se ne nalazi iskljuivo na njegovom putu ili izlazi iz okvira prouavanih podataka. Istonjaki nain razmiljanja manje je linearan, ne sli jedi ravnu crtu, ve ima veu irinu i prihvaa istraivanje krivina i sporednih putova. Takvom razmiljanju manjka preciznosti, ono je rasprenije i apstraktnije, te stoga lake obuhvaa vei broj kontradiktornih pojmova istodobno. Kao rezultat, istonjaki mislilac ili znanstvenik moe vidjeti iru povezanost dogaaja, to bi zapadnjaka koji se slui li jevom polutkom mozga samo zbunilo i dovelo pred paradoksalnu zagonetku. Zapadnjaki racionalni, objek tivni pristup slijedi pravila klasine logike i vrlo je pouzdan kad se radi o linearnoj stvarnosti. Ali zapadnjaki mislioci imaju potekoe s prihvaanjem novih predodbi o irim shvaanjima koja objanjavaju samu prirodu stvarnosti. U posljednje vrijeme, to jest u posljednjih nekoliko de setaka godina, na Zapadu je dolo do poplave znanstvenog razmiljanja i istraivanja pojmova za koje se moe rei da granie s mistinim. Sama je kvantna teorija otvorila veli anstvena podruja za pretpostavke o prirodi kozmosa, to je zauzvrat dovelo do pitanja kako kozmos dobija informa cije, kako je skupina istih stanica u ljudskom tijelu, na pri mjer, od kojih svaka nosi svoj kod DNK, sposobna odluiti koja e se od njih razviti u glavu, ili ruku ili neto tree? Tko ili to obavjetava stanice o njihovim razliitim ulogama kad je u svakoj od njih sadran potencijal da se razvije u bi lo koji od dijelova tijela? Ni Istok ni Zapad nemaju odgovor, ali su se na Zapadu pojavile sjajne pretpostavke koje nas izravno vode putem pitanja to je to svijest?. Biokemiar Rupert Sheldrake razvio je radikalnu teoriju o M-polju koju sam ve opisala, a koja dokazuje sposobnost pripadnika iste vrste da odmah naue naine ponaanja i razvoja jedni od drugih, una to injenici da su prostorno odvojeni. M-polje se iri i kroz vrijeme i kroz prostor.

Ova kao i mnoge druge teorije temeljene na dokazima i pokusima potvruju holistiki pojam o prostoru i vreme nu. ini se da istonjakom sustavu razmiljanja nije potre ban dokaz, budui da prihvaa predodbe s veom fleksibilnou i na novim razinama intuitivne spoznaje. Takvo razmiljanje potjee iz desne polutke mozga. Ono omo guuje intuitivni i subjektivni pristup koji stvara nove oblike misli i nove ideje. Ono nam takoer pomae da se na neki nain lake predamo duhovnoj stvarnosti u sebi. Do takvog predavanja dolazi tijekom meditacije, koju mnogi istonjaci redovito prakticiraju. Mnogi ljudi tijekom meditacije mogu vidjeti sebe u prolim ivotima, katkad ponovno proivljavajui dramati ne dogaaje iz prolih ivota koji objanjavaju strah to ga nose u sebi tijekom ovoga ivota. Na Istoku se reinkarnacija prihvaa kao neto normal no. Ljudi osjeaju da se njihova dua, njihovo vie ja, sjea svih ivota, premda ih na svjesni um moda ne prepozna je. Tijekom meditacije, ovjek poinje osjeati suptilnu univerzalnu energiju vibracija koju Indijci nazivaju prana, Kinezi chi, Egipani ka, Wilhelm Reich je to nazivao orgonskom energijom, Mesmer ivotinjskim magnetizmom, a 14 Reichenbach odskom silom. To je energija Bojeg izvora u nama. Kad uspostavimo vezu s njom, automatski osjeamo kako postajemo uravnoteeniji. Danas pod utjecajem istonjakog naina razmiljanja koji ulazi u zapadnjaki tok svijesti, mi na Zapadu polako si doputamo viestranu spoznaju onoga to nazivamo stva rnost. Nije nuno vrsto slijediti linearna ogranienja logike i empirikog dokazivanja. Proces pamenja, mata, intu itivne vizije polako prelaze okvire nestvarnoga i stvaraju
14

Odin - glavni bog u skandinavskoj mitologiji.

podruje proirene stvarnosti. Drugim rijeima, fizike di menzije stvarnosti koje mi doivljavamo ne moraju biti, i zapravo zasigurno nisu, jedine dimenzije stvarnosti koje postoje. Dapae, fiziar David Bohm razvio je teoriju skrivenih promjenjivih koje postoje na drugoj razini ili razinama stvarnosti to nadilazi okvire ak i kvantne neizvjesnosti. Nakon to je Bohm upoznao Krishnamurtija15, nastavio je dalje razmiljati na koji se nain teorija o povezanosti subatomskih estica odnosi spram kozmosa. U svojoj knjizi Cjelovitost i implicitni poredak, Bohm za kljuuje da ne samo da je svijet subatomskih estica dio nerazdvojive cjeline koja postoji na nekoliko razina, ve da je vidljivi svijet - trodimenzionalni svijet koji prepoznajemo - samo projekcija neke vie i viestruke stvarnosti. Nadalje, sve se to odnosi na cjelovitost vremena, na cjelokupnu meusobnu povezanost i isprepletenost. Na taj nain temeljni pristupi u zapadnjakom nainu miljenja i doivljaja postaju sve uravnoteeniji, a mi se kao posljedica toga osjeamo slobodnijima da istraujemo sebe kao duhovna bia, da spoznamo duhovnu istinu koja e naposljetku biti jednako cijenjena kao i tehnoloka istina. Mi zapravo istraujemo unutranju fiziku snage due. Intuitivna spoznaja due duboko je ukorijenjena u ljud skoj prirodi, samo to smo mi na Zapadu predugo zane marivali svoje duhovne korjene. Intuicija je oduvijek pri donosila vie za evoluciju ovjeanstva od ogranienih lo gikih pretpostavki, zato to se ona odnosi na vie dimenzi je i boansku stvarnost. Ona nam omoguuje da se osje amo povezanima s izvorom boanske energije u sebi, koji ima neograniene mogunosti, a izraava se kroz nadah nue i ljubav.

15

Vidi biljeku 8

Kod veine djece lijeva i desna polutka mozga su u ra vnotei, i sva su djeca uglavnom vidovita sve dok ne ponu usvajati uvjetovane naine razmiljanja i prihvaati namet nuta ogranienja. Uzrok tome da je veina djece vidovita lei u epifizi, koju istonjaka ezoterika uenja dre organom za telepatiju. Kod djece je epifiza od roenja iz nimno dobro razvijena, ali ta lijezda postupno zakrljava uslijed nedostatka poticaja ili uporabe dok dijete odrasta i poinje se vie sluiti logikom lijeve polutke mozga a manje intuicijom i osjeajima iz desne polutke. Vidovito dijete vidi ono to je skriveno od pogleda smr tnika koji se povode za lijevom polutkom mozga, te se nalazi u tzv. etvrtoj dimenziji koja nadilazi sve dimenzije to ih mi doivljavamo kao stvarnost. etvrta je dimenzija podruje nadsvjesnog. U toj di menziji, kako kae Einstein, nema ni vremena ni prostora. Mistici kau da je to dimenzija due, koja sa svojeg uz vienog mjesta obuhvaa kozmos u kojem znanje, mudrost i vrijeme postoje kao jedna cjelina. I drevni uitelji i suvremeni mudraci slau se u tvrdnji da ljudski um, kad se uspostavi veza izmeu njega i nadsvijesti due, postaje sposoban spoznati sve znanje o svim taj nama ivota i kozmosa. Istonjak vidi ovjeka u biti kao duh utjelovljen u tijelu, kao duu inkarniranu u tvari. Roenje u tijelu, stoga, ograniava duh, a smrt tijela znai povratak duha u njego vo istinsko prebivalite. Dakle, sam na pojam o smrti ovisi o naem nainu razmiljanja. To je jo jedna zajednika toka izmeu zapadnjakog znanstvenog razmiljanja i is tonjakog vjerovanja to se odnose na prirodu stvarnosti. Postupno, zakljuci suvremenih kvantnih fiziara i vje rovanja drevnih mudraca i mistika izgleda susreu se na is tom mjestu, kad se radi o prirodi stvarnosti kozmosa. "Konana tvar od koje je nainjen kozmos jest umna tvorevina", napisao je Sir Arthur Eddington, veliki engleski

fiziar. Ovo se takoer podudara s tvrdnjom uitelja Zena da je kozmos nainjen od naih vlastitih mentalnih slika. Svjesnost je nain na koji doivljavamo stvarnost. Ne postoji stvarna razlika izmeu onoga to doivljavamo i onoga to zamiljamo kao stvarnost. I tu dolazimo do jo jednog neobino zanimljivog pri mjera pokusa Novog doba. A.R.G. Owen u svojoj knjizi Moemo li objasniti polter geist? daje izvjee o svom naporu da stvori poltergeist u suradnji s osam prijatelja i svojom enom. Oni su zajedno izmislili posve nestvarni lik, svatko je cjelini pridodao ra zliite pojedinosti sve dok nisu postigli izmiljenu kombi naciju osobe ije su ime, spol, dob, fiziki izgled, datum ro enja, ono to voli i ne voli, omiljena hrana i puno drugih podataka, bili vrsto odreeni, ukljuujui netone povi jesne podatke o odreenim dogaajima iz njegova doba kao kontrolu. Godinu se dana ova skupina redovito sastajala jednom na tjedan, ozbiljno zamiljajui i pokuavajui ostvariti kon takt sa svojom kreacijom, ali bez uspjeha. Zatim je gospoda Owen sluajno proitala o slinom pokusu na prijelazu sto ljea u doba kad su dozivanje duhova, komuniciranje s nji ma pomou ae i papiria sa slovima ili daske u obliku sr ca na kojoj su napisana slova, te sline zabave koje ukljuu ju okultno bile VESELE i ZABAVNE drutvene razbibrige. Owenova se skupina na koncu opustila i poela zabavljati, razmjenjujui traeve, zbijajui ale i openito se dobro zabavljajui. Nakon samo nekoliko takvih sastanaka bili su poprilino zateeni kad su zauli glasno kucanje po stolu. Philip se elio pridruiti zabavi. Iznali su nain komunikacije i Philip im je veselo po kazao sva ona obiljeja koja su u njega ugradili, ukljuujui i povijesne netonosti. Zatim je, na njihovo veliko izne naenje, Philip nastavio ukraavati svoju ivotnu priu, is priavi autorima svoga bia kako su mu roditelji umrli od

velikih boginja, te kako je bio strastveni lovac, imao divlje sokole i radio kao pijun za Charlesa I. Sve to uz mnotvo pojedinosti o dogaajima koje skupina nikada nije spo menula i koje su tovie svjedoile o obiljejima njegova karaktera, a koje nitko od njih nije zamislio, pokazivao je veliku nestrpljivost kad bi se skupina zadubila u razmatra nja svoje kreacije! Philip, zamiljena stvarnost, poeo je ivjeti na svoj nain... Danas su, u laboratorijskim uvjetima, kvantni fiziari dokazali da se priroda onoga to promatramo preobraava i mijenja u skladu sa svjesnou promatraa. Kozmos je vjerojatno samo jedna divovska misao - aljivo su za kljuili. to nam to sve zapravo govori? Za mene je to oit dokaz koliko je vano ono to mislimo i doivljavamo. Od govorni smo za svako svoje stajalite o svemu to postoji. Svaka osoba na drugi nain bira svoje predodbe. Moemo izabrati bilo koji nain na koji emo doivljavati svoju stvarnost. Objektivna se stvarnost mijenja u skladu s nai nom na koji je objektivno doivljavamo. Stoga dva ovjeka koja na potpuno suprotne naine doivljavaju stvarnost moraju puno nauiti jedan o drugom i o samima sebi kako bi pronali srednji put i poredak koji je u skladu s obje stvar nosti. Kad ponemo raditi i ivjeti s ovakvim shvaanjem poj ma stvarnosti, vie emo vanosti pridavati utjecaju i snazi same misli. Fritjof Capra u knjizi Tao fizike pie: Fiziari su spoznali da su sve njihove teorije o prirodnim pojavama, a napose 'zakoni' koje opisuju, tvorevine ljudskog uma, osobine na eg idejnog zemljovida stvarnosti, a ne sama stvarnost. Budui da i znanost izjavljuje da tek uimo da postoji vie razina stvarnosti u skladu s prirodom predodbi ljudskog uma, razmotrimo neke od tzv. natprirodnih pojava koje su

oduvijek zaokupljale ljude to su tragali za proirenjem stvarnosti i pokuavali shvatiti cjelovitost prostora i vreme na. Sama je Biblija, dakako, velika riznica zapisa o natpri rodnim pojavama kao to su uda, tu su proroci preko kojih do nas dolazi Boja rije, duhovni voe koji su biblijskim likovima donosili mudrost i spaavali ih iz nevolje; ak ima citata koji zvue kao da opisuju pojavu svemirskih brodova. U svakom se poglavlju raspravlja o ljudskome duhu i priro di, biti due, te zakonu karme. Neprestano se iznova govori o potrebi za univerzalnom ljubavlju, za vjerom u nevidljivo vodstvo i duhovno povjerenje. Stari je Zavjet prepun nebeskih koija koje se sputaju u plamenim oblacima iz kojih izlaze bia nalik ljudima ije su glave prekrivene kristalom. Ta vozila imaju ogromne ko tae i kad se oni nalik ljudima vrate u njih, ona se diu sa zemlje svojim kotaima i tada zabljesne plamen; zatim vi soko s neba sa svojim duama unutar kotaa, oni govore glasom Svemoguega. Ezekiel je opisao kako je duh bia iz jednog takvog vozila uao u njega i rekao mu da poe u Izrael i tamo sprijei pobune. U jednom poglavlju u Bibliji, on opisuje buku koju stvaraju kotai, te nain na koji su ga bia ukrcala u vozilo i za tren oka iskrcali u Tel Avivu pokraj rijeke Kebar, gdje je zapanjen sjedio sedam dana. Odu vijek sam te rijei doivljavala kao osobito realistinu po jedinost. Tradicionalna pria o Kristovom ivotu dobro je pozna ta. Manje je poznata njegova veza s esenskim16 bratstvom. Kako stoji u svicima iz Mrtvog mora koji su pronaeni 1948. u pilji Qumran u Palestini, Krist je bio pripadnik esenskog bratstva, koje je, meu ostalim, vjerovalo i u reinkarnaciju. Njihovo je uenje bilo univerzalne prirode i sadravalo tako
16

idovska sekta s podruja Mrtvog mora (oko 200.g. p. k. do 200.g .) iji su pripadnici ivjeli asketskim ivotom i vjerovali da je Sudnji dan neizbjean.

mnogo elemenata onoga to mi danas nazivamo ezoterinim, a za to znanost pokuava pronai objanjen je, da je zbilja vrijedno truda zastati i ispriati ono to znamo o tim ljudima. Eseni su materijalno bili jednostavni ljudi koji nisu imali robove, ni sluge i sve su dijelili meu sobom. Uglavnom su se bavili poljodjelstvom i umogojstvom, te iznimno dobro poznavali usjeve, godinja doba, klimatske promjene, pa su mogli golu pustinju pretvoriti u plodno tlo. Prouavali su drevne principe koje su nazivali Zako nom i bili strunjaci u astronomiji i umijeu iscjeljivanja. Imali su proroki dar koji su djelomino postigli dugim pos tom. Budili su se prije zore, redovito se prali hladnom vo dom, to su drali obrednim ienjem. Cijeloga su dana ra dili na usjevima na polju, prekidajui rad samo u podne i u zalazak sunca da bi jeli i molili. Duboko su potovali sva iva stvorenja i nikada nisu jeli meso, tvrdei da se moe pro baviti samo svjea ili iva, a ne ubijena hrana. Tvrdili su da su vibracije ive hrane zdravije i eljeli dugo ivjeti - to im je i polazilo za rukom, naime, uglavnom su ivjeli preko stotinu godina. Mnogo su vremena provodili meditirajui o nebeskim silama, a sve su njihove aktivnosti bile ispunjene i nada hnute stvaralakom ljubavlju. Neke su nam zapise o Esenima ostavili njihovi suvre menici: Plinije, rimski prirodoslovac; Filon, aleksandrijski filozof; Josip Flavije, rimski povjesniar, i Selonius, grki filozof. Svi oni opisuju Esene kao osobitu rasu, neobiniju od svih drugih na svijetu, najstariji narod koji je primio ue nje iz srednje Azije i prenosio ga tijekom dugih stoljea, na rod koji se odlikovao nepromjenjivom i stalnom svetou. Uenje Esena pojavljuje se u Zaratustrinoj Zen-Avesti. Ono sadri pojmove karakteristine za brahmanizam, hin duistike Vede i upaniade. Tradicija yoge, ukljuujui ha tha i transcendentalnu yogu, potjee iz istog izvora kao i

znanje Esena. Buddha je pouavao iste principe na kojima se zasnivaju znanja Esena, pa se dri da je njegovo sveto dr vo Bodhi isto to i esensko Drvo ivota. U tibetanskom uenju to je znanje jo jednom dolo do izraaja i predsta vljeno je tibetanskim Kotaem ivota. Esensko je bratstvo bilo nadahnue za izvanredna uenja ija je primjena bila univerzalna, a mudrost vjena. Ta su uenja sauvana u hijeroglifima sumerske civilizacije est tisua godina prije Krista. Neki esenski simboli ot kriveni su ak i u ranijim razdobljima. Tragovi esenskih uenja mogu se pronai u gotovo svakoj kulturi i religiji na svijetu. Njihovim su se temeljnim principima pouavali ljudi u drevnoj Perziji, Egiptu, Indiji, Tibetu, Kini, Palestini i Grkoj. Prijevodi izvornih hebrejskih i aramejskih tekstova Edmonda Bordeauxa Szekalya najbo gatiji su izvor podataka o tim uenjima. U njima se kae da su se izvorna esenska uenja pojavila tijekom drugog ili treeg stoljea prije Krista u Palestini, Egiptu i Siriji. U Pa lestini i Siriji, pripadnike bratstva nazivali su Esenima, a u Egiptu terapeutima ili iscjeliteljima. Esenske su principe slijedili pitagorejci i stoici iz drevne Grke, zajedno s dijelovima adonijske kulture u Feniciji, te aleksandrijska filozofska kola u Egiptu. Esenski su principi pridonijeli nastanku mnogih zapadnjakih kultura kao to su Masoni (slobodni zidari), gnosticizam i Kabala. I dakako, Isus je bio esenski uitelj i iscjelitelj. Razlog zbog kojeg sam se tako dugo zadrala na Eseni ma kao to sam ve rekla, jest taj to su njihova uenja, principi, vrijednosti i prioriteti u ivotu toliko slini dana njim uenjima takozvanog Novog doba. Oni su rabili lje kovite biljke kao lijekove, vjerovali su da boanska sila pre biva u svemu i svakome, meditirali i vjerovali u nevidljivi duh koji nadzire i titi Zemlju, meditirali su na Boga u sebi i vjerovali u nastavak ivota fizikim ponovnim utjelovlje njem due kako bi se osoba oslobodila karme, a istodobno su bili svjesni da svaki pojedinac svojom slobodnom voljom

stvara vlastite karmike uzorke. Vjerovali su i imali povje renja u svoje mistine predosjeaje i prorotvo, nazivali su se Djecom Svjetla; takoer su vjerovali u stvarnost nevi dljivih podruja, postojanje viih sfera i mogli su komunici rati s biima iz tih sfera. Njihova je matematika i astronomi ja izraavala razumijevanje sklada ivota diljem kozmosa. Isus je bio uenik i uitelj esenskih vjerovanja i tehnika. uda iscjeljivanja i stvaranja koja je izvodio bila su u skladu s prirodnim zakonima, izvedenim pomou viih razina svi jesti koje malo tko od nas razumije, premda je Isus i sam rekao: init ete ono to sam ja inio i vie od toga. Krist nam je pokazao ono to bismo danas nazvali predvianjem, prorotvom, levitacijom, telepatijom i okult nim iscjeljivanjem. Ali mnogi su drugi prije i poslije Krista takoer pokazali vladanje istom duhovnom tehnologijom. Oni su tvrdili da njihove moi ne potjeu samo od Boga na nebu ve i od Boga u nama samima koji ih povezuje s nadsvijeu. Time Isus i Eseni sa svojim uenjem o ljubavi i svjetlu i kozmikim zakonima ukljuujui i zlatno pravilo karme, imaju puno toga zajednikog s dananjim metafizikim traiteljima Novoga doba. Ti novi sustavi razmiljanja imaju korijene u drevnim uenjima i tajnama. Ono to jest novo je to da nae znanstveno bratstvo koje se slui lijevom polutkom mozga, poinje uspostavljati ravnoteu izmeu svoje opsjednutosti pragmatinim materijalizmom i onog pristupa znanosti koji ukljuuje kozmiko razmiljanje o razinama svijesti, a slui se desnom polutkom. Njihova nova teorija, po kojoj su ovjeanstvo (i vjerojatno sva druga bia) promatrai i sudionici stvaranja kozmosa, zaista na glaava potrebu za odgovornou pojedinca. Kako se energije u naem svijetu ubrzavaju i pojaava ju, sve vie raste i naa obveza da vodimo brigu o onome to mislimo. Budui da je svatko od nas odgovoran za stva ranje onoga to proivljavamo u svojim ivotima, od ivot ne je vanosti da pazimo na svoje misli i budemo ih svjesni.

Nikako nisam uspijevala shvatiti koliko je vaan odabir misli, sve dok se nisam poela baviti metafizikom i mo guom izmjenom energije. Sada shvaam i zapravo sam svjesna kad izabirem strah (negativnost) ili izabirem ljutnju ili, dapae odbijam strah. Sada shvaam da su sve emocije koje osjeam, stvar mog izbora. Kad izaberem odbiti nega tivnu emociju i to uspijem, shvaam da to nije bilo nita drugo do priin. Ali priini su korisni. Na primjer, ljutnja na drugu osobu pomae mi vidjeti neprijateljstvo koje je za pravo usmjereno prema meni samoj; osuivanje i nestr pljivost, lekcije su kojima me drugi pouavaju, a koje mi po mau spoznati tko uistinu jesam. Otkrila sam da ako mogu promijeniti negativnost koju vidim u drugome, postajem puno zadovoljnija sa samom sobom. Nije lako, ali nakon nekog vremena to postaje mentalna disciplina, koja je za pravo samo pomak u predodbama. Pokuavam pronai pozitivno u svakoj negativnosti koju vidim i zatim to njego vati. To je bolje od pojaavanja reakcije vlastitom negativnou, ali kao to sam ve rekla, to nije lako jer su me, po put svih drugih, odgojili i nauili da osuujem druge i na lazim im greke, a ne da uvidim da je takve osjeaje mo gue shvatiti kao razumijevanje i uenje. Sada shvaam da su mojim djelima ravnale moje misli, a mojim mislima moje povjerenje u samu sebe. Stoga, kad sam prihvatila ideju da su svjetlost i razumijevanje ne samo u meni ve u svima oko mene, poela sam otkrivati naine da se oslobodim negativnih stajalita koja sam imala o sebi i drugima, a koja su se isprijeila na putu i mojoj i njihovoj kreativnosti. Stoga mi je najvanija zadaa postala potreba za podizanjem razine vlastite svijesti i svijesti drugih kako bih se mogla povezati s izvorom koji mi otvara vrata svijeta po zitivnog stvaralatva i daje snagu upravo u ovom vremenu i prostoru koji doivljavam. Moj je svijet neponovljivo moj, pa ga stoga samo ja mogu promijeniti.

13
Duhovne avanture
Nita od ovoga nije pitanje smrti i ivota, ve je puno vanije od loga.

ako je moja duhovna radoznalost rasla tijekom go dina, okuala sam sreu na podruju natprirodnih pojava koje neki ljudi nazivaju okultnima - to na alost izjednauju s neprirodnim. Ali neprestano sam se podsjeala da rije okultno naprosto znai skriveno. Znanje koje je skriveno od naeg empirikog i logikog shvaanja uistinu se doimalo, nakon to je ugledalo svjetlo dana, toliko okantnim da je zavrijedilo naziv natprirod no. Meutim, nauila sam da natprirodnost potjee iz naih ogranienih pretpostavki o stvarnosti. Opisat u ne koliko dogaaja koje sam osobno doivjela kako bih po kazala na koji nain odreeni pojedinci rade na svojoj unu tranjoj duhovnoj dimenziji s ciljem da svoj prirodni dar razviju u izvanrednu sposobnost za odlazak iza opepri hvaenih granica racionalne stvarnosti. Uistinu, poneto od onoga o emu ete itati izgledat e vam iracionalno i rastegnuti vae logiko razmiljanje do krajnjih granica. Ali ono to sam doivjela bilo je stvarno i uvijek su uz mene bili drugi kao svjedoci. To me podsjea na stari slogan iz show bussinesa: Morali ste biri tamo! Dopustite mi da kaem kako sam imala tu sreu da upo znam iscjelitelje i lijenike ija je reputacija bila besprijeko rna u duhovnim i metafizikim krugovima. U krugovima koji zastupaju tradicionalno znanstveno istraivanje, ljude

o kojima govorim ispitivalo se, testiralo i prouavalo na najpodrobniji znanstveni nain u laboratorijskim uvjetima s li jenicima, znanstvenicima, novinarima i strunjacima iz raznih podruja tehnolokog napretka. Zakljuci do kojih su ti dobri ljudi doli odjekivali su vie-manje istim tonovi ma: Izgleda da tu nema nikakve prijevare, kako u testovi ma tako i u rezultatima. Ali ne moemo objasniti rezultate tako da oni imaju znanstvenog i logikog smisla. Ili, ne moete vjerovati u udni novi plod pod nazivom rajica us poreujui ga s jabukom. (Vjerovali ili ne, rajice su nekad glasile kao egzotine i ak opasne). Tako otporna jabuka ostaje jabuka, a rajica, usprkos nepobitnim dokazima da postoji kao plod, i dalje je nepoznata i nepouzdana. Odlazila sam k mnogim medijima, vidovitim ljudima, telepatima i slino. Kod svakog od njih nauila sam neto novo. ak i oni u koje nisam imala povjerenja, bili su za mene lekcije iz razluivanja. U posljednjih sam petnaest go dina previe toga iskusila da bih se vrsto vezala za stare definicije istine. Dogaa se neto to se ne moe logiki shvatiti i kao to sam rekla, vjerujem da je to dokaz o alternativnim stvarnos tima i vjetinama iz viih sfera. Spominjem ove ljude zato to su svi oni usavrili svoje natprirodne i duhovne darovitosti, razvijajui svoju svijest o vlastitom sustavu akri. Svi su tvrdili da su sedam akri put do vieg shvaanja i razvoja njihovog vlastitog dara. Jedan od medija koje sam srela, osobito se istie jer je nadahnuti umjetnik. Njegovo je ime Luis Antonio Gasparetto. Iscjelitelj je iz Brazila na kojeg mi je skrenula po zornost Anne Marie Bennstrom, i sama izvanredna iscje liteljica koja zasluuje da joj se iskae potovanje radi ono ga to je postigla. Anne Marie je iz vedske. Ona je lije nica (draga i sjajna!) i vodi aram; improvizirane toplice za duhovnu vjebu koje glase kao najstroe i najdjelo tvornije u ovoj zemlji, a vjerojatno i u svijetu. Ljudi dou

zabrinuti zbog svoga tijela, a najee zavre borei se za svoj duh. Anne Marie je uredila da do Gasparettova doma u ju noj Kalifomiji otputujem sa enom koje se zvala Maria i ko ja ga je poznavala, pa nas je mogla upoznati. Ula sam u skroman i uredan dom koji je zapravo bio napravljen od dvije spojene prikolice. Namjetaj je bio slo en s ukusom, premda kupljen u obinoj robnoj kui, ugla vnom je karakteristian za srednju klasu kojoj gotovo uvijek pripadaju duhovni ljudi, i najee je besprijekorno ist. im sam kroila u spojene prikolice, zamijetila sam neto to je izgledalo poput dvije originalne van Goghove slike na zidu. Okrenula sam se oko sebe. Jedna me je Rembrandtova slika obasula svojim izvornim sjajem, na ostalim zi dovima visjele su Picassove, Toulouse-Lautrecove i Modiglianieve slike. Bila sam oarana. to su zaboga takve slike radile tu? Neto sam malo bila ula o Gasparettu, ali nita me nije moglo pripremiti na ono to sam ugledala. Luis je poznati Brazilijanac kroz kojega slikaju najvei svjetski slikari. On tvrdi da sam nema umjetnikog dara, osim za jednu stvar, a to je biti savreni medij za prave um jetnike. I tako su jedan po jedan, veliki slikari iz prolosti stvorili skupinu na drugoj strani i kad god Luis padne u trans oni se izmjenjuju i dolaze ovisno o tome tko toga dana eli slikati! Gasparetto kae da oni samo ele dokazati da due ive i nakon takozvane smrti. Gasparetto je uven u Brazilu. ak ima vlastitu televizijsku emisiju, u kojoj pred publikom u studiju pada u trans, a umjetnici kroz njega slikaju. On je istodobno i vjeti iscjelitelj, te je osnovao i vodi duhovni centar u kojemu ne uzima novac za svoje usluge, shvatio je da mora iscjeljivati kako bi se i sam osjeao zdravim. Moda stoga to me je ve poznavao s filmskog platna, oboje smo se odmah osjeali vrlo ugodno zajedno. Sjedio je s podvinutim nogama na kauu i smijao se toplinom

mladia zadovoljnim sobom. Bio je lijep, uvijek spreman na alu i lako dijelio iskustva s drugima. Uz aj i krekere priao mi je o sebi i svom podrijetlu. Gasparetto se rodio u obitelji srednje klase 16. kolovoza 1949. u Sao Paulu u Brazilu. Njegovi su roditelji bili du hovni mediji, to u Brazilu nije neobino. Njegova je majka Dona Zibia Gasparetto, bila odgojena u katolikom duhu, ali je pod utjecajem svoga mua koji je bio duhovni medij, napustila zvaninu religiju i poela prouavati tumaenja kranskih evanelja koje je objavio francuski medij Allen Kardec. Kardec je vrlo popularan u Brazilu gdje rade mnogi centri u njegovo ime. Tako je Luis jo u djetinjstvu dobio poticaj da razvija svoju ranu darovitost za medija, koju su u njemu prirodno prepoznali njegovi roditelji. Bilo mu je trinaest godina kad su se prvi put kroz njega izrazili slikari. Nitko nije u potpunosti shvaao to se doga alo jer slike nisu bile potpisane, a njegovi roditelji nisu bili upoznati s radovima velikih europskih umjetnika, a sam je Gasparetto imao vrlo malo slikarskog dara kad nije bio u transu. Naposljetku ga je otkrio putujui novinar koji je pre poznao razliite slikarske stilove i zakljuio da Luis mora biti medij za velike umjetnike. Kako su godine prolazile, njegovo je umijee medija postajalo sve savrenije i suptilnije, dok su slike bile veli anstvene, a to je rezultiralo razdobljem samoobmane kad je vjerovao da on sam slika. Za samo nekoliko tjedana sli kari su ga napustili i on nije naslikao nita to bi sliilo umje tnosti. To je prihvatio kao dokaz da je on samo kanal za duhovnu umjetnost i priznao da je popustio svome egu, meutim slikari se nisu vraali godinu dana. Kad je sve ponovno bilo u savrenom redu, odluio je posvetiti svoj ivot tome da bude medij i pouava druge onome to ui i doivljava, kako bi pokazao da se ne trebamo bojati smrti i

da umjetnici dokazuju da je umjetnost kao i ivot, vjena i bezvremena.

Nakon razgovora uz aj, Luis me je poveo u blagovaonu. Obukao je radniki kombinezon koji je posvuda bio umrljan akrilnim bojama. Zatim je iznio torbu punu akrilnih boja, bacio je na stol i zamahom ruke ukljuio kazetofon iz kojeg je vrlo glasno dopirala neka vrsta brazilskog valcera. Nakon toga se nagnuo nad stol i izgledalo je kao da ulazi u neko drugo stanje svijesti. Nije trajalo dulje od jedne mi nute. Maria je stavila prazno platno na stol ispred njega. Kao da ga je netko snimio, a zatim ubrzao film, Luis je postao druga energija i silnom brzinom poeo istiskati akrilne boje posvuda po platnu. Isputao je grlene zvukove i na posljetku poeo mijeati i nanositi boju gotovo luakom snagom i brzinom. Slikao je i lijevom i desnom rukom istodobno! Naposljetku je progovorio engleskim jezikom s nizozemskim naglaskom. Zaudila sam se zato ne govori nizozemski. Ali ve sam ranije bila nauila da entiteti koji se slue medijima rabe ono znanje i banku podataka koja je dostupna me diju, zato to se na taj nain ne iscrpljuje energija medija tako intenzivno kao kad bi medij bio prisiljen govoriti stra nim jezikom. Imala sam prilike vidjeti medije koji su govorili jezicima koji su im bili posve nepoznati, ali su u tim sluaje vima nakon toga bili potpuno iscrpljeni. Sada je Luis govorio o tome kako mu je slikanje po moglo da izdri ludilo! Pred mojim se oima pretvorio u van Gogha. Zatim je nastavio slikati cvijee u vazi i zavrio za samo tri minute! Bilo je to tako brzo i snano da sam se osjeala kao da sam zarobljena u vremenu. Slika nije sliila van Goghovim Suncokretima, ako se izuzme injenica da je i ovo slika vaze sa cvijeem. iroki, teki potezi, estoka

energija, hrabri izraz i kompozicija bili su tu i jasno upui vali na van Goghov stil. Luis mi je prethodno objasnio da umjetnici nikada ne ponavljaju neku od slika koje su na slikali u prolosti. Oni i dalje napreduju s druge strane, pre mda imaju potrebu da slikaju u svom starom stilu na ovom svijetu da bismo ih prepoznali. Luis se nije sluio kistovima. Njegovi su prsti razliitom jainom pritiska stvarali crte, krivulje i oblike u skladu sa silom koja ih je upuivala. Sluio se svojim zapeem, zglo bovima prstiju i slino. Doimalo se kao da nevidljivi vodi zna kakav e se dojam postii i bez uporabe tradicional nih umjetnikih pomagala. im je van Goghovo platno zavreno, Luis ga je bacio na tepih. Drugo su platno brzo stavili ispred njega. Energija koja je sada izlazila iz Luisa bila je drukija. Bila je neobuzdanija, zahtjevnija i odreitija. Luis je poeo govoriti engles ki sa panjolskim naglaskom koji se razlikovao od njegovog materinskog portugalskog. Njegove su se ruke i ake poele kretati veom preciznou dok je odluno uzimao vie tuba s akrilnim bojama i istiskao ih na svjee platno. U istom trenu Picasso je poeo govoriti o potrebi za stegom i ra dom! Glas mu je bio grub i puno dublji od Luisovog. Slikao je neto to je sliilo profilu lica sa snanim zelenim i crve nim tonovima. Izraz je bio muki i reduciran, oko je dakako bilo nesimetrino. Do zavretka slike ponovno su protekle tek tri minute. Nakon ega je Luis odgurnuo platno na pod. Energija se ponovno promijenila. Bilo je udesno proma trati kako se u njemu izmjenjuju nadarene osobe. Cijelo je vrijeme svirala glazba, glasna i otra, gotovo kao da slikari upijaju vibraciju zvuka i slue se njime kao podlogom za svoje pokrete. Iznenada su Luisovi pokreti postali sporiji i meki. Smijeak je ozario njegovo lice (od poetka je imao zatvo rene oi i titio ih od bilo kakva svjetla u sobi. Vie je volio slikati u tami.).

Lagani se osmijeh zadrao. Slikao je lice mlade djevo jke, njeno i s divljenjem. Osjetila sam kako mi naviru suze i teku mi niz lice. Nisam znala zato plaem. Luis je poeo govoriti francuski. Ali to nije bio Luis. Kako je nastajala slika mlade djevojke, shvatila sam da umjetnik mora biti Renoir. Na francuskom mi je rekao neto o mojim emocijama. S la koom sam mu odgovorila na francuskom, i premda ga go vorim vrlo slabo, odjednom sam se zatekla kako s njim raz govaram vrlo teno. Govorio je o njezinom licu i njezinoj nevinosti. Pitala sam ga zato me se to tako dojmilo. Odgovorio je da se po istovjeujem s njezinom istoom. eljela sam pitati jesam li je poznavala ili prepoznala, ali nisam. Rekao mi je da zna o emu razmiljam, ali nije odgovorio na pitanje u mome umu. Luis je osjeajno cijelim prstima nanosio boju i nagla avao nijanse njezina profinjena lica. Cijelo sam vrijeme plakala. Njeno je gurnuo platno na pod i ekao. Zatim se poeo vragolasto smjekati. Odjednom je bio veseo i brian. Istisnuo je plavu i ruiastu na dno novog platna, a na vrh dodao naranastu i crvenu. Vidjela sam kako slika obri se lica. Okrenuo mi se zatvorenih oiju i progovorio engles ki s francuskim naglaskom. 'Allo rekao je glas koji nikako nije mogao biti Luisov. Odmah sam osjetila neto poznato. Otrla sam suze s li ca i odgovorila mu. Hello rekla sam. Lijepo je vidjeti te opet, nastavio je. Slikao je dok je govorio. Da? odgovorila sam Kako ste me poznavali? Poznavao? zadirkivao je. Primio sam te k sebi. Bila si jedna od mojih modela. Bila sam? Da.

Gdje? Pigalle, odgovorio je. Pigalle? Proletjelo mi je umom. Sjetila sam se kako mi je ugodno bilo snimati dva filma u dijelu Pariza pod imenom Pigalle - Slatka Irma i Kan Kan. Puno si puta dolazila u Pigalle, nastavio je, kako se vidi i iz tvojih filmova. Tko ste vi? upitala sam. Nasmijao se. Ja sam tvoj zatitnik i prijatelj, odgovo rio je. Ja sam Toulouse. Toulouse-Lautrec? istodobno sam se osjeala glupo i ushieno. Dakako, odgovorio je. Slikam te onakvu kakva si bi la u ivotu sa mnom u Pigalleu. Promatrala sam kako nastaje lice. Bila je to ena upalih obraza i izrazito neuglednih crta lica. Nisi bila lijepa, rekao je. Ali uivala si u mukarcima i oni su uivali u tebi. Nasmijala sam se. Bila sam prostitutka? On se nije nasmijao. Ne, rekao je. Bila si plesaica iz Nizozemske koja tamo nije mogla nai posao. Zato si se do selila u Pariz. Na razliite si naine zaraivala za ivot. Je dan od njih bilo je poziranje meni. Bili smo dobri prijatelji. Gledala sam ga dok je zavravao portret. Imala je naranasto-crvenkastu kosu. Imao je pravo kad je rekao da nije bila lijepa. I onda si bila opsjednuta, kao i sada, pretjeranom de bljinom. Mora shvatiti, dijete moje, da zadravati debljinu, znai zadravati prolost. Pusti da prolost postane dio pro losti. Dopusti joj da ode. Uivaj u sadanjosti u kojoj nema debljine. Prije toga sam cijeloga jutra razmiljala o mravljenju. Zapravo, cijelim sam putem do okruga Orange razmiljala to bih sve trebala napraviti da izgubim jo pet kilograma ili pet centimetara u struku. Zurila sam u medij to je sluio

kao kanal za energiju koja je znala moje privatne misli i slikala me onako kako sam izgledala u ivotu za koji sam oduvijek pretpostavljala da sam ga ivjela. Nasmijeio se i zavrio. Zvala si se Janette, rekao je i potpisao se vjeto svo jim inicijalima. Zatim je vrlo odluno progovorio objavlju jui: Mi umjetnici smo zajedno u naoj netjelesnoj dimenzi ji kako bismo dokazali da nikada nismo prestali postojati, samo smo nadili zemaljsku razinu. Shvaam, rekla sam. to vidite kad ovako slikate? Vidimo svjetlo, odgovorio je. Svaka boja ima svje tlosnu vibraciju. Osjeamo vibraciju kroz ruke instrumenta. Uivamo u tome. Kad je zavrio sliku Janette i izrazio svoju nakanu, imala sam osjeaj da mora otii kako bi dopustio ostalim umjetni cima da slikaju. Nije mi darovao portret. Bilo bi to previe oito. Umjesto toga, platno je zavrilo na podu s ostalima, dok je Luis nastavio s drugim umjetnicima, s veom brzi nom slikajui sve vie nevjerojatnih djela. Njegov se ritam ubrzavao. Glava mu se zanosila napri jed natrag. Oi su mu ostale vrsto zatvorene, a njegova mu je lijeva ruka prekrivala lice. Promijenio je traku u kazetofonu kao da je programiran, i zauo se glasan brazil ski klasini komad. Nastavio je biti medij za Modigliania, Moneta, Maneta, Leonarda da Vincia i brazilskog slikara po imenu Partinari. S akrilnih boja preao je na votane, te na akvarel i ulja ovisno o potrebama umjetnika. Kad je poelio oistiti dlanove, jednostavno bi ih obrisao o hlae. Niti jed nom nije otvorio oi, a ni za jedno mu djelo nije trebalo vie od petnaest minuta. Veina je slika iziskivala daleko manje vremena. Ponekad bi se fiziki in slikanja odvijao s takvom silinom da mu je platno trebalo pridrati kako ga ne bi odgurao sa stola. Katkad bi odmorio glavu na lijevoj ruci dok je desnom rukom nastavljao pratiti upute nevidljivog umjetnika.

Zatim bi uzeo ulja lijevom rukom, odmarajui desnu i poeo slikati lijevom rukom. Pomno sam promatrala. Slika je bila jednako dobro napravljena. Istodobno je ponovno poeo slikati desnom rukom. Slikao je dvije razliite slike na dva odvojena platna objema rukama! Pogledala sam sliku koju je naslikao lijevom rukom. Bio je to Modigliani, a slika je nastajala naopako! To je trajalo oko sat vremena, slike su se nizale jedna za drugom, svi veliki umjetnici, jedan iza drugoga, kao da e kaju na red u nekom nebeskom potkrovlju da se pokau i jo jednom izraze na Zemlji. Svaki se potpisao na svoju sliku i u trenu nestao preputajui mjesto sljedeem. Na koncu je Luis prazno platno stavio na pod. Izuo je cipele i arape (jo uvijek u izmijenjenom stanju svijesti), zavrnuo nogavice, izabrao nekoliko tuba s bojama, otvorio ih i bacio na platno na podu. Nonim je prstima istisnuo bo ju iscrtavajui obris koji je elio i poeo slikati stopalima! Istodobno je stavio jo dva platna na stol i dok je Rem brandt slikao s njegovim stopalima, Monet i Picasso tim su redoslijedom slikali njegovom lijevom i desnom rukom. Bi lo je to posve nevjerojatno. Za dvanaest minuta tri su slike bile gotove, a svaki se umjetnik istodobno potpisao na svoje djelo! Bila sam iscrpljena. Luis se osvijestio iz transa. Otvorio je oi, mirkajui na popodnevno svjetlo i smijeei se. Leerno je pogledao platna. Izaberi to ti se svia, rekao je. Ispriala sam mu kako me je Toulouse naslikao kao Janette. Mora je uzeti, rekao je Luis. Uzmi ih nekoliko. Odluila sam se ponajprije za van Gogha, zatim dakako za Renoira koji me se toliko dojmio, za Toulouseovu Jane tte iz oitih razloga i Picassov jednooki portret za Anne Marie koja je sutradan trebala ii na operaciju oka. Dok smo Luis i ja razgovarali jo sat vremena, objasnio mi je kako se osjea prije nego pone slikati.

Osjeam promjene u miiima i ivcima, rekao je. Kao da umjetnici pripremaju moje tijelo. Zatim osjeam da e se dogoditi neto udesno i obavije me omota ugo dne energije. Nakon toga oni mi telepatski govore to e uiniti. Kad padnem u trans, ujem ih kad mi kau da sam spreman za poetak. Od tada nadalje osjeaj je drukiji kao da oni preuzimaju nadzor nad mojim tijelom. Osjeam van Goghovu izmuenu duu. Teko je. Picasso je nestrpljiv i neobuzdan i lako se uzruja ako ljudi priaju dok on radi. To liko je temperamentan da ponekad stane i podere platno. Toulouse je moj stalni pratilac. On voli razgovarati sa mnom o svom radu. Jednom ga je zabrinjavalo nedovoljno poznavanje anatomije. Tu je priliku iskoristio za vjebu koju je promatralo mnotvo ljudi. Nacrtao je cijeli niz aktova u razliitim pozama. Moja je majka podigla platna i bila oki rana onim to je vidjela. Svima se ispriala. Toulouse se nije pojavljivao tri mjeseca. Kad se vratio pitao sam ga gdje je bio. Odgovorio je da mu je bilo reeno da ode i meditira o odgovornosti umjetnika za nain na koji slike utjeu na lju dski um. Luis mi je govorio o razliitim vezama koje ima s raznim umjetnicima. Njegovo ih je tijelo sve moglo podnijeti i ot kad je postao svjestan onoga to ini, otkrio je da se s umje tnicima dogovorio da im slui kao medij jo prije nego to se rodio. To mi je rekao zato to je znao da je kraj ovog sto ljea presudno vrijeme u kojem e ljudi shvatiti da mora postojati komunikacija izmeu mrtvih i ivih i da se duh ovjeanstva razvija i evoluira, ali ostaje vjean. Razgovarali smo sve dok nije dolo vrijeme da polako poem natrag u Los Angeles kako bih izbjegla prometnu guvu. Taj dan proveden s Luisom Gasparettom donio mi je tako slatko zadovoljstvo da kadgod ga se sjetim odmah mi se na licu pojavi osmijeh. Ne shvaam taj fenomen, no ipak sam si s lakoom dopustila da ga prihvatim. Sjetila sam se toliko mnogo trenutaka umjetnike inspiracije u svom ivo-

tu kad sam bila uvjerena da ono to se dogaa ne dolazi od mene. Ve od koga? U najtonijem smislu te rijei, moda sve to ini Bog utjelovljujui se u ljudima!

14
Svjetlost iznutra
Ono to jesmo i to bismo mogli bili otkriva nam svjetlost iznutra.

auricio Panisset roen je 6. oujka u Minas Geraesu u Brazilu. Bio je tree dijete u obitelji, a njegov je otac bio metodistiki pastor kojega je zanimala metafizika. Ubrzo nakon Mauriciova roenja, nje gova je majka izjavila da ne moe izdrati sinovljev nekon trolirani neposluh. Kad je imao devet godina, oajni su ga roditelji poslali da ivi s bakom na farmi u nadi da e mu vea sloboda pomoi da oslobodi svoj nestani duh. esto je etao po umi gdje je (kasnije) rekao da ga je slijedila svjetlost. Svjetla su se pojavljivala u obliku blje tavih kugli i govorila mu, kad god bi se pojavila. Ali iz straha da ne bude jo vie nepodoban za svoju obitelj i svoj novi dom, u to doba nije nikomu ispriao o susretima. Tijekom puberteta, svjetla su se prestala pojavljivati. Godine 1949. u dobi od devetnaest godina, otiao je u vojsku i jedne noi dok je bio na strai, svjetla su se po novno pojavila. Sada je poeo njegovati i razvijati svoju prisnu vezu s njima i sa arom se bacio na itanje djela Blavatske, Leadbeattera i Alice Bailey, itao je i Kabalu i svu ezoterinu literaturu do koje je mogao doi. Takoer se svim srcem bacio na prouavanje budizma, iizma (islams ka sekta) i hinduizma. Kad se 1953. vratio iz vojske, postao je mason 33-ga stupnja (napredni student metafizike).

Oenio se, imao nekoliko djece, razveo se i oenio dru gi put. 1966. dobio je posao u Ministarstvu obrazovanja. Dok je popravljao toranj s njihovim odailjaem, pao je s vi sine od 366 metara. Mislio je da e umrijeti, ali je umjesto toga samo slomio nogu, a niti u jednom trenutku nije izgu bio svijest. On je taj dogaaj doivio kao udo i u sebi odlu io da to to je preivio, ima zahvaliti svjetlima i stoga za kljuio da mora imati neku misiju. Nakon pada s tornja, svjetla ga vie nikada nisu napu tala. tovie, izgledala su drukije. U njihovoj se nazonos ti poveavala razina njegove psihike svijesti i otkrio je da ima pristup zapisima u akai (vjeruje se da su to eterinom energijom zapisani svi dogaaji, a samo ih vrlo osjetljivi lju di mogu vidjeti) i zna prole ivote ljudi. 1969. svjetla su postala toliko jaka da su ponovno poe la govoriti. 19. travnja 1969. jedno je svjetlo progovorilo tako sna no da ga Mauricio nije mogao ignorirati. Reklo je: Mora iskoristiti vlastito svjetlo i lijeiti bolesne. Mora otii u bol nicu i zapoeti. Mauricio se razbolio, izgubio osjeaj za ori jentaciju i bio razdraljiv. Nije mogao spavati. Lijenici su mu rekli da je to samo nervoza i umor. Mauricio je osjeao da ludi. Nije posluao svjetla i poeo lijeiti ljude. Nije vje rovao da ima iscjeliteljsku mo i posve je bio zaokupljen uz dravanjem svoje velike obitelji i eljom da mu drugi brak uspije. Zdravstveno mu se stanje nije poboljalo. Zatim kad se kasno jedne noi vozio kui sa enom i svojih etvero djece, svjetla su u stopu pratila auto. Mauri cio je zaustavio auto i izaao. Du desne je strane kralje nice osjetio jaku toplinu. Prilo mu je vrlo jako plavo svjetlo. Zaustavilo se ispred njega i materijaliziralo u prozirno bie koje je sebe nazivalo Uhr. Rekao je Mauriciu da mu je nuno potrebno da zapone lijeiti bolesne zbog vlastita zdravlja. Mauricio je pogledao iza sebe u enu i djecu u au tu i pitao ih vide li isto to i on. Kimnuli su glavama. Uhr je otiao.

Bilo je to dvije godine prije nego to je Mauricio prihva tio savjet dobiven u susretu na cesti. Zaista nije elio biti is cjelitelj. Ali ubrzo nakon to se pokorio Uhrovu savjetu, zdravlje mu se poelo popravljati. Nekoliko godina kasnije doivio je jo jedno iskustvo. Ponovno je vozio auto. Ponovno su ga slijedila svjetla. Po novno je stao i prilo mu je svijetlouto svjetlo koje se mate rijaliziralo u bie po imenu Akron. Mora nastaviti lijeiti, rekao mu je Akron. To je tvoj dogovor. Sada su svjetlosna bia Mauriciu bila normalna pojava, ali za druge ljude to je bilo zapanjujue iskustvo. Dok je li jeio energijom iz svojih ruku, svjetla su se poela pojavlji vati tijekom postupka iscjeljivanja. Ubrzo nakon prvih zna kova na njegovim su se grudima poele pojavljivati stigme na mjestu akri. Bili su to oiljci koji su izgledali poput ope klina od igosanja. Najprije mu se na koi grudi pojavio ma li kri. Nije izgledao kao rana, ve kao zarastao oiljak. 1980. Mauricio je uivao u zalasku sunca na svom ima nju u Fazendi das Parteirasu dok je polako padala veer. Iznenada se iznad njega pojavio teki kini oblak i otvorio se. Iz njegova sredita izala su tri zvjezdolika svjetla i uputi la se k Mauriciu. Nisu se poveavala dok su mu prilazila. Kad je usmjerio svoju baterijsku svjetiljku k njima, nestali su. Zatim su se tri svjetla stopila u jednu veliku svjetlosnu kuglu. Mauricio je uo glas u svojoj glavi. Ja sam Enoch, rekao je. Idi u vie bolnica i lijei. Nema jo puno vreme na. Ja u biti s tobom. Mauricio je negodovao. Nemam vie vremena, re kao je. Nije me briga to vrijeme istie, imam dovoljno svojih problema. Enoch je rekao: Za tebe vie nee biti problema. Mauricio je osjetio toplinu na grudima dok je Enochova svjetlost treperila etrdeset minuta. Naposljetku je nestala.

Kad se Mauricio spremao na spavanje te noi, vidio je da ima nove oiljke poput stigmi koje su mu ucrtane na koi tamo gdje se nalazi svaka od sedam akri na tijelu. Na grudima mu je bila ucrtana Enochova zvijezda. Nakon toga svjetla su neprestano bila uz njega. Kad god bi izbjegavao iscjeljivanje, Enochova bi se svjetlost pojavila da ga opo mene i potakne da nastavi lijeiti druge kao i da trai obja njenje zato to ne ini. Danas je Mauricio Panisset iscjelitelj kakav se rijetko nalazi.

I za njega sam ula od Anne Marie Bennstrom. Doputo vali su zrakoplovom iz Brazila gdje ga je upoznala tijekom svojih metafizikih duhovnih istraivanja i naposljetku doli u moju kuu na Mount Rainieru. Planina nikada nije vidjela slinu igru svjetla. Kad je Mauricio kroio u moj dom osjeala sam se kao da susreem mjeavinu Charliea Chaplina i Cantinflasa (meksiki genijalni komiar s kojim sam suraivala u filmu Put oko svijeta za 80 dana). Mauricio me je toplo zagrlio i osjetila sam da mu je trbuh napuhnut od piva (kasnije se pokazalo da je to od vina). Hlae mu je pridravao pojas, a nekako je komino zavlaio noge dok je hodao. Ovratnik koulje bio mu je raskopan, a kada se nag nuo mogla sam vidjeti oiljke na akrama i Enochovu zvi jezdu na grudima. Pratile su ga dvije ene, Maria i Francesca, zajedno s Anne Marie. Bio je visok stotinuezdesetdva centimentra, sijede kose i prirodno tamne puti od sunca. Oito je bio navikao da bude u sreditu pozornosti, a bilo je jasno da mu ne bi teko palo ravnati vlastitim haremom. Oi su mu vragolasto svjetlucale, no ipak sam osjeala duboku mudrost u tom ovjeku bez obzira na njegovu oi tu potrebu da izigrava klauna. Odmah se poeo aliti na loem engleskom gotovo se udvarajui.

Moj suradnik, Simo, i ja posluili smo vino i neto za grickanje, pa smo razgovarali o Mauriciovu ivotu i iscjelji vanju sve do zalaska sunca. Mauricio mi je rekao da su uz njega uvijek dva svjetlos na bia - Akron i Shalla. Oni me zatiuju svjetlom. Poma u mi iscjeljivati. Vidjet ete. I dakako da sam vidjela. Imala sam prilike vidjeti zaista puno natprirodnih poja va, neke od njih su me se dojmile, a neke ne. Ovo je bilo neto sjajno. Mislim da je Mauriciu trebalo vino da se opusti, premda je dok smo razgovarali o tome ustvrdio suprotno. U svakom sluaju, nakon jedne boce (samo za njega) bio je spreman za poetak. Iz udobnog sjedeeg poloaja na kauu, Mauricio je odjednom poskoio. U istom je trenu u dnevnoj sobi zasvijetlila jaka svjetlost. Nismo joj mogli utvrditi izvor. Samo je zabljesnula. Pitala sam se snima li netko staromodne slike s blicom, premda je svjetlo bilo puno jae. Tada me je Mauricio zgrabio za ruku i rekao. Doite. Poveo me je u sobu za goste u kojoj je trebao spavati. U sobi se nalazio stereo ureaj koji je odmah ukljuio. Zauli su se duboki odjekujui tonovi s trake koju je stavio. Lezite na krevet, molim vas zapovjedio je. Anne Marie je s ostalima ostala u dnevnoj sobi. Nisam imala pojma to e mi se dogoditi. Legla sam na krevet. Mauricio se doimao kao da pro vjerava smjer moga uzglavlja. Okrenite se na drugu stra nu, rekao je. Glavu k elektromagnetskom sjeveru. Okre nula sam se. Tiho sam tako leala u iekivanju. Mogla sam nazrijeti njegove obrise u tami. Upravo je preao na drugu stranu sobe, posve smireno kao da je ekao upute. Zatim mi se iznenada pribliio i pao niice pokraj kre veta pognute glave, te zapoeo pjevati i moliti. Udisao je

dubokim dahom na nain koji nikad prije nisam vidjela. Dugo je vremena proveo diui i usredotoavajui se. Gla zba slina pjevanju Oma i dalje se ula. Mauricio je ustao iz molitvenog poloaja. Ponovno je duboko udahnuo i svom snagom izdahnuo tako da se za uo zvuk bum! Cijela je soba zabljesnula svjetlou koja je dolazila iz njegova solarnog pleksusa. Vidjela sam munje elektrinog naboja koje su izlazile iz sredita njegova torza i sputale se du njegovih ruku, te se kroz njegove ake irile svud po sobi! George Lucas teko da bi mogao reproduci rati takav specijalni efekt. Bila sam zapanjena, zateena i posve osupnuta silinom elektrinog svjetla koje je dopiralo iz njegova tijela. Zatim sam ula zvuk eksplozije koji je bio popraen mirisom ozona u zraku. Zar se sve to doista do gaa? Upravo dok sam zdvajala o onome to vidim, on je ustao. Vidjela sam ga kako hoda u tiini tamne sobe. Stao je iza moje glave pokraj kreveta. Nagnuo se nad mene i po eo itati energiju u mome tijelu otvorenim dlanovima okrenutim prema dolje du moga tijela. Zatim je dodirnuo svaki od sedam energijskih centara tj. akri i proitao ih. Dok je to radio nastavio je duboko disati i ostao u stanju mentalizacije kako je to kasnije opisao. Nagnuo se nad moje lice i prislonio svoje elo na moje (svoje tree oko na moje). Ponovno je duboko udahnuo i kao da je dobio signal od nevidljivog pomagaa, izdahnuo je veliku koliinu zraka i ponovno proizveo zvuk bum, na kon ega je elektrini naboj svjetlosti koji je izlazio iz njego va ela uao u moje. Za mene je to bio ok jer se nisam pri premila. Ali nije boljelo. Pretpostavila sam da otvara moje tree oko, centar u kojem je pohranjen najvei dio metafi zike svijesti. Odmah sam osjetila kao da mi iskre njene struje padaju u oi. Kroz one jabuice prolazili su mi trnci. Tjeme mi je gorjelo. Pitala sam se hoe li mi ostati oiljci od opeklina na elu poput njegovih. Umom mi je proletjela misao kako u izgledati u krupnom planu! Onda sam se sjetila da uvijek mogu igrati uloge sa ikama.

Mauricio se nije zaustavio na jednom slanju elektrine energije kroz moje elo. Ponovio je to tri puta. Nasmijala sam se sama sebi. Morao je to uiniti tri puta, jednom za um, jednom za tijelo i jednom za duu. Kad je do kraja napunio moje tree oko energijom, stao je sa strane kreveta i stavio mi ruke na sranu akru. Priti snuo je, ponovno udahnuo, te poput specijalista za srce ko ji pokuava natjerati srce da ponovno zakuca, masirao ga je i istodobno proizvodio isti zvuk bum dok je velika kugla elektrine energije preko njegovih ruku ulazila u moje tijelo tamo gdje sam pretpostavljala da je moje srce. Osjetila sam kako preuzimam ulogu promatraa. Teko bi bilo dokazati da nisam sanjala. Mauricio mi je nekoliko puta naelektrizirao srce i sva ki je put oblik elektromagnetskih silnica bio drukiji. Udaljio se od kreveta i stao pucketati prstima po zraku kao da puni baterije. Nastavio je duboko udisati. Kad bi iz dahnuo njegovo bi tijelo zabljesnulo elektrinim nabojem svjetla. Dok je radio osvjetljavao je cijelu sobu. Kasnije sam doznala da je svjetlost kojom je zraio u sobi prolazila kroz zidove kue osvjetljujui istodobno sve ostale prostorije! (Poslije sam ga imala priliku vidjeti kako sve to ini po danu, na sebi je imao samo gaice kako bi dokazao da nigdje na tijelu ne skriva nikakvu mehaniku spravu za proizvodnju svjetlosti.) Na koncu je kleknuo na jedno koljeno i zauzimao razne poloaje. Kako je u sobi bilo mrano, mogla sam vidjeti sa mo njegove obrise kad bi ispunio sobu elektrinom energi jom. Ta bi mi slika titrala pred oima poput kie munja u no i. Tada je stavio ruku iznad svoje glave. Doimalo se kao da mu je tijelo postalo svijetlei stup, struja svjetlosti izlijevala se iz sredita njegova bia do vrhova prstiju. Kad je zavrio prekrasnu predstavu sa zasljepljujuim svjetlom Mauricio je iscrpljen oteturao u hodnik. Ustala sam s kreveta i prila mu. Jako se znojio i vapio za vodom.

Dok sam mu pomagala u hodniku, svjetla su i dalje titrala i bljeskala u spavaoj sobi! Bilo je to poput znanstvene fan tastike, samo to se doista dogaalo. Anne Marie mu je donijela vode. Popio je nekoliko aa jednu za drugom dok je iz njega i dalje izbijala svjetlost. Na glo je ustao i poao na zahod, ostavljajui otvorena vrata. Raskopao je hlae i mokrio, ali umjesto tenosti izlazila je svjetlost! Anne Marie se nasmijala. Jesi li ikada vidjela takvo to? upitala me. Nisam, odgovorila sam okirano. Zapravo nisam mogla vjerovati da to i sada gledam. Izaavi iz kupaonice, Mauricio nije vie bio u stanju izmijenjene svijesti. Svi smo se vratili u dnevnu sobu. elio je vino. Pitala sam se hoe li i vino zasvijetliti. Ali nije. Popio ga je prije nego to je dobilo priliku za to. Ubrzo, vjerojatno okrijepljen vinom, Mauricio je nas tavio objanjavati tehnike svjetlosnog iscjeljivanja Simou i meni, to je potrajalo satima. Izmeu aa vina izlazio bi na balkon i osvjetljavao moj vrt kao da je dan. Vrlo sam pomno na njemu traila predmete koji bi mogli stvoriti takvu svjetlost, ali nita nije imao u rukama. Niti jedna mehanika naprava ne bi mogla proizvesti tako zasljepljujuu svjetlost, jer je ona u stvari dopirala iz unutranjosti njegova tijela. Vidjela sam njegov izvor. Bilo je to kao da nekakav unutranji gromobran napaja njegov fiziki oblik energijom. Bljetava svjetlost pojavljivala se u svakoj sobi. Jesu li njegovi entiteti Akron i Shalla uivali u svojoj zabavi? Jesmo li bili iscijeljeni samim boravkom u njegovom drutvu? On se nije doimao jako duhovnim ili ak osobito predanim onome to je radio. Uzimao je to zdravo za gotovo. Usklaujem akre pomou snage svjetlosti nepretenciozno bi objanjavao. To je Enoch. To su Akron i Shalla. To je bog. A ne ja.

Zatim bi popio jo vina i ispriao jo nekoliko ala. Pokai im svoje akre, zapovjedila mu je Anne Marie. S aom vina u jednoj ruci, otkopao je koulju drugom i pokazao stigme na svakoj od akri polako otpijajui vino. Okrugli su oiljci savreno paralelni upuivali na mjesta ezoterinih akri na tijelu. Sjajili su se i pulsirali. Ponekad krvare ako ne uspije iscijeliti druge, dodala je Anne Marie. Mauricio je kimnuo i nasmijeio se otpijajui vino sve dok nije dobio poticaj da ponovno zasvijetli. Pret postavila sam da su mu poticaj uputili Akron i Shalla, koji su promatrali energije onih od nas koje je jo trebalo uskla diti i iscijeliti. Kad sam Mauricia ponudila veerom, odbio je. Nasta vio se aliti, otpijati vino i igrati se svjetlom. Hodao je po so bi, izgovarao bum i zadirkivao nas, tipajui nas ene po bradi i pjevajui djeje pjesmice. Dok sam ga promatrala pomislila sam kako svi mi oe kujemo da je metafizika ozbiljna. Kad netko ima sposob nost da premosti dimenzije, od nas se nekako oekuje da mu se klanjamo i tiho iskazujemo potovanje. Mauricio nije oekivao nita slino, u stvari prezirao je i samu pomisao na to, te vie volio biti komino zabavan. Moda je ba ta stra na njegova karaktera uzrok njegovom dugom odbijanju da postane kanal za iscjeljivanje. Oko 2 po ponoi Mauricio je predloio da poemo na spavanje. Jo emo neko vrijeme ostati budni, ali bilo bi dobro da se odmorimo. elio bih vas lijeiti svjetlom prije nego zaspite, rekao mi je. Povela sam ga u svoju spavau sobu, uvukla se u krevet s odjeom na sebi, a on je stao iznad mene. Zatita za nju, rekao je svojim svjetlosnim pomonici ma. Nakon ega se ispunio snopom bljetave svjetlosti, pre ma emu je ono to je ranije te veeri proizveo vie naliko valo svijei. Svjetlost je ispunila cijelu sobu i balkon. Vidjela

sam obrise Mount Rainiera vani. Sada su svjetlosni naboji koji su izvirali iz njega neprestano dolazili, bez stanke. Bilo je to velianstveno, nevjerojatno i neshvatljivo. No ipak sam osjeala kako se sve vie smirujem i kad je naposljetku otiao, zaspala sam i spavala ljepe nego ikad u ivotu. Idueg dana Mauricio je otiao i dok sam etala pokraj rijeke zamijetila sam da sada vie cijenim sve to je ivo oko mene. Osjeala sam suosjeanje kakvo me nikada prije nije dodirnulo. eljela sam uputiti ljubav svakom tko je u nevo lji ili pati. eljela sam uiniti vie da pomognem ljudima. Sjela sam na stari panj i pokuala meditirati. Umjesto toga sam se zatekla kako tiho plaem zato to sam promatrajui prirodu oko sebe shvatila da je ljubav ono to nas sve odr ava na okupu. Nisam znala otkuda ta ljubav dolazi, ali sam znala da je u meni i svemu oko mene. Bio je to jedan od onih procijepa u vremenu kad sam osjetila potpuno razu mijevanje. Sjela sam na panj, udei se kakvu ulogu igra svjet lost u emotivnom iskustvu. Kakva je veza izmeu njih? Je li svjetlost fiziki produetak ljubavi? Je li svjetlost nain na koji prevaamo boansku energiju u stvarnost? Sjetila sam se svih onih ljudi, koji su tijekom doivljaja izlaska iz tijela vidjeli bijelu svjetlost za koju su znali da je Bog. Svjetlo ih je uvijek ispunjavalo osjeajem velianstve ne ljubavi. Stoga, ako naemo svjetlo, jesmo li nali ljubav? Je li svjetlost vibracija ljubavi koju moemo podnijeti? Po stoji li jo sjajnija svjetlost koja na nas eka u golemom pros transtvu kozmikog razumijevanja? Moda je to podruje na kojem e se znanost i duhov nost sresti. Trud znanstvenika da objasne Boga i kreaciju, moda nalazi odgovor u subatomskim svjetlosnim estica ma koje kao da pleu drei svjesnost na okupu poput neke vrste ljepila. Jesu li te subatomske estice u stvari es tice boanske energije? Moe li to teorijski biti tako jedno stavno? Budui da je tako jednostavno, nisu li sami ljudi to

proglasili neprihvatljivim, jer im je bilo lake ne prihvaati odgovornost za razumijevanje? Nekoliko mjeseci kasnije, pozvala sam Mauricia da doe iz Brazila i pokae kako iscjeljuje na etverodnevnom seminaru koji sam organizirala u Kaliforniji za vikend 30. svibnja17. Rekao mi je da je izgubio svjetla zato to nije i vio onako kako je trebao, da bi ispunio svoju sudbinsku odgovornost. Predloila sam mu da bi ovo mogla biti prili ka da ispravi svoj propust. Sloio se i doputovao. im je upao u prostoriju gdje je tri stotine ljudi oekiva lo iznenaenje koje sam im obeala, rekao je da osjea kako se njegovi prijatelji po svjetlosti vraaju. Zagledao se u malu skupinu i odmah im rekao kako da promijene mjesta na kojima su sjedili. Nikad nisam iscjeljivao tako ve liku skupinu, tiho mi je priznao. Njihove uzorke energije treba raspriti, ili u u suprotnom ja biti preoptereen. Podijelio ih je u tri skupine i zamolio ih da mu ne upuuju nikakvu vrstu energije. Imao je dovoljno i svoje! Stojei mirno pred skupinom, poeo duboko udisati, meditirati, izdisati i na koncu s poznatim bum izdisajem, pretvorio se u ljudski stup svjetla. Ludo sam se zabavljala promatrajui kako skupina rea gira na isti nain kao nekad ja. Bili su zapanjeni, nepo vjerljivi, oduevljeni, neki su ak bili podozrivi, no ipak svaki je od njih shvaao da se tu stvarno dogaa neto to je izvan nae sadanje moi prihvaanja i procjenjivanja logine stvarnosti. To je trajalo oko jednog sata. Neki su lju di tvrdili da su im iscijeljeni razni bolovi i tegobe; drugi su jecali zbog olakanja koje su osjetili kao posljedicu osloba anja od napetosti to su je sami sebi nametnuli. Ostali su se naprosto kupali u svjetlosti, ne brinui se zato to ne znaju, ne razumiju ili ne mogu logino objasniti to se do gaa. Ako su to doivljavali kao proces iscjeljenja, onda e on to i biti.
17

Memorial Day - dravni blagdan u spomen na pale u ratu.

Ukratko, veer je bila uspjena, ne samo za skupinu, ve i za Mauricia kome su se vratili njegovi prijatelji po svjetlu. Sljedeeg jutra, dok su ljudi polako odlazili ili telefo nom dogovarali planove za put, ula sam kako dva njujorka odvjetnika koji su vidjeli Mauriciov rad, razgovaraju sa svojim kolegama u New Yorku. Opisivali su to se do godilo prethodne veeri. Nastao je muk. Jedan od njih je rekao: Ali vidio sam to vlastitim oima. Drugi je rekao: Ali ni jednom nije dodirnuo svoje tijelo da bi ukljuio elek trini prekida ili ita slino. Zatim i dalje tiina. Mogla sam zamisliti podozrivost s druge strane telefonske ice; domi ljate aluzije na privienja ili neto tome slino. Ubrzo su oba odvjetnika spustila slualicu. Pogledali su se, crveni od stida i gotovo istodobno rekli: Nisu mi povjerovali. Rekli su da to nisam mogao vidjeti. Prila sam im. Stavila sam im ruke na ramena, trudei se da ne djelujem snishodljivo. Dobrodoli u klub, rekla sam. Naviknut ete se na to. A i oni koji su vas proglasili ludima.

15
Moje tijelo kao krajnji atomi svjesnosti
Gdje nema otpora nema boli.

a koncu sam iskuala neto o emu sam sluala godinama. Budui da se radilo u mome fizikom tijelu i kako sam zapravo to doivjela kao istinski dogaaj bez trunke prijevare, to je iskustvo najsnanije utjecalo na moje shvaanje veze izmeu fizikog i nefizikog svijeta. Ispriat u vam to se dogodilo. Vidjela sam mnoge vi deo filmove o metafizikim operacijama iz Brazila i s Filipina. Jednu mi je darovao lijenik koji se i sam podvrgnuo takvom lijeenju, te se na taj nain izlijeio od one bolesti. Proitala sam puno knjiga o ivotu metafizikih kirurga i razgovarala s mnogim ljudima koji su tvrdili da su se na taj nain izlijeili. Takoer sam vidjela opsjenare u veernjim zabavnim emisijama kako pokuavaju razotkriti i ismijati taj fenomen sluei se vrlo dobrim smiljenim trikovima koji nalikuju metafizikoj operaciji. Za tu su svrhu rabili ptije eluce i crveno obojene kuglice koje su se kad bi se rasprsnule, doi male kao krv. Uglavnom su to bili krvavi prizori bez ikakve vjetine i elegancije s kakvom to rade npr. Siegfried & Roy. Na mene su ostavili dojam pojedinaca koji iskoritavaju ono za to su uvjereni da je naivnost i ustrajnost glupih lju di koji ele vjerovati u arobne vile. Zanimao me je njihov strah i to emotivno nasilje kojim su se sluili. To je razotkri vanje arlatana u stvari bilo glavni izvor njihovih prihoda.

Video snimke metafizikih operacija koje sam vidjela silno su se razlikovale od opsjenarskih trikova, zato to su se operacije odvijale u bolnicama uz nazonost drugih lijeni ka i medicinskog osoblja. Pacijenti nisu morali platiti opera ciju, ako to nisu eljeli, a emotivno ozraje okolia bilo je ispunjeno mirom i svetou. Ipak, snimila sam dovoljno filmova sa sjajnim specijal nim uincima da bih bez zdvajanja prihvatila ono to vidim na traci. Morala sam to vidjeti osobno. I eljela sam se oslo boditi predrasuda. U jednom osobito dojmljivom filmu, gledala sam vele asnog Alexa Orbita iz Manile dok jedno za drugim operira dugi niz ljudi. Njeno je masirao kou svakoga pacijenta dok se ona nije otvorila. Zatim je rukama potraio mjesto koje je bilo bolesno, te iz njega izvadio krvne ugruke i neku vrstu tvari to se nalazila unutra, na koncu je izvadio ruke nato se rez zatvorio. Na pacijentu se vidjela krv, ali nije bilo ni tra ga oiljku. Kamera je snimala bez stanke, to jest, bez ikakvih rezova. Operirao je dvadesetak ljudi za dvadeset minuta. Svaka je operacija trajala otprilike ezdeset sekundi, a boles ti su bile razliite od ireva i kriobolje preko gue i raka do modanog tumora, onih bolesti i sranih tegoba. Snimak je bio izvanredan, ali ja mu nisam mogla posve povjerovati. Jedan mi je prijatelj rekao da je Alex Orbito doao u Ameriku. Rekla sam to svojoj keri Sachi, koja je dugo pati la od kriobolje i vratobolje. Sachi je prva skupila hrabrost da ode k Alexu i nakon to mi je opisala postupak, odluila sam ga upoznati. Bilo mi je smijeno da je njegova sljedea postaja bio Las Vegas, mjesto na kojemu sam proivjela toliko mnogo tjelesno i duhovno snanih dogaaja. im je Alex izlijeio Sachi, njezine je boli nestalo. Ali on ju je upozorio da e, ako bol ima karmiki uzrok, sama morati raditi na sebi i uspostaviti vezu s Bojom energijom s vie vjere nego to je to dotada inila.

Nazvala sam Chrisu Griscom, strunjakinju za duhovnu akupunkturu iz Galistea i zamolila je da se naemo u Vegasu. Uzele smo hotelsku sobu upravo iznad striptiz bara i e kale susret s veleasnim Alexom Orbitom, koji nije bio poz nat samo na Filipinima, ve i u cijelome svijetu. Orbito se rodio 25- studenog 1940. u naselju Cuyapo, Nueva Ecija, pokrajini na Filipinima, oko dvjesto kilometa ra sjeverozapadno od Manile. Roditelji su mu bili siromani. Obraivali su zemlju za zemljoposjednika. Orbito nije bio svjestan svoje iscjeliteljske moi sve do svoje etrnaeste godine, kad mu je u snove poeo dolaziti tajnoviti starac koji mu je rekao da je njegov duhovni ui telj, te mu dao osobnu mantru koja je Alexu pomagala da dosegne izmijenjeno stanje svijesti kad zaeli. U tim je sno vima starac rekao Alexu da e biti veliki iscjelitelj. Alex nije obraao pozornost na to sve dok ga jednog ju tra nije pozvala paralizirana majka jednog prijatelja, tvrdei da je prethodne noi usnula kako ju je Alex izlijeio od para lize. Alex se istoga asa sjetio da je i sam sanjao istovjetni san! Otiao je k starici. Prepoznali su se premda se nikada ranije nisu vidjeli. Bez rijei je uzeo boicu kokosova ulja to se nalazila pokraj kreveta, izmasirao joj noge kao to je to uinio u snu, izmolio kratku molitvu i zapovijedio joj da prohoda. Istoga se trena ona digla iz kreveta prvi put nakon deset godina i prohodala. Od tada je shvatio da je iscjelitelj i da u svojim rukama ima energiju koju ne razumije. Meutim, nije elio biti iscjelitelj. Plailo ga je ono to nije razumio. tovie, kad se proirila vijest o njegovom da ru, ljudi su zlorabili njegovu mo, mnogo su puta znali poslati po njega, ne plaajui mu nita i ostavljajui ga da se sam snae za povratak u svoje selo. Naposljetku je postao veleasni Jedinstva Espiritista Christiana s Filipina i prestao iscjeljivati. Ubrzo nakon toga

se razbolio. Kad se vratio iscjeljivanju ponovno je ozdravio. Zamijetio je da bi se, kad bi ostavio ljude u nevolji, on sam razbolio. Od tada je odluio posvetiti svoj ivot sluenju o vjeanstvu pomou duhovnog iscjeljivanja. Putovao je po Filipinima iscjeljujui stotine ljudi za gotovu nikakvu nov anu naknadu i na koncu otvorio bolnicu u blizini svog skromnog doma u Quezon Cityu.

Chris i ja razgovarale smo prije nego to je Orbito sti gao. ula je za njega i rekla kako bi joj bila ast da je on izlijei. Ja nisam bila tako sigurna. Otvorila sam vrata hotelske sobe i preda mnom je sta jao mladolik, izrazito mrav mukarac, besprijekorno odje ven: bijela koulja, kravata, jednostavne hlae, sportska jakna od satena. Doao je sa enom i njezinom prijatelji com. iroki me je osmijeh na njegovu licu odmah razoru ao. Od trenutka kad smo se svi upoznali osjeala sam se kao da ga oduvijek znam. Poznavati ga i voljeti bilo je jedno. Gledati ga kako izvo di metafiziku operaciju, neto posve drugo. Nakon nekog vremena provedenog u upoznavanju u dnevnoj sobi, premjestili smo se u spavau sobu hotelskog apartmana. Alex je pogledao u krevet i znala sam da e to biti mjesto na kojem e se sve odigrati. Njegova ena i njezina prijateljica iz nove papirnate vreice izvadile su praznu plastinu zdjelu, neto gaze i alkohol. Trbuh mi se zgrio. Alex je sjeo na stolicu pokraj kreveta. Ja ne iscjeljujem tiho je rekao. Bog iscjeljuje. On me koristi kao orue i kanal za snagu svoje iscjeljujue energije. Ja samo usklaujem akre tako da pojedinac moe izlijeiti samoga sebe. Ponovno sam shvatila koliko su akre bitne.

Chris se nasmijala. Pitala sam se to e uslijediti. Na poetku moram naglasiti da je sa mnom bilo sve u redu. Nisam bila bolesna. Nisam imala nikakve tegobe. Sto ga sam se spontano pitala to tu uope radim i zato sam ga pozvala da doe! im sam to pomislila osjetila sam u sebi glas (moje vie ja) koji mi je rekao: Zato to mora stei po vjerenje u fiziko iskustvo vie vibracije. U redu, ali neu biti prva. Rukom sam dala znak Chris. Legla je na krevet. Alex je pognuo glavu i duboko se usredotoio na tihu molitvu to je trajalo oko pet minuta. Kad je podignuo gla vu, lice mu je bilo ozareno silnim blaenstvom. Rekao nam je da kroz njega radi jo jedan duhovni lijenik ija e ene rgija izvesti operaciju. Skini bluzu, rekao je Alex. Moram ti operirati srce. Chris je zadigla bluzu preko glave. Bila sam sretna to je na sebi imala grudnjak. Sjetila sam se da ga ja nemam. Alexova ena i njezina suradnica sjele su pokraj njega. Kao po zapovijedi, Alexove su se ruke podigle u zrak, gdje su upijale neku vrstu uputa, a zatim se njeno spustile na Chrisin trbuh, vjeto je poeo masirati kou njezina torza iznad struka, isto kao to je to uinio na videu koji sam vid jela sve dok njegove ruke nisu razdvojile kou i iznenada se obje nale unutar njezina grudnog koa. Nisam mogla vje rovati svojim oima. Pojavila se krv i zaulo neto poput uborenja vode dok je rukama traio neto blizu srca. Pomno sam promatrala Chris. Uzdahnula je od zado voljstva govorei: toplina njegovih ruku, osjeam nevjero jatnu iscjeljujuu toplinu. Meni je izgledalo kao da su njegove ruke zaista u njezi nom grudnom kou! Vrlo njeno desnom je rukom uklonio neto slino ugruku krvi. Stavio je to u plastinu zdjelu. Lijeva mu je ruka i dalje poivala u njezinim prsima. Zatim, kao da je dobio upute od izvora iz kojeg dolazi iscjeljenje, rekao je: A sad, tvoji bubrezi. Izvadio je ruke

iz Chrisinog grudnog koa i otvor se zatvorio, kao da je podigao ruke iz posude s vodom. Njegova je ena obrisala krv gazom natopljenom alkoholom. Odmah zatim njegove su ruke zaronile u Chrisin trbuh. Ponovno je rekla da osjea toplinu. Ovoga su puta njegove ruke utonule u njezin trbuh sve do zapea. Krv i tenost posvuda su zapljuskivale dok se on doimao kao da njeno ljulja svoje ruke naprijed-natrag u njezinu tijelu! Dola sam do ruba kreveta i pogledala unutra. Izgubila sam dah. Nisam si mogla pomoi. Njegove su ruke doslovno ule u njezin trbuh sve do zapea! Udarila sam se po licu da se uvjerim da ne sanjam. Zatim sam poe la koraati gore dolje po sobi. Osjeala sam da se nalazim u nekoj drugoj stvarnosti. Pribliila sam se i ponovno pogle dala u Chrisin trbuh. Njegove su ruke zaista bile unutra! Obje odjednom. I ne, nisam sanjala. Kako se osjea? pitala sam Chris. Dobro rekla je mrtei se, ono to osjeam vie slii pritisku. Ne osjeam bol. Alex nije bio svjestan da razgovaramo. Doimalo se kao da je negdje drugdje i netko drugi. urno je izvadio jo nekoliko ugruaka krvi iz njezina trbuha, stavio ih u plastinu zdjelu i izvukao ruke. Pomno sam promatrala. Ponovno se doimalo kao da je izvadio ru ke iz vode, a ne iz ljudskog tijela. Bilo je to tako glatko, tako nevjerojatno jednostavno i lako. Veliki se razjapljeni otvor zatvorio. Jo jednom je njegova ena uklonila krv gazom s alkoholom, a Chris je naprosto ustala iz kreveta. Smijeila se. Bilo je oito da je dobro. Molim vas rekao je Alex pokazujui na mene. O Boe, pomislila sam. Ja sam plesaica, osoba koja se bavi tjelesnom kulturom. Volim kad imam svoje tijelo pod nadzorom. Ne volim niti normalne operacije, a kamoli ove vrste. Nevoljko sam legla na krevet.

Guteraa, odmah je rekao Alex, kao da je dobio upute iz nepoznatog izvora. Njegove su ruke bile iznad mo ga grudnog koa. Pogledala sam u Chris, a zatim u njega. ekajte malo, rekla sam, osjeajui sa kao kukavica i glupaa. Nisam se usuivala nastaviti. Chris se nasmijala i sjela na krevet. Zatim sam posegnula za rukom Alexove su pruge. Trebala mi je potpora. Alex je naprosto ekao. Meutim nije se doimao kao Alex. Zatvorila sam oi. Pokuala sam meditirati i uspostavi ti vezu sa svojim viim ja. Nisam ga mogla pronai. Bila sam previe uznemirena. Bila sam izvan sebe. Sve sam ovo or ganizirala sama, a sad sam se kajala. Je li uzrujanost bila znak da me se moe povrijediti zato to nisam imala do voljno povjerenja i vjere? O Boe, pomislila sam to tu radim k vragu? Ponovno sam zatvorila oi. Tiho sam preklinjala: Vie ja, molim te, pojavi se. Pojavi se, molim te, vie ja. Potrebna mi je komunikacija. Osjeala sam se kao Spock u Zvjezda nim stazama. ekala sam. Alex je ekao. Chris je ekala. Alexova su pruga i suradnica-prijateljica su ekale. Zatim sam polako, zatvorenih oiju potonula u sebe. Izbacila sam strah iz uma. Polako mi se pred oima pojavilo vie ja. Nikada to neu zaboraviti. Moj je androgini prijatelj sjedio na kamenu, brade oslonjene na koljeno poput Rodinova Mislioca. Samo je ovoga puta moje osobno bie imalo krila. Smijala sam se sama sebi. Ovo je zbilja bila znanstvenofantastina pria u kozmosu. Ipak sam osjetila ogromno olakanje i radost to mi je uspjelo uspostaviti vezu. Onda sam vidjela da je osmijeh ko ji mi je moje androgino bie uputilo zapravo bio snishodljiv. Trebam li to uiniti? pitala sam. Nisam mogla vjero vati da postavljam takvo pitanje. Moje me je vie ja pogledao s prijezirom i zamijetilo na nain nedostojan svoje boanske pojave: Stvarno si

glupaa, zna? Ovo si iskustvo stvorila za sebe tako da dobi je dokaz da tijelo nije nita drugo do 'proizvod sna i misli'. A sad se opusti i nastavi. Otvorila sam oi, pogledala Alexa i kimnula glavom. Nastavi rekla sam, Spremna sam. Prije nego to sam izustila spremna sam, njegove su se ruke njeno spustile na podruje guterae i prije nego to sam postala svjesna to se dogaa, njegove su ruke bile unutar moga tijela i vadio je ono to je nazivao ugrucima negativne energije. eljela sam rei kako je to bio ostatak sladolednog kupa koji sam pojela prethodnog dana, ali ta kva vrsta humora nije se doimala primjerenom. Nisam se usuivala pogledati u njegove ruke u meni. Drala sam oi vrsto zatvorenima. Kako izgleda? pitala sam Chris. Nevjerojatno rekla je. Vidim tvoju unutranjost. Ka ko se ti osjea? eljela sam rei neto smijeno, ali sam se zatekla kako odgovaram: Osjeam se kao da je to san o stvarnosti. Dakako odgovorila je Chris. Pa to i jeste fiziko tijelo san koji smo sami pretvorili u stvarnost kako bismo mogli iskusiti pustolovinu ivota na fizikoj razini. Nisam bila u stanju za takvu vrstu metafizike rasprave. Chris se smijeila. Alex je izvadio ruke iz podruja moje guterae. Bubrezi i debelo crijevo, rekao je. Prije nego to sam mogla negodovati, spustila sam hlae i njegove su ruke njeno masirale kou ispod moga pupka. Za manje od tri sekunde obje su ruke uronile u moj trbuh sve do zapea. Ovoga sam puta gledala. Bilo je isto kao i s Chris. Nisam osjeala bol - samo pritisak. Nije bilo puno pljuskanja krvi dok su se krv i crijeva ljuljala od jedne do druge strane. (Rijei ne mogu dati vjernu sliku postupka). Izvadio je jo nekoliko ugruaka negativne energije i ubrzo zatim izva dio prvo desnu, a zatim i lijevu ruku.

Ponovno je njegova supruga oistila krv s moga trbuha gazom natopljenom alkoholom. Njezina je prijateljica uze la plastinu zdjelu i odnijela je u kupaonu, sve je bacila u za hod i vratila se. Alex je pognuo glavu i doimalo se da se bu di iz transa. Ustao je. Sve u redu? veselo je upitao. Kimnula sam. Ostala sam bez rijei. Izaao je iz sobe, kao da e napraviti ruak. Ustala sam s kreveta i otila u ku paonicu. Sjela sam na kadu i briznula u pla.

Ostatak dana sam provela sama, pokuavajui se pri viknuti na ono to se dogodilo. Bila sam osoba potpuno us mjerena na tijelo koja je imala potrebu biti u dodiru s me hanizmima to ga pokreu. Duge godine plesanja i teke tje lovjebe dovele su do toga da preuzmem nadzor nad svo jim fizikim vozilom, no ovaj je njeni, osjetljivi, gotovo krh ki duhovni iscjelitelj u izmijenjenom stanju svijesti, uvu kao ruke pod moju kou i bez boli izvadio ono to je nazivao negativnim oblicima misli koji stvaraju ugruke krvi i odlo io ih u obinu plastinu zdjelu iz duana. Nije imalo smisla. Je li to ono to znae rijei: vjerovati da e Boja ruka ne samo iscijeliti materijalnu tvar, ve kroz nju proi bez uzrokovanja boli, kao da tijelo nije nita drugo do materija lizirana misao, igraka mate, vozilo za pustolovinu, zapra vo, samo san o iskustvu. Odluila sam da nije vrijeme za raz miljanje o takvim stvarima i vratila se praktinijim mislima. Chris se vratila u Galisteo, a ja sam sjedila na rubu na putenog bazena razmiljajui i kontemplirajui o svemu. Moji su snovi te noi bili ivopisni i duboki. Kad sam se probudila sljedeeg jutra, osjeala sam se zaista prekrasno: laka i puna energije, kao da sam se oslobodila golemog tereta koji nisam niti trebala nositi. Moramo jo raditi, rekao je Alex. Moram uskladiti energije vaih akri. Nije dobro napraviti previe odjed nom.

Kad sam ga pitala koliko naplauje, rekao mi je da mo gu dati koliko elim; da gradi ljeilite na Filipinima gdje e se moi lijeiti oni koji inae takvo to teko mogu priutiti. Odluila sam se za jo nekoliko tretmana nakon kojih u procijeniti koliko u novaca za to izdvojiti. Tretmani su se nizali jedan za drugim. U stvari, sljedeeg sam dana leala na hotelskom krevetu, dok je on izvodio du hovnu operaciju moga srca, treeg oka, jajnika i grla. Zatim me je zamolio da se okrenem, otvorio mi je leda du cijele kraljenice i izvadio negativne vibracije uzrokujui pritisak u leima. Naravno da nisam mogla vidjeti kako mi je otvorio lea, ali sam postupak mogla osjetiti iznutra. Nije bilo boli, ve se samo osjeao pritisak. Mogla sam osjetiti njegove ruke u svojim leima, ali nije bilo otrine ili estine boli. Kad je zavrio zbrojila sam da me je operirao ukupno pet puta za samo tri minute. Objasnio mi je da duhovna energija koja izvire iz nje govih ruku iscjeljuje u jednakoj mjeri koliko i samo uklanja nje negativnih ugruaka. Stoga su ljudi imali koristi od ope racije bez obzira na to jesu li zdravi ili bolesni. Moda je to bila moja mata, a moda i nije. Znam sa mo da se nakon samo nekoliko dana provedenih s Alexom razina moje energije uvelike povisila. Osjetila sam se urav noteenom i mogla sam dublje spavati nego prije. Nakon toga sam proitala sve knjige o duhovnom li jeenju na Filipinima koje sam mogla nai. Zapadnjaki su autori izraavali zapanjenost i umjesto da daju logino ob janjenje - bili su skeptini. Autori s Filipina ili azijskog po drijetla, to se najvie odnosi na knjige koje je napisao Jaime T. Licauco, izraavale su vee prihvaanje stvarnosti koja je izvan nae moi shvaanja. Jo jednom sukob izme u loginog razmiljanja (lijeva polutka) i razliitih intuitiv nih reakcija (desna polutka). Dok smo razgovarali, Alex mi je sam opisao testove, promatranja i znanstvene laboratorijske provjere kojima je

bio podvrgnut. Nakon toga sam prouavala ono to je ilo u prilog njegovim tvrdnjama. Kad sam ga pitala zato misli da je nuno da znanstveni svijet prihvati ono to on radi kao stvarno, odgovorio je: Zato to bi onda mogli puno na uiti od Boje ruke i iscjeliteljskog poziva. Orbita su pozvali u vedsku 1974. da se podvrgne skan dinavskim znanstvenicima koji su ga u laboratorijskim uvje tima ispitivali, prouavali, iziskivali od njega da iscjeljuje bez odjee na sebi, pratili mu rad srca, modane valove, puls, znojenje itd. Kirlianskom su fotografijom promatrali opseg njegove aure i energije koja mu izvire iz ruku dok is cjeljuje i operira. Orbito je priznao da su s njim postupali kao sa zamorcem i da se vie nikada nee podvri takvom traumatskom iskustvu, zato to mu je u takvim uvjetima nevjerice i zdvo jnosti bilo iznimno teko iscjeljivati. Rekao je, kao to danas kau mnogi lijenici da bi se oporavio, ovjek mora vjero vati da to moe. to se tie optubi da filipinski iscjelitelji rabe kuglice s krvi i ivotinjske iznutrice kako bi stvorili dojam fizikog dokaza da su neto odstranili, dokazi su opreni. Kad su iscjeljivanje promatrali u laboratoriju, katkad bi se pojavila ljudska krv, a katkad samo vodenasta plazma. Sami iscjelitelji kau da ne razumiju zato. Objanjavaju da uistinu nije nuno razrezati kou i proizvesti pravu krv ili fi ziki neto odstraniti da bi dolo do ozdravljenja. Kau da je pacijentu potreban fiziki dokaz da je izlijeen kako bi mu bilo bolje. Iz toga razloga oni materijaliziraju krv i uzrokuju da potee. Oni tvrde da ako pacijent vidi da ga se operi ra, iscjeliteljski se uinak u znatnoj mjeri poveava. Zato is to kao to dematerijaliziraju epiderm da bi uli u tijelo, materijaliziraju krv i ugruke da bi poveali uinak lijee nja. Kau da je tijelo i tako samo priin, a fiziko bie samo oitovanje ovjekovih misli. Otkrila sam da se sredinje pi tanje odnosi na fiziku stvarnost, a ne na to je li Alex pre varant ili ne.

Za mene nije bilo nikakve dvojbe da su njegove ruke ule u moje tijelo. Osjetila sam to i vidjela, ne samo na sebi, ve i na drugima dok sam stajala iznad njih i promatrala. Jesam li osjeala vlastito tijelo kao fiziki priin? Svi duhov ni uitelji tvrde da su takvi pojmovi sredinji za razumije vanje fizike dimenzije naega ivota; da je tijelo u osnovi samo nakupina molekula koji su proizvod nae svijesti. Svi jest postaje projicirana misao, a misao se oituje kao fizika stvarnost.

Pozvala sam Orbita u svoju kuu u Malibuu na sljedeih nekoliko tjedana, kako bih ga mogla jo vie promatrati u radu. Kako se pribliavao Boi, razglasila sam da e Alex tim povodom iscjeljivati, a ljudi mogu dati onoliko koliko ele za njegovo ljeilite. Gotovo je stotinu ljudi dolo na sam Boi i sljedeeg dana. Bili su to moji prijatelji, prijatelji prijatelja, radoznali duhovni traitelji i nekolicina zaista bolesnih. Alexa sam sa suprugom i suradnicom smjestila u sobe za goste i preuredila svoju prostoriju za yogu i tjelovjebu u ambulantu. Ljudi bi legli na moj stol za masau, a Alex je sjedio na stolici pokraj njega. Supruga i suradnica sjedile su pokraj njega i promatrale mnotvo operacija, za neke od njih ni kad nisam ni pomislila da u ih izdrati, ali jesam. I pomno sam ih promatrala. Prije nego to su uli u sobu, ljudi su meditirali u tiini. Gotovo su svi bili puni pouzdanja, ali jednako uplaeni i uz rujani kao to sam na poetku bila i ja. Razumjela sam kako se proturjeno osjeaju, jer sam i sama to prola. Pruali smo potporu jedni drugima, a prije samog poetka Alex je poveo molitvu i uspostavili smo zajedniku vezu s Bogom. Meu operacijama koje sam vidjela jedna se osobito is ticala, bila sam svjedok kad je Alex prstima izvadio oko

jedne osobe iz one duplje, oistio ga otraga i ponovno ga vratio. Pacijentica nije osjeala bol; ustala je i smijeei se rekla kako je osjetila samo pritisak. Odstranio je tumore iz plua i trbuha. Prstima je izvadio zub i zaustavio krvarenje. Vadio je ciste i izrasline iz svih moguih dijelova tijela. Kad su pacijenti imali tegobe sa spolnim organima uvi jek bih izala iz sobe. Kasnije su mi ispriali da je Alex odstranjivao hemoroide, tumore iz maternice i slino. U takvim je sluajevima obino rukama ulazio u tijelo izvana, rijetko kroz vaginu ili mar. Uklonio je tumore dojki i gue. Izvadio je krvne ugruke iz vrata mog osamdesetogodinjeg prijatelja koji je imao tegobe s krutim arterijama. Uao je prstima u desni jedne osobe i iscijelio gnojnu upalu. Izvadio je modani tumor. Neki put su ljudi eljeli promatrati druge. Alex nikada nije htio da ih promatra puno ljudi odjednom, zato to je rekao da ga energija nepovjerenja iscrpljuje. Tijekom istih blagdana Alex je otiao u Ojai da bi tamo iscjeljivao ljude. Puno ga je ljudi iz Los Angelesa slijedilo. Mnogi od njih doli su na moj poziv. Sjeam se prvoga dana u Ojaiu, Alex je dobio prostoriju za iscjeljivanje u predvorju crkve Jedinstva. Tridesetero je ljudi eljelo vidjeti Alexa kako operira prije nego to bi mu dopustili da na bilo koji nain iscijeli njihova vlastita tijela. Bi la sam dragovoljac budui da je puno ljudi dolo radi mene. Tiho su uli u prostoriju. Leala sam na stolu potpuno obuena. Alex je bio iza stola oslonio pognutu glavu na ru ke i molio se. Dugo je molio. Pretpostavljala sam da je raz log tome nazonost razliitih energija u sobi (vidoviti ljudi natprirodnih sposobnosti mogu odmah osjetiti svaije uzorke energije, to ponekad ima negativan uinak na njih same).

Alex nije podignuo glavu. Naposljetku mi je jo uvijek pognute glave priapnuo: Shirley, rekao je skanjujui se. Jedan ovjek u plavom demperu naslonjen na zid, izrazi to je jako negativan. Nije sklon ni meni ni onomu to radim. Vrlo mi je teko. Moe li ga, molim te, zamoliti da ode? Osvrnula sam se iz leeeg poloaja i ugledala ovjeka o kojem je govorio. Bio je to moj prijatelj novinar kojega sam osobno pozvala. Da se ne bi doimalo kako samo njega iskljuujem, rekla sam: Netko od nazonih oito iri puno negativne energije i nepovjerenja. Znate tko ste. Bilo bi bo lje da se vratite kasnije kad se budete osjeali pozitivnije. (Uila sam se diplomaciji pod stare dane... konano.) ovjek u plavom demperu tiho je otiao zajedno s jo dvoje ljudi. Nitko ih nije osuivao. Alex se ponovno pomo lio i pao u lagani trans. Izraz lica mu se promijenio i nastavili smo s operacijom. Nisam gledala kako Alexove ruke uranjaju u moj trbuh. Umjesto toga, odluila sam proma trati lica ljudi koji su gledali. Bili su zapanjeni, prestravljeni, radoznali, okirani, osupnuti - kako opisati izraze na licima ljudi koji su promatrali neto to se protivi njihovom shva anju stvarnosti? Jedna je osoba uskliknula: O, ne, Shirley, pazi! Bila je tako iskreno zabrinuta da sam je utjeila sa sto la. Ostali su bili osupnuti injenicom da mogu govoriti dok se obje Alexove ruke nalaze u mome trbuhu odakle se ulo poznato zapljuskivanje. Krv je slobodno tekla niz moje tije lo. Osjetila sam duboki pritisak unutar svog trbuha i morala sam priznati da me je ovoga puta malo zaboljelo. Znala sam da je uzrok tome ozraje nepovjerenja u sobi, pa sam zatvorila oi i svoj um dovela u stanje potpunog povjere nja. Bol je jenjala. Tada sam shvatila tako jasno koliko je vano povjerenje tijekom duhovnog iscjeljivanja ili bilo ega drugog duhov nog, kad smo ve tu. Istodobno mi je umom proletjelo sje anje na one dijelove mog ivota kad sam vrsto vjerovala da u se oporaviti, radije nego popustila pred uvjerenjem da e bolest dugo trajati. Sjeam se svojih lijenika. Kad

sam im vjerovala, bilo mi je bolje. inilo se da ishod jed nako ovisi o meni koliko i o lijeniku. Lijenik i pacijent rade zajedno. Kad bolje razmislim, moje je tijelo uvijek rea giralo u skladu s mojim oekivanjima. Tijelo slijedi um. Metafizika mi je operacija bolje od iega drugog po mogla da to shvatim. Sjetila sam se kako je Alex rekao: Ljudi trebaju dokaz da su izlijeeni, stoga im ga i dademo. Nije nuno da otva ram tijelo. Nastavio je: Isti bih uinak mogao postii mag netskim iscjeljivanjem. Nije nuno da ita odstranim iz tijela da bi se ljudi izlijeili. Ali Zapadnjaci napose osjeaju potre bu za fizikim dokazom kako bi bili duhovno izlijeeni, sto ga im dadem taj dokaz. esto sam razmiljala o tome to je rekao. Funkcionira li tradicionalna medicina na isti nain? Imamo li potrebu za neim tako drastinim kao to je operacija da bismo pov jerovali da se nae tijelo oslobodilo upale, premda smo sa vreno sposobni izlijeiti se iznutra vlastitom snagom? Zato smo ljude s drukijim sposobnostima za lijeenje zatvorili u laboratorijske uvjete s ciljem da izvedemo za kljuke o kojima je znanost ve donijela automatsku pre sudu? Znanstvena je oprema napravljena samo da bi se do kazalo kako neto odgovara onome to znanost ve zna. A to je sa irenjem stvarnosti? to je s moguim istinama ko je jo ne moemo ni zamisliti? Mnogi ljudi nakon duhovnog iscjeljenja odlaze u uvje renju da su izlijeeni jer se njihova tijela bolje osjeaju. Ali treba li im rei da zapravo nisu izlijeeni samo zato to tra dicionalna medicina to ne razumije? Treba li ih uvjeriti da ih je duhovna energija iscijelila samo zato da se mogu po novno razboljeti i uzimati lijekove i zavriti pod kirurkim skalpelom? Ako smo mi kao ljudska bia stvoreni od nakupine tako zvanih neivih prostih atoma, no ipak se doivljavamo ivi ma i svjesnima, gdje se onda dogaaju promjene? Kad dola zi do njih? Moe li se vidjeti svjesnost? Dade li se izmjeriti?

Kad Alex Orbito ili neki drugi iscjelitelj rade s viom svi jesti, osloboenom od fizikog oblika, Biblija bi tu svijest nazvala Bogom, a proces bi opisala kao udo. Ali pretpo stavimo da se tu naprosto radi o svijesti jedne vie razine, da iscjelitelj djeluje putem druge fizike osobe koja ima od govarajue vibracije kao to je Alex - ne bi li to bio dovoljan dokaz da se radi o iroj i nama nepoznatoj stvarnosti? ini se da uporno tvrdimo kako smo ogranieni i usam ljeni, zauvijek osueni na svoj monotoni identitet, nepo pravljivo se opirui zamisli da smo u stanju shvatiti daleko vie od onoga to sebi priznajemo, zato to bi nas takvo pri znanje nagnalo da sami sebe sagledamo u irem i sposobni jem svjetlu, to bi od nas zauzvrat iziskivalo prihvaanje odgovornosti za ono to smo odabrali doivjeti. Tada bismo dovrili krug i shvatili da smo ono to doivljavamo. Kad bis mo mogli izmijeniti svoj doivljaj mogli bismo izmijeniti i pojavni svijet oko nas. Tijekom metafizikih operacija na sebi, osjetila sam vie nego ikad dotad da mi je vlastiti do ivljaj pomogao da stvorim taj dogaaj i bio njegov neod vojivi dio. Moj doivljaj vlastitog identiteta bio je toliko ogranien da sam bila skeptina spram tog dogaaja koji je preda mnom otvarao vrata ire stvarnosti. Moda mi je bilo ugodnije ostati pri ogranienom doivljaju sebe jer se sve izvan te ogranienosti doimalo tako stranim, tuinskim i stranim i bila bih radije slijedila vraga kojega poznajem nego anela kojega nisam bila u stanju upoznati. Ako je moje tijelo napravljeno od molekula kojima je moja svijest zapovijedila da uzmu ljudski oblik, a sve je za pravo stvoreno od besmrtne boanske energije, mogu prih vatiti da se metafizika operacija odvija pomou duhovne veze s boanskim razdvajajui ive atome jedne od drugih energijom koja ne naruava, ve lako i njeno klizne kroz fiziko isto kao to ruka lako i bez naruavanja klizne kroz tenost. Ne mora mi znanstvenik rei da je to tono ili neto no. Znam to zato to mi se dogodilo. I kao to je Einstein

zakljuio na koncu svoga ivota: Znanje je iskustvo. Sve su ostalo puke informacije.

Nakon Ojaia, Chris Griscom zamolila je Alexa da doe iscjeljivati na njezinom Institutu Svjetlosti u Galisteu u Novom Meksiku. Pozvala sam jednoga svjetski poznatoga kirurga kojega sam poznavala da sam vidi postupak. Zbog njegove privat nosti, zvat u ga dr. Theodore Bennett. Teda su zanimala mistika uenja, ali je oito na sve to gledao s objektivne i uravnoteene strane. Bennett je upoznao Orbita, sasluao njegovo objanje nje iscjeljivanja i poeo postavljati mnotvo pitanja. Od samoga je poetka Bennettu bilo jasno da Orbito opisuje razliitu vrstu medicinske znanosti. Orbito je shva tio da mnogi izvrsni tradicionalni lijenici imaju potekoe s prihvaanjem da moda postoji nevidljiva istina jednako duboka i djelotvorna kao i vidljiva. Premda su znanost i me dicina golemim koracima napredovale u posljednjih 150 godina, ima toliko stvari koje se ne mogu shvatiti ili objasni ti pukim laboratorijskim formulama. Orbito je rekao da medicinsku znanost ne dri ograni enom ve da je naprosto vidi kao sustavno sreeno po znavanje zakona i injenica to se odnose na fiziki svijet koji ve razumijemo. Zapravo se toplo nadao da e oni ko ji pouavaju druge prirodnim znanostima vrlo brzo u njih ukljuiti i prigrliti duboko znanje o duhovnom i metafizi kom svijetu. Na koncu, po njegovom miljenju, postoje dvije velike grane u znanosti: ona o fizikom ili materijalnom svijetu sa znanstvenim sustavom zakona kojima ravna i koje razumi je, i ona o duhovnoj dimenziji koja spada u nevidljivi svijet, koji takoer sadri vlastiti znanstveni sustav i zakone kojima ravna i koje razumije.

Dosad je, kako kae Orbito, ovjek struno ovladao vidljivim i materijalnim znanostima, ali ovladavanje zna nou i tehnologijom bez razumijevanja duhovne sile u prirodi, uvijek dovodi do negativnih rezultata - stvaranje oruja koje svijetu prijeti unitenjem, teka industrijalizacija koja nas kota zdravlja i napose ivota; suprotno tome, pri hvaanje znanosti koje se bave utjecajem nevidljivoga na na svijet, dovodi ovjeanstvo u dodir sa snagom duhov ne energije, tako da moe raditi s tehnologijom. Orbito je izjavio da nema namjeru zamijeniti tradicionalno medicin sko lijeenje, ve ga radije unaprijediti i nadopuniti. To je poblie objasnio dodajui da kad se bolest oituje na ma terijalnoj razini, moe se primijeniti medicinska terapija, ali kad bolest potjee iz duhovnog podruja, kao to su tzv. psi hosomatski poremeaji, onda se moe uporabiti duhovno iscjeljivanje; sam postupak iscjeljivanja ukljuuje i tijelo i duh, jer jedno ne moe postojati bez drugoga. Orbito je ob jasnio Bennettu da je po njegovu miljenju svako lijeenje, bilo medicinsko ili duhovno, terapeutska praksa koju je od redio Bog kao sredstvo pomou kojeg se postie tjelesna i duhovna ravnotea. Umijee iscjeljivanja tada ovjeku podaruje nain na koji moe ukloniti bilo kakvu neravnoteu kako u fiziolokoj tako i u duhovnoj konstituciji. Na koncu je zakljuio da vjeruje da je duhovno lijeenje bit medicinskog lijeenja. Da bez duhovnog elementa, medicina gubi svoju djelotvornost, svetost i svoj smisao. Budui da je ljudski i vot svet, njegovo je ouvanje sveti in. Nadalje je objasnio kako se tijekom stoljea mislilo da je iscjeljivanje boanski in. Da bi se to jo bolje naglasilo, bilo je vremena u povijesti kad je religijskim voama glavna za daa bila iscjeljivanje. U stvari Hipokratova zakletva bila je molitva kojom je lijenik izraavao svetost umijea lijee nja. Isto tako i danas kad lijee lijenici izvode sveti in i su djeluju u neem boanskom. Medicinsko bi lijeenje trebalo usvojiti duhovnu ple menitost, dri Orbito. Umjesto toga, postali smo toliko

usmjereni na tehnologiju i zavedeni lijekovima da je samoiscjeljivanje polo putem unitenja. Zanemaruju se naravni zakoni o ovjeku, prirodi i energiji; neto se mora nuno ui niti kako bi se pacijenti i Bog ukljuili u postupak lijeenja. Zakljuio je rekavi kako vjeruje da je upravo to zadaa duhovnog lijeenja. Sukob doktrina nije tragedija - to je prilika, rekao je Alfred North Whitehead, britanski matematiar i filozof ko jega je Orbito volio citirati. Bennett je ispitivao Orbita o onima koji su ga pokuali raskrinkati, o znanstvenim pokusnim promatranjima, o vla stitoj unutranjoj snazi koju osjea i slino. Orbito je rekao da je on tek instrument. Ja sam ljudsko bie poput svih drugih, ali kad iscjeljujem, ja sam Boji instrument... bez Boje pomoi, nita ne bih mogao uiniti. Najvanija stvar koju sam ula od Alexa bila je: Izvor na zadaa duhovnog iscjeljivanja nije uklanjanje fizikih bolesti, ve razvijanje unutranje svijesti, osjeaja duhovne povezanosti i osobnog prijateljstva s Bogom. Bennett ga je sluao s potovanjem, bez osudivanja, a za tim nastavio promatrati niz operacija. Stajao je kraj Orbita i zurio u ljudska tijela, koja je obiavao gledati s drukijeg privilegiranog poloaja u vlastitoj operacijskoj dvorani. Ovdje nije bilo anestezije, kirurkih instrumenata, boli, postoperacijskog oka, operacija nije trajala due od deset minuta i koliko je mogao vidjeti, nije bilo nikakvih kapsulica napu njenih krvlju, ni pileih eludaca niti opsjenarskih trikova. Bennett je s mukom pokuavao ocijeniti ono to je vi dio. Vidio sam, ali ne shvaam, izjavio je. To je neshvat ljivo. Znam da jo puno moramo nauiti. Jednostavno ne razumijem. Jo se nekoliko stvari dogodilo dok je Bennett proma trao operacije. Alex je otvorio moj trbuh i unutra stavio veliki komad gaze. Zatim je izvadio ruke i rana se zatvorila zajedno s

gazom. Nada mnom je tri minute meditirao meditaciju isc jeljivanja, tvrdei da gaza upija negativne vibracije ijim e se nestankom moja energija usavriti. Zatim je otvorio gor nji dio mojih prsiju i izvadio gazu koju mi je bio stavio u tr buh! Bila je puna krvnih ugruaka. Izvadio je ruke iz moga tijela. On tvrdi da lijeva ruka uvijek nadzire materijalnu razi nu i mora biti unutar pacijenta sve vrijeme, zato to sprjea va bol. Desna ruka nadzire duhovnu razinu, njome se slui da bi privukao negativne nakupine krvi koje su uzrokovali stres i negativni oblici misli. Bennett je pozorno sluao pokuavajui to uklopiti u tradicionalna shvaanja. U meuvremenu se dogodilo neto to nikad neu za boraviti. Razgovarala sam s Alexom dok je operirao jednog mog prijatelja otvorivi mu trbuh. Iznenada je Alex svojom des nom rukom zgrabio moju. Zatvorio je oi i jako se usredo toio. Usredotoi se na Boga, rekao mi je. Sad u ti po kazati to osjeam kad operiram. Usredotoila sam se na ljubav i svjetlost i sve ostalo to za mene Bog predstavlja. Alexova je lijeva ruka ostala u tr buhu moga prijatelja. Nakon nekoliko minuta Orbito je mo ju desnu ruku stavio iznad pacijentova trbuha. Sad stavi ruku u njegovo tijelo, njeno mi je zapovjedio. Mislila sam da u se onesvijestiti. Sve je u redu, dodao je Alex. Sada tvojom rukom tee boanska energija. Molim te nastavi, nauit e neto to e ti pomoi da razumije. Skupila sam hrabrost, na slian nain kako se priprema mo za dodir s bilo im nepoznatim. Pogledala sam svoga prijatelja. On mi je ramenima dao znak pristanka (ionako nije nita osjeao) i pod vodstvom Alexove desne ruke, sta vila sam ruku na njegov abdomen. Taj e mi trenutak zau vijek ostati u sjeanju. Moja je ruka bila uronjena u njegov

trbuh sve do zapea, a ja nisam osjeala ba nita fiziko! Zapravo sam se osjeaj doimao kao san. Kao da sam uvuk la ruku u toplu maglu. Naprosto nije imalo logikog smisla. Tako to ja osjeam, rekao mi je Orbito. Nikad ne osje am nita fiziko. Tijelo je samo 'misao'. Tek ono to zami ljamo. Nema gustou kad kroz njega struji Boja energija. im sam osjetila zdvojnost, nevjericu, a mnotvo pita nja poelo mi navirati u um, Alex je povukao moju ruku van. Takve e misli djelovati na pacijenta, upozorio me je. Zato molim i meditiram tri sata svakoga jutra, da bi mo je povjerenje i povezanost s Bogom ostalo jako i nepoko lebljivo. Izvadila sam ruku i pogledala je. Na njoj se zadrala vlanost, ali nije bilo krvi. Kao da je moja ruka imala vlastiti um i duh, nepovezan s mojim mozgom. Ona je iskusila neto odvojeno od mene, kao da je bila povezana s Alexovim umom, umjesto s mojim! Alex je izjavio da kad god sjedne i meditira s ciljem da operira i iscjeljuje, moe osjetiti Boju snagu kako se sputa na nj, uzrokujui osjeaj hladnoe u njegovim rukama i prstima. Njih ispunjuje energija magnetske sile koja mu omoguuje da razdvaja molekule tijela bez uporabe kirur kih instrumenata. Katkad ne operira ve radije iscijeli dodirom. Sve to se tada vrzmalo umom Teda Bennetta bilo mi je jednako zanimljivo kao i sam fenomen metafizike operaci je. Kad ovo vidim, osjeam se kao da je tijelo samo obma na, rekao je. Fizika varka koju sami izmiljamo kako bis mo iskusili ivot ili neto tako. Ili je Orbito obmana? Osjeala sam koliko je Ted zbunjen. Jesam li mu pred loila da doe u Novi Meksiko vidjeti strunog opsjenara? Jesmo li oboje izigrani? Nakon nekoliko dana provedenih s Orbitom, Bennett nije puno govorio. Zajedno smo jeli, ali osjeala sam da namjerno izbjegava tu temu. Ne samo da je preispitivao

dogaaje kojima je bio svjedok, ve se na neki nain muio sreujui u glavi svoje miljenje o meni koja sam ga stavila u tako nezavidan poloaj. Je li moda bio postien, zato to je mislio da sam ja obmanjena? Shvatila sam da ne znam to da mu kaem. Osjetila sam da Ted ne eli ni o emu raspravljati sa mnom. Orbitove ruke u tijelima ljudi. Osjetio je i vidio krv. Stajao je iza, ispred, odmah uz duhovnog kirurga s Filipina. Prouavao je Orbitov rad okom stru njaka, no nije mogao nai nita to bi dokazalo prijevaru ili obmanu. Zapravo i sam je priznao da mu se ljudsko tijelo, a ne sama operacija, doima nestvarnim. Neugodno mi je ono to vidim, rekao je. Ne razumi jem. Proveo sam cijeli ivot prouavajui medicinsku znanost, ali mi ono to vidim izgleda kao izrugivanje te znanosti. Kao rezultat teke filozofske nedoumice u kojoj se Ben nett naao, shvatila sam vanost onoga to sam napravila. Pozvala sam ga i on mi je dovoljno vjerovao da doe. No ipak sam ga uvukla u igru i izloila ga, gotovo kao metafi zikog slavuja, nevidljivim istinama i prirodnim silama koje se protive znanstvenom objanjenju samim tim to postoje. Gotovo sam aljivo sruila sve tradicionalne kegle u njego vom potpornom sustavu. Suoen s neim to empirijsko znanje ne moe objasniti, tako inteligentnoj, brinoj i racio nalnoj osobi trebalo je puno strpljivosti uzevi u obzir vlasti tu zbunjenost, a da i ne spominjemo potrebno prihvaanje irih i dubljih istina - istina za koje znanost donekle nagaa da postoje, ali ih jo uvijek ne moe odgovorno prihvatiti. Za Teda je bio veliki izazov vidjeti da postoji i drugi nain gledanja na stvari unutar kojeg e se moda jednoga dana priznati suptilnija znanost razumijevanja. Povrh svega toga, ja sam ga prisilila da preuzme odgovornost za ono to je vidio. Mislim da je to za njega bio najvei od svih stresova. Ako duhovne operacije nisu opsjena, to su onda? Do svog odlaska iz Novog Meksika, Bennett nije naao rjeenje u svome umu ili svome sustavu istine. Od tada s

njim nisam o tome razgovarala. to je najvanije ja sam poela ozbiljnije shvaati svoju odgovornost za izlaganje ljudi pojavama koje stvaraju zbrku u njihovom osobnom doivljaju stvarnosti. Duhovna tehnologija nije igra. Nije to salonska zabava ili razonoda. To je ozbiljno i duboko shva anje da u kozmosu postoje i rade energije i sile koje samo ekaju da ih se prepozna kako bi se ljudski rod mogao iscijeliti i dovesti u vie duhovno stanje istine i bitka. Ja, meutim, nikada neu zaboraviti to sam osjetila kad mi je ruka bila u prijateljevu trbuhu, pri emu nisam os jetila ni trunku fizikog, ako se izuzme osjeaj vlanosti. Puno puta se takoer moram podsjetiti na Buddhinu tvrdnju da je ivot u fizikoj dimenziji zapravo priin. Ako je to istina, onda priin moemo urediti kako god elimo. A tu je odgovornost teko prihvatiti.

16
Djeja potraga
Najuzvienije zamisli ostvaruju se radosna srca; dopusti svojoj dui da se smije.

d svoje sam dvanaeste godine eljela saznati kako funkcionira kozmos i koja je moja uloga u njemu. Ta su se dva pitanja ispreplitala u mome umu. Mislila sam da u, ako saznam od ega sam stvorena, znati vie o grai samoga kozmosa i obrnuto. Stoga bi mi identitet kozmosa pomogao da objasnim sebe. A to bih vi e saznavala o sebi, to bi kozmos imao vie smisla. Velianstveni snovi to ih veina adolescenata sanja i pitanja koja ih zaokupljaju nikako ih ne svrstavaju u mistike, ali kasnije, to sam vie itala o znanstvenim pretpostavka ma fiziara o podrijetlu kozmosa, to su mi vie oni zvuali poput mistika. eljela sam znati to je to sve pokrenulo i kako se to do godilo. eljeli su i oni. eljela sam znati i uistinu vjerovati da je to djelo sklada. Oni su tragali za istim odgovorom. Ein stein je rekao da je: Najneshvatljivija stvar u kozmosu to da je on shvatljiv. Kakav sjajan paradoks. Kako to da ljudska bia mogu razumjeti, osjetiti i sanjati istine o velikom nepoznatom izvan njih, a da im se ne mora nita rei? Jesu li to naa sjeanja? Jesmo li neodvojivo utkani u nj? Jesmo li moda stvoreni od iste tvorevine uma? U duhu tog pitanja eljela sam upoznati osobu koja mi je dodirnula srce i um, im sam je vidjela na slici. Bio je to

profesor Stephen Hawking sa Sveuilita u Cambridgeu u Engleskoj. Rei za nj da je sjajan profesor fizike i matemati ke koji nam je, meu ostalim, uvelike olakao shvaanje crnih rupa, znailo bi omalovaavati znaaj njegova ivo ta za ovaj svijet. Njegov je osmijeh znatno vaniji dokaz nje gova stvarnog identiteta. Napisao je knjigu prikladno nazvanu: Kratka povijest vremena: od velikog praska do crnih rupa. Poznavala sam njegovog urednika i zamolila ga da me upozna s Hawkingom, te nam je dogovorio susret u Cambridgeu. Bio je pravi engleski kini dan. Upravo sam zavrila sni manje filma Madame Sousatzka u Londonu i s nestrplje njem i radou iekivala dugo prieljkivani susret. Meu tim, planiranje puta do Cambridgea pokazalo se jednako zamrenim kao i pitanja u mojoj glavi. Auto mi je bio oduzet jer je blokirao promet ispred ku e u kojoj sam odsjela. Zbog posve neobjanjivog zastoja u prometu nisam stigla na vlak, a kad sam nakon puna dva sata ekanja konano sjela u drugi i stigla u Cambridge, tak sist nije znao pronai adresu na koju sam trebala ii. Poela sam se pitati nije li mi jednostavno sueno da se ne upoz nam s profesorom Hawkingom. Meutim sve se to promijenilo kad sam ga pronala u restoranu okruenog studentima na ruku. Prvo sam ugledala invalidska kolica i njegovateljicu. Upozorili su me ranije da e me prvi pogled na njega oki rati, jer je njegovo slabano tijelo bilo gotovo potpuno paralizirano Lou Gehrigovom boleu, te je mogao pokre tati samo po jedan prst na svakoj ruci i teko je disao. Ono na to me nisu pripremili bilo je njegovo lice koje je isijava lo istu sreu, a napose njegov osmijeh. Osjetila sam kako mi naviru suze, ali ne suze saaljenja, ve goleme bujice ljubavi. Nisam znala zato. Kako nije mogao govoriti uslijed traheotomije, komuni cirao je pomou kompjutora privrenog na kolica. Kad je podigao pogled i ugledao me, ispisao je na kompjutoru:

Vrlo ste lijepi, elite li predjelo za ruak ili biste odmah preli na glavno jelo!? Oito je bio ovjek koji ne gubi vri jeme ni rijei, ali ipak eli zadovoljiti drutvene norme pris tojnosti. Promrmljala sam da mi hrana nije toliko vana koliko susret s njim, nato je on ispisao neto drugo. Kompjutor je za tren preveo njegove rijei i robotskim glasom progovo rio: Molim, ne zamjerite mi ameriki naglasak! I zaista je imao ameriki naglasak, jer ga je prije dvije godine napra vio i programirao strunjak za kompjutore iz Sunnyvalea u Kaliforniji. Hawking mi se ponovno nasmijeio. Katkad mi se glas mijenja rekao je kompjutoru koji je to odmah preveo i iz govorio: Kad sam ljut, ili mi se promijeni glas ili studente pregazim kolicima. Glasno sam se nasmijala, ali bila sam duboko zbunjena njegovom sposobnou da bude sretan usprkos svojoj te koj tjelesnoj tragediji. A zatim sam stala zateena. Srea ili tuga za njega su oito bili stvar izbora. Hawking je oito odluio izai na kraj sa svojom stvarnou. Njegovateljica mu je njeno stavljala hranu u usta. Tek je slabo uspijevao gutati, ali ostaci hrane na njegovoj bradi i kravati doimali su se nevanima i ak aljivima. Pomno me je promatrao i morao osjetiti neto od mojih osjeaja, jer je prstima brzo neto ispisao. Rijei su se pojavile na zaslonu kompjutora prije nego se ukljuio glas. Jedino je vano da ne odustane, rekao je. Nastavio me je pozorno promatra ti ekajui moju reakciju. Sloila sam se s njim lagano trepnuvi, te sjela. Trebalo mi je vremena da se priviknem na ono to se u meni odvijalo tijekom prve dvije minute susreta s ljudskim biem koje je na injenicu da ga je iznevjerilo vlastito tijelo, gledao kao na smetnju to ne moe previe utjecati na sta nje njegova duha. A povrh svega, jo nikad nisam srela nekoga tko je oko sebe irio tako mnogo ljubavi. Ovo je bio profesor fizike, matematiar, znanstveni skeptik, osoba koja

je javno ustvrdila kako ne vjeruje ni u ta to se ne moe dokazati. Sve sam vie shvaala da se ljude ne moe razvrstati po kategorijama. Pitala sam se to e se zbiti ti jekom ostatka dana. Mlada ena ovalna i ljubazna lica to je stajala pokraj mene primila me je za ruku. Ja sam Stephenova ena, rekla je. Tako smo sretni to ste doli. Poimo uzeti neto za jelo. Djelovala je tako realistino i praktino. Ali kako je ru ak odmicao i nakon to sam se upoznala sa studentima, razgovor je postajao ozbiljniji, shvatila sam da je odnos iz meu Stephena (inzistirao je da ga zovem po imenu) i nje gove ene Jane, vrlo slian odnosima izmeu bilo kojeg para; njihova je povezanost snana, ljubav i potovanje oi ti, a prepreke poput invalidskih kolica, njegovateljice i pa ralize tek su nevane smetnje. Ne sjeam se tko je prvi hrabro zapoeo raspravu o is tini iza onoga to se moe dokazati. Iskreno govorei ne mislim da sam to bila ja. U svakom sluaju, Jane je rekla da je kod Stephena esto ljuti njegov znanstveni pristup istini, jer osjea da za ivot postoji objanjenje koje se nalazi u Bojem krilu i u srcu. Ne volim misticizam, rekao je Stephen pomou glasa u kompjutoru. Ali moja ena i ja ne mislimo uvijek isto. Nasmijeio se najprije njoj, a zatim meni. Ali srce mi je po trebno, jer nije sve fizika. Na tren je zastao, a onda rekao: Potrebni su mi i srce i fizika, ali vjerujem da kad umrem, umrijet u i to e biti kraj. Hawkingova je bolest zapoela u njegovim dvadese tim. Rekao je da su mu susret s Jane i ljubav prema njoj omoguili da nastavi ivjeti i nadati se, pomogli da ivi sa saznanjem da svakoga trenutka moe umrijeti, s tim se mo gao pomiriti sve dok i dalje moe raditi. Kratku povijest vremena napisao je za popularnu svi jest zato to je elio imati knjigu koja e se prodavati po aerodromima, knjigu koju ljudi mogu kupiti dok ekaju i

itati tijekom leta, rekao je. Nije vidio nikakva razloga za to napredna fizika ne bi bila popularna, ako se objasni na jednostavan nain. Mogu dokazati posljednjih petnaest milijardi godina, rekao je bez ale, pa sam to izdiktirao u svoj kompjutor to je trajalo gotovo jednako dugo kao i sa mo dokazivanje, a oboje je samo kratki tren u vjenosti. Zatim se ponovno nasmijeio i ekao moju reakciju. Njegovi su studenti bili naviknuti na istu iskrenost nje govih dalekosenih izjava. Imajui na umu da je znanost priznala da Hawking ima briljantan um iji se potencijal ni kako ne moe izmjeriti, ovo nije bilo nimalo iznenaujue. Mogao je uistinu biti upuen u dimenzije iza stvarnosti fizi koga svijeta koji mi ostali nastanjujemo. Svia li ti se moj naglasak? pitao je pomou robota kompjutora. Kimnula sam glavom, slegla ramenima i spremno rekla da. Njegovo se lice ozarilo i nastavio je re kavi da u uredu ima novi kompjutor koji bi silno elio is probati. Jane, njegovateljica i studenti shvatili su to kao znak da je vrijeme da privedu ruak kraju. Stephen je jednim zdra vim prstom pritisnuo kontrolnu tipku na svojim motorizi ranim invalidskim kolicima i poput mehaniziranog ljudskog zapovjednika, okrenuo kolica oko sebe i uputio se k izlazu iz restorana. Studenti jedva da su i zamijetili taj spretan poth vat, izabravi umjesto toga nastaviti ivu raspravu o prirodi entropije, znajui da e ih pregaziti u svakom sluaju. Stephenova je njegovateljica potrala za njim. Jane su pozvali na telefon, a meni je ostalo da izaberem hou li potrati za njegovateljicom i Stephenom, raspravljati o drugom za konu termodinamike sa studentima ili priekati da Jane za vri telefonski razgovor. Odluila sam potrati. Restoran se nalazio na treem katu, to je znailo da e se Stephen morati odvesti do dizala i njime spustiti tri kata. Stigao je do dizala i utjerao kolica unutra tono na vrijeme da se vrata zatvore pred nosom njegovateljice. Vidjela sam da se igra.

Ona je uzdahnula i pola k stubama, oito s namjerom da ga presretne u prizemlju. Pola sam za njom, smjekajui se zadivljena tom luckastom igrom skrivaa Stephena Hawkinga. Njegovateljica je dakako zakasnila. Kao i ja. Ljudi u predvorju zgrade zastajkivali su zaueno promatrajui Hawkinga kako jurei pokraj njih izlazi van juriajui na poploane ulice Cambridgea. Njegovateljica je pourila za njim. Ja sam pourila za njom. Stephen je imao kotae i motor, stoga nije moglo biti natjecanja. I on je to znao. Nastavio se igrati tjerajui kolica gore-dolje s nogostupa, izvodei krivudave valovite pokrete zainjavajui svoju ko reografiju pokojom malom piruetom. Automobili su uspo rili, dakako, ali oito nisu vidjeli razloga da se zaustave, jer je domaa zajednica intelektualaca znala da je to samo nji hov ludi profesor, koji je ponovno izbjegao nadzoru. Iznad svega ostalog, ono to je zaista zagolicalo moj os jeaj za kazalite bila je injenica da se cijela epizoda odi gravala na kii! Skliske su se kamene ulice sjajile od kapljica i bilo je zaista teko odravati ravnoteu dok smo njegova teljica i ja (njezine su cipele imale gumene potplate, za raz liku od mojih) jurile za Stephenom koji je, nedvojbeno uivao u spoznaji da su kotai njegovih kolica izolirani gu mom to se ne sklie. Nakon jedne milje i puno zadihanog smijeha, njegova teljica i ja dovukle smo se do Stephenova ureda na sve uilitu. ekao nas je ozarena lica s nevinim vragolastim osmijehom. Stephenova tajnica nije zamijetila da se dogodilo ita udno i samo ga je upitala eli li se igrati s kompjutorom sa da ili kasnije. Njegov je odgovor bio glasno sada. Tako smo ga njegovateljica i ja posluno slijedile do radne sobe kako bismo nastavile dalje promatrati njegovu djeju razigranost. Prvi vizualni dojam koji sam dobila kroivi u njegovu sobu bio je zakrenost. Pretrpanost knjigama i papirima

koji lee svuda oko njegova stola, na svim stolovima i poli cama to su dosezale do stropa. Na njegovu je stolu takoer stajala koara do vrha puna papira. Na zidu je visjela jedno stavna slika Alberta Einsteina. Stephen se kolicima dove zao do povlatenog poloaja iza stola. Pogledaj ispod papira, rekao je. Vrlo sam pozorno poela prekapati po njima. to to traim? pitala sam. Nasmijeio se. I dalje sam traila. Doimalo se kao da nita nije u redu. Raunske su jednadbe ili neka vrsta vie matematike potpuno prekri vale sve papire. Petnaest milijardi godina, ustvrdio je. Petnaest milijardi godina ega? upitala sam. Vremena, odgovorio je. Tad sam shvatila da je to bio nain da mi neizravno kae da se rukopis nalazi negdje ispod hrpe papira. Nala sam ga. Uzmite ga, rekao je. Mogu napisati drugi, zagrcnula sam se. Uzmite ga i vidjet ete moje ispravke na mar ginama. Recite mi to mislite je li to knjiga za aerodrome. Izdvojila sam taj dragocjeni rukopis ispod gomile papira i drala te zguvane papire u rukama. Ne mogu to uiniti, odgovorila sam. Priekat u i proitati kad bude dovren. Ovome je mjesto u nekom muzeju. U redu, rekao je nonalantno i uz to objasnio kako je napisao knjigu na svom kompjutoru. Opisao je kako mu strojevi pomau da nastavi pouavati, drati predavanja i slino. Dok mi je objanjavao kako to radi, jedna je tinej derka ula u sobu. Pogledao je u nju, a ista mu je ljubav sjala u oima. Poeli su razgovarati sluei se kompjuto riziranim glasom i stenografijom. Rekla mu je da izlazi van te veeri. Bila je to njegova kerka, a meusobna komuni kacija oca i djeteta silno je sliila onoj iz emisije Cosby Show. On je elio znati kad se vraa i s kime ide. Zadirkivao

je, no na koncu dao doputenje za sve to je traila. Otila je poskakujui od sree. eljela sam ga pitati kako se osjea u svojoj koi, ali sam umjesto toga ula sebe kako pitam: to vidi kad zatvori oi? Bez oklijevanja je odgovorio: Misli kozmos ili lijepe ene? Tiho sam se nasmijala. Nije li to isto? uzvratila sam. Oh rekao je, Pa ne znam koje od njih ima vie oblina! S tim se rijeima odmaknuo od stola i odjurio iz sobe. Kompjutor s kojim u se igrati u susjednoj je prostoriji, iz govorio je mehaniki glas dok su on i njegova kolica od lazili. Njegovateljica i ja slijedile smo ga. Odveo nas je u malu prostoriju gdje su se dva njegova studenta igrala na veli kom kompjutorskom zaslonu. Odmah su se s potovanjem odmaknuli od stola i mjesto prepustili svom profesoru. Stephen je naglo zaustavio svoja kolica zamahom ruke i gledao u tehnoloko udo ispred sebe. Ovo je moja nova igraka, rekao je. U srcu sam za pravo jo osmogodinjak. Najnepotrebnija ocjena koju sam ikad ula. On nije samo ugodan za koritenje, ve je i njean prema korisniku, nastavio je. Pitala sam se kakvim je jezikom napisao svoju aerodromsku knjigu. Oito se iznenada prebacio na drugi kolosijek i rekao: Imam svoje uspone i padove. I ponovio: Jedino je va no ne odustati. Odjednom sam postala svjesna koliko mu je njegova igraka bitna za opstanak. Uivao je u njezinim skrivenim mogunostima. Te e igrake jednoga dana moi uiniti sve, pa ak se i zaljubiti, rekao je zamiljeno. A pametni su, jer im za razmnoavanje nije potreban seks. Profesor Stephen Hawking poeo me je zanimati na osobniji nain. Upravo kad sam se ponadala razuzdanoj

ali s njim, on je zapoeo raspravu o onome to sam cijelo vrijeme prieljkivala. Ljudska bia, zapoeo je, evoluirala su u odreenim uvjetima prije otprilike milijun godina. Ti su uvjeti danas bitno drukiji. Bilo je to sve to mi je trebalo. Razvijamo li se i dalje? upitala sam. Ili smo na putu k samounitenju? Postoji velika ansa da emo se unititi, odgovorio je, a ja sam pomislila kako je to uistinu zanimljiv izbor rijei. Evolucija je vrlo spora. Grci bi razumjeli nau znanost. Ali, pitala sam, hoe li se uvjeti ponovno promijeniti i omoguiti nam da promijenimo svoje ponaanje? Odgovorio je odluno i brzo: Uvjeti e se promijeniti ako se ne unitimo prije toga. Ali jo uvijek se ponaamo poput primitivnih plemena. Moe li nas prijetnja od unitenja nagnati da se promi jenimo? pitala sam. Ne ini se da je dosad imala nekog uspjeha, zna, re kao je. Kad shvati veliinu kozmosa, ljudske razmirice doimaju se tako sitnima. Kozmos, nastavio je, i sve u njemu moe se objasniti dobro definiranim zakonima. Hoe rei da nema sluajnosti? pitala sam. Tono. Onda je nae ponaanje takoer dio dobro definiranih zakona? pitala sam. Ne, odgovorio je. Nae ponaanje je dio nae ljud ske prirode koja je evoluirala u odreenim uvjetima. A mi smo je naslijedili? Da. Mislila sam kako mi neto postaje jasno. Bi li nazvao kozmos mjestom ispunjenim ljubavlju? pitala sam. Mi slim, rekao si da se sve u kozmosu moe objasniti dobro definiranim zakonima. Da.

Pa, nije li skladna energija ljubav? Ne znam ima li u energiji ikakve ljubavi odgovorio je. Ne mislim da je ljubav rije kojom bih opisao kozmos. Koja bi se rije onda mogla uporabiti? Zamislio se na trenutak. Red, rekao je. Kozmos je dobro definirani red. A sada se postavlja pitanje kako definiramo red u odnosu na nain na koji vidimo sebe i svoje ponaanje? Moda, odgovorio je. Na to cilja? Pa, zapoela sam. Zastala sam pokuavajui do kraja slijediti svoju misao. Budui da se svi bojimo da bi kaos mogao biti prirodno stanje stvari, moglo bi se rei da se iz vjere u sveopi red rada osjeaj ljubavi, dok se iz vjere u kaos raa destrukcija. Drugim rijeima, definiramo se u skladu s onim to drimo 'prirodnim' stanjem kozmosa i isto tako vidimo svoje blinje. Ne vidim nikakvu vezu, odgovorio je. Pa, nastavila sam, ako osjeamo da je kozmos opas no kaotino mjesto, onda sve u njemu doivljavamo kao prijetnju, ukljuujui i svoje blinje; moda se zato ponaa mo nesreeno, ugroeno i primitivno. Drugim rijeima, po naamo se izravno proporcionalno nainu na koji doivlja vamo kozmos. A kako je zadaa znanosti da objasni kozmos obinom ovjeku, vi znanstvenici drite 'stvarnost' kao tao ca za sve nas. Stephen me je pozorno pogledao. Dakle, rekla sam, ako nam kaete da je kozmos skladan i dobro ureen, moda emo ga i mi vidjeti u istom svjetlu. Nasmijeio se. Do sada nismo uspjeli iskorijeniti krimi nal, odgovorio je. Moda nismo dovoljno vjerovali u sklad. Mislim, koja je svrha znanstvenog istraivanja? Pogledao me je iz kolica. Nije odgovorio. Mislim, nije li znanost metoda za prouavanje Boga? Stephen je pritisnuo tipku na invalidskim kolicima i za vrtio je u krug.

Doi, rekao je. Odveo me je natrag u svoj ured. Slijedila sam ga. Nje govateljica nas je pratila. Dovezao se kolicima k radnom stolu. Pogledaj taj zid, uputio me. Prila sam i pogledala u neto to je nalikovalo uokvirenoj karikaturi, a visilo je na zidu iza stola. Stephen mi se nasmijeio. Pozornije sam promotrila. Karikaturist je nacrtao karikature Hawkinga i jo jednoga znanstvenika po imenu Hartle, kako stoje ispred ploe pre pune zamrenih jednadbi i simbola. Obojica su pozorno prouavala znamenke. Iznad Stephena je stajao oblai s rijeima: Bez dvojbe, Hartle, matematiki smo izrazili svr hu kozmosa. Bogami, strano volim uzbudljivost znanstve nog otkria. Nasmijala sam se na karikaturu i okrenula Stephenu rekavi: Ovo bi zaista bilo smijeno da je karikaturist napi sao 'Boe, strano volim uzbuenje znanstvenog otkria' umjesto bogami. Ta je primjedba trebala biti neozbiljna i sarkastina, ali Stephen je nije tako doivio. Zurio je u moje oi dobru mi nutu. Zatim mu se na licu pojavio blaeni izraz. Prstima je poeo tipkati po kompjutoru dok mehaniki glas nije rekao: ovjek koji je nacrtao karikaturu moda je poznavao moj rad, ali nije znao mene. Ostala sam bez daha. Nisam htjela rijeima umanjiti vanost tog trenutka. Samo sam zurila u njega. Stephen mi je uzvratio ne trepnuvi. Njena silina kojom je zraio bila je toliko dirljiva da sam se gotovo osjetila postienom. Zatim je otipkao poruku: Doi i daj mi pusu, zapovijedio je. Prila sam mu i nagnula se nad njegovo slabano tijelo. Dakle, va je brak slobodan? zadirkivala sam. Njegovo se lice ozarilo. Bit e da je tako, odgovorio je. Moda bismo jednom mogli zajedno otii u kino.

Ostatak popodneva proveli smo u razgovoru o obi nim temama. elio je znati kako stvaram aroliju na fil mu, a ja sam eljela znati kako on vidi aroliju ivota. Isto pitanje, zakljuio je. Ista potraga. Ipak, niti na tren nije htio priznati da se u njemu ili meni ili bilo komu drugome krije tajna univerzalne stvarnosti. Nisam inzistirala na pitanju to sam ga postavila kao dvanaestogodinjakinja. Nisam niti trebala. Za mene je on bio ivui dokaz da djeji osjeaj uenja u sebi sadri izvan redni osjeaj unutranjeg mira to nadilazi mo shvaanja. On je sam bio dokaz da sklad kojim odie potjee iz njegova razumijevanja sklada u kozmosu koji je prouavao i doka zao. Obeala sam da u ga povesti u kino da vidi moj film kad se vratim u Englesku. Obeao je da dogovor vrijedi. Dok sam odlazila iz njegova ureda zavjetovala sam se da u ustrajati na uvjerenjima koja sam imala kao dvanaestogodinjakinja. Bila je to ne samo najsretnija odluka koju sam ikada donijela ve vjerojatno i jedna od najmudrijih i najpraktinijih.

CODA
Znanost i Bog
Bez poetka Zakon stvara.

ko je zaista, kao to tvrde Hawking i mnogi drugi znanstvenici, eksplozija koju nazivamo Velikim praskom bila uzrok svemu ivotu koji poznajemo danas, onda se sjeme svega to postoji, ukljuujui i nas same bilo nazono pri raanju kreacije, a podrijetlo svake mrvice tvari, energije, krvi, kostiju to danas postoje u koz mosu moe se pratiti unatrag sve do postanka kozmosa u jednoj maloj subatomskoj svjetlosnoj estici. To znai da smo svi iskre iste svjetlosti. To takoer znai da smo svi di jelovi holograma cijelog dogaaja. Energije koje su se ki dale i odvajale i mnoile dok se mladi kozmos irio i hla dio i dalje se oituju u otkucajima naeg srca i pokretima naih tijela, kao i u poloaju i ponaanju zvijezda. Mi i oni - sve stvari i sve to postoji povezano je u cjelinu. To je znaenje tvrdnje: Mi smo jedno. Dakle, evolucija kozmo sa i dalje traje ne samo oko nas, ve i u nama. Nae misli, nai snovi i naa svjesnost dio su tog kozmosa, pa su fiziki i duhovno neraskidivo povezani. Znanost kae da puno duguje religiji i duhovnim sta jalitima. Suvremena znanost otpoela je u doba renesan se s ponovnim otkriem grkih shvaanja da je priroda ra cionalno inteligentna. Jednostavan sustav koji se ravna prema odreenom broju zakona. Mnogi fiziari danas tvrde da je sve to jest ili moe biti, sadrano u prvoj iskri energije

koja se silovito iri i kojom ravna jedan jedini praiskonski zakon. Koji je to zakon i otkuda je on potekao? ele li znanstve nici rei da sve moda dolazi i vraa se u dimenziju, vrijeme i prostor o kojima nita ne znamo? Oni tvrde da su sigurni samo u jedno. Da je prva svjetlosnovremenska iskra koja je stvorila kozmos, bila prvi uz rok stvaranja uinka irenja. Zakon uzroka i posljedice za tim je nastavio stvarati evoluciju. Ali, kao to je rekao Toma Akvinski: Kad bismo mogli pronai prvotni uinak, bili bis mo blii otkriu prvotnog uzroka... koji je Bog. Kako je to neobino da kad smo suoeni s dokazom o nebeskoj sili, najvie se muimo kako je nazvati! Znanost kae da nita nije prethodilo svjetlosnoj iskri koja je prethodila kozmosu zato to to ne moe istraiti. Mis tici kau da je prije prvog svjetla postojao Bog koji je potak nuo prvu iskru da se zapali i oituje kao tvar, taj je Bog di vovska svijest koja se ne moe izmjeriti niti zamisliti zato to doslovno jest sve. U nedostatku znanja o podrijetlu svjetlosne iskre, pri marno pitanje koje znanost postavlja jest: kako kozmos mo e nastati ni iz ega? Kako to da postoji neto, a ne nita?

Ovu sam molitvu itala kao dijete: Velik je Bog, na Gospod. Velika je njegova snaga i nema kraja njegovoj mudrosti. Hvale Ga sva nebesa i slave sunce i mjesec s planetima. Jer iz Njega, po Njemu i u Njemu sve pos toji. Svaka predodba i svako znanje. Tu molitvu iz sedamnaestog stoljea nije napisao ni sve enik ni mistik, ve astronom Johannes Kepler, koji je ot krio zakone to ravnaju kretanjem planeta.

Zapravo su osnivai suvremene znanosti Kepler, Kopernik, Isaac Newton i Galileo bili mahom duboko duhovni ljudi. Oni su eljeli vjerovati u savreni sklad. Suvremena znanstvena istraivanja danas su dola vrlo blizu dokazu da se cijeli kozmos temelji na jednom jedinom profinjenom principu. Naime, teoriji o Velikom Ujedinjenju. Princip Bo je svjetlosti? Princip ljepote? Princip sklada? Oni tvrde da kozmos funkcionira i evoluira u skladu sa zakonom uzroka i posljedice; te da u kozmosu nema kaosa. On je simetrian, pa se uzorci njegova ponaanja mogu objasniti. Dakle, koz mos je shvatljiv kako je to ustvrdio Einstein. I nastavlja se iriti. Stoga se i mo njegova shvaanja takoer iri. Za mene se to odnosi na ljudsku svijest i moju teoriju dvanaestogodinjakinje da smo ja i kozmos jedno. Einstein i ameriki astronom Edwin Hubbell doli su do istog zakljuka da se galaksije ne ire u prostoru koji ve postoji, ve u prostoru koji se i sam iri nosei galaksije sa sobom. Usporedimo to s balonom: ako nacrtam toke na povrini balona, pa ga onda napuem, vidjet u da se svaka toka udaljava od drugih dok se balon iri. Ako nacrtam sebe na jednoj od toaka, ja postajem sredite okruglog ba lona, a sve se druge toke vrte oko mene i udaljavaju od mene. Ako ispustim zrak iz balona, sve toke pribliavat e se mojoj toki sve dok ne dou do nulte toke u kojoj se sve toke nalaze na istom mjestu u isto vrijeme. No, svatko dru gi na bilo kojoj drugoj toki, takoer e doivjeti sebe kao sredite irenja i skupljanja balona. Dakle svaka je toka i svako mjesto na balonu sredite irenja. Po toj smo analogi ji onda svi mi sredita kozmosa koji se i sam iri. On nas nosi sa sobom i to smo svjesniji irenja, to smo bolje usklaeni s njegovim ubrzavanjem i kretanjem. Stoga, to smo svjesniji sebe, svjesniji smo i kozmosa jer, kako dokazuje balon to se iri, od poetka je svaki od nas kozmos prije i poslije irenja. to je sredite kozmosa? Svako je mjesto sredite. Tko je sredite? Svatko je sredite. Gdje je Bog? Bog i energija iz

koje smo svi stvoreni, jesu u svemu zato to smo svi naslije dili prvi trenutak u vremenu kad je sve zapoelo. Tu smo dakle, ivi u prostoru i sjeamo se na nekoj razi ni da smo roeni prije petnaest milijardi godina. Ne moe mo vidjeti svoju prolost, ali je moemo osjetiti. Ona je dio nae svijesti. Ona je dio nae tjelesnosti. Nae je nasljee. Ona je ono to jesmo. Mjesto gdje smo bili i kamo idemo. Promatrajui prirodu sa stajalita subatomskih struktu ra tvari i energije, te temeljnih sila koje utjeu na ponaanje subatomskih estica, vidimo da se u svakoj od njih odraa vaju svjetlosne estice. Svjetlo koje odsijava velianstvenost, ljepotu i izvanrednu mo koja je od poetka stvarala ono to nazivamo ljudskom povijeu, i uistinu povijeu kozmosa. Sve to postoji potjee od prve jezgre svjetlosne estice: hidrogen, helij, fotoni, atomi, protoni, elektroni, neutroni. Znanost i fizika i Stephen Hawking istraivali su kozmos unatrag do vremena kad je bio deset na minus tri deset petu sekunde star. Eksplozija upravo nakon odbroja vanja kontakta niega koje se kree k neemu. Ono to se odvijalo prije toga ostaje tajna. Moda emo dok budemo ili k sebi osjetiti odgovor na to neto. Moda je upravo to uistinu zagonetka. Odgo vore smo traili vani, a oni su moda oduvijek bili pohranje ni u golemoj unutranjosti nae vlastite svijesti, koja zna da je na neki nain povezana s velianstvenim uzrokom. Sa mo je nadahnue znanosti poteklo iz duhovne vjere u jed noga Boga, jedan Izvor. Moda su Alex Orbito, Gasparetto i Mauricio naprosto uspostavili vezu s profinjenijim pozna vanjem svoga izvora, a svatko je od nas sposoban za takve fizike fenomene, ako ujedinimo duhovno intuitivno sjea nje s onim to uistinu jesmo. Moda sam upravo to vidjela u oima Stephena Hawkinga i jedino mogla opisati kao lju bav. Moda to vie poniremo u sebe s ljubavlju, sluei se pri tome stoljeima starim tehnikama i postupcima s bo jom, energijom i zvukom, to se vie naprosto sjeamo tko smo, pa nas prosvjetljuje istina da smo svi bili tu na poetku.

Stoga smo svi jedno. Svi smo dio Boga. Zato je svatko od nas prirodno usklaen, a naa pojedinana spoznaja tog sklada izravno je proporcionalna dubini nae spoznaje i pri hvaanja Boga u sebi. Moda e nam upravo ta duboka spoznaja uliti povjerenje u dobro ureenu aroliju ispunje nu ljubavlju za koju smo namijenjeni, pa emo se zbiljski potruditi da svoj ivot ivimo u skladu s njom.

O PISCU rodila se i odrasla u Virginiji. Karijeru je zapoela kao plesaica i pjevaica na Broadwayu, a za tim napredovala kao poznati izvoa, te na koncu dobila mnoge nagrade kao filmska i televizijska glumica. Putovala je po cijelom svijetu, a iskustva iz Afrike, Bhutana i Dalekog istoka saela je u svoja prva dva bestselera: "Nemoj pasti s litice" i "Tamo se moe doi odavde". Svoja je istraivanja du hovnih podruja opisala u knjigama: Na rubu, Ples u svjetlu i Sve je u igri, koje su ameriki i svjetski bestseleri.
SHIRLEY MACLAINE