Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek za kroatistiku

Seminarski rad: AVANGARDNOST U PRIPOVIJESTI ISPOVIJED FRANA GALOVIA

kolegij: Avangardnost u djelima hrvatske moderne prof. dr.sc. Sanja Tadi okac studentica: Luana Starc, hjk1, 3. godina
1

SADRAJ 1. PREDGOVOR.............................................................................................2. str 2. UVODNE NAPOMENE.............................................................................3.str 3. KNJIEVNE ODLIKE FRANA GALOVIA..........................................4.str 4. MODERNA I AVANGARDA ...................................................................6.str 5. ISPOVIJED I (PROTO)AVANGARDNI ELEMENTI.............................10. str 6. ZAKLJUNE NAPOMENE.......................................................................15.str 7. LITERATURA.............................................................................................16.str

1. PREDGOVOR Cilj ovog rada je pronai elemente avangardnosti u pripovijesti Ispovijed Frana Galovia, budui da su djela nastala u vrijeme moderne. elim dokazati da je Galovi , iako odgojen na modernistikoj poetici, prepoznao avangardu koja je u hrvatske krajeve dola strujanjima iz Europe (Njemake)i kako bi da je i dalje stvarao (naime, umro je iste godine kad je i napisao Ispovijed) mogao konkurirati najboljim avangardnim i ekspresionistikim ostvarajima u hrvatskoj knjievnosti.

2. UVODNE NAPOMENE
Avangarda je knjievni pravac kojeg je moda najtee precizno odrediti. Ne moe se odrediti ni njen toan poetak, iako se za to esto uzima poetak 20. stoljea. Unutar sebe avangarda se jo dijeli na nekoliko izama. Za odredbu protoavangardnih obiljeja u djelima Frana Galovia, u ovom u se radu referirati na eskspresionizam. Karakteristike tog pravca su najistaknutije upravo u Galovievim pripovijetkama Zaarano ogledalo i Ispovijed stoga ga moemo nazvati zaetnikom avangarde ili protoavangardom u hrvatskoj knjievnosti jer je punu avangardu ostvario tek Krlea. Pod pojmom proto ovdje se referiram na prvo ili zaetniko. Pokuat u pronai elemente ekspresionizma i dokazati prisutnost avangardnosti u djelima koja su svrstana u modernistiki opus. elim naglasiti i vanost koju je Fran Galovi imao za hrvatsku avangardu, iako je tek 80-ih godina shvaena i priznata prava snaga i utjecaj njegovih djela.

3. KNJIEVNE ODLIKE FRANA GALOVIA

Pjesnik, pripovijeda, dramatiar, knjievnik i kazalini kritiar Fran Galovi (1887.-1914.) istaknuti je pripadnik drugog narataja hrvatske moderne, narataja koji aktivnije djeluje nakon 1908. godine. Generacija je to kojoj su njeni prethodnici (Antun Gustav Mato, Vladimir Vidri, Vladimir Nazor, Ivo Vojnovi) otvorili nove putove i otkrili nova knjievna obzorja. Koncept neutilitarne knjievnosti, artizam i esteticizam, sloboda umjetnikog stvaranja i uklapanja u kontekst bili su nuni za uklapanje u tokove suvremene knjievnosti. Galovi se upravo tim putevima i tokovima kretao. Put do osobnog knjievnog identiteta omoguavala mu je trenutanu afirmaciju, ali neizbjeno je bilo ponavljanje opih mjesta svojih prethodnika i uzora. Galovievo je djelo podjednako slika vremena kao autora kojemu knjievno stvaranje nije determinirano drutvenom funkcijom literature, nego tenjom da se prikae osobno bie, genetiki, psiholoki, socijoloki, ali i povijesno, budui da je rije o razdoblju uoi Prvoga svjetskoga rata. Moemo zakljuiti kako je njegovo djelo ponajprije osobna, intimna ispovijed autora koji je tragao za izgubljenim zaviajem, no nije se izgubio u modernom ahasverizmu, nalazei uporite upravo u zaviajnom korijenju. Takve elemente nalazimo u njegovom lirskom opusu, ali i u proznim djelima kao to je novela Ispovijed gdje protagonist prije smrti udi za domom. Kao pripovijeda i dramski autor Galovi je bio slikar moralnog rasula drutva, u prvom redu ruralnog, ali i snaan pisac ulnoga ustrojstva svojih likova kojima upravljaju erotski nagoni. Otkrivajui njhove strasti ulazio je u dubinu njihovih poriva, a tu je relistinu sliku obojio i naturalistikim bojama. Uz ruralnu sredinu prikazivao je i graansko-intelektualne likove koji iskazuju kaotinost svijeta u kojem ive. Svojom irinom tematike, razliitim prostorima, vremenom kojemu pripada i ulaenjem u slojevit knjievni svijet, prepun realistikih i fantazmagorikih slika, Galovi se otkrio kao pisac traenja identiteta. Ta je odlika sve vie dolazila do izraaja u autorovoj posljednjoj stvaralakoj fazi, onoj nakon 1910. koju je prekinula tragina smrt. Modernistiki smjer i stil Galovieve proze zastupljen je u dvjema novelama- Zaarano ogledalo (1913.) i Ispovijed (1914). U tim novelama nalazimo otklon od impresionistikosimbolistike lirinosti u korist smirenije i tradicionalnije narativnosti, no s jakim i
5

prepoznatljivim ekspresionistikim impulsima.1 Kako bismo uope mogli shvatiti smjer Galovieva djelovanja potrebno je objasniti i opisati stanje u europskoj knjievnosti na poetku 20. stoljea i njen utjecaj na hrvatske knjievnike i njihovo stvaralatvo.

Skok, Joa Predgovor u STOLJEA HRVATSKE KNJIEVNOSTI: Fran Galovid, Izabrana djela , Zagreb 1997, str: 11-28

4. MODERNA I AVANGARDA Razdoblje moderne po prihvaenoj knjievnopovijesnoj periodizaciji moemo omeiti godinama 1891., odnosno 1892. - pojavom Leskovareve i Matoeve proze kao poetkom i 1914., odnosno 1916. kao zavretkom. Vano je naglasiti da kao knjievnopovijesni termin moderna ne oznaava i ne predstavlja cjeloviti stilsko-formacijski kompleks (kao to to oznaavaju, primjerice, romantizam i realizam) ve je to opa iznadstilska oznaka razdoblja unutar hrvatske knjievnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, u kome djeluju pisci nekoliko generacija, i u kome se kao ni u jednom drugom razdoblju ispresijecaju razliiti stilski postupci: od romantiarskih , realistikih i naturalistikih do sredinjih impresionistikosimbolistikih, a kod najmlae generacije i najava ekspresionistikih eksperimenata. 2

Prva desetljea 20. stoljea prola su u otru suprotstavljanju umjetnosti sa zavretka 19. stoljea, odbacivanju realizma, pa simbolizma, naturalizma, impresionizma. irina, raznolikost i raznorodnost umjetnikih smjerova oteava tradiciji imenovanje. Nema jedinstvena stila u tom razdoblju, ali jedinstveno je - odbacivanje tradicije. Suprotstavljene su tradicija i modernost, pa zato i nazivanje toga razdoblja modernizmom ili modernistikim pokretima, te avangardom - u znaenju prethodnice novog vremena. Naglost, estina odbacivanja tradicije potjee iz opeg nemira prijelomnoga vremena kao prirodnog odgovora na stanje koje nije nudilo nade, a umjetnici su nezadovoljni postojeom umjetnou. Veliku mo imaju filozofska strujanja na poetku 20. stoljea. Iako se poziva na zbilju, istinu, umjetnost je po miljenju modernistikih predvodnika daleko od "istinske zbilje", zatajuje najvee ovjekove brige, vri nedostojnu ulogu prikrivaa vremena koje nudi beznae. Potrebna je preobrazba ovjeka, preobrazba duha. ovjek, pojedinac, sve je nemoniji u noenju tekog bremena koje mu je nametnulo vrijeme. Zaplaen je u oekivanju vremena koje dolazi. Otuenje ovjeka biva sve vee. Tehnika napreduje i mijenja ivotne prostore; gradovi rastu, a ovjek gubi podlogu koja mu je davala sigurnost. Ambicije nacija i naroda pomiu granice starih vidika; postaju preuski dotadanji prostori. Porastao je broj

mega, Viktor Duh impresionizma i secesije:Studije o knjievnosti hrvatske moderne, (L : biblioteka Zavoda za znanost o knjizevnosti Filozofskoga fakulteta Sveucilista u Zagrebu), Zagreb 1993, str: 118

drava koje ele odluivati o cijelom svijetu; nema dvojbi o buduim velikim sudarima, neizbjenim sukobima u kojima e stradati slabaan ovjek. Umjetnici osjeaju svoju odgovornost. Nametnula im se obveza utjecaja na vrijeme. U takvim okolnostima osjea se potreba ruenja onog starog, tradicionalnog, loeg. Suprotstavljanje tradiciji oituje se na razliite naine, bira razliite putove. Upravo zato se u tom razdoblju poetkom 20. Stoljea javljaju pravci: Futurizam kao umjetniki pokret utemeljen je 1909. Pokret je bio izrazito usmjeren protiv tradicije. Slavi se dinamika, grad, tehniki strojevi, nacionalna snaga. Najvanije su odrednice futuristike knjievnosti: bezobzirnost, visok stupanj zanosa, ushienosti i sna. U pjesnitvu su promicali slobodan stih, vrlo jezgrovit izriaj. Odbacivali su sintaksu. Isputali su glagole jer su usporavali njihove poruke. Potpuno su zanemarivali pravopisna pravila. Skromni su njihovi knjievni rezultati. Ekspresionizmu je kao vrlo iroku pokretu teko oblikovati nedvojbeno odreenje. Opsean je i raznorodan prosvjed protiv dotadanje umjetnosti, estoka kritika pozitivizma, naturalizma i impresionizma. U knjievnosti se ekspresionizam razmahao u drugom desetljeu 20. stoljea, na tragu ekspresionizma u slikarstvu. Nikada nee biti zajednikoga ekspresionistikog programa, ali istaknuti su kritiari iznosili svoje ekspresionistike smjernice i oekivanja od knjievnosti. Mnogi su ekspresionisti isticali da vrijeme u kojemu ive potie krik, prosvjed protiv oaja. Cijelo podruje bavljenja ekspresionistikog umjetnika postaje vizija (vienje). Umjetnik ne gleda, on vidi. Ne prikazuje, nego doivljava. Ne ponavlja, nego oblikuje. Ne uzima, nego trai. Nema vie lanca injenica: tvornica, kua, bolest, vika i glad. Suprostavljeni impresionizmu, ekspresionisti su nadahnue za svoje stvaralatvo nalazili ondje gdje nije bilo tradicionalne ljepote. Umjesto prirode i drugih ljepota, njih zanimaju "runi" motivi: buni gradovi, sirotinjska predgraa, bolniki odjeli za najtee, neizljeive bolesti, ulini mete, ratna stradanja, dimljivost gostionica i kojekakvih runih svratita, prostori oneieni ispustima tvornikih dimnjaka i sl. Ekspresionizam ne doputa nikakve stege u oblikovanju knjievnoga teksta. Rue se potpuno pravila pjesnikoga stvaranja. S povjerenjem u veliku preobrazbenu snagu duha ne tuju nikakvu prirodnu logiku zbivanja, nikakvu prirodnu
8

"istinu". Ostvaruju nizanje, brzi prolaz dojmova. Ne zanima ih sustavna psiholoka ralamba, ni u dramskom stvaralatvu koje je u razdoblju ekspresionizma ostvarilo izvanredna djela. Znaajan je utjecaj ekspresionizma na umjetniki, knjievni razvoj u 20. stoljeu. Tako je i u hrvatskoj knjievnosti koja se u taj knjievni pokret prvi put ukljuila bez kanjenja, gotovo istodobno, u ekspresionistikoj irini i raznovrsnosti. Imagizam se javio kao knjievni pokret u Engleskoj (1912.). Imagisti su zagovarali slikovnost pjesnikog izraza. Nastojali su dojmljivo utjecati na itatelje bojom i ritmom. Izraavali su se vrlo jezgrovito te su nerijetko odstupali i od gramatikih pravila. Ukljuivali su u pjesme razgovorni jezik. tedjeli su na stilskim sredstvima; nije im se sviala sloena simbolika. Socijalistiki realizam se pojavio u Rusiji i Francuskoj na poetku 20.st., ali ubrzo se javlja u vie europskih zemalja i prije nego to je dobio ime. Odreivali su ga kao umjetniku metodu, nain izraavanja u likovnim umjetnostima i knjievnosti, kao sjedinjenje elemenata realizma i socijalistikih idejnih smjernica. Svrha mu je stvaranje umjetnikih djela koja e odgojno (idejno) utjecati na "narodne mase", poglavito na radnitvo. Karakteriziralo ga je mnotvo "parola", "plakata", "zidnih novina", obilje patetike, velike rijei i crno-bijela tehnika. Svodila se umjetnost na promidbu socijalistike (komunistike) politike. U knjievnim djelima suprotstavljeni su dobri i loi likovi. Dobri su promicatelji i nositelji borbe za "socijalistiku budunost", a loi su "nazadni", primjeri narodnih neprijatelja, "buruja". Nadrealizam je modernistiki pokret koji nastaje u Francuskoj u dvadesetim godinama 20. stoljea. Moglo bi se rei da je svojevrsni nastavak dadaizma. Oslanja se na rezultate psihoanalize, a nastoji spontano oblikovati tekst smjerajui prema nadrealnom. Ono to dadaizam nije mogao postii zbog svoje prirode, pokuao je napraviti nadrealizam. Dadaizam je slobodu nalazio u neprestanom poricanju; nadrealizam je toj slobodi pokuao dati temeljne "doktrine': To je prijelaz iz negacije u afirmaciju. Nadrealizam nudi eksperimentalno istraivanje oslanjajui se na filozofiju i psihologiju.3 Da samemo, bitni su elementi avangarde tj. svih njenih pravaca tjeskoba, strah, urbanizam, egzistencija, egzaltacija, provokacija, eksperiment, groteska, ironija, karnevalizacija, ludilo, fantastika, mit, Biblija, simultanizam, montaa, citatnost, konstrukcija, semantike geste i
3

Vlado Pandid i Josip Kekez: AVANGARDA, MODERNISTIKI POKRETI I SOCIJALNA KNJIEVNOST U I. RAZDOBLJU (1914 - 1929.), Hrvatski 4, Zagreb 2000, str: 90-100

nizovi, neologizmi, osloboene rijei, sintaksa krika... pouzdani deskriptori, kljuevi za interpretaciju knjievnih djela, njihovih oblika i smislova.

10

5.

ISPOVIJED I (PROTO)AVANGARDNI ELEMENTI

Kako je ve gore spomenuto ekspresionizam je prvi pravac koji je u hrvatsku knjievnost doao bez kanjenja. On okvirno i zapoinje tada kada Galovi pie Ispovijed stoga je razumljivo da iako je to modernistika novela, sadri u sebi brojne avangardne elemente. Fantastika je jedan od elemenata koji se pretee kroz cijelu novelu. Kao najbolja podloga fantastike nalazimo ludilo jer:
Tko drugi fantastinost intenzivnije doivljava nego psihiki bolesnik i kada bi se, ako ne u predratnome vremenu, moglo pojaviti neko ope ludilo? Galoviev lik

iz "Ispovijedi" osjea da mu se blii stanje ludila: To se moralo dogoditi, i ovaj vjeiti dan je samo znak, da su moje slutnje bile istinite, i da moj strah nije bio laan. Osjeam da u poludjeti. Moda sam ve poludio, prije neko, ali nijeam za to znao, nijesam osjeao tako jasno i ivo. Njegova je svijest dovedena do ruba patolokog i morbidnog. On vidi mrtve, ve pokojne ljude koji sudjeluju u svakodnevnim aktivnostima. Na poetku novele, on u kazalitu ugleda mrtvu majku svoje drage. Njen je opis upravo patoloki i morbidan: Obazrem se i ugledam oi svoje drage. Kako je samo dola ovamo? Ali tamo dalje kraj nje...ne!to je opsjena! a ipak, vidim sasvim jasno. Njezina pokojna majka! I kako samo gleda ravno, preda se, na pozornicu. Kao da je iva. Ali nijedna joj se ilica na licu ne giblje. Obuena je posvema u sivo. Na glavi siva, lagana koprena, a ipod brade bijeli, mrtvaki povez. I samo gleda preda se, nepomina, kao od kamena. Koprena baca na njeno lice pranu, umornu sjenu, i sada istom mogu razabrati, kako su joj usne plave, a u kutovima se vidi neta zelenkasto. ena je mrtva i upravo je zato vrlo sigurno utvara, no ona je u svojoj smrti realistina: plave usne i zelenkasti sadraj oko usana ukazuju na poetak raspadanja nakon smrti, sivilo takoer. Ona je nepomina i mirna, kao prava mrtvaka ukoenot. Ona je privid, no vrlo realistian privid. Lik je neprestano na granici jave i sna, fikcije i fakcije. Svjestan je udnovatih stvari i pojava, upravo su one koje ga mue, guraju u sve dublju tjeskobu: udnovato! Imala bi da bude no, a to je vani dan. Ali ini se da ljudi toga i ne opaaju.

11

Nitko me ne razumije...Pa ni ja njih! Stali su se razgovarati, ali takova jezika nijesam jo nikada uo. Isprekidani, udni glasovi slini slasovima ivotinja. Demonizam se takoer javlja i Sotona kao designat ludila. Lik Ispovijedi spominje da ga onaj neprestano prati i zna tajnu njegove genijalnosti. On se prvo pojavljuje u liku gospodina u crnom koji u kazalitu baca bombu, a nakon toga u liku voe razbojnika kojemu iz dubine zjenica smijeilo se neto avolsko, pritajeno i zlokobno. Stoga ga se eli rijeiti pod svaku cijenu, jer ovako vie ne moe ivjeti.4 Onaj koji ga prati javlja se nekoliko puta u noveli, lik ga ak i ubija svjenjakom, no on i dalje ivi. I dalje se pojavljuje i stvara samo goru tjeskobu i strah. On ga ne moe unititi jer on je u njemu. Bio je on-! On, to me progoni i to poznaje moju duu, pred kojim bjeim i koga traim, on vjeno uen i vjeno proklet, on stoji preda mnom i zapaljuje mirno cigaretu, a pri tom se smjei prezirnim smijekom pobjednika. Jest, iste oi i oni crni pramovi kose, kao i onda... Ovaj iza stakla stoji i eka gledajui me,a stolica u drugoj sobi opet je zakripala. Samo da jo doe netko odostrag pa da poloi ruku na moje rame. A moe da doe, moda je ve i doao. Ve spomenuta tjeskoba i strah se proteu kroz cijelu novelu. Tjeskoba zbog mira koji pokuava pronai, a stalno izmie, nedostian je. A kad sunce ode opet e mi biti tako tjeskobno i strano. Opet u morati da izaem i da traim nekoga. Barem da znadem koga!I gdje da ga naem! ...a na mene se svalila takova teina, da bih najvolio pasti na zemlju i tako ostati sluajui glasove, kojih nema. Verem se strmim nekim stepenicama... I to sam vie iao, to mi se cilj ini daljim i nedostinijim. A stepenice su glatke, izlizane i skliske, i tek da se malo omakne nogaSasma je glatka... Ne - ! Padam... I moda ipak---
4

Krlea, M. (2005.) Fantastika - neutaiva mod ljudskih instikata (na primjeru hrvatskog ekspresionizma;

relacija Donadini-Galovid-Krlea)(3.prosinac 2009.) http//: www.marinakrleza.com

12

Zato je u drugoj sobi zakrinula stolica?Kao da je netko sjeo na nju. Ja sam sm ovdje i Netko me gleda... On bjei, ali uzalud bjei jer se od straha ne moe pobjei. Bijeg je takoer stalno prisutan, on bjei zbog eksplozije, bjei iz uasnog svratita i mornara ubojica, bjei od Njega, bjei i od smrti. No, na kraju umoran i dotuen biva poraen i sjedi u naslonjau, nepomian i samo eka svoju krajnju propast, svoju smrt. Skoio sam kroz prozor i provlaim se kroz grmlje, osjeajui mokri, hladni dodir lia. U cipelama imam ve vode, i neugodni mrazoviti trnci prolaze mi tijelom. Vlak je ve poao sasvim mirno. U prvi se mah nije ni osjetilo, da se ve vozimo. I sada se odjednom javi u meni misao: kud ja to idem? Uao sam s drugima amo tako, ali kuda?Kud u doi? I zar je to odista sve- Jedna od bitnih ekspresionistikih elemenata jest ljepota runoga, prikaz raspadanja, bolesnog, runog, unakaenog. Prikaz trulei, mesa, trganja, gnjilog i kljastog. Slama, razderani papiri, komadi gnjiloga voa, sve je to porazbacano po ulici.Eno, tamo kraj zida lei krepana maka, naduta trbuha i opuzle dlake u kaljavoj lokvi vode, to se cijeli s krova kroz lijeb, rom izjeden. Izmeu raskidanih tjelesa vuku se krvave ruke i glave s ranjavim, izderanim licima, a sve je crno, zadimljeno i mutno. Oni dolje jauu, kolju se zubima i gaze jedan drugoga. Razmrcvareno klupko mrtvih i ivih pretvorilo se u odurnu gomilu mesa, koja se valja, grize i izjeda. Neki su otkrili kljaste, ranjave noge, iz kojih se cjedi gnoj i sukrvica suei se na pripeci. Iz slijepih, ugaslih oiju, to se obru u podnevnome bljeskanju, izlazi gdjekoja suza sputajui se niz opaljenje obraze. ...Umjesto nosa ima tek dvije modre, oteene rupe, ui su joj pune krasta, a gnjile rastoene usne otkrivaju dva reda trulih, crnih zubi. Ona prua ruku preda se, a nokti su joj plavi kao u mrtvaca. Umjesto prirode i drugih ljepota, ekspresionizam donosi : bune gradove, sirotinjska predgraa, bolnike odjele za najtee, neizljeive bolesti, crkve, ulini mete, ratna stradanja,
13

dimljivost gostionica i kojekakvih runih svratita, prostori oneieni ispustima tvornikih dimnjaka i sl. Tako se i u Ispovijedi radnja odvija u crkvama za vrijeme pogreba, odvratnim, istroenim konaitima, aavim tvornicama s prljavim radnicima, pretrpanim kolodvorima i vlakovima. Kao to je ve spomenuto, ne moe se razaznati radi li se o snu ili javi, o realnom ili fikcijskom. Sam pripovijeda se pita to je stvarno, a to tlapnja. Izmjenjuju se i mijeaju san i java, izmiljeno i istinito. ak su i snovi za koje znamo da u snovi, nestalni. Po mistinom pripovijedanju, po likovima koji podsjeaju na smrt ili ju navjeuju (kapetan koji s mornarima karta i ima hladan cjelov iako je pijan od vina, gospodin u kazalitu koji u ruci dri ruu/bombu, Isus koji hoda meu klasjem, mrtva majka njegove drage koja sjedi u kazalitu...) daju naslutiti da je radnja irealna, fiktivna i zato ju smjetamo u polje snova.. No i to polje je teko pratiti, pogotovo u Ispovijedi gdje ne moemo dokuiti radi li se o jednom snu. Naime, pripovijeda se neprestano prostorno, ali i vremenski seli. Od sruenog kazalita, nalazi se odjednom u mranom, pustom selu, od atora u kojem prisustvuje predstavi, odjednom se on nalazi na pozornici, no ne zna se je li on protagonist ili mu se to samo ini. U jednom trenu moe se pronai i san u snu. Vonja u vlaku u kojem se lik udaljava od ostalih putnika jer ih ne razumije (oni govore ivotinjskim jezikom), zavrava njegovim buenjem na zadnjoj stanici na kojoj put zavrava. Lik je zaspao i propustio sve stanice, ali se ovdje ne spominje nikakav san, iako je mogue da je cijela vonja vlakom samo san. Osim snova, objektivnu vremensku stvarnost naruava i stvarnost pisanja. Pripovijeda u nekoliko navrata napominje kako se to zapravo nije dogodilo, ve je to napisano. Ovdje se takoer gubi pojam vremena jer je sad osim sna, mogue zakljuiti da pripovijeda navodi kako je neto napisao. ak i kad se lik u naslonjau budi pa se ponovno vraa irealnim dogaajima, ne znamo da li pripovijeda napisano ili san. Ta, ja evo sjedim kraj stola i piem sasma obine, izmiljene stvari, koje nijesam nikada doivio niti u ih doivjeti. Sve je to pusta utvara, la i nita drugo. Sanjao sam i napisao. Ali kada? Na javi ili u snu? Dijelovi u kojima se lik vraa iz dogaaja irealnosti (snova) u stvarnost u naslonjau. Ne, ne sve to nije istina!Ali, to je ovo?...i kako?...gdje?... i kad se iz stvarnosti ponovno vraa u taj irealni svijet ...Ja ne sjedim kod stola, ja idem nekamo...!

14

Galovi time razbija tradicionalne strukture pripovijedake proze i pokuava prodrijeti u bit ovjekove (vlastite?) unutranjosti onako kako glavni junak odraava jedan posve poremeeni, u biti groteskni svijet. Izgubivi smisao za kategorije objektivnog, realnog vremena i prostora, glavni junak u sadanjosti proivljava svoja uzbuenja, devijacije, kaotina stanja, graena neprestano na fragmentima realnog (sve manje) i fantastinog (sve vie). Odatle svi paradoksi, kontadikcije, nedoreenosti, ali i pune dinaminosti: slika se smjenjuje slikom, vizija vizijom, bez ikakve logike.5 Pristupivi blie, ukae se pred mojom oima uska, duboka jama, to su je iskopali. Uniite! meni stane rce udarati tako, da sam se morao objema rukama uhvatiti za prsa, a s mjesta se nisam mogao maknuti ni za vlas... Tek sam uo rijei onoga treega: - Iskopali smo...Vi valjda i ne znate, da ste umrli, i da vam valja- Sunce je ispilo ve odavna sjaj zvijezda i drhtanje rose i ti ne e nigda ugledati svojega doma. Nema ga vie. Nema niega. Ostao si jedino ti, sam i proklet. I sada Dalje nisam uo.

icel, Miroslav, Fran Galovi u kontekstu hrvatske moderne // Kaj: asopis za knjievnost, umjetnost i

kulturu 36 (2003) 1-2, str: 4-10

15

6. ZAKLJUNE NAPOMENE

Za vrijeme svojeg kratkog, ali plodnog stvaralatva, Galovi je ostavio veliku vanost za hrvatsku avangardu. Ostavio je brojna djela, u poeziji i prozi i time uz Krleu, imia i Kamova udario temelje avangarde. Njegove su pripovijetke Zaarano ogledalo i Ispovijed najznaajnije i najbolji reprezentanti njegovog stvaralatva. Uz pojave ludila, bezizlaznosti, estetike runoga Galovi je zakoraio u avangardu i time ostavio velik znaaj u povijesti hrvatske knjievnosti. Iako su se njegova djela poela itati i njihova vanost priznata tek prije tri desetljea on je u svoje vrijeme imao velik utjecaj na budue narataje. Galovi je odgojen na poetici modernistikoj, upravo pred smrt zapoeo svoj avangardni, ekspresionistiki i ponajbolji literarni uspon: sudbina je htjela da, naalost, na tome i ostane.

16

7. LITERATURA 1. Josip Kekez i Vlado Pandi: AVANGARDA, MODERNISTIKI POKRETI I SOCIJALNA KNJIEVNOST U I. RAZDOBLJU (1914 - 1929.), Hrvatski 4, Zagreb 2000, str: 90-100 2. Krlea, M. (2005.) Fantastika - neutaiva mo ljudskih instikata (na primjeru hrvatskog ekspresionizma; relacija Donadini-Galovi-Krlea)(3.prosinac 2009.) http//: www.marinakrleza.com 3. Skok, Joa Predgovor u STOLJEA HRVATSKE KNJIEVNOSTI: Fran Galovi, Izabrana djela , Zagreb 1997, str: 11-28 4. icel, Miroslav, Fran Galovi u kontekstu hrvatske moderne // Kaj: asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu 36 (2003) 1-2, str: 4-10 5. mega, Viktor Duh impresionizma i secesije:Studije o knjievnosti hrvatske moderne, (L : biblioteka Zavoda za znanost o knjizevnosti Filozofskoga fakulteta Sveucilista u Zagrebu), Zagreb 1993, str: 118

17