You are on page 1of 5

Sa INTERNETA

ta je maloljetnika delikvencija
Autor: Ljubia Trivi Datum objave: 21.02.2011. Sljedea revizija: 21.02.2012.

U populaciji maloljetnih delinkvenata vie je djeaka nego djevojica, te vie mladih iz grada nego sa sela

Prema rijeima Sanje Radeti-Lovri, doktora psihologije, maloljetnika delinkvencija obuhvata sva ponaanja mladih ocjenjena kao drutveno neprihvatljiva, od onih ponaanja koja predstavljaju krenje drutvenih pravila do onih koja su kanjiva po krivinom zakonu. "Ovakvo odreenje je veoma iroko i esto onemoguava istinsko razlikovanje onog to je zaistadelikt od onog to nije. Stoga bi bilo naprihvatljivije kazati da maloljetnika delinkvencija predstavlja vid agresivnog ponaanja mladih prema drugim ljudima ili materijalnim dobrima u smislu njihovog otuivanja ili unitavanja", kae dr. Radeti-Lovri. Ona dodaje da je poznati broj maloljetnike delinkvencije samo onaj koji je "slubeni broj" odnosno podrazumjeva onaj broj sluajeva koji su sudski ili na slian nain procesuirani. "Tamni broj" ili broj nepoznatih maloljetnikih prestupa je, prema njenim rijeima, uglavnom vei od poznatog.

Razlozi delikvencije
Razlozi maloljetnike delinkvencije, istie dr. Radeti-Lovri su viestruki, i uglavnom su vezani za uslove socijalizacije mladih. "Najee se kao razlozi navode disfunkcionalna i dezorganizovana porodica, prisustvo socijalnopatolokih pojava u porodici (kao npr. nasilje ili alkoholozam), odsustvo komunikacije meu lanovima porodice, kao i loa socijalno-psiholoka klima u porodici. Nerjetko se radi i o uticaju vrnjaka, elji adolescenata da pod svaku cijenu budu popularni i prihvaeni od vrnjaka", rekla je Radeti-Lovri i dodala, da se u nastanku maloljetnike delinkvencije radi o uticaju veeg broja faktora i da se rijetko moe govoriti da je samo jedan razlog zato je mladi ovjek ispoljio odreeno agresivno ponaanje. Ona dodaje da je poznato da je u populaciji maloljetnih delinkvenata vie djeaka, nego djevojica, te vie mladih iz grada nego sa sela. Objanjenje takve strukture, naglaava dr. Radeti-Lovri, lei u kulturi samog drutva, te razliitoj socijalnoj kontroli i uopte socijalizaciji djeaka i djevojica. "Istraivanja koja sam sprovodila na populaciji mladih uzrasta od 13 do 18 godina govore, izmeu ostalog da mladi srednjokolci u odnosu na osnovnokolce imaju izraenije tendencije ka drutveno neprihvatljivom ponaanju, kao i mladi koji pohaaju trogodinje strepene obrazovanja u odnosu na mlade koji pohaaju etvorogodinje srednje kole", istie RadetiLovri.

Opadanje moralnih normi


Neki oblici ponaanja koji se danas toleriu, nekada su se strogo sankcionisali, uenici su ak i zbog manjih prekraja drutvenih normi iskljuivani iz redovnog kolovanja. Ponaanje mladih ljudi mijenja se u skladu sa promjenom uslova u kojima ive. Danas emo nerijetko uoiti neku vrstu devijantnosti i kod manje djece, posmatrajui ih u igri. Agresivnost i buntovniko ponaanje kod djece, moe biti hirovitost prolaznog karaktera, ali, ukoliko se na vrijeme ne uoi potencijalna devijantnost u ponaanju, kasnije moe doi i do teih oblika prestupnitva. "Neki dan, dok sam se igrala sa svojim djetetom u parku, priao je malo stariji djeak, koji po mojoj pretpostavci nema vie od 10 godina, pria majka dvogodinje djevojice iz Sarajeva. Pitao je moe li se igrati naom loptom, a kako smo imali dvije, dala sam mu jednu da se igra. Djeak je potom otiao iz parka ne vrativi loptu. Nisam sigurna, ali mislim da je s njim bila baka". "Nije mi jasno", nastavlja udei se "da ta ena nije pitala svog unuka otkud mu lopta." Generalno loi uvjeti ivota dovode do opadanja moralnih normi. Roditelji su preoptereeni brigom za egzistenciju, pa esto nemaju vremena da se posvete dovoljno odgoju svoje djece. Djeca su preputena sama sebi, a esto su im uzori lokalni kriminalci. To je pogodno tlo za razvoj devijantnosti to najee dovodi do maloljetnike delikvencije, odnosno kaznenih djela koja ine osobe mlae od 18 godina ivota. "Prije nekoliko godina, jedan na uenik hladnim orujem je ranio djeaka", rijei su jedne nastavnice. "Svi smo u kolektivu, bili neugodno iznenaeni injenicom da je ovaj razbojniki in, kod kolske djece naiao na odobravanje, a njegov poinitielj je doekan kao heroj

Maloljetnika delikvencija: Faktori rizika u BiH


Autor: Aida Spahi-Zeki Datum objave: 5.11.2010. Sljedea revizija: 5.11.2011.

U porodicama u kojima postoje obrasci kriminogenog ponaanja, odgajaju se budui delikventi

Faktore rizika koji dovode mlade ljude do raznih oblika devijantnog ponaanja, pa ak i do sukoba sa zakonom moemo povezati sa opim siromatvom, loim uslovima ivota, neadekvatnim kvalitetom zdravstvene i socijalne zatite, porastom prometa narkotika, poremeenim odnosima u porodici, nedostatkom brige i kontrole od strane roditelja, i brojnim drugim drutveno uvjetovanim okolnostima.

Pored navedenih faktora rizika, vano je spomenuti i da je nepostojanje adekvatne zakonske regulative maloljetnike delikvencije i nepostojanje adekvatnih sankcija dovelo do porasta broja maloljetnih prestupnika u BiH, a "meu njima je veliki broj onih koji dolaze iz porodica koje imaju relativno visok ivotni standard", navodi Darijan Bili, aktivista nevladine organizacije "Akcija graana". "Posebno zabrinjava injenica da je povean broj poinilaca krivinih djela starosne dobi ispod 14 godina, koji se po zakonu ne mogu teretiti za uinjeno", istie Bili. Prof. dr. Hana Kora, kriminolog-penolog i savjetnica ministra unutranjih poslova Kantona Sarajevo navodi kako je "kriminogeno ponaanje nad osobom u djetinjstvu esto uzrokom negativnog ponaanja", te se time "stvara novi krug meugeneracijskog kriminalnog ponaanja". U porodicama u kojima postoje obrasci kriminogenog ponaanja, odgajaju se budui delikventi. Ako roditelji nemaju svijest o tome ta je ispravno i moralno, nee je imati ni djeca bez obzira na okruenje u kojem ive, te na uticaje odgojno obrazovnih institucija, jer teta koja se nanese vrlo mladom ovjeku u porodici, teko da se moe ispraviti. Danas nije lako biti roditelj, u uslovima ope nesigurnosti, drutvenog raslojavanja i poveanog otuenja meu ljudima. Nekada je bilo sasvim normalno pomoi nekome u nevolji, a maloljetnici su imali vie potovanja prema starijim. Danas smo svjedoci brojnih dogaaja u kojima su ljudi, usljed straha za svoj ivot, nepomino posmatrali napade maloljetnika na nedune mlade ivote. U jednoj od sarajevskih ulica u centru grada pretuen je mladi. Drugarice iz razreda su ga pronale. Dok je etao sa svojim drugom, pretukla su ga dva maloljetnika, uzeli mu novanik i mobitel. Drug sa kojim je bio, pobjegao je ne obavjestivi policiju o tom dogaaju. Kada se govori o maloljetnikoj delikvenciji ee se govori o problemima vezanim za sankcionisanje ovakvog ponaanja, a manje o irim drutvenim kontekstima u kojima se ono manifestuje. U drutvima u kojima drutvene nejednakosti nisu drastino izraene i u kojima su line slobode povezane sa socijalnom pravdom i u kojima svako ima mogunost da ivi ispunjenim ivotom, stope kriminala su veoma niske. Vie moete saznati u tekstovima:

Statistike o maloljetnikoj delikvenciji u FBiH


Autor: Aida Spahi-Zeki Datum objave: 5.11.2010. Sljedea revizija: 5.11.2011.

U FBiH je primjetna tendencija rasta maloljetnikog prestupnitva

Kriminalitet maloljetnika u BiH je u stalnom porastu, dok odgovor drutva na ovu pojavu, u najveoj mjeri, poiva na ostacima modela reagovanja iz predratnog perioda, uz smanjene resurse institucija koje rade sa djecom u sukobu sa zakonom Ovi podaci navode se u "Strategiji protiv maloljentikog prestupnitva u BiH", dokumentu koji je trebao posluiti kao osnova za donoenje akcionih planova za rjeavanje problema maloljetnike delikvencije. Meutim, usljed nedostatka resursa i postojanja prioritetnijih ciljeva koji su se nalazili na politikoj agendi proteklih godina, nije se ozbiljno pristupalo realizaciji preporuka iz ovog dokumenta, niti se on koristio prilikom kreiranja javnih politika u ovoj oblasti. Tek su u posljednje vrijeme evidentni napori Kantona Sarajevo, u pravcu ukljuivanja nevladinog sektora, akademske zajednice i drugih relevantnih aktera u realizaciju projekata usmjerenih na rjeavanje problema maloljetnike delikvencije. Prema podacima Statistikog zavoda FBiH primjetna je tendencija rasta maloljetnikog prestupnitva. Broj kaznenih prijava protiv maloljetnih delikvenata je u porastu. Problem institucionalnog rjeavanja ovog pitanja evidentan je po trendu opadanja broja osuenih osoba za krivina djela.

Komparacije radi, oko 20% maloljetnih poinilaca kaznenih djela zakonski je sankcionisano, dok je taj procenat, kada je rije o punoljetnim poiniocima krivinih djela puno vei i prelazi 40%. U ukupnoj strukturi poinilaca krivinih dljela u periodu od 2002. do 2008. godine, maloljetnici ine 7%. U grupi krivino odgovorne djece uzrasta od 14 do 18 godina, zakon najee kre djeca od 16 i 17 godina. Primjetna je pojava da sve mlaa djeca dolaze u sukob sa zakonom. Posebno zabrinjava porast broja djece ispod 14 godina koja su krivino neodgovorna, kako meu poiniocima prekraja tako i meu poiniocima krivinih djela. Ovakvom ponaanju esto prethodi, ili ga prati, sve vei broj zanemarivanja, prekidanja i naputanja redovnog kolovanja, naroito srednjeg ali i osnovnog. Djeaci su izrazitija grupa maloljetnih prestupnika, a urbana sredina ee je ambijent gdje je maloljetniko prestupnitvo prisutno ili izrazitije prisutno.

Najee poinjena krivina djela su djela protiv imovine (procijenjenih 90% u strukturi poinjenih krivinih djela), a u znatno manjem broju su djela protiv ivota i tijela i krivina djela protiv javnog reda i mira. Smatra se da je maloljetniko prestupnitvo jedan od izvora kriminaliteta punoljetnih lica. Broj krivinih djela poinjenih od strane maloljetnika i broj poinilaca (podaci ministarstava unutranjih poslova) Godina/Kanton 2008. Sarajevski 448 djela 263 poinioca 2009. 574 djela 262 poinioca 144 djela Tuzlanski 200 djela Srednjobosanksi 90 djela 144 poinioca 59 djela 58 poinioca Posavski 19 djela Bosanskopodrinjski 3 djela 6 poinioca

U "Strategiji protiv maloljetnikog prestupnitva u BiH" navodi se kako posebnu panju zasluuje recidivizam odnosno ponovno injenje krivinih djela. Recidivistiko kriminogeno ponaanje se formira u duem vremenskom periodu i vrlo je otporno na pokuaje njegovog mijenjanja. Prema postojeim podacima i zapaanjima, recidivisti ine oko 10% osuenih. Samo sporadino, a diktirano nepostojanjem posebnih programa rehabilitacije i reintegracije, ovi se maloljetnici upuuju na posebne tretmane unutar sprovoenja postojeih mjera pojaanog nadzora.

You might also like