1 Raymond Carver KATEDRALA Prijatelj s posla, Bud, pozvao Fran i mene na veeru.

Ja nisam poznavao njegovu enu, a on nije znao Fran. Tako smo bili ravnopravni. Ali smo Bud i ja bili prijatelji. Ja sam ak znao da Bud ima doma malu bebu. Toj je bebi zacijelo bilo osam mjeseci kad nas je Bud pozvao na veeru. U to je prolo tih osam mjeseci? K vragu, u to je uope prolo sve to vrijeme? Ja se sjeam onog dana kad je Bud donio na posao kutiju cigara. Ponudio nam ih je u kantini. Bile su to cigare iz samoposluge. Nizozemske, prave. Ali je na svakoj cigari bila naljepnica na kojoj je pisalo: mukal Nisam puio cigare, ali sam svejedno jednu uzeo. Uzmi dvije rekao je Bud. Stresao je kutiju. Ni ja ne volim cigare. To je njena ideja. Mislio je na svoju enu. Ollu. Budovu sam enu vidio svega jednom. Samo sam je uo na telefonu. Bila je subota popodne i ba mi se nije nita radilo. Zato sam nazvao Buda da ujem smjera li on togod. ena je digla slualicu i rekla: Halo. Bio sam paf i nisam se mogao sjetiti kako se zove. Budova ena. Bud mije rekao bar sto puta kako se10 Raymond Carver min znvr. Ali mi je ulo na jedno uho, a izilo na drugo. Halo, ponovila je ena. uo sam kako svira telka. ena je upitala: Tko je lamo? uo sam bebu kako kmei. Bud zovne ena. 11 a? uo sam kako pita Bud. Jo se nisam mogao sjetiti kako hc ona zove. Zato sam zaklopio telefon. Kad sam idui put vidio l'.uda na poslu, sto posto sam siguran da mu nisam spomenuo da sam ga zvao. Ali sam ga uspio natjerati da spomene enino ime. Olla rekao je. Zapamtio sam. Olla. Nije greda rekao je Bud. Pili smo kavu u kantini. Sumo nas etvoro. Ti s gospodom, ja i Olla. Nita posebno. Doi oko sedam. Ona hrani bebu u est. Poslije legne, pa moemo klopati. Nas nije teko nai. Ali tu je plan. Dao mije list papira s masom crta koje naznauju glavne i sporedne ceste, ulice i naselja, a strelice obiljeavaju etiri strane svijeta. Veliki je X bila kua. Rekao sam kako se strano veselimo. Ali Fran nije bila previe oduevljena. Tu sam je veer, dok smo gledali telku, upitao misli li to ponijeti Budovima. Na primjer ree Fran. Je 1' on rekao da neto oekuje? Kako bih ja znala? Ja nemam pojma. Slegla je ramenima i Hiuno me pogledala. Ona je ve prije ula da spominjem Buda. Ali Ha nije poznavala, niti se eljela s njim upoznati. Moemo ponijeti bocu vina rekla je. Ali mene nije briga. Zato ti ne bi kupio vino? Zavrtjela je glavom. Dugaka joj je kosa padala i;ore-(lol jo na ramena. "Sto nam trebaju drugi ljudi?" kao da je pitala. "Imamo jedno drugo". Doi ovamo rekoh. Malo se primakla, tako da sam je mogao zagrliti. Fran je drala visoku niAu vodo. Plava joj je kosa padala niz lea. Uhvatio sam joj malo ko.so i pomirisao. Zavukao sam joj prste u kosu. Pustila je daje zagrlim. Sasvim sam joj zabio facu u kosu i vre je zagrlio. Kad joj ponekad zasmeta vlastita kosa, zabaci je preko ramena liaznjupa se. Ta kosa kae. Samo smeta. Fran rudi o mljokarstvu i mora podii kosu uvijek kad ide na posao. I'ore ]< ivaki dan i etka jo kad sjedimo pred telkom. Kadto pri-joti da re jo odrezati. Mi.slim da to nee nikad uiniti. Zna daje pravice volim. Zna da Ai/.irn za njom Kekao sam joj da sam se iijona koHo i zaljubio u nju, Rekm hhiii joj da bih je mogao KATEDRALA 11 prestati voljeti kad bi je odrezala. Katkad je zovem veanka. Mogla bi se prodati za veanku. Naveer bi ona tako etkala kosu, pa bismo naglas alili za stvarima koje nemamo. eljeli smo novi auto, to je jedna od stvari koje smo eljeli. I eljeli smo provesti dva tjedna u Kanadi. Ono to nismo eljeli, to su klinci. Razlog to nemamo klinaca jest taj to ih nismo eljeli. Moda jednom, govorili smo jedno drugome. Ali zasad se nismo urili. Mislili smo da se jo ne treba uriti. Ponekad smo naveer odlazili u kino. Drugi smo dan opet ostajali doma i gledali televiziju. Ponekad mije Fran neto skuhala pa bismo to poklopali, ma to bilo, ne ustajui. Moda oni ne piju vino rekoh. Ipak uzmi vino rekla je Fran. Ako ga oni ne piju, popit emo ga mi. Bijelo ili crno? upitah. Ponijet emo neto slatko rekla je ona, ne obazirui se na mene. Ali ba me briga to emo im dati. To je na tebi. Nemoj da od toga pravimo predstavu, inae ja ne idem. Mogu napraviti slatko od malina. Ili kuglofie. Imat e oni desert velim ja. Nee valjda pozvati ljude na veeru a da se ne pobrine za desert. Moda e imati puding od rie. Ili ele! Neto to mi ne volimo ona e. Ja nita ne znam o toj eni. Kako da znamo to e nam prirediti? to ako nam ponudi kitnkezl Fran strese glavom. Ja slegnem ramenima. Ali ona je bila u pravu. Zna one stare cigare koje ti je dao? podsjetila me ona. Odnesi mu ih. Tada ti i on moete poslije veere prijei u dnevnu sobu, puiti cigare i pijuckati vino, ili to se ve cuga po kinima. O.K., donijet emo samo sami sebe rekao sam. Fran je dodala:

 Moemo ponijeti trucu kruha. .Bud i Olla stanovali su dvadesetak milja izvan grada. Mi smo ve u tom gradu ivjeli tri godine, ali ja nisam jo ni privirio u okolicu. Sad sam uivao voziti tim zavojitim uskim cestama. Bila je rana veor, vedra i topla, vidjeli smo panjake, ograde,12 Rajmond Carver krave muzare kako se polako gegaju prema starim talama. Vidjeli smo crvenokrile kosove po ogradama i golubove kako krue oku sjenika. Vrtovi puni rascvalih umarica i kuice onkraj ceste. Rekoh: Kako bih volio ovdje ivjeti. Bila je to samo pusta elja, jo jedna koja se nee ostvariti. Fran nije odgovarala. Samo je buljila u Budov nacrt. Doli smo do raskrija to vodi na etiri strane svijeta, koje je bio naznaio. Skrenuli smo, prema plimu, udesno i vozili se jo tono tri milje i tri desetine milje. S lijeve strane ceste ugledao sam kukuruzite, potanski sandui i dugu, poljunanu automobilsku stazu. Na kraju staze, otraga u umarku, stajala je kua s trijemom. Na kui se dizao dimnjak. Ali meni se prizor inio divan, pa sam to i rekao Fran. Bogu za leima ree ona. Skrenuh na automobilski puteljak. Kukukuruz se dizao s obje stane staze. uo sam kako ljunak krka pod kotaima. Kad se pribliismo kui, ugledali smo vrt pun zelenih stvarica, veliine loptica za baseball to vise s okota. Sto je to? upitah. Otkud bih ja znala? ona e. Moda tikvice, pojma nemam. Super, Fran odvratim ja. Smiri se. Uutjela je. Uvukla je donju usnicu i smirila se. Kad smo se pribliili kui, ugasila je radio. Djeja ljuljaka visila je ispred kue i po trijemu su bile razbacane igrake. Sprijeda sam zaustavio auto i parkirao se. Tek smo tud zauli onu jezivu dreku. Dobro, u kui je, istina, bila beba, ali deraina je bila preglasna za dijete. Kakav je to zvuk? zapita Fran. Onda odjednom neto krupno poput leinara sleti tromo s oblinjeg drveta i spusti se tono pred moj auto. Treslo se. Okrenu hvoj dugi vrat prema kolima, uspravi glavu i pogleda nas. K vragu rekoh. Sklopio sam ruke na volanu i sjedio buljuci u pliurinu. Tko bi to rekao? kaza Fran. Nisam jo nikada vidjelu ni jiulnutfu ivoga. Obojo Nino znali da je to paun, naravno, ali naglas nismo izgovorili lu rijofi. Sumo hitio gn promatrali. Pticu opot uzdie KATEDRALA 13 glavu uvis i ispusti isti kretav kliktaj. Napuhao se i doimao dvostruko veim nego kad je sletio. K vragu ponovih. Ostali smo sjediti na prednjim sjedalima. Ptica nam se malko primakne. Onda naheri glavu i skupi se. Otro nas je motrila bistrim, mahnitim okom. Podigla rep i kao krupnu lepezu irila ga i skupljala. U repu joj blistale sve dugine boje. Boe moj tiho e Fran. Prebaci ruku prema mom koljenu. K vragu rekoh. Drugo se nita i nije moglo rei. Ptica ponovno ispusti neobini vapaj. Zvuao je kao majkojoj, majko-joj. Da sam ga zauo kasno obno, jo i prvi put, pomislio bih da tko umire, ili da se zbiva to naopako i pogubno. Otvorie se ulazna vrata i Bud izie na trijem. Zakopavao je koulju. Kosa mu bila mokra. inilo se kao da je sad iziao ispod tua. Zavei, Joey obrati se paunu. Pljesne rukama na pticu i stvorenje malko ustukne. Sad je dosta. uti kad ti kaem! Umukni, stara mrcino! Bud sie niza stube. Utrpa koulju u hlae i prie autu. Nosio je, kao i uvijek na poslu, plave traperice i trapersku koulju. Ja sam bio u hlaetinama i portskoj majici s kratkim rukavima. I u mojim gala mokasinkama. Kad sam vidio kako je Bud odjeven, nije mi se svidjelo to sam se skockao. Drago mije da si stigao ree Bud kad je priao autu. Samo upadaj u kuu. Bok, Bud velim ja. Fran i ja iziosmo iz auta. Paun je malo uzmaknuo u stranu krivei amo-tamo zloudnu glavu. Pazili smo da budemo to dalje od njega. Jeste nas teko nali? upita me Bud. Nije ni pogledao Fran. ekao je da ga upoznam. Dobro si me uputio rekoh. uj, Bude, ovo ti je Fran. Fran, Bud. Ona zna sve o tebi, Bude.14 Rajmond Carver On se nasmije i rukovae se. Franje bila via od Buda. Bud ju je gledao odozdo. Puno govori o vama ree Fran. Povue ispruenu ruku. Bud ovo, Bud ono. Mislim da ste vi jedina osoba o kojoj doma govori. Osjeam se kao da vas ve poznajem. Nije skidala oiju s pauna. On se blie primaknuo trijemu. Vidi moga frenda ree Bud. On mora priati o meni dometne Bud, naceri se i klopne me po ruci. Franje svejednako drala trucu kruha. Nije znala to bi s njom. Prui je Budu. Neto smo vam donijeli.

Bud uzme trucu. Prevrne je i pogleda kao da truce kruha nikad jo nije vidio. Zbilja lijepo od vas. Prinese trucu licu i onjui je. Fran je ispekla kruh pojasnih Budu. Bud klimne. I dometne: 'Ajmo unutra da se upoznate sa enom i mamom. Oito je mislio samo na Ollu. Olla je bila jedina mama u blizini. Bud mi je ve rekao da mu je majka umrla, a da je stari zdimio jo dok je Bud bio klinac. Paun je brisnuo pred nama i skoio na trijem kad je Bud otvorio vrata. I on je htio u kuu. Joj izusti Fran kad joj se paun priljubi uz nogu. K vragu, Joey ree Bud. I kljucne pauna po tjemenu. Paun uzmakne na trijem i otrese se. Perje u njegovu skutu zatresti i nakostrijei se. Bud se nagne da ga utne nogom i paun se jo dalje povue. Tada nam Bud otvori vrata. Ona puta tu prokletu pticu u kuu. Jo malo pa e htjeti klopati za naim vrajim stolom i oriti u naem krevetu. Fran hrabro ue kroz vrata. Ogleda se prema kukuruzitu. Lijepo vam je ovdje ree. Bud je jo drao vrata otvorena. Je V da, Jack? Sigurno kaem ja. Zaudio sam se stoje to rekla. Nije ba kiilui vam se ini napomene Bud svejednako drei vratu. Primaknu ho paunu i priprijeti mu. Pripazi se. Nikakvih uluponti Onda doda: Hajte, ulazite, ljudi. KATEDRALA 15 Priupitah: uj, Bude, to to tu raste? Paradajz pojasni Bud. Ala ovaj moj kui selo zavrti Fran glavom. Bud se nasmije. Uosmo. U dnevnom boravku ekala nas punana enica s rukama u pregai. Obrazi joj bijahu svjee rumeni. Isprva sam pomislio da nije pri sebi, ili da se na neto ljuti. Letimice me promotrila i onda se zagledala u Fran. Nimalo ne-prijazno, samo znatieljno. Piljila je u Fran i dalje se crvenjela u licu. Bud nas predstavi: Olla, ovo je Fran. I moj prijatelj Jack. Ti o Jacku sve zna. Ljudi, ovo je Olla. Urui Olli trucu kruha. to je ovo? upita ona. O, to je domai kruh. Joj, hvala. Sjedite ovamo. Osjeajte se kao doma. Bude, daj ih pitaj to bi popili. Imam neto u pei. Olla sve to izree i ode u kuhinju s kruhom u ruci. Sjedite ree Bud. Fran i ja se zavalismo na sofu. Bud ponudi: Tu je pepeljara. Posegnuh za cigaretama. On skine neto teko s televizora. Posluit e vam i ovo ree i stavi pepeljaru preda me na stoli za kavu. Bijae to jedna od onih pepeljara koje izrauju u obliku labuda. Ukresah i ubacih ibicu u otvor na labudovim leima. Promatrao sam kako se sitni obla-i dima izvija iz labuda. TV u boji je radio, pa smo ga naas pogledali. Obini su automobili jurcali po pisti. Komentator je govorio strano ozbiljno, ali se, bome, slutilo da zatomljuje pravo uzbuenje. Jo ekamo slubeno proglaenje govorio je komentator. Hoe to gledati? upita me Bud. On je jo stajao. Rekoh da mi nije stalo. Zbilja mi nije bilo stalo. Fran slegne ramenima. Stoje nju briga? Ionako je danas vrue. Jo samo nekih dvadesetak krugova primijeti Bud. To je as posla. Prije je bio pravi pokolj. Izletjelo je bar pet-est auta. Neki su vozai stradali. Jo nisu rekli koliko teko. Ostavi kaem ja. Moemo gledati. Moda nam koji od tih prokletih auta eksplodira pred oima napomene Kran. A moda ae neki zaleti u tribinu i16 Raymond Carver zdrobi frajera koji prodaje mekane hrenovke. Zagrabi pramen kose prstima i nastavi buljiti u TV. Bud pogleda u Fran da vidi ne ali li se to ona. Onaj pokolj, svi na hrpi, to je bilo neto posebno. Sve je bilo povezano. Auti, dijelovi auta, posvuda gledatelji u komadima. Onda, to ete popiti? Imamo piva, ali i bocu Old Crow. to ti pije? upitah Buda. Pivo ree Bud. Dobro je i hladno. I ja u pivo rekoh. : Ja u malo Old Croiva i prst vode ree Fran. U visokoj ai, ako je mogue. I malo leda. .Hvala, Bude. Moe doeka Bud. Jo jednom pogleda prema televizoru i ode u kuhinju. Fran me gurne laktom i klimne glavom prema televizoru. Pogledaj gore apne. Vidi li to i ja? Pogledao sam kamo i ona. Navrh telkaa stajala je uska crvena vaza, u koju je netko bio stavio nekoliko vrtnih tratinica. Pokraj vaze, na miljeu, stajao je stari sadreni odljev najkukastijih zuba i naj-kvrgastijeg zubala na svijetu. Na toj strahoti nije bilo usana, pa ni eljusti, samo stari sadreni zubi pozataknuti u neto nalik na tanke ute desni. U taj se as pojavi Olla s limenkom mijeanih oraia i biljnog piva. Sad vie nije nosila kecelju. Stavila je limenku na stoli za kavu, uz labuda. Ponudi nas: Posluite se. Bud se brine za pie. Usto se Ollino lice opet zarumeni. Sjede na staru tranu stolicu za ljuljanje i stane se ljuljati. Pijuckala je svoje biljno pivo i gledala

televiziju. Bud donese malu drvenu tacnu s Franinom aom viskija s vodom, i s mojom bocom pravoga piva. I za sebe je na tacni donio bocu pravog piva. 'Oe au? upita me. Zanijekao sam glavom. Potapao me po koljenu i posvetio hu Knin. ()na od Buda uzo au i ree: llvula. Ponovo svrne poglod na zubalo. Bud primijeti kamo onu gleda. Auti su cviljeli na trkaoj sluzi. Lilih ae piva i KATEDRALA 17 obratih pozornost na ekran. Zubi me se nisu ticali. Takvi su bili Ollini zubi prije nego je nabila mostove. pojasni Bud Fran. Ja sam se naviknuo na njih. Ba su zgodni tamo gore. Vrag bi ga znao zato ih dri. Pogleda Ollu. Onda namigne meni. Sjedne na svoju sjedalicu i prekrii noge. Potegne pivo i zirne na Ollu. Olla se jo jednom zarumeni. Drala je svoju bocu biljnoga piva. Onda priklopi: Oni me podsjeaju koliko dugujem Budu. Sto kaete? priupita je Fran. Kopkala je po oraiima da nade indijske. Fran se prestane time baviti i pogleda Ollu. Oprostite, ali nisam ula. Franje piljila u enu strepei to bi jo mogla od nje uti. Olla je opet pocrvenjela. Na mnogo emu jo moram biti zahvalna ree. Ovo je samo jedna stvar na kojoj sam zahvalna. Drim ih tamo da se podsjetim koliko dugujem Budu. Popije jo malo biljnoga piva. Tada odloi bocu i ree: Vi imate divne zube, Fran. Odmah sam to primijetila. A meni su se zubi iskrivili jo dok sam bila klinka. Noktom kucne po dva prednja zuba. Doda: Moji starci nisu mogli priutiti sebi da idemo zubaru. Moji su prvi zubi rasli kud koji. Prvog mua nije bilo briga kako izgledam. Bilo mu je ba svejedno. Nije ga bilo briga ni za ta, osim gdje mu je idue pie. Imao je samo jednoga prijatelja na svijetu, bocu. Ona zavrti glavom. Onda je doao Bud i izvukao me iz onog pakla. Kad smo jednom ostali zajedno, Bud je prvo rekao: "Uredit emo ti te zube". Kalup su napravili tek to smo se Bud i ja spojili, prilikom mog drugog posjeta zubaru. Ubrzo su mi stavili i mostove. Olla je i dalje bila crvena u licu. Pogledala je to se dogaa Ina ekranu. Otpila je jo malo biljnoga piva i kao da vie nije ima-|la to rei. Taj je zubar morao biti guba primijeti Fran. I pogleda |oii<> stravino zubalo navrh telkaa. Bio je silan ovjek ree Olla. Okrene se na stolici i jo [jodnom pokae zube. Vie se nije nimalo stidjela. Bud prie televizoru i uzme zubalo. Prie OUi i prisloni joj Iga na obraz.18 Raymond Carver Prije i poslije napomene Bud. Olla posegne za odljevom. Znate to? Zubar ih je htio zadrati. Drala ih je u krilu dok je govorila o njima. Ve sam se pomirila s tim. Opomenula sam ga da su to moji zubi. Tad ih je samo fotografirao. Rekao je da e objaviti slike u asopisu. Bud doda: Moe zamisliti kakav je to asopis. Bit e da nije jagma za takvim izdanjima pripomenuo je i svi smo se nasmijali. Kad sam dobila mostove, stalno sam stavljala ruku na usta kad sam se smijala ree. Ponekad i sad jo to radim. Iz navike. Jednom mije Bud rekao: "Mora s tim napokon prestati, Olla. Sad ima lijepe zube." Olla pogleda Buda. Bud joj namigne. Ona se naceri i obori pogled. Fran otpije iz svoje ae. Ja srknuh malo piva. Nisam znao to da kaem. A ni Fran. Ali znao sam da Fran ima mnogo toga to e rei tek poslije. Bubnuh: Olla, jedanput sam nazvao ovamo. Vi ste se javili. A ja sam spustio slualicu. Ne znam zato sam to uinio. Izvalio sam to i otpio piva. Ne znam zato sam to uope sad potegnuo. Ne sjeam se odvrati Olla. Kad je to bilo? Nedavno. Ne sjeam se zavrti ona glavom. Sadrene je zube zadrala u krilu. Pogledala je utrku i nastavila se ljuljati. Fran me pogledala. Uvukla je usnicu. Ali nita nije rekla. Bud upadne: Dobro, to jo ima novo? Uzmite jo oraia ree Olla. Veera e brzo biti gotova. Zauo se pla iz stranje sobe. Opet on upozori Olla Buda i nakrevelji se. Na stari mali ree Bud. Zavali se na stolicu, pa smo boz tona gledali jo tri-etiri zavrna kruga utrke. Dva-tri puta se jo oglasila boba. Mali protesti i/ stranje Hoha. KATEDRALA 19 Ne znam ree Olla. Sve je spremno da sjednemo za stol. Samo da jo priredim umak od peenke. Ipak u prvo pogledati klinca. Zar vi, ljudi, ne biste sjeli za stol? Evo mene zaas.

 I ja bih voljela vidjeti dijete priklopi Fran. Olla se nije rastajala od svojih zubi. Napokon ih ipak odloi navrh televizora. Moda se uznemirio? Nije vian gostima. Da vidimo mogu li ga opet uspavati. Onda ga moete pogledati. Dok spava. Uuti, ode niz hodnik i otvori vrata sobe. Otila ga je umiriti i za sobom zatvorila vrata. Beba je prestala plakati. Bud iskljui televiziju pa sjednemo za stol. Nas se dvojica razbrbljasmo o glupostima na poslu. Franje sluala. Pokatkad bi ak i to upitala. Ali kuio sam kako joj je dosadno, moda se ljutila to joj Olla nije htjela pokazati bebu. Ogledala se po kuhinji. Omotala je pramen kose oko prstiju i razgledala Ollin pribor. Olla se vrati u kuhinju i ree: Premotala sam ga i podmetnula mu gumu. Moda e nas sad pustiti da na miru jedemo. Ali vrag bi ga znao! Digne poklopac i izvadi lonac iz pei. Poskida poklopce s drugih tava i uvjeri se daje sve gotovo. Na stolu bijahu peena unka, neslani pire krumpir, grahorice, klipovi kukuruza, zelena salata. Franin kruh je stajao na poasnom mjestu uz unku. Zaboravila sam salvete upozori Olla. Vi samo krenite. Tko eli to za pie? Bud uz svako jelo pije mlijeko. Mlijeko je u redu rekoh. Ja u vodu ree Fran. Mogu je i sama uzeti. Neu da na mene ekate. Vi imate dosta posla. Pomakne se kao da e ustati. Olla e odmah: Molim vas, vi ste goa. Ne miite se. Donijet u vam vodu. Opet je pocrvenjela. ekali smo, s rukama u krilu. Mislio sam o sadrenim zubima. Olla se vratila s ubrusima, velikim aama mlijeka za Buda i mene, i s;i aom vode, s ledom, za Fran. Fran kaza: llVilltl. JAVNABIBLIOTEKA20 Ravmond Carver Nema na emu odvrati Olla. Onda i ona sjedne. Bud se nakalje. Obori glavu i izgovori kratku molitvu. Govorio je tako tiho da sam ga jedva razumio. Ali shvatio sam to je posrijedi zahvaljivao je Svevinjome na hrani koju smo se spremali slistiti. Amen dometne Olla kad on zavri. Bud mi doda peenu unku i nagrabi sebi malo pirea. Napokon krenusmo jesti. Nismo mnogo govorili osim to bismo gdjekad Bud ili ja rekli: Ovo je zbilja sjajna unka. Ili: Ovo je najbolji kukuruz koji sam ikad jeo. Ovaj je kruh zbilja poseban pripomene Olla. Ja bih jo malo salate, molim vas, Olla dobacila je Fran, koja se malo smekala. Uzmi jo malo ovoga ponudi mi Bud jo unke i posudu s crvenim umakom od peenja. Povremeno bismo uli bebu kako kmei. Olla bi okrenula glavu da osluhne, a kad bi skuila da samo gnjavi, ponovo bi se posvetila klopi. Veeras klinac nije raspoloen ree Olla Budu. Ja bih ga svejedno voljela vidjeti nabaci Fran. I moja sestra ima bebicu. Ali ona i beba ive u Denveru. Kad u ja ve jednom u Denver? Imam neaka koga nisam ni vidjela. Fran o tome naas porazmisli, a onda se vrati jelu. Olla viljukom strpa malo unke u usta. Nadajmo se da e zaoriti ree. Bud dometne: Ima jo mnogo svega. Dajte svi jo malo krumpira. Ja nc> mogu vie nita ree Fran i odloi viljuku na tanjur. Sjajno je, ali ja vie ne mogu. tedite se upozori Bud. Olla je spremila zeljanicu. l'Y;ui se sloi: l\:1i:ilim da u je malo kuati. Kad svi ostali budu spremni. I |i u Hlnih no iz pristojnoHti. Mrzio Htim zoljanicu od 11iiiiu'idr Kodnu* i hvatala me muka od ujo, oHobito tt vrhnjum. KATEDRALA 21

Dokrajili smo to smo imali u tanjurima. Onda smo opet zauli onog prokletog pauna. Sad se momak javljao s krova. uli smo ga iznad glava. Kao da je kuckao dok se gore-dolje etao po drvenu krovu. Bud zavrti glavom. Joey e brzo odustati. Umori se i odmah prilegne. Bud pojasni: Zaspi na prvom drvetu. Ptica jo jednom ispusti kliktaj. Vikne: majko-joj. Nitko nita ne ree. A i to bi? Onda se javi Olla:

 Hoe unutra, Bude. E, unutra ne moe otpovrne Bud. Imamo goste, ako nisi zapazila. Ta smrdljiva ptica i tvoje staro zubalo! to e ljudi misliti o nama? Zavrti glavu. Nasmije se. Svi se nasmijasmo. Fran se smijala sa svima ostalima. Nije on smrdljiv napomene Olla. to ti pada na pamet? Bar ti voli Joyea. Otkad je on za tebe prljav? Otkako se posljednji put pokenjao na sag odbrusi joj Bud. Oprostite na izrazu, Fran. Ali mogu vam rei da bih toj staroj ptiurini katkad najradije zavrnuo vratom. Ne isplati ga se ni ubiti, je 1' da, Olla? Ponekad me nou digne iz kreveta tom drekom. Ne vrijedi vam on ni piljiva boba, je 1' da, Olla? Olla zanijee glavom, ne slaui se s Budovom glupou. Zavrti nekoliko grahorica na tanjuru. Prije svega, otkud vam paun? zanimalo je Fran. Olla uzgleda s tanjura. Kaza: Oduvijek sam sanjala da jednom imam pauna. Jo kao curica vidjela sam ga na fotki u nekom asopisu. To je bilo najljepe stvorenje koje sam ikad vidjela. Izrezala sam tu sliku i stavila je nad krevet. Dugo se vremena nisam odvajala od nje. A kad smo se Bud i ja uselili u ovu kuu, skuila sam da mi je to prilika. Rekla sam: "Bude, ja hou pauna!" Bud se nasmijao mojoj ideji. Napokon sam se raspitao okolo pojasni Bud. Saznao :;;im da ih u susjednoj upi uzgaja jedan starac. On ih zove rajskim pticama. Za tu .smo rajsku pticu platili sto zelembaa ilomctno. Boe dragi, imam skupu enu. Naceri se Olli.22 Rajmond Carver Bud usprotivi se Olla. Dobro zna da to nije istina. Prije svega, Joey je odlian uvar obrati se ona Fran. Uz r)o(>y;i no treba nam pas. On sve izvrsno uje. Kad zagusti, kao to se moe dogoditi, ja u strpati Joeya ii lonac ree Bud. Perje, i sve. Hcba se opet javi. Sad se ozbiljno derala. Olla odloi ubrus i ustane od stola. Jkid ree: To nije samo ono, to je neto drugo. Donesi ga ovamo. Idem ree Olla i ode po bebu. Paun opet zatuli, a meni se dignu vlasi na leima. Pogledah Kran. Ona podigne ubrus i opet ga spusti. Pogledao sam kroz kuhinjski prozor. Vani je bio mrak. Prozor je bio dignut, a u okviru je bila mrea. Uinilo mi se da ujem pticu na trijemu. Fran pogleda niz hodnik. ekala je Ollu i bebu. Domalo se vrati Olla i donese je. Ja je pogledah i zaustavih dah. Olla sjedne za stol s bebom. Drala ju je pod mikom, tako da joj je stajala u krilu i gledala nas. Olla pogleda u Fran, pa u mene. Nije se vie crvenjela. ekala je da kaemo svoje miljenje. Ah izusti Fran. to je? brzo e Olla. Nita odvrati Fran. Uinilo mi se da sam neto vidjela kroz prozor. Kao daje imi. Kod nas nema imia ree Olla. Moda je bio noni leptir? uzvrati Fran. Neto je bilo nastavi ona moda neko dijete? Bud pogleda bebu. Onda ponovo Fran. Nasloni stolac na stranje noge i klimne glavom. Klimne ponovo i ree. U redu, ne brinite se. Znamo da nee odmah dobiti nagradu za ljepotu. Nije on Clark Gable. Ali pustite ga malo. Ako bude sree, znajte, im porasta, bit e kao i njegov stari. Bobu jo stajala Olli u krilu i glodala nas oko stola. Olla joj spu-wt.i ruku niz Htruk, do srodim', luko da h<- beba njihala naprijed--imtrag na dobolim noicama. Nema sumnjo da runiji;: djeteta KATEDRALA 23 nisam vidio. Bilo je tako runo da sam ostao bez rijei. Nita mi nije prelazilo s jezika. Neu rei daje bilo bolesno ili nakazno. Ni sluajno. Bilo je jednostavno runo. Imalo je crvenu, ogromnu facu, izbuljene oi, iroko elo i izrazito debele usnice. Vrat se nije uope vidio, ali zato su se isticala tri-etiri debela podbratka. Podbraci su mu rasli odmah ispod uiju, a ui mu strile iz elave glave. Zapee mu bilo obloeno masnim tkivom. Debele mu bile i ruke i prsti. Nazvati bebu runom u ovom je sluaju jo kompliment. Runo je dijete kmealo i gore-dolje skakalo u majinu krilu. Onda se odjednom umirilo. Nagnulo se i pokualo debelom ruicom dohvatiti Ollin tanjur. Vidio sam dosta djece. Kad sam odrastao, moje su sestre zajedno imale estero beba. Kao mali, bio sam okruen bebama. Vidio sam djece na tone. Ali ova je beba bila mimo sve ostale. I Franje buljila u nju. Mislim da ni ona nije znala to bi rekla. Momak je krupan, je 1' da? izvalih. Bud uzvrati: S Bojom pomou ubrzo e igrati rugby. Sigurno je, k vragu, da u ovoj kui nee biti bez klope. Kako bi to dokazala, Olla zabije viljuku u kuhani krumpir i prinese je djetetovim ustima. Budi dobra bebica, 'oe? obrati se ona debelom stvorenju ne obzirui se na nas.

Beba se nagne i razjapi usta da doeka krumpir. Posegne za Ollinom viljukom koja joj je prinosila krumpir ustima, a onda njima kljocne. Beba je vakala i opet se ljuljala u OUinu krilu. Ispale joj oi, inilo se kao da su je ukljuili u neku utinicu. Fran ree: Klinac je pravi, Olla. Bebi se skupi lice. Mali se opet uzjoguni. Pusti Joeya unutra ree Olla Budu. Bud spusti noge stolca na pod. Mislim da bar moramo upitati ljude da li se slau ree Bud.24 Rajmond Carver 011a pogleda Fran, pa mene. Ponovo se zarumenjela. Beba joj je ipala u krilu, vrpoljei se da side. Ovdje smo svoji rekoh. Radite to vam drago. Bud pripomene: Moda nee u kui ptiurinu kao to je Joey. Je li ti to uope palo na pamet, 011a? Ljudi, je 1' vam smeta? obrati nam se 011a. Da Joey ue? Veeras je s tom pticom sve krenulo naopako. A, mislim, i s bebom. Naviklo se dijete da Joey ue i malo se mazi s njim prije spavanja. Veeras se nijedno od njih ne moe smiriti. Ne pitaj nas dobaci Fran., Meni ne smeta ako ue. Nikad mi jo paun nije bio u blizini. Ali mi ne smeta. Svejedno me ipak pogleda, kao da mi neto eli rei. K vragu, ni meni ne smeta rekoh. Pusti ga unutra. Podigoh au i iskapih mlijeko. Bud ustane sa stolca. Ode do ulaznih vrata i otvori ih. Upali dvorina svjetla. Kako se mali zove? zanimalo je Fran. Harold ree 011a. Dade Haroldu jo krumpira iz svoga tanjura. Zbilja je bio lukav. Pravi lisac. Uvijek zna to se od njega trai. Je 1' da, Harolde? ekajte, Fran, dok ne dobijete i vi bebu. Onda ete vidjeti. Fran ju je samo gledala. uo sam kako se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju. Pametan je, to je istina ree Bud vrativi se u kuhinju. Sasvim je na Ollina oca. To je zbilja bio pametan starac. Pogledao sam iza Buda i ugledao pauna kako se skupio u dnevnoj sobi, okreui glavu amo-tamo, kao kad vrti runo ogledalce. Stresao se a zvualo je to kao kad tko mijea pil karata u susjednoj sobi. Popeo se jo jedan korak. Pa jo jedan. Smijom li uzeti bebu? upita Fran. Rekla je to kao da e joj Olln uiniti veliku uhIuj;u udovolji li njenoj molbi. Olliijoj proko Htolu oit bebu. KATEDRALA 25 Fran pokua bebu osoviti u krilu, ali se beba poe vrpoljiti i rogoboriti. Harolde! ree Fran. 011a promotri Fran s bebom. Kad je Haroldov djedo imao esnaest godina, sjeo je za enciklopediju da je proita od A do Z. I uspio je. Zavrio je u dvadesetoj godini. Ba prije nego to e upoznati mamu. Gdje je sad? upitah. ime se bavi? Zanimalo me kako je zavrio ovjek koji je sebi bio zadao takav cilj. Umro je ree 011a. Motrila je Fran koja je sad ve poloila bebu naleke na svoja koljena. Fran je kakljala bebu ispod jednoga od podbradaka. Poela joj je tepati. Sjekao je drvee u umi pripomene Bud. Drvosjeama je palo drvo na njega. Mama je dobila neku lovu od osiguranja kaza 011a. Ali ju je potroila. Bud joj svaki mjesec togod poalje. Vrlo malo ree Bud. Ni sami nemamo mnogo. Ali je ona ipak Ollina majka. Do tada je paun ve skupio hrabrosti pa se polako, njiui se i cupkajui, uvlaio u kuhinju. Glavu je drao uvis, ali pod kutom, i motrio nas crvenim oima. Krijesta, kao pernato gnjezda-ce, strila mu nekoliko prstiju iznad glave. Perca su mu virila i iz repa. Ptica stane na korak-dva od stola i zagleda se u nas. Ne zovu ih uzalud rajskim pticama pripomene Bud. Fran ne digne pogled. Ona je svu pozornost posvetila djetetu. Onda mu je poela gugutati, to se bebi donekle svidjelo. Zapravo, prestala se vrpoljiti. Prislonila ju je na vrat i neto joj a-putala na uho. uj apne joj nemoj nikome ovo rei. Dijete je buljilo u nju izbuljenim oima. Onda prui ruicu i zagrabi rukovet Franine plave kose. Paun se primakne stolu. Mi smo mukom muali. Tiho smo sjedili. Mali Harold opazi pticu. Pusti Franinu kosu i uspravi joj se u krilu. Tustim je prsti-ima pokazivao na pticu. Poe gore-dolje ipati i kmeati. Paun brzo obie stol i prie bebi. Prijee dugim vratom djetetu po nogama. Zabije kljun pod kouljicu bebine pidame,26 Rajmond Carver

zamae amo-tamo krutom glavom. Beba se smijala i mlatarala nogama. Izvalivi se na lea, beba spuzne Fran niz koljena na pod. Paun nastavi gurkati bebu, to je oito bila njihova igra. Fran je priljubila dijete uz noge dok se nije odlijepilo od nje. Ovo nikada na bih vjerovala ree ona. Taj je paun lud, eto to je kaza Bud. Vraja ptica ne kui da je ptica, to je njena nevolja. Olla se naceri i opet otkrije zube. Pogleda Buda. Bud odgurne stolac od stola i zaklima glavom. To je bila uasna beba. Ali, oito da to nije nita smetalo Budu i Olli. Ako i jest, zacijelo su mislili: "Dobro, istina daje runo. Ali to je nae dijete. To je samo prva faza. Odmah dolazi druga. Uvijek slijedi nova faza. Na kraju e se sve srediti, kad prou sve faze." Vjerojatno su tako nekako mislili. Bud uze dijete i obrne ga glavake dok Harold ne zavriti. Paun se nakostrijei promatrajui scenu. Fran ponovo zavrti glavom. Ispravi haljinu na mjestu gdje se vrpoljilo dijete. Olla se lati viljuke i pone gurati grahorice po tanjuru. Bud digne bebu u krilo i ree: Jo dolazi pita i kava. Taje veer u Buda i Olle bila posebna. Znao sam daje posebna. Te mi se veeri inilo da je gotovo sve na svijetu u redu. Jedva sam ekao da ostanem nasamo s Fran i da joj istresem svoje osjeaje. Neto sam poelio te veeri. Sjedei za stolom, zaklopio sam oi na neko vrijeme i duboko razmiljao. Poelio sam da nikad ne zaboravim tu veer ili da je bar nikad ne ispustim iz vida. Ta mi se elja i obistinila.U tome i jest moja nesrea. Ali, jasno, tada jo nisam to ni slutio. O emu misli, Jack? upitao me Bud. Razmiljam odvratih. Nasmijeili mu se. Recite nam! ree Olla. Sumo siim no iskesio i zavrtio glavom. Kud unio ho vratili kudi od Budu i <>||< i zavukli pod pokrivu<\ I'Vhii |c rcklii: KATEDRALA 27 Srce, napumpaj me sjemenom! Kad mi se tako obratila, outio sam je sve do nonih prstiju i dao sam se na posao. Poslije, kad se za nas sve promijenilo i doao klinac, i te stvari, Fran bi spominjala tu veer kod Buda kao poetak promjene. Ali nije bila u pravu. Promjena je nastupila kasnije, a kad se zbila, bilo nam je kao da se dogodila drugima, a ne kao neto to bi se moglo dogoditi nama. K vragu i njih dvoje i ona njihova runa beba rei e Fran, bez ikakva posebna razloga, kad smo jedne veeri gledali televiziju do kasno u no. I ona smrdljiva ptica dometnula je. Za miloga Boga, to e ona kome? Izvalila je mnogo ovakvih bemislica, iako poslije vie nikada nije vidjela Buda i Ollu. Fran nije vie radila u mljekarstvu i odavno je ve odrezala kosu. A mislim i da se udebljala. O tome se ne razgovara. A to i rei? Jo viam Buda u tvornici. Radimo zajedno i zajedno odmatamo svoje gablece. Ako ga pitam, ispria mi togod o Olli i Ha-roldu. Joeya ne spominje. Jedne je noi odletio na drvo i to mu je bio kraj. Nije se spustio natrag. Moda su to godine, rekao je Bud. Onda su se naselile sove. Bud se strese. Mora vidjeti klinca ree Bud. Klimnuh glavom. Ostali smo prijatelji. Nita se meu nama nije promijenilo. Samo sam oprezniji u tome to u mu rei. A znam da on to kui i ali to nije drukije. alim i ja. Svake prijestupne godine pita me za obitelj. Kad pita, kaem mu da je sve u redu. Svi su dobro velim. Zaklopim gablec i izvadim cigarete. Bud klimne glavom i srkne kavu. Istini za volju, moj klinac ima zanemarljivu manu. Ali o tome ne govorim. ak ni s njegovom majkom. Pogotovo ne s njom. Ona i ja sve rjee spominjemo to ju na stvari. Ali onu veer pamtim. Sjeam se kako je paun cupkao na sivim nogama oko naeg stola. Napokon su se prijatelj i njegova ena oprostili od nas na trijemu. Olla je dala Fran malo paunova perja da ga ponese doma. Sjeam se kako smo se svi rukovali, izgrlili i lupetali. U autu se Fran priljubila uza me im smo kronuli. I )r/,ala mi je ruku na koljenu. I tako smo se od prijatelja odvozli kuci.efova kua Ljetos je Wes unajmio namjetenu kuu, sjeverno od Eure-ke, u izlijeena alkoholiara, koga su zvali Sef kuhinje ili, naprosto, Sef. Onda me nazvao i rekao da sve drugo zaboravim, da se onamo preselim i stanujem s njim. Rekao je da on vie ne pije. Ja sam znao da ne pije. Ali nije htio uzeti u obzir da ja ne pristajem. Nazvao me i rekao: Edna, tu vidi ocean s prednjega prozora. Osjea sol u zraku. Sluala sam to pria. Nije odustajao. Rekla sam da u razmisliti. I razmislila sam. Za tjedan me dana opet nazvao: Seli se? Jo sam razmiljala. Rekao je da emo poeti iznova. Obeala sam da u doi, samo neto oekujem od njega. Samo ruci, sloio se Wes. Uzvratih: Hou da pokua opet biti onaj Wes koga pamtim. Stari Wcs. Wes za koga sam se udala. Wes se rasplae, a ja to shva-I ih kao znak dobre volje. Tada rekoh: Vrijedi, selim se.

Wes je napustio svoju djevojku ili ona njega, to nisam kuila, |i(.i me bilo briga. Kad Hum He odluila preseliti k Wesu, morala30 Raymond Carver sam se oprostiti od frenda. Prijatelj me upozori da grijeim. Nemoj mi to raditi! to e biti s nama? pitao je. Odvratili da to moram uiniti za Wesovo dobro. Pokuava biti trijezan. Ti kui to to znai. Frend ree da odlino kui, ali ne eli da se odselim. Rekoh da odlazim samo preko ljeta. Onda u vidjeti. Obeah da u se vratiti. On upita: -A to e biti sa mnom? Sto mene eka? Kazao mije neka se ne vraam. Ljetos smo pili kavu, kiselu i sto raznih vrsta sokova. inilo mi se kako elim da to ljeto nikad ne proe. Nisam ja veslo sisala, ali kad sam proboravila s Wesom mjesec dana u efovoj kui, ponovo sam nataknula vjenani prsten. Nisam vjenani prsten nosila dvije godine. Otkako se one noi Wes napio i bacio svoj prsten u breskvik. Wes je imao neto novaca tako da nisam morala raditi. Ispalo je da nam kuhar iznajmljuje kuu gotovo zabadava. Telefona nismo imali. Plaali smo plin i struju a ostalo kupovali u jeftinu samoposluivanju. Jedne je nedjelje poslije podne Wes otiao po pricu i donio mi neto. Donio mi prekrasnu kitu tratinica i slamnati eir. U utorak naveer ili smo u kino. Druge veeri je odlazio na sastanke drutva koje se zvalo Ja ne pijem. ef kuhinje bi ga pred vratima povezao i poslije opet dovezao kui. Ponekad bismo Wes i ja odlazili u pastrve u oblinju lagunu s tekuom vodom. Pecali smo s obale i za cijeli bismo dan ulovili poneki sitne. Rekla bih da e nam dobro doi i naveer bih ih isprila za veeru. Gdjekad bih skinula eir i zaspala na pokrivau pokraj udice. Posljednje ega se sjeam bili su oblaci kako odmiu prema sredinjoj dolini. Obno bi me Wes uzeo u naruje i pitao jesam li jo njegova curica. Naa nam djeca nisu smetala. Chervl je s nekim ljudima ivjela na farmi u Oregonu. uvala je stado koza i prodavala mlijeko. Uzgajala je i pele i punila tegle medom. Imala je svoj ivot i nisam joj nita zamjeravala. Nije se nimalo brinula kako njon tata i ja ivimo, samo da nema posla s nama. Bobby se u dr/nvi Wii.sliiiifjl.oii bavio .sijenom. Kad proe sezona sijena, bacit dc> ni' nu jnliiilu. Imanju curu i tedio lovu. Slala sam mu pisma i uvijek ili pitl.|>iHiviiln s Voli te. KATEDRALA 31 Jednoga je poslijepodneva Wes plijevio vrt kad se ef dovezao pred kuu. Ja sam radila na slivniku. Pogledala sam i ugledala kako ulaze velika efova kola. Vidjela sam mu auto, odvojak i autoput te, iza autoputa, dine i ocean. Nad ocean se spustili oblaci. ef izie iz auta i zadigne hlae. Kuila sam da se neto sprema. Wes prestane raditi i uzgleda. Imao je rukavice na rukama i platneni eir. Skine eir i obrie lice sudlanicom. ef pristupi i zagrli Wesa oko ramena. Wes svue jednu rukavicu. Pri-stupih vratima. ula sam kako ef kae da mu je ao, ali da e nas morati zamoliti da se do kraja mjeseca iselimo. Wes skine i drugu rukavicu. Zato sad to, efe? ef ree da njegova ki Linda, koju je Wes u doba pijanstva bio zvao debela Linda, treba prebivalite. ef pripomene da se Lindin mu prije nekoliko tjedana izvezao svojom ribarskom barkom i da odonda nitko ne zna za nj. Ona je moje potomstvo rekao je ef Wesu. Izgubila je mua. Izgubila je oca svog djeteta. Ja joj mogu pomoi. Drago mi je to sam joj kadar pomoi dodao je ef. ao mi je, Wes, ali e morati potraiti drugu kuu. Onda ef ponovo zagrli Wesa, podigne hlae, sjedne u svoja velika kola i odveze se. Wes ude u kuu. Baci eir i rukavice na sag i svali se na svoj veliki stolac. Skuih da je to efov stolac. Da je i sag efov. Wes je bio blijed u licu. Nalila sam dvije alice kave i pruila mu jednu. U redu je rekoh. Wes, ne brini se zbog toga dome-tnuh. Sjedoh s kavom na efov divan. Debela e Linda mjesto nas stanovati u ovoj kui ree Wes. Drao je alicu ali nije pio iz nje. Wes, nemoj se uzrujavati rekoh. Njen e se ovjek pojaviti u Ketchikanu kaza Wes. Mu Debele Linde jednostavno ih je napustio. I tko mu moe to zamjeriti? priupita Wes. Rekao je, kad bi dolo do toga, da bi i on otplovio svojim amcem radije nego da ostatak ivota provode s Debelom Lindom i njenim djetetom. Onda Wes odloi alicu uz rukavice. Ovo je dosad bila sretna kua zakljui. Nai emo vvv. drugu kuu rekoh.32 Raymond Caruer Nikad ovakvu ree Wes. U svakom sluaju ne moe biti ravna ovoj. Ovo je za nas bila prava kua. Uz nju nas veu lijepe uspomene. Sad e u njoj biti Debele Linda i njeno dijete priklopi Wes. Uze alicu kave i srkne. Ovo je efova kua opet u ja. On mora uiniti ono to mora. Znam ja sloi se Wes. Ali mi se to ne mora sviati. Wes je navukao onaj svoj izraz. Znala sam taj izraz. Lizao je usnice. Neprestance je gurao koulju za pojas na hlaama. Ustao je sa stolca i otiao do prozora. Stajao je i zurio u ocean i oblake koji su se skupljali. Prstima je gladio podbradak kao da razmilja o neemu. I jest razmiljao. Smiri se, Wes rekla sam mu.

 Ona hoe da se smirim ree Wes. I dalje je stajao pred prozorom. Ali se zaas vrati i sjedne uza me na divan. Prekriio je noge i poeo prebirati gumbe na koulji. Uhvatila sam ga za ruku. Raspriala sam se. Priala sam o ljetu. Ali sam skuila da govorim o tome kao o neemu iz prolosti. Moda od prije nekoliko godina. U svakom sluaju, o neemu to je prolo. Onda sam okrenula govoriti o djeci. Wes je rekao kako bi elio poeti sve iznova i postupiti sad kako treba. Oni te vole pripomenuh. Ne, ne vole me odvrati on. Jednom e shvatiti rekoh. Moda sloi se Wes. Ali onda e biti svejedno. Nema pojma kaem ja. Neto ipak znam uzvrati Wes i pogleda me. Znam da mije drago to si dola ovamo gore. Nikada ti to neu zaboraviti zakljui Wes. I meni je drago rekoh. Drago mi je to si naao ovu kuu. Woh frkne. Onda se nasmije. Oboje se nasmijasmo. Prokleti ef! ree We.s i zavrti gl;ivom. - Dobacio nam jo koAicu, kurvin Nin. Ipnk ini je <lr;iK> iUo si nataknula prsten. |)iM(',n mi ju Al.o niiio m liji-po ukupn proveli domulnu Wes. KATEDRALA 33 Onda sam ja nastavila. Rekla sam: Zamisli, samo zamisli da se nita nije dogodilo. Zamisli da se to prvi put dogodilo. Samo zamisli. Nije zgoreg zamisliti. A kao da se inae nije nikad dogodilo. Kui to mislim? to bi onda bilo? priupitah. Wes me promotri, pa e: Kad bi tako bilo, morali bismo biti neki drugi. Kakvi nismo. Ne mogu ja tako neto pretpostaviti. Mi smo takvi roeni. Kui to hou rei? Rekla sam mu da ja nisam sve ostavila i prevalila est stotina milja da mi on takvo to kae. On ree: Zao mi je, ali ja ne mogu govoriti kao netko tko nisam. Ja nisam neki drugi. Da sam ja neki drugi, vrag me odnio ako bih bio ovdje. Alija sam ja. Je 1' ti jasno? U redu, Wes sloih se. Prinijela sam mu ruku sebi na obraz. I tad se, ne znam kako, prisjetih kako je izgledao s osamnaest godina i trao preko polja do tate, koji je sjedio na traktoru s dlanom iznad oiju i gledao Wesa gdje tri prema njemu. Bili smo ba doputovali kolima iz Kalifornije. Izila sam iz auta sa Chervl i Bobom i rekla: "Eno djedice!" Samo to su oni jo bili bebe. Wes je sjedio kraj mene i gladio se po podbratku kao da smilja to e sad. Wesov tata je umro a naa su djeca porasla. Zir-nula sam na Wesa, a zatim se osvrnula po efovoj dnevnoj sobi i efovim stvarima, pa se zamislila. Morali smo neto uiniti, i to brzo. uj, Wes kazah sluaj me dobro! to hoe? upita me. Ali ne doda vie ni rijei. inilo se da je donio odluku. Ali kad se jednom odluio, vie se nije urio. Zavalio se na divan, sklopio ruke u krilu i zatvorio oi. Nita vie uije govorio. Nije ni trebalo. Ponovih u sebi njegovo ime. To je ime bilo lako izgovoriti i navikla sam ponavljati ga. Izgovorila sam ga jo jednom. Sad sam ga izrekla naglas. Wes rekla sam.34 Raymond Carver Otvorio je oi, ali me nije pogledao. Ostao je sjediti na istom mjestu i samo pogledao prema prozoru. Debela Linda izustio je. Ali znala sam da nije zapravo ona posrijedi. To je bilo samo obino ime. Wes je ustao, navukao zastor, i oceana je nestalo u tren oka. Otila sam da spremim veeru. Jo smo imali neto ribe u hladnjaku. Mnogo ega drugog nije ni bilo. Veeras emo sve poistiti, mislila sam, i onda e biti svemu kraj. U Odravanje bandyn je mu leao na kauu otkako je prije tri mjeseca dobio otkaz. Tog je dana, prije tri mjeseca, doao kui blijed i uplaen, sa svim svojim alatom u torbi. Sretno Valentinovo! rekao je on Sandy i na kuhinjski stol odloio srcoliku bombonijeru i bocu Jim Beama. Skinuo je kapu i takoer je stavio na stol. Danas su me najurili. uj, to misli kako emo sad ivjeti? Sandy i mu sjedoe za stol, cugnue burbona i poklopae fokoladice. Naklapali su o tome ime bi se on mogao baviti umjesto da postavlja krovove na nove kue. Ali se niega nisu mogli -juli ti. Neto e ve iskrsnuti govorila je Sandy. Htjela ga je 'hrabriti. Ali se bojala i ona. Napokon je on zakljuio da e to prespavati. I jest. Prostro je sebi te veeri leaj na kauu, i tu je noio sve otkako se ono dogodilo. Sutradan poslije otkaza trebalo se pobrinuti za nezaposleni-povlastice. Otiao ju u grad da bi ispunio papire i potraio36 Rajmond Carver

drugi posao. Ali nije bilo nikakva posla u njegovu zanimanju, ili bilo u kojem drugom. Znojio se pokuavajui Sandy opisati guvu mukaraca i ena u centru. Te se veeri vratio na kau. Ondje je provodio sve vrijeme kao da mu, otkako nema posla, kako se njoj inilo, drugo i ne preostaje. Povremeno bi se kome morao obratiti glede moguega zaposlenja, a dva puta mjeseno odlazio bi neto potpisati da dobije nezaposleniku nadoknadu. Ali ostalo je vrijeme provodio na kauu. Kao da na njemu stanuje, mislila je Sandy. Stanuje u dnevnoj sobi. Gdjekad bi prelistao asopise koje je ona donosila iz peceraja; a gdjeto bi ga zatekla kako razgleda knjiurinu koju je ona dobila kao nagradu to se ulanila u klub knjiga i koja se otprilike zvala Tajne prolosti. Objema je rukama drao knjigu pred sobom, unesen glavake u njene stranice, kao da ga zaokuplja ono to ita. Alije ubrzo zamijetila da se ne mie s mjesta; kao da je uvijek na istom negdje oko drugoga poglavlja, kako joj se inilo. Sandy jednom uze knjigu i otvori je na tom mjestu. Tu proita o ovjeku koga su pronali iva poto je proveo dvije tisue godina u muljnom tresetitu u Nizozemskoj. Na istoj je stranici bila i fotografija toga ovjeka. elo mu je bilo naborano, ali mu lice blaeno sjalo. Na glavi je imao konatu kapu i leao na boku. Ruke su i noge ovjeku bile malo smeurane, ali inae nije izgledao strano. Jo je malo itala knjigu, a onda je vrati gdje ju je i uzela. Mu ju je drao na stoliu za kavu, to stajae ispred kaua, tako da ju je mogao lako dosegnuti. Taj prokleti kau! to se nje tie, ona vie nikad ne bi na nj sjela. Nije mogla zamisliti da je na njemu neko leala i vodila ljubav. Novine su svakodnevno dobivali doma. On ih je itao od prve do posljednje stranice. Vidjela je kako ita sve do osmrtnica i rubrike o zranim temperaturama po prijestolnicama, pa i poslovnih novosti, koje izvjetavaju o fuzijama i kamatnim stopama. Ujutro bi ustao prije nje i posluio se kupaonicom. Tada bi ukljuio televiziju i skuhao kavu. inilo joj se daje u to doba dana poletan i veseo. Ali ini bi otila na posao, zauzeo bi svoje mjesto na kauu a te-lovi/.ij;i bi radila. Najee bi radila jo kad bi se ona poslijepodne vratila. On bi sjedio na kauu ili, dap.uV, leao na njemu, odjeven kao i obino za posao, u trapericama i llaiielantoj koulji. (Idjekad ju tulka bio ugnon u on bi napronto sjedio i drao knjigu. KATEDRALA 37 Kako je? upitao bi je kad bi ga pogledala. O.K. uzvratila bi ona. Kako si ti? O.K. Uvijek bi stavio kavu na pe da je doeka topla. U dnevnoj sobi ona bi sjela na veliki stolac a on na kau, pa bi prepriavali njen dan. Nisu isputali alica i pijuckali su kavu kao normalni ljudi, kako se inilo Sandy. Sandy ga je jo voljela iako je znala da su okolnosti postale sulude. Bila je sretna stoje bar ona zadrala posao, ali nije imala pojma to ih, ili bilo koga drugoga od ivih, jo moe zatei. Prijateljici je s posla jednom priznala to je s njenim muem kako se sve vrijeme ne mie s kaua. Kolegici, tko zna zato, u tome nije bilo nita udno, to je u isto vrijeme iznenadilo i ojadilo San-dy. Prijateljica joj je ispriala o svome stricu u Tennesseeju, koji je, kad mu je bilo etrdeset, legao u krevet i vie nije ustao. A mnogo je plakao, bar jednom dnevno. Pojasnila je Sandy kako misli da se stric boji da e ostarjeti. Mislila je da se boji sranoga napada ili neega slinog. Alije stricu sad ve ezdeset i tri i jo die, kako je kazala. Kad je to ula, Sandy se izbezumila. Ako ena ne lae, ovo je u krevetu ve dvadeset i tri godine. Sandy-nu je muu bila tek trideset i prva. Trideset jedan i dvadeset i tri jest pedeset i etiri. I njoj e tada biti ve pedeset. Za miloga Boga, pa ne moe ovjek provesti cijeli ivot u krevetu ili, recimo, na kauu! Da joj je mu ranjen ili bolestan, ili pak ozlijeen u automobilskoj nesrei, to bi bilo neto drugo. To bi mogla shvatiti. Da je to takvo posrijedi, sigurno bi mogla podnijeti. Kad bi i on Lako leao na kauu, makar mu morala donositi hranu na kau, ak ga i hraniti licom u tome bi bilo ak i neto romantino. Ali da njen mu, mlad i zapravo zdrav ovjek, legne na kau pa da nee ustati osim da ode u kupaonicu ili da upali televizor u rano jutro i ugasi ga tek obno, to je neto drugo. To ju je zabrijavalo; i, osim tada toj kolegici, nikome nije to ni spominjala. )ak ni kolegici, kojoj je stric legao u krevet prije dvadeset i tri Jodine i, koliko je Sandy znala, jo nije ustao, nije o svom sluaju |ekla vie ni rijei. Jednom se kasno pred veer vratila s posla, parkirala kola ula u kuu. ula jo kako u sobi radi televizija, i otvorila je38 Rajmond Carver kuhinjska vrata. Lonac s kavom bio je na pei i vatra tinjala. S mjesta na kojem je stajala, s torbicom u ruci, vidjela je dnevnu sobu i u njoj poleinu kaua i televizijski ekran. Prilike su se motale po ekranu. Muu su gola stopala strila s jedne strane kaua. S druge strane, na jastuku koji je leao na priruju kaua, vidjela mu je tjeme. Nije se micao. Moda je spavao ili nije, moda je uo kad je ula, ili nije. Zakljuila je da u tome nema nikakve razlike. Odloila je torbicu na stol i prila hladnjaku da izvadi malo jogurta. Ali, kad je otvorila hladnjak, zapahnuo ju je topao, ustajao zrak. Nije mogla vjerovati svojim oima kad je vidjela onaj rusvaj. Rastopio se sladoled u zamrzivau i curio po ostacima ribe i salati od zelja. Sladoled je napunio zdjelu rie sa afranom i skupio se u mlaku na dnu hladnjaka. Otvorila je vrata zamrzivaa. Zapljusnuo ju je straan smrad i ostala je bez daha. Sladoled je napunio dno zamrzivaa i oko kilogram mljevena mesa utapalo se u mlaki. Pritisne prstom celofanski omota mesa i prst ue u nj. Razmekali su se i svinjski odresci. Sve se otopilo, ak i neki riblji

prutii, zamotak pljeskavica, i dvije kineske veere efa kuhinje Sammyja. Rastopile su se i hrenovke, i domai umak za pagete. Zaklopi vrata zamrzivaa i posegne u hladnjak po tetrapak jogurta. Otklopi jogurt i pomirii ga. Onda tek zaurla na mua. to je? sjedne on i upita je preko naslona kaua. I Toj, to nije u redu? Nekoliko puta proe rukom kroz kosu. Nije vjerovala da je sve ovo vrijeme spavao, ili to drugo radio. Ovaj je prokleti friider crknuo ree Sandy. Eto to je. Mu joj ustane s kaua i stia televiziju. Napokon je posve iskljui i doe u kuhinju. Daj da vidim ree. Ne vjerujem. Pogledaj sam ona e. Sve e se pokvariti. Mu pogleda u hladnjak i strano se uozbilji. Onda prekopa po hladnjaku i uvjeri se u kakvom je stanju. - Kai to emo sad? izvali on. Mnogo joj toga ojoclnom proe gljivom, ali no ree nita. K vragu on u m:;ir(ia nikad no dolazi Hama. Cuj, titj IVisidor nijo Htnriji od cIcm! r.mlinn. Hi<> jo gotovo nov kad snio KATEDRALA 39 ga kupili. Sluaj, mojim je starcima friider trajao dvadeset i pet godina. Poklonili su ga bratu kad se enio. Sjajno je radio. A to je s ovim? Zavirio je u uski prostor izmeu hladnjaka i zida. Ne kuim ree i zavrti glavom. Ukljuen je. Napokon zgrabi hladnjak i amo-tamo ga protrese. Nasloni se na nj ramenom i na dva-tri prsta ga odgura u kuhinju. Neto u hladnjaku padne s police i razbije se Stakleno zvono kaza on. Sandy shvati da jo dri jogurt u ruci. Ode do kante za smee, digne poklopac i ubaci u kantu plastinu au. Veeras moram sve kuhati pripomene. Vidjela je ve sebe pred pei kako pri meso, gura stvari po pei i u penici. Treba nam novi friider. Nije rekao nita. Zavirio je u zamrziva gurajui glavu na-prijed-natrag. Ona se motala pred njim, skidala stvari s polica i stavljala ih na stol. On joj je pomagao. Izvadi meso iz zamrzivaa i postavi zamotke na stol. Onda uzme ostale stvari iz zamrzivaa i poloi ih na razliita mjesta na stolu. Povadio je sve iz hladnjaka, naao papirnate runike i kuhinjske krpe i poeo brisati unutranjost. Ode na freon prestane on brisati. To se dogodilo. Freon je iscurio. uj, vidio sam kad se to i drugima dogodilio s friiderom. Smirio se. Nastavi brisati. To ti je freon pojasni. Ona prestane raditi ono ime se bavila i pogleda ga. Treba nam drugi friider ree. To ti kae. uj, gdje emo ga nabaviti? Ne rastu na drveu. Moramo ga imati zakljui ona. Je 1' da nam treba friider? Moda moemo drati brzo pokvarljivu hranu na prozorskoj dasci, kao itelji po barakama? Ili moemo kupiti neki mali stiroforni hladnjak i svakodnevno kupovati malo leda? Ona poloi na stol glavicu salate i pregrt rajica uz zamotke mesa. Onda sjedne na stoliicu i zarije glavu u ruke. Nabavit emo drugi friider obea joj mu. K vragu, jnsno da hoemo. Treba nam, je 1' tako? Ne moemo bez pravoga hljiilnjaka. Pitanje je samo gdje emo ga nai i koliko emo ga platiti. Sigurno ih ima mali milijun rabljenih u oglasniku. Samo40 Raymond Carver malo da vidimo to se nudi u novinama. uj, bar se ja kuim u oglasnike zakljui. Ona skine ruke s lica i pogleda ga. Sandy, nai emo mi rabljeni friider iz novina nastavi on. Veina je tih friidera napravljena za cijeli ivot. S ovim naim, mili Boe, ne znam to se dogodilo. To je tek drugi za koji sam u ivotu uo da je riknuo. Ponovo svrne pogled na hladnjak. Ba da mi imamo tu prokletu nesreu! doda. Donesi novine kaza ona. Da vidimo to se nudi. Ne brini priskoi on, prie stoliu za kavu, prekopa po hrpi novina i vrati se u kuhinju s oglasnicima. Ona odgurne jelo u stranu da on moe rasprostrijeti novine. On primakne jednu stolicu. Ona promotri novine, zatim rastopljenu hranu. Naveer moram ispei svinjske nicle primijeti. A moram srediti i te pljeskavice. I meso za sendvie, i riblje prutie. Ne zaboravi ni veere uz televiziju. Taj prokleti freon ree on. Osjea se kako smrdi. Uzee pregledavati oglasnike. Prelazio je jednu po jednu rubriku. Brzo je preletio odjel Ponude poslova. Vidjela je kvaice pokraj mnogih naslova. To nije pomagalo. Naili su na rubriku Oprema za kampiranje. Onda ono to su traili: Stari i novi aparati. Tu pokae ona i upre prstom u papir. On joj odmakne prst. Da vidim ree. Ona vrati prst tamo gdje je bio. Hladnjaci, tednjaci, perilice, suilice, itd. proita ona oglas u okviru. Drabeno skladite.. to je to? Drabeno skladite? Nastavi itati: Novi i rabljeni aparati i jo mnogo toga, svakoga etvrtka, draba u 19 sati. To je danas. Danas je etvrtak ree. Draba je veeras. A mjesto nije

ba daleko. Dolje, u Borovoj ulici. Prolazila sam onuda autom bar sto puta. A i ti. Zna gdje je to? To je dolje, 1)1 i/,ii Ihtskin-RohiiiMi. Mu joj niHlii n<> i/.UHti. Buljio jo u oj1;!:ih. l'odi/.c ruku i s dva pr:;l.n cimiio donju iiHiiicu. KATEDRALA 41 Drabeno skladite ponovi. Ona upre pogled u nj. Idemo na drabu. to misli? Za tebe e biti dobro da izi-e a moda i nabavimo friider. Jednim udarcem dvije muhe. U ivotu nisam bio na drabi kaza on. Ne bih rekao ni da mi se danas ide. Jasno da ide ree Sandy. to ti je? Ba je tamo gala. Godinama nisam bila na drabi, jo od djetinjstva. Ila sam samo s tatom. Odjednom je silno poeljela otii na drabu. S tatom dometne on. Je, s tatom pogleda mua ekajui da jo togod kae. Makar neto. Ali on je utio. Drabe su gala ree ona. Moda jesu, ali meni se ne ide. Treba mi i lampa za krevet dobaci ona. Sigurno imaju i lampe za krevet. uj, treba nama mnogo toga. Ali ja nemam posao, kopa? Ja idem na tu drabu ree ona. Iao ti ili ne iao. A mogao bi ipak poi. Ali mene nije briga. Ako hoe da ti kaem razlog, nije materijalan. Alija idem. Idem s tobom, tko kae da ne idem? pogledao ju je i skrenuo pogled. Dohvatio je novine i ponovo proitao oglas. Ja o drabi nemam blagog pojma. Ali jednom se mora pokuati. Tko bi rekao da emo hladnjak kupiti na aukciji? Nitko odvrati ona. Ali ba hoemo. O.K. sloi se on. Dobro dometne ona. Ali samo ako ti to zbilja eli. On klimne glavom. Ona e: Mislim da je najbolje da ponem kuhati. Odmah u ispei l<> proklete nicle, pa moemo klopati. Ostatak jela moe ekati. Ja u sve skuhati poslije. Prvo idemo na drabu. Ali moramo krenuli. Novine kau: u sedam sati. Sedam sati ponovi on. Ustane od stola i uputi se u dnevnu sobu, j'.dje ,se naan zagleda kroz prozor u zaljov. Prinese42 Rajmond Carver prste usnicama. Gledala ga je kako sjeda na kau i uzima onu knjigu. Otvori je na istom mjestu. Vidjela je kako je poloio glavu na jastuk nasuprot priruju kaua. Tutnuo je jastuk pod glavu i ruke za vrat. Onda se umirio. Zapazila je kako su mu ruke brzo klonule postrance. Presavila je novine. Ustala je sa stolca i polako prela u dnevnu sobu gdje zaviri za naslon kaua. Oi mu bjehu sklopljene. Vidjelo se kako mu se prsa lagano diu i sputaju. Vrati se u kuhinju i pristavi tavu na penicu. Upali vatru i nalije ulja u tavu. Poe pei svinjske odreske. Odlazila je ona s tatom na drabe. Veinom su na drabama bile domae ivotinje. Koliko se sjea, tata je uvijek pokuavao prodati tele, ili ga kupiti. Gdjekad je na drabi bio gospodarski ili kuni pribor, ali ponajvie kune ivotinje. Poslije, kad su se tata i mama rastali, a ona se preselila k mami, tata bi joj pisao kako mu fali to ne odlazi vie s njom na drabe. U posljednjem pismu koje joj je poslao, poto je ve bila odrasla i ivjela s muem, spomenuo je da je na drabi za dvije stotine dolara kupio gala auto. Da je bila s njim, tvrdio je, kupio bi i njoj auto. Nakon tri su joj tjedna usred noi telefonski priopili da je tata umro. Auto koji je kupio proputao je ugljini mo- t noksid kroz pod i od toga se za volanom onesvijestio. On je ivio na selu. Motor je radio dok nije posve nestalo benzina u rezervoaru. Ostao je u kolima dok ga netko nije naao, nakon nekoliko dana. Tava se zadimila. Dolila je ulja i ukljuila ventilator. Dvadeset godina nije bila na drabi a veeras se na nju sprema. Ali prvo mora ocijediti ove svinjske odreske. Zbilja je nesrea to im je crknuo friider, ali se zato ipak veseli drabi. Poela je osjeati da joj nedostaje tata. ak joj sad nedostaje i mama, iako su se njih dvije nesprestano svaale prije nego je upoznala budueg muai i preselila se k njemu. Stajala je kraj pei, prevrui meso i osjeajui da joj nedostaju i tata i mama. Iako joj jo uvijek nedostaju, uzela je dra za sue i skinula tavu s pocii. Ventilacija je povukla dim iznad pei. Prijee prag s tavom u ruci i zaviri u dnevnu sobu. Jo se puila i kapi ulja su joj u niti vrcale. U zamraenoj sobi nazirala ju samo Buprugovu J'JilVIl I l'.nhl Htopilla. KATEDRALA 43 Doi zovne ga. Gotovo je. O.K. sloi se on!

Vidjela je kako mu Se glava die s naslona kaua. Odloi tavu natrag na pe i prie ormaru. Izvadi dva tanjura i stavi ih na stol. Lopaticom dohvati jedan svinjski odrezak. Meso nije bilo nalik na meso. Djelovalo je kao komad stare pleke ili lopatica. Alije ona znala daje to svinjska nicla, pa izvadi jo jednu iz tave i poloi i nju u tanjur. Zaas joj i mu doe u kuhinju. Jo jednom pogleda prema hladnjaku na kome su zjapila otvorena vrata. Onda mu padne pogled na svinjske odreske. Zinuo je ali nije nita rekao. ekala je da neto kae, bilo to. Stavila je na stol sol i papar i pozvala ga da sjedne. Sjedni ponudi ga i prui mu tanjur s ostatkom mesa. Voljela bih da to pojede. On prihvati tanjur. Ali samo je stajao i piljio u nj. Onda se ona okrene po svoj tanjur. Sandy odgurne novine i odmakne jelo na drugi kraj stola. Sjedni ponovo pozva mua. On je prebacivao tanjur iz ruke u ruku. Alije svejednako stajao. Tad ona uoi vodene lokvice na stolu. Pa i ula je vodu. Kapala je sa stola na linoleum. Promotrila je mueva gola stopala. Buljila mu je u noge pokraj vodene lokve. Samo jo nije znala kako da to shvati. Zakljui da je bolje staviti malo rua na usne, ogrnuti kaput i poi na drabu. Ali nije mogla odvojiti oiju od muevih stopala. Odloi tanjur na stol i prieka da noge odu iz kuhinje i vrate se u dnevnu sobu.U VAGONU Myers je u prvom razredu vlaka putovao kroz Francusku u posjet sinu koji je ivio u Strasbourgu i ondje studirao. Nije vidio sina osam godina. Za sve to vrijeme nisu telefonski razgovarali, ak se nisu javljali ni razglednicama otkako su se bili razili My-ors i djeakova majka sin je, naime, ostao s njom. Konani je razlaz pospjeilo, kako se oduvijek Myersu inilo, djeakovo zlobno upletanje u njihove osobne odnose. Posljednji je put Myers vidio sina kad je, u estokoj svai, mali nasrnuo na nj. Mversova je ena stajala kraj kredenca i iz ruku isputala jednu za drugom zdjelu porculanskoga servisa. ()nda je prela na ae. Sad je dosta rekao je Myers a tog je trena deko nasrnuo na nj. Myers se izmaknuo i uhvatio ga u kravatu, pa se deko ra-Mplakao i poeo udarati akama Mversa po leima i bubrezima. Myers ga je zgrabio i, dok ga je drao, poteno ga nalupao. Tre-ga je o zid i priprijetio da e ga ubiti. To je i kanio. Dao ti ivot sjea se Myers da je vikao ali ti ga mogu i odu-46 Rajmond Carver Zamiljajui sada taj uasni prizor, Myers je vrtio glavom kao da se to dogodilo nekom drugom. A tako je i bilo. On naprosto vie nije bio ona osoba. U to je vrijeme ivio sam i nije imao veze s ljudima izvan posla. Nou je sluao klasinu glazbu i itao knjige o mamcima za ptice movarice. Zapali cigaretu i nastavi gledati kroz vagonski prozor ne osvrui se na ovjeka to je sjedio na sjedalu pokraj vrata i spavao, eira nabijena na oi. Bilo je rano jutro, magla je leala na zelenim poljima to su promicala mimo prozore. Gdjekad bi My-ers ugledao koju seosku kuu i gospodarske zgrade, sve ograene zidovima. inilo mu se da bi se tako moglo lijepo stanovati u staroj, zidom ograenoj kui. Tek je bilo prolo est sati. Myers nije spavao otkako se ukrcao u vlak u Milanu sino u jedanest. Kad je vlak iziao iz Milana, smatrao se srekoviem stoje sam u odjeljku. Nije gasio svjetla ve je listao vodie. itao je o mnogo emu o emu mu je bilo ao to ve nije proitao prije nego to je obiao grad o kome je rije. Shvatio je koliko je toga morao vidjeti i uiniti. Na neki mu je nain bilo ao to tek sad mnogo saznaje o zemlji, kad ve naputa Italiju koju je posjetio prvi i zacijelo posljednji put. Odloio je vodie u koveg, stavio koveg u mreu nad glavom i skinuo kaput da bi ga upotrijebio kao pokriva. Ugasio je svjetlo i sjedio u mranom odjeljku sklopljenih oiju, nadajui se da e ga shrvati san. Poslije, kako mu se inilo, duljeg vremena, ba kad mu se uinilo da ga hvata drijeme, vlak poe usporavati. Zaustavi se na maloj postaji ispred Basela. Onda ue u odjeljak sredovjean ovjek u tamnom odijelu, sa eirom na glavi. ovjek se obrati Myersu na jeziku koji Myers nije razumio, te odloi konatu torbu u mreu. Sjedne u drugi dio odjeljka i protegne ramena. Onda nabije eir na oi. Kad je vlak opet jurio, ovjek je ve spavao i tiho hrkao. Myers mu je zavidio. Za nekoliko minuta vicarski .slubenik otvori vrata odjeljka i upali svjetlo. Slubenik zamoli na (n<',lr.,skome i na jo jednom jeziku vjerojatno njemakom, kuko je pomislio Myors da mu pokau putovnice?. ovjek u ujuljku h MyorHom zubuci sesir mi i;lavu, zntrept.a oimn i posegnu u dop ogrtaa. Slubenik proui putovnicu, pomno promotri KATEDRALA 47 putnika i vrati mu ispravu, Myers mu prui svoju putovnicu. Slubenik proui Mversove podatke, pogleda fotografiju i onda promotri Mversa prije nego to e klimnuti glavom i vratiti mu putovnicu. Na izlasku ugasi svjetlo. ovjek nasuprot Myersu nabije eir na oi i isprui noge. Myers shvati daje ponovo utonuo u san, i ponovo mu pozavidi. Ostao je budan i razmiljao o sastanku sa sinom od kojeg ga dijeli samo nekoliko sati. Kako e se ponaati kad ugleda momka na kolodvoru? Hoe li ga zagrliti? S nelagodom je pomislio na tu mogunost. Ili e mu samo pruiti ruku, nasmijeiti se kao da se u tih osam godina nita nije dogodilo, a onda potapati deka po ramenu? Moda momak kae nekoliko rijei Drago mije to te vidim kako si putovao? A i Myers e togod rei. Zbilja nema pojma to e kazati. Pokraj odjeljka proe francuski controleur. Pogleda Myersa i ovjeka koji je spavao nasuprot njemu. Taj im je isti controleur ve probuio karte, pa Myers okrene glavu i ponovo se zagleda kroz prozor. Jo vie kua. Ali sad

bez zidova a kue su sitnije i zbijene. Myers bijae uvjeren da vidi francusko selo. Sumaglica se dizala. Lomotiva zazvidi i projuri preko raskrija sa sputenom brkljom. Ugleda mladu enu, podignute kose i u sviteru, kako stoji uz bicikl i promatra gdje vagoni jure mimo nju. "Kako tvoja mati?" moda e upitati deka kad malo po-odmaknu od postaje. "to ti mati pie?" U sumanutom trenutku Myers pomisli da je moda i umrla. Ali onda shvati da je to nemogue, ve bi to uo nekako bi ve saznao. Znao je da e mu prepui srce bude li se prepustio takvim mislima. Zakopa gornji gumb na koulji i pritegne kravatu. Odloi kaput na sjedalo pokraj sebe. Zaveza cipele, ustade i prekorai noge usnulog ovjeka. Izie iz odjeljka. Oslanjao se rukom o prozore da bi se odrao na nogama dok se kretao prema kraju vlaka. Zatvori za sobom vrata malog nu-nika i zabravi ih. Onda otvori vodu i ispljusne lice. Vlak uleti u zavoj istom velikom brzinom, i Myers se morao pridrati za umivaonik da odri ravnoteu. Sin mu se javio pismom prije mjesec-dva. Bilo je to kratko pi-. samce. Pisao je da ivi u Francuskoj i posljednju godinu studira48 Raymond Carver na sveuilitu u Strasbourgu. Nije ni spominjao to ga je navelo da ode u Francusku, ni ime se bavio svih tih godina prije Francuske. Prilino je shvatljivo, inilo se Mversu, to sin u pismu uope ne spominje majku ni rijei o njenu stanju ili mjestu boravka. Ali je bilo prilino nevjerojatno to je deko zavrio pismo rijeima Voli te, nad ime je Myers dugo sebi razbijao glavu. Napokon je odgovorio na to pismo. Poto je dobro promislio, Myers mu je napisao kako ve neko vrijeme razmilja da malo skokne do Europe. Bi li ga sin htio doekati na kolodvoru u Strasbourgu? Zavrio je pismo s Voli te tata. Sin mu je uspisao i onda se on dao na put. Kosnulo ga je kad je shvatio da nema nikoga ivoga, osim tajnice i nekoliko poslovnih partnera, za koje je pomislio da ih treba izvijestiti o svom odlasku. Skupio je est tjedana dopusta u inenjerskom birou u kojem je radio, i odluio je sve vrijeme, koje mu pripada, utroiti na taj put. Drago mu je to je tako odluio, iako zna da ne kani sve to vrijeme spiskati na Europu. Prvo je otiao u Rim. Ali ve nakon nekoliko sati, bazajui sam po ulicama, bje mu ao to se nije ukljuio u skupni posjet. Osje--ao se osamljen. Svratio je u Veneciju, grad kamo su se esto, u razgovoru, spremali on i ena. Alije i Venecija bila razoaranje.1 Ugledao je jednorukog ovjeka kako jede prene lignje. Kamo god pogledao, vidio je prljave zgrade obiljeene vodom. Ukrcao se u vlak do Milana, gdje se smjestio u hotel sa etiri zvjezdice i cijelu no gledao nogomet na televiziji Sony u boji dok je god televizija radila. Ujutro je ustao i lutao gradom dok nije dolo vrijeme da poe na kolodvor. Zamislio je da ostane malo u Strasbourgu na kraju putovanja. Za dan-dva vidjet e kako sve krene otputovat e u Pariz i odletjeti kui. Dosadilo mu da se mui sporazumijevati sa strancima i bit e mu drago da se vrati. Netko pokua otvoriti vrata nunika. Myers je ba bio ugurao koulju u hlae. Zakopa opasa. Onda odbravi vrata i, ljuljajui se u ritmu vlaka, vrati se u svoj odjeljak. Kad se vratio, odmah je uoio da mu se ogrta preselio. Nije leao na onom sjedalu na kojem ga je bio ostavio. Osjeao je da se zatekao u sumanutoj, ako iw i u opasnoj, situaciji. Sreo mu zalupa i on dohvati svoj ogrta. /.iivuO.o ruku u unutranji dep kaputa i izvadi putovnicu. Prekid lisnicu u /op. Sad jo bar imao Umnicu i putovnicu. Prekopa KATEDRALA 49 ostale depove u ogrtau. Nedostajao mu je dar za deka skupocjeni japanski runi sat koji je kupio u trgovini u Rimu. Sat je, sigurnosti radi, ostavio u unutranjem depu ogrtaa. Sad ga vie nije bilo. Oprostite obrati se ovjeku koji je leao na sjedalu, ispruenih nogu i eira nabijena na oi. Oprostite. ovjek se uspravi i pogleda Mversa. Imao je krupne oi. Moda je spavao. A moda i nije? Myers ga upita: Jeste li vidjeli koga da ovamo ulazi? Bilo je oito da ovjek ne razumije to ga Myers pita. Nastavio je buljiti u njega s izrazom koji je, kako se Myersu inilo, pokazivao potpunu nedoumicu. Ipak je moda neto drugo posrijedi, pomisli Myers. Moda taj izraz prikriva lukavost i pre-varu? Myers protrese ogrta da privue ovjekovu pozornost. Onda gurne ruku u dep i prekopa ga. Povue uvis rukav i pokae ovjeku svoj runi sat. ovjek pogleda Myersa, pa njegov sat. inilo se da je zbunjen. Myers zakuca po staklu svoga runoga sata. Zavue drugu ruku u dep kao da unutra neto trai. My-ers jo jednom pokae sat i zalepra prstima pokuavajui pokazati kako je sat odletio kroz vrata. ovjek slegne ramenima i zavrti glavom. K vragu oajniki e Myers. Odjene ogrta i izie na hodnik. Vie ni trena nije mogao izdrati u odjeljku. Bojao se da ii(i udari tog ovjeka. Pogleda gore-dolje po hodniku u nadi da e uoiti kradljivca. Ali nikoga nije bilo u blizini. Moda ovjek iz odjeljka i nije ukrao sat? Moda je tko drugi, moda je ovjek koji jn pokuavao otvoriti nunik proao mimo odjeljka, spazio ogrta i zaspalog ovjeka, jednostavno otvorio vrata, prekopao depove, Ktitvorio vrata i ponovo odmaglio? Myers polako ode do kraja vlaka i zaviri u sve odjeljke. Prvi i'jissrod nije bio pretrpan, ali je u svakom odjeljku bilo jedno do dvoje putnika. Veinom su spavali, ili se gradili da spavaju. Zaklopili oi i zabacili glave na

sjedala. U jednom je odjeljku uz prozor sjedio ovjek njegovih godina i promatrao krajolik. Kad je Mvui'H zastao na vratima i promotrio ga, ovjek se okrenuo nje-niu i osinim r.;| Mjesnim pogledom.50 Raymond Carver Myers prijee u vagon drugoga razreda. U ovom su vagonu odjeljci bili krcati ponegdje i po petero, estero putnika, na prvi se pogled vidjelo da su ljudi ovdje jo oajniji. Mnogi su bili budni nije tu bilo udobno spavati i okretali se prema njemu dok je prolazio. Stranci, zakljuio je. Bilo mu je jasno daje lopov, ako mu ovjek iz njegova odjeljka nije ukrao sat, upravo u jednom od ovih odjeljaka. Sto bi mogao poduzeti? Nije bilo nade. Sat je nestao. Ve je u neijem tuem depu. Nije se nadao da bi con-troleuru mogao protumaiti to se dogodilo. A i da uspije, to onda? Vratio se u svoj odjeljak. Uao je i vidio da se ovjek ponovo opruio i ponovo nabio eir na oi. Myers mu je prekoraio preko nogu i sjeo na svoje sjedalo uz prozor. Izbezumio se od bijesa. Ve su prolazili gradskim predgraem. Gospodarstva i panjake smijenile su tvornike tvrtke ija imena ne bi znao izgovoriti. Vlak pone usporavati. Ve je vidio automobile po gradskim ulicama, a i one koji na raskriju ekaju da proe vlak. Ustane i skine koveg. Drao ga je na krilu dok je kroz prozor gledao to jezivo mjesto. Napokon mu sine da i ne eli vidjeti sina. Smlavio ga je ovaj pokuaj, sad se osjeao ponien ovim bijednim ishodom. Vrtio je glavom. U ivotu punom ludih poteza ovo je putovanje moda bilo najlue to je ikad poduzeo. Zaista je bilo tono da nema uope elje vidjeti momka ije ga je ponaanje odavno iskljuilo iz Mversove ljubavi. Odjednom posve jasno ugleda pred sobom djeakovo lice u trenutku kada je bio nasrnuo na nj, i zapljusne ga val gorine. Taj je djeak upropastio Myersu mladost, pretvorio mladu djevojku s kojom je hodao i oenio se u nervoznu alko-holiarku, koju je djeak naizmjence alio i hvalio. Za koga je vraga, pitao je Myers sama sebe, prevalio ovaj cijeli put da se nae s nekim koga ne voli? Nije htio pruiti ruku tome momku, neprijatelju, niti ga potapati po ramenu i poavrljati s njim. Nije elio sebe siliti da ga pita o majci. Sjedio je sprijeda na sjedalu kad je vlak uao u postaju. Odjeknula je objava na francuskome, iz zvunika u vlaku. ovjek se, nasuprot Mversu, promekolji. Namjesti eir i sjedne na sjedalu kad se ponovo javi francuski rnzglas. Myers nije razumio nijedne! rijei. Usplahiri se kad vlak uspori i napokon se zaustavi ()(Hii('i() je ne naputali odjeljak. Sjedit o gdje JQHt dok vlak KATEDRALA 51 ne krene. Kad poe, ostat e u njemu, na putu prema Parizu, i to je sve. Oprezno je gledao prema prozoru bojei se da kroz staklo ne ugleda sinovo lice. Nije znao to e uiniti ako se to dogodi. Bojao se da mu ne zaprijeti akom. Vidio je ljude u kaputima i sa alovima oko vrata kako stoje uz svoje kovege spremajui se popeti u vlak. Drugi su opet, bez prtljage, s rukama u depovima, oito nekoga doekivali. Njegov sin nije bio meu onima koji ekaju ali, naravno, to ne znai da nije ipak tu negdje. Myers skine koveg s krila na pod i za pedalj se pomakne na sjedalu. ovjek preko puta zijevne i pogleda kroz prozor. Onda svrne pogled na Myersa. Skine eir i proe prstima kroz kosu. Tada ponovo ustakne eir, ustane i iz mree skine svoj koveg. Otvori vrata odjeljka. Ali, prije nego to e izii, okrene se i pokae prema eljeznikoj postaji. Strasbourg ree. Myers se okrene na drugu stranu. ovjek jo asak poprieka i onda tek izie u hodnik s kovegom i njegovim runim satom, kako je Myers bio uvjeren. Ali mu je sad to bila posljednja briga. Jo jednom pogleda kroz vagonski prozor. Vidio je ovjeka u pregai kako stoji na vratima elje- , /.nike postaje i pui cigaretu. ovjek je motrio dva eljezniara kako neto tumae eni u dugoj suknji, koja je u naruju drala dijete. ena je sluala i klimala glavom, pa jo sluala. Prebacila ,jo dijete s jedne ruke na drugu. Mukarci su neprestano razgovarali. Ona ih je sluala. Jedan pokaklja bebu ispod brade. e- -na ga pogleda i nasmijei se. Ponovo prebaci dijete i nastavi sluati. Myers ugleda mladi par kako se grli na peronu nedaleko od vagona. Onda mladi pusti djevojku. Neto ree, podie koveg i pode da se popne u vlak. Mlada je ena gledala za njim. Prinese ruku licu, dotakne jedno oko pa drugo, sudlanicom. Zaas je My-t'ts ugleda kako odlazi niz peron, ne odvajajui pogleda s njegova vagona, kao da koga ispraa. Svrne pogled s mlade ene i pogleda na veliki sat nad ekaonicom kolodvora. Pogleda gore-dolje po pnronu. Deka nije bilo na vidiku. Moda je zaspao, a moda se i on predomislio? Myor.su je u svakom sluaju odlanulo. Ponovo pogleda na .sa i,, zatim mladu enu koja pritri prozoru za kojim je <mi HJedio. Myois so povuco kud jo htjela pokucati na okno.52 Raymond Carver Otvore se vrata odjeljka. Mladi koga ugleda otraga, kroz zatvorena vrata, dobaci: Bonjour. Ne doekavi odgovora, ubaci koveg u mreu i pristupi prozoru. Pardonnez-moi. Povue prozor nadolje. Marie, zovne. Mlada se ena naizmjence smijeila i plakala. Mladi joj podigne ruke i poe ih cjelivati. Myers svrne pogled i stisne zube. Zauje posljednje povike eljezniara. Netko puhne u zvidaljku. Ubrzo vlak krene s perona. Mladi ispusti eni ruke ali joj nastavi mahati dok je vlak odmicao. Ali vlak prevali tek krai razmak do otvorene pruge kad My-ers outi kako se naglo zaustavlja. Mladi zatvori prozor i preseli se na mjesto pokraj vrata. Izvadi novine iz ogrtaa i pone itati. Myers ustane i otvori vrata. Ode

do kraja hodnika, gdje su vagoni bili sastavljeni. Nije znao da su se zaustavili. Moda neto nije u redu. Primakne se prozoru. Jedino je uspio ugledati sloeni sustav tranica na kojem sastavljaju vlakove, odvajaju vagone ili ih spajaju. Odmakne se od prozora. Znak na vratima susjednog vagona savjetovao je POUSSEZ. Myers akom udari u znak i vrata kliznu i otvore se. Opet je bio u vagonu drugoga razreda. Proe pokraj niza odjeljaka gdje su se ljudi smjetali kao da se spremaju na due putovanje. Mora od nekoga saznati kamo ide ovaj vlak. Tada shvati da je, kupujui kartu, mislio da vlak iz Strasbourga produuje do Pariza. Ali shvati da bi bilo ponienje promoliti glavu u neki odjeljak i upitati Parii? ili kako ga to oni ve zovu kao da pita nismo li ve stigli na odredite. Zau glasan tresak i vlak malo krene unatrag. Opet je ugledao eljezniku postaju i ponovo se sjetio sina. Moda sad stoji ondje bez daha, jer je trao na postaju i udio se to li je s njegovim ocem. Myers zavrti glavom. Sad je vagon kripao i stenjao pod njim. Onda neto kljocne i zatvori se. Myers pogleda van, u splet tranica, i pojmi da je vlak ponovo krenuo. Okrene se i bre-bolje vrati se na kraj vlaka i prijee u vagon kojim je zapravo i putovao. Vrati se hodnikom do svoga odjeljka. Ali je mladi s novinama ve bio nestao. I My-orsov koveg. Zapravo to i nije bio njogov odjeljak. Zgrozio se kad je shvatio da au zacijelo otkvaili njegov vagon dok se vlak jo zadravao na stanici i pripojili inu jo jedan vagon drugoga razreda. Odjeljak pred kojim je Htajau bio je gotovo krcat niskim, KATEDRALA 53 tamnoputim ljudima koji su brzo govorili na jeziku koji Myers jo nikada prije nije bio uo. Jedan ga ovo pozove da ue. Myers ue u odjeljak i ljudi mu nainie mjesta. inilo se da je u odjeljku veselo. ovjek koji gaje pozvao nasmijao se i potapao po sjedalu pokraj sebe. Myers sjedne leima okrenut elu vlaka. Krajolik je sve bre i bre promicao pokraj prozora. Naas mu se uini da mu krajolik odmie. Ipak je znao da nekamo putuje. A ako putuje u suprotnom smjeru, kad-tad e saznati. Nasloni se na naslon i zatvori oi. Ljudi su svejednako priali i smijali se. Glasovi su im dopirali kao iz daljine. Uskoro im glasovi postadoe dio zibanja vlaka i Myers odjednom osjeti kako ga san mami i svladava.Fina sitnica U subotu poslije podne odvezla se do pekarnice u trgovakom centru. Postoje prelistala svezak neuvezanih listova s uloenim, na svaku stranicu, fotografijama torti, ona narui okoladnu tortu, deku najdrau. Izabrana torta bit e ukraena svemirskim brodom i rampom za lansiranje ispod pregrti bijelih zvjezdica, a planet na drugom kraju bit e ukraen crvenom glazurom. Njegovo ime, SCOTTY, bit e zelenim slovima ispisano ispod planeta. Pekar, postariji ovjek debele ije, sluao je bez rijei dok mu je ona tumaila da e djeaku iduega ponedjeljka biti osam godina. Pekar je nosio bijelu pregau nalik na lafrok. Treneri su mu se zavlaili pod pazuha, obuhvaali mu lea i opet izlazili sprijeda gdje su bili privreni oko irokoga struka. Ob-riAo ruke o pregau i saslua je. Drao je pogled na fotografijama i HluAao je. Nije ju pourivao. Poslije e se vratiti u pekaru i cijelu oo no ondje pei, pa mu se nije zapravo urilo. Priopila je pekaru kako se zove, Ann Weiss, i dala mu svoj ht'oj telefona. Torta e biti gotova u ponedjeljak ujutro, ravno iz pe-i'i, mnogo prijo popodnevno djeje ur/tu. Pekar nije bio zabavan. Njih ho dvoje nisu nimalo alili, .samo krto izmijenili nekoliko56 Hajmond Carver rijei, tek najnunije podatke. Osjeala se nelagodno pred njim i to joj se nije svialo. Dok je stajao nagnut nad tezgom s olovkom u ruci, prouavala mu je grube crte lica i pitala se da li je u ivotu bio ikad to drugo nego pekar. Ona je bila majka i imala trideset i tri godine, pa joj se inilo normalnim da svatko iv, osobito pekarovih godina ovjek bi joj, po godinama, mogao biti otac mora imati djecu koja su ve proivjela ovo posebno razdoblje torti i roendanskih urki. Sigurno dijele to isto iskustvo, mislila je. Ali on je bio krut prema njoj ne nepristojan, nego naprosto krut. Odustala je od toga da se pokua s njim sprijateljiti. Pogledala je u stranji dio pekarnice i zapazila dugaki, teki drveni stol s aluminijskim tavama za pite,'naslaganima s jednog kraja ! stola; a uza stol metalno spremite puno praznog suda. Pe je bila golema. Radio je svirao countrj glazbu s amerikoga zapada. Pekar zavri ukucavati podatke na posebnu, drugu karticu i zaklopi neuvezanu knjigu. Pogleda je i ree: Ponedjeljak ujutro. Zahvali mu i odveze se kui. U ponedjeljak je ujutro svear iao u kolu s drugim djeakom. Dodavali su jedan drugome vreicu s prenim krumpirom i" svear se nastojao domisliti to li e mu prijatelj toga poslijepo-dneva pokloniti za roendan. Ne osvrui se, svear na zavoju sie na raskrije i istoga ga trena obori auto. Pao je postrance, glavom u odvod uz cestu, a noge ispruio preko ceste. Oi je sklopio, ali su mu se noge pomicale gore-dolje, kao da se pokuava preko neega uspentrati. Prijatelj mu ispusti preni krumpir i brine u pla. Automobil prevali jo tridesetak metara i zastane nasred ceste. Voza se osvrne preko ramena. Prieka dok se djeak, nesigurno, ne osovi na noge. Djeak se malko klatio. Vidjelo se da je smeten, ali da mu inae nije nita. Voza ubaci u brzinu i odveze se dalje. Svear nije plakao, ali nije imao ni o emu to kazati. Nije uope odgovarao kad ga je prijatelj pitao kako ti je kad te obori auto. Krenuo je kui, a njegov prijatelj produi u kolu. Ali kad je svear bio ve doma i pric.io

mami to se dogodilo ona je sjedila na kauu uz nj<T;:i, <lr/.ala mu ruku u krilu i govorila: - Sco-llv, sreo, josi li 8innr;m <l;i ni posve dobro, niim? odluivi da KATEDRALA 57 ipak pozove lijenika on se odjednom izvrne naleke na kau, sklopi oi i klone. Kako ga nije uspijevala probuditi, pohitala je na telefon i nazvala mua na posao. Howard joj je savjetovao da bude i ostane mirna, pa pozva hitnu pomo po djeaka i sam se uputi u bolnicu. Roendanska je urka, naravno, otkazana. Djeak je u bolnici leao s laganim potresom mozga, u oku. Povraao je i plua su mu skupila tekuinu koju je istoga popodneva trebalo isisati. inilo se da vrlo duboko spava, ali nije bio u komi. Doktor Francis je istaknuo da nije u komi kad je ugledao paniku u oima roditelja. U jedanaest naveer, kad je djeak oito mirno spavao poslije mnogo rendgeniziranja i laboratorijskih pretraga, bilo je samo pitanje trenutka kad e se probuditi i doi k sebi, pa je Ho-ward napustio bolnicu. Od poslijepodneva su Ann i on bili sa sinom cijelo poslijepodne u bolnici, osim to je on nakratko skoknuo kui da se istuira i presvue. Vraam se za jedan sat rekao je. Ona je klimnula glavom. U redu sloila se. Ja sam svakako ovdje. Poljubio ju je u elo i uhvatili su se rukama. Ostala je sjediti uz krevet i promatrati dijete. ekala je da se probudi i oporavi. Onda e se polako i ona moi opustiti. Howard je jurio kui iz bolnice. Ulijetao je vrlo brzo u mrane, mokre ulice. Onda se pribrao i usporio. Do sada je njegov ivot protjecao glatko i na njegovo posvemanje zadovoljstvo: faks, brak, postdiplomska godina za vii trgovaki stupanj, poetno partnerstvo u investicijskoj zakladi. Oinstvo. Bio je upjean a, do sada, i sretan znao je to. Roditelji su mu jo ivi, braa i sestra dobro stojei, kolege se s faksa snalaze u svijetu. Zasad je izbjegao svako pravo zlo, od onih sila za koje je znao da postoje i koje te mogu pogoditi ili, ako te poslui zla srea i sve krene po zlu, spustiti na zemlju. Skrene na prilaz kui i parkira se. Oko minute je sjedio u kolima i nastojao se razumno suoiti s nasta-lim stanjem. Scottvja je oborio automobil i lei u bolnici, ali uskoro e se oporaviti. Howard sklopi oi i prijee dlanom po licu. I zie iz auta i uputi se prema prednjem ulazu. Telefon je uporno zvonio dok je pipao po zidu da nado svjetlo. Nije smio odlaziti iz bolnice, nije smio. K vragu! izusti. Podigne slualicu i ree:58 Rajmond Carver KATEDRALA 59 Upravo sam uao u kuu. Onu tortu niste ovdje podigli rekao mu je glas s druge strane. to kaete? upita ga Howard. Tortu bio je odgovor. Tortu za esnaest dolara. Howard je pritisnuo slualicu na uho pokuavajui shvatiti. Ja nemam pojma o torti kaza on. Za miloga Boga, o emu to priate? Nemojte tupiti odvrati onaj glas. Howard spusti slualicu. Ode u kuhinju i natoi sebi malo viskija. Nazove bolnicu. Djeakovo je stanje, meutim, bilo nepromijenjeno; jo je spavao i nita se nije promijenilo. Dok je voda curila u kadu, Howard nasapuna lice i obrije se. Ba se opru-io u kadi i sklopio oi, kad telefon ponovo zazvoni. Iskoprca se, zgrabi runik i potra kroz kuu ponavljajui: Kreten, kreten! zato to je otiao iz bolnice. Halo! S druge strane nije bilo odgovora. Onda onaj tko je zvao prekine vezu. Vratio se u bolnicu odmah poslije ponoi. Ann je svejednako sjedila na stolcu pokraj kreveta. Pogledala je prema Howardu, a onda opet prema sinu. Djeakove su oi jo bile sklopljene, glava omotana zavojima. Disao je mirno i normalno. O aparatu nad krevetom visila je boca glukoze. Iz boce je cijev glukozu odvodila u djeakovu ruku. Kako mu je? upita Howard. Sto je ovo? mahne prema glukozi i cijevi. Odluio doktor Francis odvrati ona. Treba ga hraniti. Mora skupiti snage. Zato se on ne budi, Howarde? Ne shvaam, ako mu je dobro? Howard joj poloi ruku na zatiljak i proe joj prstima kroz kosu. Bit e s njim sve u redu. Samo to se nije probudio. Doktor Kr;inci,s zna stoje posrijedi. Domalo doda: Moda bi lulo dohid dii si ode kuri malo odmoriti? Ju oMl.njom ovdje, Samo

ne nasjedaj gnjavatoru koji neprestano zivka. Odmah spusti slualicu. A tko to zove? upita ona. Nemam pojma tko, naprosto netko tko nema drugog posla nago da naziva ljude. Hajde, idi doma!

Ona zavrti glavom. Neu odvrati. Meni je dobro. Ozbiljno nastavi on. Hodi sad malo doma, a onda se vrati i smijeni me ujutro. Sve e biti u redu. Sto je rekao doktor Francis? Rekao je da e se Scottv oporaviti. Nita ne moramo brinuti. On sad samo spava, pa to ti je. Sestra otvori vrata. Klimne im glavom i prie krevetu. Izvue djeaku ljevicu ispod pokrivaa, opipa mu zapee, pronae bilo i pogleda na svoj sat. Zaas vrati ruku pod pokriva, ode do podnoja kreveta i neto upie u listu na ploi objeenoj o krevet. Kako je? zapita je Ann. Howardova joj je ruka leala na ramenu. Osjeala je kako je on stie prstima. Normalno odgovori bolniarka. I dometne: Ubrzo dolazi doktor. Ve je u bolnici. Ba je sad u vizitama. Ja joj kaem da bi mogla kui da se malo odmori pripomene Howard. Kad doktor proe dometne. Mogla bi sloi se sestra. Mislim da ste u tom smislu oboje slobodni, ako elite. Bolniarka je bila krupna, plavokosa Skandinavka. U govoru joj se osjeao strani naglasak. Vidjet emo to e rei doktor kaza Ann. elim razgovarati s doktorom. Ne vjerujem da mali mora tako spavati. Ne ini mi se daje to dobar znak. Ona prinese ruku oima, pa joj glava malko klone naprijed. Howardov se stisak na ramenu jo pojaa, a onda joj prebaci ruku na vrat i pone joj masirati vratne miie. Doktor Francis e stii ovamo za koju minutu zakljui sestra. I izie iz sobe. Howard je neko vrijeme motrio sina, kako mu se sitna prsa mirno diu i sputaju ispod pokrivaa. Prvi put poslije onih nekoliko minuta nakon Annina telefonskoga poziva u njegov ured, uHJetio jg kako mu pravi pravcati strah obuzima udove.60 Rajmond Carver Zavrtio je glavom. Scottv je u redu ali, umjesto da lijepo spava kod kue u svom krevetu, lei u bolnikom, omotane glave i s cijevi u ruci. Ali ta mu je pomo sad nuna. Ude doktor Francis i rukova se s Howardom iako su se vidjeli prije nekoliko sati. Ann ustane sa stolca. Doktore? ; Ann odvrati on i klimne. Prvo da vidimo kako mu je odlui lijenik. Prie krevetu sa strane i uhvati djeaka za bilo. Prvo zatvori jedan, pa drugi kapak. Howard i Ann stajali su uz lijenika i gledali ga. Onda lijenik odigne pokriva i stetoskopom djeaku oslune srce i plua. Ovdje-ondje pritisne trbuh prstima. Kad zavri, ode do podnoja kreveta i proui listu. Ubiljei vrijeme, nadrlja neto na listu i pogleda Howarda i Ann. Doktore, kako mu je? upita Howard. Stoje, zapravo, njemu? Zato se ne budi? zapita Ann. Lijenik je bio naoit, pleat mukarac, preplanuo u licu. Nosio je trodjelno plavo odijelo, prugastu kravatu i bjelokosne kope na manetama. Sijeda mu je kosa bila postrance zaeljana i doimao se kao da dolazi ravno s koncerta. f On je u redu pojasni lijenik. Nema zbora da ne bi mogao biti bolje, jasno. Ali je posve u redu. Ipak bih volio da se probudi. Svaki e se as probuditi. Lijenik ponovo pogleda djeaka. Malo emo vie znati za sat-dva, poslije nalaza iz dodatnih pretraga koje su u tijeku. Alije on posve u redu, vjerujte, osim to ima frakturu lubanje iroku kao vlas. To je sve to ima. Joj, ne! jekne Ann. I mali potres mozga, kako sam vam ve prije rekao. Da je u oku, to je jasno zakljui lijenik. Nekad se to dogaa u oku. Da se spava. Ali nije ni u kakvoj ozbiljnoj opasnosti? zapitat e Ho-ward. Ve ste rekli da nije u komi. Ovo vi ne zovete komom, je li tako, doktore? prieka Howard. Gledao je u lijenika. Ne, ne bih to nazvao komom dobaci lijenik i jo se jednom zagleda u djeaka. Samo vrlo duboko spava. To je vrstu okrepe koju poduzima sumo tijolo. Nije ni u kakvoj ozbiljnoj KATEDRALA 61 opasnosti, u to sam zbilja siguran. Samo emo vie znati kad se probudi i drugi nalazi budu gotovi zakljui. To je koma ree Ann. Neke vrste. To ba nije koma, ne sasvim napomene lijenik. Ne bih to nazvao komom. U svakom sluaju, jo ne. Pretrpio je ok. U sluaju oka, ovakve su reakcije dosta este; to je privremena reakcija na tjelesnu traumu. Koma! E pa, koma je duboka, produljena nesvijest, neto to moe potrajati dane i dane, ak i tjedne. Scottv nije u takvoj domeni, bar koliko mi znamo. Siguran sam da e mu se stanje do jutra poboljati. Kladim se da hoe. Znat emo vie kad se probudi, a to e biti ubrzo. Naravno da moete postupiti kako vam drago, ostati ovdje ili na neko vrijeme otii kui. U svakom sluaju, na volju vam je da napustite bolnicu, ako hoete. Znam da vam nije lako. Lijenik ponovo ok- , rene glavu prema djeaku i promotri ga, a onda se obrati Ann: Nastoj se ne zabrinjavati, mamice. Vjeruj mi da radimo sve to se moe uiniti. Sad je pitanje samo malo vremena. On joj klimne glavom, rukuje se s Howardom i napusti sobu. Ann stavi ruku djeaku na elo.

 Bar nema vruice zakljui. I doda: Boe moj, ini mi se da je tako hladan. Howarde? Zar je u redu da bude takav? } Popipaj mu glavu. Howard dotakne djeakove sljepooice. I on poe polake disati. Ja mislim da ba sad mora biti takav ree. On je u oku, sjea li se? Tako je rekao doktor. Doktor je sad bio tu. Ve bi on to rekao da Scottv nije u redu. Ann je jo malo stajala, grickajui usnice. Onda se vrati do Hvoga stolca i sjedne. Howard sjedne na stolac do nje. Zgledae se. Htio je jo to-]<;<)(] rei i ohrabriti je, ali je i on bio u strahu. Uze joj ruku i stavi ;<"l)i u krilo, osjeao se bolje dok joj je ruka tako leala. Podigne i nj ruku i stisne je. Tad joj samo zadri ruku. Tako su sjedili neko vrijeme, gledajui dijete i nita ne govorei. Napokon ona izvue ruku. Molim se - pojasni. On klimne glavom.62 Raymond Carver KATEDRALA 63 Rekla je: 'N Ve sam mislila da sam se zaboravila moliti, ali sam se prisjetila. "Molim te, dragi Boe, pomozi nam, pomozi Scottjju", a ostalo je onda bilo lako. Rijei su same nadole. Moda bi se i ti mogao pomoliti posavjetova ga ona. Ja sam se ve molio ree on. Molio sam se danas ; poslije podne, zapravo juer poslije podne, im si me nazvala, dok sam se vozio u bolnicu. Molio sam se dovri. To je dobro ona e. Prvi put je osjetila da su, u ovoj nevolji, zajedno. Stresla se od spoznaje da se ovo, dosad, ticalo samo nje i Scottvja. Nije u to mijeala Howarda iako je on bio tu i trebao im. Bila je sretna stoje njegova ena. Ista je bolniarka ula, opet izmjerila djeaku puls i provjerila tekuinu u boci iznad djeakova kreveta. Nakon sat vremena naie novi lijenik. Rekao je da se zove Parsons i da je radiolog. Imao je kitnjast brk. Nosio je i zaliske, ' zapadnjaku koulju i traperice. Odvest emo ga dolje da ga malo snimimo pojasni im. Treba nam jo nekoliko slika, i htjeli bismo ga skenirati. ' Sto je sad to? upade Ann. Skenirati? Ustoboi se izmeu novoga lijenika i kreveta. Mislila sam da ste mu ve sve snimili. Bojim se da nam treba jo snimaka odvrati on. Nemojte se uzrujavati. Treba nam jo samo nekoliko snimaka, i elimo mu skenirati mozak. Gospode Boe zavapi Ann. To je posve normalna medicinska obrada proslijedi novi lijenik. Moramo samo pouzdano ustanoviti zato se jo nije probudio. To je uobiajena medicinska obrada i ne treba se uzrujavati. Na koju emo ga minutu odvesti dolje ree novi lijenik. Ubrzo uoe u sobu dva bolniara s nosilima na kolicima. Bili su crnokosi, tamne puti i u bijelim odorama. Izmijenili su nekoliko rijei na stranom jeziku dok su djeaka oslobaali cijevi i prebacivali ga s kreveta u kolica. Onda ga izvezoe iz sobe. Ho-war<l i Ann krenue istim liftom. Ann je promatrala dijete. Kad ne lili poeo HptiAI.il i, uklopila je ori. Holniari HU Htajali Ha svako strane kolica nita ne govorei, osim to jednom prilikom jedan neto pripomene drugome, na njihovu jeziku, a drugi mu potvrdno i polako klimne glavom. Poslije tog jutra, ba kad se sunce probijalo kroz prozore u ekaonicu radiolokog odjela, iznijee djeaka i odvezoe natrag u njegovu sobu. Howard se i Ann jo jednom povezoe s njim, i jo jednom zauzee svoja mjesta uz njegov krevet. ekali su cijeli bogovetni dan, ali se djeak nije budio. Povremeno bi jedno od njih silo iz sobe u kantinu da popije kavu i tada, odjednom, kao da bi shvatilo i osjetilo se krivim, ustalo bi od stola i brzo odjurilo natrag u sobu. Doktor Francis je ponovo poslije podne svratio, jo jednom pregledao dijete i rekao da se dobro dri, samo to se nije probudio. Sestre, ne one jueranje, od vremena do vremena su navraale. Onda pokuca mlada laborantica i ue. Nosila je iroke, bijele hlae, bijelu bluzu i mali pladanj s razliitim stvarima, koji odloi na policu kraj kreveta. Ne obraajui im se ni jednom rijeju, izvadi krv iz djeakove ruke. Howard zatvori oi kad ena nae pravo mjesto na djea-kovoj ruci i zabije iglu u nj. Ja to ne shvaam dobaci Ann eni. Lijenik je tako odredio odvrati mlada ena. Ja radim samo to mi kau. Kad kau da uzmem krv, ja je uzmem. A stoje njemu, zapravo? ree ona. Ba je sladak! Sruio ga auto pojasni Howard. Oborio i pobjegao. Mlada ena zavrti glavom i ponovo pogleda djeaka. Onda uzme svoj pladanj i izie iz sobe. Zato se ne budi? upita Ann. Howarde? Hou da mi li ljudi odgovore. * Howard nita ne odgovori. Ponovo se svali na stolac, sklopi iu':i i prebaci nogu preko noge. Protrlja lice. Promotri sina i ponovo se zavali na stolac, sklopi oi i zaspi.

Ann prie prozoru i pogleda na parkiralite. Bila je no, kola su dolazila na parkiralite i odlazila s njega upaljenih farova.' Stajala je pred prozorom, drei se za prozorsku dasku, i u srcu znala da su u neto upali, u neto strano. Bojala se i zubi su joj poeli cvokol.ati, dok no stisne eljusti. Vidjela je kako se pred64 Ravmond Carver bolnicom zaustavlja velik auto i jedna osoba, ena u dugaku ogrtau, ulazi u kola. eljela je biti ta ena pa da je netko, bilo tko, odvozi odavde nekamo drugdje, onamo gdje e zatei Scottv-ja kako je eka dok izlazi iz auta, spreman izustiti mama i pustiti je da ga zagrli. Ubrzo se Howard probudi. Ponovo pogleda djeaka. Zatim ustane i prie prozoru da stane uz nju. Oboje su zurili u parkiralite. Nisu nita govorili. Ali kao da su jedno drugome vidjeli nutrinu, ba kao da su, od brige, posve prirodno postali prozirni. Otvorie se vrata i doktor Francis ue. Sad je bio u drugom odijelu, s drugom kravatom. Sijeda mu je kosa bila zaeljana s obje strane glave i inilo se da je netom obrijan. Odmah je pristupio krevetu i pogledao djeaka. Dosad se ve morao probuditi. Nema razloga da se ne probudi ree on. Ali ti mogu rei kako su nas sve uvjerili da je izvan ivotne opasnosti. Samo e nam biti lake kad se probudi. Nema razloga, nema nikakva razloga da se ne povrati. I to vrlo brzo. Joj, bit e mu mutno u glavi kad se probudi, to je jasno. Ali su mu zdravstveni simptomi u redu. Svi ukazuju na posve normalno stanje. Dakle, posrijedi je koma zakljui Ann. Lijenik protrlja glatki obraz. Uzmimo daje zasad tako, dok se ne probudi. Ali vi ste ve sigurno iscrpljeni. Teko je to. Znam da je teko. Slobodno moete malo otii pripomene on. Pomoi e vam. Postavit u ovamo bolniarku, dok ste vi vani, ako vam to pomogne da lake odete. Idite i neto pojedite. Ne mogu ja nita jesti ree Ann. Dobro, kako hoete, jasno sloi se lijenik. Naime, htio sam vam samo napomenuti da su svi znakovi u redu, nalazi su negativni, nita ne zabrinjava, pa e se on oito izvui, im se probudi. . Hvala, doktore ree Howard. Ponovo se rukova s lijenikom. Lijenik potape Hovvarda po ramenu i izie. - Mi.slim da jedno od nas mora doma da sredi stvari napomene liovvmd. U prvom redu, treba nahraniti Sluga. KATEDRALA 65 Zamoli nekog od susjeda ree Ann. Nazovi Morgan-sove. Svatko e ti nahraniti psa ako ga zamoli. Svakako sloi se Howard. Domalo doda: Srce, zato ti to ne bi uinila? Zato ne bi otila doma, sve sredila i onda se vratila? To e ti pomoi. A ja u biti stalno s njim. Ozbiljno dometne on. Moramo sauvati snage za ovo. Sigurno emo se htjeti zadrati s njim i kad se probudi. A zato ti ne bi otiao? ree ona. Nahrani Sluga. Najedi se. Ja sam ve bio dobaci on. Nije me bilo tono sat i etvrt. Idi ti kui na jedan sat i okrijepi se. Onda se vrati! Ona pokua o tome razmiljati, ali je bila preumorna. Sklopi oi i ponovo pokua o tome razmiljati. Malo zatim ree: Moda u otii malo kui. Ba se moda, ako ne budem pazila na njega svaku sekundu, probudi i doe k sebi. Shvaa? Moda se probudi dok mene nema ovdje? Idem se ja doma okupati i presvui. Nahranit u Sluga. I onda u se vratiti. Ja u biti stalno ovdje. Idi doma, duo. Ja u ga ovdje drati na oku. Oi mu bijahu podlivene krvlju, kao da ve dulje vremena pije. Odijelo mu bilo zguvano. Brada mu ponovo narasla. Ona mu dotakne lice i povue ruku. Shvatila je da eli malo biti sam, da bar neko vrijeme ne dijeli s njom svoju brigu. Ona uze torbicu s nonog ormaria, a on joj pridri kaput. Neu se dugo zadrati ree ona. Kad doe doma, bar malo sjedi i odmori se dobaci joj. - Pojedi neto. Okupaj se. Kad izie iz kade, malo sjedi i odmori se. Onda se vrati doda. Nastoj se ne uzrujavati. ula si ml.o je rekao doktor Francis. Stajala je, jo malo, u ogrtau, pokuavajui se tono prisje-I i ti lijenikovih rijei, traei nijanse, svaku primisao to se krije iza svega to je rekao. Pokuavala se sjetiti da li mu se izraz na licu mijenjao dok se saginjao nad maloga da ga pregleda. Pamti-In je kako se uozbiljio dok je zadizao kapke djetetu i zatim ga .'11 uao kako die. Ode do vrata, okrene se i osvrne. Pogleda djeaka, zatim mu, Ilovvar klimne glavom. Ona iskorai iz sobe i povue vrata /.ti Hobom.66 Ravmond Carver Proe pokraj bolniarkinih odaja, i zaputi se niz hodnik u potrazi za liftom. U dnu hodnika skrene udesno i ue u malu ekaonicu, gdje je jedna crnaka obitelj sjedila na pletenim stolcima. Bio je to sredovjean ovjek u kaki koulji i hlaama, kape za baseball zabaene na zatiljak. Krupna ena u kunoj haljini i papuama zavalila se na jednu stolicu. Tinejderica u trapericama, ija je kosa bila uvijena u dvanaestak malih pletenica, ispruila se na

drugi stolac i puila cigaretu, a noge prekriila u glenjevima. Stoli bijae zatrpan ambalaom od hamburgera i aama od stiropora. Franklin javi se krupna ena i ustane. Je li rije o Franklinu? Razrogai oi. Dajte mi recite, gospoo upita ena. Je li rije o Franklinu? Ona pokua ustati ali ovjek sklopi oi i stavi joj na ruku svoju aku. Daj, daj prisnai on. Evelvn. Oprostite ree Ann. Ja traim lift. Moj je sin tu u bolnici, a nikako da naem lift. Lift je dolje lijevo pojasni ovjek i pokae prstom. Djevojka potegne iz cigarete i zapilji se u Ann. Oi joj se suzie u kutovima, a krupne joj se usnice polako razmakoe i ona ispusti dim. Crnkinja joj spusti glavu na rame i, bez daljnjeg zanimanja, skrene pogled s Ann. Sina mi je sruio auto pojasni Ann ovjeku. Kao da je osjeala potrebu da pojasni. Ima potres mozga i malu frakturu na lubanji, ali bit e sve u redu. Moe biti da je to i nekakva koma. To nas najvie mui, to s komom. Idem ja malo izii, a moj mu e ostati uz njega. Moda se sin probudi dok me nema. Grozno napomene ovjek i uspravi se na stolcu. Zavrti glavom. Spusti pogled na stol, pa prema Ann. Ona je svejednako ondje stajala. On pojasni: Na je Franklin na operacijskom stolu. Netko gaje ubo. Htio ga ubiti. On se naao u tunjavi. Na nekoj zabavi. Kau daje samo mirno stajao i gledao. Nikoga nije dirao. Ali to danas nita ne znai. Mi se samo nadamo i molimo, drugo nam ne preostaje. Netremice ju je gledao. Ann ponovo pogleda djevojku koja ju je motrila, ali i stariju enu, koja je oborila glavu, a oi su joj bile sklopljene. Ann vidje kuko joj se usnico nijemo miu i oblikuju rijoi. Najradije bi je r KATEDRALA 67 upitala koje su to rijei. Htjela je jo porazgovarati s tim ljudima, koji kao i ona naprosto ekaju. Bojala se kao i oni. To im bijae zajedniko. Najradije bi jo togod rekla o nesrei, kazala im to 0 Scottvju, i kako se to dogodilo ba na njegov roendan, u ponedjeljak, i da jo nije pri svijesti. Samo nije znala odakle bi poela. Gledala ih je ne govorei vie nita. Ode niz hodnik kako joj je ovjek pokazao i nae lift. Trenutak je ekala pred zatvorenim vratima svejednako se pitajui ini li ba ono to treba. Onda isprui ruku i pritisne gumb. Zaustavi automobil na prilazu kui i ugasi motor. Sklopi oi 1 na trenutak nasloni glavu na upravlja. Sluala je kako motor pucketa dok se hladi. Onda izie iz auta. ula je kako u kui laje pas. Ode na prednja ulazna vrata, koja nisu bila zakljuana. Ude, upali svjetla, pristavi vodu za aj. Otvori hranu za pse i na stranjem trijemu nahrani Sluga. Pas je halapljivo gutao male zalogaje. Neprestano je dolazio u kuhinju da se uvjeri ostaje li ona kod kue. Dok je sjedila na kauu, uz aj, zazvoni telefon. Da? javi se ona. Halo! Gospoo Weiss ree muki glas. Bilo je pet sati ujutro i inilo joj se da u pozadini uje neki stroj ili spravu. Da, da! Stoje posrijedi? prihvati ona. Ovdje gospoa Weiss. To sam ja. Molim vas, to je posrijedi? Oslukivala je onaj zvuk u pozadini, ma to to bilo. Je li neto o Scottvju, /uboga? O Scottvju ree muki glas. Je, o Scottvju je. Ovaj se problem sigurno tie Scottvja. Zar ste zaboravili na Scottvja? roe ovjek i spusti slualicu. Ona nazove broj bolnice i zatrai trei kat. Zamolila je za informacije o sinu od bolniarke koja je digla slualicu. Onda je zatraila daje spoje s muem. Rekla je daje hitno. ekala je i meu prstima vrtjela telefonsku icu. Zatvorila jt> oi i osjetila muninu u elucu. Mora se prisiliti da to pojede. Hlutf doe sa stranjeg trijema i legne joj do nogu. Mahao je re-piim. Cupkala ga je za uho dok joj je lizao prste. Na liniji je bio I lorvvnrd.68 Raymond Carver Netko je ovaj as nazvao rekla je. Gnjela je telefonsku icu. Rekao je da se radi o Scottvju vikala je. Scottv je u redu umiri je Howard. Naime, jo spava. Nema promjene. Otkako si otila, sestra je bila dva puta ovdje. Sestra ili doktor. Deko je u redu. Zvao je neki mukarac. Kae da se radi o Scottvju protumai ona. Srce, daj se malo odmori, mora se odmoriti. Sigurno je to onaj isti koji je i mene zvao. Ne brini se. Doi natrag ovamo, kad se odmori. Onda emo na doruak, ili ve neto. Kakav doruak ree ona., Neu ja nikakav doruak! Zna to mislim nastavi on. Neki sok. Ne znam. Ne znam nita, Ann. Zaboga, nisam ni ja gladan. Ann, teko je sad o tome. Ja stojim u kancelariji. Doktor Francis vraa se u osam ujutro. Onda e nam morati neto rei, neto odreenije. Tako tvrdi jedna od sestara. Nije mogla nita vie rei. Ann? Duo, moda emo onda znati neto vie. U osam sati. Doi prije osam. Zasad sam ja ovdje i Scottv je u redu. Jednako mu je dovri. Ba sam pila aj ree ona kad je zazvonio telefon. Rekli su da se radi o Scottvju. ula se neka buka. Je li se ula buka i onda kad si ti, Howarde, razgovorao s njima?

 Ne sjeam se odgovori on. Moda je to voza onog auta, moda je psihopat koji je nekako saznao za Scottvja. Ali ja sam ovdje s njim. Lijepo se odmori, kako si i kanila. Okupaj se i vrati se oko sedam, tu negdje, pa emo zajedno porazgovoriti s doktorom kad se vrati. Bit e sve dobro, srce. Ja sam ovdje, a oko mene su doktori i sestre. Oni tvrde da mu je stanje stabilno. Umirem od straha ree ona. Otvori pipu, skine se i ue u kadu. Brzo se opere i obrie, ak nije ni glavu oprala. Odjene isto rublje, vunene hlae i vestu. Ode u dnevni boravak, gdje je pas pogleda i jo jednom mlatne repom po podu. Kad je pola prema autu, ba se poelo daniti. Uveze kola u bolniko parkiralite i nade slobodno mjesto nedaleko od glavnog ulaza. Nekako se mutno osjeala odgovornom za ono to se dogodilo njenu djetetu. Zaokupile je misli o onoj crnuknj obitelji. Zapamtila jo Frunklinovo imo i stol krcat KATEDRALA 69 zamorima hamburgera i tinejdericu koja je piljila u nju i uvlaila dim cigarete. "Nemoj imati djece!" obratila se djevojinu liku dok je ulazila na glavni ulaz bolnice. "Nemoj, za miloga Boga!" Uspne se liftom na drugi kat zajedno sa dvije bolniarke koje su upravo ile na posao. Bila je srijeda ujutro, nekoliko minuta prije sedam. Ukazala se ploica za doktora Madisona kad se vrata lifta rairie na drugom katu. Ona izie iza bolniarki, koje se uputie u drugom smjeru i nastavie razgovor u kojem ih je ona omela uavi u lift. Uputi se hodnikom prema maloj nii u kojoj je ekala ona crnaka obitelj. Njih vie nije bilo, ali su stolci bili tako ratrkani te se inilo da su ih ljudi asak prije na brzinu napustili. Daska stolia jo je bila krcata istim onim aama i papirima, pepeljara puna cigaretnih opuaka. Ona zastane kraj bolniarske sobe. Sestra je stajala za tezgom, eljala se i zijevala. Noas je u kirurgiji bio neki mladi crnac napomene Ann. Zove se Franklin. Obitelj mu je bila u ekaonici. Htjela bih se raspitati o njegovu stanju. Medicinska sestra koja je sjedila za tezgom podie pogled s ploe pred sobom. Telefon zazuji i ona podigne slualicu, ali ne skine pogleda s Ann. Preminuo je ree sestra za tezgom. Bolniarka je sve-jednako motrila Ann. Jeste li vi prijateljica obitelji ili tako neto? Noas sam upoznala tu obitelj pojasni Ann I moj je nin u bolnici. Bojim se daje u oku. Ne znamo tono stoje posrijedi. Samo me zanimalo kako je Franklin, to je sve. Hvala. Ona proslijedi hodnikom. Razjapie se vrata lifta iste boje kao i ,zidovi, i izmodeni elavac u bijelim hlaama i bijelim platnenim cipelama izgura iz lifta teka kolica. Noas nije primijetila ova vrata. ovjek izgura kolica na hodnik i stane pred sobom najbliom liftu i promotri plou s rasporedom. Onda posegne za pla-ilnjem i izvadi ga iz kolica. Lagano pokuca na vrata i ue u sobu. < )HJ(itil;i je neugodan vonj tople hrane dok je prolazila mimo ko-licn. Pourila jo dalje ne osvrui se ni na jednu bolniarku i raz-(Irljila vrata djejog odjela.70 Raymond Carver Howard je stajao pred prozorom, s rukama na leima. Okrenuo se kad je ula. Kako mu je? upita ga. Ispusti torbicu na pod pokraj ,. nonog ormaria. inilo joj se da je dugo izbivala. Dotakne djeaku lice. Howarde? Doktor Francis je maloprije bio ovdje ree Howard. Ona ga paljivo promotri. Kao da su mu se ramena malo skupila. Ja sam mislila da ga jutros nee biti do osam sati brzo e ona. Bio je s jo jednim doktorom. Neurologom. Neurologom? priupita ona. Howard klimne glavom. Ramena su mu se skupljala, vidjela je I to kau, Howarde? Za ime Boje, to kau? O emu je rije? Kau da e ga odvesti dolje i napraviti jo nekoliko testova. Misle da e ga operirati. Duo, operirat e ga. Ne mogu ustanoviti zato se ne budi. Nije to samo ok ni potres mozga, toliko im je zasad jasno. Naprsla je lubanja, i misle da je to nekako povezano. Zato e ga operirati. Htio sam te nazvati, ali si vjerojatno ba krenula od kue. Za ime Boje ree ona. Joj, pa to je grozno, Howar-de, grozno! uhvati ga za ruke. Gle! usklikne Hovvard. Scottv! Gle, Ann! okrene je prema krevetu. Djeak je otvorio oi i opet ih sklopio. Ponovo ih otvori. Na tren je zurio pravo preda se, a onda je malo skrenuo pogled na Howarda i Ann, pa mu je pogled ponovo odlutao. Scottv izusti mati i primakne se krevetu. Bok, Scott ree otac. Bok, sine!

Nagnuli su se nad krevet. Howard uze djeakovu ruku u svoje, pone je gladiti i stiskati. Ann se nagne nad djeaka i nekoliko ga puta poljubi u elo. Poloi mu ruke na oba obraza. Scottv, duo, ovdje hu ti mama i tata ree ona. Scottv? Djeak ih pogleda ali niim no pokaza da ih poznaje. Onda otvori usta, oi 11111 puniufto i nklopie se, te zatuli dok je god KATEDRALA 71? imao zraka u pluima. Lice mu se tad nekako smiri i smeka. Usnice mu se razmaknue dok mu je dah polako izlazio kroz stisnute zube. Lijenici to proglasie skrivenom okluzijom i rekoe da se to dogaa jednom u milijun sluajeva. Moda su ga, da je nekako prije otkriveno i da je odmah operiran, mogli spasiti. Ali po svoj prilici ne bi. U svakom sluaju, to bi uope jo traili? Nita nisu pokazivali ni nalazi ni rendgenske snimke. Doktor Francis bio je zgromljen. Nemate pojma kako se uasno osjeam. Ne mogu vam rei koliko mije ao rekao je i odveo ih u lijeniki salon. Tu je jedan lijenik sjedio na stolcu a noge prebacio preko naslona drugoga stolca i gledao ranu jutarnju emisiju na TV. Nosio je zelenu sobnu radnu kutu, iroke zelene hlae i zelenu bluzu, a zelena mu kapa skrivala kosu na glavi. Pogledao je Howarda i Ann, a onda je promotrio doktora Francisa. Ustao je, iskljuio telku i iziao iz sobe. Doktor Francis dovede Ann do kaua, sjedne uz nju i pokua je tiho tjeiti. U jednom trenu nagne se i zagrli je. Osjeala je kako mu se prsa ravnomjerno diu i sputaju na njenu ramenu. Drala je oi otvorene i putala da je grli. Hovvard ode u kupaonicu ali ostavi vrata otvorena. Poslije uasnog nastupa plaa, pusti vodu iz slavine i umije se. Onda izie i sjedne za stoli s telefonom. Zagleda se u telefon, kao da ne zna to bi prije. Okrene nekoliko brojeva. Napokon se i doktor Francis lati telefona. Mogu li vam u ovom asu ime pomoi? upita ih. Howard zavrti glavom. Ann je buljila u doktora Francisa, l\ao da ne shvaa o emu govori. Lijenik ih isprati do glavnog ulaza. Ljudi su ulazili u bolni-iu i izlazili iz nje. Bilo je jedanaest sati. Ann je bila svjesna kako polako, gotovo neodluno, pomie noge. Doktor Francis ih je izveo kad se njoj inilo da jo moraju ostati, kad je bilo vie nego pol.robno da jo ostanu. Zapiljila se u parkiralite, okrenula se da pogleda bolniki ulaz. Zavrtjela je glavom. Ne, ne rekla je. Ne mogu ga ostaviti ovdje, ne mogu. Sluala je samu aebe to govori, i pomislila kako nije poteno72 Raymond Carver da joj jedino padaju na pamet rijei koje se uju u TV-emisijima kad ljude pogodi naprasna i iznenadna smrt. Htjela je izrei vlastite rijei. Ne ree i, tko zna zato, slika crnkinjine glave kako poiva na eninu ramenu, doe joj u sjeanje. Ne ponovi. Po podne u ponovo razgovarati s vama obrati se lijenik Howardu. Jo mnogo toga treba uraditi, mnogo toga treba objasniti na obostrano zadovoljstvo. Mnogo toga treba protuma- / iti. . , ,: , Autopsijom ree Howard. :;=,;-';;; , ; Doktor Francis klimne glavom., : Shvaam sloi se Howard. Zatim dometne: Joj, Gospode Boe! Ne, ja to ne shvaam, doktore. Ne mogu, ne prihvaam. Jednostavno ne mogu. Doktor Francis stavi Howardu ruku oko ramena. Zao mi je. Za miloga Boga, strano mi je ao. Pusti Howardova ramena i prui mu ruku. Howard mu pogleda ruku. Doktor Francis jo jednom zagrli Ann. inilo se da je prepun dobrote koju ona ne razumije. Poloila mu je glavu na rame, ali su joj oi ostale otvorene. Neprestano je buljila u bolnicu. Kad su izlazili s parkiralita, osvrnula se na bolnicu. Kod kue je sjedila na kauu s rukama u depu ogrtaa. Ho-ward zatvori vrata djeje sobe. Ukljui aparat za kavu i nade neku praznu kutiju. Odluio je pokupiti nekoliko djeakovih stvari koje su leale uokolo po dnevnoj sobi. Ali je umjesto toga sjedio uz nju na kauu, odgurnuo kutiju u stranu, nagnuo se naprijed i poloio ruke meu koljena. Rasplakao se. Uzela mu je ruku u krilo i tapala ga po ramenu. Vie ga nema ree ona. Tapa-la ga je po ramenu. Mimo jecaja, ula je kako sprava za kavu pisti u sobi. Tako, tako njeno e ona. Howarde, nema ga vie. Nema ga vie i sad se moramo na to naviknuti. Da budemo sami. Domalo Howard u.stane i pone besmisleno nosati kutiju po sobi no stavljajui nita u nju. Samo jg skupljao trnke stvarice s kraja ka ura. ()na je .svejednako .sjedila s rukuma u dopu. I lovvnnl KATEDRALA 73 odloi kutiju i donese kavu u dnevnu sobu. Zatim Ann nazove rodbinu. Poslije svakog poziva i odgovora s druge strane, promrsila bi nekoliko rijei i asak jo plakala. Onda bi odmjerenim glasom objasnila to se dogodilo i obavijestila ih o pripremama. Howard odnese kutiju u garau, gdje ugleda djeakov bicikl. Spusti kutiju i i

sjedne na pod pokraj bicikla. Nespretno podigne bicikl tako da ga nasloni na prsa. Drao gaje u zraku, a gumena mu se pedala zabila u prsa. Zavrti kota. Ann spusti slualicu postoje porazgovarala sa sestrom. Traila je drugi broj kad telefon zazvoni. Podigne slualicu im prvi put zazvoni. Halo javi se i neto zauje u pozadini, neko drndanje. Halo ponovi. Za miloga Boga izusti ona. Tko je to? to elite? Va Scottv, tu vam je ree mukarac. Jeste li ga zaboravili? Pokvarena mrcino! prodere se ona u slualicu. Kako ti to pada na pamet, kurvin sine? Scottv nastavi mukarac. Jeste li zaboravili Sco-ttyja? ovjek prekine vezu. Howard je uo viku, a kad se vratio u sobu, zatekao ju je kako plae, s glavom u rukama. Uzme slualicu i zauje signal daje linija slobodna. Mnogo kasnije, malo prije ponoi, kad su ve obavili mnoge pripreme, telefon ponovo zazvoni. Javi se ti ree ona. Znam da je to on, Howarde. Sjedili su za kuhinjskim stolom, za kavom. Howard je uz kavu div.ao aicu viskija. Javi se kad trei put zazvoni telefon. Halo ree. Tko je? Halo! Halo! Veza se prekine. Spustio je slualicu ree Howard. Tko je, daje. -- To je on pojasni ona. Onaj gad. Najradije bih ga ubila dometne. Najradije bih ga ustrijelila i gledala kako se I izu ona e. Ann, za imu Bojo! ree on.74 Raymond Carver Jesi li jo neto uo? U pozadini? Buku, mainu, drndanje? Zapravo, nita. Nita slino odvrati on. Nije bilo ,( vremena. Mislim da sam uo glazbu s radija. Bio je upaljen radio, toliko znam. Nemam pojma to se dogaa zakljui. Ona zavrti glavom. Kad bih ga, kad bih ga samo mogla uloviti! Onda joj :.'. sine. Shvatila je tko je posrijedi. Scottv, torta, telefonski broj. : Odgurne stolac od stola i ustane. Vozi me u trgovaki centar . zapovjedi mu. Howarde. to kae? ': U trgovaki centar. Ja znam, tko to zivka. Znam tko je to. To je pekar, onaj kurvin sin pekar, Howarde. Kod njega sam naruila tortu za Scottvjev roendan. To on zove. On ima na broj i stalno nas zivka. Da nas gnjavi zbog torte. Pekar, gad. Odvezli su se u trgovaki centar. Nebo je bilo vedro i zvijezde su sjale. Bilo je hladno i ukljuili su grijanje u autu. Parkirali se pred pekarnicom. Sve su trgovine i lokali bili zatvoreni, ali je na drugom kraju parkiralita, pred kinom, bilo automobila. Prozori pekarnice bijahu zamraeni ali kad provirie kroz izlog, vidjeli su svjetlo u stranjoj sobi i krupnog mukarca, u pregai, kako ulazi i izlazi u bijelu, jednolinu rasvjetu. Kroz izlog je vidjela kutije za robu i nekoliko stolia sa stolcima. Pokua otvoriti vrata. Ako ih je i uo, pekar nije davao nikakva znaka. Nije gledao u njihovu smjeru. Obioe pekarnicu i parkirae se. Izioe iz auta. Osvijetljeni prozor bio je previsok da bi mogli vidjeti unutra. Na natpisu je, kraj stranjega ulaza, pisalo: Skladite pekarnice, primanje narudbi. ula ja kako unutra tiho svira radio i neto kripi: kao da se izvlae vrata pei. Pokuca na vrata i prieka. Onda pokuca jae. Radio se ugasi. Sad se jasno ulo struganje, kao kad izvue i opet ugura ladicu. Netko otkljua i otvori vrata. Pekar je stajao na svjetlu i buljio u njih. - Vii1 ne radimo ree. to hoete u ovo doba? Pono je, Ha nisi.c ninziln pijani? KATEDRALA 75 Ona stupi na svjetlo koje je padalo kroz otvorena vrata. On zatrepe tekim kapcima i prepoznaje. To ste vi ree. To sam ja odvrati ona. Scottvjeva majka. A ovo je Scottvjev otac. Mi bismo uli. Pekar ree: Sad radim. Imam posla. Ona svejedno ue. Howard za njom. Pekar ustukne. Ovdje mirie po pekari. Je 1' da ovdje mirie po pekari, Howarde? to vi elite? upita pekar. Moda ste doli po svoju tortu? Tako je, odluili ste ipak doi po svoju tortu. Zar niste vi naruili tortu? Prepametni ste vi za pekara ree ona. Howarde, to je ovjek koji nas zivka. Stisne pesti i bijesno ga pogleda. U njoj je buknuo plamen, srdba zbog koje joj se uini daje krupnija nego to jest, snanija od svih ovih mukaraca.

 Samo asak ree pekar. Hoete tu svoju tri dana staru tortu? Je 1' tako? Neu se svaati s vama, gospoo. Eno vam lei tamo, malo je suha. Dajem vam je za pola dogovorene cijene. Dakle, hoete lije? Moete je uzeti. Meni vie ne treba, nikome ne treba. Mene stoji vremena i novca da napravim takvu tortu. Ako je hoete, dobro, ako neete, opet dobro. Ja moram natrag na posao. Pogleda ih i zavrti jezikom za zubima. Ima tih torti izusti ona. Znala je da vlada sobom, onim to u njoj buja. Bila je mirna. Gospoo, ja ovdje radim etrnaest sati dnevno da zaradim za ivot ree pekar i obrie ruke o pregau. Radim od jutra do mraka, ovdje unutra, da sastavim kraj s krajem. Na Anninu licu sijevne izraz od kojega pekar ustukne i ree: Samo mirno! Posegne pod tezgu, desnicom izvadi valjak za tijesto i pone njime lupkati po drugom dlanu. 'Oete tu tortu ili neete? Ja moram natrag na posao. Pekari rade nou ponovi. (>i mu bijahu sitne, zlobne, kako joj se uinilo, nekako izgubljene u maljama oko obraza. Vrat mu opretilio od sala. Znam ja da pekari rade nou ree Ann. Oni i nazivaju noi i 11l<'fonom. Mrcino proklota!76 Raymond Carver Pekar je i dalje lupkao valjkom po dlanu. Pogleda Howar-da. Samo polako, polako! dobaci on Howardu. Menije sin umro ree ona hladno, mirno i konano. U ponedjeljak gaje ujutro sruio auto. Bili smo uz njega do smrti. Samo, jasno, vi to niste morali znati, je 1' tako? Ne mogu pekari sve znati, je 1' da, gospodine pekaru? Ali on je umro, on je umro, mrcino! Iznenadno kao to je bujao u njoj, bijes je splasnuo, zamijenilo ga neto drugo, vrtoglavica nalik na muninu. Ona se nasloni na stol, posut branom, stavi ruke na lice i rasplae se, a ramena joj se zaljuljaju amo-tamo. To nije poteno izusti ona. To nije poteno. Howard poloi ruku na na njena kria i promotri pekara. Sram vas bilo ree mu Howard. Sramota! Pekar odloi valjak natrag na tezgu. Odvee pregau i baci je na tezgu. Pogleda ih i lagano zavrti glavom. Izvue stolicu ispod kartakog stolia na kojem je bilo mnogo papira i narudbenica, raunski stroj i telefonska knjiga. Sjedite, molim vas ponudi im. Samo da vam dam stolicu obrati se on Howardu. Dajte, sjedite, molim vas! Pekar ode u prednji dio pekare i donese dva mala, eljezna stolca. Molim vas, ljudi, sjedite! Ann obrie oi i pogleda pekara. Ja sam vas htjela ubiti ree. Htjela sam da vas nema. Pekar im poisti stol. Odgurne stroj u stranu, zajedno s hrpama notesa i narudbenica. Gurne telefonsku knjigu na pod, gdje ona tupo bubne. Howard i Ann sjedoe i primaknue stolce stolu. Sjedne i pekar. Ne mogu vam rei koliko mije ao nalakti se pekar na stol. Bog mi je svjedok koliko mi je ao. Sluajte me! Ja sam obian pekar. Ne pravim se da sam to drugo. Moda sam jednom, moda sam prije mnogo godina, bio drukiji ovjek. Zaboravio sam, nisam vie siguran. Ali vie nisam to sam bio. To me ne ispriava za ono to sam uinio, znam. Ali mije strano ao. ao mije zbog vaega sina, a i zbog toga koliko sam sudjelovao u tome izgovori pekar. Poloi ruke na slol i izvrne ih da pokae dlanove. Ja noniam djeco, tako da sa ino slutim kako ho vi osjeate. KATEDRALA 77 Mogu vam samo rei da mije ao proslijedi pekar. Nisam ja zao ovjek, bar mislim da nisam. Nisam gad, kako ste mi rekli na telefonu. Morate shvatiti da, kad se ovako neto dogodi, ja ne znam, bome, kako bih se vie ponaao. Molim vas nastavi ovjek recite mi, moete li mi vi, u svom srcu, oprostiti? Bilo je vrue u pekarnici. Howard ustane sa stolca i skine ogrta. Pomogne i Ann skinuti njezin. Pekar ih neko vrijeme gledae, zatim klimne glavom i ustane od stola. Ode do pei i iskljui neke utikae. Nae alice i nalije kavu iz elektrinoga stroja. Stavi na stol tetrapak vrhnja i zdjelicu eera. Vjerojatno morate neto prigristi ree pekar. Nadam se da ete pojesti nekoliko mojih toplih kiflica. Morate jesti da se odrite. U ovakvom je sluaju klopa vana sitnica zakljui. On im poslui vrue cimetne kiflice ravno iz pei, glazura se na njima jo nije bila ni skorila. Stavi na stol maslac i noeve da ih namazu. Zatim pekar sjedne za stol s njima. Poprieka. Prieka da svako uzme kiflu s tanjura pa i sam pone jesti. Dobro je neto pojesti napomene on gledajui ih. Ima jo. Jedite. Jedite koliko vam drago. Ovdje ima kiflica vie nego u cijelom svijetu. Jeli su kifle i pili kavu. Ann je odjednom ogladnjela, a kiflice bijahu vrue i slatke. Pojede ih tri, to se svidi pekaru. Onda on razveze. Paljivo su ga sluali. Iako ih je muila glad i tjeskoba, sluali su to im pekar govori. Zaklimali su glavom kad pone govoriti o samoi, o sumnjama i manama koje su ga skolile u srednjoj dobi. Pojasnio im je to u tim godinama znai biti bez djece. Kad se smjenjuju dani s neprestano punim i praznim peima. Koliko je hrane spravio za domae zabave i proslave! Pedalj debele glazure. Sitni vjenani parovi slijepljeni u torte. Stotine takvih, ma kakvi, sad ve i tisu-f'c! Roendani. Zamislite samo sve one upaljene svijee. Ima pravo zanimanje. Srea da nije cvjear. Bolje je hraniti ljude. Ipak kruh mirie bolje od cvijea. Pomiriite ovo ree pekar lomei tamnu trucu. Ovo Mi teak ali bogat kruh. Pomirisali su ga, a onda ih je natjerao78 Raymond Carver

da ga kuaju. Imao je okus po melasi i neoljutenu zrnju. Sluali su ga. Jeli su koliko su mogli. Gutali su crni kruh. Reklo bi se da zora puca ispod rascvjetanih pladnjeva svjetla. Priali su do praskozorja, visoka, blijeda svjetlost osvajala prozore, a oni nisu ni pomiljali da odu. Vitamini Ja sam imao posao a Patti nije. Nou sam nekoliko sati radio za bolnicu. Bio je to nikakav posao. Smuljao bih neki posli, upisao osam sati na kartu i otiao sa sestrama na pie. Ubrzo je i Patti htjela posao. Rekla je da joj treba posao iz potovanja prema samoj sebi. Tako je od vrata do vrata prodavala multi-vitamine. Neko je vrijeme bila samo jo jedna od djevojaka koje od kue do kue, u nepoznatoj etvrti, kucaju na vrata. Ali se brzo snala. Bila je bistra i odlikaica u koli. Imala je neto osobno. Ubrzo je na poslu uznapredovala. Djevojke, koje nisu tako zapelo, radile su pod njom. Ubrzo je imala svoju grupicu i mali ured u prodajnom centru. A djevojke, koje su za nju radile, neprestano mu se mijenjale. Neke su odlazile za dan-dva gdjekad za koji hm!.. AH su ponekad djevojke dobro ulazile u posao. Znale su pro-(liivnti vitamine. Te su se djevojke drale Patti. One bijahu je-ztfru okipe. Samo to je bilo i djevojaka koje nisu znale utopiti vitamine.80 Raymond Caruer Djevojke koje nisu ulazile u posao, odmah su ga naputale. Nije im iao posao od ruke. Ako su imale telefon, odmah bi odloile slualicu. Nisu otvarale vrata kad bi tko pozvonio. Patti je takve neuspjehe uzimala k srcu, kao da su takve djevojke nove obraenice koje su zabludjele. Smatrala je sebe krivom. Ali bi se izvukla. Bilo ih je previe da se ne bi izvukla. Gdjekad bi se djevojka sledila i nije mogla ni pozvoniti na vrata. Ili bi se pojavila na vratima, ali joj se neto dogodilo s glasom. Ili bi pozdrav pomijeala s neim to je trebalo rei tek kad ue unutra. Takva bi djevojka odluila spakirati stvari, uzeti torbu s uzorcima, zbrisati do auta i ekati dok Patti i ostale obave posao. Odrale bi sastanak. I onda bi se sve vratile u ured. Govorile bi da se priberu: Kad poe teko, nastavi teko. Ili: Uini to treba, pa e se i dogoditi to treba. Tako su govorile. Ponekad bi maka jednostavno nestala s poprita, s uzorcima i svime. Stopirala bi do grada i otila zauvijek. Alije uvijek bilo djevojaka koje bije zamijenile. Make su u to vrijeme dolazile i odlazile. Patti je imala popis. Svakih nekoliko tjedana objavila bi oglas u novinama Utedi penny. Nastupile bi nove djevojke i poele nove vjebe. Curama nije bilo kraja. Jezgru su grupe sainjavale Patti, Donna i Sheila. Patti je bila straan komad. Donna i Sheila tek zgoune. Jedne A?eeri spomenuta Sheila izjavi Patti da joj je draa od ikoga na svijetu. Patti mi je priopila da joj je upravo tako rekla. Patti je odvezla Sheilu kui, pa su sjedile ispred Sheiline kue. Patti je rekla She-ili da i ona nju voli. Patti prizna Sheili da ona voli sve svoje komade. Ali ne na nain na koji je mislila Sheila. Tada Sheila dotakne Patti za dojku. Patti mi je rekla kako je uhvatila Sheilu za ruku i zadrala je. Tvrdi da joj je rekla kako to kod nje ne hoda. Kae da Sheila nije ni trepnula, samo je klimala glavom, drala Patti za ruku, poljubila je i izila iz auta. Bilo je to o Boiu. Vitaminski je biznis zapinjao, pa smo odluili prirediti zabavu da svima podignemo moral. Tada se to inilo dobrom idejom. Sheila ao prva nucugala i otpala. Spala je s nou, Hruila se i .sate i .uto nijo ho budila. asak jo Htnjala nasred KATEDRALA 81 dnevne sobe, tada joj se oi sklopie, noge iskrivie i srui se sa aom u ruci. Ruka s piem zvizne o stol za kavu dok je padala. Inae nije ispustila ni glasa. Pie iscuri na sag. Patti, ja i jo netko odvukosmo je na stranji trijem, poloismo na leaj i nasto-jasmo poto-poto zaboraviti na nju. Svi se podnapismo i odosmo kui. Patti ode u krevet. Ja sam se htio odrati na nogama, pa sam, uz pie, sjedio za stolom do osvita. Onda s trijema ue Sheila i raspria se. Govorila je kako ima takvu stranu glavobolju kao da joj tko zabija iljke u mozak. Tvrdila je daje mui tako uasna glavobolja da bi mogla poeti stalno kiljiti. I bila je sigurna daje slomila mali prst. Pokazala mi gaje. Oito je porumenio. Rogoborila je to smo je pustili da cijelu no spava s leama. Zanimalo ju je da li se tko brinuo o njoj. Prinijela je prst oima i ogledala ga. Vrtjela je glavom. Odmakla je prst stoje dalje mogla i opet ga promatrala. Kao da nije mogla vjerovati da joj se noas toliko toga dogodilo. Lice joj na-teklo, kosa se raskutrala. Pustila je hladnu vodu na prst. Joj, Boe moj, joj izustila je i rasplakala se nad slivnikom. Ali je noas bila ozbiljno navalila na Patti, pravim ljubavnim oitovanjem, a ja nisam imao razumijevanja za to. Ja sam cugao viski s mlijekom i krikom leda. Sheila se naslonila na sunicu. Motrila me kroz uske proreze oiju. Srknuo sam malo pia. Nita nisam rekao. Ona je opet navalila priati kako se slabo osjea. Tvrdila je da joj treba lijenik. Prijetila je da e probuditi Patti. Lupetala je da odlazi, da naputa dravu i ide u Portland. Ali se prvo mora oprostiti od Patti. Tupila je i dalje. eljela je da je Patti, zbog njena prsta i oiju, odveze u bolnicu. Ja u te odvesti rekoh. Nisam elio, ali sam bio spreman. Hou da me odveze Patti ree Sheila. Zdravom je rukom drala zapee bolesne ruke, mali prst bio joj je velik kao depna baterija. Osim toga, moramo razgovarati ree. Moram joj rei da idem u Portland. Moramo se oprostiti. Ja ubacili:

 Ja u joj roi umjesto tebi?. Ona jo spava.82 Raymond Carver Sheilu uhvati zloba. Mi smo prijateljice ree. Moram s njom razgovarati. Moram joj to sama rei. Zavrtjeh glavom. Spava. Kaem ti. Mi smo prijateljice i volimo se. Moram se s njom oprostiti. Krene da izie iz kuhinje. Poeh ustajati. Rekoh: Ja u te odvesti. Ti si pijan. Nisi jo ni prilegao u krevet. Ponovo pogleda prst i ree: K vragu, zato mi se to moralo dogoditi? Nisam toliko pijan da te ne bih mogao odvesti u bolnicu rekoh. Neu se s tobom voziti zaurla Sheila. Kako hoe. Ali nee probuditi Patti. Prokleta lezbao! zakljuih. Gade! odbrusi ona. To je rekla, pa napusti kuhinju i izie na prednja vrata, ne svrativi u kupaonicu, ak se i ne umivi. Ustadoh i pogledah kroz prozor. Odmicala je cestom prema Euclidu. Nitko drugi jo nije bio na nogama. Bilo je prerano. Dokrajili svoje pie i odluih smijeati jo jedno. Smijeao sam ga. Poslije toga vie nitko nije vidio Sheilu. Bar nitko od nas, vitaminskih ljudi. Otila je u Aveniju Euclid i iz naih ivota. Poslije me Patti upita: to je bilo sa Sheilom? A ja odgovorih: Otila je u Portland. Ja sam se palio na Donnu, drugu lanicu nae jezgre. Na toj smo nonoj zabavi agali uz ploe Dukea Ellingtona. Drao sam je prilino vrsto, mirisao joj kosu, spustio joj ruku duboko otra-gu dok sam je vodio po sagu. Strano je bilo cagali h njom. -Ja sam bio jedini frajer u drutvu a bilo je Hodam komada, od kojih je KATEDRALA 83 njih est plesalo jedna s drugom. Bilo je sjajno makar se i osvrnuti po dnevnoj sobi. Zatekao sam se u kuhinji kad Donna ue s praznom aom u ruci. Naas smo ostali sami. Ovla sam je zagrlio. Uzvratila mi je zagrljaj. Stajali smo u kuhinji i grlili se. Napokon ona ree: Nemoj. Ne sad. Kad sam uo: "Ne sad", zapalio sam se. inilo mi se da mije pala sjekira u med. Sjedio sam za stolom i mislio o zagrljaju, kad ue Sheila sa svojim prstom. Jo sam razmiljao o Donni. Dokrajio sam pie. Podigao sam slualicu i krenuo u spavau sobu. Razodjenuh se i zavukoh pokraj Patti. Neko sam vrijeme, sklupavi se, mirno leao. Onda udoh u nju. Nije se probudila. Poslije i ja sklopih oi. Otvorih ih tek kasno poslije podne. Sam sam leao u krevetu. Kia je bubnjala po prozoru. Zaeereni je utipak leao na Pattinu jastuku, a na nonom ormariu stajala je aa ustajale vode. Jo sam bio pijan i nita nisam shvaao. Znao sam da je nedjelja uoi Boia. Ponovo usnuh, sve dok me ne razbudi Patti usisivaem. Ude u spavau sobu i raspita se za Sheilu. Tek sam joj tada objasnio, rekao da je otila u Portland. Prvoga ili drugog tjedna u novoj godini, Patti i ja smo pijuckali. Ba se bila vratila kui s posla. Nije bilo kasno, ali je bilo mrano i kino. Ja sam se spremao na posao za sat-dva. Ali prvo smo popili malo viskija i brbljali. Patti je bila umorna. Bila je snudena i pila je treu au. Nitko nije kupovao vitamine. Ima-l;i je samo Donnu i Pam, napola novu djevojku i kleptomanku. Razgovarali smo o stvarima kao stoje nepovoljno vrijeme i s koliko se opomena za parkiranje moe izvui a da nita ne plati. < hi da razvezasmo o tome kako bismo mnogo bolje proli da smo ,;i' preselili u Arizonu, ili tamo negdje. Smijeah nam jo jedno pie. Pogledah kroz prozor. Arizona nije losa ideja. 1'nU.i i/.uuli:84 Rajmond Carver Vitamini. Uze au i zavrti led u njoj. Govna kaza ona. Naime, dok sam bila curica, to je bilo posljednje ime sam mislila da u se baviti u ivotu. Isuse, nisam mislila da u ikad doivjeti da prodajem vitamine. Da prodajem vitamine od vrata do vrata. To je izvan pameti. Od toga mi se mozak muti. Ni ja nisam, draga, ni pomiljao na to rekoh. Tako je ree ona. Tono si rekao. Duo. Ne zovi me duo odreza ona. Ovo je gadno, brate. Nije lagan ovaj ivot, kako ga god uzme. Kao da se malo zamisli nad okqlnostima. Zavrti glavom. Onda ispije svoje pie. I dometne: ak i u snu mislim na vitamine. Ne mogu predahnuti. Nema predaha. Ti bar moe ostaviti posao iza sebe. Kladim se da ga

ne sanja. Sigurna sam da ti ne sanja o nalatenim podovima, ili gdje god se ve mota po centru. Kad se rijei te proklete adrese, ti o njoj ne sanja kad doe doma, je 1' tako? zavie. Rekoh da se ne sjeam to sanjam. Moda uope ne sanjam. Kad se probudim, niega se ne sjeam. Slegoh ramenima. Ne vodim rauna o onome to mije u glavi kad zaspim. Ba me briga! Sanja! krikne Patti. ak i kad se ne sjea. Svatko sanja. Poludio bi kad ne bi sanjao. itala sam neto o tome. To ti je ventil. Ljudi sanjaju dok spavaju. Inae polude. Ali kad ja sanjam, ja sanjam vitamine. Kui o emu govorim? Zapilji se u mene. Da i ne odvratih. To nije bilo jednostavno pitanje. Ja se u snu razbacujem vitaminima ree ona. Danju i nou prodajem vitamine. Isuse, kakav ivot! zakljui. Iskapi svoje pie. Kako se snalazi Pam? upitah je. Jo uvijek krade? Htio sam da se okanimo te teme. Ali nita mi drugo nije padalo na pamet. Sranje! - ree l'atti i zavrti glavom kako ja ni o emu nemam pojma. Oslukivali smo kiu. Di^ne .svoju au, ali je bila pm/na. Nitko ne kupuje vil.nmine Ka/em li, ('uje li me? KATEDRALA 85 Ustadoh da nam smijeam jo jedno pie. Je 1' Donna to radi? upitah. itao sam etiketu na boci i ekao. Patti uzvrati: Prekjuer je neto prodala. To je sve. Sve to smo mi zajedno napravile ovoga tjedna. Ne bi me udilo da dade otkaz. Ne bih joj zamjerila ree Patti. Na njenu bih mjestu dala otkaz. Ali, ako ona ode, to u? Onda sam opet na poetku. ista nitica. Sredina je zime, cijela je drava puna bolesnika a i nitko ne misli da mu treba vitamina. I ja sam vraki bolesna. Nije ti dobro, duo? stavih pia na stol i sjedoh. Ona proslijedi kao da nisam nita rekao. Moda i nisam. Ja sam svoja jedina muterija ree ona. Mislim da mi se od svih tih vitamina popravila koa. Zar se tebi moja koa ne ini u redu? Moe li uzeti preveliku dozu vitamina? Ja ne mogu vie, kao svaka normalna osoba, uzeti ni najobiniji drek. Duo opet u ja. Patti ree: Ba tebe briga uzimam lija vitamine. U tome je tos. Danas mi je po kii odletio brisa. Skoro sam se stumbala. Bilo je tako blizu. Nastavismo piti i priati dok meni nije dolo vrijeme da poem na posao. Patti ree da e se ona kiseliti u kadi ako odmah ne zaspi. Ja spavam stojeki pojasni mi i doda: Vitamini. Nita drugo. Obazre se po kuhinji. Promotri svoju praznu au. Bila je pijana. Alije pustila daje poljubim. Onda ja odoh na posao. Poslije posla sam odlazio u jedan lokal. Isprva sam onamo svraao radi glazbe i zato to sam mogao popiti pie i poslije faj-runta. Lokal se zvao Off-Broadway. Bila je to ljakerska birtija u ljakerskom kraju. Vodio ju je ljaker po imenu Khaki. Ljudi bi svratili kad se drugdje vie nije toilo. Naruili bi kuni specijalitet, RC kolu s utrckom viskija ili bi jednostavno, pod ogrta-' cm, donijeli vlastiti alkohol, naruili kolu i sami sebi smijeali pi-<'. Glii/.benici bi doli kad je krkljanac, a pijanci, koji su nastavljali86 Rajmond Carver piti, pristizali su na cugu i sluali mjuzu. Gjekad se i agalo. Ali uglavnom se sjedilo, cugalo i slualo. Gdjekad bi ljaker zviznuo ljakera bocom po glavi. Jednom se prepriavalo kako je netko krenuo za nekim u muki zahod i prerezao mu vrat dok su ovjeku bile zauzete ruke jer je piao. Ali ja nisam nikada vidio nikakve guve. Nita to Khaki ne bi mogao svladati. Khaki je bio krupan ljaker elave glave koja je sablasno svijetlila pod neonskom rasvjetom.Nosio je havajske koulje koje su mu visile preko hlaa. Mislim daje neto nosio za paom, bar batinu, moda. Kad bi tko prevrio mjeru, Khaki bi se stvorio gdje je gusto. Poloio bi svoju ruetinu momku na rame, rekao rije-dvije i to bi bilo sve. Zalazio sam onamo mjesece i mjesece. Bilo mi je drago kad bi mi on rekao neto kao: Kako si veeras, kompi? Ili: Kompi, nisam te ve dugo vidio. Na na sam spoj poveo Donnu u Off-Broadway. To je bio na jedini sudar. Napustio sam bolnicu odmah poslije ponoi. Razvedrilo se i zvijezde su sjale. Jo mi je zujalo od viskija koji sam sljustio s Patti. Ali jo sam mislio na putu kui trgnuti jednu na brzinu Donnina su kola bila parkirana pokraj mojih, a Donna je bila u kolima. Sjetio sam se kuhinjskoga zagrljaja. "Ne sada!" rekla je onda. Ona spusti prozor i otrese pepeo sa cigarete. Nije mi se spavalo ree. Neto mi se vrzmalo po glavi i nisam mogla zaspati. Rekao sam: Donna. Bok, drago mi jevto te vidim, Donna. Ne znam koji mi je vrag ree ona. Hoe da odemo nekud neto popiti? upitah je.

 Patti mi je prijateljica napomene ona. I meni je prijateljica dobacih, i dometnuh: Idemo tamo. Samo toliko da zna ree on;i. To ti jo tukiiv lotosi. Za ljakere pojasnili. - Svira mju-zn. Moemo noAto popiti, malo slunti nh^lHi, KATEDRALA 87 Odvest e me? Sloih se: Prebacit u te. upita me Donna. Ona odmah okrene na vitamine. Vitamini idu nizbrdo, vitamini nisu na cijeni. Nema vie trita za vitamine. Ree mi: Nije mi drago to u to morati uiniti Patti. Ona mije najbolja prijateljica, i nastojala nam je srediti stvari. Ali u je moda morati ostaviti. To neka ostane meu nama. Zakuni se! Jer ja moram klopati. Platiti stanarinu. Trebaju mi nove cipele i novi kaput. Vitamini mi to ne jame ustvrdi Donna. Mislim da vitamini vie nisu u igri. Nita jo nisam rekla Patti. Velim, jo uvijek o tome samo razmiljam. Donna mi poloi ruku uz nogu. Uhvatih je i stisnuh joj prste. Uzvrati stiskom. Onda povue ruku i utisne upalja. Kad pripali cigaretu, vrati ruku. Najstranije je to moram ostaviti Patti na cjedilu. Kui 0 emu govorim? Mi smo bile grupa. Prui mi svoju cigaretu. Znam da je druga vrsta ree mi ali kuaj je, samo naprijed! Uvezoh u parkiralite Off-BrodMwaya. Tri su se ljakera naslonila na stari Chrvsler s napuklim vjetrobanom. Samo se naslonili i dodavali bocu u vreici. Promatrali su nas. Izioh iz kola 1 obioh ih da otvorim Donni vrata. Provjerih da li su vrata zatvorena, pruih joj ruku i uputismo smo se na ulicu. ljakeri su nas motrili. Napomenuh: Ne misli se valjda preseliti u Portland? Hodali smo plonikom. Uhvatio sam je oko struka. Nemam pojma o Portlandu. Nikada mi nije Portland padao na pamet. Prednji je dio Off-Broadwaya bio nalik na obinu kavanu ili krmu. Nekoliko je ljakera sjedilo za ankom, a drugi su kopali po tanjurima s hranom na crvenom linoleumu. Proli smo kroz k;iv;inu i uli u stranju sobu. Tu je bio velik ank sa separeima uza zid, a jo dublje otraga postolje za glazbenike. Ispred posto-lj;i bio jo toboe prostor z;i ples. Kafii i barovi jo su sluili pie,88 Rajmond Carver pa gosti jo nisu bili navalili u velikom broju. Pridrao sam Do-nni ogrta. Izabrali smo separe i stavili cigarete na stol. Pristupi ," nam ljakerska konobarica koja se zvala Hannah. Pogleda Do-nnu. Naruih vojake kole i odluih se dobro osjeati. Kad doe pie i ja ga platih, gucnusmo i'poesmo se grliti. Ustrajali smo neko vrijeme u tome, stiui se, mazei se i ljubei u lice.-Svaki bi tren Donna zastala i uzmakla, lagano me odgurnula i potom me drala za zapea. Buljila mi je u oi. Onda bi polako sklopila oi i ponovo bismo se ljubili. Ubrzo se lokal poe puniti. Prestali smo se ljubiti. Ali sam joj jo drao ruku oko struka. Stavila mi je prste na koljeno. Dva ljakerska trubaa i bijeli bubnjar poee neto izvoditi. Odluio sam da Donna i ja naruimo jo po pie i posluamo svirku. Na kraju emo se pokupiti u jpijen stan i obaviti stvar. : ^ Od Hannah sam naruio jo dva pia kad nam, s jo jednim ljakerom, pristupi ljaker po imenu Benny. Taj je krupni momak imao crvene oice i nosio trodjelno prugasto odijelo. Bio je to krupan i skockan ljaker. Nosio je ruiastu koulju, kravatu; ogrta, meki eir sve kako se ika. ovac, kako si mi? priupita me Benny. i v >" Prui mi ruku za bratski stisak. Benny se i ja upustismo u ""razgovor. Znao je da ja volim glazbu, pa kad srno1 obojica bili u lokalu, pristupao mije da porazgovaramo. Volio je priati o Joh-nnyju Hodgesu, i o tome kako je pratio Johnnvja na saksu. Kazao bi, recimo: "Kad smo Johnny i ja nastupali u Mason Citvju..." Bok, Benny rekoh. Volio bih da uoozna Nelsona napomene on. Danas se ba vratio iz Vijetnama. Jutros. Doao je posluati dobru mju-zu. U koferu je ponio plesne cipele Benny pogleda Nelsona i klimne mu. Ovo je Nelson. Ja sam pogledao Nelsonove usiajene cipele, a zatim i Nelsona: Vidjelo se da me pokuava nekamo smjestiti. Prouavao me. Onda razvue usta u osmijeh kojim pokae zube. Ovo je Donna ubacih. Donna, ovo je Benny. Ovo je Nelson. Nolsono, ovo je Donna. ^ Bok, rntt&kn rero Nrl.son a onim odmah uzvrati: KATEDRALA 89 Bok i tebi, Nelson. Bok, Benny! Moemo li unutra da vam se prikljuimo, ljudi? ; nabaci Benny. Moe?

 Jasno ^.oihseja. -'" Ali bilo mije ao to se nisam egdje drugdje smjestio. Neemo dugo ostati pri omenuh. Samo da popijemo pie, i zbogom. Kuim, ovac odvrati Benny i sjede nasuprot meni kad se i Nelson spusti u na separe. Svoje obavi i gilja dalje. Beny to kui zakljui Benny i namigne. Nelson pogleda kroz odjeljak Donnu. Onda skine eir. inilo se da neto trai na obodu, tako je vrtio eir u aetinama. Na stolu napravi mjegta za eir. P|pgl<8da Donnu. Naceri se i uspravi. Svakift nekoliko minuta mqrao se uspravljati. Reklo bi se kao da se umara nosati ramena uokolo. ini se da si mu ti prava frendica, nema ta ree Nelson Donni. Dobri smo prijatelji potvrdi Donna. Hannah nam prie. Benny narui koku. Hannah ode a Nelson izvadi uturicu viskija iz ogrtaa. Dobri frendovi opet e Nelson. Zbilja gala frendovi. Odvrti poklopac na uturici: Pazi se, Nelsone! opomene ga Benny. Ne bacaj oko. Nelson je upravo doletio iz Vijetnama. Nelson die bocu i gucne malo viskija' Snova zatvori poklopac, odloi bocu na stol i nabije eir navrh boce. Zbilja gala frendovi dometne. Benny me pogleda i zakoluta oima. Alije i on bio pijan. Moram se vratiti u formu ree. Otpije kolu iz njihove obje ae, skloni ih pod stol i natoi viskija. Strpa bocu u dep ogrtaa. Stari, ja mjesec dana nisam okusio cuge. Moram se opet naviknuti. Nabili smo se u separeu, uz ae, s Nelsonovim eirom na Htolu.90 Ravmond Carver uj obrati mi se Nelson. S nekom si nepoznatom, je 1' da? Taj ti zgodni komad nije ena. Kuim te. Ali si s njom gala frend, je 1' da? Otpio sam jo malo pia. Nisam htio okusiti viski. Nisam htio nita okusiti. Pitao sam: Je li istina sve ono sranje o Vijetnamu koje gledamo na TV? Nelson se zapilji u mene. Odvrati: Mene samo zanima zna li ti gdje ti je sad ena? Kladim se da je izila s nekim kitom, cupka mu bradavice i natee pim-pek dok ti ovdje vodi slatki ivot sa svojom gala frendicom. Siguran sam da ti i ena ima gala frenda. Nelsone opomene ga Benny. Mani Nelsona odvrati Nelson. Benny proslijedi: Nelsone, pusti ljude na miru. U drugom je odjeljku ona osoba. Osoba o kojoj sam ti govorio. Nelson je tek jutros doletio ponovi Benny. Kladim se da kuim to ti misli nastavi Nelson. ' Sigurno misli Gle pijanog crnugu, to u sad s njim? Moda da mu ispraim dupe? Je 1' da da tako misli? Ogledah se po sobi. Vidio sam da Khaki stoji kraj postolja, a glazbenici iza njega drndaju kao blesavi. Poneki plesai na plesnom podiju. Mislio sam da me Khahi gleda ali, ako i jest, opet je skrenuo pogled. Nije li sad na tebi red da neto veli? zapita Nelson. Samo te zezam. Nisam se zezao otkako sam otiao iz Vijetnama. Tamo sam zezao neke njofre. Ponovo se nacerio, a debele mu se usnice uvukle. Prestao se cerekati i samo piljio preda se. Pokai im ono uho sjeti se Benny i odloi au na stol. Nelson je jednom jadnom kitu tamo otrgao uho pojasni Be-nny. Nosi ga sa sobom. Pokai im ga, Nelsone! Nelson je mirno sjedio. Onda pone prekopavati po depovima ogrtaa. Izvadi kljueve i kutiju pilula protiv kalja. I )imii:i :in UHpnilivi: KATEDRALA 91 Ne elim vidjeti uho. Fuj. Triput fuj. Isuse Boe! Pogleda me. Idemo mi rekoh. Nelson je jo kopao po depovima. Izvadi lisnicu iz unutranjega depa u kaputu i stavi je na stol. Pogladi lisnicu. Ovdje je pet stotki. Cuj me obrati se on Donni. Dat u ti dvije stotke. 'Oe sa mnom? Dam ti dvije stotke a ti mi ga onda po-pljuga. Ba ko to sad njegova ena pljuga nekom macanu. uje me? Kui da ba sad dri u ustima neiji glavi dok te ovaj kit opava ispod suknje. Je 1' poteno? Evo. Iz lisnice izvue dva vrka novanica. K vragu, jo jednu stotku za tvoga gala frenda, da se ne osjea zapostavljen! Ne mora nita raditi. Ni ti ne mora nita raditi! Obrati se Nelson meni. Samo fino da sjedi, cuga svoje pie i slua mjuzu. Gala mjuzu. Ja i ova enska odemo van ko gala frendovi. I ona se sama vrati. Brzo e se vratiti. Nelsone ree Benny. Tako se ne razgovara, Nelsone. Nelson se naceri: Ja sam zavrio razgovor. Pronae ono stoje traio. Bila je to srebrna kutija za cigarete. Otvori je. Pogleda uho unutra. Bilo je nalik na suhu gljivu. Ali bilo je to pravo uho, zakvaeno o lanac za kljueve. Isuse izusti Donna. Fuj.

 Zar nije gala? upita Nelson. Motrio je Donnu. Nema veze. Odjebi ree Donna. Mako opomene Nelson. Nelsone rekoh ja. Onda Nelson promotri mene. Odmakne eir, lisnicu i kutiju za cigarete, da mu ne smetaju. to bi ti? upita Nelson. Nudim ti to si traio. Khaki mi poloi ruku na rame, a drugu na Bennvjevo. Nagnuo se nad stol a glava mu sijala na rasvjeti. Kako je, ljudi? Svi se dobro zabavljate? Sve je u redu ree Benny. Sve je O.K. Ovo dvoje ba odlaze. Ja i Nelson omo jo malo sjediti i sluati glazbu.92 Raymond Carver To je fino sloi se Khaki. Kad su ljudi zadovoljni u mom lokalu. Osvrne se po separeu. Promotri Nelsonovu lisnicu i otvorenu dozu za cigarete kraj lisnice. Opazi uho. :.;;. , ^ Je 1'to pravo uho? .: . 5 Benny pojasni: Je. Pokai mu uho, Nelsone! Nelson je ba donio uho avionom iz Vijetnama. Ovo je uho danas obletjelo pola svijeta, da bi se veeras nalo na naem stolu. Nelson uzme kutiju cigareta i prui je Khakiju. Khaki promotri uho. Izvue lartac i zanjie uho pred licem. Njihao ga je amo-tamo o lancu. uo sam ja o tim suenim uima, pimpekima i drugim stvarima. Odrezao sam ga jednom kretenu. Sad vie ne uje na njega. Htio sam neto za uspomenu, i Khaki vrati uho o lancu. , Donna i ja polako krenusmo iz odjeljka. Mako, ostani ovdje! ree Nelson. Nelsone opomene ga Khaki. Sad je na Nelsona pazio i Khaki. Stajao sam pred separeom i pridravao Donni ogrta. Noge mi se odsjekle. Nelson podigne glas. Opomene: Ako ti odvede ovu mamicu i ona ti da da joj zabije facu u muf, oboje ete imati posla sa mnom. Krenuli smo iz separea. Ljudi su nas promatrali. Nelson je jutros doletio iz Vijetnama uo sam kako Benny tumai. Cugamo cijeli dan. Ovo mije najdulji dan, koliko se sjeam. Ali nas emo dvojica ostati pristojni, Khaki. Nelson se prodere da nadglasa glazbu. Vikao je: Nee to biti dobro! ta god radili, nee bit' dobro! jo sam uo kako jo zaurlao, a onda vio nisam nita uo. Glazba je umuknula i onda opet nastavila svirali. Nismo se osvrtali. Ili amo samo naprijed. Izili smo i\a plnrnik. KATEDRALA 93 Otvorio sam joj vrata. Krenuli smo natrag u bolnicu. Donna se povukla na svoju stranu. Pripalila je cigaretu ali nije govorila. Pokuavao sam neto rei. Izustio sam: uj, Donna, nemoj se zbog ovoga sekirati. Zao mije to se to dogodilo rekoh. Ona bi mi lova dobro dola ree Donna. O tome mislim. Vozio sam ne gledajui je. iva istina ree ona. Ona bi mi lova dobro dola. Zavrti glavom. Ne znam dometne. Obori bradu i rasplae se. Nemoj plakati! rekoh. Danas, sutra ne idem na posao, kad budilica zazvoni pojasni mi. Ne idem na posao. Odoh ja iz grada. Ovo to se dogodilo smatram pravim znakom. Pritisne upalja i prieka da se upali. Uparkirah se uza svoj auto i ugasih motor. Pogledao sam u retrovizor, jer mi se napola uinilo da je u parkiralite uao stari Chrvsler s Nelsonom za volanom. Neko sam vrijeme drao ruke na upravljau i onda ih spustio u krilo. Nisam htio dodirnuti Do-nnu. Zagrljaj one noi u mojoj kuhinji, ljubljenje u Off-Broad-wayu, sve je to bila prolost. Pitao sam: Sto emo? Ali mi nije bilo stalo. Taj je as mogla ona odapeti od sranog napada a da ne bih ni okom trepnuo. Mogla bih otii u Portland ree ona. Ima valjda neto u tom Portlandu. Ovih dana svi misle na Portland. Portland je pravi ulog. Portland ovamo, Portland onamo. Portland je pravo mjesto, kao i bilo koje drugo. Sve je isto. Donna rekoh najbolje da krenem. Krenuh iz auta. Zalupih vratima. Upali se gornje unutranje svjetlo. Za miloga Boga, ugasi to svjetlo! Bio sam iziao na brzinu.

 Laku no, Donna rekoh. Ostavio sam je da bulji u plou s instrumentima. Upalio sam nuto i svjetlu. Ubacio nam u brzinu i pritisnuo #as.94 Ravmond Caruer *** Nalio sam sebi viski, otpio ga i ponio au u kupaonicu. Oprao sam zube. Onda sam izvukao ladicu. Patti mi neto dovikne iz spavaonice. Otvori vrata kupaonice. Legla je bila u odjei, oito. Koliko je sati? zaurla. Prespavala sam. Isuse, Gospode Boe! Pustio si me da prespavam, vrag te odnio! Bila je izvan sebe. Stajala je na vratima u haljini. Moda se bila spremila na posao. Ali nije imala kovega s uzorcima, nikakvih vitamina. Jednostavno je runo sanjala. Vrtjela je glavom. Noas mi se vie nije pilo. Hodi natrag spavati, duo. Ja neto traim pojasnio sam. Prevrnuo sam lijekove s medicinske police. Sve je popadalo u slivnik. Gdje je aspirin? pitao sam. Prevrnuo sam jo toga. Ba me briga. Stvari su i dalje padale. Oprezno Jroslije duljega razgovora koji je njegova ena Inez nazvala assessmentom ili prosudbom Lloyd je napustio kuu i preselio se u svoju. Imao je dvije sobe i kupaonicu na drugom katu trokatnice. U sobama se strop otro nakosio. Kad bi se pentrao uokolo, morao je spustiti glavu. Morao se nagnuti da pogleda kroz prozore i plaljivo ustajati i lijegati u krevet. Imao je dva kljua. Jednim je kljuem ulazio u samu kuu. Onda bi se popeo uz nekoliko stuba koje su kroz kuu vodile do odmorita. Uspeo bi se drugim stubitem do sobnih vrata i drugim ih kljuem otkljuao. Jednom, kad se poslije podne vraao kui, nosei vreicu s tri boce pjenuca Andre i mesom za objed, zastao je na odmoritu i pogledao u gazdariinu dnevnu sobu. Vidio je kako starica lei na-leke na sagu. inilo mu se da spava. Onda mu sine da je moda mrtva. Ali TV je radio, pa je radije vjerovao da spava. Nije znao kako da to shvati. Prebacio je vreu iz jedne ruke u drugu. Tada starica lagano zakalje, pomakne ruku u stranu i ponovo se utia i umiri. Uovd .se nastavi uspinjati i otkljua vrata. Poslije tog istoga diiii.i, pred veer, vidio je staricu u dvoritu, u slamnatu96 Ravmond Carver eiru, kako se dri rukom za slabinu i polijeva mauhice kanticom. U kuhinji je imao kombinaciju hladnjaka i pei. Hladnjak i i pe su se prilino teko stisli u u procijep izmeu slivnika i zida. Morao se sagnuti, gotovo kleknuti, da bi to izvadio iz hladnjaka. Ali mu to nije smetalo jer ionako nije mnogo drao u njemu osim vonog soka, mesa za objed i pjenuca. Pe je imala dva plamenika. Gdjekad bi zagrijao vodu u loniu i napravio instant kavu. Ali bilo je dana kad ne bi ni okusio kave. Zaboravio bi ili mu naprosto nije bilo do kave. Jednoga je jutra ustao i odmah navalio na izmrvljene utipke i pjenuac. Prije nekoliko godina jo bi se smijao mogunosti da tako dorukuje. Sad mu u tome nije bilo nita neobino. Zapravo bi to zaboravio dok se ne bi vratio u krevet i prisjetio se to je sve radio tijekom dana, od jutarnjeg ustajanja. Isprva se ne bi mogao sjetiti niega znaajnog. Onda bi se sjetio kako je klopao one utipke i cugao pjenuac. Ponekad mu se to inilo stranom glupou, o emu moe priati prijateljima. Potom, to je vie mislio, bivalo mu je svejedno klopa li ovo ili ono. Dorukovao je utipke i pjenuac. Pa ta onda? U svojim namjetenim sobama imao je komplet za veericu, mali kau, stari, udobni naslonja i telka koji je stajao na kave-nom stolu. Ovdje nije plaao struju, ak ni televizor nije bio njegov, pa ga je esto ostavljao ukljuena cijeli dan i no. Jedino bi utiao ton, osim ako ba ne bi davali neto to je elio pogledati. Nije imao telefona, to mu je odgovaralo. Nije ni elio telefon. Imao je spavau sobu sa branim krevetom, noni ormari, ormar s ladicama i kupaonicu. Jednom mu je Inez dola u goste, i to u jedanaest prije podne. Ve je dva tjedna stanovao u svom novom stanu i zanimalo ga hoe li ona navratiti. Ali je isto tako elio to poduzeti protiv cuge, pa mu je bilo drae da bude sam. To joj je jasno rekao najvanije je bilo biti sam. Onoga dana kad ga je posjetila, zatekla ga je na kauu, u pidami, kako se akom udara u desnu stranu glave. Ba prije nego oe se ponovo udariti, zauo je glasove dolje na odmoritu. Propo/.nao je enin glu.s. Zvuao je kao lnrmonjonje glasova udaljono gomili, ali jo znao daje to Inez i KATEDRALA 97 nekako naslutio daje posjet vaan. Jo se jednom maznuo u glavu akom, pa je ustao. Kad se toga jutra probudio, ustanovio je da mu je uho zae-pljeno voskom. Nita nije dobro uo i inilo mu se da je tim postupkom izgubio sigurnost na nogama i ravnoteu. Posljednji je sat proveo na kauu oajniki se bavei svojim uhom i opetovano se udarajui akom po glavi. Povremeno bi masirao hrskavicu ispod uha ili cupkao usnu resicu. Onda bi poeo malim prstom bjesomuno kopati po uhu i razjapio usta kao da zijeva. Pokuao je sve to mu je palo na pamet i bio je na izmaku snage. uo je kako se dolje stiavaju glasovi. Maznuo se dobro po glavi i iskapio au pjenuca. Iskljui telku i odnese au u slivnik. Uzme otvorenu bocu pjenuca sa sunice i odnese je u kupaonicu, gdje je odloi iza stolca. Onda ode otvoriti vrata na kojima je zvonilo zvonce.

 Bok, Lloyd ree Inez. Nije se nasmijeila. Stajala je na vratima u svijetlom proljetnom kompletu. Tu odjeu prije nije ni vidio. Drala je platnenu torbu iz koje je s obje strane strilo proljetno cvijee. Ni tu torbu nije prije nikada vidio. inilo mi se da me ne uje ree ona. Mislila sam da te nema, tako neto. Ali ona gospoa dolje kako se ono zove? njoj se inilo da si ovdje gore. uo sam te ja kaza Lloyd. Ali jedva. Pokae pidamu i proe rukom kroz kosu. Zbilja jezivo izgledam. Ui. Jedanaest je sati ree ona, ue i zatvori za sobom vrata. Ponaala se kao da ga ne uje. A moda ga i nije ula. Znam ja koliko je sati ubaci on. Ve sam ja odavno ustao. Na nogama sam od osam. Gledao sam dio programa Danas. A sad izim zbog neega. Zaepilo mi se uho. Sjea se kad mi se to dogodilo? Stanovali smo blizu Kineske petlje. Kad su klinci nali onog buldoga kako vue lanac za sobom? Morao sam k doktoru da mi otepi ui. Sigurno se sjea? Ti si me odvezla i morao sam dugo ekati. uj, bilo je ba kao i sad. Hou rei isto Lako loe. Samo jutros ne mogu k doktoru. Osim toga, nemam doktora. Zbilja u poiziti, Inez. Osjeam da bih najradije sam sobi otkinuo glavu, tako nekako.98 Rajmond Carver On sjede na kraj kaua, a ona na suprotni kraj. Ali to bijae malen kau, pa su ipak sjedili blizu jedno uz drugo. Bili su tako blizu da je mogao ispruiti ruku i dotaknuti joj koljeno. Ali nije. Ona se obzirala po sobi i ponovo zaustavila pogled na njemu. Znao je da se nije obrijao i da mu kosa stri. Ali mu je ona ena, i znala je o njemu sve to se moe znati. to si dosad poduzeo? upita ga ona. Zaviri u svoju torbicu i izvadi cigaretu. Mislim, to si sve pokuavao? Sto da ti kaem? Okrene joj se lijevom stranom glave. Inez, kunem ti se da ne pretjerujem. Poludjet u. Kad govorim, ini mi se da govorim iz bave. Zuji mi u glavi. A i ne ujem dobro. Kad ti govori, zvui mi kao da govori kroz olovnu cijev. Jesi li stavio epi ili namazao uljem? upita Inez. Duo, to je ozbiljno ree on. Nemam ja nikakvih epia niti kapi. Da me ti ne zeza? Da imamo malo tog ulja, mogla bih ga prigrijati i naliti ti ga u uho. Moja mama gaje rabila ree ona. Moda bi ti ulje to rastopilo. On zavrti glavom. Glava kao da mu je bila do vrha puna vode. Osjeao se kao kad bi neko plivao po dnu gradskoga bazena i isplivao uiju punih vode. Ali onda je bilo lako odepiti ui. Trebalo je jedino napuniti plua zrakom, zatvoriti usta i stisnuti nos. Onda bi napuhao obraze i usisao zrak u glavu. Ui bi mu prasnule i za koju sekundu uivao bi u osjeaju kako mu voda izlazi iz glave i kaplje po ramenima. Onda bi se izvukao iz bazena. Inez popui cigaretu i ugasi je. Lloyd, morali bismo porazgovoriti. Sve mislim da moramo rjeavati jedno po jedno. Sjedi na stolac. Ne na taj stolac, nego u kuhinji. Tako da stanje jasnije sagledamo. On se jo jednom zvizne po glavi. Onda se premjesti na stolac na kojem sjedi kad jede. I ona se preseli i stane iza njega. Dodirne mu kosu. Onda mu smakne kosu k uiju. On joj uhvati ruku i odmakne; je. Koje jo to uho, kae? - upita ga ona. odgovori on. - Desmo ulio. KATEDRALA 99 U prvom redu naredi ona mora mirno sjediti i ne micati se. Uzet u iglu za kosu i papirnati ubrus. Nastojat u time prodrijeti unutra. Moda upali. Grozio se pomisli da mu zabija iglu u uho. Neto joj je o tome i napomenuo. Sto? uzvrati ona. Boe moj, ni ja tebe ne ujem. Moda je to zarazno? Kad sam bio klinac, u koli razveza Lloyd imali smo nastavnicu higijene. Ona je bila neto kao bolniarka. Tvrdila je da nikada ne smije gurati u uho nita manje od lakta. Mutno se sjeao zidne mape koja je prikazivala golem presjek uha, sa sloenim sustavom kanala, vodova i stijenki. Jasno, ta se tvoja sestra nikada nije suoila sa stvarnim problemom napomene Inez. Kako bilo da bilo, moramo neto pokuati. Prvo emo ovako pokuati. Ako ne ide, pokuat emo neto drugo. Takav je ivot, zar ne? Ima li u tome neko skriveno znaenje? upita je Lloyd. To samo znai ono to sam rekla. A ti slobodno misli to ti drago. Napokon, ovo je slobodna zemlja dobaci ona. Samo da naem to mi treba. Ti dotle samo tu sjedi. Ona prekopa torbicu, ali ne nae to je traila. Napokon istrese torbicu na kau. Ni jedne igle kaza ona. K vragu! zvualo je to kao da govori iz susjedne sobe. U neku ruku, reklo bi se da on tek zamilja ono to ona govori. Neko davno, kad su umiljali sebi da su nadnaravno osjetljivi, vjerovali su da znaju to drugo misli. Mogli su zavriti reenicu koju bi ono drugo poelo.

Ona uzme pincetu za nokte i malo se pozabavi njome. On vidje kako se stvarca otvara u njenim prstima i jedna opruga iskae i odvaja se od drugoga dijela. Iz pincete je strila rapica za nokte. Njemu se inilo kao da u ona u ruci dri bode. - To e mi zabiti u uho? priupita je. Moda ti ima bolju ideju? odvrati ona. Drugo nemam, koliko znam. Moda ima olovku? Hoe da pokuam olovkom? Ili moda tu negdje ima vadiep? upita ga i nasmije h<\ -~- No brini, uj, Llovcl, neu te ozlijediti. Rekla sam Li da u100 Rajmond Carver KATEDRALA 101 biti oprezna. Omotat u servijetom ovaj drak. Samo ti ostani gdje jesi, ja u sad uzeti malo papira. Napravit u tampon. Ode u kupaonicu. Malo dulje se zadrala. On je dotle ostao sjediti na stolcu. Smiljao je to bi joj rekao. Najradije bi joj rekao da se ograniio na pjenuac, jedino na pjenuac. Htio je jo pripomenuti da se pomalo odrie i pjenuca. Sad je to jo samo pitanje vremena. Ali, kad se vratila u sobu, nije mogao nita smisliti. Nije znao otkud bi poeo. Samo to ga ona uope nije gledala. Iskopa cigaretu iz hrpe stvari koje je bila istresla na jastuk, na kauu. Pripali cigaretu svojim upaljaem i ode do prozora koji je gledao na ulicu. Neto izgovori, ali on nije mogao razabrati ni rijei. Kad je prestala govoriti, nije ju upitao stoje rekla. Ma to rekla, znao je da ne eli da to ponavlja. Ona ugasi cigaretu, ali je i dalje stajala kod prozora, nagnuta naprijed, a kosi joj krov stajao prst-dva iznad glave. Inez izusti on. Ona se okrene i prie mu. Vidio je papir na vrhu rapice za nokte. Okreni glavu u stranu i dri je u tom poloaju zapovjedi ona. Tako. Sjedi mirno i ne mii se. Ne mii se ponovi. Budi oprezna napomene on. Za miloga Boga! Ona mu ne odgovori. Molim te, molim te preklinjao ju je on. Onda uuti. Bio je ustraen. Sklopio je oi i zaustavio dah osjeajui kako mu ona prodire u unutranjost uha i poinje svrdlati. Bio je siguran da mu srce nee izdrati. Tada ona jo dublje nastavi posao i pone vaditi i zabijati otricu u ono neto ondje. Zauje u uhu neki cvile. Joj! vrisne on. Boli te? Izvadi mu rapicu iz uha i ustukne korak. Osjea li se drukije, Llovde? On prinese ruke uima i obori glavu. Jednako odgovori. Ona ga pogleda i ugrize se za usnicu. Idem ja u kupaonicu ree on. IVije nogo n.i.slavimo, moram u kupaonicu.

Samo hajde ree Inez. Najbolje da siem i pitam tvoju gazdaricu ima li kapi za uho, ili neto slino. Moda ak ima i koji epi? Ne znam kako mi to prije nije palo na pamet. Da je pitam. To je dobra ideja sloi se on. Idem ja u kupaonicu. Ona zastane na vratima, pogleda ga, otvori vrata i izie. On proe kroz dnevnu i kroz spavau sobu pa otvori vrata kupaonice. Posegne iza stolca i izvadi bocu pjenuca. Dobro potegne. Bio je topao ali je lako klizio niz grlo. Gucne jo malo. Isprva je zaista mislio da moe i dalje piti ako se ogranii na pjenuac. Alije ubzo pojmio da popije dnevno tri-etiri boce. Znao je da e mu to ubrzo postati problem. Ali prije treba povratiti sluh. Jedno po jedno, to bi ona rekla. Iskapi ostatak pjenuca i vrati praznu bocu za stolac. Tad pusti vodu iz slavine i opere zube. Poto se obrisao runikom, vrati se u prednju sobu. Inez se vratila i na pei neto grijala u rajnglici. Pogleda ga ali isprva nita ne ree. On pogleda kroz prozor mimo njeno rame. Ptica je letjela od drveta do drveta i trijebila perje. Ali, ako se ptica uope glasala, on je nije uo. Ona neto ree to takoer nije uo. Ponovi zamoli je. Ona odmahne glavom i vrati se do pei. Ali se brzo vrati i izgovori tako glasno i polako da bi sve razumio: Otkrila sam ti skrovite u kupaonici. Nastojim se odviknuti ree on. Ona jo neto doda. to? upita je on. to kae? Zaista je nije uo.

 Razgovarat emo poslije, Llovde ree mu ona. Imamo mnogo toga da raspravimo, Llovde. Jedno je novac. Ali ima i mnogo toga drugoga. Prvo da sredimo uho. Umoi prst u rajn-glicu pa je skine s pei. Pustit u naas da se ohladi ree. .Jo je prevrue. Sjedi. Omotaj ovaj runik oko ramena. Uini kako mu je zapovjedila. Sjedio je na stolici i omotao runik oko vrata i ramena. Onda se akom udari sa strane po tflnvi. ])<> bijesa! - pioninsi.102 Rajmond Carver Ona ne podigne pogled. Jo jednom umoi prst u posudu kuajui toplinu. Onda iz rajnglice nalije tekuinu u au od plastike. Uzme au i pristupi mu. Ne boj se ree mu. To je samo malo gazdariina djejeg ulja, nita drugo. Rekla sam joj to ti smeta i ona misli da bi ti ovo moglo pomoi. Ne jami priklopi Inez. Ali e ti ba moda ovo proistiti uho. Kae da se to dogaalo i njenu muu. Rekla je kako je jednom vidjela da mu je iz uha ispao komad voska, kao kakav veliki ep. To je bio usni vosak, eto to je bilo. Rekla je da pokuamo ovim. Ona nema onih epia. udim se to nema nijednog epia. To zbilja ne shvaam. Dobro sloi se on. Vrijedi. Ja bih sve pokuao. Kad bi se ovo produilo, mislim da bih radije umro. Kad ti kaem, Inez. Zabaci glavu posve natrag zapovjedi ona. Nemoj se micati. Izlit u ovo unutra dok se uho ne napuni, a onda u ga zaepiti kuhinjskom krpom. Ti samo mirno tu sjedi, recimo deset minuta. Onda emo vidjeti. Ako to ne pomogne, ne znam nita drugo. Onda zbilja ne znam to se jo moe uiniti. To e pomoi ree on. Ako ne pomogne, uzet u pitolj i ustrijeliti se. Mislim ozbiljno. U svakom sluaju, tako se osjeam. Okrene glavu u stranu i obori je. Promatrao je predmete u sobi iz nove perspektive. Nije nita bilo razliito od staroga pogleda, osim stoje sve bilo nahero. Oe ane on. Drao se za stolac radi ravnotee i jo nie spustio glavu. Svi predmeti u njegovu vidokrugu, svi predmeti u njegov ivotu, inilo se da su na drugom kraju sobe. Osjeao je kako mu topla tekuina curi u uho. Onda ona prinese kuhinjsku krpu i zadri je na uhu. Domalo pone masirati podruje oko uha. Pritiskala je meko meso izmeu eljusti i lubanje. Podigla je prste do prostora nad uhom i vrkom prstiju prolazila gore-dolje. Uskoro nije vie znao koliko dugo sjedi. Moda deset minuta. Moda i dulje. Jo se drao za stolac. Od vremena do vremena, dok mu je prstima stiskala jednu stranu glave, osjeao je kako topla trk urina, koju mu je nalila, ispire gore-dolje kanale u unutranjosti uha. Kad je pritiskala na odreeni nain, umiljao je Hobi dii cujti Uho paranje. KATEDRALA 103 Sjedi uspravno! ree mu Inez. On se uspravi i sudlani-com pritisne glavu dok tekuina ne istee iz glave. Ulovi je u runik. Onda mu ona obrie vanjski dio uha. Inez je disala kroz nos. Lloyd je sluao kako joj dah ulazi i izlazi. uo je kako auto prolazi ispred kue a iza kue, ispod kuhinjskoga prozora, jasno cik-cakanje vrtlarskih kara. Onda? upita ga Inez. Poloila je ruke na bedra i ekala, namrtena. ujem te odgovori joj. Dobro mije. Naime, ujem te. Vie mi ne zvui kao da govori ispod vode. Sad je sjajno. U redu je, srce, umalo to nisam poludio. Sad mi je dobro. Sve ujem. uj, draga, skuhat u kavu. Imam i soka. Moram ii ree ona. Kasnim ve. Ali u se vratiti. Koji put moemo i ruati vani. Moramo razgovarati. Samo ne mogu spavati na ovoj strani, to je sve proslijedi on. Isprati je u dnevnu sobu. Ona zapali cigaretu. To je i bio uzrok. Cijelu sam no spavao na ovoj strani glave i uho mi se za-topalo. Mislim da e sve biti u redu dok ne zaboravim i opet zaspim na ovoj strani. Moram biti oprezan. Kui to hou rei? Samo kad bih mogao spavati na leima ili na lijevoj strani. Nije ga pogledala. Ne zauvijek, jasno, znam. To ne bih mogao. Ne bih to izdrao do kraja ivota. Ali bar zasad. Ili na lijevoj strani, ili ravno na leima. Ali jo dok je to govorio, bojao se noi koja ga eka. Bojao se trenutka kad e se poeti spremati u krevet i svega onoga to bi se poslije moglo dogoditi. Do toga je jo bilo mnogo sati, ali se ve bojao. to ako se, usred noi, sluajno prevrne na desnu stranu, glava mu svom teinom pritisne jastuk i voskom zapeati mrane kanale uha? to ako se nou probudi, ako ne bude nita uo a strop mu visi prst-dva nad glavom? Za Boga milog ree on. Isuse, to je uasno. Inez, kao da me mui grozna mora. Inez, kamo to mora ii? Rekla sam ti odvrati ona, potrpa sve opet u torbicu i pucini se otii. Pogleda na svoj sat. Ve kasnim. Ode do vral.ii, ali se na vratima okrene i neto mu dobaci. Nije ju sluao.104 Raymond Carver Nije htio. Gledao je kako joj se usnice miu, dok nije izgovorila ono to je naumila. Kad je zavrila, dometne: Bok. Napokon otvori vrata i zatvori ih za sobom.

On ode u spavau sobu da se obue. Ali zaas istri, samo u hlaama, i pojuri do vrata. Otvori ih. Oslukivao je. Dolje na od-moritu, kako je uo, Inez je zahvaljivala gospoi Matthews na ulju. uo je kako starica kae: Nema na emu. Zatim je uo kako ga usporeuje sa svojim pokojnim muem. uo je kako joj predlae: Dajte mi svoj broj. Nazvat u vas ako se to dogodi. Nikad se ne zna. Mislim da me ne morate zvati ree Inez. Ipak u vam dati broj. Imate li ime zapisati? Lloyd je uo kako gospoa Matthews otvara ladicu i kopa po njoj. Zatim starakim glasom ree: Sluam vas. Inez joj dade svoj kuni telefonski broj. Hvala zahvali joj. Drago mi je to sam vas upoznala ree gospoa Matt-hews. Sluao je kako Inez silazi niza stube i otvara ulazna vrata. uo je i kako ih zatvara. Onda i on zatvori vrata i vrati se u spavau sobu da se do kraja odjene. Kad se obuo i zavezao uzice, izvalio se na krevet i pokrio do brade. Opustio je ruke, ispod pokrivaa, sa strane. Zatvorio je oi zamiljajui da je no i da e utonuti u san. Onda izvue ruke i prekrii ih na prsima da vidi kako mu odgovara takav poloaj. Iskuavao je taj poloaj i nije otvarao oi. U redu je, mislio je. O.K. Ako nee da mu se uho ponovo zaepi, treba leati na leima, to je sve. Znao je da to moe. Ni u snu se nije mogao zabuniti i izvrnuti na krivu stranu. Njemu je nou ionako dovoljno etiri-pet sati sna. To moe provesti u djelo. ovjek moe doivjeti i vee neugodnosti. U neku ruku, ovo je izazov. On ga moe prihvatiti. Znao je da moe. Zaas odbaci pokriva i ustane. Pred njim je jo bio vei dio dana. Ode u kuhinju, klekne prod mali hladnjak i izvadi jo jednu bocu pjenuca. Izvukao je plastini ep tuje paljivije mogao, ali je .svejedno odjeknuo onaj blagdanski pop kad ne otvara pjenuac. KATEDRALA 105 Iscijedi djeje ulje iz ae i do vrha je natoi pjenucem. Odnese au do kaua i sjedne. Stavi au na stoli za kavu. Uzdigne noge na stoli, do pjenuca. Zavali se na naslon. Ali uskoro se pone vie brinuti o noi koja ga oekuje. to ako mu, usprkos svim poduzetim mjerama, vosak zaepi drugo uho? Sklopi oi i zavrti glavom. Ubrzo ustane i prijee u spavau sobu. Svue se i opet odjene pidamu. Jo jednom sjedne na kau i ponovo podigne noge. Isprui ruku i upali televizor. Podesi ton. Znao je da se ne moe prestati brinuti oko onoga to bi se moglo dogoditi kad legne na poinak. Posrijedi je neto s ime se treba naprosto pomiriti. Donekle ga je cijela pria podsjeala na priu o utipcima i pjenucu. Nije to tako strano, ako dobro promisli. Otpije malo pjenuca. Ali okus nije bio u redu. Ovlai usta jezikom, zatim obrisa usnice rukavom. Ugleda sloj ulja na pjenucu. Ustane i odnese au do slivnika, pa prolije tekuinu u odvod. Uzme bocu pjenuca iz dnevne sobe i udobno se namjesti na kauu. Drao je bocu za grli i pio. Nije imao naviku piti iz boce, ali mu se nije inilo da se izriito odvaja od uobiajena naina kako se pije. Zakljuio je, ak ako i zaspi sjedeki za stolom usred dana, da ni to ne bi bilo udnije nego da nekoliko sati za redom lei na leima. Obori glavu i zagleda se kroz prozor. Sudei po kutu pod kojim je sjalo sunce, i po sjenama koje su osvajale sobu, inilo mu se daje oko tri sata.<*; Odakle zovem J .Jr. i ja sjedili smo na prednjem trijemu Frank Martinove suionice. Kao i veina nas u Franka Martina, J.P. je ponajprije pijanac. Alije i dimnjaar. Prvi put je ovdje i uplaen je. Ja sam ve i prije bio jednom ovdje. to rei? Povratnik. Pravo je ime J.P-a zapravo Joe Penny, ali kae neka ga zovem J.P. Tridesetak mu je godina. Mlai je od mene. Ne mnogo, ali je mlai. Tumai mi kako se odluio latiti ovog posla, a dok pria, ne moe a da ne mlatara rukama. Samo mu se ruke tresu. Hou rei, ne moe ih smiriti. To mi se nikad prije nije dogaalo tvrdi. To da mu drhte ruke. Kaem mu da sam na njegovoj strani. Siguran sam da e prestati ta drhtavica. I sigurno hoe. Samo treba vremena. Mi smo bili tu tek nekoliko dana. Jo nismo izili iz ume. J.P-u drhte ruke a meni svaki as neki ivac moda i nije ivac, ali neto jest poinje mi se trzati rame. Gdjekad mi se l.rza vrat. Kad to pone, osue mi se usta. Tad ne mogu ni gutati. Kuim kad mi se neto sprema i htio bih to odgoditi, samo sklopiti oi i priekati dok ne proe i ne uhvati prvoga susjeda. J.P. ino/.a malo priekati.108 Raymond Carver Juer sam vidio pravi napadaj. Zgrabilo frajera koga zovu Tiny. Krupnoga debeljka, elektriara iz Santa Rose. Kau da je ovdje gotovo dva tjedna i da je preturio ono najgore. Za dan-dva e kui i sa enom e provesti Staru godinu pred televizorom. Tiny je smislio da na Staru godinu popije topli kakao i najede se kolaa. Juer ujutro inilo se, kad je siao na doruak, da je sasvim u redu. Nekako je gakao i pokazivao jednom momku kako poziva patke da mu slete ravno na glavu. Pum! Pum! opalio je Tiny i skinuo dvije. Tinvju je kosa bila mokra i zalizana postrance. Ba je iziao ispod tua. I britvom se porezao po bradi. ta onda? Gotovo je svatko u Franka Martina imao posjekotine na licu. To se dogaa. Tiny se smjestio na elo stola i stao priati o dogodovtinama s neke pijanke. Ljudi su se za stolom smijali, klimali glavom i gutali kajganu. Tiny bi togod dobacio, nacerio se i osvrnuo po stolu oekujui priznanje. Svi smo mi proivjeli sline svinjarije i gluposti, pa smo se zato i smijali. Tiny je na tanjuru imao kajganu, malo dvopeka i meda. Sjedio sam za stolom, ali nisam bio gladan. Kava je bila preda mnom. Odjednom Tinyja vie nije bilo. S treskom se prevrnuo sa stolice. Leao je naleke na podu,

sklopljenih oiju, i potpeticama bubnjao po li-noleumu. Ljudi pozvae Franka Martina. Ali je on bio ve tu. > Dva se momka spustie na pod kraj Tinvja. Jedan frajer gurne Tinyju prste u usta nastojei mu pridrati jezik. Frank Martin zaurla: Svi natrag! Tad sam opazio da nas se cijela skupina nadnijela nad Tinvja, samo piljimo i ne moemo odvojiti pogleda. Dajte mu zraka! podvikne Frank Martin. Onda pojuri u ured i pozove hitnu pomo. Tiny je danas opet s nama. Prialo se o brzom oporavku. Ujutro ga je Frank Martin kombijem dovezao iz bolnice. Tiny je zakasnio na jaja, ali je odnio kavu u blagovaonicu i ipak sjedi za stolom. Netko mu je u kuhinji isprio toast, ali ga Tiny nije okusio. Samo sjedi uz kavu i zuri u alicu. Svako malo pomakne alicu amo-tamo pred sobom. I ll.io bih ga upitali da li mu je to najavilo napadaj. Htio bih znali da li mu je srce preskoilo ili je zalupalo. Je li mu se kapak tr/an? Ali nisam i;a nila pitao. inilo se, u svakom Hluaju, da lije dit nr/.|',ov<>i;i u tome. A ja nikada nou zaboraviti to se KATEDRALA 109 dogodilo Tinvju. Stari Tiny lei na podu i batrga nogama. Tako, svaki put kad mi se javi taj mali trzaj u ramenu ili negdje drugdje, udahnem zrak i ekam kad u se nai na leima i zapiljiti se u zrak, s tuim prstima u ustima. Na svom stolcu, na prednjem trijemu, J.P. dri ruke u krilu. Ja puim i upotrebljavam staru kantu za ugljen kao pepeljaru. Sluam J. P -a kako lupeta. Tek je jedanaest prije podne, sat je i pol do objeda. Nitko od nas nije jo gladan. Svejedno jedva ekamo da uemo i posjedamo za stol. Moda i ogladnimo. O emu J. P. uope pria? O tome kako je, kad mu je bilo dvanaest godina, upao u bunar pokraj farme na kojoj je odrastao. Srea njegova da je bunar bio prazan. Ili nesrea ispravi se on osvrui se oko sebe i vrtei glavom. Priao je kako gaje tata, kad su ga otkrili u kasno popodne, izvukao uzetom. Dolje se pomokrio u hlae. U tom bunaru nauio se straha, zazivao pomo, ekao, pa opet urlao. Posve je promukao dok nije doekao kraj muka. Ali mi je rekao kako ga se boravak na dnu bunara trajno dojmio. Sjedio je na dnu i promatrao otvor bunara. Na samom je vrhu vidio krug plavog neba. Svaki as bi promaknuo bijeli oblak. Prelijetala su jata ptica i J. P.-u se inilo da lepet njihovih krila izaziva u njemu taj neobini nemir. uo je jo tota. uo je u bunaru nad glavom suanj od kojeg se bojao da mu to ne padne u kosu. Mislio je i na kukce. uo je kako vjetar huji nad bunarskim otvorom, i to ga se snano dojmilo. Uglavnom, cijeli mu je ivot postao druiji na dnu tog bunara. Ali nita nije padalo po njemu, niti zatvaralo onaj mali, plavi krug. Onda stie tata s uzetom i ubrzo se J. P. obreo u svijetu u kojem je oduvijek ivio. Priaj dalje, J. P. I onda? upitah. Kad je navrio osamnaestu ili devetnaestu, zavrio je gimnaziju i nije znao to bi sa svojim ivotom. Jednog je poslijepodneva proao kroz grad da posjeti prijatelja. Taj je frend stanovao u kui s ognjitem. J. P. i prijatelj sjedili su u njoj, pijuckali pivo i raspirivali vatru. Sluali su neke ploe. Odjednom zajei zvonce. Prijatelj pode otvoriti. Eto mlade ene, dimnjaarke, s priborom z,a ienje. U cilindru, stoje oborilo J. P-a. Ona pojasni J.P.ovu prijatelju daju ona dogovorila ienje dimnjaka. Prijatelj je pusti110 Raymond Carver unutra i nakloni se. Mlada ena nije na nj obraala pozornost. Prostre deku na ognjite i poreda svoj pribor. Nosila je propisne crne hlae, crnu koulju, crne cipele i arape. Sad je ve, nara-',' vno, morala skinuti cilindar. J.P. ree daje malne poizio dok ju je gledao. Ona obavlja posao, isti dimnjak, a J. P. i frend sviraju ploe i piju pivo. Ali je promatraju i gledaju to radi. Od vremena do vremena se J. P. i prijatelj zagledaju i cere, ili ak i namiguju. Uzviju obrvama kad gornja polovica mlade ene nestane u dimnjaku. J. P. ree daje komad za pet. Kad je zavrila posao, zamotala je stvari u deku. Od J.P.-jeva prijatelja uze ek koji su na nju bili naslovili njegovi roditelji. Tada zapita prijatelja bi li je poljubio. Smatra se da to donosi sreu napomene ona. J. P. je izvan sebe. Frend zakoluta oima. Jo se malo ludirao. Onda je, vjerojatno pocrvenjevi, poljubi u obraz. U tom je trenutku J. P. neto drugo odluio. Odloi pivo. Ustane s kaua. Prie mladoj eni koja tek to je krenula prema izlazu. A mene? upita je. Ona ga pogleda. J. P. kae daje uo srce kako mu lupa. Saznao je da se mlada ena zove Roxy. Jasno odvrati Roxy. Zato ne? Imam ja poljubaca u rezervi. I utisne mu vrst cjelov ravno u usta i onda poe. A moj J. P, brz kao munja, jurne za njom na trijem. Pridri joj premreena vrata na trijemu. Sie s njom niza stube i dalje na cestu, gdje je ona parkirala svoj kombi. Nije vie vladao sobom. Nita mu drugo na svijetu nije bilo vano. Znao je da e sresti neku pred kojom e mu zaklecati noge. Jo je utio kako mu gori njen poljubac na usnicama. J. P. nije bio naisto to se zbiva. Bio je pun uvstava koja su ga nosila tamo-amo. Otvori joj stranja vrata kombija. Pomogne joj ugurati stvari u auto. Hvala ree mu ona. Onda on propenta kako bi je rado opet vidio. Bi li koji put pola s njim u kino? Nekako mu je sinulo to e raditi u ivotu. elio je postati to i ona. elio je biti dimnjaar. Ali joj to nije otvoreno rekao. Ka/,(( J. P. daje stavila ruke na kukove i dobro ga pogledala. Onda je nala poslovnu posjetnicu na prednjem sjedalu kombija. Diidno mu ju. I napomeno:

KATEDRALA 111 Nazovi ovaj broj iza deset naveer. Popriat emo. Sad moram ii. Stavi cilindar na glavu i odmah ga skine. Jo jednom pogleda J. P-a. Oito joj se svidjelo to je vidjela, jer se ovaj put i nasmijei. Vidio je da na obrazu ima mrlju. Napokon ue u kombi, zatrubi i odveze se. A poslije? upitah. Nemoj sada prestati J. P. Zbilja me zanimalo. Ali sluao bih ga i da je nastavio o tome kako je jednoga dana poeo bacati potkove. Sino je padala kia. Oblaci se nadnijeli nad breuljke s dru-ge strane doline. J. P. se nakalje i pogleda brijege i oblake. u-pne podbradak. Onda nastavi priu. Roxy se poela sastajati s njim. I malo-pomalo uspio ju je nagovoriti da joj se pridrui u poslu. Ali Roxy se skompala s ocem i bratom i imala posla koliko hoe. Ne treba im nitko drugi. Uostalom, tko je taj kit J. P.? Kakav J. P.? Upozorili su je neka pazi to radi. Tako su ona i J. P. povemeno odlazili u kino. Gdjekad i na ples. Ipak joj se najvie udvarao pokuajima da zajedniki iste dimnjake. Prije nego to su se i snali, pria J. P., poeli su smiljati kako da uvrste vezu. Napokon su to i izveli, vjenali su se. J. P.-jev novi punac prihvati ga za ravnopravna ortaka. Za godinicu je Roxy dobila bebu. Ona naputa dimnjaarstvo. Bar se vie ne bavi tim poslom. Ubrzo dobiva drugo dijete. J. P.u je sad dvadeset i pet. Kupuje kuu. Kae da je sretan svojim ivotom. Sretan sam bio kako se stvari razvijaju kae. Imao sam sve to sam elio. Imao sam enu i djecu i radio sam to sam elio cijeli ivot. Ali s nekog razloga tko zna zato radimo ono to radimo? sve vie pije. Dugo vremena pije pivo i nita drugo. Bilo kakvo pivo nije vano. Tvrdi daje pivo mogao piti dvadeset i etiri sata dnevno. Pio j(! pivo i naveer dok je gledao TV. Naravno daje koji put popio i neto ee. Ali samo kad bi odlazili izvan grada, ili kad su doma imali drutvo. Onda doe trenutak, ne zna zato, kad s piva prijee na din i tonik. I onda naveer, kad sjedi pred telkom, i po-lije veeri! produi sa dinom i tonikom. Uvijek je u ruci imao112 Ravmond Carver au dina i tonika. Kae da mu se zbilja sviao okus. Poslije posla poeo je svraati na pie, prije nego bi se vratio doma, da jo malo popije. Onda je poeo preskakati veere. Jednostvano ne bi doao. Ili bi doao, ali nije htio nita jesti. Bife mu je uvijek bio pun. Ponekad bi uao kroz vrata i bez pravog razloga zavitlao torbu za objed kroz dnevnu sobu. Kad bi se Roxy razvikala na njega, okrenuo bi se i ponovo iziao. Pomaknuo je vrijeme cuge u rano poslijepodne, dok bi jo morao biti na poslu. Kae mi daje svako jutro poinjao s ponekim piem. Svoj bi jutarnji obrok slistio prije nego bi oprao zube. Onda bi popio kavu. Na posao bi u torbici za objed ponio termosicu votke. J. P. ne prestaje priati. Naprdsto zanijemi. Sto se dogaa? Ovo mi pomae da se opustim. Zaboravljam na vlastito stanje. Zaas upadnem: Ma nemoj, k vragu! Daj nastavi, J. P. On cupka podbradak. I ubrzo nastavi priati. J. P. i Roxy dolaze ve u prave sukobe. Mislim fizike sukobe. J. P. kae da ga je jednom udarila akom u lice i slomila mu nos. Vidi pokazuje mi. Ba ovdje. Pokazuje mi trag na prijevoju nosa. Slomila mi je nos. Uzvratio joj je istom mjerom. Iaio joj rame. Drugi joj je put rasjekao usnicu. Tukli su se pred djecom. Situacija im je izmicala iz ruku. Ali je on nastavio piti. Nije mogao prestati. Niti ga je to moglo zaustaviti. ak ni kad su mu Roxyn stari i brat zaprijetili da e ubiti boga u njemu. Rekli su Roxy da uzme klince i zbrie, ali je Roxy ustvrdila daje to njezin problem. Ona se sama uvalila u to i sama e to rijeiti. Sad se J. P. posve smirio. Pogrbio ramena i zavalio se na stolicu. Promatra automobil kako juri cestom izmeu naeg mjesta i breuljaka. Velim ja: Htio bih uti priu do kraja, J. P. Daj nastavi! Ne znam dalje ree i slegne ramenima. Hajde, hajde! kaem ja. Hou rei neka samo nastavi. 'Ajde dalje, J. P.! Jednog je dana pokuala srediti stvar, tumai J. P., span-avi se s prijateljem. J. P. nije mogao shvatiti kako stie, uz kuu i klince. Gledam ga, zaprepateni nam. On je odrastao ovjek. KATEDRALA 113 Ako ti je stalo do toga velim nae si vremena. Mora si nai vremena. J. P. zaklima glavom. I ja mislim tako sloi se sa mnom. U svakom sluaju, on je sve saznao to o Roxynom frajeru i poizio je. Uspio je Roxy skinuti vjenani prsten s prsta. A kad ga se dokopao, klijetima gaje za icu razrezao na komadie. Bogme, straan tos! Tom su prilikom imali nekoliko okraja. Kad se sutradan vozio na posao, zaustavili su ga zbog pijanstva. Ostao je bez vozake dozvole. Vie ne moe na posao kombijem. Tako to, kae on. Prije tjedan dana ve je pao s krova i slomio palac na ruci. Drugi put e slomiti i vrat, kae.

Bio je kod Franka Martina da se otrijezni i da smisli kako ivot vratiti u koloteinu. Ali on ovdje, kao i ja, nije bio protiv svoje volje. Nismo bili pod kljuem. Mogli smo otii kad hoemo. Alije preporueno da ostanemo bar tjedan dana, a dva tjedna ili mjesec dana, kako rekoe, usrdno se savjetuje. Kako rekoh, ve sam drugi put bio kod Franka Martina. Kad sam pokuao unoviti ek za tjedno primanje, Frank mi je rekao: O blagdanu uvijek teko ide. Moda bi bilo bolje da ovaj put pokuate dulje ostati? Recimo dva tjedna. Razmislite o tome! Nita ne morate odmah odluiti posavjetova me on. Drao je palac na eku i ja ga potpisah. Onda ispratih prijateljicu do prednjih vrata i oprostih se. Zbogom ree ona i odgega se kroz dovratak, pa na trijem. Kasno je poslijepodne. Odmaknem zastor i pogledam kako odlazi kolima. U mojem autu. Pijana je. Ali sam pijan i ja, i nita ne mogu. Odlazim do velikog stolca kraj radijatora i sjedam. Neki momci diu poglede s televizora. Onda se vrate onome to su gledali. Ja sjedim na svom mjestu. Od vremena do vremena pogledam to se dogaa na ekranu. Kasnije se poslije podne razjapie ulazna vrata i J.P.-a une-Moe dva krupna momka, njegov punac i urjak, kako sam poslije ustanovio. Oni su odveli J. P.-a kroz dnevnu sobu. Stariji frajer upie J.P.-a i dade ek Franku Martinu. Onda dva kii.;i odvukoe J.P.-a na kat. Mislim da su ga strpali u krevet.114 Rajmond Carver Ubrzo se stariji i mlai kit spustie i uputie prema izlazu. inilo se da im je glavni cilj da se to prije izgube odavde. Kao da ne mogu doekati da od svega operu ruke. Ne zamjeram im. Ni govora, k vragu! Ne znam kako bih se ja ponaao da sam im u koi. Dan i pol kasnije J. P. i ja susreemo se na prednjem trijemu. Rukujemo se i raspravljamo o vremenu. J.P. ima napad drhtavice. Sjedimo s nogama na ogradi. Zavalimo se na stolce kao da smo se izili proluftati, kao da se spremamo raspriati o ptiarima. Tad J. P. nastavi svoju priu. Hladno je, ali nije prehladno. Malo je oblano. Frank Martin izie da popui cigaru. U pulo'veru je zakopanom do grla. Frank je Martin onizak i zbijen. Ima kovravu sijedu kosu i malu glavu. Glava mu je presitna za ostatak tijela. Frank Martin stavi cigaru u usta i stoji ruku prekrienih na prsima. Mulja cigaru po ustima i gleda preko doline. Stoji kao profesionalni boksa, kao netko tko zna rezultat borbe. J. P. se ponovo smiri. Ja bacim cigaretu u hamper za ugljen, i zagledam se u J. P.-a koji jo klizi niza svoj stolac. J. P. podie ovratnik. "Do vraga, to se dogaa?" pitam se ja. Frank Martin iri ruke i otpuhuje iz cigare. Puta dim iz usta. Onda podie bradu prema brdima i veli: Jack London je neko imao veliku kuu s druge strane ove doline. Ba tamo prijeko, iza tog zelenoga brijega u koji gledate. Samo ga je ubio alkohol. To vam je pouka. Ipak je on bio znaajniji ovjek od bilo koga meu nama. Ali ni on nije mogao savladati napast. Gleda Frank opuak cigare. Dogorjela je. Baci je u hamper. Ako vi, momci, dok ste ovdje, elite to itati, proitajte njegovu knjigu Zov divljine. Znate li koju mislim? Ako elite to itati, imamo je unutra. To vam je o ivotinji koja je napola pas, napola vuk. Prodika je gotova zavri on, podigne hlae i spusti pulover. Idem ja unutra ree. Vidimo se o ruku. Osjeam se kao bubica kad je on u blizini kaza J. P. Tako djeluje na mene da se osjeam kao bubica J. P. zavrti glavom. Onda domctne: Jack London. Kakvo ime! Volio bih se tako zvati. Umjesto ovoga kako se zovem. KATEDRALA 115 Prvi put me je ovamo gore dovela moja ena. Tad smo jo bili zajedno i pokuavali se srediti. Dovela me ovamo i sat-dva ostala ovdje, privatno razgovarajui s Frankom Martinom. Onda je otila. Ujutro je Frank Martin uao i rekao: Moemo ti pomoi. Ako eli nau pomo i ako nas bude sluao to ti kaemo. Samo to ja nisam znao mogu li mi oni pomoi ili ne mogu. Dio je mene elio pomo. Ali je drugi dio bio protiv. Ovaj me je put dovezla moja djevojka. Ona je i vozila moj auto. Dovezla nas je kroz oluju. Cijelim smo putem pili pjenuac. Kad smo stigli pred kuu, oboje smo bili pijani. Htjela me izbaciti, okrenuti se i odmah otii kui. Imala je posla. Jedna je od obveza bila i to to je sutradan morala na posao. Bila je tajnica. Imala je gala posao u firmi elektronskih dijelova. Imala je i brbljavog sina, iparca. Htio sam da u mjestu uzme sobu, da prenoi i onda ode kui. Ne znam je li unajmila sobu ili nije. Nemam pojma o njoj otkako me dovela uz prednje stube, uvela u ured Franka Martina i rekla: Pogodite tko je stigao. Ali nisam se ljutio na nju. U prvom redu, ona nije imala pojma u to se upustila kad je ponudila da ostanem s njom poto je moja ena zatraila da je napustim. Bilo mi ju je ao. alio sam je to je ba na Badnjak dobila bris na Papu i to novosti nisu bile vesele. Opet e morati k lijeniku, i to ubrzo. Takve su loe vijesti bile dovoljan razlog da ponemo piti. I na Boi smo jo bili pijani. Morali smo na klopu u restaurant, jer njoj nije bilo do kuhanja. Nas dvoje i njen maloljetni lajavi sin pootvarasmo nekakve darove i onda odosmo u gostionicu blizu kue. Nisam bio gladan. Naruio sam juhu i toplu trudlu. Uz juhu sam popio bocu vina. I ona je popila malo vina. Onda smo preli na Bloodv Mary. Iduih sam nekoliko dana jeo samo slane oraie. Ali sam popio masu viskija. Napokon sam joj rekao: Srce, mislim da je najbolje da stanem na loptu. Bolje da .;<' vratim k Franku Martinu.

Ona pokua pojasniti sinu daje neko vrijeme nee biti i da << sc> morati sm prehranjivati. Ali kad smo ve izlazili, mali se I.-ijuvhc prodere nn nas. Vikao je:116 Raymond Carver 'Odite k vragu! Nemojte se vraati. Da bar poginete! Zamislite derana! Prije nego smo izili iz grada, rekao sam joj da stane pred trgovinom mjeovite robe, pa sam nam kupio pjenuca. Na drugom se mjestu zaustavismo da nabavimo plastinih aa. Tu poku-pismo i vreicu peene piletine. Uputismo se k Franku Martinu po najgoroj kii i oluji, cugajui i sluajui glazbu. Ona je vozila. Ja sam se brinuo za radio i pie. Pokuavali smo od svega napraviti mali provod. Ali smo bili i tuni. Imali smo onu peenu piletinu, ali je nismo ni okusili. Nadam se da je itava stigla kui. Vjerujem da bih uo, da nije. Ali mi nije telefonirala, ni ja njoj. Moda je ve saznala to novo o svom zdravlju? A opet, moda nije saznala nita. Moda je bila greka posrijedi. Moda je rije o tuem briu. Ali je ona imala moj auto, a ja stvari u njenoj kui. Znao sam da emo se, prije ili kasnije, sresti. Ovdje su udarali u starinsko seljako zvono da nas pozovu na obrok. J. P. i ja ustajemo sa stolaca i ulazimo. Vidimo kako nam para izlazi iz usta dok govorimo. t Na Silvestrovo pokuavam ujutro nazvati enu. Nitko se ne javlja. O.K. Pa i da nije O.K., to bih mogao poduzeti? Kad smo posljednji put telefonski razgovarali, prije dva tjedna, vikali smo jedno na drugo. Svata sam joj rekao. Pijanico! rekla je i spustila slualicu. Ali sad sam htio s njom razgovarati. Trebalo je neto uiniti s mojom imovinom. Ipak je i kod nje jo bilo mojih stvari. Jedan je kit ovdje od onih koji vole putovati. Leti on i u Europu, i jo ponekud. Tako bar tvrdi. Posrijedi je biznis, kako kae. Isto tako tvrdi da vodi rauna o piu, i nikako mu nije jasno zato je uope kod Franka Martina. ak se i ne sjea kako je dospio ovamo. Smije se tome kako se ne sjea. Svakome se ponekad smrkne tumai on. To nita ne dokazuje. Nije pijan, kae nam a mi sluamo. To su teke optube tvrdi on. Takva naklapanja mogu potkopati nadu i najboljem ovjeku. Dodaje da mu se, kad bi pio samo viski s KATEDRALA 117 vodom, bez leda, nikada ne bi smrklo. Led, koji ti tutnu u au, kriv je za sve. Koga ti zna u Egiptu? upita me on. Meni mogu mnogi tamo dobro doi. Na Staru godinu Frank Martin za veeru posluuje odreske s peenim krumpirom. Meni se vraa tek. Poistim sve u tanjuru i jo bih jeo. Zirkam na Tinvjev tanjur. K vragu, on je jedva dotaknuo klopu. Tiny nije vie onaj stari Tiny. Jo mu je odrezak u tanjuru. Jadni je kit planirao da veeras bude doma. Planirao je biti u kunoj haljini i papuama, piljiti u telka i drati enu za ruku. Sad se boji otii. Razumijem ga. Kad te jednom udari kap, znai da te eka i druga. Tiny nije govorio nikakvih novih ludorija o sebi otkako se to dogodilo. Mirno je sjedio i sve drao za se. Pitam ga mogu li pojesti njegov odrezak, i on mi gurne tanjur. Poneki smo jo budni, sjedimo uokolo i gledamo Times Squ-are, kad se pojavi Frank Martin sa svojom tortom. Nosi je uokolo i svima nam je pokazuje. Znam da je nije on pravio. Torta je iz pekarnice. Alije svejedno torta. Golema, bijela torta. Poprijeko se na njoj prostire natpis: Sretna nova godina, iz dana u dan. Neu ja nikakve glupe torte veli kit koji obilazi Europu i jo neka mjesta. Gdje je ampanjac? pita i smije se. Svi prelazimo u blagovaonicu. Frank Martin zaree tortu. Ja sjedim kraj J. P.-a. J. P. pojede dvije krike pa pije Coca Colu. Pojedem kriku a drugu zamotam u ubrus, mislei na budunost. J. P. pali cigaretu sad mu ne dru ruke i kae mi da mu sutra dolazi ena, na prvi dan nove godine. Sjajno velim ja. Klimnem glavom. Liem glazuru s prsta. To je dobra vijest, J. P. Upoznat u vas kae mi on. Drago mije slaem se. Poelimo jedan drugome laku no. Sretnu Novu godinu. Ubrusom omatam prste. Rukujemo se. Prilazim telefonu, ubacujem deset centa, pa nazivam enu i ni njen raun. Ali mi se ni ovaj put nitko ne javlja. Sjetim se da nazovem prijateljicu, okreem joj broj i shvaam da mi se s njom i ne razgovara. Vjorojat.no je kod kue i gleda isti program na loloviziji kao i ja. U svakom sluaju, ne elim s njom razgovarati.118 Raymond Carver Mislim da je ona dobro. A ako s njom nije to u redu, ne elim o tome nita znati. Poslije doruka iznosimo J. P. i ja kavu na trijem. Nebo je vedro, ali je prehladno za pulovere i jakne. Pitala me moe li dovesti djecu ree J. P. Rekao sam joj da klince mora ostaviti doma. Shvaa? Boe moj, ne elim svoje klince ovdje gore. Sluimo se kantom za ugljen kao pepeljarom. Gledamo na drugu stranu doline gdje je neko ivio Jack London. Jo pijemo kavu kad dolazi auto prema kui.

 To je ona! kae J. P. Odlae alicu na stolac. Ustaje i silazi niza stube. Vidim enu kako zaustavlja kola i potee runu. Vidim kako joj J. P. otvara vrata. Gledam kako ona izlazi i kako se grle. Skrenem pogled. Onda ih opet gledam. J. P. je uzima za ruku i uspinju se stubama. Taje ena razbila jednom ovjeku nos. Rodila je dvoje djece i poprilino se napatila, ali voli ovjeka koji je dri za ruku. Ustajem sa stolca. Ovo je moj prijatelj predstavlja me J. P. eni. uj, ovo je Roxy. Roxy prihvaa moju ruku. Visoka je, zgodna ena u pletenoj kapi. Sjeam se to mi je J, P. ispriao o ljubavniku i klijetima za icu. Ne vidim vjenanog prstena. Mislim kako je sigurno negdje u komadima. Ruke joj iroke a prsti s velikim zglobovima. Ova ena moe stisnuti aku ako ba treba. uo sam za vas reknem. J. P. mi je ispriao kako ste se upoznali. Neto je spominjao dimnjak. Je, dimnjak sloi se ona. Sigurno nije mnogo ni ispriao priklopi ona. Kladim se da nije sve ispriao ree i nasmije se. Vie ne moe ekati, ruku polae J. P.-u oko ramena i cjeliva ga u obraz. Drago mi je to sam vas upoznala govori ona. A je li vam rekao da je on najbolja metla u poslu? Ma daj, Roxy ree J. P. Dri ruku na kvaki. Rekao mi je da jo sve nauio od vas velim ja. KATEDRALA 119 Dobro, to je zbilja istina potvrdi ona. Ponovo se smije, ali kao da misli o neem drugom. J. P. okrene kvaku. Roxy mu poloi ruku na njegovu. Joe, ne bismo li na ruak u grad? Mogu li te nekamo odvesti? J. P. se nakalje. Doda: Nema jo ni tjedan dana. Skida ruku s kvake i prinosi prste bradi. Mislim da bi im bilo drago da jo neko vrijeme ne izlazim odavde. Moemo i ovdje popiti kavu. predloi. Izvrsno sloi se ona. Opet ne skida pogleda s mene. Drago mi je da je Joe stekao prijatelja. I da sam vas upoznala . veli ona. Polako odlaze unutra. Znam da je to blesavo, ali drugo mi ne preostaje. Roxy velim. Oni zastaju na vratima i gledaju me. Treba mi sree velim. Ozbiljno. Poljubac bi mi ve pomogao. J. P. obara pogled. Jo dri kvaku iako su vrata otvorena. Okree kvaku tamo-amo. A ja gledam nju. Roxy se naceri: Ja vie nisam dimnjaarka veli. Ve dugo godina. Ali, jasno da u vas poljubiti. 5 Prilazi mi. Hvata me za ramena ja sam krupan ovjek i utisne mi cjelov u usta. : , ., , ... Je li dobro? Sjajno rekoh. Nita, nita kae ona. Jo me dri za ramena. Gleda me ravno u oi. Sretno veli mi i puta me. Vidimo se, prijatelju dobacuje mi J. P. Sirom otvara vrata i oni ulaze unutra. Sjedim na prednjem stubitu i palim cigaretu. Gledam to .sam uradio i udunem ibicu. Hvata me. Poelo je jutros. Ujutro s;im htio neto popiti. Muno je to, ali nisam spominjao J. P.-u. Pokuavam misliti na neto drugo. Razmiljam o dimnjaarima sve one prie koje sam uo od J.P.-a kadli, tko zna zato, ponem misliti o kui u kojoj Ham neko ivio sa enom. Na toj kui nije bilo dimnjaka, pa ne120 Raymond Carver znam to me podsjetilo na nju. Ali se kue sjeam, i kako smo u njoj ve bili koji tjedan kad sam jednog jutra zauo kako vani netko grebe. Bila je nedjelja ujutro i jo mrano u spavaoj sobi. Jedino je kroz prozor dopiralo blijedo svjetlo. Osluhnuo sam. uo sam kako neto strue po vanjskom zidu. Skoio sam iz kreveta da pogledam to je posrijedi. Boe! ree ena i sjedne u krevetu zabacujui kosu s lica. To je gospodin Venturini ree. Zaboravila sam ti rei. Rekao mije da e doi danas oliiti kuu. Rano ujutro. Dok ne bude prevrue. Posve sam zaboravila smije se ona. Vrati se u krevet, srce! To je samo on. Odmah u pristajem. Odmiem zastor s prozora. Vani stari ovac u bijeloj kuti stoji uz ljestve. Sunce upravo izlazi nad brdima. Starkelja se i ja zagledasmo jedan u drugoga. Taj je ovjek u bijeloj kuti zapravo gazda. Ali mu je kuta prevelika. I treba se obrijati. A na glavu je nabio kapu za baseball da sakrije elu. "K vragu", mislim ja, "nije li udan taj stari ovac?" I preplavi me val sree to ja nisam on to sam ja ja, sa svojom enom u spavaoj sobi. On die palac prema suncu. Toboe brie elo. eli mi dati ' do znanja da nema vremena na bacanje. Stari se prdonja ceri. Tad mi svie da sam gol. Pogledam se odozgo nadolje. Pogledam njega i slegnem ramenima. to je drugo oekivao? Moja se ena smije. Doi zapovijeda mi. Vraaj se u krevet. Smjesta. Isti as. Vraaj se u krevet.

Okanim se zastora. Ali stojim i dalje pred prozorom. Vidim kako starkelja sam sebi klima glavom kao da hoe rei: "'Ajde, sinko, vrati se u krevet. Razumijem ja tebe." Natee iltkapu. Tad se prihvaa posla. Uzima hamper. Poinje se uspinjati ljes-tvama. Naslanjam se leima na stubu iza sebe i prebacujem nogu preko noge. Moda u jo poslije podne ponovo pokuati nazvati /.mm. A onda u okrenuti drugi broj da vidim to ini je s prijateljicom Siimo du mi se ne javi onaj njen lajavi klinjo. Kad je KATEDRALA 121 nazovem, nadam se da e se on negdje vani baviti onim ime se ve bavi kad nije kod kue. Pokuavam se prisjetiti jesam li ikad proitao ijednu knjigu Jacka Londona. Ne mogu se sjetiti. Ali u gimnaziji sam proitao neku njegovu priu. Zvala se Naloiti vatru. Frajer se u Yukonu smrzava. Zamislite, on e se zbilja smrznuti ako ne uspije zapaliti vatru. Na vatri moe osuiti arape i druge stvari, i ugrijati se. Naloi vatru, ali se onda vatri neto dogodi. Na nju pada puna grana snijega. Gasi se. U meuvremenu zahladi. Sputa se no. Vadim sitni iz depa. Prvo u pokuati nazvati enu. Ako se javi, poelljet u joj sretnu Novu godinu. To je sve. Nikakve frke. Neu ni podii glas. ak ni ako krene u napad. Pitat e me odakle zovem, i morat u joj rei. Neu joj spominjati nikakve novogodinje odluke. S tim nema ale. Kad porazgovorim s njom, nazvat u prijateljicu. A moda i prvo nju nazovem? Samo se nadam da mi se nee javiti klinjo.

Bok, duo rei u kad se ona javi. Ja sam. ELJEZNIKA POSTAJA Johnu Cheeveru ena se zvala gospoica Dent, a ve je prije te iste veeri bila uperila pitolj u ovjeka. Prisilila gaje da klekne na prljavo tlo i preklinje je da ga potedi. Dok su mu iz oiju navirale suze a prsti skupljali lie, drala je ovjeka na nianu i rekla mu sve o njemu. Nastojala gaje prisiliti da shvati kako ne moe gaziti po tuim osjeajima. Da se nisi maknuo! zapovijedala je, iako je ovjek samo od straha micao nogama. Kad je izgovorila sve to joj je palo na um da mu kae, stavila mu je nogu za vrat i gurnula mu lice u prljavtinu. Tad je vratila pitolj u torbicu i vratila se na eljezniku postaju. Sjedila je na klupi u praznoj ekaonici, s torbicom u krilu. Putnika je blagajna bila zatvorena; nikoga nije bilo u blizini. (Jak je i parkiralite pred postajom bilo prazno. Zaustavila je pogled na velikom zidnom satu. Nastojala je ne misliti na onoga ovjeka, i kako bi se ponaao prema njoj da je dobio to je elio. Ali je znala da e dugo pamtiti kako je propitao na nos kad je pao na koljena. Udahnula jo, sklopila oi i oekivala da uje vlak.124 Raymond Carver Otvorie se vrata ekaonice. Uoe dvoje ljudi i gospoica Dent baci pogled na njih. Jedna osoba bijae starac sijede kose, s bijelom svilenom kravatom; druga je bila sredovjena gospoa podmazanih oiju, narumenjenih usta, u ruiastoj pletenoj haljini. Naveer je bilo zahladnjelo, ali nijedno nije nosilo ogrtaa, a starac je bio i bez obue na nogama. Zastali su na vratima, oito iznenaeni to su uope nekoga zatekli u ekaonici. Gradili su se i ponaali kao da nisu razoarani njenom nazonou. ena neto dobaci starcu, ali gospoica Dent nije razumjela stoje ena rekla. Par ue dublje u dvoranu. Gospoici se Dent inilo da iz njih zrai uurbanost, reklo bi se da su odnekud hitro odjurili i jo nisu uspjeli o tome porazgovoriti. A moglo bi biti, inilo se gospoici Dent, i da su se podnapili. ena i sijedi starac pogledae na sat, kao da e od njega to saznati o svome stanju, ili o tome to im je initi. I gospoica se Dent zagleda u sat. U ekaonici nije nigdje nita obavjetavalo o dolasku i odlasku vlakova. Ali ona je bila spremna ekati koliko god treba. Znala je da e, bude li dovoljno ekala, vlak ve naii i ona se u nj popeti, pa e se odvesti s ovoga mjesta. Dobra veer pozdravi starac gospoicu Dent. Pomislila je kako je on to izgovorio kao da je obina ljetna veer a on ugledan stari ovjek u cipelama i veernjem odijelu. Dobra veer odvrati gospoica Dent. ena je u pletenoj haljini pogleda znakovito, kako bi upozorila gospoicu Dent da nije sretna to ju je zatekla u ekaonici. Strac i ena sjedoe na klupu tono nasuprot mjestu gdje se bila smjestila gospoica Dent. Motrila je kako starac malko povlai koljena na hlaama uvis i onda prebacuje nogu preko noge i klatara nogom u arapi. Iz depa na koulji izvadi kutiju cigareta i cigarpic. Onda posegne u dep na hlaama. Nemam vatre dobaci eni. Ja ne puim odvrati ena. Mislila sam, ako zna ita o meni, da bar to zna. Ako ba mora zapaliti, moda ona ima upalja? ena podigne bradu i otro pogleda gospoicu Dent. Ali gospoica Dent zavrti glavom. Blie privuo torbicu. Sastavi koljena i prstima stisne torbicu.

KATEDRALA 125 I tako, nemam ni ibica ree sijedi starac. Jo jednom provjeri u depu. Tad uzdahne i izvue cigaretu iz cigarpica. Vrati i cigaretu u kutiju. Cigarete i cigarpic strpa u dep na koulji. ena progovori na jeziku koji gospoica Dent nije razumjela. Mislila je da bi to mogao biti talijanski. Brza paljba zvuala je kao rijei kakve je ula da ih u filmu izgovara Sophia Loren. Starac zavrti glavom. Zna da te ne mogu razumjeti. Prebrzo govori za mene. Mora usporiti. Mora govoriti engleski. Ne razumijem te potui se on. Gospoica Dent pusti torbicu i premjesti je iz krila na klupu pokraj sebe. Zapilji se u ruku torbice. Nije znala to joj je initi. Bila je ovo mala ekaonica, i bilo joj je mrsko pomisliti da iznenada ustane, preseli se i sjedne negdje drugdje. Oima potrai sat. Ja ne mogu doi k sebi od one bande idiota ree ena. Nevjerojatno! Nemam rijei za to, Bogo moj! Izgovorivi to, ena zavrti glavom. Klone na klupu kao da je premorena. Digne pogled i naas se zagleda u strop. Starac uze svilenu kravatu meu prste i stade polako gore-dolje trljati tkaninu. Otkopa gumb na koulji i ugura kravatu u njedra. inilo se da misli o neemu drugome dok se ena raspriala. Menije ao one djevojke govorila je ena. One jadnice koja je sama u kui punoj bedaka i gadova. Nje mi je zbilja ao. A ona e za sve to platiti! Drugima nee biti nita. A najmanje onome kretenu koga zovu kapetan Nick! On ni za ta nije odgovoran. Njemu nee biti nita zakljui ena. Starac podigne oi i osvrne se po ekaonici. Neko je vrijeme piljio u gospoicu Dent. Gospoica mu Dent preko ramena pogleda kroz prozor. Vani je vidjela svjetiljku na visoku stupu, obasjavala je prazno parkiralite. Sklopila je ruke u krilu i nastojala misliti na svoje brige. Ali nije mogla da ne uje to ti ljudi priaju. Ja samo neto znam ree ena. Jedino me ta die-vojka zanima. Sto me briga za ostatak bagre! Njihov se cijeli ivot uvodi na caf au lait, nn dragocjenu vicarsku okoladu i one126 Raymond Carver KATEDRALA 127 proklete papige. Njima nita drugo nita ne znai nastavi ena, to njih briga? Nee mi biti ao ako tu bandu vie nikada ne vidim. Shvaa me? Naravno da te shvaam odvrati starac. Jasno. On stavi stopala na pod i drugu nogu prebaci preko koljena. Ne sekiraj se zbog toga. "Ne sekiraj se zbog toga", kae on. Zato se ne pogleda u ogledalo? ree ena. Ne brini se ti za mene ree on. Gore su mi se stvari ve dogaale, pa sam jo ovdje. Spokojno se nasmije i zavrti glavom. Ne brini se ti za mene. Kako da se ne brinem za tebe? ree ena. Tko bi se drugi brinuo za tebe? Hoe li se za tebe brinuti ova enska s takom? zapita ona zastavi u govoru da dobro pogleda gospoicu Dent. Pitam to ozbiljno, amico mio. Daj se samo pogledaj! Gospode Boe, da mi se ne mota ve toliko toga po glavi, ovaj bih as dobila ivani slom. Reci mi tko bi se brinuo za tebe kad ne bih ja? Ozbiljno te pitam. Toliko zna ree ena pa mi lijepo odgovori. Sijedi se starac osovi na noge, pa ponovo sjedne. Samo se nemoj ze mene brinuti opet e on. Brini se za nekoga drugog. Brini se za curu i kapetana Nicka, ako ti se ba brine. Bila si u drugoj sobi kad je on rekao: "Ne mislim ja ozbiljno, ali sam zaljubljen u nju." Tako je tono rekao. Znala sam ja to me eka prodere se ena, sklopi prste i prinese ih sljepooicama. Znala sam ja da e mi neto ovako dobaciti! Ali nisam ni iznenaena. Uope nisam. Vuk dlaku ne mijenja. Nita tonije nije nikad reeno. ivot te ui. Ali kad e ti doi k sebi, stara budalo? skree mu ona. Da nisi ti ma-zga koju prvo treba malko tresnuti meu oi? O Dio mio! Zato se ne pogleda u ogledalo? dobaci mu ena. I dobro se pogledaj, kad ve gleda. Starac ustane sa stolice i ode do pitke vode. Stavi ruku za lea, odvrno pipu i sagne se da se napije. Onda se uspravi i otare sudlanicom bradu. Stavi obje ruke za leda i ushoda se ekaonicom kao da je na etalitu.

Alije gospoica Dent primijetila kako on oima prelazi pod, prazne klupe i pepeljare. Shvati da trai ibice, i bje joj ao to nema ibibice uza se. ena se okrene da prati pogledom starevo kretanje. Podie glas kad ree:

 Frigani Kentucky pilii na sjevernom polu! Pukovnik San-ders u jelenskom kouhu i izmama. To je tos! Bio je to vrhunac! Starac nita ne odgovori. Nastavi kruiti po prostoriji i zaustavi se pred prednjim prozorom. Stajao je pred prozorom, s rukama na leima, gledajui prazno parkiralite. ena se okrene gospoici Dent i potegne tkaninu pod pazuhom. Kad drugi put budem htjela gledati privatne filmove o Point Barrowu u Aljaski, i o tamonjim eskimskim uroenicima, potrait u njih. Boe moj, nema im ravnih! Neki ljudi zbilja ne znaju za mjeru! Poneki bi neprijatelje htjeli ubiti dosadom. Ali trebalo je to vidjeti. ena se ustro zagleda u gospoicu Dent kao da joj se ova odvaila usprotiviti. Gospoica Dent uze torbicu i stavi je u krilo. Zagleda se u sat koji se kretao vrlo polako, ako se uope i kretao. Vi ne govorite mnogo ena e gospoici Dent. Ali kladim se da biste mnogo mogli rei, samo kad bi vas tko pokrenuo. Zar ne? Ali vi ste prefrigani. Radije ne otvarate svoja fina mala usta dok se drugi raspadaju od klafranja. Tiha voda. Ne zovete li se tako? upita je ena. Kako vas zovu? Dent. Alija vas ne poznajem ree gospoica Dent. Do vraga, naravno da ni ja ne znam vas! odsijee ena. Ne znam vas, i nije mi ni stalo da vas upoznam. Sjedite tu i mislite to hoete. To nita ne mijenja na stvari. Alija znam to ja mislim, a to je da tu neto nije u redu. Starac napusti svoje mjesto kraj prozora i izae. Kad se trenutak kasnije vratio, cigareta mu je gorjela u cigarpicu i vidjelo si; da je bolje volje. Uspravio se u leima i isturio bradu. Sjedne uz onu enu. Naao sam ibice ree on. Kutija je ibica leala uz mini iiihnjak. Nekome je sigurno ispala.128 Raymond Carver Zapravo si ti sretne ruke ree ena. To je plus u tvom stanju. Ja sam toliko uvijek znala o tebi, ako drugi i nisu. ' Vana je srea. Mlada gospoice, kladim se da ste u ivotu svata iskusili i u mnogo emu pogrijeili. Znam da jeste. Odaje to izraz na vaem licu. Ali vi utite o tome. Samo se vi i dalje drite tako, nemojte nita govoriti. Pustite nas da priamo. Ali ete i vi ostarjeti. Onda ete imati o emu priati. ekajte da doivite moje godine. Ili njegove doda ena i pokae palcem na starca. Boe sauvaj! Ali sve vas to eka. Sve u svoje vrijeme. ak ne morate vrijeme ni traiti. Ono vas samo nade. Gospoica Dent ustane s klupe i ode prema pitkoj vodi s torbicom u ruci. Napije se iz pipe i okrene se da ih opet pogleda. Starac je popuio cigaretu. Uzme opuak iz cigarpica i spusti ga pod klupu. Kucne cigarpicom o dlan, puhne u usnik i vrati ci-garpic u dep na koulji. Sad i on obrati pozornost na gospoicu Dent. Upre pogled u nju i stade ekati kao i ona ena. Gospoica se Dent spremala progovoriti. Nije znala odakle da pone, ali je pomislila kako moe poeti priu o tome kako u torbici ima pitolj. Mogla bi im ak kazati i daje noas malne ubila ovjeka. Ali u taj as zaue vlak. Prvo pitaljku, a onda signalni zveket, dok se brklja sputala na raskriju. ena i sijedi starac ustadoe s klupe i uputie se prema vratima. Starac otvori vrata svojoj suputnici i laganom kretnjom pokaza gospoici Dent da poe pred njim. Ona pritisne torbicu sprijeda uz bluzu i produi za starijom enom. Vlak se jo jednom oglasi zvidaljkom, jo uspori i zaustavi se pred postajom. Svjetlo lokomotive gore-dolje proara prugu. Dva vagona koja su tvorila ovaj mali vlak bila su dobro osvijetljena, tako da su njih troje na peronu lijepo vidjeli daje vlak gotovo prazan. Ali to ih nije iznenadilo. Bili su iznenaeni to u ovo vrijeme vide ikoga u vlaku. Nekoliko putnika u vlaku provirie kroz prozore i zaudie se to vide ljude na peronu, kako se spremaju ui u vlak u ovo doba noi. Po kakvom su se to poslu uputili u no? Bilo je ono vrijeme kad treba misliti na poinak. Kuhinje1 po kuama na brijegu iznad postaje bilo su vir ciste i uredno; pranje suda odavno obavljano, svi pnmHi na svom mjestu, None su svjetijko sjale KATEDRALA 129 po djejim sobama. Poneka iparica jo moda ita kakav roman, pri emu prstima uvija kovre kose. Ali se televizija polako gasi. Muevi se i ene, na svoj nain, pripremaju na poinak. Pet-est putnika, sjedei sami u ona dva vagona, zurili su kroz prozor i udili se onima troje na peronu. Vidjeli su kako se debelo naminkana sredovjena ena, u ruiastoj pletenoj haljini, uspinje u vlak. Iza nje ue mlaa ena u ljetnoj bluzici i suknji, nosei torbicu. Slijedio ih je stari ovjek koji se kretao polako i drao dostojanstveno. Starac je bio sijed i imao bijelu, svilenu kravatu, ali nije bio obuven. Putnici su oito mislili da su to troje koji se ukrcavaju zacijelo zajedno; i bili su uvjereni da, ma kakav im noas bijae posao, nije sretno zavren. Ali putnici su u ivotu sretali i neobinije sluajeve. Dobro su znali da u ivotu ima svakakvih sluajeva. Nije ovdje, ini se, bilo ipak tako zlo kako moe biti. Stoga se nisu posebice ni osvrtali na troje ljudi koji su prolazili prolazom i smjetali se na sjedala ena i sijedi starac jedno uz drugo, mlada ena s torbicom nekoliko sjedala iza njih. Naprotiv, putnici su se zapiljili u postaju i ponovo zaokupili svojim brigama, onime to ih je morilo prije ove eljeznike postaje. Kondukter promotri prugu. Onda se obazre u smjeru odakle je doao vlak. Podie ruku i svjetiljkom dade znak strojovoi. Taj je znak strojovoa i ekao. Okrene brojanik i spusti polugu. Vlak krene. Isprva se polako kretao,

a onda ubrza. Kretao se sve bre dok napokon opet ne pojuri kroz mrani krajolik a blistavi mu vagoni osvjetljavali eljezniki nasip. ' ,Groznica Oarlvleu je bilo teko. Cijelo mu je ljeto bilo teko, otkako gaje na poetku lipnja napustila ena. Ali sve donedavno, nekoliko dana prije negoli e preuzeti nastavu u srednjoj koli, Carly-leu nije trebala dadilja. On je sam bio dadilja. Svakog se dana i noi brinuo o djeci. Mama im je, kako im je protumaio, otputovala na dugi put. Debbie, prva dadilja koju je naao, bila je punana devetna-estogodinjakinja iz velike obitelji koja je Carlvleu tvrdila da je djeca vole. Ponudila je nekoliko preporuka. Olovkom ih je zapisala na papiru iz notesa. Carlvle uzme papiri, presavije ga i stavi u dep na koulji. Ree joj da sutradan ima sastanke. Rekao je da sutra ujutro moe poeti raditi kod njega. Odvratila je: U redu. Shvatio je da poinje novo ivotno razdoblje. Eileen je bila otila dok je Carlvle jo ispisivao svjedodbe. Rekla je da odlazi u junu Kalifoniju gdje e samostalno poeti nov ivot. Otila je s Rie.hardom Hoopesom, Carlvleovim kolegom iz kole. Hoopes je bio nastavnik drame i obuavao je napuhavanje stakla, na vri-j-omo oito posvravao svojo poslove, pokupio svoje stvari i na132 Raymond Carver brzinu s Eileen napustio grad. Kad je ve dugo i muno ljeto bilo gotovo za njim pa se spremao ponovo preuzeti nastavu, Carlvle napokon usmjeri napore na to da pronae dadilju. Prvi mu poku- ' aji nisu bili uspjeni. U oaju da pronae nekoga bilo koga uzeo je Debbie. Isprva je bio sretan to se djevojka uope odazvala na njegov poziv. Prepustio joj je kuu i djecu kao da su roaci. Tako mu nitko i nije bio kriv, osim sam sebi, uz vlastiti nehaj bio je uvjeren to se prvoga tjedna rano vratio iz kole i parkirao uz kola sa dvije velike flanelaste kocke koje su visile s retrovizora. U udu je ugledao svoju djecu kako se, u musavoj odjei, igraju s ogromnim psom koji je bio tolik da im je mogao odgristi ruke. Sin Keith je tucao i plakao. Ki arah zacmizdri kad ga ugleda kako izlazi iz auta. Sjedili su u travi i pas im je lizao ruke i lica. Pas zarei na nj i malo ustukne kad Carlvle pohrli k djeci. Podigne Keitha, a zatim i arah. S djetetom pod svakom rukom, uputi se u kuu. U kui je gramofon tako tretao da su prozori vibrirali. U dnevnoj sobi tri derana skoie na noge s mjesta na kojima su sjedili oko stola za kavu. Stol je bio pun pivskih boca a u pepeljarama su gorjele cigarete. Iz sterea je urlao Rod Stewart. Na kauu je, uz jo jednoga derana, sjedila debela Debbie. Za-buljila se u Carlvlea s tupom nevjericom kad je uao u dnevnu -sobu. Debeloj je djevojci bila raskopana bluza. Podvila je bila noge i puila cigaretu. Dnevna je soba bila puna dima i glazbe. Debela su djevojka i njen prijatelj bre-bolje sili s kaua. Samo malo, gospon Carlvle rekla je Debbie. Da vam objasnim. Nita vi ne objanjavajte odbrusi joj Carlvle. Gubite se k vragu! Svi odreda. Prije nego vas izbacim. Jo vre prigrli djecu. Dugujete mi za etiri dana izvali debela djevojka pokuavajui zakopati bluzu. Jo joj je u prstima bila cigareta. Pepeo je padao s cigarete dok se pokuavala zakopati. Danas se ne rauna. Za danas mi niste nita duni. Gospon Carlvle, inae nije bilo ovako. Svratili su samo da posluaju tu plou. Shvaam, Debbio ree joj i spusti djecu na sag. Ali su mu se onn (Ir/.nhi oko notfu i promatrala drutvo u dnevnoj sobi. KATEDRALA 133 Debbie ih promotri i lagano zavrti, glavom kao kao da ih nikada nije vidjela. K vragu, van! zaurla Carlvle. Smjesta! Gubite se. Svi odreda. Ode do ulaznih vrata i razdrlji ih. Deki se ba nisu previe urili. Pokupili su pivske boce i polako krenuli prema vratima. Ploa Roda Stewarta jo je svirala. Jedan deran napomene: To je moja ploa. Nosi je! vikne Carlvle i zakorai prema deku, a onda zastane. Ne dirajte me, moe? Da me niste taknuli upozori ga deko. Prie gramofonu, odigne ruku, gurne je otraga i skine plou dok se postolje jo okretalo. Carlvleu su se tresle ruke. Ako ona kola za minutu tono za minutu ne nestanu ispred kue, zvat u policiju. Smuilo mu se i zavrtjelo u glavi od bijesa. Vidio je, zbilja je vidio kako mu svjetlati igraju pred oima. ujte, vidite da odlazimo, je 1' u redu? Idemo pripomene deko. Izali su jedno za drugim. Vani se tusta djevojka malko spo-taknula. Carlvle je vidio kako je stala i prinijela ruke licu. Tako je stajala na prilazu kui cijelu minutu. Onda je jedan djeak gurne otraga i zovne po imenu. Ona spusti ruke i smjesti se na stranje sjedalo u kolima. Tata e vas presvui u isto obea Carlvle djeci nastojei odluno govoriti. Onda idemo na pizzu. to velite na pizzu? Gdje je Debbie? upita ga arah. Otila je ree Carlvle.

Naveer, poto je djecu spremio u krevet, nazove Carol, ensku iz kole s kojom se u posljednji mjesec dana sastajao. Ispria joj to se dogodilo s dadiljom. Djeca su mi bila na dvoritu s nekim velikim psom priao joj je. Pas je bio velik kao vuk. Dadilja je bila u kui s hr-134 Raymond Carver pom svojih frendova, huligana. Na sav je glas urlao Rod Stevvart, nisu ga skidali s gramofona dok su se moja djeca vani igrala s tim groznim cuckom. Pritisnuo je sljepooice prstima i nije ih s njih skidao dok je govorio. Za miloga Boga ree Carol. Jadni moj dragi, ba mi je ao. Glas joj je bio nejasan. Zamiljao ju je kako puta slualicu da joj klizne niz bradu, kao to je najradije razgovarala telefonski. Vidio je kako to radi. To joj je bila navika koja mu je ila malo na ivce. eli li da doe k njemu? pitala ga je. Ona bi. Misli da bi to bilo najbolje. Nazvala je svoju sestru. Onda e se dovesti k njemu. Spremna je. Ne smije se bojati rei kad mu treba panje, ree. Carol je bila jedna od tajnica u ravnateljevu uredu u koli gdje je Carlvle predavao likovnu umjetnost. Bila je rastavljena i imala jedno dijete, ivanoga desetogodinjeg klinca koga je otac nazvao Dodge, po marki automobila. Ne, ne treba odvrati Carlvle. Ali hvala. Hvala, Carol. Djeca su u krevetu, a ini mi se da bih se udno osjeao kad bih veeras imao goste. ;'.. ;;*; Nije navaljivala. Dragi, ao mi je to se to dogodilo. Ali jasno mi je da vee-r ras eli biti sam. To potujem. Sutra se vidimo u koli. uo je kako oekuje da on jo to kae. To mi je druga dadilja u nepunih tjedan dana napomene on. Poizio sam ve. Dragi, nemoj dopustiti da te to mui ree ona. Ve e neto iskrsnuti. Ja u ovoga vikenda pomoi da nae nekoga. Sve e biti u redu, vidjet e. Jo ti jednom hvala to si mi pri ruci kad te trebam kaza on. Ti si jedina od njih milijun, da zna. Laku no, Carlvle ree ona. Kad je spustio slualicu, bilo mu je ao to nije smislio neto pametnije od onoga to je sad rekao. U ivotu jo nije tako razgovarao. Nisu oni imali ljubavni odnos, ne bi ga on tako nazvao, ali ju je volio. Znala je da mu je teko i nije postavljala zahtjeve. Poto jo Eileen otila u Kalifoniju, Carlvle je, prvog mjeseca, provodio svuku budnu minutu s djucom. Slutio je du je to posljedica KATEDRALA 135 udarca koji im je nanijela, ali nije htio djecu putati s oka. Oito ga nije zanimalo druiti se s drugim enama, a sad mu se inilo da ga nikada to i nee zanimati. Osjeao se kao da je u koroti. Dane je i noi provodio s djecom. Kuhao je za njih sam nije imao teka prao im je i glaao odjeu, vozio ih u prirodu gdje su brali cvijee i jeli sendvie umotane u votani papir. Vodio ih je u robnu kuu i davao im da biraju to ele. Svakih su nekoliko dana odlazili u park, ili u knjinicu, ili u zooloki vrt. Uzimali su sa sobom suhi kruh u zolooki vrt da hrane patke. Naveer, prije nego bi ih pokrio za poinak, itao bi im Ezopa, Hansa Christia-na Andersena, brau Grimm. Kad se mama vraa? pokatkad bi ih neko od njih upitalo usred bajke. Brzo odgovarao je. Za koji dan. ujte sad ovo. Onda bi doitao priu do kraja, poljubio ih i ugasio svjetlo. A kad bi usnuli, obilazio je sobe po kui, uvjeravajui sam sebe da e se Eileen, uistinu, prije ili kasnije vratiti. U iduem bi dahu izgovorio: Nikad te vie ne elim vidjeti. Nikad ti ovo neu oprostiti, kujo luda! Da bi za koju minutu ve govorio: Vrati se, ljubavi, molim te! Volim te i trebam. Trebaju te i djeca. Ljetos bi katkad nou zaspao pred televizorom i probudio se pred upaljenim aparatom s ekranom punim snijega. U tom je razdoblju mislio da se dugo, moda i nikad, nee vidjeti ni s jednom enom. Nou, sjedei pred televizorom sa zaklopljenom knjigom ili asopisom kraj sebe na kauu, esto je mislio na Eileen. Mislei na nju, sjeao joj se slatkog smijeha, ili ruke kojom ga je gladila po vratu kad bi se potuio da ga boli. U takvim bi se trenucima, inilo mu se, mogao rasplakati. Pomislio je kako se obino ovakve stvari dogaaju samo drugima. Upravo prije nezgode s Debbie, kad je popustila zabrinutost i jad, nazvao je neki ured za zapoljavanje i progovorio o svojim nevoljama i potrebama. Netko je pribiljeio neto i obeao da e mu se telefonski javiti. Rekli su mu da nema mnogo ljudi koji ele obavljati kuanske poslove i jo uvati djecu, ali e oni ve nai nekoga. Nekoliko dana prije nego to se morao javiti na posao i na upise, ponovo je nazvao i rekoe mu da e rano ujutro doi netko k njemu.136 Raymond Carver Pojavila se tridesetpetogodinja ena dlakavih ruku i izga-enih cipela. Rukovala se i sluala ga kako govori a da ga nijednom rijeju ne upita za djecu ak ni kako se zovu. Kad ju je odveo u stranji dio kue gdje su se djeca igrala, punu je minutu naprosto utke buljila u njih. Kad se napokon nasmijeila, zapazio je da nema jednog

zuba. arah ostavi olovke i ustane da mu prie i stane uz njega. Uzela je Carlvlea za ruku i zagledala se u enu. I Keith je piljio u nju. Onda se vratio bojicama. Carlvle zahvali eni na vremenu to ga je na njih potroila i ree da e ostati u kontaktu. Poslije podne prepie broj s karte privrene pribadaom za oglasnu plou u robnoj kui. Netko se nudio da bude dadilja. Podaci na zahtjev. Carlvle je nazvao broj i dobio onu debelu djevojku Debbie. Ljetos je Eileen poslala djeci nekoliko dopisnica, pisama i svojih fotografija i nekoliko vlastitih crtea perom i crnilom koje je izradila otkako je otila. Slala je Carlvleu duga, brbljava pisma u kojima ga je molila da shvati ovaj njen sluaj sluaj ali je tvrdila daje sretna. Sretna. Kao da Carlvle misli daje srea sve u ivotu! Pisala mu je da e on, ako je zaista voli, kao to tvrdi da je voli a i ona, da se ne zaboravi, voli njega da e valjda shvatiti i prihvatiti stvari kakve jesu. Pie mu tako: "Ono to je zaista spojeno, nita ne moe nikad rastaviti!" Carlvle nije znao govori li to ona o svojoj vezi ili o svom nainu ivota, ondje u Kaliforniji. Mrzio je rije spojeno. Kakve to ima veze s njima dvoma? Zar misli da su oni neka udruga? Pomislio je da je Eileen poizila kad ovako pie. Jo jednom proita taj odlomak, a onda zguva pismo. Ali za nekoliko sati izvue pismo iz smea kamo ga je bio bacio, i poloi ga uz ostale dopisnice i pisma u kutiju na policu u ostavi. U njenoj je omotnici bila njena fotografija u veliku, mekanu eiru i u kupaem kostimu. Tu je bio i crte olovkom ene na obali rijeke, u prozranoj haljini, zgrbljenih ramena, a rukama zaklanja oi. To je bila Eileen, kako .se inilo Carlvleu, u nastupu oaja zbog nastalo situacije. U .srednjoj je koli ona zavrila likovnu unijotnoHt i, premda je pristala udati se za nj, nije se odrekla KATEDRALA 137 nauma da uini neto sa svojom nadarenou. Carlvle joj je rekao da on drugo i ne bi elio. Ona je to duna prema samoj sebi, tvrdio je. Bila je duna prema njima oboma. U ono su se vrijeme voljeli. Zna da jesu. Nije mogao zamisliti da bi ikad ikog volio kao nju. A osjeao je i da ona njega voli. A onda, nakon osam godina braka, Eileen ga je ostavila. Tome je ona, kako kae u pismu, oduvijek stremila. Porazgovorivi s Carol, zavirio je da pogleda djecu koja su spavala. Onda ode u kuhinju i nalije si pie. Pomiljao je da nazove Eileen i s njom porazgovori o nevoljama s dadiljama, ali odustane od toga. Imao je njen telefonski broj, pa i pripravljenu adresu, jasno. Ali zasad ju je samo jednom nazvao i nije joj napisao nijedno pismo. Dijelom to je bio zbunjen tim stanjem, dijelom stoje bio bijesan i ponien. Jednom, u poetku ljeta, nakon nekoliko pia, nazvao ju je usprkos ponienju. Na telefon se javio Richard Hoopes. Richard mu ree: Bok, Carlvle kao da je jo Carlvleov prijatelj. Zatim, kao da se neeg sjetio, doda: Samo asak, moe? Eileen gaje upitala: Carlvle, kako si? Kako klinci? Priaj mi o sebi. Rekao joj je da su klinci u redu. Ali prije nego je uspio to dodati, prekinula gaje i ubacila: Znam ja da su oni u redu. Ali kako si ti? Tada je razvezala o tome kako joj je prvi put, poslije dugo vremena, u glavi sve na svom mjestu. Zatim je htjela razgovarati o njegovoj glavi i o njegovoj karmi. Ona je ve pogledala kakva mu je karma. Samo to se nije popravila, rekla mu je. Carlvle ju je sluao jedva vjerujui svojim uima. Napokon ree: Moram sad ii, Eileen. I spusti slualicu. Telefon je poslije zvonio jo koju minutu, ali gaje pustio da zvoni. Kad je prestao zvoniti, skine slualicu i ostavi je visiti dok mu ne doe vrijeme za poinak. Htio ju je i sad nazvati, ali se bojao. Jo mu je nedostajala i elio joj je vjerovati. elio joj je uti glas onako mio, siguran, ne onako manijakalan kao posljednjih mjeseci ali kad bi okrenuo njen broj, mogao bi slualicu podii Richard Hoopes. Carlvle je znao da vie ne eli uti glas toga ovjeka. Richard mu je tri godine bio kolega i, kako h Carlvleu inilo, nekakav prijatelj.138 Raymond Carver Bar je s kim Carlvle imao poruati u kolskoj kantini, sluati ga kako govori o Tennesseeju Williamsu ili o fotografijama Ansela Adamsa. A ak ako se javi i Eileen, mogla bi opet navaliiti s nje- " govom karmom. Dok je tako sjedio, s aom u ruci, nastojei se prisjetiti kako je to biti oenjen i prisan s nekom osobom, zazvonio je telefon. Digao je slualicu, na vezi je zaumio neki zvuk i, jo prije nego to se predstavila, znao je daje Eileen. Ba sam mislio na tebe ree Carlvle i odmah poali to je to rekao. Gle! Osjeala sam ja da ti misli na mene, Carlvle. Vidi, i ja sam mislila na tebe. Zato sam te i nazvala. On duboko udahne. Ona gubi pamet. Toliko mu je bilo jasno. Nastavila je govoriti: Sluaj me dobro ree. Glavni razlog to sam te nazvala jest to to mi je jasno da si upravo sad u neprilici. Ne pitaj o emu je rije, ali ja znam. ao mije, Carlvle. Ali ima pomoi. Jo ti treba dobra kuanica i dadilja u jednoj osobi, je 1' tako? Joj, ima takva ba u susjedstvu. Oh, moda si ve naao nekoga, i to je fino, ako jesi. Ako si to sredio, neka bude tako. Ali, uj, ako si jo uvijek tamo u takvoj neprilici, znam enu koja je u svoje vrijeme radila za Richardovu majku. Rekla sam Richardu o moguem problemu i on se prihvatio toga. Zna li to je poduzeo? Slua li me? Nazvao je mamu koja je neko drala tu enu da joj vodi kuanstvo. ena se zove gospoa Webster. Ona se brinula za Richardovu majku prije nego to joj se doselila teta sa kerkom. Richard je, preko majke, uspio dobiti broj. Danas je razgovarao s gospoom Webster. Takav je Richard. Veeras e te nazvati gospoda Webster.

Moda te ve jutros nazove. Jedno ili drugo. U svakom sluaju, ponudit e ti svoje usluge ako ih treba. Moda ih treba, nikad se ne zna. Pa makar ti je dananje stanje u redu, to se nadam da jest, ali bi ti danas-sutra mogla zatrebati. Shvaa to hou rei? Ako ne isti as, drugi put. U redu? Kako su klinci? to rade? Djeca su dobro, Eileen. Spavaju ree on. Moda joj je morao reci da se svaku no uspavaju plaem. Pitao se bi li joj rekao istinu da nisu piluli za nju dva tjedna. Odluio je nita n<> rei. KATEDRALA 139 Zvala sam ve prije, ali je bilo zauzeto. Rekla sam Richardu da moda razgovara sa svojom prijateljicom nasmije se Eileen. Razmiljaj o pozitivnim stvarima. Zvui depresivno priklopi ona. Moram ii, Eileen. Skidao je slualicu s uha i prekidao vezu. Alije ona jo govorila: Daj pusu Keithu i arah. Reci im da im aljem jo slika. Reci im svakako. Neu da zaborave da im je mati slikarica. Moda jo nije velika slikarica, ali to nije vano. Ipak je, zapamti, slikarica. Vano je da to ne zaborave. Carlvle ree: Rei u im. Richard ti kae bok. '! Carlvle nita ne ree. Samo je u sebi odvratio bok. Stoje mislio time rei? Onda dometne: Hvala to si zvala. Hvala to si razgovarala s tom enom. S gospoom Webster? Da. Bolje da se sad skinem s telefona. Neu da ti curi lova. Eileen se nasmije. Samo je novac u pitanju. Novac nije vaan, osim stoje neophodno sredstvo za razmjenu. Ima vanijih stvari od novca. Ali ti to ve i sam zna. Drao je slualicu pred sobom. Gledao je u tu spravu iz koje je izlazio njen glas. Carlvle, tvoja e se situacija popraviti. Znam da hoe. Moda misli da sam poludjela, ili tako neto kaza ona. Ali upamti to ti velim. to da upamtim? Carlvle je pitao sam sebe u strahu da nije propustio neku njenu rije. Primakne blie slualicu. Eileen, hvala to si nazvala ree. Moramo biti u kontaktu napomene Eileen. Sve nam veze moraju biti otvorene. Mislim da je ono najgore prolo. Za nas oboje. I ja sam patila. Ali izvui emo iz ivota to nam pripada, nas oboje, pa emo na kraju postati Jai. Laku no ree on i vrati slualicu na mjesto. Onda promotri telefon. (!ek;n> je. Nije ponovo zazvonio. Ali za sat vremena lelefon pozvoni. On digne .slualicu.140 Raymond Carver Gospon Carlvle. Bio je to glas neke starice. Vi mene ne znate, ja sam supruga Jima Webstera. Trebala sam vam se javiti. Gospoda Webster. Pa, da ree on. Sjeti se da je Eileen spominjala tu enu. Gospoo Webster, biste li mogli ujutro doi ovamo? Rano. Recimo u sedam sati? Nita lake odvrati starica. U sedam sati. Molim vas vau adresu. Volio bih da se mogu pouzdati u vas pripomene Carlvle. U mene se moete pouzdati ree ona. Ne mogu vam rei koliko mi je to vano ree Carlvle. Ne brinite odvrati starica. Sutradan ujutro, kad zazvrnda budilica, nastojao je ostati budan i produiti san. Sanjao je neto o seoskoj kui. I o vodopadu. Netko, ne zna tko, nosio je cestom neto. Moda je to bila izletnika koara? Nije mu bilo neugodno u snu. U snu je vladao osjeaj lagode. Napokon se prevrne i neto pritisne da prestane zvrndanje.t Jo je malo leao u krevetu. Tad ustane, ugura noge u papue i ode u kuhinju pristaviti kavu. Obrije se i obue za cijeli dan. Onda sjedne za kuhinjski stol uz kavu i cigaretu. Djeca su jo bila u krevetu. A za pet je minuta ve naumio staviti na stol kutije itarica i servirati posude i lice, pa otii u sobu da ih probudi za doruak. Zbilja nije vjerovao da e se starica, koja ga je sino nazvala, pojaviti rano ujutro kako je obeala. Odluio je ekati do osam i pet, a onda nazvati i zatraiti slobodan dan i pobrinuti se da u knjizi zaista nae pogodnu osobu. Prinese alicu kave ustima. Tada je zauo lomljavu na ulici. Pusti alicu i ustane od stola da pogleda kroz prozor. Mali se teretnjak dovukao pred njegovu kuu. Kabina se tresla dok je auto radio u leru. Carlvle izie na prednja vrata, otvori ih i mahne. Odmahne mu stara ena i ispadne iz vozila, Carlvlo primijeti kako hg voza nagnuo i nestao pod ploom s instrumentima. Terottvjak zajei, jo se jednom strese i KATEDRALA 141 Gospodine Carlvle? upita starica i polako se uspne uzbrdicom nosei veliku torbu. Gospoo Webster doeka je on. Uite. Je li to va mu? Pozovite ga unutra. Ba sam skuhao kavu.

 Ne treba napomene ona. On ima termosicu. Carlvle slegne ramenima. Otvori joj vrata. Ona ue i rukovae se. Gospoa se Webster nasmijei. Carlvle klimne glavom. Prijeoe u kuhinju. Trebate li me danas? upita ga ona. Samo da dignem djecu ree on. Volio bih da se upoznate prije nego to odem u kolu. To bi bilo dobro sloi se ona. Osvrnula se po kuhinji. Odloila je torbu na sunicu. Hoete da dovedem djecu? upita je on. Treba mi mi-nuta-dvije. U tren oka dovede djecu i upozna ih s njom. Jo su bili u pidamama. arah je trljala oi, Keith je bio posve budan. Ovo je Keith pokae Carlvle. A ova je moja arah. Primaknuo je njezinu ruku i obratio se gospoi Webster. Vidite da im netko treba. Treba nam netko u koga se moemo pouzdati. Bit e daje u tome na problem. Gospoa Webster pristupi djeci. Zakopa gumb na Keitho-voj pidami. Makne kosu sa curiina lica. Prepustili su joj se. Djeco, vie nita ne brinite! Gospodine Carlvle, sve e biti u redu. Bit e nam dobro. Pustite nas dan-dva da se upoznamo, to je sve. A ako ja ostajem, zato ne biste gosponu Websteru dali znak da je sve u redu? Samo mu mahnite s prozora dobaci ona i opet se posveti djeci. Carlvle stupi u erker i odmakne zastor. Starkelja je motrio kuu iz kabine teretnjaka. Ba je prinosio termosicu ustima. Carlvle mu mahne, a ovjek odmahne slobodnom rukom. Carlvle je gledao kako sputa prozor malog teretnjaka i prolijeva ostatak iz alice. Onda se ponovo zavue pod ofersku plou Carlvle je pomislio da sastavlja neke ice i ubrzo se teretnjak upali i pone tresti. Starac ubaci motor u brzinu i odmakne se od rubnjaka. Carlvle se okrene od prozora. 142 Raymond Carver Gospoo Webster ree drago mi je to ste ovdje. I meni, gospodine Carlvle uzvrati ona. Idite vi sad ; na posao, da ne zakasnite! Ne brinite ni za ta. Bit emo mi u redu. Je 1' da, klinci? Djeca potvrdno klimnue. Keith joj se jednom rukom drao za haljinu. Palac druge ruke stavio je u usta. Hvala vam ree Carlvle. Osjeam se zbilja sto posto bolje. Zaklima glavom i naceri se. Osjeao je kako mu se nadimlju prsa, i poljubi oboje djece na rastanku. Ree gospoi Webster kad mu se moe nadati, obue ogrta, jo se jednom oprosti i izie iz kue. Prvi put u nekoliko mjeseci inilo mu se da mu je pao kamen sa srca. Vozei se u kolu, sluao je glazbu na radiju. U poetku nastave povijesti umjetnosti, posvetio se dijapozitivima bizantskih slika. Strpljivo je tumaio nijanse detalja i motiva. Isticao je emotivnu snagu i vrijednost djela. Ali tako je opirno pokuavao nepoznate umjetnike smjestiti u njihovu drutvenu sredinu da su poneki uenici poeli strugati cipelama pot podu ili se iskaljavati. Tog su dana obradili jedva treinu jedinice. Jo je govorio kad je ve zazvonilo. U drugom razredu, na satu akvarela, osjeao se neuobiajeno mirno i nadahnuto. Ovako, ovako govorio je upravljajui im rukom. Njeno. Kao da die na papiru. Samo dotie. Eto, tako. Jasno? govorio je i osjeao kako sam sebe upoznaje. Vana je samo naznaka govorio je vodei Sue Colvin kist. Slobodno grijei dok ne ispadne kao da je namjerno. Shvaa? Dok se pomicao u repu za ruak, u kolskoj blagovaonici, ugledao je Carol nekoliko mjesta pred sobom. Platio joj je obrok. Nestrpljivo je ekao da mu ispadne zajedniki raun. Carol je ve bila odmakla preko polovice prostorije prije nego ju je sustigao. Uhvatio ju je za ruku ispod lakta i poveo do praznog stola kraj pro/.ora. Boe, Cnrlvle roe mu kad .sjedoe. Dohvati au ledenog uju. Hi hi je Mvn im imena n licu, .Josi li vidio kako nas je pogledala KATEDRALA 143 gospoa Storr? to je to s tobom? Svi e saznati. Ona otpije ledenoga aja i odloi au. K vragu i gospoa Storr odsijee Carlvle. uj, da ti neto kaem. Duo, osjeam se svjetlosnu godinu bolje nego juer u ovo doba. Gospode Boe! dometne. Sto se dogodilo? upita ga Carol. Reci mi, Carlvle. Premjesti vonu zdjelicu na drugi kraj pladnja i naspe sira na pagete. Ali nita ne okusi. ekala je da on nastavi. Reci mi to je bilo. Ree joj za gospou Webster. ak i za gospodina Webstera. Kako ovjek mora spojiti struju da upali teretnjak. Carlvle je jeo tapioku dok je govorio. Onda smae kruh s enjakom. Iskapi Carolin ledeni aj prije nego je shvatila to to radi. Ti si poizio, Carlvle napomene ona pokazujui mu glavom na pagete na njegovu tanjuru koje nije ni dirnuo. On zavrti glavom.

 Boe moj, Carol. Gospode Boe, osjeam se divno, kui? Osjeam se bolje nego cijeloga ovog ljeta. Stia glas. Veeras dolazi k meni, je 1' da? Podvue ruku pod stol i stavi je na njeno koljeno. Ona se ponovo zarumeni. Podie pogled i osvrne se po sobi. Ali nitko nije na njih obraao pozornost. Brzo zaklima glavom. Tad i ona podvue ruku pod stol i dotakne njegovu. Tog je popodneva zatekao pospremjenu i urednu kuu, a djecu u istoj odjei. U kuhinji su Keith i arah stajali na stolcima i pomagali gospoi Webster spravljati kolae od umbirova tijesta. Sari nije padala kosa na lice nego ju je pridravala kapa. Tata! povikala su djeca sretna kad su ga ugledala. Keith, arah otpoe on. Gospoo Webster, ja sam... ali mu nije dala dovriti. Sjajno smo proveli dan, gospodine Carlvle zabrza gospoda Webster. Obrie prste o pregau koju je nosila. Bila je to stara pregaa, s plavim vjetrenjaama na njoj, i pripadala je Eileen. Divna su vam djeca. Ba su vam prava blagodat. Istinska blagodat.II 144 Raymond Carver Ne znam to bih rekao. Carlvle je stajao pokraj sunice i gledao kako na njoj arah mijesi tijesto. Osjeao je miris um-bira. Skine ogrta i sjedne za kuhinjski stol. Odrijei kravatu. Danas je bio dan upoznavanja pojasni gospoa Web-ster. Za sutra imamo druge planove. Mislim da emo u park. Moramo iskoristiti ovo lijepo vrijeme. Sjajna ideja sloi se Carlvle. Sjajno. Izvrsno. Bravo, gospoo Webster. Na kraju u staviti kolae u penicu, a onda e ve stii i gospodin Webster. Niste li vi rekli u etiri sata? Ja sam mu rekla da doe u etiri. Carlvle klimne glavom, srce mu se razgalilo. : Nazivao vas je danas netko ree ona i prie slivniku sa zdjelom za tijesto. Zvala je gospoa Carlvle. Gospoa Carlvle ponovi on. ekao je da gospoa Web-ster moda jo neto doda. Da. Ja sam se predstavila ali ona kao da se zaudila to me ovdje zatekla. Rekla je nekoliko rijei djeci. Carlvle pogleda Keith i arah, ali oni nisu obraali pozornosti. Slagali su kolae na novom plehu. * Gospoa Webster proslijedi. Ostavila je poruku. ekajte, zapisala sam, ali mislim da sam je i zapamtila. Rekla je: "Recite mu tako je, sjeam se da se sve jednom dogodi." Mislim da sam tono upamtila. Kae da ete vi to ve razumjeti. Carlvle se zagleda u nju. uo je vani teretnjak gospodina Webstera. Evo gospodina Webstera ree ona i skine pregau. Carlvle klimne glavom. Ujutro u sedam? upita ga ona. Izvrsno ree on. I jo vam jednom hvala! To je voeri okupao oboje djece, obukao im pidame i onda im jo cit,;io. Sasluao je njihove molitvo, uukao ih u pokrivae i ugasio Kvjot.lo. Bilo je gotovo ovat sali. Smijeao je sobi pie i H'lodno Iclovi/iju dok nije zuuo kako KATEDRALA 145 Carolina kola dolaze pred kuu. Oko deset, kad su ve zajedno leali u krevetu, zazvoni telefon. Opsuje ali ne ustane da digne slualicu. Telefon je i dalje zvonio. Moda je vano pridigne se Carol. Moda je to moja sestra. Ona ima broj. To je moja ena odvrati Carlvle. Znam da je ona. Ona gubi razum. Neu se javljati. Svakako moram prilino brzo otii upozori ga Carol. Danas je bilo zbilja divno, srce! Pogladi ga po licu. Bila je polovica polugodita. Gospoda je Webster bila u njega gotovo est tjedana. U tome je razdoblju Carlvleov ivot proao kroz mnoge mijene. Ponajprije se bio pomirio sa injenicom daje Eileen otila zauvijek i da se, kako mu se inilo, ne pomilja vratiti. Prestao je snatriti da bi se to moglo dogoditi. Jedino je nou, kad nije bio uz Carol, elio da napokon nestane ljubavi koju je jo osjeao prema Eileen i prestane se muiti pitanjem zato se to uope dogodilo. Ali su uglavnom i on i djeca bili sretni, cvali su pod paskom gospode Webster. Poslije je ve stekla naviku da im priredi ruak i dri ga, topla, u penici, dok se on ne vrati iz kole. Uao bi u kuu za mirisom dobroga jela koji se irio iz kuhinje i zatekao Keitha i Saru kako pomau prostrijeti stol za objed. Gdjekad bi ak i zapitao gospou Webster da li bi bila voljna raditi i prekovremeno, subotom. Sloila se, pod uvjetom da ne mora doi sve do podne. U subotu ujutro, kako je rekla, morala je obaviti i neke poslove za gospodina Webstera, pa i svoje. Tih bi dana Carol ostavila Dodgea s Carlvleovom djecom, sve pod paskom gospoe Webster, a Carol i on bi se odvezli u selo na ruak. inilo se da ivot poinje iznova. Iako se Eileen nije javljala od onoga poziva prije est tjedana, sad je ve bio kadar misliti na nju bez srdbe i bilo kakvih drugih osjeaja bliskih suzama.

U koli su ba bili pri kraju srednjeg vijeka i pribliavali se gotici. Renesansa je jo bila podaleko, dolazila je tek iza boinih f'erija. Ba se u tome razdoblju Carlvle razbolio. Preko noi, ini se, prsa mu se stegla i glava ga poela boljeti. Ukrutili mu se146 Ravmond Carver zglobovi. Kretao se kao pijan. Glavobolja je postala nesnosna. Probudio se s njom u nedjelju i ve htio pozvati gospou Webster da nekamo odvede djecu. Bila su divna prema njemu, donosila mu ae soka i malo koka kole sa sodom. Ali se on nije mogao brinuti o njima. Drugog je dana bolesti jedva uspio doi do telefona i javiti u kolu da je bolestan. Osobi koja je digla slualicu rekao je kako se zove, koji mu je razred, odjel, kakva mu je bolest. Onda je preporuio Mela Fishera kao svoga zamjenika. Fi-sher je bio ovjek koji je tri-etiri dana u tjednu slikao apstraktna ulja, esnaest sati na dan, ali nije prodavao, ak ni pokazivao svoje radove. Bio je Carlvleov prijatelj. Zovnite Mela Fishera ree,Carlyle eni s druge strane ice. Fishera ponovi. Vrati se u krevet, zavue pod pokrivae i utone u san. U snu je uo kako vani radi teretnjakov motor i kako praska kad se motor gasi. Poslije je uo glas gospoe Webster ispred spavae sobe: Gospon Carlvle? Da, gospoo Webster. Neobino mu je zvuao vlastiti glas. Nije otvarao oi. Danas sam bolestan. Nazvao sam kolu. Ostat u danas u krevetu. Shvaam. Nita ne brinite ona e. Ja se ovdje za sve brinem. Sklopio je oi. Zapravo mu se, negdje izmeu sna i jave, uinilo da uje kako se vanjska vrata otvaraju i zatvaraju. Osluhne. Vani je u kuhinji uo kako je neki ovjek neto apnuo i odmaknuo se stolac od stola. Ubrzo je uo i djeje glasove. Malo kasnije ne zna koliko je vremena prolo uo je gospou Webster pred vratima. Gospon Carlvle, da pozovem lijenika? Ne treba, sve je u redu odvrati on. ini mi se samo da je gadna prehlada. Sav gorim. ini mi se da sam previe pokriven. I pretopio je u kui. Moda da ugasite pe? Uskoro zauje kako djeca u dnevnoj sobi razgovaraju s gospodom Wobster. Jesu li stigla ili odlaze? Carlvle nije bio naisto. Moda ']v. vo drugi dan? Ponovo zaspi. Tada .shvati <la ho otvaraju vrata. Gospoa Wol)nt(!r iHkiHiic pokrtvj krovota. Poloi mu ruku na elo. KATEDRALA 147 Vi gorite ree. Imate groznicu. Bit e mi dobro odvrati Carlvle. Moram se samo malo ispavati. A da vi moda iskljuite pe? Molim vas, bit u vam zahvalan ako mi donesete aspirin. Strano me boli glava. Gospoa Webster izie iz sobe, ali vrata ostadoe otvorena. Carlvle je uo kako televizija vani zvrnda. Tie, Jime! uo je kako je rekla, i ton se odmah stia. Carlvle ponovo zaspi. Ali nije zacijelo spavao vie od minute, jer se gospoa Web-ster odmah vrati u njegovu sobu s posluavnikom. Sjela je postrance na njegov krevet. On se uspravi i pokua sjesti. Podmetne mu jastuk pod lea. Progutajte ih dade mu ona nekoliko tableta. Popijte ovo. Prui mu au soka. Donijela sam vam i malo itarica. Hou da ih pojedete. Pomoi e vam. On proguta aspirin i zalije ga sokom. Klimne glavom. Ali i opet sklopi oi. Ponovo ga je hvatao san. Gospon Carlvle izusti ona. On otvori oi. Budan sam ree. Oprostite. Popridigne se. Samo mije prevrue, to je sve. Koliko je sati? Je li ve pola devet? Prolo je pola deset ree ona. Pola deset ponovi on. Sad u vas nahraniti ovim itaricama. Zinut ete i jesti. est zalogaja, nita vie. Evo prvog. Otvorite usta! zapovjedi mu ona. Bit e vam bolje kad to pojedete. Onda vas putam da opet spavate. Pojedite ovo, a onda spavajte koliko vam drago. On pojede itarice koje mu je nagrabila i zamoli jo soka. Popije sok, a onda se zavue opet u krevet. Ba kad je tonuo u san, osjeti kako polae na nj jo jedan pokriva. Kad se drugi put probudio, bilo je ve poslijepodne. Po blijedom svjetlu koje mu je padalo kroz prozor, znao je daje ve poslijepodne. Isprui ruku i navue zastor. Vidio je daje vani oblano; iza oblaka se skrivalo zubalo sunce. Polako izie iz kreveta, nae papue i navue kuni kaput. Ode u kupaonicu i pogleda se u148 Raymond Carver ogledalu. Onda se umije i uzme jo aspirina. Obrie se runikom i ue u dnevnu sobu. Po stolu za blagovanje gospoda je Webster rairila novine. Ona i djeca pravili su vojnike od gline. Ve su slijepili neka bia dugih vratova i izbeenih oiju, spodobe nalik na irafe ili dino-saure. Gospoa Webster digne glavu kad on prie stolu.

 Kako se osjeate? upita ga gospoa Webster kad sjedne na kau. Vidio je dnevnu sobu gdje su gospoa Webster i djeca sjedila za stolom. Bolje, hvala. Malo mi je bolje odgovori joj. Jo me boli glava i malo mi je vrue. Prinese elu podlanicu. Ali bolje mije. Da, bolje mije. Hvala vam to ste mi jutros pomogli. Mogu li vam jo neto dati? zapita gospoa Webster. Jo malo soka ili aja? Vjerojatno vam kava ne bi kodila, ali mislim daje aj bolji. Najbolje je malo soka. Ne treba, hvala ree on. Samo u malo sjediti. Fino je biti izvan kreveta. Jedino sam malko slab. Gospoo Webster? Pogleda ga iekujui to e rei. Jesam li ja to jutros uo gospodina Webstera u kui? To je, naravno, u redu. Ali mi je ao to ga nisam imao priliku vidjeti i pozdraviti. To je bio on potvrdi ona. I on je htio vas vidjeti. Pozvala sam ga da ue. Ba je izabrao loe jutro. Kad ste vi bolesni, i tako. Htjela sam vam rei kakvi su nam planovi, moga mua i mene. Ali nije pravo vrijeme. to ete mi rei? priupita, a strah mu stisne srce. Ona odmahne glavom. Sve je u redu. Mogu ja priekati. Sto ete rei? uskoi arah. Sto to? Sto, to? prihvati Keith. Djeca se prestala baviti svojim poslom. Samo malo, vas dvoje! dobaci gospoa Webster i ustane. (iospoo Webster, gospoo Wobst<>r! vikao je Keith. Pazi ovamo, mladi gospon iv<v j'.oMpoa Webster. Moram pitati vaega oca, Ali vnA je otac <l.m;i:; bolestan. Strpjet KATEDRALA 149 u seja. Samo se ti pozabavi tom glinom. Ako ne pripazi, sestra e te prestii s tim vojacima. Ba kad se uputila prema dnevnoj sobi, zazvonio je telefon. Carlvle posegne rukom prema stolu i digne slualicu. Kao i prije, zauo je kako netko u slualicu tiho pjevui. Znao je da je to Eileen. Carlvle otpoe ona. Znam ja, nemoj pitati kako, da sad nije sve kako treba. Bolestan si, je 1' tako? I Richard je bolestan. Neto sada takvo vlada. Nita mu ne ide u eludac. Propustio je jedan tjedan pokusa komada koji sad radi. Morala sam se sama ukljuiti i s njegovim asistentom postaviti prizore. Ali ne te zovem da ti to kaem. Reci mi kako si? Nita posebno ree Carlvle. Bolestan sam, to je sve. Mala gripa. Ve mije bolje. Vodi li jo dnevnik? upita ga ona. To ga je zapanjilo. Prije nekoliko joj je godina rekao da vodi dnevnik. Ne iz dana u dan, nego opi dnevnik kao da to neto znai. Ali nikada joj ga nije pokazao, a nije ga ni vodio ve vie od godinu dana. Posve je na nj zaboravio. Jer napomene ona ba u ovom razdoblju mora neto zapisivati u dnevnik. Kako se osjea i o emu misli. Shvaa, kako ti je u glavi u ovome razdoblju bolesti. Upamti, bolest je poruka o tvom zdravlju i o tvom stanju. Ona ti sve tumai. Za-pisuj podatke. Shvaa to ti hou rei? Kad ozdravi, moe unatrag pogledati kakva je bila poruka. Moe je proitati poslije, kad proe to faktino stanje. Colette je to radila Eileen doda. Kad je u svoje vrijeme imala groznicu. Tko? upita Carlvle. to kae? Colette odgovori Eileen. Francuska spisateljica. Kui o kome govorim? Imamo njenu knjigu doma. Gigi, tako nekako. Nisam proitala tu knjigu, ali je itam otkad smo ovdje. Richard me uputio na nju. Ona je napisala knjiicu o tome kako joj je bilo, to je razmiljala i kako se osjeala dok je imala groznicu. Koji put je imala temperaturu do etrdeset stupnjeva. Ponekad niu. Moda je imala i preko etrdeset. Ali najvie je izmjerila i zapisala etrdeset, u groznici. U svakom je sluaju o svome stanju pisala. Zato ti i govorim. Pokuaj opisati kako ti je. Moda150 Raymond Carver neto ispadne nastavi Eileen i, neprimjereno se, kako se uinilo Carlvleu, nasmije. Bar e poslije imati svoju bolest opisanu od sata do sata. Da se osvrne na nju. Imat e se ime pohvaliti. Sad ima samo neprilike. Mora ih pretoiti u neto korisno. On pritisne jagodicama sljepooice i zatvori oi. Ali ona nije sputala slualicu ekajui da on jo neto kae. A to bi joj rekao? Bilo mu je jasno daje enula. Gospode izusti. Gospode, Eileen! Ne znam to bih ti rekao. Zbilja ne znam. Sad moram ii. Hvala to si nazvala ree na kraju. Nema na emu ree ona. Moramo biti kadri komunicirati. Poljubi mi djecu. Reci im da ih volim. I Richard te pozdravlja. Iako lei kao klada. Zbogom zavri Carlvle i spusti slualicu. Tad unese lice u dlanove. Sjeti se, tko zna zato, iste kretnje u one debele djevojke kad je ila prema autu. Skine ruke i pogleda gospou Web-ster koja gaje promatrala. Nisu loe vijesti, nadam se? ree ona. Stara ena pri-makne stolac blie kauu gdje je on sjedio. Carlvle zavrti glavom. *

 Izvrsno opet e gospoa Webster. To je dobro. ujte, gospon Carlvle, moda sad nije ba pravi as da o tome govorimo. Ona promotri dnevnu sobu. Nad stolom se djeje glavice na-gnule nad glinom. Ali kako bi o tome trebalo uskoro razgovarati, i kako se tie vas i djece, a vi ste sad na nogama, moram vam neto rei. Jim i ja se jo nekako drimo. Stvar je u tome to nam treba malo vie nego to sad imamo. Shvaate to hou rei? Teko mi je izusti i zavrti glavom. Carlvle ovla zaklima glavom. Znao je da mu najavljuje kako e ga morati napustiti. Obrie lice o rukav. Jimov sin iz prvoga braka, Bob etrdeset mu je godina - nazvao nas je sino da nas pozove u Oregon da mu pomonemo u uzgoju nereva. Jim bi radio sve to se ve radi s nerevima, a ja bih kuhala, nabavljala peceraj, istila kuu i radila sve. to treba. To nam je oboma dobra prilika. U isto vrijeme kruh i krov nad glavom. Jim i ja se vie ne bismo morali brinuti /,;i budunost,. Shvaate to hou rei? Sad upravo Jim nrin;i nikakvu prihodu proslijedi onu. Prologa je tjednu KATEDRALA 151 navrio ezdeset i dvije. Ve dulje vrijeme nita ne privreuje. Doao je jutros da vam sam to kae, a ja sam vam to morala najaviti. Mislili smo ja sam mislila da e biti lake ako Jim bude uz mene kad vam to budem kazala. ekala je da Carlvle neto kae. Kako je on utio, ona nastavi: Radit u jo ovaj tjedan, a mogu jo ostati dan-dva, i drugi tjedan, ako treba. Ali onda emo vas, znate, morati napustiti, a vi ete nam morati poeljeti sreu. Mislim, koji nas put, zamislite, eka do Oregona u onoj staroj drndalici! Ali strano e mi faliti klinci. Preslatki su. Nakon nekog vremena, kako se jo nije genuo da joj odgovori, ona ustane sa stolca i sjedne na jastuk do njega. Pogladi ga po rukavu kunog kaputa. Gospon Carlvle? Shvaam ree on. - elim vam rei da je za mene i za djecu mnogo znailo to ste bili kod nas. Toliko ga je boljela glava da je morao primiriti. Ova glavobolja ree ova me glavobolja ubija. Gospoda Webster isprui ruku i poloi nadlanicu na njegovo elo. Jo imate prilinu temperaturu ree mu. Dat u vam jo aspirina. To e vam oboriti vruicu. Jo ste moj pacijent ree ona. Ja sam jo lijenik. Moja ena misli da bih morao zapisivati kako se osjeam ree Carlvle. Misli da nije loe opisati kako se osjea u groznici. Pogleda unatrag i dobije poruku. Nasmije se. Suze mu orosie oi. Obrie ih sudlanicom. Donijet u vam aspirin i sok, pa u se vratiti djeci predloi gospoa Webster. ini mi se da ih prestaje zanimati glina. Carlvle se bojao da e ona otii u susjednu sobu i ostaviti ga samog. Htio je s njom razgovarati. Nakaljao se. Gospoo Webster, htio bih da neto znate. Dugo smo vremena ena i ja voljeli jedno drugo vie nego bilo to ili bilo koga na svijetu. To ukljuuje i djecu. Mislili smo, ma znali smo da emo ostariti zajedno. Znali smo da se moemo latiti bilo ega na svijetu to elimo, i da emo to obaviti zajedno. Zavrti glavom. Za njega je to sad bilo najtunije od svega da e odsada sve, ma to budu radili, raditi svako sam za se, bez pomoi drugomu.152 Raymond Caruer Dobro, to je u redu zakljui gospoa Webster. Potape ga po ruci. On ponovo razveze. Domalo djeca dooe u dnevnu sobu. Gospoa "VVebster privue njihovu pozornost i stavi prst na usta. Carlvle ih pogleda i produi govoriti. Neka uju, pomisli. I njih se to tie. Djeca kao da shvatie da moraju utjeti, ak i pokazivati da ih razgovor zanima, te sjedoe gospoi VVebster do nogu. Onda se izvalie na sag, na trbuh, i poee se aliti. Ali gospoa Webster strogo ih pogleda pa se umirie. Carlyle nastavi govoriti. Isprva ga je glava jo boljela i osjeao se nelagodno u pidami, na kauu pokraj starice uza se, koja je strpljivo ekala da on prijee na neto drugo. Odjednom ga proe glavobolja. Ubrzo mu vie riije bilo nelagodno i zaboravio je kako bi se zapravo morao osjeati. Zapoeo je svoju priu negdje u sredini, poto su se djeca bila ve rodila. Ali onda opet ode natrag i pone od poetka, kad je Eileen bilo osamnaest, a njemu devetnaest godina, kad su djevojka i momak izgarali od ljubavi. Zaustavi se da obrie elo. Ovlai usnice. Nastavite! kaza gospoa VVebster. Znam ja o emu vi govorite. Samo vi priajte, gospon Carlvle. Ponekad je dobro, raspriati se o tome. Napokon, i ja elim to uti. A vama e poslije biti bolje. Neko se i meni dogodilo neto slino tome to opisujete. Ljubav. E, upravo to. Djeca zaspae na sagu. Keith je cuclao palac. Carlvle je jo priao kad gospodin VVebster doe do vrata, pokuca i ue da od-veze gospou VVebster. Sjedi, Jim ree gospoa VVebster. Nema urbe. Nastavite to ste poeli govoriti, gospon Carlyle. Carlvle klimne stariu koji mu jednako uzvrati, uzme jedan kuhinjski stolac i donese ga u dnevnu sobu, do sofe, i s uzdahom sjedne. Onda skine kapu i umorno prebaci nogu preko noge. Kad se Carlvle opet raspria, starac stavi obje noge na pod. Djeca se probude. Izvalila se na sag i amo-tamo vrtjela glavama. Ali Carlvle je ve izgovorio sve stoje kanio, pa uuti. Kino. To je bilo dobio odobri gospoa Webster kad se uvjeri ri:i jr <>n zavrio. Vi Hte od dolnc urade. Kao i ona, gospoda Cnrlvli' No /nhor.'ivil.c l.n. Vi ci'l.c .se oboje izvui kad HVO KATEDRALA 153

ovo proe. Ona ustane i skine pregau koju je nosila. Ustane i gospodin VVebster i ponovo ustakne kapu. Na vratima se Carlvle rukova s oboma VVebsterovima. Zbogom ree Jim VVebster. Dotakne titnik kape. Sretno! prisnai Carlvle. Gospoa VVebster napomene da e se opet vidjeti rano ujutro, kao i uvijek. Kao da su dogovorili neto presudno, Carlyle odvrati: Ba tako! Stari se par oprezno uputi stazom i ukrca u teretnjak. Jim VVebster se zavue pod instrumente. Gospoa se VVebster osvrne na Carlvlea i mahne mu. Tada je, stojei kraj prozora, osjetio da je neemu doao kraj. To se odnosilo na Eileen i prijanji ivot. Je li on njoj ikad mahnuo? Sigurno jest, znao je da jest, ali se ba sad nije mogao sjetiti. Znao je daje tome doao kraj i daje slobodno moe pustiti otii s mirom. Bio je siguran da su zajedniki ivot proivjeli onako kako je rekao da jesu. Ali to je pripadalo prolosti. A ta prolost ma koliko se inila nemogua i ma koliko se borio protiv nje postaje sad i dio njega, ba kao i sve to je ostavio iza sebe. Kad se teretnjak pokrene naprijed, on jo jednom podigne ruku. Vidio je kako mu se stari par kratko naklanja i odlazi. Onda spusti ruku i vrati se djeci.Uzda otari karavan s minnesotskom registracijom ulazi na parkiralite pred prozorom. Sprijeda su mukarac i ena, otraga dva deka. Srpanj je, temperatura preko trideset i pet. Drutvance je jadno. U autu im visi odjea; kovezi, kutije i jo nekakve nabacane stvari. Kako smo Harlev i ja poslije zakljuili, to je bilo sve to im je ostalo otkako im je banka u Minnesoti uzela kuu, te-retnjak, traktor, farmersku opremu i nekoliko krava. Putnici neko vrijeme sjede unutra, ili se pribiru. Klima ureaj u naem stanu radi punom parom. Harlev otraga kosi travu. Na prednjem se sjedalu malo raspravlja, a onda ona i on izlaze i idu prema prednjem ulazu. Ja popravljam kosu da budem siguran daje na pravom mjestu, i ekam da drugi put pozvone. Onda ih idem pustiti unutra. Traite stan? pitam ih. Uite unutra, u hladovinu. Pokazujem im dnevnu sobu. Dnevna soba je i moja radna. Tu ja primam najamninu, ispisujem potvrde i razgovaram sa strankama. Pa i iam. Moe se redi da vodim frizerski salon. Ne volim naziv kozmetiar. To jo starinsku rije. Imam stolac u kutu156 Raymond Carver dnevne sobe i fen koji izvuem do naslona stolca. Tu je i slivnik koji je Harvev ugradio prije nekoliko godina. Uz stolac drim stol sa asopisima. asopisi su stari. S nekih su pootpadale korice. Ali muterije zavire u bilo ta dok su pod haubom. , : ovjek se predstavi. , Zovem se Holits. Pokae mi i svoju enu. Ali ona ne gleda u mene. Umjesto toga, gleda sebi u nokte. Ona i Holits nee ni sjesti. On kae da ga zanima namjetena soba. Koliko vas je? Pitam to i uvijek, iako znam koliko ih je. Vidio sam dva deka na stranjim sjedalima. Dva i dva je etiri. Ja, ona i dva deka. Djeacima je trinaest i etrnaest godina i oni e, kao uvijek, biti u jednoj sobi. Ona je prekriila ruke i dri se za rukave bluze. Promatra brijaki stolac i slivnik kao da nikad nije vidjela takvo to. Moda i nije. Ja perem kosu kaem. Ona klimne glavom. Onda baci pogled na moje drvo ivota. Na njemu je tono pet listova. Treba ga zalijevati velim. Prilazim mu i dotiem jedan list. Ovdje sve strada bez vode. Nema dosta vode u zraku. Godinje pada kia tri puta, ako imamo sree. Ali naviknut ete se na to. Mi smo morali. Zato stalno radi klima ureaj. Koliko doe soba? zanima Holitsa. Velim mu a on se okree njoj da uje njeno miljenje. Ali to je isto kao da gleda u zid. Ona mu ne uzvraa pogledom. Mislim da nam morate pokazati kae on. Tako ja uzimam klju broja 17 i izlazimo. ujem Harlevja prije nego ga vidim. Tad se pojavi izmeu zgrada. Klizi s motornom kosilicom, u boniuidama i majici. Na glavi mu eir koji je kupio u Nogalesu. l'osiio mu je da kosi travu i popravlja sitnice u kuanstvu. Radimo za firmu Fultuii Terrace, Inc. Oni su vlasnici. Ako iskrsne lezi kvar, kao to jo pokvareni hl i, ma-ur odaj ili neto ozbiljnije s vodovodom, imamo popis telefona. KATEDRALA 157 Maem mu. Moram mu mahnuti. Harlev skida ruku s ruke kosilice i odzdravlja. Onda nabija eir na elo i pozorno se vraa poslu. Dolazi do kraja otkosa i vraa se prema ulici. To je Harlev moram vikati. Obilazimo ugao zgrade i penjemo se uza stube. Kojim se vi poslom bavite, gospon Holits? pitam ga. On je farmer odgovori ona.

 Vie nisam. Nema tu mnogo posla za farmera lupim ja ne razmiljajui. Imali smo farmu u Minnesoti. Uzgajali smo penicu. Malo stoke. Holits se razumije u konje. On zna sve o konjima. Nemoj gnjaviti, Betty. Pomalo sastavljam sliku. Holits je bez posla. To nije moja briga i strano mi je ao ako je to posrijedi a jest, sve mi je jasnije ali kad ve zastajemo pred stanom, moram im neto rei. Ako se odluite, plaa se prvog i posljednjeg mjeseca, sto i pedeset pologa. Gledam dolje prema bazenu dok to govorim. Neki ljudi sjede na poivaljkama, a neki su u vodi. Holits brie lice sudlanicom. Harlevjeva kosilica odrnda dalje. Podalje auti jure po Calle Verde. Oba djeaka izlaze iz karavana. Jedan stoji u vojnikom stavu pozor, sastavljenih nogu i ruku uz tijelo. Dok ga motrim, vidim ga kako mae gore-dolje rukama, kao da e se vinuti uvis i odletjeti. Drugi ui s druge strane karavana i pravi sklekove. Okrenem se Holitsu. Da vidimo veli on. Okrenem klju i otvaram vrata. Namjeteni stani sa dvije dvokrevetne sobe. Vidjeli smo ih takve na desetke. Holits se toliko zadri u nuniku da pusti vodu. Gleda kako se kotli puni vodom. Zatim kae: To bi mogla biti naa soba. Govori o spavaoj sobi koja gleda na bazen. U kuhinji se ena naslanja na rub sunice i zuri kroz prozor. To je bazen kaem ja. Ona klimne glavom.158 Rajmond Carver Bili smo u motelima s bazenom. Ali u jednom je bazenu bilo previe klora. ekam je da nastavi. Ali to je sve to je imala rei. Ni ja ne znam to bih joj rekao. Mislim da vie ne treba gubiti vrijeme. Mislim da emo ovo uzeti. Holits je gleda dok to govori. Ovaj put joj ulovi pogled. Ona klimne glavom. On isputa dah kroz zube. Onda ona neto izvodi. Poinje pucketati prstima. Jednom se jo rukom dri za rub daske suila, a drugom rukom pucketa prstima. Cap, cap, cap, kao da zove psa, ili kao da nastoji privui neiju pozornost. Onda prestaje i prelazi noktima po dasci. Ne znam kako bih to shvatio. A'bome, ni Holits. On se premjeta s noge na nogu. Idemo natrag u kancelariju da sve slubeno sredimo velim ja. Drago mi je. I jest mi drago. Te smo godine imali mnogo praznih stanova. A ovi su ljudi djelovali pouzdano. Nije im se posreilo u ivotu, to je sve. Nema u tome nikakve sramote. Holits plaa u gotovini, prvu i posljednju ratu, i sto pedeset dolara. Broji novanice od po pedeset dolara dok ga motrim. Ame-rikih. Harlev ih zove somovima, kao da ih nikad nije ni vidio. Ispisujem potvrdu i dajem im dva kljua. Sve je sreeno. On gleda kljueve. Jedan prua njoj. Sad smo u Arizoni. Jesi li kad mislila da e vidjeti Ari-zonu? Ona zavrti glavom. Dira jedan list drveta ivota. Treba ga zaliti kaem ja. Ostavlja list i okree se prozoru. Prilazim joj. Harlev jo kosi travu. Alije sad u s prednje strane. Govorili smo o farmerskom poslu, pa mi se ini kao da Harvev ide za plugom, a ne za motornom IUack i Decker kosilicom. (iledam ih kako istovaruju kutije, kovege i odjeu. Holits unosi nosio s (V|';i vise romoni. Truba mi minula vremena da .shvatim kako je l.o uzdu. No znam sto bili poeo. Nita mi se no KATEDRALA 159 radi. Vadim somove iz blagajne. Vraam ih unutra, ali ih opet vadim. Novanice dolaze iz Minnesote. Tko zna gdje e zavriti idueg tjedna? Moda se nadu u Las Vegasu. O Las Vegasu znam koliko sam vidio na telki koliko stane u naprnjak. Zamiljam kako jedan som stie na plau Waikaki ili nekamo drugdje. U Mi-ami ili u grad New York. U New Orleans. Zamiljam kako jedna od ovih novanica prelazi iz ruke u ruku o pokladama. Mogu dospjeti bilo kamo i zbog njih se moe svata dogoditi. Crnilom se potpisujem na irokom starom elu na novanici: MARGE. Piem tiskanim slovima. Potpisujem svaku. Tono iznad njegovih debelih obrva. Ljudi e to uoiti upravo kad budu plaali. Tko je taj Marge? Svi e se pitati. Tko je taj Marge? Harlev se vraa izvana i pere ruke u mom slivniku. Zna da to ne volim, ali ih nastavlja prati. Ovi ljudi iz Minessote kae to su veani. Daleko su od kue. Obrie ruke o papirnati runik. Hoe da mu velim koliko ja znam. Ali ja ne znam nita. Nisu ni nalik na Sveane, niti govore vedski. Nisu oni veani velim mu. Ali on se ponaa kao da me nije uo. Cime se on bavi? Farmer je. Kako zna?

Harvev skine eir i poloi ga na moj stolac. Prolazi rukom kroz kosu. Onda gleda eir i vraa ga na glavu. Kao da mu se zalijepio. Ovdje nema ba posla za farmere. Jesi li mu to rekao? Izvadi limenku sode iz hladnjaka i ode sjesti na svoj stolac za njihanje. Uzima daljinski upravlja, pritisne na tipku i telka zabruji. Pritie jo nekoliko tipki dok ne nae to trai. To je serija o bolnici. Sto jo veani rade? Osim farmerskog posla? Nemam pojma, pa i ne odgovaram. Ali je Harlevja ve zaokupio program. Moda se i ne sjea vie to me pitao. Zavija sirena. ujem kako cvile gume. Na ekranu se hitna pomo zaustavlja ispred ulaza za hitne intervencije, migaju crvena svjetla. Iskae ovjek i juri da otvori stranja vrata. 1HH0H160 Raymond Carver Sutradan deki posuuju gumeno crijevo i peru karavan. iste ga izvana i iznutra. Vidim poslije kako ga ona odvozi. Nosi visoke potpetice i lijepu haljinu. Trai posao, mislim. Uskoro gledam kako se deki motaju oko bazena u kupaim gaicama. Jedan skae s daske i izroni na drugom kraju bazena. Izroni, pljuje vodu i trese glavom. Drugi deko, onaj koji je juer izvodio sklekove, lei potrbuke na runiku na drugom kraju bazena. Ali onaj prvi prepliva bazen s kraja na kraj, dodirujui zid, i lagano se odguruje nogom pri okretu. Tu je jo dvoje ljudi. Lee na lealjkama na suprotnim krajevima bazena. Jedan je kuhar Kod Dennjja, Irving Cobb. Zovu ga Spuds. Ljudi se navikli zvati ga Spuds, umjesto Irv ili kakvim drugim nadimkom. Spudsu je pedeset i pet godina i elav je. Ve izgleda kao pajcek na ranju, ali hoe jo da pocrni. Njegova nova ena, Linda Cobb, radi na trnici K. Spuds radi nou. Ali on su i Linda Cobb isposlovali da imaju slobodnu subotu i nedjelju. Na drugoj lealjci lei Connie Nova. Sjedi i trlja noge losionom. Gotovo je gola, jedva daje skriva dvodjelni badi. Connie Nova je konobarica za pie. Ona se ovamo doselila prije est mjeseci, s tobonjim zarunikom, odvjetnikom i pijancem. f Ali ga se oslobodila. Sad ivi s dugokosim studentom koji se zove Rick. Sluajno znam da je trenutno kod svojih. Spuds i Connie nose crne naoale. Svira Connien tranzistor. Spuds se prije godinu dana doselio kao novopeeni udovac. Ali postoje kao neenja izdrao tek koji mjesec, oenio se Lin-dom. Ona je crvenokosa ena tridesetih godina. Ne znam kako su se upoznali. Ali prije dva mjeseca naveer Spuds i nova gospoda Cobb pozvali su Harlevja i mene na sjajnu veeru koju je priredio Spuds. Poslije veere sjedili smo u njihovoj dnevnoj sobi i iz velikih aa pijuckali slatke napitke. Spuds je pitao elimo li gledati privatne filmove. Pristali smo. I Spuds napne platno i postavi projektor. Linda nam je dolijevala slatki napitak. Nita strano, tjeio sam se. Spuds je poeo pokazivati filmove o putovanju s pokojnom enom na Aljasku. Poelo je od njena ulaska u avion u Seattleu. Ilukujui projektorom, Spuds je tumaio. Pokojnici jo bilo pedesetak godina i dobro je izgledala, moda je bila l.ok propuimnti. Imala je lijepu kosu, KATEDRALA 161 To je prva Spudsova ena istakne Linda Cobb. Prva gospoda Cobb. To je Evelvn doda Spuds. Prva ena nije dugo silazila s ekrana. Bilo je smijeno gledati je i sluati koliko o njoj razgovaraju. Harlev me pogledao, pa sam naslutio da si i on misli svoje. Linda Cobb nam ponudi, ako elimo, jo pia ili tangicu od badema. Odbili smo. Spuds ponovo neto ispria o prvoj gospoi Cobb. Ona je jo bila na ulazu u zrakoplov, smijeila se i micala ustima iako se moglo uti samo kako film klizi kroz projektor. Ljudi su je morali obilaziti da bi uli u avion. Ona je mahala prema kameri i nama u Spudsovu dnevnom boravku. Mahala je i mahala. To je opet Evelvn napomenula bi nova gospoa Cobb svaki put kad bi se prva gospoa Cobb pojavila na ekranu. Spuds bi tako vrtio filmove cijelu no, ali smo mu rekli da moramo ii. Harlev se ispriao. Ne sjeam se vie stoje rekao. Connie Nova lei na poivaljci naleke na suncu a tamne joj naoale pokrivaju pola lica. Noge joj se i trbuh ljeskaju od ulja. Jedne noi, tek to se bila doselila, imala je urku. To je bilo prije nego to je dala nogu odvjetniku i prihvatila se dugokosog momka. Svoju je urku proglasila prijamom za naselje. Pozvani smo i Harvev i ja, uz masu drugih. Doli smo ali nas nije bilo briga za drutvo. Nali smo mjesta blizu vrata gdje smo prosjedili sve do odlaska. Nije ipak trajalo predugo. Connien intimni prijatelj dao je prilog proslavi. Ponudio je svoje odvjetnike usluge, bez novane nadoknade, da provede rastavu. Bilo kome. Svatko tko izvue ceduljicu iz zdjele ulazi u povlatene. Kad se zdjela pojavi pred nama, svi se nasmijae. Harlev i ja izmijenismo poglede. Nisam izvlaio. Nije ni Harlev. Ali vidio sam kako gleda u zdjelu i hrpu cedulja. Onda zavrti glavom i doda zdjelu osobi kraj sebe. ak su i Spuds i gospoa Cobbs izvlaili. Na pobjednikoj je ceduljici neto bilo ispisano: Donositelj ima pravo na besplatnu sporazumnu rastavu, uz odvjetnikov potpis i datum. Odvjetnik jo162 Raymond Carver

bio pijanac, ali mislim da ipak nije red da se tako ponaa u ivotu. Svatko je, osim nas, posegnuo u zdjelu, jer je to bilo tako zabavno. ena, koja je izvukla premiju, zapljeskala je. K vragu, prvi put sam neto besplatno dobila! Rekli su mi da ima mua u vojsci. Nitko ne zna da li ga jo ima, ili da je dobila rastavu, ba kao to je i Connie Nova ula u novo drutvo im su njen odvjetnik i ona otili svako na svoju stranu. Napustili smo drutvo odmah nakon izvlaenja. Bilo je to tako dojmljivo da nismo mogli nita rei, osim to je jedan od nas dobacio: Ne mogu vjerovati da sam vidio to sam vidio. Moda sam to ja rekao? .; < r iS Nakon tjedan dana me Harlev upita jesu li veani kako ih Harlev zove nali kakav posao. Ba objedujemo i Harlev sjedi na svom stolcu s limenkom sode. Ali nije upalio TV. Kaem mu da ne znam. ekam to e jo rei. Ali on ne kae nita. Vrti glavom. Kao da o neemu razmilja. Onda pritisne gumb i telka opet proradi. Ona je nala posao. Radi u talijanskom restaurantu koji ugao dalje. Radi u dvije ihte, slui ruak, onda se vraa doma i odlazi na veernju ihtu. Susree samu sebe kad dolazi i odlazi. Deki cijeli dan plivaju, a Holits se dri kue. Nemam pojma to on tamo unutra radi. Ja sam je jednom frizirao pa mi je poneto ispriala. Rekla je kako je sluila kao konobarica im je maturirala i tako je upoznala Holitsa. Jo ondje u Minnesoti posluila ga je u lokalu palainkama. Dola je tog jutra i da me pita ne bih li joj uinio uslugu. eljela je da je poslije ruka poeljam i sredim frizuru za veeru. I lou li? Rekoh joj da u pogledati u rokovnik. Pozvah je da ue. Zacijelo je ve bilo preko trideset stupnjeva. Znam da se prekasno najavljujem ree ona. Ali kad sam se sino vratila s posla, pogledala sam se u ogledalo i primijetila kako mi se vidi korijenje. Rekla sam sama sebi: "Moram na frL'iini.. " A no znani kumo l>ili onim k vama. Nnluzim u rokovniku l'c/iik, 1-1. kolovoza. Nita uu .stranici. KATEDRALA 163 Mogu vas primiti u pola tri, ili u tri zakljuim. U tri bi bilo bolje ree ona. Sad moram juriti da ne zakasnim. Radim za pravog gada. Do vienja. U pola tri, kaem Harvevju, imam muteriju, pa e morati gledati baseball u spavaoj sobi. Guna, ali smota icu i odveze televizor na kolicima. Zatvara vrata. Uvjeravam se da je tu sve to mi treba. Namjetam asopise nadohvat ruke. Tad sjedam uz fen i rapam nokte. Nosim ruiastu odoru koju odijevam kad friziram. Dalje rapam nokte i od vremena do vremena gledam kroz prozor. Ona prolazi kraj prozora, a onda pritisne zvonce. Naprijed! javljam seja. Otvoreno je. U bijeloj-crnoj je kuti koju nosi na poslu. Vidim da smo oboje u radnim odorama. Sjednite, duo, moemo poeti. Pogleda mi rapicu u ruci. Ja i manikiram velim joj. Ona se zavali na stolicu i uzdahne. Savjetujem joj: :'. Zabacite glavu. Tako. Sad zatvorite oi, zato ne? Lijepo se opustite. Prvo u vas amponirati i pogledati korijene. Odatle emo poeti. Koliko imate vremena? Moram se vratiti do pola est. Dotle smo gotovi. Na poslu mogu jesti. Ali ne znam kako veeraju Holits i deki. Snai e se oni i bez vas. Ulijevam toplu vodu a onda opaam da mije Harlev ostavio tu malo smea i trave. Isperem tu njegovu prljavtinu i poinjem iznova. Predlaem: Oni mogu, ako ele, otii malo dalje ulicom na hamburger. Nee im nita koditi. Nee to oni. Uostalom, ni ja neu da tamo idu. To nije moju stvar, \r.\ vie nita ne kaem. Napravim finu pjenu i laf,im se poslu, l'rvo ampon inim, ocijedim, sloim i164 Rajmond Carver stavim je pod haubu. Sklopila je oi. Mislim da bi mogla zaspati. Zato je hvatam za ruku i poinjem drugi posao. i Bez manikiranja. Ona otvara oi i izvlai ruku. Nita, nita, duo. Prvi put se manikira besplatno. Vraa mi ruku i uzima jednu reviju i polae u krilo. : To su njegovi sinovi kae ona. Iz prvog braka. Rastali su se kad smo se mi upoznali. Ali ja ih volim kao da su moji roeni. Vie ih ne bih mogla voljeti, sve i da hou. Ni da sam im prava majka. Spustim temperaturu haube za stupanj nie tako da radi mirnije i tie.

I dalje joj sreujem nokte. Ruka joj se poinje oputati. Ostavila je Holitsa i deke na Novu godinu, tono prije deset godina. Nikad vie nisu za nju uli. Vidim da joj se pria o tome. A meni to odgovara. Vole one priati kad se zavale na stolicu. A ja rapam. Holits je dobio rastavu. Onda smo on i ja poeli hodati. Pa se i vjenali. Dugo smo zajedno ivjeli. Imali smo i uspona i padova. Ali nam se inilo da napredujemo. Ona zaklima glavom. Ali neto se dogodilo. Mislim, dogodilo se Ho- f litsu. Poeo se, naime, baviti konjima. Kupio je ba jednog konja, trkaeg zaokupilo ga to, iz mjeseca u mjesec. Vodio ga na trke. Svakoga je jutra ustajao kao da ide na posao, tako nekako. Mislila sam da sve tima. Ali nemam pojma to se zbiva. Istini za volju, nisam ba dobra konobarica. Sve mi se ini da me ovi digii mogu otpustiti kad god im puhne, im im dam neki razlog. Ili bez razloga. to ako me otpuste? ta onda? Velim joj ja: Ne brinite, enska glavo. Nee vas otpustiti. Ubrzo uzima drugu reviju, ali je ne otvara. Dri je samo u ruci i nastavlja: Kako bilo da bilo, on ima tog svog konja. Brzu Betty. Be-U.y je ime onako za alu. Ali on misli da joj moe pomoi da pobijedi ako joj da moje ime. Da postigne veliku pobjedu. injenica je da {_;ubi svaku trku. Svaku trku. Trebalo ju je nazvati Spora Betty. Isprva sam odlazila na trke. Ali konj je uvijek gubio sa devedeset dovot prema jedan. Takav jo bio odnos na klaenju. Ali I lolits je, ako niti ili ugo, a ono uporan. No predajo hc. Kladi ho i kladi na KATEDRALA 165 svog konja. Dvadeset dolara na pobjedu. Pedeset dolara na pobjedu. Uza sve ostalo koliko kota konj. Znam da to nije neka velika svota. Ali se skupi. A kad se kladi devedeset devet prema jedan zamislite i on igra katkad na kladionici. Jo me pita shvaam li ja koliko bismo dobili da konj pobijedi. Ali ne pobjeuje, pa sam odustala od toga da idem na trke. Ja se dalje bavim svojim poslom. Usredotoio sam se na nokte. Imate divnu koicu oko noktiju primjeujem. Kakva je to koica. Vidite li ove polumjesece? Znai da vam je krv dobra. Ona die ruku i gleda izbliza. Sto vi znate o tome? slijee ramenima. Puta me da joj ponovo uzmem ruku. Jo mi ima to rei. Dok sam jo bila u gimnaziji, jednom me pedagogica pozvala u svoj ured. Povremeno je ona tako zvala svaku djevojku. "O emu sanja?" upita me ena. "Kakvim poslom misli da e se baviti za deset godina? Za dvadeset godina?" Bilo mi je tada esnaest ili sedamnaest godina. Bila sam jo dijete. Nisam znala to bih odgovorila. Tupo sam sjedila. Pedagogica je bila mojih sadanjih godina. inila mi se starom. Govorila sam u sebi kako je stara. Znala sam da je njoj prolo pola ivota. A osjeala sam da znam poneto to ona ne zna. Neto to ona nee nikada znati. Tajnu. Neto to nitko ne treba znati, ak ni priati o tome. Zato sam utjela. Samo sam vrtjela glavom. Sigurno me otpisala kao glupau. Ali nisam mogla nita smisliti. Shvaate to hou rei? inilo mi se da znam stvari o kojima ona i ne sanja. Kad bi me danas tko upitao to sanjam, ili slino, znala bih mu rei. Sto biste im rekli, duo? Uhvatio sam joj i drugu ruku. Nisam joj dirao nokte. Samo sam je drao, ekao da ujem to e rei. Ona se nagne na stolcu. Nastoji izvui ruku. to biste im rekli? Udahne i opet se zavali. Preputa mi ruku. Rekla bih: "Snovi su ono nakon ega se probudi." Tako bih rekla. Ispravi suknju u krilu. Kad bi me tko pitao, tako bih mu odgovorila. Samo me nitko ne pita. Ponovo ispusti zrak. Koliko jo dugo?166 Rajmond Caruer Jo malo rekoh. Ne znate vi kako je to. Naprotiv, znam velim. Primaknem joj stolac sasvim uz noge i ponem joj priati kako je bilo prije nego to smo se ovamo doselili, i kako nam je sad. Ali Harley se ba u tom trenu pojavi iz spavae sobe. Ne gleda nas. ujem kako telka bruji u spavaoj sobi. On ide do slivnika i pije au vode. Zabaci glavu pijui. Adamova mu se jabuica mie gore-dolje na vratu. Odmiem fen i gladim joj kosu s obje strane glave. Malko joj odiem jedan uvojak. Kaem: Sad ste kao nova, duo. Ne bih ba htjela. Djeaci plivaju od jutra do mraka, povazdan, dok ne pone kola. Betty odlazi na posao. Ali, tko zna zato, vie ne dolazi na frizuru. Nemam pojma zato. Moda joj se ne ini da sam dobro obavio posao. Ponekad budan leim, Harley lei kraj mene kao klada, a ja pokuavam zamisliti sebe u Bettynoj koi. Pitam se to bih tada poduzeo. Holits alje stanarinu po jednom od sinova prvi rujna, pa opet prvi listopada. Jo plaa u gotovini. Uzimam novce od djeaka, brojim novanice pred njim i piem priznanicu. Holits je naao neki posao. Bar ja tako mislim. Svaki dan odlazi nekamo karavanom. Vidim ga kako odlazi u rano jutro i vraa se kasno po podne. Ona promie

pokraj prozora u pola jedanaest i vraa se u tri. Ako me ugleda, lagano mi mahne. Ali se ne smijei. Onda opet vidim Betty u pet, kad hita u restaurant. Holits stie malo kasnije. Tako to ide sve do polovice listopada. U meuvremenu su se Holitsovi zbliili s Connie Novom i njenim dugokosim frendom Rickom. A upoznali su i Spudsa i gospodu Cobb. Gdjekad ih vidim kako, s piem u ruci, svi sjede oko bazena sluajui Connien tranzistor. Jednom mije Harley rekao da ih je sve vidio i/,a zgrade, oko rotilja. I tad su svi bili u kupaim kostimima. I l:irley mi ree da veanin ima prsa kao bik. Harloy tvrdi d.i su juli hrenovke i pili viski. ini mu ne <ln hu so napili. KATEDRALA 167 *** Bila je subota, prolo je jedanest naveer. Harleyje spavao na stolici. Ubrzo sam morao ustati i iskljuiti aparat. Znao sam da u ga tako probuditi. "Zato si iskljuio telku? Gledao sam program." To e mi rei. Tako uvijek govori. Televizija je u svakom sluaju radila. Imao sam uvijae i revije u krilu. Ovda-onda digao bih pogled, ali me emisija nije zanimala. Svi su bili oko bazena Spuds i Linda Cobb, Connie Nova i dugokosi, Holits i Betty. Po propisu nitko se nije smio ondje zadravati poslije deset. Ali njih veeras nije bilo briga za propise. Kad bi se Harley probudio, on bi im svoje skresao. Ja sam smatrao kako je u redu da se zabavljaju, ali je dolo vrijeme da prestanu. Ustajao sam i odlazio prema prozoru. Svi su, osim Betty, bili u kupaim kostimima. Ona je jo bila u konobarskoj odori. Ali se izula i, sa aom u ruci, pila s ostalima. Ja sam neprestano odgaao da iskljuim telku. Onda odjednom netko neto podvikne, drugi prihvati i svi se nadue smijati. Pogledah i vidjeh kako Holits ispija svoju au. Odloi au na pod. Onda se uputi prema kabini. Privue jedan stol i popne se na nj. Zatim se kako se inilo, bez po muke uzdigne na krov kabine. "Zbilja je jak", pomislio sam. Dugokosi pljee, kao da mu odobrava. I ostali hrabre Holitsa. Znam da napokon moram izii i to prekinuti. Harley se zavali na stolicu. Telka jo radi. Otvaram vrata, izlazim i zatvaram ih za sobom. Holits je navrh kabine. Oni ga bodre. Govore mu: 'Ajde, moe ti to. Samo nemoj na trbuh, pazi! Ne usuuje se. Sve neto takvo. Zaujem glas Betty: Pazi, Holits, ta radi. Ali Holits samo stoji na rubu. Gleda dolje u vodu. Kao da rauna koliko mu treba da doskoi. Povlai se na suprotni kraj. Pljuje u dlanove i trlja ruke. Spuds vie: Bravo, stari! Sad e skoiti. Vidim ga kako pada na tlo. ak ga i ujem. Holits!- zaurln Botty.168 Rajmond Carver Svi tre prema njemu. Kad sam i ja stigao, on ve sjedi. Rick ga dri za jedno rame i urla mu u lice: Holits! Hej, stari! ,. ;,> Holits ima posjekotinu na elu a pogled mu odsutan. ;;: Spuds i Rick ga diu na stolac. Netko mu dodaje runik. Ali Holits dri runik kao ovjek koji ne zna to bi s njim. Netko mu nudi pie. Ali Holits ne zna ni to bi s piem. Ljudi mu neprestano neto govore. Holits prinosi runik licu. Onda ga odmie i gleda u krv. Ali samo gleda. ini se da nita ne shvaa. Dajte da ga vidim. Probijam se do njega. Gadno je. Holits, kako vam je? Ali Holits me samo gleda a pogled mu odluta. Najbolje da pozovem hitnu.' Betty me promatra dok ja to govorim i vrti glavom. Ponovo gleda Holitsa. Daje mu drugi runik. Mislim daje trijezna. Ali ostali su pijani. Pijanije najmanje to se za njih moe rei. Spuds se uhvati za ono to sam rekao: Odvezimo ga na hitnu. Rick dometne: I ja u s njim. Idemo svi doda Connie Nova. Bolje da smo skupa veli Linda Cobb. Holits ponovo mu se ja obratim. Ja ne mogu unutra kae Holits. to kae? pita me Connie Nova. Kae da ne moe unutra pojasnim joj. Unutra? O emu on to pria? zanimalo je Ricka. Jo jednom kae Spuds. Nisam dobro uo. Kae da ne moe unutra. Mislim da ne zna to govori. Najbolje gaje odvesti u bolnicu kaem ja. Onda se sjetim Har-lovja i kunoga reda. Ne biste smjeli biti ovdje. Nitko od vas. Imamo mi kuni red. Odvezite ga u bolnicu. Hajde da ga odvezemo u bolnicu veli Spuds kao neto emu se upravo dosjetio. On je i najpijaniji od svih njih. Osim toga ne moe .stajati na mjestu. Posre. Neprestano die i sputa noge. Dlake bu inu na pmima snjenobijelo pod bnzenskom rasvjetom. KATEDRALA

169 Idem ja po auto predlae dugokosi. Connie, molim te kljueve. Ja ne mogu unutra kae Holits. Runik mu sklizne niz bradu. A na elu mu je posjekotina. Dajte mu onaj kupai ogrta. Ne moe ovakav u bolnicu napominje Linda Cobb. Holits! Holits, to smo mi. Malo eka, onda uzima au viskija Holitsu iz ruke i pije iz nje. Vidim kako s nekolikih prozora gledaju na pometnju. Pale se svjetla. U krevet! urla netko. Napokon dugokosi dovozi Connien Datsun iza zgrade do bazena. Farovi su upaljeni. U mjestu dodaje gas. Za ime Boje, leite ve jednom! zapomae ona ista osoba. Jo se vie ljudi skuplja na prozorima. Oekujem da se svakoga trena pojavi Harlev, u eiru, uznojen. Onda pomislim: "Ne, on je ovo sigurno prespavao. Zaboravi bar na Harlevja!" Spuds i Connie Nova stadoe Holitsu svako s jedne strane. Holits ne moe hodati ravno. Klati se, dijelom i zato to je pijan. Nema sumnje da je ozlijeen. Strpaju ga u auto, pa se svi naguraju za njim. Betty ulazi posljednja. Ona mora nekome sjesti u krilo. Napokon odjure. Onaj tko je gore vikao, zalupi prozorom. Cijeli idui tjedan Holits ne izlazi iz stana. Bojim se da je i Betty izgubila posao, jer je vie ne viam da prolazi pokraj prozora. Kad vidim da prolaze deki, iziem da ih pitam iz neba pa u rebra: Kako je tata? Povrijedio je glavu odgovara jedan od njih. Sve sam se nadao da e rei neto vie. Ali nisu. Slegli su ramenima i proslijedili u kolu s vreicama za gablec i zamocima knjiga. Poslije mije bilo ao to ih nisam pitao za maehu. Kad poslije vidim Holitsa kako stoji na balkonu u zavojima, ni da mi klimne glavom, kao da me ne poznaje, ili kao da me ne eli |)(t/ii:il,i. I larley kae da se prema njemu jednako odnosi. To mu ci' ne uvida.170 Rajmond Carver to mu je? htio bi Harlev znati. Vraji veanin! to mu se dogodilo s glavom? Netko gaje udesio ili to? Na tu Har-levjevu primjedbu nita ne odgovaram. Ne mijeam seja u to. Tada jednoga nedjeljnog popodneva vidim kako jedan deko iznosi kutiju i stavlja je u karavan. Vraa se na kat. Ali ubrzo se vraa s drugom kutijom pa i nju ukrcava. Tada mi svie da se spremaju za odlazak. Ali Harlevju ne govorim to znam. Ionako e ubrzo saznati. Sutradan poalje Betty jednoga deka dolje. Donosi mi pisamce da joj je ao, ali nas moraju napustiti. Daje mi sestrinu adresu u Indiou, kamo moemo poslati polog. Istie da odlaze osam dana prije nego to im istjee najam. Nada se da bi moglo biti kakve nadoknade, iako nisu najavili odlazak mjesec dana ranije. Dodaje: "Hvala na svemu. Hvala to ste mi onda uredili frizuru." Pisamce je potpisala: "Srdano, Betty Holits". Kako se ti zove? Reci joj, Billy, da mi je zbilja ao. Harley ita njeno pisamce i kae da e prije biti smrzavica u paklu nego to e oni vidjeti neku lovu iz Fulton Terracea. Kae da ne razumije te ljude. Ljude koji idu kroz ivot kao daje svijet duan da ih izdrava. Pita me kamo odlaze. Alija pojma nemam kamo oni odlaze. Moda se vraaju u Minnesotu? Mislim da idu nekamo drugdje okuati sreu. Connie Nova i Spuds dre lealjke na starom mjestu, po jed-nu sa svake strane bazena. Od vremena do vremena pogledaju kako mladi Holitsi nose stvari u karavan. Onda naie sam Holits s odjeom preko ruke. Connie Nova i Spuds pozdravljaju ga i mau mu. Holits ih gleda kao da ih ne poznaje. Tad die slobodnu ruku. Samo je podigne, to je sve. Oni mu mau. Onda im doma-Ime i 1 lolits. Mae i kad su oni ve prestali. Silazi Betty i dodirne im ruku. Ona ne mae. Ne eli ni pogledati te ljude. Neto kae llolit.su i on odlazi prema aulu. (!<mnio se zavali na lealjku i prui ruku da lizani trnnzinl.or. Spuds dri u ruci sunane naoale i KATEDRALA 171 neko vrijeme gleda Holitsa i Betty. Onda natakne naoale. Smjesti se na lealjku i ponovo nastavi sunati svoju staru kou. Napokon su sve utovarili i spremni su za pokret. Deki su otraga, Holits za volanom, Betty na sjedalu desno od njega. Upravo su se tako i dovezli. to gleda? pita me Harley. On se odmara. Sjedi na stolcu i gleda televiziju. Ipak ustaje i prilazi prozoru. Eto, odlaze. Ne znaju ni kamo idu ni to e raditi. Ludi veanin! Gledam kako izlaze s parkiralita i skreu na cestu koja vodi na autoput. Onda ponovo pogledam Harleyja. On se namjeta na stolcu. Ima konzervu sode i slamnati eir na glavi. Ponaa se kao da se nikad nita nije dogodilo, niti e se ikad dogoditi. Harley? Ali me on, jasno, ne uje. Prilazim mu i stajem pred njegov stolac. Iznenaen je. Ne zna kako bi to shvatio. Zavali se, sjedi i gleda me.

Zvoni telefon. Javi se, hoe? zamoli me. Ne odgovaram mu. Zato bih? Onda nek' zvoni rekoh. Idem po kefu, krpe, podmetae i kantu. Telefon prestaje zvoniti. On jo sjedi na stolcu, ali je ugasio telku. Uzimam otpira, izlazim i uspinjem se do broja 17. Ulazim i kroz dnevnu sobu stupam u kuhinju to je prije bila njihova kuhinja. Tezge su obrisane, slivnik i ormari isti. Nije loe. Ostavljam pribor za ienje na pei i odlazim u kupaonicu. Ni za ta ovdje ne treba vie od malo eline vune. Otvaram vrata spavaonice koja gleda na bazen. Kapci su dignuti, krevet gol. Pod se sja. Hvala vam velim naglas. Ma kud otila, elim da je prati srea. Sretno, Betty! Jedna je od ladica pisaeg stola otvorena pa joj prilazim. Otraga u ladici nalazi se uzda koju je on nosio kad su prvi put doli ovamo. Zacijelo je promakla njihovoj pozornosti kad su se urili. A moda i nije to razlog? Moda ju je ovjek namjerno ostavio?172 Raymond Carver Uzda kaem. Diem je prema prozoru i razgledam na svjetlu. Nita posebno, obina tamna konata uzda. Ne znam mnogo o uzdama, Ali znam da se jedan dio stavlja u gubicu. Taj se dio zove vale. Od elika je. Remen se prebaci preko glave do mjesta gdje se na vratu dri prstima. Jaha vue remenje na ovu ili onu stranu, da konj onda onamo skree. To je jednostavno. vale su teke i hladne. Ako mora tu stvar nositi meu zubima, bojim se da e pouriti. Kad osjeti da te vale vuku, shvati da je vrijeme. Ve zna da ti je nekamo poi. Katedrala Slijepac, enin stari prijatelj, traio je krov nad glavom. ena mu je bila umrla. Stoga je posjetio svojtu pokojne ene u Connecticutu. Nazvao je moju enu od svoje rodbine. Sve su se dogovorili. Stii e vlakom, za pet sati vonje, a moja e ga ena doekati na postaji. Nije ga vidjela otkako je radila u njega cijelo ljeto, u Seattleu prije deset godina. Ali ona su i slijepac bili u vezi. Snimali su vrpce i amo-tamo ih slali potom. Ja nisam bio oduevljen njegovim posjetom. Nisam ga poznavao. A muilo me i to je slijep. Moj je pojam sljepila potjecao iz filmova. U filmovima su se slijepci polako kretali i nikad se nisu smijali. Gdjekad su ih vodili psi za slijepce. Slijepac u mojem domu nije bila osoba koju sam prieljkivao. Onog je ljeta u Seattleu bila bez posla. Bila je bez novca. ovjek za koga e se potkraj ljeta udati bio je u asnikoj koli. I on je bio bez novca. Ali ona je bila zaljubljena u frajera, a i on u nju, i tako dalje. Ona je nala u novinama oglas: TRAI SE POMO: itanje slijepcu, i telefonski broj. Ona je nazvala i prihvatila posao, odmah je bila primljena. Cijelo je ljeto radila sa174 Raymond Carver itala mu je svata, sudske izvjetaje, reportae, takve stvari. Pomogla mu je organizirati mali ured u dravnoj ispostavi socijalne skrbi. Moja ena i slijepac postali su veliki prijatelji. Otkud to znam? Ona mije priala. I jo mije kojeta ispriala. Zadnjega dana njena posla u uredu, slijepac ju je zamolio da joj dotakne lice. Pristala je. Priala mi je kako joj je prstima opipao svaki djeli lica, nos ak i vrat. Nije to mogla zaboraviti. ak je napisala i pjesmu o tome. Oduvijek je pisala pjesme. Svake bi godine napisala pjesmu-dvije kad bi doivjela neto neobino. Kad smo prvi put zajedno izili, pokazala mi je pjesmu. U pjesmi je opisivala kako joj njegovi prsti pipaju cijelo lice. U pjesmi je opisala kako se tada osjeala, to joj je prolazilo kroz glavu dok joj je slijepac pipao nos i usnice. Moram priznati da me se pjesma nije posebno dojmila. Dakako da joj to nisam rekao. Moda ja jednostavno ne razumijem poeziju. Moram priznati da ne posegnem najprije za knjigom pjesama kad poelim neto proitati. U svakom sluaju, ovjek koji je prvi stekao njenu naklonost, budui asnik, bio je njena ljubav iz djetinjstva. To je u redu. Tako mu je potkraj ljeta dopustila da joj pomiluje lice, oprostila se s njim, udala se za svoju mladenaku ljubav, i tako dalje, koja je sad postala pravi asnik, pa se ena odselila iz Se-attlea. Ali sa slijepcem je ostala u kontaktu. Javila mu se prva poslije godinu dana i neto. Nazvala ga je jedne veeri iz zrakoplovne baze u Alabami. Htjela je porazgovarati s njim. Porazgovarali su. Zamolio ju je da mu poalje vrpcu i ispria sve o svom ivotu. Uinila je tako. Poslala mu je vrpcu. Na vrpci je priala o svom muu i njihovu zajednikom ivotu u vojsci. Rekla je slijepcu kako voli mua, ali joj se ne svia gdje ive, niti to je on pripadnik vojne mainerije. Priopila je slijepcu daje napisala pjesmu u kojoj i njega spominje. Priznala mu je da pie pjesmu o tome kako je to biti ena zrakoplovnoga asnika. Pjesma jo nije zavrena. Jo je pie. I slijepac je snimio vrpcu. Poalje joj je. ()iui snimi drugu. Tako je to teklo godine i godine. enina su asniku premjetali sari n ovu, sad u onu bazu. Slala mu je vrpce iz baza u Moodvju, M<< liiirou, McConnellu, i napokon iz Tnivisu, pnkrin" Sarnimenlu, ,",<l|e se jodni veeri osjetila odvie usamljena KATEDRALA 175 i odsjeena od ljudi koje neprestano gubi motajui se amo-tamo. Outjela je da ne moe ni korak dalje. Odlui se istrusiti sve pilule i kapsule iz ormaria za lijekove i zaliti ih bocom dina. Onda je legla u toplu kupku i onesvijestila se.

Ali, umjesto da umre, bude joj zlo. Povraala je. Njen asnik kao da mu je vano ime? bio je mladenaka ljubav i to bi jo htio? odnekud se vratio kui, zatekao je i pozvao hitnu pomo. U meuvremenu je ona sve to snimila na vrpcu i poslala slijepcu. Godine i godine snimala je kojeta na vrpce i slala mu vrpce zbr-da-zdola. Osim to je svake godine napisala po pjesmu, mislim da joj je to bila glavna zabava. Na jednoj vrpci javila je slijepcu da je odluila napustiti asnika na neko vrijeme. Na drugoj je ve spomenula rastavu. Onda smo ona i ja poeli hodati i o tome je, naravno, izvijestila svoga slijepca. Govorila mu je sve, ili se bar tako meni inilo. Jednom me zapitala elim li uti posljednju slijepevu vrpcu. Bilo je to prije godinu dana. I ja sam na vrpci, rekla je. Sloio sam se, presluat uje. Nalio sam nam pie i sjeli smo u dnevni boravak. Prvo je stavila vrpcu u kazetofon i namjestila brzinu i snimku. Onda ju je pustila. Vrpca je zakrala i netko je glasno progovorio. Stiala je. Nakon nekoliko minuta beznaajnih brbljarija, uo sam kako neznaneva usta spominju moje ime, usta neznanca koga nisam ak ni poznavao! Onda jo: "Iz svega to si mi rekla o njemu mogu samo zakljuiti..." Ali nas je tada neto prekinulo, pokucao je netko na vrata, tako neto, pa se vie nismo ni vraali na tu vrpcu. Moda je to i u redu. uo sam to sam htio. A sad taj isti slijepac dolazi prenoiti u mene. Moda da ga odvedem na kuglanje? rekoh eni. Ona je na sunici sjeckala krumpire. Ako me voli ree ona moe mi to uiniti. Ako me ne voli, u redu. Ali, kad bi ti imao prijatelja, bilo kakva prijatelja, i prijatelj ti doao u posjet, ja bih se potrudila da mu bude ugodno. Ona obrie ruke krpom za sue. Ja nemam slijepih prijatelja rekoh. Nema ti nikakvih prijatelja ree ona. Toka. Uostalom doda ona k vragu, nedavno mu je umrla ena! Shvaa li ti to? ovjoku jo umrla ena.176 Rajmond Carver Nisam joj odgovarao. Poneto mi ispria o slijepevoj eni. Zvala se Beulah. Beulah! To je ime ene druge rase. Je li mu ena bila crnkinja? upitah je. _ Jesi li ti lud? zgranu se ena. Jesi li poblesavio, ili koji ti je vrag? Dohvati krumpir. Vidjeh kako joj pade na pod i otkotrlja se pod pe. to ti je? upita me. Jesi li pijan? Samo sam pitao rekoh. Tad mi ena priopi jo neke pojedinosti do kojih mi nije ni bilo stalo. Napravih sebi pie i sjedoh za kuhinjski stol da je sasluam. Sastavljali su se komadii prie. Beulah je onog ljeta poela radjti kod slijepca kad je moja ena napustila posao. Ubrzo su se Beulah i slijepac vjenali u crkvi. Bilo je to skromno vjenanje tko bi uope doao na takvo vjenanje? svega dvoje mladenaca, sveenik i njegova ena. Ipak je bilo crkveno vjenanje. Beulah je to eljela, tako je bar on tvrdio. Ali ve je tada Beulah zacijelo imala rak limfnih lijezda. Poto su osam godina ivjeli bez rastanka bez rastanka su rijei moje ene zdravlje Beulah naglo je poelo slabiti. Umrla je u bolnici, u Seattleu. A slijepac je sjedio uz nju i drao je za ruku. Vjenali su se, ivjeli i radili zajedno, spavali zajed- * no opili, jasno i onda ju je slijepac morao pokopati a da nikada nije vidio kako ta prokletnica izgleda. To je nadilazilo moje shvaanje. Kad sam to saznao, malo sam se saalio na slijepca. A onda sam se uhvatio kako razmiljam o jadnom ivotu koji je zacijelo ta ena provodila. Zamislite enu koja nikada nije mogla sebe vidjeti onakvom kako ju je vidio njen ljubljeni mu. enu koja ivi od dana do dana a da nikada ne uje nikakva komplimenta od dragana. enu iji mu ne moe nikada proitati izraz na njezinu licu, bila to samilost ili togod bolje. Osobu koja se moe ili ne mora minkati nije li to njemu svejedno? Mogla je, ako joj se prohtije, osjeniti jedno oko zelenom bojom, zabiti pribadau u nosnicu, nositi ute hlaetine i grimizne cipele, vrlo vano. I onda je otila u smrt, sa slijepevom rukom na svojoj a suze mu cure iz slijepih oiju .sad to zamiljam dok je u glavi posljednja misao: da on nikad nee znati kako ona izgleda, a sad je onu vodu brzovliiku pul,/jrobii. Roberl.u je ostala skromna polica KATEDRALA 177 osiguranja i pola meksike dvadesetae. Druga je polovica ko-vanca otila u kutiji s njom. Dirljivo. I kad je dolo vrijeme, moja je ena pola na postaju po njega. Nije mi nita preostalo nego ekati ih njemu sam to, jasno, zamjerio pijuckao sam i gledao televiziju kad sam uo kako se auto parkira. Ustao sam s kaua s piem u ruci i otiao pogledati kroz prozor. Vidio sam svoju enu kako se smije dok se parkira. Vidio sam kako izlazi i zatvara vrata. Jo se smijeila. Pravo udo! Obie auto s druge strane gdje je slijepac ve poeo izlaziti. Taj je slijepac, zamislite, nosio dugu bradu! Brada u slijepca! To je ipak previe, ini mi se. Slijepac posegne na stranje sjedalo i izvue koveg. Moja ga ena uhvati pod ruku, zatvori vrata auta i, priajui bez prestanka, povede ga niz parkiralinu stazu i uza stube do prednjega trijema. Iskljuili televiziju. Iska-pih pie, obrisah au, otrah ruke. Onda pooh prema vratima. ena mi ree:

 Da te upoznam s Robertom. Roberte, ovo je moj mu. Priala sam ti o njemu. Sva je sijala. Drala je slijepca za rukav ogrtaa. Slijepac spusti koveg i prui ruku. Prihvatili je. vrsto mi stisne i zadri ruku, a onda je ispusti. ini mi se kao da se ve poznajemo glasno e on. I meni se tako ini sloili se. Nisam znao to bih drugo rekao. Onda sam dodao: Dobro doli. Mnogo sam uo o vama. Onda smo preli, naa mala skupina, s trijema u dnevnu sobu. Slijepac je u jednoj ruci nosio koveg. Moja je ena govorila: Nalijevo sad, Roberte. E, tako. Sad pripazi, tu je stolac. Eto, tu je. Tu slobodno sjedi. To je kau. Kupili smo ga ba prije dva tjedna. Htjedoh neto rei o starom kauu. Ja sam volio stari kau. Ali nisam rekao nita. Tad sam htio neto drugo rei, malo bla-bla, o panoramskoj vonji po Hudsonu. Kako, ide li u New York, mora u vlaku sjediti na desnoj strani, a kad se vraa iz New Yorka, na lijevoj strani.178 Rajmond Carver Jeste li dobro putovali? upitah. Naime, s koje ste strane vlaka sjedili? Kakvo pitanje: s koje strane? ubaci moja ena. Zar je vano s koje strane? Samo sam pitao dodam. S desne odgovori slijepac. Nisam bio u vlaku ve gotovo etrdeset godina. Otkad sam bio mali. Sa starcima. Gotovo sam i zaboravio kako je to bilo. Sad mi je brada pobijeljela ree. Bar mi tako kau. Izgledam li dostojanstveno, draga? obrati se on mojoj eni. Ti i jesi dostojanstven, Roberte potvrdi moja ena. Roberte, kako mije drago to te vidim! Moja ena napokon odvoji oi od slijepca i pogleda mene. Uinilo mi se da joj se nije svidjelo ono stoje vidjela. Slegao sam ramenima. Nikada nisam sreo ni osobno upoznao nijednu slijepu osobu. Ovaj je slijepac bio u kasnim etrdesetim, snane grae, elav i pogrbljen, kao da nosi kakav teret. Nosio je iroke, smee hlae, smee cipele, svijetlosmeu koulju, kravatu, sportski ogrta. I jo tu bujnu bradu. Ali nije se sluio tapom, niti je nosio tamne* naoale. Ja sam uvijek mislio da su tamne naoale obvezatne za slijepce. Zapravo sam elio da ih ima. Na prvi su mu pogled oi bile nalik na bilo ije oi. Ali kad sam ih bolje pogledao, bile su malo drukije. Ponajprije odvie bjeline oko arenica, a zjenice mu se okretale u onoj duplji bez njegove moi da ih zaustavi. Jezivo. Dok sam mu piljio u lice, vidio sam kako mu se desna zjenica okree prema nosu dok se druga trudi ostati na mjestu. Ali to je bio samo pokuaj, jer mu je oko lutalo bez njegova znanja ili elje. Rekoh: Da vam ponudim neko pie! to biste eljeli? Imamo svega pomalo. To nam je razonoda. Njofra, ja sam kotski tip prilino e brzo on onim svojini krupnim glasom. Sjajno rekoh. Njofra! Znam ja za to ste vi. Znao sam. KATEDRALA 179 Prstima opipa koveg. Orijentirao se. Nisam mu zamjerao. Odnijet u ti ga gore u sobu ree moja ena. Ne treba, u redu je ree slijepac glasno. Ponijet u ga sam kad budem iao gore. Malo vode s viskijem? upitah ga. Vrlo malo ree on. Znao sam pripomenuh. On nastavi: Kapljicu. Irski glumac mislim Barry Fitzgerald ja sam vam kao on. Kad pijem vodu, rekao je Fitzgerald, ja pijem vodu. A kad pijem viski, onda pijem viski. Moja se ena nasmije. Slijepac prinese ruku bradi. Malko je zadigne i ispusti. Ja sam priredio pie, tri velike ae kotskoga viskija s utr-ckom sode u svakoj. Onda smo se fino smjestili i raspriali se o Robertovim putovanjima. Prvo o dugom letu sa Zapadne obale do Connecticuta. To smo savladali. Zatim od Connecticuta dovde, vlakom. Popili smo drugu au za taj komad puta. Sjeam se da sam negdje proitao da slijepci ne pue navodno zato to ne vide dim koji izdiu. inilo mi se da toliko, samo toliko, znam o slijepcima. Ali ovaj je slijepac puio cigaretu do kraja i odmah palio drugu. Slijepac je punio pepeljaru a moja ju je ena praznila. Kad smo sjeli za ruak, bili smo pri treem piu. ena je Ro-bertu napunila tanjur nasjeckanim mesom, krumpirom u ljuski i grakom. Ja sam mu namazao maslacom dvije krike kruha. I rekao: Tu vam je kruh s maslacem. Popio sam malo pia. Pomolimo se najavio sam a slijepac je oborio glavu. ena me pogledala i zinula. Pomolimo se da telefon ne zazvoni i da se jelo ne ohladi upozorih. Onda navalismo. Klopali smo sve to je bilo na stolu. Jeli smo kao da nema sutra. Nismo nita priali. Klopali smo. Mlatili smo. istili smo stol. Poteno smo se latili posla. Slijepac je odmah pronaao jelo i znao gdje mu je

to na tanjuru. Zadivljeno sam j;:i promatrao kako se slui noem i viljukom na tanjuru. .11;izrezao bi meso na dva dijela, viljukom ga unio u usta, onda180 Rajmond Carver dohvatio krumpire, pa graak i, napokon, odlomio komad kruha. Zalio bi sve to dobrim gutljajem mlijeka. Nije se ustruavao da se usput poslui i prstima. Smazali smo sve, pa i pola pite od jagoda. Nekoliko smo minuta sjedili kao obamrli. Znoj nam orosio lica. Napokon usta-dosmo od stola i ostavismo prljave tanjure. Nismo se osvrtali za sobom. Vratismo se u dnevnu sobu i ponovo izvalismo na svoja mjesta. Robert i moja ena sjedili su na kauu. Ja se domogoh velikog naslonjaa. Popili smo jo dva-tri pia dok su oni razgovarali o najvanijim dogaajima u njihovim ivotima u proteklih deset godina. Ja sam velikim dijelom samo sluao. Gdjekad bih se ukljuio. Nisam elio da mu se uini kako sam napustio sobu, niti sam htio da se njoj uini da se osjeam zapostavljen. Govorili su o svemu to su doivjeli oni! u prolih deset godina. Uzalud sam oekivao svoje ime na eninim slatkim usnama: "A onda se u mom ivotu pojavio moj dragi mu", tako neto. Ali nita slino nisam uo. Govorilo se samo o Robertu. Robert je, ini se, radio svata pomalo; prava slijepa Katica za sve! Jo su nedavno on i ena radili u mrei Amwaya, od ega su, ini mi se, zaraivali za ivot. Slijepac je bio i radio-amater. Svojim je gromkim glasom priao o razgovorima koje je vodio s radio-kolegama u Guamu, na Filipinima, na Aljaski ili ak na Tahitima. Tvrdio je da ima mnogo prijatelja koje bi mogao posjetiti u njihovu zaviaju. Povremeno bi okrenuo meni svoje slijepo lice, podboio bradu rukama i togod me upitao. Koliko sam dugo na svom sadanjem poslu? (Tri godine.) Volim li svoj posao? (Ne volim.) Hou li ga zadrati? (to u drugo?) Napokon, kad mi se uinilo da se poeo zamarati, ustao sam i upalio televizor. Moja me ena ogoreno pogledala. inilo mi se da e prasnuti. Onda pogleda slijepca i upita ga: Roberte, ima li ti televizor? Slijepac joj odgovori: Draga moja, imam ja dva telkaa. Imam ga u boji ali i orno -bijelu starudiju. To je smijeno, ali kad upalim televizor, a uvijek mi i;(ii, ukljuujem uvijek onaj u boji. Zar to nije smi-jeSno? KATEDRALA 181 Nisam znao to bih na to rekao. Nisam imao to odgovoriti. Nikakve primjedbe. Pa sam gledao vijesti i pokuavao pratiti to spiker govori. To je televizor u boji ree slijepac. Ne pitajte me kako znam, ali znam. Nedavno smo se ponovili rekoh. Slijepac jo jednom okusi pie. Podigne bradu, onjui pie i spusti ga na stol. Nagne se naprijed na kauu. Poloi pepeljaru na stol, prinese upalja cigareti. Zavali se na kau i prekrii noge u glenjevima. Moja ena pokrije usta, pa zijevne. Protegne se. Ree: Idem ja ipak gore da obuem kunu haljinu. Moram se presvui. Roberte, osjeaj se kao da si doma. : Ugodno se osjeam odvrati slijepac. Hou da se ovdje osjea kao doma opet e ona. Ugodno se osjeam ponovi slijepac. Postoje izila iz sobe, on i ja posluasmo vremensku prognozu i sportski pregled. U meuvremenu je nije bilo toliko dugo da nisam bio siguran hoe li se uope vratiti. Mislio sam da je moda legla. elio sam da se vrati. Nije mi se ostajalo nasamo sa slijepcem. Upitao sam ga eli li jo pia, a on je rekao: svakako. Tada ga upitah hoe li sa mnom popuiti travu. Rekao sam da sam ba neto smotao. Nisam, ali sam znao da hou u tili as. Pokuao bih s vama prihvati on. Jasno, k vragu sloih se ja. To je prava stvar. Uzeh naa pia i sjedoh uz njega na kau. Onda smotam dvije debele trave. Pripalih jednu i pruih mu je. Stavio sam mu je u prste. Prihvati je i uvue. Drite dim to dulje napomenuh. Vidio sam da nema pojma o travi. Sie moja ena u ruiastoj kunoj haljini i u ruiastim papuama. Kakav je to miris? upita nm. Odluili Hiuo se /,a malo konoplje pojasnili joj.182 Raymond Carver ena me prostrijeli bijesnim pogledom. Tad pogleda slijepca i ree: Roberte, nisam znala da ti to pui. On odgovori: Sad puim, draga. Sve treba jednom poeti. Ali jo nita ne osjeam. Ovo je prilino blaga trava rekoh. Nita jako. S ovakvom travom lako se izlazi na kraj dodah. Nee vas oamutiti. Uope me nije oamutila, njofra ree on i nasmije se. Moja ena sjedne na kau izmeu slijepca i mene. Ja joj dodah smotak. Uzme ga, povue i vrati. Je li tako dobro? upita ona. Pa ree: Ne smijem ja ovo puiti. Ionako jedva drim oi otvorene. Objed me smlavio. Nisam smjela toliko jesti.

 Kriva je ona pita od jagoda ree slijepac. Ona te dokrajila proslijedi on i nadui se smijati. Onda zavrti glavom. Ima jo pite od jagoda napomenuh. Hoe li jo, Roberte? upita ga moja ena. , Moda kasnije ree on. Obratismo pozornost na televiziju. Moja ena ponovo zijev-ne. Ree: Krevet ti je spreman, Roberte, kad god zaeli. Bojim se da si imao dug dan. Kad eli u krevet, samo reci. Povue ga za rukav. Roberte? On se prene i ree: Sjajno mi je sve bilo. Ovo je bolje od vrpci, je 1' da? Ja rekoh: Evo me k vama i stavih mu travu meu prste. Uvukao je, zadrao dim i zatim ga ispustio. Reklo bi se da to radi od svoje devete godine. Hvala, njofra rekao je. Ali mislim da mi je sad do-sta. Bojim se daje previe osjeam napomene i prui zapaljeni smotak mojoj eni. I ja ree ona. Ista stvar. Ne mogu vie ni ja. Uze opuak i prui ga meni. Malko u sjediti ovdje medu vama dvojicom zatvorenih oiju. Samo da vam ne smetam, vrijedi? Ni jednome ni drugomu. Inae mogu tako sjediti zatvorenih oiju dok no no pokupilo u krovol ree onu. Tvoj je krevet spreman, Kohorto, kml f;od /.H/.olin. Tonoj1 pokraj nae sobe navrli KATEDRALA 183 stuba. Odvest emo te kad bude spreman. Vi me probudite, deki, ako zaspim ree, sklopi oi i utone u san. Zavrile su vijesti. Ustao sam i promijenio kanal. Sjedoh natrag na kau. Bilo mije krivo to je moja ena posustala. Glava joj poivala otraga na kauu, usta zjapila. Izvrnula se tako da joj je kuna haljina kliznula s koljena. Posegnuh da joj povuem haljinu nagore, ali u taj tren pogledah slijepca. K vragu! Ponovo joj otkrih kunu haljinu. Recite kad hoete jo pite od jagoda rekoh. Rei u odgovori on. Upitah ga: Da niste umorni? Hoete li da vas odvedem gore u krevet? Jeste li spremni ubiti oko? Jo ne ree on. Neu, ostajem ja s vama, njofra. Ako smijem. Bit u budan dok vi ne budete za krevet. Nismo ni imali prilike porazgovarati. Shvaate li to hou rei? ini se da smo ona i ja prisvojili cijelu veer. Podie bradu i ispusti je. Dohvati cigaretu i upalja. Nita, nita rekoh ja. I dometnuh: Ba mi je lijepo s vama u drutvu. Pa i bilo mi je. Svake sam inae veeri puio travu i ostajao budan dok sam god mogao. ena i ja nismo gotovo nikada zajedniki odlazili u krevet. Kad sam zaspao, muili su me snovi. Gdjekad bi me poneki san probudio, a srce mi ludo lupalo. Na televiziji je bilo neto o srednjem vijeku i crkvama. Ne ba svakodnevna trakavica. elio sam to drugo pogledati. Pro-vrtio sam druge kanale. Ali ni na njima nije bilo nieg. Tako se vratih na prvi program i ispriah se. Njofra, u redu je ree slijepac. Meni je dobro. Pae mi sve to vi elite gledati. Uvijek neto nauim. Uenju nikad kraja. Imam ja ui zakljui. Neko vrijeme nismo nita govorili. Nagnuo se naprijed, okre-nuvi glavu meni a desno uho televizoru. Smetalo je to mojoj pozornosti. Katkad bi spustio kapke pa ih opet naglo digao. Katkad bi stavio prste u bradu i cupkao je kao da razmilja o neemu to uje na televiziji.184 Rajmond Carver KATEDRALA 185 Na ekranu su skupinu ljudi u kukuljicama napali i muili ljudi odjeveni u kostime kostura ili u avle. Ljudi prerueni u avle nosili su vraje krinke, rogove i duge repove. Ova je mas-kerada bila dio procesije. Englez koji je komentirao prizor rekao je kako se to jednom godinje dogaa negdje u panjolskoj. Pokuavao sam slijepcu opisati to se dogaa. Kosturi ree on. Znam ja to su kosturi ree on i klimne glavom. Onda nam televizija pokae katedralu. Dugaki, polagani kadar pokae jo jednu. Napokon se slika zaustavi na onoj znamenitoj, parikoj, rascvalih kontrafora i tornjia koji stre u nebo. Kamera se izvue da pokae cijelu katedralu na obzoru. Povremeno bi Englez, koji je komentirao, uutio i putao kameru da putuje po katedrali. Ili bi kamera pokazivala seoski krajolik, orae koji u polju idu za volovima. ekao sam dok sam mogao. Onda sam osjetio da moram neto rei. Opisivah: Sad nam pokazuju katedralu izvana. Vodorige. Kipii udovita. Sad smo, mislim, u Italiji. Da, u Italiji smo. Slike su na zidu crkve. Jesu li to freske, njofra? upita me on i otpije svoje pie. Posegnuh za svojom aom. Alije bila prazna.

 Pitate me jesu li to freske? ponovih. To je dobro pitanje. Ne znam. Kamera pokae katedralu izvan Lisabona. Razlike izmeu portugalskih i francuskih ili talijanskih katedrala nisu velike. Ali ima ih. Uglavnom u unutranjosti. A onda mi je neto sinulo, pa sam rekao: Neto mije palo na pamet. Imate li vi pojma kako izgleda katedrala? Naime, kako one izgledaju? Razumijete li me? Ako vam tko spomene katedralu, znate li o emu govori? Znate li vi za razliku izmeu katedrale i baptistike crkve, na primjer? Ispusti dim iz usta. Znam da jo stotinama radnika trebalo pedeset ili sto godina daje sagrade ivre on. uo sam upravo, naravno, ovog lipa da to ka/c Znam da su narataji isd' obitelji gradili jednu katorulu. Tu -am i:;iu eno od ovog tipu. l.|iidi koji su cijoli ivot proveli na tome poslu, nikad ne bi doivjeli da vide dovreno djelo. to se toga tie, njofra, oni nisu ni po emu razliiti od nas, je 1' tako? Nasmije se. Oni mu kapci ponovo klonue. Glava mu zaklima. inilo se da drijema. Moda je zamiljao daje u Portugalu. Na televiziji je opet bila jedna druga katedrala. Ova je bila u Njemakoj. Englezov je glas opet tupio. Katedrale javi se slijepac. Ispravio se na stolici, glava mu se ljuljala naprijed-natrag. Ako hoete istinu, njofra, to je sve to znam. Ovo to sam rekao. to sam od ovoga uo. Ali moda mije vi moete opisati? Ja bih vas lijepo molio. Volio bih to. Ako hoete znati, ja zbilja ne znam pravo stoje to. Gledao sam snimku katedrale na televiziji. Odakle bih je uope poeo opisivati? Ali recimo da mi o tome ovisi ivot. Recimo da mi prijeti neki luak koji je rekao da je moram opisati ili mi ode glava. Buljio sam jo malo u katedralu dok se slika ne pretopi u krajolik. Nita nije pomagalo. Okrenuh se slijepcu i rekoh: Za poetak, sve su one vrlo visoke. Osvrem se po sobi ne bih li naao spas. Diu se uvis. Visoko, visoko. U nebo. Neke su vrlo velike, treba ih poduprijeti. Da se, moglo bi se rei, odre. Potpornji se zovu kontrafori. Oni me, tko zna zato, podsjeaju na vijadukte. Ali vi moda ne poznajete ni vijadukte? Neke katedrale imaju sprijeda isklesane vragove i sline stvari. Ponekad gospodu i gospoe. Ne pitajte me zato je to tako rekoh. On je klimao glavom. inilo se da mu se cijeli gornji dio tijela njie naprijed-natrag. Ne ide mi ba od ruke, je 1' da? upitah. Prestao je klimati glavom i nagnuo se naprijed na rub kaua. Dok me sluao, prolazio je prstima kroz bradu. Vidio sam da mu ne dopirem do svijesti. Ipak je ekao da nastavim. Klimao je glavom kao da me hrabri. Smiljao sam to bih jo dodao. Zbilja su vrlo velike rekoh. Masivne su. Izgraene su od kamena. Koji put i od mramora. U staro doba, kad su zidali katedrale, ljudi su htjeli biti to blie Bogu. U to je staro doba Bog bio vaan u svaijem ivotu. To se vidi po tome kako hu gradili186 Rajmond Carver katedrale. Oprostite govorio sam ali mislim da ne znam bolje. Ne ide to meni. Sve je to u redu, njofra ree slijepac. ujte, valjda vas ne smeta ako vas pitam. Smijem li vas neto pitati? Dajte mi jednostavno odgovorite: da li ne? Samo sam znatieljan, bez uvrede. Vi ste mi domain. Recite mi jeste li vi u neku ruku religiozan? Smijem li vas to pitati? Zavrtjeh glavom. Ali ni to on nije mogao vidjeti. Za slijepca je svejedno da li mu namigne ili klimne glavom. Bojim se da ja ne vjerujem. Ni u ta. Nekad nije lako. Shvaate li to hou rei? Naravno da shvaam odgovori on. Fino rekoh. Englez je i dalje tupio. Moja je ena uzdisala u snu. Duboko je udahnula zrak i nastavila spavati. Morate mi oprostiti nastavih. Ali ja vam ne znam opisati kako katedrala izgleda. Ne snalazim se u tome. Ne mogu bolje nego to sam pokuao. Slijepac je sjedio vrlo mirno, oborene glave, sluajui me. Rekoh: Istini za volju, katedrale za mene nisu nita posebno. Ba nita. Katedrale. To je ono to gleda u televizijskom kasnom nonom programu. Nita drugo. Tad se slijepac iskalje. Neto izvadi. Iz stranjega depa dohvati rupi. Onda kaza: Kuim, njofra. U redu je. To se dogaa. Ne brinite zakljui. ujte me dobro. Hoete li mi uiniti uslugu? Imam ideju. Moete li mi dati malo debelog papira? I olovku. Napravit emo neto. Zajedno emo crtati. Uzmite olovku i malo debelog papira. Dajte, njofra, potraite to treba. Poao sam na kat. Nisam imao snage u nogama. Osjeao .sam slabost kao da sam dugo trao. Osvrnuo sam se po eninoj Hobi. Naao sam kemijske olovko u koarici na njezinu stolu. A onda se zamislili gdje da potraim papir o kojom je govorio.

Dolje u kuhinji nadoh papirnatu vroicu za kupovinu, s ljuskama luka na dnu. Ispraznih ju i stresoh, Odnesohjc u nuvnu KATEDRALA 187 sobu i sjedoh s njom do nogu. Uklonih neke stvarice, poravnah nabore na vreici i poloih je na stol za kavu. Slijepac ustane s kaua i sjedne uz mene na sag. Proe prstima po papiru. Gore i dolje opipa strane papira. Rubove, ak i rubove. Opipa krajeve. U redu ree. U redu, 'ajmo je nacrtati. Uhvati me za ruku, za ruku s kemijskom olovkom. Poloi ruku na moju. 'Ajde, njofra, crtajte zapovjedi mi. Crtajte. Da vidimo. Ja u vas pratiti. Sve e biti u redu. Samo krenite kako vam govorim. Da vidimo. Crtajte ree slijepac. I ja krenuh. Prvo nacrtah kutiju nalik na kuu. To bi mogla biti kua u kojoj ivim. Nabijem na nju krov. S obje strane krova nacrtah tornjeve. Ludilo. Fino ree on. Super. Ide vam sjajno pohvali me. Sigurno niste mislili da ete ikad ovako neto doivjeti, njofra, zar ne? Eto, udan je ovaj na ivot, znamo to dobro. Nastavite! Idemo dalje. Samo naprijed. Umetnuh prozore s lukovima. Nacrtah kontrafore. Objesih velika vrata. Nisam se mogao zaustaviti. Zavrila se televizijska emisija. Odloih olovku, stisnuh i rairih prste. Slijepac ispre-pipa papir. Prijee jagodicama po papiru, po svoj mojoj crtariji, i zaklima glavom. Ide vam sjajno zakljui slijepac. Ponovo uhvatih kemijsku a on mi nae ruku. Nastavio sam. Slikar nisam, ali sam svejedno crtao. Moja ena otvori oi i pogleda nas. Sjedne na kau, razdrljene kune haljine. Upita: to to radite? Reci mi, htjela bih znati. Nisam joj odgovorio. Slijepac joj protumai: Crtamo katedralu. Ja i on je zajedno crtamo. Pritisnite jae upozori me. Tako. Tako ree on. Eto. Tu je, njofra. Jasno mi je. Niste mislili da znate. Ali vidite da znate, je 1' tako? Sad ste stisnuli gas. Kuite ta mislim? Zaas emo imati ovdje cijelu sliku. Kako je ta vaa stara ruka? zapita. Dodajte ovdje malo ljudi. Kakva je to katedrala bez ljudi?188 Rajmond Carver Moja je ena zapitkivala: to se dogaa? Roberte, to to radi? to se zbiva? Sve je u redu uvjeravao ju je on. Sad sklopite oi -uputi me slijepac. Zatvorih oi, kako mije rekao. '"* Jesu zatvorene? pitao je. Ne fulirajte! Jesu rekoh. Drite ih tako ree on. Sad nemojte prestati. Crtajte. Tako nastavismo. Njegovi su prsti jahali na mojima dok mi je ruka klizila po papiru. U svom ivotu' nisam nita slino doivio. Na kraju on zakljui: Mislim da je to to. Mislim da ste zavrili ree. Pogledajte! ta mislite? Alija nisam otvarao oi. Odluio sam ih jo drati zatvorene neko vrijeme. Mislio sam da tako mora biti. Onda? upita me. Gledate li? Oi su mi jo bile zatvorene. Bio sam u svojoj kui. Znao sam to. Ali se nisam osjeao kao da sam bilo u emu. Zbilja je ovo neto posebno rekoh. Ivan Kuan Strah Rayu Jozo se pogledao u ogledalu. Iznimno jer je to inae izbjegavao. Nije se on volio promatrati u ogledalu ni dok je bio mlai, a kamoli danas kad se sam sebi gadi. Dobro se operi ispod pazuha rekla je Ranka. I na-sprejaj se. Ve jesam odgovorio je Jozo. Sad se brijem. Glavno je da dobro opere zube. Opet ti strano smrdi iz usta. Dobro u oprati zube, ne brini. Jo su o Boiu bili kupili elektrinu etku za zube. Bile su to tri razliite etke. Ona obla, za masiranje s druge strane desni, odavno nije radila. Imao je i rezervnu, ali je jo nije stavio, a ve je proao i Uskrs. Tebi treba skinuti sve mostove jer ti trunu desni. Poslije e biti jo gore. Kiko je lijepo rekao da su zubi u redu. On je ba specijalist za Lo. Samo treba trljati desni. Da no dobijem pamdentozu.190 Raymond Carver Svako jutro ti je jastuk krvav. Tebi treba skinuti mostove. Strano ti zaudara iz usta. Sinia ti govori gluposti.

Sinia je bio Jozin lijenik i stari prijatelj. Mnogo je itao i izmjenjivali su iskustva iz svojih lektira. Sinia je proitao cijeloga Prousta, u prijevodu. I znao ga napamet. Jozo se uvijek pitao kako Proust zvui na hrvatskom. Je li to isto? On je, recimo, Thomasa Manna jedva itao u originalu. Dobro stoje iziao novi prijevod arobne gore. Sad je itao usporedno. Ranka se brinula i bojala za Jozu. Bojala se da mu pokvareni zubi opet ne udare na mozak. Nije on izlijeen kako treba. Jesi li se obrijao, Jozo? pitala je Ranka iz sobe. Lijevu stranu ve jesam. S desnom je uvijek tee. Zna. Ja jo moram u kupaonicu. Ve je jedanaest sati. Ja sam ustao u est rekao je Jozo. Ranka je zapalila cigaretu, uo je. Sigurno u sobi ve zaudara po nikotinu. Kao i njegovi zubi. Inae je Sinia lijepo nacrtao Jozi odakle dolazi taj smrad. Iz eluca. U oitu ostane otvor poslije modanog udara. Nema to veze sa zubima. Ali Ranka je navaljivala da mu se skinu svi mostovi. Ve ih nosi dvadeset godina. Ja u ti popraviti bradu i brkove rekla je Ranka. Sad u ja odmah biti gotov rekao je Jozo. Pokuavao je iskrenuti glavu ulijevo, da na nju pada svjetlo zdesna. Na desno je oko slabije vidio. Od ugruka. Ali ni taj trik nije palio. Kupaonica je bila minijaturna. Po krovu su hodali golubovi, parili se i gugutali. S brijanjem je bilo kao i sa zubima. Jednostavno je odbijao priznati sam sebi da na desno oko gotovo i im vidi. Poslije modanog udara, dobio je ubrzo i ugruak u desnom oku. Mijenjao je naoale. Imao je sjajnog okulista s kojim je bilo ugodno razgovarati, kao i sa Siniom. Voljeli su ga i cijenili. Josipa. Ve je jedanaest sati javila se Ranka kroz dim. Meni se ne uri ree Jozo. Glavno da ti stigne na seriju. IF 4,20 ima repriza. Ali nije vano. U subotu se ponavljaju nn.sl.avci cijeloga tjedna. KATEDRALA 191 Sad u ja strugao je Jozo po obrazu. Nije vidio lijevi obraz desnim okom, a desni nikako. Nije Ranka udjela za tom glupom serijom. Nadaljevanka, kako trakavicu zovu Slovenci, zove se Ptice pjevaju umirui. Netko se sjetio neko slavnoga naslova, pa ga neprimjetno preinaio da privue publiku. Ali to nije ni bilo potrebno. Nadaljevanku su svi gledali iako je bilo vrijeme ruka. Samo sretnici u domu umirovljenika, ostali ionako nisu imali ruka. Jozo je u to vrijeme jeo sir s vrhnjem i prastarim mladim lukom. To je bilo osobito dobro za njegovu jetru s kojom nije nikad imao problema. Ali nikad se ne zna. Treba pitati Siniu. Sinia je bio zadovoljan svojim hrvatskim pacijentom Jozom. Osobito to se Prousta tie. Bila je to terapija za pet. Malo Sivanna i krvni tlak je ve na normali. Osobito uz 3x0,20 Cordipina dnevno. Ja sam gotov. Gdje mi je moj after-shavel pita Jozo. Ne vidi, ali osjea pod rukom posjekotinu na vratu. Kao u staro vrijeme kad se zaista brijao. Ima Jozo sijedu bradu, ali mu to ne pomae u brijanju. Granicu izmeu brade i obraza samo zamilja. Prole je nedjelje dobio poziv u kazalite, ali se nije dao odvesti. Ali, to su ve drugi razlozi. Nije volio da ga saaljevaju. Njemu je bilo svejedno ali ga je Ranka upozoravala. U njegovoj su se terapiji jedino lijenici preraunali. Mozak mu nije dao koraknuti preko ulice, a inae je prevodio sa est jezika. Ranka je bila uvjerena da mu jedan ip u mozgu ne radi. A Kiko i Sinia tu nita ne mogu. Prvi ita Allana Forda, drugi Prousta. S medicinske je strane Jozo u redu. Boica ti je na stroju za pranje rublja, zdesna, iza spra-yeva protiv znoja pojasnila je Ranka Jozi. Pipao je po hrpi boca i boica na stroju za pranje rublja. Dobro se popricaj spra-yom. I poeljaj se. Pazi na sve gumbe na koulji. Nikad trei ne zakopa. Sad u ja tiho se ispriavao Jozo sam sebi. Poeljati se nije bilo lako. Bez naoala nije dobro vidio na desno oko, a naoale su mu na nosu smetale kad se eljao. Preao je u njihovu jedinu sobicu, zatrpanu knjigama, novinama i uspomenama. Pogledao se u ogledalu, gol. Od djetinjstva mu je ostala navika da lei na krevetu na desnom boku. Majka,192 Rajmond Carver baka i bezbroj tetki vjerovale su da je po srce pogubno leati na lijevoj strani. Posljedica je bila groteskno nerazvijena lijeva stra-.na prsnog koa. Kraljenicu je savilo pola vijeka provedenih za radnim stolom. Nikad na propisnoj sjedalici jer nitko i ne zna to je to propisna sjedalica. Najlake je bilo prilijepiti roditeljima tu krivicu za lijevu stranu. To stoje ocu bila od roenja ulubljena lijeva strana prsa, na kojoj mu nisu ak ni dlake rasle, to nita. Naime, igra prirode. Znaju valjda lijenici. Ja sam gotov opet je tupio Jozo. Iz kupaonice se nije nita ulo, jer je sluajno curila voda iz tua. U susjedstvu se gradi Importanne centar. Za biografiju buduega gradonaelnika. Zato Ranka i Jozo uglavnom nikada nisu imali tople vode na petom katu. Iako su je plaali. I nisu se imali gdje buniti. Ranka bi gdjekad, ona je bila hrabrija, bar kazala koju rije u obranu svojih malih prava. Hoe li brzo? pitao je Jozo kao da je to vano.

Ipak ni on jo nije bio gotov. Stavljao je i skidao razliite naoale bezbroj puta, eljao se pred ogledalom u kojem se slabo vidio. Zbog gradnje Importannea, u susjedstvu, neprestano su imali sputene zastore na jedinom prozoru, tako da ni kiu nisu vi-djeli. Samo su je uli. Sjeao se Jozo kako je, u mlaim danima, telefonirao iz njujorkog hotela na recepciju da sazna kakvo je vrijeme vani. Treba li nositi kiobran? Sad sam ja gotova dola je Ranka umotana u runik. Oprala se bila u toploj vodi i bila sretna zbog toliko komfora. Tek je popravljala kosu pred razbijenim ogledalcem. Bit e kie. Noas nisam mogla spavati ni sa tri tablete, koliko me boljela noga. Bivi mu joj je iupao pola kose, i izudarao po nozi, koja je sada strano boli. Jozo je mnogo lake proao, na njemu je samo ena razbila stolicu-dvije i malo ga tukla po glavi skijakim tapovima. Ali on je bio kriv. Prostata mu je ve poputala, a urja-kinja j<> proirila priu da pijan hoda po gradu. Zato malo tup-l.up po clavi. A urjakinja je bila frustrirana jer s mukima nije bilo tup l,up. (iospoa Rotter radi do tri ree Jozo. KATEDRALA 193 Stii emo tvrdila je Ranka prividno mirno. Kad je repriza serije? Tom je glupom serijom Jozo samo vrijeao Ranku. Njoj nije bio stalo do toga hoe li napokon zakopati ili otkopati staroga Josea. Hoe li bivu ljepoticu, koja je odbila dalje igrati u seriji (270 nastavaka!), zamijeniti drugom glumicom poslije plastine operacije. Nije njoj, Ranki, bilo do nadaljevanke, ona je jo juer itala Rilkea i Kafku. Stii emo rekla je Ranka. Nemoj se praviti kao da se sve vrti oko te glupe serije. Ja ujutro ne ustajem ranije, samo da ne bih tebi smetala. Leim, gutam pilule, tek kasnije ustajem... A noga me uasno boli... Onda ti idem kupiti lijekove, vitamine. Nije itala Carverove Vitamine, na hrvatskom su tek u ovoj knjizi. Poslije Ptica kae Jozo. I neto povra, za probavu. Hoe li suhih ljiva? Nemoj se uriti, Ranka! Gospoa Rotter radi do tri. Do petnaest sati. Vidjet e, to e zbilja biti iznenaenje. Jesi li jutros radio gimnastiku? Jesam, pola sata. Kupit u ti salate. Moda skuham i pinat, hoe? Ne danas, sutra veli Jozo. Danas idemo u Globe-trotter. Sve je rezervirano. Vrlo povoljno, ako kupi za cash. Kui? Skupio sam svu uteevinu od tri godine. Uzmi bijelu koulju. Poslije u ja ukljuiti mainu. Ima sad rublja ve za mjesec dana. Glavno je poistiti sobu. Da ga imamo gdje suiti. I da se ti ne spotakne. Tebe ve zaljulja i kauguma! Jozo svlai hlae i navlai pjeane utege na noge i ruke. Izvodi vjebe koje je radio i u toplicama na dvije rehabilitacije, drugi put po svojoj elji. Sad se ve moe izvrnuti i na trbuh, i podizati noge nad lea. To prvi put nije smio. Dok ne ojaa poslije inzulta. Ranka zavrava (Vizuru i poli cigaretu. Kalje. Boli194 Raymond Carver je eludac. Ne jede nita i na vagi je sve u redu. I Jozo je na vagi O.K. Ne pije gotovo nita. Jede vie nego umjereno. esnaest skinutih kila za inzulta nije se nimalo vratilo. Mrav je kao prut, i toliko slabiji. Upravo je obavio sve pretrage jo jednom. Sve je, od EKG-a do krvi i ultrazvuka, u granicama normale. Krvni je tlak pod kontrolom. I pod tabletama. Zato je Jozo i pripremio iznenaenje Ranki, koje je ona doista zasluila. Ranka je gledala nadaljevanku i puila. Jozo je patio zbog toga to ona toliko pati s njim. Vie gotovo ne izlaze. On je posve izlijeen. Svi su nalazi gotovo B.O. Mozak mu radi famozno. Tu tragova modanoga udara nema. Osim to radi vie nego prije. Lijevim okom. Bilo bi dobro da pojede i te jabuke, dok ne sagnjiju. Pojeo sam sve kruke rekao je Jozo. On je vie vjerovao u kruke. Meke su nego jabuke. Za probavu ovca koji cijeli dan, kao i Balzac, sjedi za stolom, najuinkovitije je (to bi rekli Slovenci) groe, ali ga u ovo vrijeme nema, ili je preskupo. Kad doe do probave, Jozo se odmah osjea kriv. Ne toliko to takva zelena ili slino probavljiva hrana treba njegovoj probavi, koliko zbog bojazni da u nuniku ne ostavi sluajni trag svojih nevolja. Mui se eljeznim probavnim epovima kakvima bi u Kini mogli strijeljati politike prijestupnike, da ne troe olovo, ali svejedno bi gdjegdje sluajno ostao neki trag sramotnog izmeta. Groe, suhe ljive, laksativni ajevi! Zato odlazi na mjesto zloina i kad ga ne upotrebljava, zirka, podvlai se, izdie, pali svjetla, pa i jaku bateriju. I ne nalazi nikakva zlokobna traga. Dok ujutro, ili naveer, grozovito ne odjekne Rankino: Opet! Navukao je hlae, Ranka mu popravila koulju, frizuru, i suprunici su spremni za izlazak. Jozo je po obiaju uvijek trpao kljueve u stranji dep na hlaama. Ako sam negdje zaluta i u.strebaju mu kljuevi za povratak! Ranka s<> skromno odijevala, ali je uvijek sjajno izgledala. Prij doHclak godina Jozojo ak bivao ljubomoran, sad je bio ne-inonn. Vjoruvao jo u nju, ali i u svoju nejakost.

KATEDRALA 195 Iz svoje stambene kutije 25 kvadrata, bez kuhinjice i bez tople vode izlazili su u hodnik velike kue, gdje se i stanuje na veliko. Neki drugi. Tu je i srana stanica. Lijenici su ljubazni prema Jozi. Ipak on stanuje u istoj kui. Makar i u kutiji. Tu, u sranoj stanici, vjebe nije mogao obavljati, jer na alost nije bio u postinfarktnom stanju. On je samo imao sjajno zalijeen modani udar. I svakog je jutra ve u 5 sati prevodio Carvera na raunalu. Vidio ba nije osobito, ali je znao mjesta svakog slova. Ide to njemu dobro. Vidi se daje zdrav. Tek je pola dva rekao je Jozo. Stiemo. To je odmah tu. Nemoj zaboraviti tap rekla je Ranka i stresla mu prhut s ofucane, lake, plave vjetrovke koju je neko kupio na Ha-uptplatzu u Grazu. Nije on nosio oev tap iz sentimetalnih razloga. Samo iz straha. Od dva koja je naslijedio, izabrao je onaj krai. Jer se i on smanjivao, kao i otac. Bar do lifta moe bez tapa. Ionako se ne oslanja na njega. Samo mae kao dirigentskom palicom. Smijali su se i kretali na pothvat katkad dug i do pola kilometra. Mrzio je Jozo susrete u liftu sa susjedom. Bio je to zloudni i vremeni sin Jozina frenda, slikara, koji je umro od uboda pele, od tako neega. Majka i on se odravaju na minijaturnoj oevoj mirovini. Nou hladi jeftino vino vodom, kad je ima. Strano umi. On nema posla ni zaposlenja, pa se bavi onim najunosnijim. Amaterskom astronomijom. Hoemo li odmah prijei Drakovievu ili emo desnom stranom do Petrinjske, pa onda prijeko i desno do Zrinjevca? Do Globetrottera? Ili da se odmah spustimo Drakovievom i Dori-evom, pa skrenemo na Zrinjevac? Natrag emo vidjeti, kako bude ilo. Najbolje bi moda bilo desnom stranom preko Trga, uza zid, svratiti do banke, a poslije na vegeterijanske lasagne. Tamo bih mogao, ako sve to savladam, popiti i au kokakole. Moda i toenoga piva, 0,2, ha? Nee ti piti pivo. Sjeti se doktora Sinie! Ne smije ni kapi niega. Pij kiselu vodu. Samo se, na alost, meni nita ne jede. Ja neu nita. Boli nw eludac. Je li uope vano da idemo u tu turistiku nj;enciju?196 Rajmond Caruer Jasno. Ja sam ve prekjuer uplatio. Vodio me Branko. Zna kako je on jak. S njime mislim da idem ak i bre nego s tobom. Znai da moe! To ti samo meni pria da se boji. Da mogu, to mi doktori govore ve dvije godine. Sve je to samo tu pokazuje Jozo na elo. Izili su iz lifta. Susjed je iao po najjeftinije vino na ovom dijelu globusa i priao o kometu koji se pribliava Zagrebu. Spomenuo je plau grafikoga dizajnera u Njemakoj. To je neto, a ne kao kod nas. Taj on posao ne zna, ali je pokojni tata znao. Ranka i Jozo izili su na ulicu.. Kad se odmakne od lifta, pred Jozom se otvori pogled na ulicu. Lijevom rukom dri Ranku oko lakta (ne ispod ruke), kao pravi invalid, a desnom se rukom toboe potapa. Zapravo se, im ugleda ulicu, ukoi. Nemoj tako sitno cupkati, kao Mao Ce Tung. Ti moe normalno koraati, Ne koraaj tako iroko. Hodaj normalno. Doktori su mi rekli da meni uope ne treba tap veli Jozo. Onda ga baci. Prije dvije godine si bez tapa, jo s Nikom, koji je vrlo iv pas, slobodno iao do Trga i igrao se s njim oko fontane. Poslije bolnice. Znam kae Jozo. I doktori to znaju. Oni se dive. Cijelu priu o svom sluaju znao je napamet. Pokuavali su s njim u bolnici, pa u toplicama. Ilo je sve bolje. Bilo je samo pitanje kad e opet igrati tenis. I dalje je marljivo vjebao, pazio na hranu, pio ni puio nije. Jedino to je mnogo i rano izjutra ve pisao na raunalu. Onda je poelo s fobijom. On je ocijenio daje to agorofobija, i dijagnoza je prihvaena. Jozi je bivalo sve gore, to se kretanja tie. Njegov se krug suavao na 25 kvadrata u kojima ive. A lijepo su mu govorili da svakodnevno mora izlaziti. Oni valjda znaju. Ne znaju samo kako, ali to nije najvanije. Najvanija je volja. Obilazio je Kineze, akupunkturu, alternativce. Jozi je, to so tie straha od kretanja, bivalo sve gore. Lijenici su mjerili sve to se moe izmjeriti. Sve je bilo u granicama normale. Svi su bili zadovoljni. Samo ovo s krot.imjum. Tu fobija! KATEDRALA 197 Onda su Jozu prebacili psiholozima, psihijatrima. Gdjekad je sjedio pod Freudovom slikom. Koliko gaje esto itao u mladim danima! Koliko je novim vjetacima pomagao tim priama! Ba koliko i njemu njegovi studenti. Jedino njemu nisu osobito pomogli. Ne studenti. Ve majstori psihe, strunjaci za njegovu fobiju. Nisu oni krivi. Ionako je on sam postavio dijagnozu. Rado su je prihvatili, jer je bila nedokaziva koliko i psihika okrutnost. Stali su pred tramvajskom prugom. Jozo je pipao pred sobom oevim tapom.

 Osloni se vrsto na taj tap. I hrabro zakorai. Pa ja sam s tobom. Nita ti se ne moe dogoditi. Neu te ja valjda odvesti pod tramvaj. Jozo to dobro zna. On se i ne boji tramvaja, pa ni auta. On se boji sebe. ega? Svoga pada u nigdinu, to kae pjesnik. Razbijene naoale, slomljen nos, raskoljeno elo, zdrobljena noga. Zguvana dua. Sve su to slike koje Jozo ne vidi, ali doktorima treba neto konkretno ispriati. Kad psihologu ili psihijatru treba objasniti ega se on zapravo boji, ak i ne izmilja da bi dao neki odgovor. Prava je dijagnoza nigdina. Samo hrabro! Ne moe ti se nita dogoditi. Ispravi se. Gledaj naprijed. Ne samo pod noge. Da vidi kako smijeno izgleda. Ljudi te saalijevaju. Misle da si pijan. Izbacuj noge naprijed kako bi izbacivao noge natrag? Eto, vidi. Tako. Ali ja znam da sam trijezan. Bar da sam pijan i zdrav! Sve e biti u redu, srce. Samo se nemoj niega bojati bez razloga. Jesi li uzeo sve vitamine? Jozo klima glavom. Ne pije on samo vitamine. Ve mu je prijatelj, glumac, opetovano davao navodno tibetanske recepte, od zgnjeenoga enjaka (svakako gnjeiti drvom). Pije on zdrobljeni i odleani enjak u kapljicama, po propisanom redu. Od jedne kapi do 15, pa onda opet natrag. Pa opet, naprijed-natrag. Prijatelj je imao smijeno nizak tlak, dragovoljno se borio u ratu kad je bilo najgue. U kasnim godinama ponovo su mu produili prometnu dozvolu. Nalazi su bili supor. Auta dodue vin nije imao, ali je dozvolu dobio i u kasnim godinama. Ondn jn jodne198 Raymond Carver noi pjeice otiao na hitnu pomo, to Jozo ne bi mogao, i u bolnici umro. etvrti infarkt. Valjda odvie zdrobljenoga enjaka? I moda ne uvijek drvom? Sad smo ve na pola ulice. Tebi je mnogo lake kad si ve blie drugoj polovici ceste. Kad prijee polovicu, nema se ega bojati. Jozo je dobro poznavao taj mali prijelaz koji je tako teko svladavao. Lijenici su mu usrdno govorili da se ode proetati do Ribnjaka i po Ribnjaku, u parku, svaki dan. Onda e tih tegoba, kojih na papiru i nema, posve nestati. Samo to on nije mogao doi do Ribnjaka. Nesavladivo mu je daleko. Jozo se hvalio, ne laui, kako je nou propjeaio cijeli Pariz. Manhattan od 5. avenije do Greenwich Villagea. Peterburg, po bijelim noima, do Peterhofa... Ali kako doi do Ribnjaka, do sina koji stanuje na Medveaku? Jo prije dvije godine poslije modanog udara prelazio je taj razmak s nestanim i napa-snim cuckom Nikom. Evo nas. Stigli smo rekla je Ranka estitajui Jozi. Sad emo do Petrinjske. Ti samo odluno gazi. I uspravi se. Nemoj da nas tako gledaju. Ranka je bila uvjerena da je Jozo preivio i drugi udar. To to pie kao lud na raunalu, to nema veze. Bar ne za lijenike. Za njih postoji samo jedan udar i jedan ugruak u oku. Hodanje mora Jozo sam rijeiti. Ba raunalo dokazuje daje s njim sve u redu. Da, taj skromni prijelaz Drakovieve poprimio je u Jozinoj mati znaaj vonje preko Stiksa. Dvije su nezgode trajno ostale u njegovu pamenju. Jednom je prilikom padala kia. Bilo je podne. Kini odsjaj na asfaltu, ak i suhom, ali osobito nonom, pod svjetiljkama, pruao je Jozi privid skliskosti. Osobito ako je ulica bila iroka i prazna, poput Straduna u kasne none sate. Bojao se Jozo i u mislima prijei taj Stradun, iako, od svoje bolesti, nije ondje bio. Ali nezgoda koju je Jozo ivo pamtio nije se zbila na Stradu-iii l'ozornica j<< mnogo bliu i uu. Trinaest motani od broja IM KATEDRALA 199 Drakovieve, gdje Jozo stanuje. Padala je kia i sad je zbilja izgledalo sklisko. Malo je bilo mokro, ali sklisko ni sluajno. Vjeajui se o Ranku, koja je ve zadobila modrice na desnoj ruci, Jozo se nije usudio prijei taj uski Stiks. Na povratku u svoju kutiju. Stajali su na uglu Drakovieve i Juriieve, gdje tramvaji uasno cvile. Ranka nije mogla vjerovati da se Jozo ne usuuje prijeko, do ljekarne, ni s njom pod ruku, ni s oevim tapom u desnici. Noge njemu nisu slabe, osobito na lijenikom stolu, ali sad su poele drhtati. Nije se usuivao ni pribliiti rubu plonika. Njegova mu se visina inila nesavladiva. Ne inila, ona je to i bila. Ranka se poela ogledavati kojoj bi se osobi mogli obratiti za malu potporu. Vraga oni, kome bi se ona mogla obratiti! On se, ne putajui je, drao zida. Zid mora biti zdesna. Modani je udar bio slijeva. Odnosno zdesna, ali na lijevu stranu. Napokon je naiao, kao dar s neba, Jozin prijatelj. S Rankom i s njim, jedva se oslanjajui na njegovo rame, Jozo se zaas naao pred svojom kuom preko puta. U susjednom je haustoru radio kafi. Ranka i Jozo poastili su prijatelja lozom, kome je u ovo vrijeme trebala ve sedma ili osma. Blagoglagoljivo je tumaio kako e on ve nai Jozi psihijatra. Drugo nita Jozi ne treba. Ne bi on inae mogao, poslije modanoga udara, toliko pisati i objavljivati. Jozo nije poao k tom psihijatru, ne zato to je u Vrapcu, nego to je Vrape daleko. Svaka je zaraena kuna Jozi odlazila na taksi.

Druga je prilika bila dramatinija. Ne zato to se Jozo uplaio, nego zato to je znao kako to izgleda. Inae se nije bojao, naprotiv, voziti auto kad je imao priliku, to jest auto mu bio blizu. Bojao se samo izii iz auta, na irokom, velikom i praznom mjestu. ak i kad je izlazio iz taksija, molio je taksista gdje da stane, to blie zidu, zdesna. U toj grdnoj neprilici taksi je stao nasred ulice, tri metra dalje od ulaza, ali preko tramvajske pruge i ruba plonika. Jozo je odmah iziao a Ranka je, kao i uvijek, zastala <1.1 plati Curu. ak jo zatraila i raun, koje oduvijek nkuplja u tak.siju, nadajui ne200 Raymond Carver da e grad to jednom vratiti Jozi. Jozo je bio siromaan, ali naivan nije bio. Od grada nije oekivao nita. Ranka! zavapio je Jozo oajniki ali, kao i uvijek, pre-tiho. Nitko ga nije uo. Ostao je sam u praznoj, nepreglednoj ulici. Taksi se, zbog nekog auta, odmaknuo moda za svega pola metra, ali za Jozu nedohvatnih. Naiao je tramvaj, panino za-zvrndao i stao. Jozo se doekao na ruke i tako ostao. Nije se bojao. Samo mu se ovakav kraj ipak nije sviao. Vjerovao je daje zasluio bar vie dostojanstva. Istrala je iz taksija uplaena Ranka i pruila mu ruku. Prilino se lako osovio Jozo na noge. Tramvaj je jo protestno zazvrndao i odjurio u no. Na prozorima je zacijelo bilo mnogo putnika koji su ljutito, ili bar radoznalo, gledali nonoga, bradatog pijanca. Nije bilo opasno koliko smijeno. Nije poalio stoje ostao iv. Toliko jo nije proitao! Moda je tu no spaen prevoditelj Carvera. Kao i uvijek, Jozo je nou, u krevetu, unaprijed prelazio put koji ga sutradan oekuje. Uvijek je najdalje teturao do Jela-i placa. Za sve je dulje relacije Jozi trebao taksi. Tako je i danas znao da e valjda nee biti kie po desnoj strani stii do Globetrottera. Ondje eka iznenaenje Ranku. A i njega. Nisi valjda mislio da idemo daleko? Avionom? U Dubrovnik? Jo dalje rekao je Jozo. Doli su do Zrinjevca. U daljini se vidjela svijetlea reklama Globetrottera. Za tebe je najvanije da se odmori. Svako jutro ve u 5-6 sjeda za kompjutor. A ja se ne usuujem maknuti da ti ne smetam. Treba zaraditi za taksi. itati naveer ne mogu, a televiziju gledati neu. Jedino je, na TV, i najgluplji sport bolji i, to se neizvjesnosti tie, jai od svake revije i serije. Osobito od dnevnika. Bolje je i dizanje utega od Osme noi ili Svrhom u glavu. Kad se preselimo, kupit emo ti telka da moe svaki iliin gledati nogoniH.. KATEDRALA 201 Ja navijam za Miinchen i Manchester. A oni su na Euro-sportu. Zna da mene nogomet ne zanima. Ni mene. Ne bilo kakav. Ipak, zavidim im kako se kreu. ,.;; Ali ti si zdrav. Tebi su rekli da e za godinu dana, ako ne prije, opet igrati tenis. Da, kad sam predavao dramu studentima, mnogo sam od njih nauio. Moda i moji lijenici dosta naue iz mog sluaja, od mene. Sve je bilo u redu dok su mi se petljali jezik i misli. Sad je to u redu. To se moglo glukozom. Sad, kad mozak i jezik rade, ne znaju to bi s mojim nogama, jer su i one u redu. Samo mi tu neto nije u redu pokazuje Jozo opet na mozak, koji toboe radi. Zato ti nisu opet snimili mozak? Ne treba. Svi su nalazi u redu. U vrijeme inzulta snimali su ga dva puta. Sad je jo samo tu pokazuje Jozo opet na mozak. Posljednji su put prelazili ulicu. Kod Petrinjske. Uz desni zid Zrinjevca, kafi Kod lanoga svjedoka i ve su tu. Gospoa Rotter ih eka. Dri se Jozo za Ranku, on hoda jadnim koraiima, i oboje se veselo smiju. Prolaznici ih gledaju u udu. Jozu moda neki i poznaju iz novina ili s TV, ali misle da to nije on. Ovaj stari, zgrbljeni invalid koji gleda samo preda se. Vjerojatno je i pijan. I jo se smiju! Ja u traiti od socijalnoga, vidjet e, da se tebi, Jozo, bar dade neka pomo. Ja uvam sve raune od taksija. Oni e vidjeti u kakvom si stanju. Strano e se zabrinuti. Znaju oni u kakvoj kutiji ivimo. Pa kaj? A jesi bar pitao psihijatra i svoje doktore moe li na taj zagonetni put, kamo se spremamo? Ja se bojim da se ti nisi odluio za Dubrovnik, a ne moe ni do Jelaia! to ti kau? Meni treba irine, prostranstva, velik prostor prisilit e me da se slobodno kreem! Ja sam ti rekao kako se moja bolest zove? Golema i daleka prostranstva, to me moe vratiti u nau ulicu, u Juriievu. Josi, rekao si mi sloi se Ranka. - Agorofobija. Tu ji' suprotno od klaustrofobijo. Ne, u naAih si sitnih 25 kvadrata ti202 Raymond Carver

previe siguran. Ti se uplai od prostora im vidi prva otvorena vrata, je li tako, Jozo? to ete ti ta luda prostranstva? Ranka zaljulja se Jozo na desnoj nozi. Jesi li ti kad itala Strah od letenja? Nisam, Jozo. Ja vie nita ne itam. Brinem se samo za tebe i neu da ti smetam. Ionako nemamo prostora za dvoje. E, nisi itala? A vidi, Ranka, to ti je sasvim obratno. Moj sluaj, samo naopako. Erica Jong misli na drugo letenje, ne na ovo obino hodanje. Ono to ja ne mogu. Jozo, drugi haustor je ve Globetrotter... Tako se bojim tih tvojih ludih ideja! Kako e ti do Dubrovnika, ili do Plitvica? Jesi li se dobro raspitao kod lijenika? To meni upravo treba. irina. Da bude to vee i to dalje! inovnica je Globetroterra podmetnula stolac Josipu, im je ugledala njegov oinski tap. Gospoda Rotter je zamahala fasciklom i brzo prila pultu. Tu je, gospodine Josipe. Sve je spremno. Karte su tu. Presjedate u Frankfurtu. Kod Lufthanse se tamo najmanje eka. Ranka se prihvatila za priruje. Lufthansal Kao da idu u veliki svijet! Do Dubrovnika su mogli i jednostavnije. I jeftinije. Ali kako e ona s Jozom? Da nije, Boe sauvaj, nakanio u Rim? On je njoj, dok je bio zdrav, uvijek obeavao Rim. Koliko se dugo leti? lukavo je pitala Ranka. Devetnaest sati. Zadravanje je u Frankfurtu sat i 40 minuta pojasnila je gospoa Rotter. Ranka je mislila hoe li, po desnoj strani, doma odmah Juri-ievom ili e se drznuti prvo u banku, pa onda, desnom stranom, do lasagna u staroj Vlakoj. Tamo je samo jedan prijelaz preko ceste. I obino vozai opaze Jozin tap izdaleka. Pa malo prikoe. Josip je htio sam ustati, ali se nije mogao stojeki rukovati s gospodom Rotter. Ranka se naklonila i zasmijuljila kao da zna o emu jo rije. O kakvom putovanju? Jozo ju je odozdo gledao ispod poluzatvorenog desnog oka. Nagnuo je glavu sasvim udesno. Htio je na njenu licu lijevim okom vidjeli iznenaenje. Gospoda Rotter joj je pruila njenu zrakoplovnu kartu. KATEDRALA 203 Ranka ju je otvorila i proitala na njoj svoje prezime. Ispod toga je pisalo odredite: Buenos Aires. . 7 JAVNA BIBLIOTEKA U ZENICI Najbolji pripovjeda svih vremena (Rajmond Caruer: 1938-1988) Ve desetak godina nakon objavljivanja prve zbirice Carverovih pripovijesti (Stavi se u moju kou, 1974), uoi poznate Hoe li, molim te, uutjeti, molim te? Ravmonda su Carvera ve poeli smatrati jednim od najuglednijih pripovjedaa svih vremena, nazivali ga zrelim majstorom ili bar jednim od najuglednijih pisaca naega doba. Carverovi su dronjavci i odrpanke parali naa srca... Ubrzo je Carver dobio nagrade i stipendije, od kojih se lako ne ivi ali, premda se uspjeno okuao u vie anrova (osim romana), poeli smo shvaati kakav je velemajstor kratke prie jo juer ivio medu nama. Ostavio je dubok peat na amerikoj (samo amerikoj?) prozi stoljea, u kojoj se isticao dramatinim dijalogom, pjesnikom osebujnou i, na prvom mjestu, jezinom istoom. Na pozadini Srednjega zapada ili, preciznije, pacifi-koga Sjovero-zapada, Carver ostaje, ponajprije, ne samo zemljopisno, piscem srednjega ili i niega drutvenoga slojn (SAD). Tu su na okupu obini ft Iju kori trgovaki206 I putnici, uitelji, tvorniki radnici ili pripadnici prijelaznih slojeva, muevi i supruge pred rastavom ili u njoj, nezaposleni u potrazi za poslom, patnici od besanice u stanju izmeu sna i jave. Svima je dostupna mutna, neoblikovana spoznaja o boljem ivotu koji im je dostupan. Izloeni praznini i propasti, esto su nesvjesni svoga stanja. Dramatinost Carverove prie ukljuuje tren kad mutni osjeaj neuspjeha (promaenosti) potiskuje svijest o neemu drugom, trenutak kada prividno sretne ivote prekine neobina spoznaja elje, samoe, straha, frustracije ili nasilja. Osobina je Carverova djela da mu je stil posve ravan, bez ikakva nakita, a ipak toliko dojmljiv da skriva unutranje odnose izmeu osoba u prii, pa i izmeu osoba i itatelja. Ova skrivena, nenametljiva stilska tehnika sjedinjuje osobu iz prie i itatelja u kojoj oni zajedniki daju neko znaenje praznini. Mnoge se prie dotiu ivota bez braka a formalno u braku (ne misli se samo na spolne odnose). Parovi doslovno lee jedno pokraj drugoga i uzalud se nastoje dotaknuti. Grade se da spavaju ali ostaju budni. U poznatoj prii {Hoe li, molim te, uutjeti, molim te?) mladi se nije kadar suoiti sa enskom senzibilnou. Druga pria Kako je na Aljasci? govori o tome kako dvoje ljudi ne mogu nai zajedniki jezik osim marihuane. U Susjedima su suprunici sretni dok se presvlae u susjede i ive njihovim ivotom.

Svugdje nalazimo provjerenu Carverovu temu: brak koji ne uspijeva... Pije se, potiskuje nasilje i senzualnost, koji oskvrnjuju obini ivot... Na poetku ovoga pristupa Carveru, danas sve razra-denijeg, samo smo odkrinuli malu mogunost pristupa u ovu bogatu i sloenu pievu prazninu. Teko je u suvremenom svijetu nai toliko profinjene banalnosti, ini mi se... O samoj naslovnoj prii nae (i Carverove) posljednje zbirko napisano je mnogo studija. Suvremenog analitiara knji/cvnoane Carverove poruke, naravno, ni priblino ne zadovoljava prepriavanje knilkona Hadraja (zanimljivoga!) 207 Katedrale. Treba istaknuti nesporazum jezikom i rijeju... Ovdje postoji pravi religiozni kontakt, kao u jo dvije prie iz ove zbirke, naime u Perju i Groznici, koje su slike praznine i frustracije. U cijelom je Carverovu djelu, kau, pisac upotrijebio nevjerojatno preciznu sliku, doslovan, gotovo fotografski zapis detalja, reporterski skinuo dijalog, uznemirljivo uvr-nuo frazu. To je pomoglo piscu da se poslui dojmljivom tehnikom, da stvori prozu koja silno djeluje na itatelja. Carverov je teren, kau, ravan, jednostavan i neokien, zapravo kao ljudska dua. Za razliku od postmodernista iz 60-ih, osjea potrebu da jednostavno dijeli dobro od zla, ili pie, to bi neki rekli, moralistiku prozu. Tu, jasno, treba citirati i sama Carvera: U najboljim romanima i priama dobro se uvijek prepoznaje kao takvo. Vjernost, ljubav, postojanost, hrabrost, estitost ne moraju uvijek biti nagraeni, ali se priznaju kao dobra ili plemenita djela ili svojstva; a zlo ili nisko ili naprosto glupo ponaanje uvijek se prepoznaje i smatra za ono to jest. Ima malo apsoluta u ovom ivotu, neto razlika, ako hoete, ali e biti dobro da ih ne zaboravite. Poto se 1976. pojavila knjiga pria Hoe li, molim te, uutjeti, molim te? kritiari ali i itatelji bili su iznenaeni snagom ijezgrovitou, saetou ove proze. Agresivna, jednostavna, utemeljena na detaljima iz proivljenoga, dakle i vlastitoga ivota. Svijet koji Carver opisuje proza je i poezija svakodnevnosti. Konobarice, hotelijeri, domaice, nezaposleni i pijani muevi, koji ak nemaju snage dii svoj glas protiv propalih brakova i neuspjelih ivota. Saetost njegova proznog repertoara donijela mu je slavu i divljenje. Njegove su mu sve tri glavne zbirke donijele vrijedne nagrade i postao je, ako nita drugo, prvi pripovjeda SAD-a. Ravmond je Carver roen 25. svibnja 1939. u Orego-nu. S mladim je bratom odrastao u jednom gradiu u dravi Washington. Otac mu je bio pilar, majka povremenu!208 konobarica. Iako su oeva povremena pijanstva alosno djelovala na obitelj, mali je Carver uivao kad mu je otac itao Bibliju, Zanea Graya ili mu priao djedove doivljaje u graanskom ratu. Uz ljubav prema lovu, budila se zarana u njemu ljubav prema knjievnosti. Prvu mu je, ribiku priu, na pisaem stroju napisala majka. Nije prihvaena u asopisu, ali je Carver bio zadovoljan stoje krenula u svijet. Poto je zavrio srednju kolu, zaposlio se, uz oca, u pilani, ali je mrzio taj posao. Godine 1957. oenio se esnaestogodinjom Mariannom Burk, koja je ve nosila prvo od njihovo dvoje djece. Krvavo su se borili da odre svoju malu obitelj i, kako kae Carver'u intervjuu, nisu uope imali mladosti. Borili smo se najbolje to smo umjeli. Kad je stupio u jedan kalifornijski college, upisao je kolegij literarnog pisanja, koji je vodio John Gardner, to e utjecati na cijeli njegov stvaralaki ivot. Gardner mu je pomogao raditi na priama i uio ga, kako kae sam Carver, upotrebi obinoga jezika kojim se sluimo u svakodnevnom govoru. Poslije diplome, pokuao je jednu godinu studirati na uglednom sveuilitu u Iowi, gdje je doktorirao i John Gardner. Carver se pak morao vratiti u Kaliforniju, gdje je nou radio u bolnici, a danju pisao. Ubrzo mu je u Chicagu objavljena pria Hoe li, molim te, uutjeti, molim te? Taje novela uvrtena u antologiju amerike kratke prie, ali je stanje Carverovih bivalo sve tee. Najgore je to se Ray-mond propio. Usprkos tekom alkoholizmu, objavljuje prie (i pjesme) u sve uglednijim asopisima. A kad je McGraw-Hill 1976. objavio njegove 22 kratke prie pod naslovom Hoe li, molim te uutjeti, molim te? usprkos svim neprilikama, Ilavmond je stekao glas velikog pisca. ak mu je i ena us-|)jcl;i zavriti srednju kolu. Njegova je proza proglaena ogoljenom, miiavom, ravnom I lemingwayevoj. Bilo jo oito (l.i umje sva proza autobiografska. Najbolje ju to znao on Hum, ali mu se to nije svialo. Ako nisi posebnu vrsta pisca, 209 i vrlo nadaren, govorio je Carver, opasno je, svezak za sveskom, izbacivati svoju autobiografiju... Najbolje je malo autobiografije i mnogo mate. Newsweek je ve 1967. visoko ocijenio Carverovo djelo: Carverove su prie pune kristalno izbruenih detalja, likova i razgovora, paljivo odabranih da otkriju jad, nesreu i povremeni uas to se skrivaju ispod obine i banalne povrine... I Carverove pjesme su usredotoene na tu nevolju i oaj, osobito kad se odnose na osobu koju voli. Poznajui, tako, njegove sloene odnose s ocem, od Biblije do pile i alkohola, drukije nam zvue pjesnikovi stihovi koji pokazuju estu potrebu sina da se obrati uspomeni oca i izrazi mu svoju zahvalnost: FOTOGRAFIJA MOGA OCA ; U DVADESET I DRUGOJ GODINI

Listopad. Ovdje u ovoj mranoj, nepoznatoj kuhinji Promatram mlado lice moga zbunjenog oca. Smjekajui se krotko u jednoj ruci dri Bodljikavu utu preku za ptice, u drugoj Bocu karlovakog* piva. *) Kako i mene, u zrelim godinama, esto mui potreba da zahvalim ocu kad mu je bilo upravo 22 godine, znam da nije imao bocu piva u ruci, ali nisam mogao Carlsberg jednostavno ne zamijeniti karlovakim. Preblizu je u nazivu i ideji. Otac je moj u 22. kao umarski sin, na fotografiji, gortaki (Romanija!) zarastao u mrku bradu i moje, neprovjerene uspomene. Djed mi je zacijelo pio nekakvo karlovako pivo (znam!) i mislio na nadarenoga i neuspjeloga buduega sina i (unuka!). Boca karlovakoga piva mala jo, nedokazana sponn s Carve-nivom Hiulhinnm o kojoj o biti jo rijei,210 U trapericama i takvoj koulji, naslonio se . Na prednji branik Forda, negdje 1934, Htio bi ispasti simpa i prpono pred potomstvom, ^ Naherio stari klobuk na uho, isplazio jezik. Ali ga oi izdaju, i ruke : Koje mlako nude preku bez ptice ' I bocu piva. Oe, volio sam te, Tek sad ti mogu rei hvala, jer ni ja ne podnosim pie, Pa ak i ne znam potu gdje,ima ribe. U osam kratkih tekstova koji oblikuju njegovo Bijesno doba, osobito u sedamnaest pria to sastavljaju njegovu knjigu O emu govorimo kad govorimo o ljubavi, Carvera sve vie zaokuplja esto stravian obrat, nagore, u ljudskom obinom i svakidanjem ivotu. Pri tome i te kako rabi lakonski, krajnje ogoljeni stil (Hemingway je ista rana gotika prema njemu, a ehov ak i barok), a raskonost njegovih detalja razvija se uvijek u saetu a bogatu priu. Kritiari prepoznaju novi val u njegovoj prozi, bez ikakve pieve sentimentalnosti. Prua nam patos i satiru bez crnoga humora, jednostavnu vjetinu uz koju je jukstapozira-na sloenost osjeaja. Oprezniji kritiari naziru monotoniju izraza,teme i strukture, smatraju daje nova zbirka (O emu govorimo kad govorimo o ljubavi) moda dojmljiva i uvjerljiva, ali se, osobito poslije sedamnaeste prie proza ponavlja. Nakon kraih izleta u poeziju, usprkos sve veoj prozainoj popularnosti, alkohol gaje 1976.-1977. zgromio. Prelazio je iz ljeilita u ljeilite, zapadajui iz potpunih pomraenja uma u duboke depresije. Obitelj se potpuno raspala. Iako e se rastati tek 1982., od svibnja 1977. ivio je potpuno sani. U srpnju istr godinu, poslije etvrte alkoholi-carske hospitalizacije, uspio se zaustavili. Ponosniji, sam io sam prcsldo pili, nct\u na sin; to sam uinio u ivotu, 211 izjavljivao je tada. I ostao pri tome. Jedino je nastavio pu-iti i u pedesetoj je godini platio svoj dug ivotu u kojem se nije tedio. Nije koliinski napisao mnogo, ali je iz ivota obilno, i nemilosrdno crpao sve. Kada je 1983. objavljena peta i posljednja Carverova knjiga pripovijedaka, ova naa Katedrala, doekana je kao piev mali zaokret u njegovu osobnu ivotu, stvaralakim prilikama i odnosu prema knjievnosti. U pievu se glasu ulo vie oprosta (opratanja) nego u prethodnoj njegovoj prozi. Bilo je vie razumijevanja za sudbinu njegovih junaka nego u prijanjoj prozi (iako su i to nijanse o kojima kritiari, kao i obino, esto govore olako). Osamnaest pria, skupljenih u Katedrali, prema pievu su miljenju ipak plemenitije. Kazao je Carver: Znam da sam otiao na drugu stranu koliko sam mogao ili htio, zasjecajui sve do dna, iako ne ba do kosti. Jo malo dublje u tom smjeru pa bih se naao u slijepoj ulici i objavljivao stvari koje sam ne bih elio itati. O potrebi da kritiar otkrije neki zaokret u pievu opusu, preputamo odluku samim itateljima. Carverov-skoga crnoga humora, zajedno s piscem, nee se itatelji lako odrei. Osobitu pozornost neka obrate na priu Fina sitnica., koja je postala za kritiare okosnica novoga Carvera. Kao i za Roberta Altmana u njegovu carverovskom omnibusu Short Cuts, koji bi hrabriji prevoditelj mogao ponuditi u pohrvaenoj inaici Poprijeko, ili jo nespretnije, Preacil O tome poslije jo malo, jer je i Robert Altman svoje primisli zapisao. Katedrala nudi itatelju, vidjeli ste, sitnu cimetnu utjehu kakvu, inae, ne nalazimo u Carverovu djelu. Iako u ivotu nije bio maen, moe se Ravmondu Car-veru pripisati mnogo knjievnih nagrada, razliita znaaja, od pria u mnogim antologijama do tri nagrade O. Hc.nryja, do Guggenheimove zaklade ili one znaajne pripomoi Mi/d-red i Harolda Slraussa Livingsa. l'oulijo brojnih predava-kih pokuaju po (Ukultetirnu, uglavnom iz nevoljo,212 se karijere definitivno odrekao 1983, poto je primio spomenutu Straussovu potporu, koju dodjeljuju Amerika akademija i Institut za umjetnost i knjievnost (35.000 dolara, godinje, u 5 navrata, kao jedan do dva asa Petea Samprasa, ili moda ak i Changa!). Do smrti je Ravmond Carver ivio u u skladnom braku, sa suprugom i suradnicom u brojnim poslovima, pjesnikinjom i novelistkinjom Tessom Gallagher. Radio je na mnogo varijanti rukopisa, osobito uivajui u procesu stvaranja. Nije vjerovao da proza moe i mora donijeti znaajne osobne, moralne ili drutvene promjene.. Samo je dobro da je ona tu da bi nam pruala ludi uitak kad je piemo, i jo onaj posebni uitak kad itamo neto to traje i namjena mu je da traje, toliko dobro koliko lijepo, samo po sebi i u sebi. Neto to iskri ostavlja trajan i snaan sjaj, makar i mutan. Je li on telefonirao, zvonio na vratima ili se jednostavno pojavio u mom stanu u deveterokatnoj zgradurini Mayfloiver, gdje sam ja imao dvostruki stan (jednu spavau sobu, po emu se jedino rauna veliina stana u SAD; a dvostruki je samo znaio da se stan, sa zajednikom kuhinjom, moe lako podijeliti na dvoje ili vie stanara!) na

estom katu, to je sad teko utvrditi. Ne sjeam se ni kako je Ray uao u moj smueni ivot ni kako je zauvijek iziao iz njega. Dobro pamtim njegov glas. Prilino tih, suzdran, bez mnogo rijei. Kao to sam poslije shvatio da Ravmond Carver pie, tako je i govorio. Malo, kratko, s poprilino ironije koja je obojici odgovarala. Najee ujem njegov glas u kasne none sate, vjerojatno u dane kad se u samom Iowa Citvju nije moglo doi do alkohola, u trgovini. Iowa je bila polusuha drava i nikakve se estice nije moglo kupiti preko cijeloga vikenda, od |)clk;i do ponedjeljka u podne. Sama trgovina vina i eni h i\ k.m 1 je rodila, bila je oko koju milju (moda 4-5) izvan I'.i.kI.i, ;i nou (i inae) unosio se u studentskom gradiu, 213 gdje je preko trideset kafia radilo cijelu no (ali potkraj tjedna, bez alkohola), kupiti pravoga, europskoga piva kod Dirty Joea u svako doba dana, noi i tjedna. Kako je Bud (Budweiser) bilo jedino pivo koje je poteni Europljanin (od amerikih jadnih piva, Miller's itd.), inae mogao uope piti, ja sam nastojao imati 6 boica kakvoga-takvog belgijskog ili irskog piva uvijek u hladnjaku. U tome, naravno, nisam uspijevao, a za Raya su to ionako bile smijene koliine i vrste pia. U sitne bih sate gdjekad zauo njegov tihi i poznati glas. Najvjerojatnije su to bili kobni dani kad se prave estice nije moglo kupiti u gradu. Ray bi jednostavno upitao: Any booze? Ako bih potvrdio da imam pia, Ray bi provjerio je li meni jasno to je to, za nj, any. Za na je sastanak any svakako bilo barem pola galona estice, po glavi stanovnika. (Takva su pakovanja.) Iz moje socijalistike mladosti jo je viski bio luksuz, a burbon eliksir za koji sam bio ponosan to mi je postao dostupan na Srednjem zapadu. Raymond Carver, iz ovih ili onih razloga, nije tada bio lud za viskijem. On je bio zadovoljniji Gordon's vodkom ili tequilom s kakvim vonim sokom, vjerojatno naraninim (po mojem izboru). U mojoj kui samoposluivanje je radilo do u kasne sate, i nikad nije bio problem kupiti soka, svjeega francuskog kruha i takvih gluposti. Glavno je da boozea bude bar u polovicama galona. Kad sam imao goste, uvijek bih pripremio bar pola galona estice (kupovao sam esto i preko Mississippija, u Illinoisu, gdje je bilo liberalnije i slobodnije, prodava me gdjekad molio da se parkiram s druge strane trgovine, tako da ni sluajno ne vidi registarsku tablicu susjedne Iowe). Ne znam koliko sam se ve bio sprijateljio s Rayom, ali znam da .sam u drugoj prigodi ve bio spreman na sokove svake vrste; ee je donosio i on. Bila su pri ruci bar dva galona lcquilc. Bijae tele pred vecer, ;i ja nisam bio, nasuprot njihovoj navici, vian da /, i ;; I i < 11 /.alijnvum nokov214 pa ni dovoljno opskrbljen takvim napicima. Kad smo Ray i ja krenuli na esticu, soka je ubrzo ponestalo, pa sam nou bar dva puta silazio liftom po njega. U liftu sam zamijetio, te veeri, kako u kutu, uporno sjedi mlaa ena dobre volje i iroko otvorenih oiju. U domu, gdje su uglavnom stanovali studenti, predavai, pisci i umjetnici svih nacija, ve sam lako prepoznavao simptome narkomanije. Marihuana se, za razliku od obinih cigareta (gdje se traio dogovor klase), slobodno puila na predavanjima i manje smetala studentima od obine pljuge. Simpatina djevojka nije promakla mojoj pozornosti, pa sam, vraajui se sa sokovima, trajne i opetovane susrete iz lifta spomenuo i Carveru. Ray mije mirno rekao: To je moja ena. Ueprtljio sam se oko toga daje dovedem u stan, k njenu suprugu, ali je Ray odmahnuo rukom: Ve e nas ona nai. Brzo. Bar za dva sata. Tada jo nisam znao da trenutano igram malu ulogu u prozi Ravmonda Carvera. On je govorio jednostavno i kratko, kao i njegovi junaci, koje tada jo nisam poznavao. A ja i nisam bio vian sloenijem razgovoru, na engleskom, pa ak ni na hrvatskom. Nakon nekog je vremena gospoa nala moj stan i u njemu krevet u koji se veselo zavalila. Mi smo nastavili s tequilom i ja sam ubrzo odlazio praznim liftom po novi sok. Ray je pio mnogo, ali lako, bez ikakvih znakova jeftinog pijanstva. Govorio je odmjereno, razumno, s blagom dozom humora i oite sumnjiavosti u sve i sva, pa i u nas dvojicu, naravno. Glupo bi bilo rei da nas je vezalo samo ono pola galona estico. Bilo je i drugih dodirnih toaka u razgovoru. Mene je zanimalo njegovo putovanju po dravama, za volanom, s bratom. () lome sam i preveo i ol>javio njegovu pjesmu l'ijrm duh i'o.-ini. Savjotovuo mi je <l:i .se na l.akvo putovanje po SAI), o kojem mini ja Biialrio, nviikiiko uputim 215 udvoje (u dva ofera) i s pitoljem. Suzdrano se smijao kad je priao o svom putu za volanom i galonom. Od cijele njegove literature, koja je tada tek rasla, ostala mi je (i jo je na mom stolu) zbirica pjesama Winter Insomnia. Nije mije ni potpisao (da se sad imam ime hvaliti!), ne smatrajui sebe znaajnim piscem (ni oljan mi nije volio potpisivati knjige, na jednoj je tek upisao psovku). Nasmijao se mojoj opaski da u ga jednom prevoditi. U to nismo ni on ni ja vjerovali.

Osim estice, privlailo je, ini se, Raya meni neto ne toliko slavensko, koliko rusko (po njegovu miljenju). Nije znao ruski, ali je volio da mu gdjekad to kaem na ruskom. Diskretno se smijeio, kao i uvijek, izmeu dvije velike ae. Nisam slutio da se ve pomalo lijepi na njega etiketa amerikoga Cehova. Znam zato, ali sad isto tako znam da je pogrena. Od Cehova, pa i Hemingwaya, Ray je lakon-skiji i istiji. U ruskoga Cehova junaci bi govorili na dijalektima i socijalnim jezicima, u Carvera govore svakidanjim jezikom, kojim se i on sluio. Any booze? Nita vie. Pogledajte film Short Cuts. Spominjali smo, osim Cehova i Hemingwaya, gdjekad i Kafku i Gogolja. Za Haeka je malo znao, koliko i za Karla Maya, recimo. Za lanoga kaubojskoga pisca, koga sam ja gutao u djetinjstvu, nije ni uo. Kao ni ostala Amerika. Kad sad vidim kolik je opsean filmski scenarij, sa svojom drugom enom, udovicom i spisateljicom Tess Gallag-her, napisao o Dostojevskom (bio bi to maratonski film da ga je snimio Carlo Ponti, koji je bio blizu tom pothvatu), usuujem se pripomenuti da sam i ja moda malko skrenuo Ca-rvorovu pozornost na prozore u I )o,stojevskoj;a, kroz koje jo nije /avii'iv.'io. Najvie j',a je zanimao moj iitlere;; za Hji'soi'f, kao i moj pul, u SSSK, poradi I )o,stojovMkoj',u, le moji niinrel.i216 s unukom, arhitektom Dostojevskim, u Peterburgu. Bjesovi su se, sjeam se, jednoga dana, na engleskom, jasno, pojavili u irokom Carverovu depu. Moda, usuujem se rei, u tom depu poiva i pieva ideja da se lati scenarija o Dostojev-skom (220 stranica!). Nikakav drugi scenarij nikada nije pisao. Bio je rasni pripovjeda. Interes za Dostojevskoga bila je iznimka u njegovu djelu, pa i knjievnom ivotu. U dravi Washington Carver je pisao, osim o Peterburgu i ostalom iz pieva ivota, i o robijanju Dostojevskoga u Sibiru! Na prvom gaje mjestu zanimao ivotopis Dostojevskoga. Vie nego samo djelo. Preko poezije Ravmonda Carvera nemogue je olako prijei, ne samo zato to je izvrsna (i to ju je sam volio gdjekad vie od svoje proze; to su ipak proizvoljne kritiarske fraze, jer je on sam rekao: Nisam ja "roeni" pjesnik. Mnoge sam pjesme napisao jer nisam imao uvijek vremena da piem prozu, svoju prvu ljubav), nego i zato to je dio jednoga zajednikog djela, jednoga, recimo, Carverova nenapisanog romana, podijeljena na prie i stihove. Spomenuo sam samo pjesmu o ocu, kao kratki sinov prilog biografiji oca, koga je toliko volio a tako malo za njega uinio. Kako su me mnogi upozorili na Ravove stihove iz Besanice, izabrao sam i pjesmu Balzac, koju su zapazili mnogi knjiki moljci i ljubitelji ne toliko sama Balzaca koliko knjiga i pisanja uope. BALZAC Zamiljam Balzaca u nonoj kapici postoje trideset sati proveo za pisaim stolom, pui mu se para s lica i rumena, halja lijepi z;i dlakava stegna dok se eka i .stoji pred otvorenim prozorom. 217 Vani, na bulevarima Tuste bijele ruke vjerovnika glade brkove i kravate, gospoice mataju o Chateaubriandu i etaju s mladiima, dok prazna kola tandru i zaudaraju po osovinskom mazivu i koi. Kao krupan, teretni konj, Balzac zijeva, hre, klati se prema zahodu i, razdrljivi halju, puta debeo mlaz mokrae u krhku koljku iz ranoga osamnaestog stoljea. Da, kao to mnoge pjesme Slavka Mihalia, svojom slojevitom graom, mame da se od njih satkaju novele, drame, romani, eseji (mnogo od onoga to jest ve u njima, unutra), tako i djelo Ravmonda Carvera izviruje, kao jedan jedini posao, iz svega ega se dotaknuo. Kako izgledaju brojne njegove knjige danas? Osim tri zbirke (moda ih je ipak i pet?) jasno omeene priama (od kojih je jedna i Katedrala), u drugima emo nai fragmente od kojih je satkano Carverovo knjievno djelo koje nije uvijek lako dijeliti na anrove. U Vatrama, posveenima Tess Gallagher, u izboru su pjesme, eseji i prie, u zbirci Bez fraziranja, molim jesu rane prie, odlomak romana, pjesme (meu kojima je i Bez fraziranja, molim, nadahnuta uspomenom na Pasternakova ivaga), biljeke (tu je i zapis o scenariju Dostojevski), prikazi knjiga, zaseban esej o prijateljstvu i razmiljanja o .svetoj Terezi... U tim emo izborima naii i na brojne, l,ne znpi.se o Carveru:218

Carverov knjievni domet moe se usporediti samo s najboljim amerikim pripovjedaima Hemingwayem, gospoom Welty, Salingerom, Cheeverom... Nisam ja imao nikakvih studentskih obveza prema Carveru, teko se i on sam snalazio u svom nastavnitvu (jedva je preivljavao, uz obveze prema obitelji), ali je John Cheever bio tu negdje, visoko izmeu nas. Prvi me Carver upozorio da je s nama na faksu velik pisac (onda ve vrlo popularan zahvaljujui ekraniziranom Whapshotskom ljetopisu). Mene se, mimo Cheeverove literature, dojmila zgoda koju sam i zapisao, kada sam velikoga pisca vidio kako, po snjenoj meavi, u ruci, na ulici nosi au viskija. Protumaio mije poslije da ne eli gubiti vrijeme izmeu dvije krme. Upamtio sam kad nam je rekao da u Iowa Citvju ima tridesetak krmi koje rade cijelu no i da emo ga zacijelo u jednoj od njih nai, te da ondje moemo o svemu razgovarati, ak i o literaturi. Carvera je jo vie veselio Cheeverov odnos prema Sveuilitu. On se, Cheever, kao visiting author, selio s jednoga na drugo, s kraja nakraj SAD, ostavivi za sobom mnoge neplaene raune, od hotela do telefona, a i poneku ucviljenu djevojku ili enu. Pobjegao bi ne toliko zbog rauna koliko zbog potjere za njim koju bi, potkraj semestra, organizirala ena. Ima li boljega suvremenog pripovjedaa odRajmonda (nrvera? Moda ih ima pregrt slinih, ali nijedan nije bulji... Prije 200 godina, Wordsworth i Coleridge najavili su da im je cilj pisati "jezikom kojim se zaista i slue". Nijedan od njih nije to potpuno ostvario. Raymond Carver jest. I loje sjajno. Mu koliko ne teko i polnko otvarao pristup izuzetnom (li miiijmIii poiielnioHti) djelu Knvmotln C;irver;i, prvi jojasniji 219 pogled, za itateljstvo, kao i esto, pao s velikoga ekrana. Na mom se videu, kao i u moga sina, esto vrti film Short Cuts, koji se moe opisno prevesti kao popreni opis cijelo-vitoga, a rasutog djela Ravmonda Carvera. Ili kako poprijeko, preacem doi do cjeline carverovtine. (Nema prave veze s fimskim terminom reza, to cut inae znai.) Osim za pjesmom Limunada, Robert je Altman posegnuo za devet Carverovih kratkih pria, od kojih su samo iz ove knjige uzete dvije (Vitamini i Fina sitnica). A Fina sitnica, donekle, ostaje i temeljna dramaturka pria ovoga scenarija (filma). Osim to opetovano moemo vrtjeti Short Cuts i tako neprestano prelistavati jedinstvenu (jedinu, uvijek istu!) Carverovu knjigu, Robert Altman nam je ostavio i sjajan predgovor uz filmsku storiju i studiju o Carverovu djelu. Pie Altman daje Carver poeziju stvarao od proze. Da je, kako tvrdi kritika, otkrivao neobinosti skrivene iza banalnosti. Reiser priznaje da je i njega najvie inspiriralo ljudsko ponaanje, puno tajnovitosti i nadahnua. Vano je i tono kad Altman kae da je cijelo Carverovo djelo jedna jedina pria koja govori o sluajevima koje su doivjeli ljudi u trenutku kad im u ivotu dolazi do nekog obrata. Moda se za dlaku mimoilaze s nesreom, moda nastavljaju ivjeti u svijetu gdje okolnosti ne ele znati jedna o drugoj. Njegova pria mnogo vie govori o onome to ne znamo, nego o onome to znamo, i itatelj neprestano popunjava rupe i otkriva ono neizreeno i nesvjesno. Uzeli smo sebi slobodu, kae Altman, da prilagoujemo Carverovo djelo filmu: junaci prelaze iz jedne prie u drugu (kao to recimo Jack Lemmon ulazi tamo gdje ga u Carverovoj prozi uope nema). Iako su mnogi istunci moda razoarani, jedinstvo filmske prie odrala je i sjajna suradnja s brojnim glumcima, koji nisu nikada prijo nastupali zajedno. Knberl AI Inu u i u po/orio j<< udovicu 'IVmn (Jallunlicr na slobodniji pt'iHtup Cui'vitovii djulu, u kojem Cc luli i220 i ispreturane njegove prie (ak i s poezijom). Tess je podrala slobodni pristup Roberta Altmana, iji je Nashville Ray vrlo volio. Kinematografska preobrazba knjievnoga djela, tvrdi Altman, dolazi do izraaja na najneoekivani-jim mjestima i na najneoekivaniji nain. Proitao sam sva Rayova djela propustivi ih kroz vlastiti filter. Emocionalno odvojene majka i ki u filmu (jedna je u jazzu, druga svira cello) stvaraju glazbeni most u filmu, kojeg nema u Carverovoj prozi. Tess Gallagher ove junakinje smatra potpuno identinim Ravovim junacima, kao da su izili, recimo, iz Vitamina u ovbj knjizi. Pogled Ravmonda Carvera na svijet u kojem ivimo blizak je Altmanovu: to je struktura sree i nesree u ribarskoj sceni, u kojoj se otkriva le, ili pogotovo automobilska, kobna nezgoda u kojoj umire djeak o svom roendanu (Fina sitnica). Za pozornicu (ambijent) Altman je zamijenio sjeverozapadnu pacifiku obalu Sjedinjenih Drava junom Kalifornijom, ne da bi ukljuio Hollywood i Beverlv Hills, nego mnogo manja mjesta i skromnija predgraa Los Angelesa. Pogodnije je to podruje gdje se junaci mogu susretati. Junaci neprestano priaju male prie o svom ivotu. Mnoge su prie doslovno Carverove, ili su ih one nadahnulc, tako da smo u filmu nastojali ostati to blie Carverovu svijetu...

Ako je na nekim mjestima posegnuo za vlastitom sen-zibilnou, Robert Altman zna da bi Ray Carver shvatio da sam ponegdje krenuo dalje od samoga odavanja potovanja njegovu djelu. U filmu se dogodilo i neto novo, a moda je to najvredniji oblik potovanja... Kao stoje i Altman zapravo u prvom redu prelistavao Ciirvri-.-i, tako emo i mi, pogledamo li njegove Short Cuts, ponovi) zaviriti u Carvorovu prio, ak i u one dijelove koje nije doslovno napisao. 221 i H"HH< Popuio sam dvije-tri marihuane s Ravmondom Car-verom, nespretno, kao slijepac u Katedrali. Popili smo mnogo vie i umjereno priali. Nikad nismo bili pijani, ak ni pripiti. Vozili smo sigurno i malo. Obno na koji napitak i countrj, koji sam ja vie volio (pravio se). Onda smo se neprimjetno rastali. Posljednja je tema razgovora, mislim, bio moj telefonski raun. Prijani su nanjuili kako mogu s moga telefona zvati i kad mene nema. Stanje bio otvoren. Zvali su i Junu Ameriku. Skupilo se 180 dolara duga. Bojao sam se kao i moj jadni otac, koji nije spavao zbog neplaenih sitnih rauna jer jo nisu stigli. Odluio sam se obratiti Rayu za savjet. Ipak je njegova tadanja ena (ona iz lifta!) radila u telefonskoj kompaniji. Dakako da mi ona nije htjela ni mogla pomoi. Ray me samo uvjeravao daje to smijeno malen raun. Ti ionako odlazi. Odi i ne brini. To je small beans! Nisam bio miran. Traio sam utjehu i od Raya i od nje. On je naao nain kako daje od nje dobije. Zvao ju je, mirno, u Kaliforniju. Small beans. Ionako sam ve u dugu. Ti mu se svia rekao joj je bez potrebe. Oito je ona pitala otkud on to zna. To se vidi prisnaio je Ray. Znam ja njega. Jo su se malo smijuljili, i on je spustio slualicu. Bio sam, i ne znajui, u nekoj njegovoj kratkoj prii. Koju vjerojatno nije nikad napisao. Rastali smo se. Vjerojatno se s visoka (koliko je bio vii) rukovao sa mnom. U jednostavnim, irokim hlaama ili trapericama, flanelastoj koulji. Bujna, kovrava kosa i pretih glas za krupna ovjeka, gdjekad i nejasan. Guste, crne obrve. On o meni nije gotovo nita znao, a ja nisam slutio da se opratam s velikim piscem. Kad me je pui., iH'K<l.jc sredinom oanmonotih godina, nanio u IV; 111 h I n li m k 11 zranu luku, u kiiinku Mani /npa/in222 englesko izdanje Pria Raymonda Carvera. Kupio sam ga. Podebela, broirana knjiga, kako se pokazalo, sadravala je, osim poezije, tako rei sabrana njegova djela. Sve tri glavne zbirke pripovijedaka, ukljuivi i Katedralu. Proitao sam tri-etiri prie u avionu. I vratio se u Zagreb. Napuhavao sam svoje sitne brige i pisao o nekim iskonskim stvarima. U Carvera nisam poteno ni zavirio. Da sam ga onda jo spomenuo uredniku ove knjige tada je Crnkovi 25 godina bio na drugom mjestu zacijelo bi bio spreman objaviti Carvera; proitao bi ga, moda i popratio prijevodom i onim to se onda o Carveru ve pisalo. I u Europi. Alija nisam uinio nita. Danas, meutim, Crnkovi i Antievi objavljuju Katedralu koju sam tako davno bio ponio iz Frankurta. Izdava je bio londonski Pan Books. Onda sam, negdje u kolovozu 1988., uoi svog roendana, na Rabu gledao, na RAI Uno, udarni dnevnik talijanske televizije. Usred programa spiker je rekao daje danas umro veliki ameriki pisac Ravmond Carver. Nisam se mogao snai. Sramotno je rei da sam se ne samo prenera-zio to je umro Ray (tako mlad!), nego sam se jo vie iznenadio da je u velikom svijetu Ray ve bio znamenit pisac. Poteno sam proitao cijelu knjigu i opet poeo mukati oko toga da se pokojnome Rayu objavi bar jedna knjiga, to prije. Neki zagrebaki asopisi pomalo su poeli objavljivati Carverovu prozu, ili poeziju, a istoniji izdavai koji se, u svojoj dravi, nisu nikada mnogo brinuli oko autorskih prava, krenuli su i s knjigama. Ubrzo sam primijetio da mlade ita i ve bolje poznaje Raya Carvera od starijeg narataja, ak i od ponekih nekadanjih Ravovih prijatelja koji su s njim, za zimske besan icc, popili pokoji galon teguile. rvild mi je u l,o vrijeme siudenlica dramaturgije pred-lo/ila uprizorili pripovijetku Ktitfilntlu, oprezno me priupitala /nam li za pinca llnvniunda <'.-irveru. K.ekno sam da 223 znam, ali sam kukaviki zatajio da sam ga i osobno poznavao. Trudili smo se, ona i ja, kako da slijepca postavimo u glumakoj ulozi na sceni, a ja sam, naravno, usput mislio kako je Carver toliko narastao da o njemu ve sluam od svojih studenata. Sam se Ray nije nikada stidio da neprestano ui od ivota. Od finih je sitnica sazidao katedralu. , Ivan KuanNakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12 Za nakladnika Neven Antievi Tehniki urednik Roman Marcinja Korektura Rosanda Kokanovi . Marija piranovi Obrada i prijelom BAKAL d.o.o. Zagreb

Tisak: DAN, Ljubljana naklada: 1500 komada CIP - katalogizacija u publikaciji Nacionalna i Sveuilina biblioteka UDK 820 (73) -31- 862 CARVER, Ravmond Katedrala / Ravmond Carver; s amerikog preveo Ivan Kuan;. izd. - Zagreb: Algoritam, 1997. - 224str; ilustr.; 24 cm Prijevod djela: Cathedral. 970902089