You are on page 1of 74

MONA DOBRA VEST

OKREPLJUJUA VEST NOVOZAVETNOG JEVANELJA


Robert D. Vilend

MOE LI DOBRA VEST BITI SUVIE DOBRA?


Ona je nekada davno preokrenula svet, stoji u Delima apostolskim (17,6). Meutim, na na savremeni svet ima malo uticaja. Zato? Ova knjiga dokumentuje kako je paraliui falsifikat bio unet kao droga u nae savremene pojmove o jednostavnoj vesti koja bi trebalo da bude sila Boja na spasenje (Rimljanima 1,16). Duhovna frustracija, depresija, otpad, mlakost bie sagledani u novoj svetlosti. Sve pobrojano predstavlja neuspeli pokuaj da se uoi i poveruje koliko je dobra vest zaista dobra. Ispada da je na problem problem drevnog Izrailja duboko uvreeno neverovanje. Postoji li lek? Da, ponovno pronalaenje novozavetnog opravdanja verom dobre vesti koja je toliko dobra da ak ni reformatori nisu u potpunosti dokuili ta sve ona podrazumeva. Ideje iznete u ovoj knjizi, a zasnovane na Bibliji, lie na daak sveeg vazduha koji pokree srca ljudi irom sveta.
Naslov originala: Powerful good news Robert J. Wieland Pesme prepevao: Zvonimir Kosti Palanski Ako nije drugaije naznaeno, navedeni tekstovi Novog zaveta preuzeti su iz prevoda Emilijana arnia, dok su starozavetni tekstovi preuzeti iz prevoda ure Daniia.

Sadraj

Uvod .................................................................................................................................................................... Poglavlje 1 Bog je svojim rukama obgrlio svet ............................................................................. Poglavlje 2 Zato Bog neto ne uini? ............................................................................................... Poglavlje 3 Mladalako traganje za smislom ivota ................................................................... Poglavlje 4 Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro? ....................................... Poglavlje 5 Ako nije zanimljiva, moda nije istinita? ................................................................. Poglavlje 6 Ako to nije dobra vest, ne moe biti istinita ........................................................... Poglavlje 7 Ako je ne razumete, onda nije jevanelje ................................................................ Poglavlje 8 ta je Hristos ostvario na krstu? .................................................................................. Poglavlje 9 Moe li dobra vest biti suvie dobra? ........................................................................ Poglavlje 10 Dragocena blizina naeg Spasitelja ......................................................................... Poglavlje 11 Slavna dobra vest o novom zavetu .......................................................................... Dodatak Novozavetno opravdanje nasuprot Rimokatolikom opravdanju .................... Renik .................................................................................................................................................................

3 4 9 14 19 27 32 37 44 49 56 65 72 74

Uvod
Mogu pouzdano rei da tokom svoje pedesetogodinje pastorske slube, prilikom savetovanja ljudi sa duhovnim problemima, nikada nisam sreo nekog obeshrabrenog ili duhovno poraenog a da njegov problem nije poticao od jednog od ova dva uzroka: ili on/ona nikada nije razumeo/razumela koliko je dobra vest jevanelja zbilja dobra, ili nikad nije u nju verovao/verovala. Ako itate jednostavni izvetaj o Isusovim reima u etiri Jevanelja, nai ete mnogo puta da On ima dobru vest za iskrene ljude koji eznu za mirom. On je govorio: Gospod me pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenim slobodu i sunjima da e im se otvoriti tamnica (Isaija 61,1). Ova knjiga je zasnovana na premisi da takva dobra vest ima snanu prodornu mo. Sila pak nije u linosti vesnika, nego u samoj vesti. To je posebno oigledno kad je re o novozavetnoj istini o opravdanju verom. Za mnoge je ta doktrina suva i dosadna; moja je molitva da ovaj skromni pokuaj da se ona oivi uini da se u vaem srcu rodi pesma za danas i za venost. Robert D. Vilend

Prvo poglavlje

BOG JE SVOJIM RUKAMA OBGRLIO SVET


U ostacima ruevina drevnih carstava nalazimo besceni dragulj neopisive lepote novozavetnu dobru vest. Ona je nekada spasla ljudsku civilizaciju od samoubistva. Veina problema koji mue ovaj svet potie od zla svojstvenog ljudskoj prirodi. Na neki nain to zlo manipulie drutvom i pojedincima da izaberu put sebinosti. Otuda i uasi s kojima se suoavamo, kao to su droga, korupcija, kriminal, rat a koji prete globalnim unitenjem. Dodue, svetlost je jaa od tame, ali da li je isto tako tano da je dobro jae od zla? Moe li ljubav eventualno trijumfovati nad mrnjom? (Na primer, moe li Bliski istok ikada nauiti da voli? Da li se milijarderi koji zarauju na kokainu mogu obratiti?) Moe li dobra vest nadvladati lou? Milioni uznemirenih mladih ljudi sumnjaju u to. Oni instinktivno oseaju da e strana sudbina zadesiti oveanstvo. Ako nas AIDS ne ubije, smanjenje ozonskog sloja svakako hoe. Sutra emo umreti, govore oni, i hedonistiki se predaju udovoljavanju svojih elja danas. Njihov cinizam je bar racionalan. Oni znaju da svetski izvori mogu doi glave gladi i nematini, a ipak nam se ogromno siromatvo i dalje ruga. Oni oseaju da e, ako su problemi drugih ljudi neizleivi, i njihovi sopstveni jednog dana biti isti. Don Dun iz 17. veka iskazuje svoja iskrena oseanja koja su moda nesvesna ali ipak znaajna: Ako more odnese grumen zemlje, Evrope je manje... Smrt svakog oveka smanjuje i mene, zato to sam deo ljudskog roda; i stoga nikada ne pitaj za kim zvone zvona; za tobom zvone.1 Nisu samo mladi uznemireni. Bake i deke brinu kakav e ivot zavetati svojim unucima. Sve dok glad i oseaj beskorisnosti vladaju u treem svetu (koji sada ukljuuje i stare siromane delove amerikih gradova), sigurnost u naem sopstvenom svetu postajae sve krhkija. Moemo li mi zauvek ostati tvrava mira i blagostanja u okeanu ogorenosti zbog nematine? Moraju li nai unuci da se zabarikadiraju u svojim domovima naoruani automatima pukama? U naoj Severnoj Americi suoavamo se sa zabrinjavajuim propadanjem drutva. Godine 1964. predsednik Lindon Donson obeao je da su dani primanja socijalne pomoi odbrojani. Posle tri decenije i utroenih stotina milijardi dolara, gde je to sjajno drutvo? Siromani su uglavnom sve siromaniji, a bogati sve bogatiji. Dok nai siromani postaju oajni, imuni takoe smatraju da je sve tee nositi se sa postojeim problemima, i da ljudska psiha zbog toga plaa smrtonosni danak. Riard Rivs, piui za Universal Press Syndicate kae da su mnogi od nas pukli - poraeni zbog droge ili alkohola, zavisti ili bolesnog stanja uma, naih sopstvenih demona ili slabosti hoe li Amerika poludeti? Ako Amerika sa svim svojim novcem i mozgovima nije u stanju da rei svoje probleme u vezi sa drogom, kriminalom, nepismenou, nasiljem i siromatvom, mladi se pitaju ima li onda uopte nade za ostali svet. Ameriki primer slobode bio je poslednja, najbolja nada ljudskog roda. Ako ova nacija uniti samu sebe, novi Hitleri i Idi Amini poee svuda da cvetaju.

Devotions, XVII.

Vilend Mona dobra vest Bog je svojim rukama obgrlio svet 1. poglavlje

Insajt veli da je nae kriminalom zaraeno siromatvo poprimilo uasne dimenzije u gradovima. Progresivno propadanje starih, osiromaenih delova grada zapanjuje one koji pamte, samo nekoliko godina unazad, eru utivog ophoenja i sigurnosti. Karavan-vozila u Harlemu sada se zaustavljaju na samom trotoaru da bi prodavali krek ljudima kojih je i po 20 u redu. Moji najgori snovi, najgori, nisu bili ni blizu ovome, kae akur Alduvani iz Obrazovnog programa Akcije mladih u oblasti graevinarstva. Nikada nisam pomiljao da e toliko biti loe. Zato ljudska bia, irom otvorenih oiju, srljaju u zavisnost od kokaina ili druge vrste zavisnosti? Neto je strahovito pogreno, jer su sve te zavisnosti u sutini samoubistvo. Samo e vrlo bolesna vrsta unititi samu sebe. Ukoliko ubrzo ne doe do neke promene, lako shvatljiv scenario za 21. vek moe biti jedno polarizovano drutvo grozni ogromni zatvori i bolnice za kriminalce, rtve Aids-a i ive leeve usled unoenja droge, i s druge strane normalni ljudi koji crne puno radno vreme da bi izdravali one prve. Jedan zloslutni oblak na ne tako dalekom horizontu nagovetava moguu pojavu nanovo roenog Hitlera koji e podlei neuvenom pritisku javnosti i smisliti jeftinije konano reenje, ovog puta za kriminalce, narkomane i razne nepoeljne. Nacizam je bio izbijanje na povrinu podzemnog toka kolektivne demencije, koji samo eka na pojavu krize ljudske jarosti. Neki trezveni nereligijski analitiari sada otvoreno okrivljuju predbrani seks i branu nevernost kao osnovni uzrok naeg naglo naraslog sindroma siromatvo-kriminal-zavisnost. Dok solidni brakovi skoro uvek vode razumnoj srei i redu, porodice sa jednim roditeljem, uz nekoliko izuzetaka, gravitiraju ka nesagledivim nedostacima. Da li je teko verovati u Boga ljubavi? Daniel Mojnihan kae da razbijene porodice trae haos i dobijaju ga. Kriminal, nasilje, nespokojstvo, nered ... skoro da su neizbeni. TV i film propagiraju neverstvo svake vrste. To je moralno previranje koje je Isus prorekao za nae vreme: Zbog mnogog bezakonja ohladnee ljubav mnogih. Ona se sve vie hladi zato to ljudi vie ne veruju u nju. Nepravda je bezakonje, unutranja pobuna srca protiv Bojih moralnih naela. Ukoliko smatramo da je teko pojmiti postojanje pravednog Boga, sve to treba da uinimo jeste da ponemo da promiljamo o stvarnosti zla. Zato je stremljenje tela neprijateljstvo prema Bogu; jer se ne pokorava Bojem zakonu, niti moe (Rimljanima 8,7). Tajna izopaene ljudske prirode dovoljna je da dokae istinitost Biblije, zato to stvarnost zla pretpostavlja postojanje dobra, ba kao to senka pretpostavlja svetlost iza zaklona. Bez obzira da li je osoba religiozna ili nije, on ili ona jedva da mogu porei da smo doli do vremena koje je Isus detaljno opisao reima: Ljudi e izdisati od straha i oekivanja onoga to ide na svet (Luka 21,26). to je ovek obaveteniji, to je i opsednutiji senkama sutranjice. Ali postoji nada. Dok svakodnevne vesti postaju sve gore, postoji dobra vest koja biva sve bolja. Naa mrana budunost je osvetljena Biblija stupa na pozornicu sa velianstvenom porukom nade. Ona nas uverava da postoji jedan lini Bog, nebeski Otac, Stvoritelj-Spasitelj, koji stvarno voli ovaj suludi, svirepi, sebini, nasilni, nemoralni, avolski svet. Ta dobra vest odnosi prevagu nad svim loim vestima zato to je On izvor ljubavi koja je pozitivna, aktivna i po svojoj prirodi mora biti delotvorna. Najpoznatiji tekst u mnogim jezicima glasi: Jer Bogu tako omilje svet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga veruje ne pogine, nego da ima ivot veni (Jovan 3,16 Vukov prevod). Mnogima od nas teko pada da zagrlimo prljavo, odbojno ljudsko bie. Bog grli ovu planetu i privija je k srcu, ma koliko ona bila loa i prljava. On je kao otac koji grli svog izgubljenog sina, uzimajui zlo na sebe i istei ga. Ova ljubav je najudesnija istina koju ljudski rod moe da sagleda. 5

Vilend Mona dobra vest Bog je svojim rukama obgrlio svet 1. poglavlje

Ta nova ideja zapanjila je mudri svet novozavetnog doba. Verovatno je veliki procenat ljudi tada kao i danas verovao u neko Vrhovno Bie, ali je i rimskim patricijima i robovima bilo nepojmljivo da se Bog zaista stara za bezvredno oveanstvo. Da On to ini, kako bi mogao da posmatra takve nepravde kao to su ropstvo, politika izopaenost i prolivanje krvi gladijatora u Koloseumu, a da nita ne uini? Zamislite do kakvog je komeanja dolazilo kad su apostoli isticali da Bog zaista voli podle, sebine, svirepe, loe ljude. Ne da On voli zlo u njima, nego voli njih. Zar On voli robove, gladijatore, prostitutke, ubice, grabljive poreznike, svirepe imperatore? Da, govorili su apostoli. Bog naime, nije poslao Sina u svet da sudi svetu, nego da se svet spase njegovim posredstvom (Jovan 3,17). Bila je to radikalna, revolucionarna ideja za ljude koji su Boga posmatrali kao nekog ko sasvim ravnoduno titi dobre, a mrzi zle. Meutim, ljudi nikada ne bi mogli da poveruju u takav preokret u redosledu starih vrednosti da nije postojao vrst dokaz koji je to potkrepljivao. Apostoli moraju dokazati da nisu oni izmislili takvu ljubav, da ona nije plod njihove mate. Dokaz je bio tu i neosporan: Dok su svirepi rimski vojnici ubijali Sina Bojeg, On je uinio neto nezamislivo voleo je svoje neprijatelje i molio se za njih: Oe, oprosti im, jer ne znaju ta ine (Luka 23,34). Niko nije mogao da se seti da je bilo ko ikada ranije rekao neto slino tome. Na oigled celom svetu, Hristos je dokazao da je Bog... ljubav (1. Jovanova 4,8), ona istinska koju ljudski rod ne bi mogao da falsifikuje. I sada se svet naao u situaciji da bude preokrenut (Dela apostolska 17,6). Ni neko stvorenje sa Marsa ne bi izazvalo veu zapanjenost od te nove ideje. Ljubav koja ne zavisi ni od lepote svog objekta ni od njegove dobrote? Ljubav koja ne samo to voli rune i zle ljude bez vrednosti nego zacelo stvara vrednost u njima? Kad su ljudi uli za to, hteli su da saznaju jo vie. Najbolji mislioci toga doba veliali su ljubav Grkinje Alceste prema Admetusu kao vrhunsko otkrivenje boanske dobrote ona je bila voljna da umre za dobrog oveka. Apostoli su kazali: Ne, to nije ono pravo: Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time to je Hristos umro za nas... kad smo jo bili grenici (Rimljanima 5,8.10). Jevreji i Rimljani zgledali su se u udu. ak i kad su verovali da postoji Bog, drevni narodi zamiljali su Ga kako boravi u uzvienoj usamljenosti, oekujui da Ga ljudska bia sama potrae. Hristos Ga je otkrio u otroj suprotnosti sa takvim gleditem, kao linog Spasitelja koji je doao da potrai i spase ono to je propalo (izgubljeno Vukov prevod) (Luka 19,10). Praktina posledica te nove ideje o ljubavi Ljudi koji su uli tu vest postali su krajnje uzbueni i radosni. Sada njihovo jednolino postojanje poprima dragoceno znaenje. Tuga, razoarenje, bol, ak i podnoenje robovanja i, da, muenitvo, bivaju poast i neto sveto u svetlosti takvog novog otkrivenja. Smrt je izgubila od svog uasa zato to joj je Hristos oduzeo alac (1. Korinanima 15,55-57). Sam Bog nam je doao sasvim blizu, govorili su, uzeo na sebe nau prirodu, patio sa nama, postao jedno sa nama! Svaki rob koji je poverovao postajao je princ a svaki princ koji bi verovao bio je spreman da klekne kraj svog roba. Nije bilo kraja grananju ove zapanjujue ideje. Dolazei u linosti svoga Sina da potrai ono to je bilo izgubljeno, Bog je uinio neto neshvatljivo. Sputao se sve nie i nie do tako mranih nivoa ponienosti da je dospeo do dubina iza kojih samo ponienje nije vie postojalo. Oni koji su sluali apostole videli su stepenike, ali ne one koji vode od oveka ka Bogu, nego one kojima je On siao do najdubljih dubina nae pale ljudske prirode. Ne samo to je napustio drutvo anela i ponizio se postavi ovek, nego je i roen u jednoj prljavoj straari gde su grube ivotinje potraile zaklon. Zatim, iveo je ivotom seljanina, radei najnie teke poslove. Na kraju ivota odluio je da bude posluan do konane smrti, suoavajui se 6

Vilend Mona dobra vest Bog je svojim rukama obgrlio svet 1. poglavlje

neposredno sa njenim uasom, umesto da pokuava da izbegne kaznu kao to to ine samoubice. I to nije sve. Ono to je uinilo da se ljudima prosto zavrti u glavi bila je pria da su Ga voe Njegovog naroda, poto su Ga najpre odbacile, na kraju razapele kao zloinca na rimskom krstu. To je znailo, kako su svi razumeli, da je On podneo krajnji emocionalni bol usled odbacivanja od strane Boga, jer se od davnina verovalo da je proklet pred Bogom ko je obeen [na drvo] (5. Mojsijeva 21,23; Galatima 3,13). [O tome emo raspravljati u 6. poglavlju]. Sin Boji podneo je neto to je bilo jednako paklu! On je rtvovao ne samo svoj ivot ovde i sada, ve i svoju nadu na venost. O ovome su ljudi razmiljali i razgovarali po itavu no. Oni su se naprezali da bi sa svima svetima mogli razumeti to je irina, i duina, i visina, i dubina, i poznati Hristovu ljubav koja prevazilazi nae saznanje (Efescima 3,18.19). On nije mogao videti da e se Njegovo vaskrsenje zaista ostvariti. U procesu sagledavanja tog boanskog dela, oslobaala se izvanredna sila koja menja ivot. Zaboravljajui i na svoj obrok dok su tragali za istinom, uviali su da se sada suoavaju sa ivotom kao nova osoba. Drugaiji ivotni cilj sada je nadilazio bol ili zadovoljstvo. Takva ljubav ostvarivala je i ono nemogue za ljude na visokim i najniim poloajima, za bogate i siromane, slobodne i robove: ona je izbavljala one koji su strahujui od smrti celoga ivota bili u ropstvu (Jevrejima 2,15). Zajedniki imenilac koji se nalazio iza bola u svim ljudskim tugama potpuno je ieznuo...... Pokuajte da dokuite kakvo su uzbuenje ti ljudi osetili: Potom se pokazala Boja ljubav prema nama, to je Bog poslao u svet svog jedinorodnog Sina da mi njime ivimo... Ljubav (agape) je kod nas dola do savrenstva u tome da mi imamo pouzdanje na sudnji dan; jer kakav je on, takvi smo i mi na ovom svetu. U ljubavi nema straha, nego savrena ljubav izgoni strah (1. Jovanova 4,9-18). Hristovo vaskrsenje dokazuje istinitost jevanelja I kao kruna te slavne dobre vesti, Sin Boji ustao je iz mrtvih treeg dana posle sramne smrti na krstu. Trijumfalno je izjavio da poseduje kljueve smrti i groba, tako da e i svi oni ija su srca cenila ogromnost Njegove revolucionarne ljubavi odneti sa Njim pobedu nad smru (Otkrivenje 1,17.18). Dinamika ove ljubavi koja menja ivot sadrana je u bescenom dragulju iz pera apostola Pavla. On govori zato i kako su oni koji su verovali u tu ljubav pronali silu u njenoj dobroj vesti: Jer Hristova ljubav nas obuzima kad smo doli do ovog zakljuka: jedan je umro za sve, znai da su svi umrli. A on je umro za sve, da ivi vie ne ive sami za sebe, nego onome koji je za njih umro i vaskrsnut bio (2. Korinanima 5,14.15). Najzad, boanska istina prodrla je do najdubljih odbrambenih poloaja naeg samoivog stava. Slino raketi sa glavom za toplotno navoenje, ona je potraila izvor sebinosti koja mene stavlja na prvo mesto i unitila ga. Tako je koren iz koga su se razvili svi gorki plodovi ljudskog zla bio iupan zahvaljujui toj poniznoj rtvi i slavnom Hristovom vaskrsenju. Gotovo prekono, ljudska bia koja su poela da veruju, a prethodno bila podla, runa, i svirepa preobrazila su se u ljubazne ljude koji se daju voleti. A oni u samom vrhu te grupe koji su mislili da imaju sve to im srce eli otkrili su koliko je svetovni uspeh prazan bez Hrista. To je uinila dobra vest. Novozavetni dokument koji je napisao Pavle prua nam deliminu listu raznih kategorija osloboenja od zavisnosti ostvarenog tim jednostavnim jevaneljem. Vernici su nekadanji bludnici, idolopoklonici, preljuboinci, homoseksualci, sodomiti, kradljivci, 7

Vilend Mona dobra vest Bog je svojim rukama obgrlio svet 1. poglavlje

pohlepni (to bismo mi nazvali zavisnici od opinga), kae apostol skupu vernika u Korintu. Ali su oni doiveli osloboenje od tih zala koja su ih obuzimala iznutra i postali oprani i posveeni, novi ljudi (videti 1. Korinanima 6,9-11). Ti ljudi nisu nita posebno uinili da bi ostvarili to radosno i uzbudljivo osloboenje iz psiholokih lanaca; oni su neto videli i poverovali u to u vest pomirenja koje je obavio Sin Boji. U jednom svetu gde je sebina svirepost bila tako uobiajena kao prljavtina, ovo otkrivenje predstavljalo je neku vrstu katarze. Tokom hiljada godina ljudske istorije, nijedan filozof, dramski pisac, pesnik ili svetenik nikada nije doao do takve zapanjujue zamisli. Ta ista dobra vest mona je i danas Ta Boja ljubav za grenike jo uvek je najbolja vest koju e iko ikada uti. Ona je pozitivna, aktivna, istrajna, traga za izgubljenima te je, dakle, isto toliko mona danas kao to je oduvek bila. Niko je ni na koji nain ne moe prenebregnuti. Bez obzira da li u nju verujete ili ne verujete. Niko ne moe ostati neopredeljen poto uje njeno istinito objavljivanje. Najuasnija zla naeg savremenog sveta potiu iz istog izvora ljudske sebinosti koja je predstavljala prokletstvo sveta u doba apostola. Da li bi ta ista vest mogla da preobrazi trgovce kokainom i njihove zavisnike, prostitutke, one koji su proneverili tu novac, rasiste, ubice, senzualne materijaliste dananjeg vremena? Milioni ljudi kau: DA. I to je jo vanije, Sveti Duh preko Biblije kae: DA. Ona isto tako preobraava imune i obrazovane, samozadovoljne, tajkune tvrdog srca, naunike i politiare. Tri pretpostavke su zato izgleda da je teko poverovati u istinu o ovoj jedinstvenoj ljubavi: (a) Budui da ljudi koji potuje sebe ne grle prljave, nezaslune loe ljude, zato bi Bog to inio? (b) Kako moe jedan beskonani Bog imati oseanja kakva imamo mi ljudska bia? (c) Ako On zaista voli svet, zato to ne dokae inei neto da zaustavi srljanje dananjeg sveta u propast? Mnogi pretpostavljaju da je nemogue na to odgovoriti. Konvencionalna mudrost zaista ne moe, ali upravo ovde Biblija preuzima inicijativu i neposredno pobija sumnje. Pomenuta pitanja razmotriemo u sledeem poglavlju.

Drugo poglavlje

ZATO BOG NETO NE UINI?


Tano je da mi ljudska bia ne volimo prljave, nezaslune, loe ljude, ali Biblija kae za Boga da ih On stvarno voli. To je posledica jedinstvenog kvaliteta Njegove ljubavi (Jovan 3,16). Dok ljudska ljubav zavisi od lepote i dobrote svog objekta, Njegova ljubav je suverena i nezavisna. Upravo je zbog toga slobodna da voli i zle ljude. On ih je voleo u Hristu, i jo uvek svojim rukama vrsto grli ovaj svet (2. Korinanima 5,19-21). On je jo uvek dobri pastir koji trai svoju izgubljenu ovcu (Luka 15,3-7), tesno povezan sa oveanstvom tako da naa patnja postaje Njegova patnja (videti 1. Korinanima 12,12.26.27). Ljudski rod je jedno u Hristu, te je On sada deo nae porodice. On ne moe da zaboravi svoju sopstvenu porodicu niti da je se odrekne! Ovo je moga Oca svet, pa i kad mono izgleda zlo, Bog je ipak Vladar svega. O, neka nikad ne zaboravim to! Ovo je moga Oca svet, Zato da mi srce tui tada? Gospod je car; nek nebo zvoni! Zemlja nek klie, jer Bog vlada! Na problem lei u nedovoljnom razlikovanju izmeu onoga to mi nazivamo ljubavlju i prirode ljubavi koju otkriva Biblija. Kad ona kae da je Bog... ljubav, u grkom se tu koristi re agape, strani pojam uvezen sa neba, neto potpuno odsutno u uroenoj ovozemaljskoj svesti. Nijedna drevna religija izvan Starog zaveta nije imala mogunosti ak ni da nagovesti njeno postojanje. Ma koliko nauan bio na um danas, ma koliko logian i racionalan u svojim pokuajima da dovede u sumnju linost Boga, stvarnost ljubavi agape otvoreno se suoava sa nama. Moemo je negirati kao to slep ovek moe poricati sunevu svetlost, ali ako smo poteni, ona nam svedoi o linom Bogu punom ljubavi, koji je i Otac i Spasitelj svetu. Ta ljubav blokira agnosticizam i ateizam sve do trenutaka kada je savest konano ne prihvati, ili pak podlegne cininom neverovanju. Posle tog odbacivanja, ak ni Boji aneli ne mogu vie nita da uine. Nijedan istoriar, evolucionista, ili ateista ne mogu poreklo ljubavi agape povezati sa nekim drugim izvorom osim sa krstom podignutim na malom brdu izvan Jerusalima. Da su ribari-apostoli imali dovoljno plodan um da izmisle takvu ideju, oni bi zasluili Pulicerovu nagradu svih vremena. Kako moe beskonani Bog imati oseanja kakva mi imamo? Veliki putniki avion koji eksplodira u vazduhu, poludeli ubica koji iz automata gaa nevinu decu u kolskom dvoritu, zemljotres koji ubija hiljade usnulih ljudi kako jedan svemoni Bog posmatra takve stvari sa neba i doputa da se dogaaju, ako voli i ima oseanja? Milioni ljudi hteli bi da veruju u Njega, ali se pitaju da li je On jedno pasivno Boanstvo poput Bude, odsutni Gospodar koji zanemaruju svoje zakupce na planeti Zemlji. Ako je Biblija u pravu kad kae da je Bog boanska osoba, lako je pretpostaviti da je On udobno smeten u savrenoj sigurnosti, besmrtan, da uiva u stalnom zadovoljstvu s

Vilend Mona dobra vest Zato Bog neto ne uini? 2. poglavlje

milionima anela koji Mu slue. S nae take gledita, stanovnici Beverli Hilsa ne moraju da brinu o beskunicima i prosjacima u Kalkuti. Deizam je iroko rasprostranjena pretpostavka da je Bog, mada postoji, hladno odsutan, preputajui nas naem nevetom ja. Kako takva ideja raa sebinost, ona je veoma loa vest. Ako je Broj Jedan ljubitelj broja jedan, zato se i mi ne bismo isto tako ponaali? Pretpostavka da je Bog isto tako sebian i ravnoduan kao mi predstavlja stvaran razlog zato je ja iznad svega postalo tako popularna filozofija. Sva sebinost ovog sveta proistie ili iz pogrenog pojma o Bogu ili od otvorenog odbacivanja istine. Biblijska slika Bojeg pravog karaktera otkriva Ga kao Linost, koja ima i ljudsku dimenziju. On zacelo brine, On osea zemaljske bolove i nije ravnoduan. On je osetljiv i saoseajan, to znai da duboko osea patnju. U stvari, On ne moe da se smiri sve dok se na Zemlji nalazi ijedna nesrena osoba. Bol Njegovog srca je neprestan zato to je On beskrajno blizu ljudskog roda. Na primer, Njegova ukljuenost u najtananije nijanse enji naeg srca je izuzetno praktina: Ne prodaju li se dva vrapca za as? Pa nijedan od njih nee pasti na zemlju bez Oca vaega (Matej 10,29). On se kao deo nas do te mere unosi u sva naa iskustva da svojim nervnim zavrecima osea na bol tako potpuno kao i mi sami, ak daleko vie, jer mi nikada nismo u punoj meri svesni potencijala patnje. Tinejder koji se odaje drogi ili nemoralu ne moe da predvidi agoniju u svojoj budunosti; Bog vidi i osea sve to unapred. (O, kada bi i tinejderi to mogli!) Govorei o stradanju Bojih sledbenika na Zemlji, Isaija kae: U svakoj tuzi njihovoj on bee tuan... Podie ih i nosi ih sve vreme (Isaija 63,9). Hristovo ime je Emanuilo to u prevodu znai s nama Bog (Matej 1,23). Drugim reima, nema bola koji ljudsko bie poznaje a da ga On ve nije osetio. Isaija dalje objanjava boansku svesnost nae patnje: A on bolesti nae nosi i nemoi uze na se... On bi ranjen za nae prestupe, izbijen za naa bezakonja; kar bee na njemu naega mira radi (Isaija 53,4.5). Nae inae nesnoljivo postojanje moe biti preobraeno jednostavnim verovanjem koje se naalost esto odbacuje da je Bog oseajna Osoba puna ljubavi. ak i usred nevolja, mi kao ljudska bia jo uvek uivamo u ogromnom miru, mada moda nismo svesni njegovog pravog izvora. Isaija zapravo kae sledee: Niko od nas ne moe osetiti dobrobit ijednog trenutka prolazne sree koja mu biva odobrena, ukoliko raun boanskog Stradalnika nije ve zaduen umesto naeg. To je istina koja lei u osnovi svake ljudske radosti, svakog prolenog dana, svake sone jagode. On je bio odbaen na Zemlji i prognan, jer su ljudi izjavili: Neemo da ovaj vlada nad nama (Luka 19,14). Umesto gorkog odbacivanja koje je On osetio, mi doivljavamo da nas On bezuslovno prihvata, ba kao i Otac. udno je to je On ne samo oprostio svojim ubicama, nego to nas u velikoj ljutini nije prepustio nezgodama nae ljudske sudbine. Mi uveliko zasluujemo da ostanemo bez Njega, ali u najveoj moguoj meri On nas uverava: Evo ja sam s vama u sve dane do svretka sveta (Matej 28,20). Isusov posao bio je da otkrije injenice o karakteru svog Oca. Ne samo da su Hristos i Otac jedno, nego je Hristos, budui da je uzeo nau ljudsku prirodu, u stanju da se uivi u nae enje i naa iskustva. Ovo deluje zapanjujue naem umu, jer smatramo da je teko poverovati da dobra vest moe biti toliko dobra. A jeste. No, nae pitanje glasi: Ako je Bog toliko zainteresovan za nas, i ako je svemoan, ako osea nae patnje, kako moe dopustiti da se zlo i dalje nastavlja? Da li On ini sve to je u Njegovoj moi? Biblija otkriva kosmiki sukob koji se odvija iza scene. Postoji veoma dobar razlog za ono to, povrno gledano, deluje kao Njegova nezainteresovanost. Istina je, pak, da je On vrlo

10

Vilend Mona dobra vest Zato Bog neto ne uini? 2. poglavlje

zainteresovan. Ali, On ima neprijatelja koji ratuje s Njim. To objanjava ono to izgleda kao tajanstvena Boja nemo. Nas ne iznenauju pobune i ratovi na Zemlji, ali ko bi oekivao da se tako neto dogodi na nebu? A upravo se tamo zaelo zlo: I posta rat na nebu; Mihailo (drugo ime za Hrista videti Juda 9 i 1. Solunjanima 5,16) sa svojim anelima zarati na adaju. I adaja i njeni aneli zaratie, ali ne odolee i ne nae im se vie mesta na nebu. I bi zbaena velika adaja, stara zmija, zvana avo i satana, koja zavodi sav svet, ona bi zbaena na zemlju i njeni aneli behu zbaeni s njom... Teko zemlji i moru, jer avo sie k vama s velikim gnevom znajui da ima malo vremena (Otkrivenje 12,7-12). Tokom Drugog svetskog rata, podanici britanske krune prolazili su kroz teke muke. Na prestolu je u to vreme bio dobar i oseajan kralj Dord VI sa svojom draesnom kraljicom. Kralj je svakodnevno sluao vesti o razaranjima, i srce mu se kidalo dok je sauestvovao u agoniji svojih podanika. On bi rado okonao rat u bilo kom trenutku, samo da je mogao. Ali rat nije bio njegova zamisao. Adolf Hitler izazvao je sukob, i bezbednost Evrope iziskivala je da se rat vodi do gorkog kraja. To je samo letimian pogled na problem koji Bog ima. Neprijatelj je otpoeo veliki rat protiv Njega i to je borba koju Bog nije izabrao. Kosmika drama sukoba izmeu dobra i zla otpoela je u I inu ratu na nebu u kome je sotona bio poraen. Drugi in je nae delo, pobuna na ovoj planeti. Nai prvi roditelji, Adam i Eva, predali su ovaj svet vlasti Bojeg neprijatelja i sami postali zarobljenici. Ovde je pobunjenik uspeo da nadoknadi ono to je izgubio u I inu. Boja ljubav nije mogla da napusti svet. Sama priroda te ljubavi zahtevala je od Njega da nas izbavi. I tako dolazimo do III ina. Otac mora da podnese teinu saoseanja sa ljudima u agoniji na ovoj planeti, dok veliki sukob izmeu Hrista i sotone ne bude razreen. Hristos je doao pre dve hiljade godina da od vladara ovog sveta zatrai mesto koje Mu po pravu pripada. Da je bio prihvaen, odavno bismo ostvarili svetski mir, bezbednost i sreu za kojima eznemo. Ali poto je bio odbaen, razapet, izbaen iz sopstvenog sveta, sama planeta je jo uvek u pobuni protiv Njega i ne priznaje Njegov autoritet, ba kao to nacisti nisu priznavali autoritet Dorda VI ili Franklina Ruzvelta. Premda danas ima ljudi koji svim srcem prihvataju Hrista kao punopravnog Vladara ove planete, oni su u manjini, borei se podzemnim putevima, da tako kaemo. Gospod silno eli da se vrati na ovu planetu kako bi uinio kraj komaru sebinosti i greha sa svom prateom svirepou. On nipoto ne sedi besposlen, niti uiva u nebeskoj raskoi dok ovde besni rat. Njegova ljubav prema svetu je izuzetno jaka. Sam svemir jedva eka na kosmiki Dan pobede kada e okrutni neprijatelj zauvek biti poraen (Rimljanima 8,19-23). Jedno od najdubljih otkrivenja Svetog pisma glasi da je jedan na dan pred Bogom kao hiljadu godina (2. Petrova 3,8). Nama je najmraniji dan uvek kratak, jer je bol koji moemo da osetimo ogranien, samo na sopstveni ili u najboljem sluaju saoseanje koje gajimo prema nekolicini nama bliskih osoba. Meutim, Bog u svojoj beskrajnoj osetljivosti mora oseati bol svakog oveka na Zemlji. Sigurno je da Mu zbog toga jedan na kolektivni dan mora izgledati kao hiljadu godina. On je daleko svesniji patnje nagomilane u jednom danu nego mi. Zamislite ta znai uestovati u agoniji miliona, da, milijardi ljudi! On nikada ne moe da ode na spavanje poput nas (Psalam 121,3). Otuda Njegova tolika enja da se patnja okona. Njegovo reenje za svetske probleme beskrajno je efikasno: nisu to samo flasteri koji privremeno reavaju problem u spektakularnim ili beskorisnim eksperimentima. On mora dopreti do korena ljudskih problema do grene sebinosti uanene u ljudskom srcu. Sva patnja na ovom svetu je na neki nain njena posledica. Da bi se reio problem, taj izvor zla mora biti potpuno uklonjen. To ne znai da treba istrebiti sebine ljude, ali sebinost mora biti 11

Vilend Mona dobra vest Zato Bog neto ne uini? 2. poglavlje

iskorenjena. Ovo se pak ostvaruje objavljivanjem i isticanjem dobre vesti o onome to je Hristos uinio na krstu i to nastavlja da ini kao Prvosvetenik ovog sveta, kao Spasitelj koji izbavlja od tog greha. Sotona se tome suproti. Njegov uporan stav je njegova tvrdnja da Hristova rtva i Njegova sluba koja je u toku predstavljaju beskoristan posao. Pogledajte, osmehuje se on podrugljivo, svet je gori nego to je bio u trenutku kada je Sin Boji umro da bi ga spasao! Da bi odgovorilo na tu optubu, jevanelje mora da proizvede divnu promenu u verovanju oveanstva, i tako dokae da plan spasenja nije napravljen uzalud. Tako stiemo do IV ina. Postoji li takvo jevanelje? Da li je ono zaista dobra vest? Ima li ono snage? Ako je to sluaj, kako deluje? Dragocena poruka koju Gospod alje svetu nije gromoglasna i munjevita osuda greha, nego okrepljujua vest o daleko izobilnijoj blagodati. Upravo to prodire do najveih dubina ljudskog zla i menja srca. Boji sadanji problem Kad se vi i ja molimo: Molimo Te, Gospode, zato ne uini neto da pomogne ovom jadnom svetu?, On nam uzvraa odgovor: Zato vi neto ne uinite? Time to je odbaen i razapet, Hristos je pobeen na izborima na ovoj planeti. On ne moe da izvri dravni udar ili uzurpira vlast tamo gde je nepoeljan, ali On moe da radi u ljudima i preko ljudi koji Mu se predaju i odgovore na poziv Njegovog Svetog Duha. On je istinita svetlost koja osvetljava svakog oveka koji dolazi na svet [Vukov prevod] (Jovan 1,9). Nisu svi spremni da poele dobrodolicu svetlosti i da je prime, ali hvala Bogu, neki ipak jesu. On je obavio svet atmosferom blagodati stvarnom poput vazduha koji udiemo. Oni koji odlue da je rado prihvate postaju Njegova deca i Njegovi saradnici. On e imati saradnju nevidljivih snaga koje su Mu odane u ovoj velikoj borbi, pruajui tu blagodat svetu na praktian nain. Jedine ruke koje On moe da upotrebi, jedini glas preko kojeg moe da govori, pripadaju nama. Pobunjenik, naalost, takoe ima svoje saradnike: hriane koji poriu jevanelje. Kao to istinsko jevanelje iri svetlost, tako njegovo poricanje iri tamu. Jevanelje zvano tama deluje dobro u tom smislu to nas asti dobrim savetima, detaljnim uputstvima ta da inimo. Problem je u tome to mi ne znamo kako da inimo ono to je pravo. Ono to je potrebno da znamo jeste ta je Hristos inio i ta ini. Jedino to saznanje omoguie nam da se preobrazimo. No, ljudi skloni razmiljanju smatraju da Hristovo jevanelje moe biti obuzeto podmuklim, zamaskiranim legalizmom. To je ideja da mi moramo da uinimo ovo, moramo da uinimo ono, moramo vie da radimo, moramo da budemo verniji, moramo da zadobijemo pobedu, moramo vie da prouavamo. Moramo vie da se molimo, moramo vie da svedoimo i tako u beskraj. Uvek postoji neka misao da treba da radimo ovo ili ono; nad nama visi dug, obaveza koja e nas smrviti. Sutinski otrov brige o samom sebi ostaje uprkos svim ljudskim naporima. Ros D. London, piui u Njuzviku, 24. aprila 1989. kae da ukoliko ovek bira dobro da bi zadobio nebo a izbegao pakao, jednostavno postupa iz sebinih interesa. To je sutina legalizma. Mnogi se pridruuju Jevrejima Hristovog doba pitajui: ta da radimo da bismo inili dela Boja? Oni ne sluaju Isusov boanski odgovor, moda propraen uzdahom: Ovo je delo Boje, da verujete (Jovan 6,28.29). Postoji skriveni strah od sile kakva je istinska vera, da na kraju neemo imati dovoljno dobrih dela. Vekovima se pretpostavljalo da je jedina delotvorna motivacija strah od vene kazne ukoliko ovek ne postupa u svemu ispravno. Meutim, iskrivljeno jevanelje zasnovano na strahu moe da proizvede samo frustraciju, obeshrabrenje i duhovnu nemo. A opte rairena sklonost preputanju, u gotovo svakoj religiji, svedoi o toj preovlaujuoj iskrivljenosti. Problem je u tome to vera nije shvaena kao svesrdno prihvatanje nebeske ljubavi koja izgoni strah (1. Jovanova 4,17-19).

12

Vilend Mona dobra vest Zato Bog neto ne uini? 2. poglavlje

Odgovor je bolja motivacija isto, istinito jevanelje otkriva veru koja deluje. Otuda je ono sila Boja na spasenje (Rimljanima 1,16). Ono proizvodi svesrdno prihvatanje celokupne istine i poslunost prema istini. Nadahnuti apostol kae: Jer sam odluio da meu vama znam samo Isusa Hrista i to raspetoga... Moj govor i moja propoved ne bee u nagovorljivim reima ljudske mudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile (1. Korinanima 2,2.4). U ovim poslednjim danima Gospod je obeao da e takva vest ponovo biti objavljivana po celom svetu, vest koja nadilazi strah i stvarno ga izgoni. Razlog zato ona deluje ogleda se u tome to ona zamenjuje legalistike imperative mogunostima koje prua jevanelje: I videh drugog anela kako leti posred neba, imajui veito jevanelje da objavi ... svakoj narodnosti i svakom plemenu i jeziku i narodu. Taj aneo nas poziva: Bojte se Boga, to jest da cenimo Njegov karakter, i odajte mu slavu, jer doe as njegovoga suda (Otkrivenje 14,6.7 naglasio autor). Ideja je da Ga proslavljamo, da cenimo slavnu stvarnost Njegovog karaktera koji se otkriva u nesebinoj ljubavi. Posle prvog dolazi drugi aneo nosei takoe dobru vest koja upozorava na veti falsifikat: I jedan drugi aneo doe za njim govorei: pade, pade Vavilon veliki. Trei aneo upuuje opomenu povodom jo vetijeg budueg falsifikata, najlukavijeg koji je svet ikada video: oboavanje zveri i njene ikone i primanje njenog iga (stihovi 8-11). isto obnovljeno jevanelje spremno je je za ovu ranu zoru dvadeset prvog veka. Ono se naziva veno jevanelje zato to je koncentrisano u jednom blistavom zraku svetlosti, koji je nejasno sjao tokom prolih vekova. Knjiga Otkrivenje hrabri nas da se nadamo najboljem. Ta iroka aktivnost na Zemlji nije uzaludna. Javlja se plod ustaje narod irom sveta za koji Bog moe poteno da kae: Ovde je istrajnost svetih koji dre Boje zapovesti i veru u Isusa (12. stih). Dajui svog Sina svetu, Bog je napravio beskrajnu investiciju. I sada e se videti da se to isplatilo. Hristos nije uzalud dao sebe na rtvu. Pojavljuje se narod koji to duboko ceni. Nade i strahovi neiskazanih milijardi iz svih vremena sabrani su u tom konanom obeanju o izvrenom, ostvarenom pomirenju. Tekst nas uverava da e On irom sveta imati narod koji e odslikavati lepotu Njegovog karaktera. Sami po sebi oni ne poseduju nikakvu uroenu dobrotu, ali kao to komadii razbijenog, dakle bezvrednog ogledala mogu da nas zaslepe usled odbijanja sunevih zraka, tako e svaki vernik u Hristu odraavati deli Njegovog savrenog karaktera. Ako je Bog tako zavoleo svet da je svog jedinorodnog Sina dao pre dve hiljade godina, moemo biti sigurni da On jo uvek tako voli svet danas da nee dozvoliti da ijedno ljudsko bie propusti da uje koja je to dobra vest. Apostol Pavle to naziva od vere nad pravde (Vukov prevod), to je delotvorna motivacija za promenu srca (Galatima 5,5.6). To konano otkrivenje istine simbolino je predstavljeno u vidu drugoga anela kako silazi sa neba, koji je imao veliku vlast, i zemlja bi obasjana njegovom slavom (Otkrivenje 18,1). Ljubav Boja, Hristov krst iziskuju blisko ispunjenje tog proroanstva. To je sledea taka na dnevnom redu ovog sveta. Dobra vest otkriva tri slavne istine: Boga koji je nebeski Otac; Spasitelja koji kroz itavu venost ostaje lan ljudske porodice, jedno sa nama; i Svetog Duha koji je Duh Hristov poslat da boravi u svakom ljudskom biu koje Mu poeli dobrodolicu. Neka velika linost, kao to je predsednik nae drave, moe nam izgledati bliska zahvaljujui TV ekranu, ali ostaje prolazno ljudsko bie koje zapravo moe biti blisko samo aici ljudi u malom krugu prisnih osoba. Hristos je svakome od nas pojedinano blii nego to to moe biti bilo koje ljudsko bie, zato to On dolazi uz prisutnost Svetog Duha. Moe li iko biti potiten ako poveruje u tako dobru vest?

13

Tree poglavlje

MLADALAKO TRAGANJE ZA SMISLOM IVOTA


Misaoni mladi ljudi jedva da mogu biti neodluni kad je re o njihovim ubeenjima. Kad im religija izgleda smislena, njihova predanost biva bezrezervna. Ali ako ona to nije, skloni su da sve odbace. Neki odravaju religiju podstaknuti generacijama dugom porodinom tradicijom. Nominalni katoliki, protestantski ili jevrejski religijski koreni se uvaavaju. Ali tradicionalna hrianska omladina koja danas ivi u bezbonom drutvu nailazi na sukob kad treba da izae na kraj sa jedinstvenim zahtevima biblijskog hrianstva. Pritisci sekularnog sveta ve su dovoljno ozbiljni, pa jo kad i prijatelji nipodatavaju njihova biblijska ubeenja, mnogi iskreni mladi ljudi poinju da se pitaju da li je biti hrianin vredno sveg tog truda i muka. Jedan crkveni voa je jadikovao: Skoro svaki odrastao ovek sklon razmiljanju brine zbog sve gore situacije meu naim lanovima adolescentima. Zabrinutost i nervoza su opta pojava. Prazna sedita u naem omladinskom odeljenju i na bogosluenjima vrlo esto predstavljaju reito svedoanstvo. Skoro svaki crkveni odbor moe zapaziti, iz prve ruke, koliko je ozbiljno opadanje vernosti kod mladih. Iako neki moda i odravaju veze sa Crkvom zato to se njihov drutveni ivot okree oko nje, samo fiziko prisustvo u crkvi esto moe biti maska za duboku duhovnu prazninu. Evo nekih dokumentovanih opaski mladih, odgajenih u hrianskim domovima, o tome ta misle o religiji. Na neki nain oni je vide kao lou vest. Oni nikad ne bi mogli rei tako neto kada bi novozavetno veno jevanelje shvatili kao istinsku dobru vest: Dosadna i ometa oveka. Ona je samo skup pravila ini i ne ini. Nemam nikakvog miljenja u vezi sa religijom. Neto obrednog tipa. Emocionalni uzleti i padovi.1 Meu onima koji pokuavaju da se odre neretko se javlja duboka duhovna frustracija. Odvie je teko biti dobar, misle oni. Slediti Hrista u savremenom drutvu lii na munu borbu. Malo njih ima hrabrosti da izdri. Evo jo nekih tipinih primedbi koje je zabeleio dr Roder Dadli: Moram mnogo da radim ako elim da budem spasen. Kamo sree kad bih bio potpuno dobar, ali to nije uvek lako. Hou da sluim Bogu, ali smatram da je to veoma teko. Ne bih mogao da idem kroz ivot sa svim tim pravilima: ovo ini a ono nemoj. Ali pretpostavljam da u ipak morati ukoliko elim da stignem u nebo.2 Stavovi mladih esto su samo demaskirani, otvoreno ispoljeni stavovi odraslih. Odrasli obino vide nivo sopstvene pobonosti preslikan u njihovoj deci. Eto kako se erozija moralnih vrednosti stalno produuje. Neko zlo zatrovalo je ivot na ovoj planeti. Druge komparativne ankete o mladima u javnim kolama otkrivaju da alarmantno veliki broj nee da podnese bilo kakvu rtvu radi moralnih ili duhovnih vrednosti.

1 2

Roger Dudley, Why Teenagers Reject Religion, (Review and Herald, 1978), str. 20.21 Isto, str. 9.17

14

Vilend Mona dobra vest Mladalako traganje za smislom ivota 3. poglavlje

Da bismo pokazali bezrezervnu odanost Hristu o kojoj govori Novi zavet, potreban nam je hranljivi sastojak koji nedostaje u naoj standardnoj duhovnoj hrani. Problem nije u tome to je dananja mlade po prirodi gora od prethodnih narataja; oni jednostavno pate od duhovne neuhranjenosti. Negde izmeu kolevke i koleda, hrianska omladina upila je izvesnu ideju o jevanelju koja je motivisana strahom. A takav strah ne uspeva da ih sauva kad doe iskuenje. Oni rezonuju da je sadanje zadovoljstvo dva puta vrednije od onog u nebeskoj budunosti, i da strah da e izgubiti neto od uzbuenja ovog sveta baca u zasenak strah da e izgubiti budui svet. Strah od pakla i nada na nagradu na nebu predstavljaju spektakularne promaaje kad je u pitanju uspena motivacija za mlade. Mladi nisu jedini problem Otkuda to da smo, to se drugi Hristov dolazak vie pribliava, sve manje motivisani dobrom veu o tome? Zato nismo u stanju da sagledamo tu zvezdu koja je tako jasno blistala za apostole, reformatore i misionare-pionire iz prethodnih narataja? Jedan odgovor nalazimo u dva vida izvrtanja hrianstva koji su nastajali tokom vekova crkvene istorije. Oba ubacuju otrov u duhovnu hranu: (a) Jedan je krajnje krut, autoritativan kult - biti na liniji i u skladu sa pravilima i visokim spoljnim merilima. Taj visoki uinak se iziskuje da ovek ne bude odbaen na Bojem konanom sudu. Osnovna ideja je da je teko slediti Hrista na pravi nain, a da je istovremeno lako biti izgubljen. Mladi esto imaju utisak da uitelji ne pate ba od nesanice ako uenik padne na zavrnom ispitu; i tu ideju prenose u svoje utiske o Bogu. Izgleda da se i On nee mnogo brinuti ako oni padnu na svom velikom zavrnom ispitu na kraju ivota. On je uradio svoj deo dosta davno, kao to je uitelj uinio sve sa svoje strane prenosei im sadraj asa, a sada je na njima da urade domai zadatak i da dalje napreduju. Za mnoge, ovo je tradicionalno jevanelje. Oni esto oseaju da ne mogu napred, da je breme odve teko. Da li je njihov utisak u redu ili ne, nije ono to hoemo da naglasimo, nego ono to smo im omoguili da ostvare, a to je u stvari bitno. (b) Suprotna krajnost postala je popularna, posebno u urbanim sredinama oputeni stav liberalizma gde je sve prihvatljivo. Time se umanjuje neophodnost pa ak i mogunost istinske pravednosti ili poslunost Bojem svetom zakonu. Nemogue je da ga bilo ko odri, istie ovakvo gledite. Stoga On to i ne oekuje od nas. Pokuaj da bude moralan ako moe, ali ako to nije lako, pouzdaj se u Njegovu popustljivost i dedovsku blagost. On e vam oprostiti. Povremene omake moralne prirode sasvim se normalno oekuju. Poto je Isus na Zamenik, Njegova savrena poslunost mora postati nae pokrivalo umesto mitske poslunosti koja nam nikada nije bila mogua. Ozbiljni i misaoni hriani bili su naivni u svojoj striktnosti. Tako veli alternativno jevanelje. Svaka od te dve krajnosti predstavlja protestnu reakciju u odnosu na onu drugu. I svaka proizvodi pometnju u umu i srcu mladih. Tradicionalna krajnje konzervativna filozofija raa ili ozlojeenost sa buntovnitvom, ili ponos ukoliko ovek zamilja da je na visini zahteva. Liberalna filozofija raa ravnodunost zato to izvrgava podsmehu osvetana visoka merila i podrazumeva da nema budueg suda za ljude koji pretpostavljaju da ne mogu iveti po njima. Mladi pod unakrsnom vatrom na niijoj zemlji Patetino gledano, iskreni konzervativci naglaavaju koliko je teka i gotovo nemogua staza prema nebu. Mladi slikaju Boga kako ukazuje na strmu stazu ka spasenju: elite da idete na nebo? To je neravan, kamenit, trnovit put; Nadam se da ete uspeti. Mnogi ljudi nisu. Neu biti iznenaen ako i vi napravite promaaj. Ako ne uspete, imamo nekog drugog koji eka da preuzme vau krunu. Mnogi misle da se njihovo odsustvo na nebu nee ni primetiti. Zato onda da pokuavaju i da se trude? Zato da izgube oba sveta?

15

Vilend Mona dobra vest Mladalako traganje za smislom ivota 3. poglavlje

Suprotna jeres bezbrine oputenosti paradira svetovnou i senzualnou uprkos boanskim opomenama. Meutim, isto tako sigurno kao to kruti tradicionalizam odvlai ljude od Hrista, i teologija sve je dozvoljeno mami ih da odu daleko od Njega. isto novozavetno jevanelje donosi osveavajuu dobru vest. Problem se moe ispraviti. Sa takvom armijom mladih koji su dobro obaveteni i pred kojima se nalazi izazov jevanelja istine, svet zaista moe biti osvetljen slavom te vesti. Postoji uzrok za nau optu nelagodu mlakosti, na legalizam i duhovnu nemo. Ti problemi nisu svojstveni biblijskoj vesti. Oni su posledica njenog smrtonosnog izopaavanja. Neka gigantska sila u istoriji pomraila je prvobitnu jevaneosku vest i zamenila je iskrivljenom verzijom koja je pokvarila svet. Ta sila je mistini Vavilon iz Otkrivenja. (Videti Otkrivenje 14,8; 16,19; 17; 18; uporediti Danilo 7,19-26; 8,9-25). Ta duga kampanja u cilju iskrivljavanja i izopaavanja iste poruke dobre vesti opteretila je svet nepotrebnom agonijom. I priroda i Crkva uasavaju se vakuuma. A Vavilon je stvorio vakuum u koji su pohrlile pomenute alternativne jeresi kruti tradicionalizam i labavi liberalizam. Obe poriu sutinske elemente jevaneoske vesti. Obe umiru od gladi za njenim jedinstvenim hranljivim sastojcima. Obe krajnosti biju bitku ve decenijama i nijedna da pobedi. I dok se borba otee u nedogled, neprestano tee reka iskrenih mladih ljudi zbunjenih i obeshrabrenih. Novozavetna jevaneoska vest prikazala je izuzetno zanimljivog Hrista kao istinskog Vou svih onih koji cene Njegovu dobru vest. Apostoli i rani hriani potpuno su se uivljavali u Njegova oseanja i nain miljenja. To jedinstvo s Njim je ono to mnogi dananji mladi nisu osetili. No, nije njihova greka to su u velikoj meri bili lieni vizije koja je tako jasno blistala u apostolskoj vesti. Ne moemo kriviti bespomone ljude to su gladni ili pothranjeni. Vreme je da ujemo istinsku dobru vest koja nadoknauje nedostatak delotvorne motivacije. Obilje greha iziskuje jo vee obilje blagodati, a Bog je obeao da je blagodat spremna. Zato je novozavetno reenje delotvorno Novozavetna vest bila je krajnje uzbudljiva, jasna i povezana sa ivotom. Ona je zapalila iskustvo prve ljubavi u srcima onih koji su je uli. Postoje odreeni razlozi zato je njen duhovni rod efikasan i danas. 1) Ona govori istinu o Gospodu ija je ljubav aktivna, a ne pasivna. Hristos je vien kao Dobri Pastir koji trai svoju izgubljenu ovcu, a ne da izgubljenu ovcu ostavlja da trai svog pastira. Spasenje ne zavisi od toga da mi drimo Boga za ruku, ve od naeg verovanja da On nas dri za ruku (Isaija 41,13). Na jedan veoma praktian nain koji prevazilazi teoloko cepidlaenje, jevanelje je vest o spasenju samo verom verom koja deluje, a ne verom i delima. (Galatima 5,6; grka re glasi pokrenuti, osnaiti). 2) Hristos je predstavljen kao Spasitelj koji je blizu, a ne daleko. Ova ideja je osveavajue razliita od onih kojih se ljudi obino dre u nae vreme. Gledite da je Hristos uzeo na sebe samo nepalu, bezgrenu Adamovu prirodu pre pada zaostavtina je srednjovekovnog hrianstva koje je propustilo da oceni koliko je potpuno Bog postao ovek u Hristu. Suprotna istina o tome koliko nam je Hristos blizu uveliko nadilazi teoloke rasprave: to je divna praktina pobonost. Kao to emo videti u 10. poglavlju, koncept Hristove pravednosti je besmislen ako se odvoji od jedinstvene novozavetne istine da je On uzeo nau palu, grenu prirodu, a ipak ostao bezgrean i iveo bezgrenim ivotom. On ne moe istinski biti naa Zamena ukoliko nije istinski zauzeo nae mesto, Emanuilo, s nama Bog. 3) Opravdanje verom biva uzdignuto iznad doktrinarnih sitniavih prepirki i postaje vitalna, udarna vest o jedinstvu s Hristom. Tako ona motivie pokajnikog grenika koji veruje da se radosno pokorava Bojem zakonu. Pobonost vie nije neto teko, a rtvovanje sebe za Hrista postaje pravo uivanje. Ako se ova istina shvati, predanost Hristu koju su ispoljavali apostoli biva ne samo mogua nego i izvesna, ak i u ovim poslednjim godinama dvadesetog

16

Vilend Mona dobra vest Mladalako traganje za smislom ivota 3. poglavlje

veka sa njegovim svetlucavim nagradama koje nudi onima koji sebe stavljaju na prvo mesto i jure za zadovoljstvima. 4) Dva zaveta, doktrina koja se esto posmatra kao suva i dosadna teologija, postaje uzbudljiva, zanimljiva i privlana vest. Pavlov koncept nadilazi sebinu motivaciju i aktivira uspavanu sposobnost u otvrdnulom, naizgled neosetljivom srcu da voli. ini se da je duhovno ropstvo neprestanog poraza i depresije direktan plod iroko rasprostranjenog starozavetnog uenja koje je pogreno shvaeno kao novi zavet. Mnogi koji misle da su otili suvie daleko, da su im srca suvie hladna da naue da veruju oseaju kako im suze naviru na oi kad u novozavetnoj istini otkriju duhovnu silu. (O tome e biti rei u 11. poglavlju). I opet, doktrina nadilazi teologiju i postaje praktino hriansko ivljenje. 5) Jevanelje preseca Gordijev vor sebine motivacije koja se nalazi u osnovi blaziranog licemerja tako odvratnog mnogim mladima. ista novozavetna ideja motivie na svesrdno potovanje jedinstvene Hristove ljubavi koja Ga je odvela na krst. Zahvaljujui potpunoj jednostavnosti te vesti sa njenim izvodljivim zahtevima i imperativima, ukidaju se i strah koji obeshrabruje dananje mlade i dosada koja ih umara. To takoe prua duhovnu energiju koja napaja doivotnu predanost Hristu. 6) Mnogi od nas shvataju da je nemogue proitati sve hrianske knjige koje se danas izdaju. Ali ono to se ne moe ostvariti putem doivotnog dubokog prouavanja moe se dogoditi u vrlo kratkom vremenskom razdoblju ako shvatimo tu vest o jo izobilnijoj blagodati. Ona izaziva glad i e za Reju Bojom koja nagoni onoga ko veruje u Hrista da istrauje Bibliju da bi je razumeo. ovek vie ne mora sebe da primorava da krene s programom molitvenog prouavanja i molitve, zdrava osoba ne mora vie da navija svoj budilnik kako bi se setila da svakodnevno uzima svoje obroke. Zdrav apetit sada brine o tom problemu! Ukljueno je i srce, a ne samo glava Jedna duhovna pesma koja nadahnjuje nadom iskazuje na neki nain uzbudljivost ove vesti: Ja pevam o ljubavi Hrista Spasa, koji pod tekim krstom hoda, da bi u tajni Njegovog prisustva moje ropstvo bilo sloboda. On je doao da zavije ranjene, u klonuloj dui On da caruje, ulje radosti umesto alosti i nakit umesto pepela daruje. Ja pevam o lepoti jevanelja, Koje ne seje trnje, ve cvee. Koje me poziva da samotnima delim osmehe i zrake sree. Ono odelo za pohvalu svima Umesto duha tunoga nudi; I nakit umesto pepela daje, razgoni senke i radost budi. J.G. Kreb Mladi danas koji imaju sree da uju vest oseaju istu izvanrednu motivaciju koja snano obuzima njihova srca. Strah koji ih nagriza zbog neizvesne budunosti ili pak savremenog terorizma izezava zato to vest ponovo osvaja srce privlanou Novog zaveta i ini da se u 17

Vilend Mona dobra vest Mladalako traganje za smislom ivota 3. poglavlje

nama ostvari Hristov identitet. Sada moemo oiveti novozavetno jevanelje ak potpunije nego to je to uinila vest reformatora u 16. veku, ma koliko da je bila udesna. S druge strane, senzualnost, apetit, bogatstvo, ljubav prema dokolici i zadovoljstvima, instinkt za zaraivanjem novca, stav da sam ja na prvom mestu, privlanosti naeg svetlucavog elektronskog doba, sve to gubi ar za onoga koje je shvatio vest o Hristovoj pravednosti. Ljubav prema svetu ne moe da preivi pri njenoj prodornoj svetlosti, a ne moe ni konzervativna mlakost. To nije zato to su oni koji veruju u dobru vest sainjeni od neeg ozbiljnijeg i boljeg nego to su to ostali. Oni su jednostavno videli neto to ostali jo nisu. Pogledajmo ta je to.

18

etvrto poglavlje

USKORO HRISTOV DRUGI DOLAZAK: TA ZNAI TO USKORO?


Veina hriana veruje da je Drugi Hristov dolazak blizu. To je dobro, zato to je veoma tano, ak vie nego to mislimo. Ali ko voli tu misao da je on blizu? Osim nekih starih ili bolesnih ljudi, ili zatvorenika, ko zaista eli da Hristos uskoro doe? U prvoj polovini devetnaestog stolea mnogi smerni hriani poeli su da gaje takvu jednu elju. Mada lanovi raznih denominacija, oni su otkrili u simbolizmu knjiga Danilo i Otkrivenje proroku mapu koja prethodno nije bila dobro shvaena. Sve crkve su tokom mnogih vekova pretpostavljale da su pomenute knjige zapeaene. Meutim, tim istraiocima proroanstava, Danilo i Otkrivenje postali su neto stvarno, podstiui u njima uverenje da je muno putovanje ljudskog roda u ovom svetu greha na pragu da bude okonano. Iako je vie pojedinaca tokom vekova uvek govorilo o moguoj blizini Hristovog dolaska, nije se nikada ranije javio nijedan znaajniji pokret koji bi shvatao kako niz jasno povezanih biblijskih proroanstava dokazuje da je on zaista blizu. Bilo je to kao da je Crkva spavala dubokim snom gotovo osamnaest vekova i iznenada se probudila za jedno novo iskustvo nagovetavanje bliskog Isusovog povratka. Taj izvanredno novi ivot usledio je po isteku prorokog perioda od 1260 godina kada je 1798. godine otpoelo vreme posletka.1 Bila je to velika dobra vest, i sada su ovi hriani poeli da je objavljuju drugima. Moete zamisliti kako su ti ljubitelji Biblije radosno pratili znake na prorokoj mapi. Misao o Njegovom povratku i uspostavljanju Njegovog carstva za njih su predstavljali veu radost nego to bi veliki dobitak na lutriji bio za ljude danas. O linom dolasku ljubljenog Spasitelja za njihovog ivota govorilo se kao o blaenoj nadi. Vest da je putovanje grenog sveta skoro zavreno bila im je uzbudljiva ne zato to su oni eznuli za olakanjem od muka i liavanja devetnaestog veka, ma koliko da je sve to bilo teko, ve zato to su njihova srca bila u jedinstvu sa Hristom. Oni su Ga uvaavali kao Linost. Duboko su cenili Njegov karakter nesebine ljubavi. Odnos s Njim bio im je drai od bilo kog drugog ljudskog odnosa. Bilo je to oboavanje. Kod tih ljudi nije postojao sebini interes koji bi zamraio blistavi plamen takve pobonosti. U brzom proticanju vekova koje slika knjiga Otkrivenje, oni se mogu prepoznati kao pokret simbolino prikazan prvom aneoskom veu iz 14. poglavlja stihovi 6.7. Taj irom sveta rasprostranjen pokret upuivao je poziv svim stanovnicima zemlje: Bojte se Boga i odajte mu slavu... i poklonite se Tvorcu neba i zemlje. Prvi od apostolskih vremena Upravo je u tom pokretu 1840. godine Isus mogao prvi put od vremena apostola da pronae na Zemlji zajednicu vernika ija su srca bila povezana s Njegovim, u radosnom oekivanju Njegovog skorog povratka. Bilo je to neto tako posebno ba kao i oseanja neveste

Danilo 7,25; 11,33-35; 12,4; Otkrivenje 12,6.14; 13,5. Skoro bez izuzetka, biblijski naunici iz svih protestantskih crkava u to vreme priznavali su princip dan=godina u razumevanju vremenskih proroanstava (4. Mojsijeva 14,34; Jezekilj 4,6). injenica da Otkrivenje ponavlja 1260 dana jeste dokaz da se to nije moglo doslovno ispuniti u starozavetnim vremenima. Budui da su i Danilo i Otkrivenje zaokupljeni kosmikim sukobom izmeu Hrista i sotone i to opisuju pomou simbola, oigledno je da su i vremenski periodi takoe simboliki.

19

Vilend Mona dobra vest Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro? 4. poglavlje

prema eniku2 kad se uporede sa oseanjima devojice koja na svadbi nosi cvee. Oni su bili meu onima za koje je Isus rekao: Blaeni su koji ne videe a poverovae (Jovan 20,29). Ove pionire obeleavala je pobonost slina onoj koju su rani hriani pokazali na dan Pedesetnice. Ona se naglo irila kroz vekove poput vatre koju raspiruje vetar. Jedan pomorski kapetan potroio je svoju ivotnu uteevinu na objavljivanje vesti tako da je starost doekao bez prebijene pare.3 Jedan mladi ovek koji je diplomirao na koledu napustio je karijeru koja je mnogo obeavala a latio se, uz mnoge muke i liavanja, da izdaje literaturu i tako iri vest. Njegova sestra prerano je potroila snagu svoje mladosti.4 Ostali su prodavali farme i davali novac za delo. Mladi ljudi svesrdno su radili na onome to je nazvano adventni pokret. Neki su putovali u prekomorske zemlje podnosei tegobe kao pioniri misionari, nikad ne mislei na linu nagradu. Ukus blaene nade bio je u njihovim ustima sladak kao med (videti Otkrivenje 10,9. Ovo poglavlje opisuje adventno iskustvo). Poutele stranice njihovih pisama i asopisa svedoe o radosti koju su oni imali zbog blaene nade. Otkrivenje poistoveuje nevestino oekivanje sjedinjenja sa svojim enikom sa uzbuenjem zbog vesti koja je iznedrila veliki Drugi adventni pokret. Ljudi koji su tada voleli tu vest esto su bili izvrgnuti ruglu, dok sada mnogi tvrde da veruju u Drugi dolazak. (Videti Otkrivenje 19,6.7) Hladna teologija i prozaina matematika koje nastoje da razmrse Danilovih 2300 ili 1290 dana nikada ne bi mogle da pokrenu ljudska srca i oseanja kao to je to uinila ta vest. Oni su se upravo spremali da dobrodolicom pozdrave svog Ljubljenog koji je bio odsutan dugo, dugo vremena. Nije to bila povrna oseajnost, ve snano iskustvo koje su ljudi toga doba nazivali delo srca, ista istinska radost, preputanje spremno na rizik, to neki mladi uzalud trae u opijenosti izazvanoj drogom. Dananja mlade nikad ne postie takvo iskustvo jer nalazi samo njegov jadni falsifikat. Sveti Duh ispoljio je svoje sveano prisustvo u tom adventnom pokretu, a rezultat je bio trezveno, razumno, doivotno uzbuenje za one koji su u Rei videli vest. Sva zanesenost nedozvoljene ljubavi, svaka idolatrija ak i kad je u pitanju vredna ljudska ljubav, predstavljaju uzaludno traganje za stvarnou koja postoji samo u Hristu. Tajanstveni arm koji blista na privlanom ljudskom licu samo je bledi odblesak svetlosti Njegovog lica. Romeo i Julija umiru zato to nisu uspeli da Ga vide. Gilda peva svoju divnu ariju Caro Norme u Rigoletu da bi izrazila ljubav prema svom Valteru, ne znajui da je jedino ime koje donosi veno uzbuenje Isusovo ime. Mladima kojima se dopala misao o Hristovom povratku nije bila potrebna zavisnost od bilo kakve hemijske supstance, nikakva ljubavna afera da bi izleili duu od oseaja dosade. Oni su iz prve ruke znali za uzbuenje koje je arlsa Veslija nadahnulo da zapeva: Isus, Onaj koji ljubi moju duu. Oni su ponovo otkrili ono to je mladi Savle iz Tarsa naao na svom putu za Damask, kada je slavna svetlost zaslepela njegove oi a zauvek obasjala njegovu duu. Pavle nikada nije bio neposluan u odnosu na nebesku viziju i tako se drao sve do onoga dana kada je ugledao sunevu svetlost poslednji put, dok se delatova sekira sputala prema njemu. On je zavetao svoju radost svima koji su svu ljubav posvetili njegovom dolasku (2. Timotiju 4,8). Ova veza ljubavi sa Hristom predstavlja istinsko hrianstvo Vie nego uobiajena motivisanost strahom od suenja i nada na linu nagradu na nebu predstavljaju patetino iskrivljavanje jevanelja. Ovi mladi pioniri znali su unekoliko za izvanrednu veru koja je obuzimala srca hriana apostolskog doba. Mnogo pre njegovog vremena, muenici u Rimskoj imperiji mogli su da zapevaju himnu Ajzaka Votsa:

2 3

Mladoenji Joseph Bates. Videti Mervyn Maxwell, Tell it to the World (Boise, Idaho, Pacific Press, 1976), str. 74-84. 4 Isto, str. 95-105.

20

Vilend Mona dobra vest Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro? 4. poglavlje

Kada gledam udesni krst Golgote, Na kojemu Gospod slave strada, Tad sve je nita spram te lepote, I gordost moja u prah pada. I kada bi sav svet pripao meni, Time bih vratio tek mali deo, Jer Boja ljubav to me pleni, Zahteva duu i ivot ceo. Ajzak Vots Za ove iskrene vernike biti sa Isusom znailo je da su kao na nebu, zato to su u svom srcu cenili ljubav koja Ga je odvela na krst. Uprkos tekim ekonomskim uslovima, nikakva rtva nije im bila teka kad je u pitanju bila istina. Ni misionarska sluba, ni dobrovoljno izgnanstvo radi ostvarivanja misije u osami mranih stranih zemalja nisu predstavljali muno liavanje. Poziv u slubu nije bio propraen pitanjima o plati, olakicama, klimi, smetaju ili uslovima rada. Beneficije, zdravstvene ili u pogledu penzije, nisu im uopte padale na pamet. Isus je rekao: Idite! i zajednica s Njim bila je dovoljna nagrada. Pomisao na blaenu nadu podravala ih je kroz iskuenja koja je, po naem shvatanju, tee podnositi danas kada svest o blizini Gospodnjeg dolaska kao da nestaje iz nae vizije na kraju dvadesetog stolea. Nae najjednostavnije pogodnosti i luksuz za njih bi bili nezamislivi, a ipak, to vie imamo, to smo - ini se - manje radi da Gospodu posvetimo deo onoga to posedujemo. Zato je nae ljudsko srce tako uvelo, kao pomoranda koju smo odavno ostavili na polici? Da li gubimo nadu na Isusov povratak? Ljudi svuda pitaju: Moemo li nastaviti veito da govorimo da e Hristos uskoro doi? Zato se vreme produilo decenijama posle trenutka kada su ljudi shvatili da je blizu i da vremena malo ima? Da li je to zbog toga to mi zapravo ne elimo da On doe? Zato se Hristov dolazak tako dugo odlae Postoji iroko rasprostranjeno shvatanje da je Bog predodredio vreme Hristovog dolaska i fiksirao datum. Nebeski asovnik ima vrsto ugraen mehanizam, a sve to mi moemo uiniti jeste da iskoristimo ovaj svet i ivot dok posmatramo kako taj nebeski mehanizam pokree vreme i evo - Hristos dolazi na oblacima nebeskim. To bi znailo da oni koji Ga slede verom ne mogu nita uiniti da ubrzaju ili odgode Njegov dolazak. Ta ideja je izdanak kalvinizma, doktrine koja naglaava suvereno predodreenje unutar Boje volje. Postoje Isusove izjave koje kao da ukazuju da je vreme Drugog dolaska neto uslovljeno, to jest, njegovo ostvarenje zavisi od vernosti Bojeg naroda. Na primer, Isus je ispriao ovu parabolu: I govorae: tako je carstvo Boje kao kad ovek baci seme na zemlju, i spava i ustaje nou i danju, a seme nie i raste sam ne zna kako. Zemlja sama od sebe donosi rod, prvo stabljiku, zatim klas, onda puno ita u klasu. A kad rod dopusti, odmah alje srp, jer je etva nastala (Marko 4,26-29). Iznosei tu parabolu, Isus je oigledno nameravao da govori o vremenu svog povratka, zato to se isti simbol pojavljuje u slici Njegovog dolaska u Otkrivenju. Neto se znaajno dogaa to Mu omoguuje da najzad doe: I videh, i vidi, beli oblak, a na oblaku seae neko slian Sinu oveijem, sa zlatnim vencem na glavi i otrim srpom u ruci. I jedan drugi aneo izie iz hrama viui snanim glasom onome to seae na oblaku: poalji svoj srp i poanji, jer doe 21

Vilend Mona dobra vest Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro? 4. poglavlje

vreme da se poanje, jer je zemaljska etva sazrela (engl. prev) (Otkrivenje 14,1415). Prema ovim odlomcima, stvarno vreme Hristovog drugog dolaska zavisi od sazrevanja etve, to e rei, od spremnosti Bojeg naroda za Njegov dolazak. Oigledno, On ih suvie voli da bi doao pre nego to se oni pripreme! Kada bi doao i zatekao ih nespremne, oni bi bili uniteni svetlou Njegovog dolaska (2. Solunjanima 2,8). Ovo pitanje zavisi od njihove spremnosti. Ovo objanjava zato se Njegov dolazak toliko odlae posle vremena kada Ga je Njegov narod oekivao. To ima vrlo mnogo smisla. Meutim, to takoe moe dalje proiriti jaz proroke verovatnoe. Ako su proroanstva koja izjavljuju da je kraj blizu uslovljena vernou Bojeg naroda, ta e se desiti ako Boji narod zauvek ostane neveran? Pretpostavite da oni nikada stvarno ne poele da budu spremni. Da li e to onemoguiti Drugi dolazak? Ovo objanjenje, ukoliko se ne shvati, moe preneti uasno lou vest. Da sada je Boji narod zbilja bio neveran. Istorija drevnog Izrailja, u znaku neprestanog otpada, ponavlja se u savremenoj hrianskoj istoriji. Zbog naeg neverstva, vreme se produava mnogo vie nego to bi trebalo. Da li onda kraj zbog toga nikada nee biti istinski blizu? Koliko je blizu to blizu? Iako nam Isus kae da ni aneli na nebu ne znaju tano vreme Njegovog drugog dolaska (Marko 13,32), Biblija nedvosmisleno izjavljuje da e se prilikom odvijanja scenarija opisanog u Danilu i Otkrivenju, u dane glasa sedmoga anela, kad on bude zatrubio, svriti tajna Boja, kao to je objavio svojim sluiteljima, prorocima. Nee vie biti odlaganja (Otkrivenje 10,7.6). Vreme se ne moe produavati do neodreenih granica, inae bi ast i kredibilitet samog Boga bili dovedeni pitanje. inilac koji moe proizvesti veliku razliku jeste ono o emu Biblija govori kao o poznom dadu, to jest, izlivanju Svetog Duha. Zato se pozni dad razlikuje od ranog dada Ta slika o sazreloj etvi tako da Hristos moe baciti svoj srp da bi penica bila ponjevena, lep je i izraajan simbol. Onaj koji je za nas otiao na krst, koji je dao duu svoju na smrt, koji je podneo neizrecivu agoniju radi naeg iskupljenja, gleda na to sazrelo zrno kao na teko steeni plod svoje rtve. On zasluuje nagradu! Sve te hiljade godina zemaljske istorije bile su period rasta i sazrevanja sve do ovog momenta kad se On lino vraa. Od milijardi zemaljskih stanovnika u svim vekovima najzad se obrazuje ostatak dragocenih dua koje radosno primaju pljuskove izlivanja Svetog Duha. Jedino ako ta kia padne, moe doi do sazrevanja zrna. Zrela vera onih koji veruju u Boju Re napokon je proizvela zajednicu vernika koji odslikavaju lepotu Hristovog karaktera. Upravo to odraavanje Njegovog karaktera u njima predstavlja rod. Neizostavno, veliko i sjajno delo treba da se ostvari izvesti jedan narod koji e biti u stanju da opstane na dan Gospodnji. To je praktian aspekt pobonosti prilikom sazrevanja zrna. Nita to se danas deava u ovom svetu nije tako bitno kao ovo! Od svih milijardi ljudi na Zemlji postojae jedan ostatak vernih koji se nee postideti kad budu videli Hrista pri Njegovom povratku, i koji e Mu iskreno poeleti dobrodolicu. A ni On se nee postideti njih. Tone rude konano su dale malo najistijeg zlata. Nebo se raduje to je Hristova rtva u potpunosti nagraena u vidu naroda ija je zrelost u veri dokazala da je Hristos doao da spase svoj narod od greha, a ne u grehu. Najzad, isto jevanelje pravednosti kroz veru dobija priznanje. rtva na krstu i Njegova prvosvetenika sluba garantovali su taj rezultat. Zapazite da niko ne priprema sebe za etvu. Nijedno zrno ne moe nikada sazreti samo od sebe bez zalivanja. Naa uloga je da toplo pozdravimo taj blagoslov, a ne da ga odbijamo i da mu se odupiremo. Pozni dad u vidu izlivanja Svetog Duha podstie sazrevanje zrna. 22

Vilend Mona dobra vest Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro? 4. poglavlje

Rani dad pao je na dan Pedesetnice, i otada ga je tokom proteklih dve hiljade godina primilo neizrecivo mnogo ljudskih dua dok su se pripremale za smrt. Slika je uzeta iz odgajanja jema u Palestini, jer su godinji periodi ranih i poznih kia predstavljali za zemljoradnike neto sasvim blisko. Rani dad omoguuje zrnu da proklija i raste, ali ne i da sazri za etvu. Sazrevanje je pak promena koju moe proizvesti jedino pozni dad. Isto tako, pre Hristovog drugog dolaska mora doi do jedne duhovne promene. Ljudi se moraju pripremiti, ne za smrt, nego da budu preobraeni ne videvi smrti, jer Biblija pravi razliku izmeu mnotva koje je umrlo verujui u Hrista i onih koji budu bili ivi kad On doe: Ne elimo, brao, da ostanete u neznanju u pogledu onih koji su usnuli, da ne budete oaloeni kao ostali koji nemaju nade... Mi koji ivimo i ostajemo do dolaska Gospodnjeg neemo pretei one koji su usnuli. Jer e sam Gospod na zapovest, na glas arhanela i na trubu Boju sii sa neba, te e mrtvi u Hristu vaskrsnuti prvo. Zatim emo mi ivi, mi koji preostajemo biti... odneti na oblacima u vazduh u susret Gospodu; i tako emo svagda biti sa Gospodom (1. Solunjanima 4,13-17). I videh, i vidi, jagnje stajae na Sionskoj gori, a s njim njih sto etrdeset i etiri hiljade, koji su imali njegovo ime i ime njegovoga Oca napisano na elima svojim... I pevahu novu pesmu pred prestolom... i niko nije mogao da naui tu pesmu sem onih sto etrdeset i etiri hiljade koji su iskupljeni sa zemlje... I la se ne nae u njihovim ustima jer su bez mane pred Bojim prestolom (engl. prevod) (Otkrivenje 14, 1-6). Gospod kae da je spreman da radi sa svakim onim na Zemlji koji je za to voljan. Veliko izlivanje Svetoga Duha izvrie posao koji e pripremiti irom sveta rasprostranjenu zajednicu vernika za dolazak Gospodnji. Ono ih isto tako osposobljava da dovre veliki neostvareni nalog o objavljivanju venog jevanelja celom svetu. Samo oni koji su ponizna srca, koji oseaju potrebu, koji su gladni i edni pravednosti kroz veru, mogu uoiti i primiti taj posebni dar Svetoga Duha (uporediti Matej 5,6 i Otkrivenje 3,14-19). Svi koji u svojoj oholosti oseaju da su bogati i da su se obogatili u svom posedovanju spasenja, propustie da ga dobiju. Ako moete da zamislite edne biljke kako ire kiobrane da bi se zatitile od kie, onda vidite pravi stav hriana koji ne ele da prime nebeski pozni dad. U meuvremenu, moemo biti sigurni da Hristos sa enjom eka da se objavi svom istinskom narodu koji Ga ljubi. Kada se njegov karakter bude savreno ogledao u Njegovom narodu, tada e On doi da iz zatrai kao svoje. Molimo se za neto a u isti mah se tome odupiremo Drevni Izrailj je vrlo esto padao. Stari zavet nas izvetava kako su se alili na Boje vostvo i to ih je izveo iz Egipta, kako su odbijali da uu u Hanan kad su ih Isus Navin i Halev na to podsticali, kako su kasnije prieljkivali cara po ugledu na okolne narode, kako su njihovi carevi uzastopno zapadali u idolopoklonstvo i otpad, kako su vladari i narod na kraju postali tako izopaeni da su Jerusalim i Hram bili uniteni od strane Vavilonjana a narod u okovima bio odveden u ropstvo. Vrhunska tragedija usled neverovanja usledila je kasnije kada su njihovi potomci, koji su se dve hiljade godina molili za dolazak svog Mesije, odbacili tog Mesiju kada se zaista pojavio. Hristov jevaneoski nalog mogao je biti izvren mnogo ranije da savremeni Izrailj nije odbijao dar poznog dada, to jest Svetog Duha, kao to su nai preci nekada odbacili Mesiju. Taj dar nije emocionalizam, nego jasnija istina. Neki se danas oseaju obeshrabrenim zato to misle da taj sindrom odbacivanja nebeskog blagoslova mora i dalje da se nastavi u organizovanoj hrianskoj Crkvi. Ali, to nije, to ne moe biti tano.

23

Vilend Mona dobra vest Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro? 4. poglavlje

S obzirom da su oba carstva, i Izrailj i Juda, bili neverni u staro vreme, da su Jevreji odbacili Hrista a hrianska Crkva bila jedva neto bolja, ti obeshrabreni ljudi su alosno zakljuili da je dananja Crkva i sama osuena na konanu propast. No, postoji jedna istina koju su ove obeshrabrene due previdele. Bog je zaloio sopstvenu venu ast dajui svoju re: Doi u opet (Jovan 14,3). Budui da to obeanje ne moe da izneveri, ne moe da izostane ni priprema Njegovog naroda za Njegov dolazak. Ta priprema je proreena u ovom proroanstvu: Do dve hiljade i tri stotine dana i noi (tj. godina koje se zavravaju 1844. god.); onda e se svetinja oistiti (Danilo 8,14). Svetinja je sredite Boje spasonosne aktivnosti u korist Njegovog naroda i ovog sveta. U velikoj kosmikoj borbi izmeu Hrista i sotone, ukljuena je i ast Bojeg prestola, a svetinja je mesto gde se moraju reavati pitanja pobede. Danilovo proroanstvo daje ogromnu nadu hrianima svuda u svetu. Hristova ast e najzad biti u potpunosti odbranjena putem slube u nebeskoj svetinji. Pokazae se da je plan spasenja uspean, i sotona e zauvek biti poraen. Pred nama je blistava nada! U starozavetnoj slubi izrailjske svetinje, simbol ili tip nagovetavali su pravu slubu Hrista kao Prvosvetenika u nebeskoj svetinji. Deo tog drevnog simbolizma bila je sluba prvosvetenika na Dan pomirenja, u drugom odeljenju svetinje.5 Svaki verni Jevrejin gledao je u godinjem Danu pomirenja u Svetinji nad svetinjama minijaturni dan suda. (Ortodoksni Jevreji jo uvek neguju takvo shvatanje). Danilovo proroanstvo izjavljuje da pravi Dan pomirenja treba da otpone po isteku 2300 godina.6 Neto treba da se dogodi prilikom tog kosmikog ienja svetinje to se nikada ranije nije dogodilo. I tu dolazimo do tajanstvenog neslaganja izmeu vere i neverstva. Vera prihvata to Danilovo proroanstvo i sarauje sa velikim Prvosvetenikom u Njegovom zavrnom delu u kosmikom Danu pomirenja. Neverstvo odbacuje tu istinu. Ono predstavlja odbijanje da se Hristos sledi u potpunosti. Hristos je na Spasitelj; mi ne moemo spasti sebe ak ni samo jedan posto. Ali moemo saraivati s Njim. Moemo prestati da Mu se odupiremo. Moemo Mu dopustiti da radi svoj posao za nas i u nama. Takva vera prestae da se opire vostvu Svetog Duha. Ona e nas motivisati da se potinimo krstu gde se nae ja razapinje s Hristom. Takav jedan preobraaj je zaista udo, ali udo za koje se specijalizovao na veliki Prvosvetenik. Na taj nain biva savladana ljudska sebinost. Bog je odluio da veruje da Ga Njegov narod nee izneveriti (videti Galatima 2,20; Rimljanima 3,3.4). Prethodni beskrajni sindrom neverstva i neverovanja koji je preovlaivao tokom mnogih milenijuma najzad e biti prekinut. Pripremiti se dok smo jo ivi da Sudiju cele Zemlje susretnemo licem u lice, kad se On lino bude vratio po drugi put to uliva uasan strah mnogim smelim srcima. Oni koji bezbrino odbacuju ovo iskustvo kao neto nimalo ozbiljno, jednostavno o tome nisu razmiljali. Ali veno jevanelje iz Otkrivenja 14 je dobra vest poslata da odagna strah i da pripremi narod za etvu. Od vremena apostola, kroz vekove, i sve do naih dana mnogi ljudi potenog, iskrenog srca radovali su se primanju dara Svetog Duha, ali to je uvek bio rani dad. Tokom tog vremena nije bilo poznog dada. Prvi Gospodnji apostoli toplo bi pozdravili primanje poznog dada da su danas ivi. Postoji jasna razgraniavajua linija izmeu ranog i poznog dada, i ona je uoljiva i u ovim poslednjim danima.
Videti Jevrejima 7-9 kad je re o novozavetnoj primeni drevne simboline slube u Svetinji na stvarnu Hristovu slubu na nebu. Zapazite da postoji razlika izmeu slube u odeljenju svetinje i odeljenju Svetinje nad svetinjama. 6 Aneo je rekao Danilu da e se po isteku 2300 godina svetinja oistiti. Mojsije je znao da zemaljska svetinja predstavlja samo simbol ili jednostavan, deji prikaz prave skinije koju je podigao Gospod a ne ovek (Jevrejima 8,2). I Danilo je ovo shvatao. Nebeska svetinja je mesto gde Hristos slui kao Prvosvetenik. Stare verzije Danila potkrepljuju ideju ienja u KJV i NKJV u 8,14, dokazujui na taj nain da se tu misli na stvarni Dan pomirenja (uporediti 3. Mojsijeva 16,29.30). To je ta zavrna faza Hristove prvosvetenike slube koja je otpoela 1844. i nastavie se sve dok se narod ne pripremi za Njegov drugi dolazak.
5

24

Vilend Mona dobra vest Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro? 4. poglavlje

Ove istine o svetinji uveliko nam pomau da razumemo tajnu odlaganja Hristovog povratka. Vera iskrenih hriana u Njegov skori dolazak nije seoski naivna. Sveto pismo zaista potkrepljuje njihova ubeenja. Nije Bog kriv za to odgaanje. Istinska vera u Hristovo zavrno delo pomirenja razreie problem pometnje i uiniti da to skoro zaista postane skoro. Vera u Hristov dolazak predstavlja sadanju istinu Apostol Petar nas podsea da nae razumevanje jevanelja ne sme nikada postati statino, ve mora da se razvija. Mi treba da budemo utvreni... u ovoj istini (2. Petrova 1,12). Priprema za Drugi Hristov dolazak je pokret koji treba da krunie rodom proteklih dve hiljade godina hrianstva. On treba da dovri zaustavljenu protestantsku reformaciju iz 16. veka i vaspostavi istine koje ak ni Don i arls Vesli u 18. veku nisu mogli sasvim da dokue, ma koliko da su bili revnosni. Princip Bojeg vostva glasi da je je On rezervisao neto bolje za nas koji ivimo u poslednjim danima (videti taj princip izraen u Jevrejima 11,40). Svetska pozornica u devetnaestom stoleu bila je postavljena za okonanje vladavine greha i patnje. Dogaaji u politikom svetu, svrstavanja unutar islama, katolicizma, protestantizma i paganstva predstavljali su savrenu pozadinu za scenario iz Danila i Otkrivenja. Zapanjujue je ali tano da je pre pronalaska radija, TV-a, mlaznih aviona i kompjutera, bilo lake i bre odneti veno jevanelje celom svetu toga doba nego to je na zadatak danas. Nae najefikasnije elektronske prezentacije danas bivaju brzo preplavljene beskrajnim talasom veto smiljenih zabava esto nadahnutim od strane sotone. Objavljivanje Hristovog jevanelja iziskuje delotvornu komunikaciju izmeu dva ljudska srca, a ne samo vizuelno ili auditivno izlaganje elektronskim impulsima. Da bi problem bio jo vei, mnogi hriani izgubili su iz vida celokupnu proroku sliku Danila i Otkrivenja. Potrebe sveta u pogledu socijalnog poboljanja tako su ogromne i sloene da mnogi sada vide jedino mnoge godine socijalno-jevaneoskog rada. Na primer, milionima koji robuju zavisnosti od raznih droga i neodgovarajuim navikama u ishrani potrebno je fiziko osloboenje pre nego to ponu da shvataju jevanelje. Stotine miliona, ak milijarde toliko su izmueni borbom za ekonomsko preivljavanje u prenatrpanim gradovima i selima da su jedva u stanju da uju vest jevanelja. Meutim, Sveti Duh e obezbediti silu da se privue panja zemaljskih milijardi. To zahteva Boja ljubav. Nijedan koji je spreman da dobrodolicom pozdravi Gospoda kad se On bude vratio nee se postideti toga dana. Dok bude gledao unazad na svoj ivot, bie srean zbog saznanja da je koristei sve svoje mogunosti posvetio svoje vreme i snagu saradnji sa Hristom, kako bi pomogao i drugima da se pripreme za taj veliki dogaaj. Dugo odlaganje pojaava na problem Mnogima u ovom narataju, papstvo vie ne izgleda kao zver iz Danila i Otkrivenja, kako su to shvatali protestanti ranijih generacija. Sada oni misle da mora postojati neka druga svetska sila. Proroke izvesnosti prihvatane od prethodnih generacija za njih su besmislene. Neskladni glasovi ponekad pokuavaju da ponovo tumae Danilo i Otkrivenje, ali su meusobno protivreni i uspevaju jedino da prodube konfuziju. Moemo li se mi ponovo usredsrediti na tu sliku? Da, tako to emo ozbiljno obratiti panju na ono to kae Isus. On nas podstie, u ovim poslednjim danima, da proverimo da li razumemo ta Danilova proroanstva (Matej 24,15). U stvari, Hristos je klju za njihovo razumevanje. Dalje, On sam podjednako istie da treba da obratimo posebnu panju na Otkrivenje: Blaen je ko ita i blaeni su koji sluaju rei prorotva (Otkrivenje 1,3). To je sadanja istina koja vie vredi od svih nagrada na lutriji na ovom svetu shvatiti jevanelje blagodati Hristove u kontekstu Njegovih proroanstava. Razlog zato nam Isus nalae da treba da shvatimo Danila i Otkrivenje jeste taj to ova proroanstva otkrivaju istinu o velikoj duhovnoj borbi koja se odvija izmeu sotone i Hrista. etvrta zver iz Danila 7 i mali rog iz 8. poglavlja zgodno opisuju religijski pokret koji tvrdi 25

Vilend Mona dobra vest Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro? 4. poglavlje

da je hrianski, ali je zapravo pokrteno paganstvo. Otkrivenje razvija istu temu tog velikog kosmikog sukoba koji se zavrava ogromnom duhovnom bitkom u poslednjim danima. Boji narod e podneti konani test u vidu progonstva i stajati vrsto uz Hrista, uz Jagnje, i pripremati se za Njegov drugi dolazak. Jedino ako pravimo jasnu razliku izmeu istinskog Hrista i sotoninog vetog falsifikata, lanog hrista, moemo biti sigurni da emo izbei najmonstruozniju i najkobniju obmanu u sveukupnoj svetskoj istoriji. Da li bi ita moglo biti vanije od otkrivanja te dobre vesti koja obelodanjuje prevaru i upuuje na istinskog Hrista?

26

Peto poglavlje

AKO NIJE ZANIMLJIVA, MODA NIJE ISTINITA


Re jevanelje znai dobra vest, a dobra vest je uvek zanimljiva. Kad ju je Isus objavljivao, mnogi narod sluae ga rado (Marko 12,37). Propovedi apostola bile su takoe do te mere snane i privlane da su njihovi neprijatelji priznali du su apostoli ceo svet uzbunili [engl. prevod: preokrenuli svet] (Dela apostolska 17,6). U svim vremenima, Boja dobra vest zadobijala je panju ljudskog roda. Nikada Sveti Duh nije upuivao neku dosadnu, beivotnu vest. Poslednju objavu jevanelja vre aneli stanovnicima zemlje i svakoj narodnosti i svakom plemenu i jeziku i narodu. Zatim se vest mono iri obasjavajui Zemlju svojom slavom (Otkrivenje 14,6; 18,1-4). Aneli simboliu misiju Bojih slugu. Ovakav scenario iziskuje najsnaniju i najzanimljiviju komunikaciju za koju je svet ikada uo. Neutralnost je nemogua reakcija u ovom sluaju. Kao u danima apostola, ljudi e napustiti neopredeljenost te e vest ili prihvatiti svim srcem, ili je isto tako odluno odbaciti. Svako iznoenje jevanelja koje je nezanimljivo i dosadno svakako je sumnjivo. Mladi koji se ale da hrianstvo nije dovoljno uzbudljivo, ni jasno odreeno, ni privlano, najverovatnije nikada nisu uli tu istu jevaneosku vest koja je katalizator oveanstva. Puna istina novozavetne vesti jevanelja je najslaa melodija koja moe doi sa ljudskih usana opravdanje verom, Hristova pravednost. Zamislite jednu tako radosnu vest koja nadahnjuje nadom da su sluaoci u iskuenju da pomisle kako je ona suvie dobra da bi bila istinita. Upravo su to pomiljali ljudi uvi apostola Pavla kako objavljuje radosnu vest (Dela apostolska 13,32). udesnost ove vesti ne ogleda se toliko u hranjenju gladnih, ve daleko vie u razvijanju duhovnog apetita ljudi, koji su tako pothranjeni da ak i ne oseaju glad za istinom Boje Rei. Gospod eli da nauimo da cenimo blagoslov zdravog apetita. Bez njega, ivot bi jedva bio vredan ivljenja, a smrt usled izgladnjivanja usledila bi kao rezultat. Gospod ne samo to je na Pastir nego je i na Domain koji nas postavlja za svoju trpezu prepunu hranljivih duhovnih elemenata. Ali, veina od nas nije duhovno ni gladna ni edna, a mnogi doslovno umiru od gladi, bez hrane za duu. Dan za danom, sedmica za sedmicom odlaze u nepovrat a oni ne uzimaju lino duhovni Hleb. Milioner koji umire od gladi usled nedostatka apetita moda je u gorem poloaju od izbeglice koji osea glad. oveanstvo umire u nedostatku uenja o predmetu opravdanja verom u Hrista, i srodnih istina. Neocenjivi blagoslov oseaja gladi i ei Poseban blagoslov pripada onima koji imaju pomenuti duhovni apetit. Isus kae: Blaeni su gladni i edni pravednosti, jer e se oni nasititi (Matej 5,6). Kakvu emo sreu spoznati kad nauimo da osetimo tu glad? Poznate biblijske istine prikazae se naem umu na novi nain; tekstovi Svetog pisma koje smo moda nauili u detinjstvu zablistae novim znaenjem. Znaemo da nas sam Hristos vodi svojim Duhom; boanski Uitelj bie uz nas. tavie, neemo vie morati da prisiljavamo sebe da drugima govorimo o svojoj veri. Biemo motivisani da drugima govorimo o utenim stvarima koje su nama otkrivene. eleemo da prenesemo neku sveu misao u pogledu Hristovog karaktera ili dela. Imaemo ideju kako da Njegovu ljubav saoptimo onima koji Ga vole a i onima koji Ga ne vole. Mudrost koja je osposobila Isusa da dopre do svih vrsta ljudi moe biti data i onome ko veruje u Njega, jer On kae: inie i vea od ovih (dela), jer ja idem k Ocu (Jovan 14,12). 27

Vilend Mona dobra vest Ako nije zanimljiva, moda nije istinita 5. poglavlje

Kada Gospod kae da nam je blago kad smo gladni pravednosti, o kojoj vrsti pravednosti On govori? Samo o jednoj a to je ona koja se dobija verom. Nijedna ljudska dua ne poseduje ak ni najmanju koliinu uroene, prirodne pravednosti. Biblija kae da svi su zgreili i postali krivi pred Bogom [engl. prevod]. (Rimljanima 3,23). Prvi korak u primanju dara stvarnog spasenja jeste shvatanje i priznanje da nam je on potreban u potpunosti. Hristos nije majstor koji samo popravlja i pokuava da nas malo zakrpi. Oni koji su obraeni bivaju nanovo stvoreni, dobijaju novo srce (Jovan 3,3-8; Psalam 51,10; Jezekilj 36,26). Drugaije reeno, oni koji misle da ve razumeju pravednost kroz veru gube blagoslov, dok su oni koji se oseaju praznim jedini koji mogu biti ispunjeni. To je tragina stvarnost, jer ima ak nekih propovednika i crkvenih voa koji ne oseaju svoju potrebu i koji nemaju apetita. Oni se oseaju punim, dok u stvari umiru od gladi. Prema Gospodu Isusu, mi i voe i narod imamo jedan osnovni opti problem. Obraajui se posebno voama svog naroda u poslednjim danima, On kae: Govori: bogat sam i obogatio sam se i nita mi ne treba (Otkrivenje 3,16.17). To je drugi nain da se kae: Govori: Ne oseam da sam gladan ili edan. Gospod opisuje kako se Njegov narod uglavnom osea bogatim u svom razumevanju jevanelja, a u stvari su oajno siromani. Mi posedujemo istinu, mi razumemo doktrinu opravdanja verom, hvaliu se oni. To oseanje zadovoljstva izaziva zbunjenost kod ovog sveta, jer Isus kae da smo bedni i kukavni i siromani. Ima malo ega u takvom hrianstvu to bi svet mogao da zapazi. I, kae Gospod, oni koji pre svega ispoljavaju taj nedostatak zdravog apetita jesu voe Njegovog naroda u poslednjim danima.1 Aneo crkve nije isto to i sama Crkva. Crkve su sedam zlatnih svenjaka, ali aneo laodikijske crkve je njeno vostvo, ukljuujui administrativno osoblje, vaspitae, pastore, stareine, akone, uitelje, voe mladih, itd. Kao grupa, po Gospodnjim reima, mi svi patimo od opte bolesti oseamo da smo puni, a u stvari smo pothranjeni. On nas ne kritikuje niti nam iznalazi greke; on je Lekar koji pacijentu saoptava istinu, da ima kancer i da mu samo hitna operacija moe spasti ivot. To je vest ljubavi, jer samo one koje voli bliskom porodinom ljubavlju (phileo) On kara i kanjava (Otkrivenje 3,19). Vest izleenja za Crkvu U ranijim vremenima, verni propovednici vapili su Bogu da ohola srca lanova Crkve shvate i duboko osete znaenje iskupljenja, i da se potrude da se naue Isusovoj krotosti i poniznosti. U svim crkvama ima ozbiljnih misaonih ljudi koji oseaju da je tu neto pogreno. Oni duboko oseaju da je oivljavanje istinske pobonosti naa najvea i najhitnija potreba. Oni u Crkvi vide ponos, licemerje, obmanu, tatinu u odevanju, povrnost i sklonost ka zabavi. Oni vide elju za vladanjem. Svi ti gresi mogu zamagliti um tako da se vena stvarnost ne moe razaznati. Mada mi danas oseamo nedostatak oivljavanja i reforme, postoje divne slike uspeha koje opisuju budunost Bojeg dela. Propovedae se ovo jevanelje... po svemu svetu, kae Isus uverljivo. Jer e se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao to je more puno vode. I posle u izliti Duh svoj na svako telo... I svaki koji prizove ime Gospodnje spae se, jer e na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje (Matej 24,14, Otkrivenje 18,1-4, Avakum 2,14; Joil 2,28-32). Isus je poistovetio svoj narod sa mehovima u kojima se ne moe uvati novo vino ukoliko se i oni sami ne obnove (Matej 9,17). Ako zahvaljujui veri u Hrista postanemo novi mehovi, On e nas ispuniti novim vinom dragocene novozavetne istine. Bog e dati
1

Stih 14; Otkrivenje 1,20. Crkva Laodikejaca je sedma, poslednja u dugom nizu koji se protee od vremena apostola pa sve do kraja istorije sveta. Tako je Laodikeja iz Otkrivenja oigledno Crkva naeg vremena. Aneo crkve predstavlja vostvo Crkve. Prema Hristovim reima u Otkrivenju 3,14-21, upravo se tu nalazi koren problema Crkve.

28

Vilend Mona dobra vest Ako nije zanimljiva, moda nije istinita 5. poglavlje

dodatnu svetlost, a stare istine koje su dugo bile izgubljene bie ponovo naene i postavljene na svoje mesto. Preovladavae samo jedan interes, jedan predmet potisnue svaki drugi isto, nepomueno jevanelje HRISTOS NAA PRAVEDNOST (videti Jeremija 23,6; 33,16; Isaija 32,17). Ova poslednja vest treba da bude jednostavna, lepa i uvek zanimljiva. Budunost u Bojem planu treba da postane dobra vest. Dok budemo otkrivali ta predstavlja tu najdragoceniju vest, pronai emo da se ona razlikuje od onoga to se obino smatra doktrinom o opravdanju verom. Pronai emo da su se popularne ideje izvan Biblije uvukle u na nain razmiljanja tako da Hristos izgleda veoma dalek, i kao da ne brine o nama. Istina o Njemu je dobra vest, daleko bolja nego to veina ljudi to moe da zamisli. Otkrivanje Hrista nae pravednosti prikazuje Ga kao Spasitelja koji nam je uvek pri ruci, a ne dalek i odsutan. Kako moemo nauiti da osetimo glad i e? Retko se neka bolesna osoba moe izleiti prisilnim hranjenjem, iako u nekim kritinim situacijama to moe biti neophodno. Stisnuti zube, stegnuti pesnice i primorati sebe na itanje Biblije i molitvu moe eventualno biti od pomoi, ali je ta pomo sumnjive prirode. Zdrava osoba ne jede dva ili tri obroka dnevno zato to joj to veli Biblija ili zato to joj je lekar tako naloio. Ona jede zato to je gladna; njen apetit je na to podstie. Upravo takvu glad istinsko jevanelje aktivira u srcu oveka koji veruje. Ako nema gladi, razlog tome moe biti jedan ili drugi od sledeih problema: (a) on ili ona nisu shvatili koliko je dobra vest zaista dobra; ili, ne daj Boe, (b) on ili ona su je odbacili. Na primer, Gospod kae: A vama, koji se bojite imena mojega, granue sunce pravde, i zdravlje e biti na zracima njegovim, i izlaziete i skakaete kao teoci od jasala (Malahija 4,2). Zapazite da ozdravljenje aktivira rast! Bojati se Njegovog imena ne znai plaiti se da e nas On unititi ukoliko ne postanemo bolji. To znai gajiti duboko potovanje prema Njegovom karakteru, a to postaje mogue samo ako vidite i cenite Njegovu dobrotu; a opet, to dalje zavisi od razumevanja onoga to se dogodilo na Njegovom krstu. Sve je to ukljueno u proces ozdravljenja. Upravo se ovakvo iskustvo doivljava zahvaljujui veri u Hrista. Nae telesno, neobraeno srce je neprijateljstvo prema Bogu, ili je otueno od Njega (Rimljanima 8,7). Ali ljubav otkrivena na krstu lei tu otuenost: A sve je od Boga koji nas je preko Hrista izmirio sa sobom i koji nam je dao slubu pomirenja. Jer Bog je u Hristu pomirio svet sa sobom, ne uraunavajui im njihove prestupe i metnuvi u nas re pomirenja. Mi smo, dakle, poslanici za Hrista na taj nain to Bog opominje preko nas. Molimo u ime Hristovo, pomirite se s Bogom. Onoga koji nije znao greha Bog je uinio grehom za nas, da mi u njemu postanemo pravednost Boja (2. Korinanima 5,18-21). Na drugom mestu Pavle ovo iskustvo naziva primanjem pomirenja (Rimljanima 5,11). Da se vratimo na Malahijinu ilustraciju o teladi i jaslama. Proces rasta poinje odmah, a rast je uvek obeleen zdravim apetitom. Teladi u razvoju nikad dovoljno hrane! Ne morate ih terati da jedu. Neto nije u redu ako moramo sebe da primoravamo da itamo Bibliju i da se molimo. U srcu je jo uvek duboko urastao koren otuenosti od Boga. Neto nije u redu ako mu ili ena moraju sebe da prisiljavaju da zajedno provode vreme. Muu moj, eno moja, evo moje novogodinje odluke: pokuau da nateram sebe da svakoga dana provedem s tobom deset do petnaest minuta, i nadam se da u to imati na umu, jer u u protivnom, bojim se, doiveti neku 29

Vilend Mona dobra vest Ako nije zanimljiva, moda nije istinita 5. poglavlje

nesreu. Kako se Gospod osea ako mi moramo da navijamo svoje budilnike i disciplinujemo sebe kako bi se setili da izvesno vreme provedemo s Njim i Njegovom Rei? ta se dogodilo sa apetitom, s prirodnom glau koju podstie ljubav? Kao sila Boja na spasenje, isto jevanelje miri otueno srce sa Bogom preko krvi sa krsta, usaujui glad za Bojom Reju i enju za razgovorom sa Bogom, koje nikada nee biti sasvim zadovoljene sve dok se s Njim ne sretnemo licem u lice. Kao to fizika glad nagoni oveka da jede, tako i izmirenje sa Bogom, ili primanje pomirenja, motivie da duhovno gladni istraujemo Re Boju. Pavle kae da on najvee uivanje nalazi u krstu Gospoda naega Isusa Hrista, kojim je svet za mene razapet i ja za svet (Galatima 6,14). To znai da je privlanost ovog sveta koja je nekad imala mo nad njim izgubila svoju ar. Neozbiljne TV zabave i svetovna zadovoljstva koja su nekada zaokupljala nau panju postaju nam odvratni. Mi smo okusili neto beskrajno bolje. Srce je obuzeto istinom! Jedite sonu breskvu, ili grejpfrut, ili kruku ili jagode, i ustanoviete da vetaki slatki nema vie onaj ukus kakav vam se nekada inilo da ima. Jeremijino iskustvo postae i vae: Kad se naoe rei tvoje, pojedoh ih, i re tvoja bi mi radost i veselje srcu mojemu (Jeremija 15,16). Da li postoji situacija kada ipak treba silom jesti? Da, moda, ali samo kao krajnja mera. To novo iskustvo pomirenja je neto to je sam Gospod podstakao, je On je taj koji nas je... izmirio sa sobom. On takoe tei da to i odri. Zapazite sledei tekst koji govori o Hristovom iskustvu; ono takoe moe postati i vae ukoliko se ne opirete: Gospod Gospod dade mi jezik uen, da umem progovoriti zgodnu re umornom; budi svako jutro, budi mi ui, da sluam kao uenici. Gospod gospod otvori mi ui, i ja se ne protivih, ne odstupih natrag (Isaija 50,4.5). Hristova ljubav je aktivna, a ne pasivna. On se ne dri po strani, niti nam govori: Uzmi ili ostavi! On nas uzima za ruku i vodi: Jer ja Gospod Bog tvoj drim te za desnicu, i kaem ti: ne boj se, ja u ti pomagati (Isaija 41,13). Nemojte se opirati Njegovom vostvu niti odstupati od Njega! Isus je obeao da e poslati Svetog Duha kao svog Zamenika da bude sa vama doveka (Jovan 14,16). Upravo nas On budi svakoga jutra da sluamo, prouavamo, da se hranimo Njegovom Reju. I ui e tvoje sluati re iza tebe gde govori: to je put, idite njim (Isaija 30,21). Odluite da odgovorite na Njegovo buenje, Njegove podsticaje. Neka Davidov odgovor bude i na: Srce moje govori pred tobom to si rekao: traite lice moje; traim lice tvoje, Gospode! (Psalam 27,8). Petar govori o ovom oduevljenom apetitu koji se u nama raa zahvaljujui Svetom Duhu: Kao novoroena deca treba da elite duhovno, pravo mleko (rei), da njim uzrastete za spasenje. Ako ste okusili da je Gospod dobar (1. Petrova 2,2). Nije to samo zapovest; to je i obeanje o beskrajnoj srei koju e doneti vaa zajednica sa Gospodom. To se sve zbiva kada okusimo koliko je Gospod dobar i milostiv. Ova knjiga je upravo zato i napisana, u pokuaju da se taj ukus aktivira. Od tog trenutka nadalje, apetit e se starati sam o sebi! Ovo ne treba da navede na pomisao da su nasumini podsticaji nain da se prouava Biblija i razgovara sa Bogom u molitvi. Nai obroci nisu nasumini; mi imamo u tom pogledu redovno i odvojeno vreme, i ne smeta nam kad od svog rada ili igre odvojimo vreme za jelo. Planirajte vreme za svakodnevno druenje sa Gospodom i njegovom Rei. Na originalnom jeziku, Isaija 55,6.7 glasi ovako:

30

Vilend Mona dobra vest Ako nije zanimljiva, moda nije istinita 5. poglavlje

Traite Gospoda (obratite panju na Gospoda) dok se moe nai; prizivajte ga dokle je blizu. Neka bezbonik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovau se na nj, i k Bogu naemu, jer prata mnogo. Moe li iko odoleti takvoj boanskoj inicijativi?

31

esto poglavlje

AKO TO NIJE DOBRA VEST, NE MOE BITI ISTINITA


Bog voli lepe stvari, a i mi moemo nauiti da ih cenimo. Kakva teta biti slep i gluv pred velianstvom Bojeg stvaranja! Mi znamo za uzbuenje kad se naemo pred lepotom koju cenimo; ali kad uvaavamo Njegovu slavnu vest spasenja, zar to ne donosi jo vee uzbuenje? Da li je jevanelje sistem apstraktne teologije, bezlian poput nauka kakve su matematika ili hemija? Ako je tako, onda zaista moramo prisiliti sebe da se njome hranimo, jer onda nikakva glad koja potie iz srca ne bi bila mogua! Da li je ostvarivanje spasenja isto poslovni, hladni proces izvrenja obaveza, kao to je vaenje polise osiguranja? Istinsko jevanelje poseduje izvanrednu lepotu, ono je vest koja dublje i trajnije obuzima ljudsko srce nego to to moe uiniti ljudska ljubav. Jasna novozavetna istina deluje mnogima koji je uju svee i drugaije od bilo ega drugog. Za njih je pravi ok kad shvate da je Isus rekao da postoji samo jedan preduslov za spasenje: Bogu tako omilje svet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga veruje ne pogine, nego da ima ivot veni (Jovan 3,16 Karadi). Prema ovome, na deo je da verujemo. (Grka re za verovati i imati veru potpuno je ista). Dakle, Isus je jasno uio da se spasenje dobija verom, i budui da nita nije dodao, oigledno je hteo da kae da se spasenje postie samo verom. Ovo nas nagoni da duboko uzdahnemo. Nije li neophodno da drimo zapovesti, da dajemo desetak, prinos, da svetkujemo Gospodnji dan, inimo dobra dela, i tako u nedogled? Da, ali nemamo prava da tekstu Jovan 3,16 dodajemo rei koje On nije izgovorio. Dalje, da li je Isus propovedao jeres samo veruj! koja tako mnogo ljudi uljuljkuje u obmanu ne-ini-nita-i-voli-svet? Ne, On je uio nekoj vrsti delatne vere, koja sama po sebi proizvodi poslunost svim Bojim zapovestima. Takva vera ini da vernik revnuje za dobra dela tako brojna da se ne daju izmeriti (Galatima 5,6; Tit 2,14). Bog je ve dao dokaza o inu ljubavi i davanja. Na in vere posledica je reakcije na tu dobru vest uz neku vrstu primerene zahvalnosti potinjavanje sebe i svega to imamo Njemu. Beskrajno mnogo dela sledi takvu istinsku veru isto tako sigurno kao to sejanje semena na kraju dovodi do nastajanja ploda. Tragina je greka pretpostavljati da istinsko jevanelje nije dovoljno strogo kad je re o delima. ista pravednost kroz veru jedina je vest koja moe da proizvede neto drugo osim mrtvih dela. Dimenzije ljubavi prolivene na krstu Koja je bila mera Oeve ljubavi? Paljivo uoite glagol u Jovan 3,16: Bog je toliko voleo... da je dao svog jedinorodnog Sina. On Ga nije samo pozajmio, nego Ga je dao. Lako je, po naem ljudskom prosuivanju, pretpostaviti da nam je Isus pozajmljen kao misionar ili strani diplomata, koji je proveo 33 godine u osami i izgnanstvu na ovaj planeti, a onda se vratio raskoi i bezbednosti svog nebeskog doma. Agonija na krstu trajala je samo nekoliko sati, a itava epizoda njegovog ivota na Zemlji srazmerno izgleda kao kratkorona sluba, ba kao to diplomata privremeno slubuje u stranoj zemlji. Ali ova misao nije tana. Stvarnost takve rtve znai beskrajno vie nego to veina hriana moe da zamisli. Osveavajui, iri pogled na sve to daje uvid u istinu koja topi tvrdo srce svakog ko je bude uoio i zavoleo. Kad je Isus doao na ovu Zemlju kao na Spasitelj, On je doao sa neba, On kojemu su izlasci od poetka, od venih vremena (Mihej 5,2). On je uvek bio boanski Boji Sin, tako da je za njega ve bila velika rtva to to je napustio nebo da bi doao na ovaj mrani svet da

32

Vilend Mona dobra vest Ako to nije dobra vest, ne moe biti istinita 6. poglavlje

strada i umre za nas. Meutim, dao je On ak i vie. Pavle govori o sedam koraka u sputanju do krajnjeg ponienja: Hristos Isus... koji budui u obliju Bojem, nije smatrao za otimanje (kao neto prigrabljeno arni) to to je jednak sa Bogom. Nego je sebe ponizio uzevi oblije sluge, postao istovetan ljudima, i izgledom se nae kao ovek. Unizio je sebe i bio posluan do smrti, i to do smrti na krstu (Filibljanima 2,5-8 Karadi-Velimirovi). Nita u Svetom pismu ne nagovetava da je to bio samo zajam na trideset tri godine. Bila je to vena rtva. On je dao sebe za nas za itavu venost. On zauvek nosi nau prirodu. On se spustio nie od anela. On je zauvek na brat. Ta istina poinje da otkriva dimenzije ljubavi koja Ga je navela da umre za nas. Bez obzira da li ovek veruje u nju ili ne, postoji u njoj potinjavajua sila, i srce mora u tiini zastati pred tom injenicom koja uliva strahopotovanje. Kad god nam se prikae blaena istina da je rtva sina Bojeg vena rtva, i u potpunosti za mene, odgovor naeg srca morao bi biti slian odgovoru izrailjskog cara koji je tiho izaao pred Gospoda poto se pokajao u srcu (Ahav, 1 Carevima 21,27). Verovati, prema tome, znai ceniti tu nemerljivu ljubav, stajati sa strahopotovanjem pred njom, dopustiti da vae ljudsko srce bude pokrenuto njom do te mere da zaboravite na sebe i svoje sitniave ljudske elje i ambicije, da dozvolite da vas ta ljubav motivie na pobonost, za koju niste ni sanjali da je moete osetiti. Pravednost se ne ostvaruje verom i delima, nego verom koja deluje (Galatima 5,6). Ali, mi imamo jedan problem. Kako moemo nauiti da cenimo tu ljubav, tako da pomenuta mona vera moe poeti da deluje u nama? Postoji li neto vie u toj ljubavi to do sada jo nismo videli? Zato je vest o krstu toliko mona? Odgovor na nae pitanje lei u razumevanju vrste rtve koju je Isus prineo na krstu. Pavle nalazi najveu radost u njoj zato to stvarnost te rtve reava problem pred kojim svi mogui psihijatri i psiholozi na ovom svetu ostaju bespomoni. Problem duboke usredsreenosti na sebe. Ja sam sa Hristom raspet na krstu, veli on (Galatima 2,19.20). Grka re u tom smislu glasi ego. Tu jevanelje prodire do najdubljih elemenata univerzalne ljudske psihoze. Pavle ne govori o nekoj vrsti ozbiljne mrnje prema sebi. On je u krstu video dinaminu silu koju veina od nas nikada nije videla. I poto je nismo videli, moemo samo da ostanemo usredsreeni na sebe i samozadovoljni u svojoj navodnoj odanosti Sinu Bojem koji je dao sebe za nas. Sam ivot u kome sada uivamo kupljen je Njegovom rtvom, bez obzira da li mi to verujemo i cenimo, ili ne. Kod onih koji to cene i dakle veruju, dolazi do osloboenja od tiranije naeg ega, a za takve je On takoe kupio veni ivot (2. Timotiju 1,10). ta je to tako posebno u Isusovoj smrti za nas? Milijarde ljudi je umrlo, i mnogi su prolazili kroz patnju fizike agonije tokom duih perioda nego On. Da li je razlika samo u linosti rtve On je bio boanska rtva (a mi koji umiremo smo samo ljudi), tako da je Njegova smrt imala dovoljno vrednosti da zadovolji legalne zahteve zakona? Ma koliko ovaj sudski koncept bio taan, on ne prikazuje Hristov krst u povoljnom svetlu. Kad se On ponizio do smrti na krstu, pretrpeo je ono to Pavle naziva kletva zakona time to je on postao kletva za nas, jer je napisano: Neka je proklet svako ko visi na drvetu. Apostol citira velikog Mojsija, koji autoritativno izjavljuje da je svaki zloinac, osuen da umre na drvetu, automatski proklet pred Bogom. To e rei, Bog je pred njim zalupio vrata neba i odbio da saslua njegove molitve za oprotaj (proitati Filibljanima 2,5-8; Galatima 3,13; 5. Mojsijeva 21,22.23). Zloinac je morao da pretrpi najvei bol usled emocionalnog jada izazvanog potpunim oajem. Nemojte se zadravati oko toga da li je to bili poteno ili nije.

33

Vilend Mona dobra vest Ako to nije dobra vest, ne moe biti istinita 6. poglavlje

Mojsije je to rekao, i svi su u to verovali. To prokletstvo ne odnosi se na ostala sredstva za pogubljenje, kakva su recimo odsecanje glave ili kamenovanje.1 Otuda je razapinjanje na krst predstavljalo gala predstavu, neto poput cirkusa. rtvu je Bog bio otpisao i svi su je mogli muiti voeni sadistikim porivima. Ako ste vi kao posmatra poboan ovek, to znai da morate pokazati da se slaete sa Bojom kaznom i da ga takoe prokunete, i uinite sve to je u vaoj mogunosti da biste uveali njegove muke. Ako ne mrzite i ne proklinjete jadnika na krstu, vi pokazujete, prema Mojsiju, da se protivite Bogu. Dok je Isus visio na krstu, ljudi su Ga upravo tako videli. Mislili su da im je dunost da Mu upuuju pogrde. Nemojte mi rei da je On bio dovoljno pametan i obaveten da bi ga takve kletve uznemirile. Pavle dodaje da je Bog onoga koji nije znao greha... uinio grehom za nas (2. Korinanima 5,21). On je i te kako oseao posledice te kletve koja je po pravu pripadala nama, i to Ga je ubilo. Biblija govori o dve razliite vrste smrti, i ne smemo pogreno shvatiti smrt kojom je Hristos umro. Ono to mi zovemo smru Biblija naziva snom, ali ona prava naziva se drugom smru (1. Solunjanima 4,13-15; Otkrivenje 2,11; 20,14). To je smrt u kojoj stradalnik ne vidi ni zraak nade zato to se osea potpuno odbaenim od Boga, a to je oseanje ispunjeno uasom da se nalazi u potpunoj tami, neiskazani bol boanske osude posle koje ne moe oekivati odbranu, vaskrsenje ni nadanje. I vie od toga, to je smrt u kojoj ovek osea punu teinu krivice zbog greha, oganj samoosude i potpunog gaenja prema sebi koji gori u svakoj eliji bia. Takva osoba nema oseaj nevinosti. Takva smrt je ono prokletstvo koje pominje Mojsije. Otkad je nastao svet, nijedna ljudska dua nije do sada umrla tom drugom smru ili pretrpela oseaj potpune odbaenosti od Boga izuzev Isusa. Zato je On postao kletva za nas (Galatima 3,13). ak su i hiljade razapetih rtava u rimsko doba bile poteene pune svesti o tami koju je Isus osetio, jer je On uvek bio istinita svetlost, koja osvetljava svakog oveka koji dolazi na svet [engl. prevod] (Jovan 1,9). Niko drugi nije nikada bio fiziki i duhovno sposoban da oseti punu teinu te krivice greha ili da u potpunosti shvati gubitak nebeske slave. ak ni nae poznate serijske ubice koje povremeno zavre na elektrinoj stolici nisu jo umrle drugom smru. Nijedno izgubljeno ljudsko bie ne moe da oseti taj puni teret sve dok nebeski Prvosvetenik jo uvek slui kao Zamenik ljudskog roda, jer On je jo rtva pomirenja... za grehe celoga sveta (1. Jovanova 2,2). Biblija nam daje jedinstveni uvid u prirodu Hristove smrti. Dok sam nedavno ponovo itao tri glavna dela poznatih biblijskih naunika o prirodi ljubavi agape, bio sam impresioniran to nijedan od njih nema dublji uvid u krst od apostola Pavla. Prema njegovom shvatanju, na Spasitelj nije mogao da vidi dalje od groba. Kad je uzviknuo: Boe moj, Boe moj, zato me ostavi? On je to stvarno i mislio. Nije to bio glumev tekst koji treba izrecitovati na odreeni znak. Nada Mu nije pokazivala Njegov izlazak iz groba u svojstvu Pobednika, niti Mu je govorila da je Otac prihvatio Njegovu veliku rtvu. Isaija kae da je On dao duu svoju na smrt (Isaija 52,12). Hristos je u potpunosti osetio patnju grenika kad vie ne bude bilo milosti da zastupa greni ljudski rod. Ljubav koja prevazilazi razum U Efescima 3,14-19 moemo pokuati da izmerimo neke od dimenzija ljubavi otkrivene na krstu, onako kako ih je Pavle video: Radi toga preklanjam svoja kolena pred Ocem Gospoda naega Isusa Hrista... da budete u ljubavi ukorenjeni i utemeljeni, da biste vi sa svima svetima mogli razumeti
1 Niko ne zna da li su u vreme pre hrianstva neke razapete rtve ispoljile veru u Spasitelja koji e doi. U sluaju da je tako, kletva bi bila uklonjena sa njihove due, jer bi oni osetili nadu u Hrista kao Jagnje koje je zaklano od postanka sveta" (Otkrivenje 13,8). Razbojnik razapet sa Hristom sigurno je znao za tu nadu.

34

Vilend Mona dobra vest Ako to nije dobra vest, ne moe biti istinita 6. poglavlje

ta je irina, i duina, i visina, i dubina i poznati Hristovu ljubav koja prevazilazi nae saznanje, da budete ispunjeni do sve punoe Boje. a) Pavle ne brine o tome da li mi radimo ovo ili ono, nego se moli da neto shvatimo. On zna da e, ukoliko dokuimo znaenje krsta, nova motivacija obuzeti nae srce, da emo sve initi ispravno, ak i ono dobro to smo mislili da ne moemo. Prouavanje Biblije i molitva postaju zadovoljstvo. ak e i rtvovanje postati uivanje. b) Da bi Hristos boravio u naem srcu verom, potrebno je da budemo u ljubavi ukorenjeni i utemeljeni. To je jo jedan nain da se vera definie kao prihvatanje te ljubavi srcem. c) Dimenzije te ljubavi su visoke kao nebo, duboke kao pakao, iroke kao ljudski rod, tako daleke kao potrebe vaeg ili nekog drugog srca. d) Mogue je da mi ve sada verom znamo ono to prevazilazi saznanje. Nemojte ekati na venost da ponete to da cenite! Nemojte ve sad naprezati svoj um i srce da to shvatite jer jo niste ni zakoraili u veni ivot. Veni ivot nije materijalna, senzualna orgija kako mnogi muslimani zamiljaju nebo; on poinje danas sa novom duhovnom svesnou. Naa ljudska srca su tako mala i tako skuena zbog samoljublja i ljubavi prema svetu da jednostavna pria o krstu prosto prelee preko naih glava. Naa siuna srca treba da se raire, kako se to David molio: Putem zapovesti tvojih trim, jer si rairio srce moje (Psalam 119,32). e) Neko veoma bitan, sam apostol Pavle, molio se za vas i mene da se pridruimo svima svetima u razumevanju ove dragocene stvarnosti. Odgovor na Pavlovu molitvu predstavlja prodor jevaneoske poruke do nae svesti. To razreava problem nae opte ljubavne afere sa naim egom. Zato ova istina nije bila shvaena kao to zasluuje? Sotona zna da e ljudska bia, ukoliko budu cenila dimenzije te ljubavi otkrivene na krstu, biti ispunjena do sve punoe Boje, kako se to Pavle molio (Efescima 3,19). Otuda neprijatelj hoe da je baci u zasenak i da je pomrai. Ovo je bio glavni posao malog roga iz Danila 7 i 8 i zveri i Vavilona iz Otkrivenja (Danilo 8,9-13; 7,25; Otkrivenje 13,1-8; 14,8; 17). Dosta davno u prvim vekovima, ta otpala sila nastojala je da izopai ovu istinitu misao od sutinske vanosti za opravdanje verom. Moda je njen najuspeniji metod bio da izmisli doktrinu o prirodnoj besmrtnosti ljudske due, poto je navela gotovo celi svet da u to poveruje. Ta ideja je inae potekla iz paganstva a usvojili su je hriani iz prvih vekova koji su zastranili od novozavetnog uenja.2 Ta la imala je razorni uticaj na opravdanje verom, jer ga neutralie. Savremeno samozadovoljstvo koje obuzima crkve irom sveta dolazi od popularnih lanih koncepata o jevanelju koji su povezani sa tom paganskom idejom. (Besmrtnost je samo u Hristu, data prilikom vaskrsenja. Ona nije uroena, ako je odvojena od Hrista. Izgubljeni je nikada nee imati.) Lako moemo videti kako ta ideja deluje borei se protiv istinske vere. Ako je dua prirodno besmrtna, Hristos ne bi mogao da umre za nas! U stvari, ako je dua prirodno besmrtna, ne bi bilo takvog neeg kao to je smrt, a Pavle ne bi bio u pravu, govorei da je Hristos umro za nae grehe po Pismu (1. Korinanima 15,3). Hristova slavna rtva se
2

Biblija ui da je ovekova priroda smrtna i da Bog jedini ima besmrtnost (1. Timotiju 6,16). Besmrtnost obitava u Hristu i bie preneta na vernike prilikom Njegovog dolaska kad se ovo smrtno obue u besmrtnost (1. Korinanima 15,53-55). Ono to mi zovemo smru Isus naziva snom kad kae da je na prijatelj Lazar... zaspao...Tada im Isus ree otvoreno: Lazar je umro (Jovan 11,11.14). Pavle takoe govori o umrlima kao onima koji su usnuli u Isusu. Jer e sam Gospod na zapovest, na glas arhanela i na trubu Boju sii s neba, te e mrtvi u Hristu vaskrsnuti prvo. Zatim emo mi ivi, mi koji preostajemo, biti zajedno sa njima odneti na oblacima u vazduh u susret Gospodu; i tako emo svagda biti sa Gospodom.

35

Vilend Mona dobra vest Ako to nije dobra vest, ne moe biti istinita 6. poglavlje

automatski svodi na nekoliko sati fizike i mentalne patnje, dok Ga nada krepi. Tako pagansko-papska doktrina silno umanjuje irinu i duinu i dubinu i visinu Hristove ljubavi. Ona Njegovu agape svodi na dimenzije ljudske ljubavi koja je motivisana brigom o sebi i nadom na nagradu.3 Lane ideje proizvode slabo iskustvo Rezultat je razvodnjavanje ideje vere do sebine potrage za sigurnou potrage za nagradom na nebu. Najuzvienija mogua motivacija ostaje slino tome samoiva. Sve paganske religije usredsreene su na sebe u svom obraanju ljudima. I veoma malo hrianskih crkava moe da prevazie tu pagansko-papsku ideju o prirodnoj besmrtnosti. Uprkos velikoj iskrenosti ljudi, sve dok im je um zaslepljen na taj nain, oni ne mogu da cene dimenzije ljubavi na krstu, a posledica je da nisu ni u stanju da u potpunosti cene istinsku novozavetnu pravednost kroz veru. Rezultat mora biti iroko rasprostranjena mlakost, duhovna oholost, zadovoljstvo sobom i podreenost egocentrinosti. Strah se kao motivacija uvek pomalja ispod povrine. Druga strana medalje, nada na nagradu, podjednako je sebina motivacija. Kad iskrivimo samu veru da postane samoiva, jevanelje biva paralizovano. Najbolje to je mogao u svoje vreme, Luter je shvatao dinamiku vere kao prihvatanje ljubavi agape srcem, a ipak je propustio da potpuno odgovarajue razume njene dimenzije u celini. A posle njegove smrti, njegovi sledbenici ubrzo su se vratili pagansko-papskom konceptu prirodne besmrtnosti. To nipoto ne znai da neki pojedinci ne ispoljavaju iskrenu odanost Hristu mada prihvataju lano uenje o prirodnoj besmrtnosti, ali izuzeci samo potvruju pravilo. Kad god se neka paganska ideja uvue u Crkvu, siguran rezultat je opti gubitak revnosti za Hrista. Novozavetno jevanelje poinje da preseca veze koje nas spajaju sa tim gubitnikim gleditima, da bismo ponovo otkrili ono to su videli Pavle i apostoli. Trostruka aneoska vest iz Otkrivenja 14 prorie to vaspostavljanje istine. Uronimo dublje u novozavetnu ideju dobre vesti.

Videti Natural Iimmortality: A Key Deception, by Alexander Snyman (915 Parks Avenue, SE, Paris, OH 44669).

36

Sedmo poglavlje

AKO JE NE RAZUMETE, ONDA NIJE JEVANELJE


Postoje dve oprene greke koje se obino ine kad je u pitanju jevaneoska vest: a) Mnogi pretpostavljaju da je to ona ista vest koju su celog svog ivota sluali u crkvi i prilikom evangelizacija radi probuenja vere. Skoro svi veruju u nju i niko joj se, osim ateista i komunista, ozbiljno ne suprotstavlja. Uh! Obnovljeno zanimanje za jevaneosku vest slino je ponovnom pronalaenju toka. Otkuda to uzbuenje? b) Druga zabluda jeste pretpostavljati da, poto je drugaije, jevanelje mora biti teka, sloena teoloka slagalica koju malo njih moe da rei. Obe ideje su pogrene. Neto malo razmiljanja moe nam odmah pokazati zato. a) Otkrivenje opisuje kako se veno jevanelje upuuje svakoj narodnosti i svakom plemenu i jeziku i narodu... snanim glasom, doivljavajui trijumf u zavrnom pokretu koji ima veliku vlast i obasjava Zemlju slavom (Otkrivenje 14,6-12; 18,1-4). Od pet milijardi ljudi na planeti, 3,5 milijarde nisu uopte hriani, a i od onih koji tvrde da jesu samo jedan mali procenat izgleda donosi rod jevanelja promenjen ivot. Mnogi koji ispovedaju hrianstvo pretpostavljaju da je njihova doktrina o opravdanju verom ona ista koju ui Sveto pismo. Ali Otkrivenje takoe prikazuje Hrista kako govori svojoj Crkvi u naim danima da je siromana mada sebe smatra bogatom (Otkrivenje 3,14-17). Kad bismo stvarno bili bogati u svom shvatanju jevanelja, zar ne bi svet do sada ve uo tu vest? Pavle kae da je jevanelje sila Boja na spasenje. Ono je ve jednom preokrenulo svet kad je bilo objavljivano u svoj svojoj istoti (Rimljanima 1,16; Dela apostolska 17,6). Ovo poglavlje treba isto tako da dokae da ni (b) ne moe biti tano. Vest je jednostavna, ak je i dete moe razumeti. Jedina potekoa ogleda se u tome to na duboko ukorenjeni ljudski ponos mora biti uklonjen. Istinska pravednost kroz veru uvek obara slavu oveka u prainu, ukljuujui i slavu koju uitelji i propovednici smatraju tako primamljivom. Istorija Bojeg postupanja sa Njegovim narodom dokazuje da je On izabrao ono to je pred svetom ludo da time posrami mudre... I to se u svetu smatra neplemenitim i prezrenim Bog je izabrao, i ono to se smatra ni za ta da uniti ono to vai kao neto, da se niko ne pohvali pred Bogom (1. Korinanima 1,27-29). I dete moe videti i razumeti jasnu razliku izmeu istinske pravednosti kroz veru i njenih vetih falsifikata; oni koji su mudri u svojim oima to svakako ne mogu. Samo e oni koji su gladni i edni pravednosti (kroz veru) biti ispunjeni (Matej 5,6). Osnovna razlika je u motivaciji Postoje uglavnom tri pobude koje podstiu ljude da postanu hriani: a) elja da se obezbedi nagrada na nebu. Svi mi naravno elimo da tamo dobijemo mesto. Taj motiv nije rav, ali nije ni delotvoran, zato to ne traje dugo. Sotona moe pronai nain da nas natera da zaboravimo tu ambiciju. Ako je nada na nagradu razlog zato sluimo Hristu, obmanjiva e izmisliti iskuenje koje e na kraju nadvladati tu elju. On zna da mi imamo odreenu cenu i neprestano e nam slati ponude sve dok nas ne natera da popustimo. Mi emo pristati na prodaju zbog neke sebine pobude, moda podstaknuti strahom, zato to vie volimo jednu pticu u ruci, to jest navodnu telesnu sigurnost, nego dve na drvetu Bojih obeanja. b) Strah da emo biti izgubljeni i nai se u paklu. To je druga strana istog novia. To je takoe prirodan oseaj. Strahujui od smrti mi smo svi celog ivota bili u ropstvu (Jevrejima 2,15). Ovaj motiv takoe nije lo, ali ni on ne moe da proizvede istinsku nesebinost karaktera. On e isto tako doiveti neuspeh pred jakim primamljivim iskuenjem. 37

Vilend Mona dobra vest Ako je ne razumete, onda nije Jevanelje 7. poglavlje

Znajui da mi imamo konanu cenu, sotona moe smisliti iskuenje vrsto povezano s nekim neposrednijim strahom koji e ponititi budui strah od izgubljenosti. To e najzad biti uasan test u vezi sa igom zveri (videti Otkrivenje 13,11-18; 14,9.10). Postoji opasnost da mnotvo povrnih hriana podlegne iskuenjima, sem ukoliko ne dobiju duhovnu pomo. To je razlog za pojavu posebne vesti treeg anela iz Otkrivenja 14. c) elja za linom koristi ovde i sada. Ovo je takoe prirodno i shvatljivo. I ako je predstavljanje veto, prodavanje Boga, kao to pametni prodavac uspeva da zadovolji potrebe potroaa, moe proizvesti jevaneoske rezultate koji izgledaju dobri ovde i sada. Ali, da ponovimo, ovakva motivacija ne moe proizvesti nita vie od pobonosti kakvu vidimo u savremenoj popularnoj religiji. ak i ako krstimo milijardu ljudi sa tom motivacijom, neemo ubrzati dolazak Gospodnji zato to to ne moe da pripremi narod za Njegov povratak. Uzrok mlake pobonosti Upravo takve pobude uzrokuju danas laodikijsku mlakost u pobonosti, i na kraju e nas podstai da sve prodamo svom vrlo mudrom neprijatelju, kad ovaj bude smislio svoje konano kuanje. Taj konani sud bie strog, kada se mnotvo koje je do tada delovalo kao penica pokae kao pleva koju raznosi vetar. (Uporediti Jeremija 23,28; 1. Korinanima 3,11-15). Oni koji objavljuju jevanelje mogu biti poput prodavaca jer svoj metod rada pozajmljuju iz repertoara popularnih metoda poslovnih ljudi: razvijete u potencijalnom kupcu oseaj potrebe, a onda ga ubedite da mora da kupi va proizvod kako bi zadovoljio tu potrebu; pokaete mu kako e va proizvod zadovoljiti njegovu zaokupljenost sobom. U odbranu ovakve motivacije moe se rei da je esto koriena u prolosti, ak i u biblijskim vremenima. Ali to ne znai da e ona pripremiti narod za Hristov povratak. Zar ne vidimo ta se dogaa? Sredite naeg interesovanja uvek ostaje nae ja, taj nezgodni ego. Uzastopni pozivi da svoj pogled skrenemo sa sebe na Isusa ostaju zaludne rei. Gledanje u Isusa uvek biva u okviru zaokupljenosti sobom i nesigurnosti. Tako duboki koren straha ne biva iupan, ve prodire jo dublje. Nasuprot tome, motiv na koji poziva novozavetno jevanelje jeste krstom nadahnuta vera. To je daleko bolji nain. Pavle kae Galatima da je u njegovom propovedanju Hristos pred oima naslikan kao raspeti. Njihov odgovor bio je izvanredan. Dok su sluali, njihove ui pretvorile su se u oi i oni su sagledali znaaj injenice da je Sin Boji umro za njih. Bila je to propoved o veri (1. Korinanima 2,1-4; Galatima 3,1-5). Pavle je nauio gorku lekciju iz svoje skoro neuspele misije u Atini. Kad je doao u Korint, rekao je: Jer sam odluio da meu vama znam samo Isusa Hrista i to raspetoga. Apostoli su poeli da prikazuju Boje delo u rtvi na krstu umesto ovekove potrebe za linom sigurnou. Tako su uspeli da zaobiu uobiajene pobude srca usredsreene na ovekov ego, neposredno se obraajui oseaju upitanosti, strahopotovanja i iskrene zahvalnosti koju fantastina Boja ljubav moe da podstakne u ljudskom srcu. Sposobnost da damo odgovor usaena je u svakome od nas, prema meri vere koju je Bog svakom dodelio (Rimljanima 12,3). Tu meru (metron, na grkom) mogu ilustrovati pomou svoje Honde. Kupio sam jednostavan model Dejn i sam instalirao radio. Iako radio nije predstavljao standardnu opremu, bilo mi je drago to sam ustanovio da su proizvoai Honde ugradili u kola metron ili sposobnost prihvatanja radio aparata. Postojao je otvor predvien za njegovo instaliranje, ak rupe pripremljene za zvunike, ukljuujui kablove. Nijedno ljudsko bie nije roeno sa ve ugraenom boanskom ljubavlju ona se mora uneti i instalirati. Ali je Bog u nas ugradio sposobnost da nauimo da je cenimo, kako bismo je mogli primiti. Tako je sejanje semena zahvaljujui propovedi o veri stvorilo rane hriane koji nisu bili mlaki. Mnogi su rtvovali sve to su imali za Njega koji je sve rtvovao za njih, pevajui himne dok su kao muenici odlazili u arene. Istinska jevaneoska vest vaspostavlja tu motivaciju

38

Vilend Mona dobra vest Ako je ne razumete, onda nije Jevanelje 7. poglavlje

usredsreenu na Hrista. Ona pravi jasnu razliku izmeu biti pod zakonom i biti pod blagodau (Rimljanima 6,14.15). Dva oprena stava: pod zakonom i pod blagodau Izraz pod zakonom obino se shvata kao pod osudom zakona. Iako je to s jedne strane tano, s druge strane to je samo delimino tako. Kad je Hristos umro, On je za sve okusio smrt, plativi kaznu za greh svakog oveka (Jevrejima 2,9). U zakonskom smislu, dakle, On je ve preuzeo osudu zakona koja je bila namenjena nama. Tako je ovo popularno gledite biti pod zakonom svedeno na besmislen izraz. Da bismo razumeli ta znai biti pod zakonom, moramo otkriti znaenje neeg suprotnog tome biti pod blagodau. Kada bi neko rizikovao svoj ivot da vas spase od smrti, i vi shvatite kako bi uasno to moralo biti i koliko bi se on izloio opasnosti zbog vas, vi biste posle toga uvek oseali da ste pred njim u obavezi, oseali biste zahvalnost koja bi vas motivisala da za njega uinite ono to moete. Vi ne biste pomiljali da od njega traite nagradu, nego biste eleli da vi njemu date nagradu. Biti pod blagodau znai imati novu motivaciju podstaknutu velikom zahvalnou zbog Hristove ljubavi prema nama. Od sada (engl. prev) moramo prestati da raunamo cenu onoga to rtvujemo za Njega, da postavljamo pitanja o tome koliko mnogo ili koliko malo On oekuje od nas, ili pak ta je to najmanje to moemo rtvovati da bismo dobili svoju nagradu. Naa detinjasta pitanja da li je ovo ili ono greh koji e nam onemoguiti da dospemo u nebo stvarno deluju kao sitniava. Mi sada zaboravljamo da se borimo za nagradu, za zvezde u mojoj kruni, i bivamo zaokupljeni nastojanjem da On bude krunisan kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima. Takva je bila motivacija koja je privlaila rane hriane. Da li je Sin Boji dao sebe za mene, umirui kao zloinac na rimskom krstu, okusivi moju drugu smrt u vidu odbaenosti od Boga? O, morau nadalje da ivim za Njega! Rezultat: divna, nemerljiva pobonost, potpuno liena samoivog legalizma (uporediti 2. Korinanima 5,14.15, 11,23-30). Biti pod zakonom jednostavno je suprotnost pomenutom: ona znai biti obuzet oseajem ja-to-moram-da-uradim ili moram-da-budem-verniji, ili trebalo-bi-vie-da-rtvujem, ili moram-vie-da-itam-Bibliju-i-da-se-vie-molim, ili pak trebalo-bi-vie-da-svedoim, itd. Najdublja pobuda je uvek strah da ne budemo izgubljeni ili nada na nebesku nagradu, ili traganje za veom sigurnou ovde i sada. Tako se motiv pod zakonom za zdravije ivljenje izrodi u traganje za duim, srenijim ivotom kojim bismo bili zadovoljni ovde i sada, umesto da imamo jasniji um i zdravije telo ime bismo sluili Onome koji je umro za nas. Pretpostavite da naiem na privlano iskuenje da uinim preljubu. Ako kaem NE iz straha od herpesa ili AIDS-a, ili iz straha da to ne saznaju pastor ili crkveni odbor ili moji prijatelji, ili moja supruga uinio sam ispravno delo, ali iz pogrenog razloga. To bi bila motivacija pod zakonom. Meutim, ako kaem NE kao to je to Josif uinio u Egiptu Kako bih uinio tako grdno zlo i Bogu zgreio zato to ne mogu da podnesem misao da nanesem sramotu Hristu, da pridodam Njegovom bolu, mene tada podstie nova motivacija; ja sam onda pod blagodau. Jednostavnost opravdanja verom Da li je opravdanje verom samo zakonska izjava koju je Bog dao, udaljen od nas milionima svetlosnih godina? Da li to ima ikakve veze sa naim ljudskim srcem? Kad donesmo odluku da prihvatimo Hrista, da li time stavljamo u pokret nebesku maineriju? Da li se upravo tada nae ime unosi u nebeski kompjuter a naa vena polisa osiguranja stavlja na na raun? Da je tako, ispalo bi da je naa odluka pokrenula proces zakonskog oslobaanja od osude. Tu bi mogao da se provue i neki element ponosa; mi smo zapoeli proces koji je nae spasenje

39

Vilend Mona dobra vest Ako je ne razumete, onda nije Jevanelje 7. poglavlje

uinio delotvornim! Kad doemo na nebo, mogli bismo se hvalisati da smo tu zato to smo se odluili za Hrista. A to je poslednje uporite legalizma koje, ini se, tako teko prepoznaju savesni hriani. Nasuprot tome, Novi zavet ui da se sveti spasavaju zahvaljujui Hristovoj odluci da ih spase. Oni su jednostavno odluili da Mu se ne opiru! U istinskoj veri ne moe biti ponosa ili hvalisanja. Pavle je razumeo kako svi mi uestvujemo u krivici svega sveta, kako su svi ... zgreili, kako smo svi upleteni u Adamov greh. Svi su (podjednako) zgreili (Rimljanima 3,19.23; 5,12). Tako je smrt prela na sve ljude, jer su svi zgreili. Niko od nas nije roen bolji od bilo koga drugog. Kao to su svi lavovi po prirodi ljudoderi, tako su sva ljudska bia po prirodi u neprijateljstvu s Bogom (engl. prev), a kako je svako ko mrzi svoga brata ovekoubica, automatski smo svi podjednako po prirodi krivi za razapinjanje Sina Bojeg (Rimljanima 8,7; 1. Jovanova 3,15). Tako govori Pavle. Jedan savremeni engleski pisac izraava tu istinu veoma pronicljivo: U osnovi postoji samo jedan greh pobuna ljudske protiv Boje volje. U onoj meri u kojoj je moja volja pobunjenika, ona je u saglasju sa svakim ubistvom, silovanjem ili ugnjetavanjem koji se danas ine u svetu. Moja sopstvena sebina dela koja danas inim, ma koliko neznatna ona meni izgledala, ipak me svrstavaju na stranu onih ija senzacionalna dela svireposti ili poude javno oglaavaju pobunu ljudske volje. Ona me duboko i sauesniki povezuju sa ubicama, varalicama i razvratnicima. I ja sam, ba kao i oni, u pobuni. I ja, poput njih, sluim sebi, moda samo neto opreznije i manje primetno, jer sam osetljiviji od njih na zemaljsku cenu preterivanja u tom pogledu ali koliko Bogu znai ta dodatna svetovna opreznost i vetina prikrivanja? On danas posmatra s neba ljudski rod koji se odluuje za poslunost ili neposlunost. Nema tree mogunosti, nema zone utanja izmeu hvalospeva i huljenja. Svakim svojim postupkom mi ili hvalimo Boga ili na Njega hulimo.1 Meutim postoji i dobra vest u onome to Pavle govori i to na prvi pogled deluje obeshrabrujue. Ba kao to su svi sagreili, nastavlja on, tako se i svi opravdavaju zabadava njegovom blagodau. Nebeska mainerija je ve u pokretu, i to mnogo pre no to vi odluite da sluite Gospodu! Poto je opravdanje zabadava, mora biti da je svako ukljuen; inae, ono ne bi bilo besplatno. Sam Bog je preuzeo inicijativu Hrista je postavio kao rtvu izmirenja njegovom krvlju ... da se pokae njegova pravednost (Rimljanima 3,25). I zapazite da upravo krv vri izmirenje. rtva pomirenja menja neije neprijateljstvo ili otuenost u prijateljstvo. Nije smisleno rei da Hristova rtva treba da umilostivi Oca, zato to nas je On ve toliko voleo da je dao Hrista za nas. Jer Bogu tako omilje svet da je i sina svojega jedinorodnoga dao (Karadiev prevod). Upravo je On poslao Hrista na krst, tako da e Hristos kad bude podignut... privui sve ljude k sebi, kad budu videli njegovu prolivenu krv (engl. prev) (Jovan 3,16; 12,32). Niti ima smisla rei da ta krv vri pomirenje za avola, ili da ga ona potkupljuje da bi postao dobar. On je jo uvek na neprijatelj. Ko onda biva izmiren tom krvlju? Neki govore da je u pitanju hladni legalistiki manevar zakon je zadovoljen ili pravda biva umilostivljena. No, ma koliko tano bilo to legalistiko shvatanje, dobra vest nam govori o neem toplom to pokree srca. Zakon ili pravda su apstraktni entiteti, bez srca sa mogunou oseaja. Mi pak imamo srce koje moe da oseti i ima potrebu da bude pomireno. Mi bivamo izmireni, podstaknuti pogledom na tu krv. Kad grenik prestane da se opire i dopusti da mu krst omeka srce, on se miri sa Bogom, a to znai da biva promenjen. Sada dolazi do opravdanja verom. To je proces koji ga ini potpuno
1

H. Blamires, The Will and the Way str. 60-63.

40

Vilend Mona dobra vest Ako je ne razumete, onda nije Jevanelje 7. poglavlje

poslunim Bojem zakonu. U prolosti, on je bio neposluan i sebian. Jo uvek ima grenu prirodu, ali sada deluje vera i on ne zadovoljava sebine nagone. On ih razapinje. On vie nije sebian. Nema vie ni primisli o nagradi za sebe. Prethodno rob sebinom strahu i grehu, sada robuje Hristovoj ljubavi i pridruuje se Pavlu govorei: Ljubav Hristova nagoni nas (engl. prev). Eto to znai biti pod blagodau. On pobeuje kao to je Hristos pobedio. Delo koje se ostvaruje putem opravdanja verom a) Ono ini da vernik postane posluan Bojem zakonu, ali ne iskorenjujui njegovu grenu prirodu, nego osposobljavajui ga da odnese pobedu nad njom. Sveto pismo kae da Bog opravdava bezbone (Rimljanima 4,5). To ne znai da On zatakava grenikova zlodela, da bi se ovaj mogao uraunati u pravednike iako je u stvari nepravednik; to znai da On ini da ovek izvruje zakon (Rimljanima 2,23; Jakov 4,11). Kad Bog bezbonu osobu proglasi pravednom, ta osoba postaje posluna. I to ne samo spolja tako to se njeno ponaanje saobraava zakonu, dok unutranjost srca ostaje zla. Srce se miri sa Bogom! Otuda nema uzvienijeg stanja od stanja opravdanja. Ono ini sve to Bog moe da uini za oveka koji sam po sebi ne moe postati besmrtan, jer se to ostvaruje samo prilikom vaskrsenja. Naravno, vera i potinjavanje Bogu neprestano su prisutni kako bi se zadrala pravednost da bismo ostali posluni. Re Boja koja govori o pravednosti proizvodi pravednost. Kada grenik veruje u tu re i prima je u srce verom, pravednost Boja poinje da donosi rod u njegovom ivotu. A poto iz srca izlazi ivot, sledi da taj novi ivot biva na taj nain iznedren u njemu, a to je ivot poslunosti u odnosu na Boje zapovesti. Posveenje je doivotni proces duhovnog rasta i sazrevanja, ali nam nikada ne daje pravo na nebo. To pravo pripada i dalje opravdanju verom; saobraavanje je posveivanje. b) Spasonosna vera je mona Uobiajena definicija vere je poverenje, pouzdanje, uvebavanje sopstvene volje da se dri obeanja o sigurnosti. Mi verujemo policiji zato to se bojimo da hodamo ulicama bez nje; uzdamo se u banke jer ivimo u strahu gde da sakrijemo svoj novac; imamo poverenja u osiguravajue drutvo zato to se plaimo da nam kua ne izgori a kola se pretvore u olupinu. U svakom ovom primeru, pouzdanje poiva na unutranjem strahu od linog gubitka. Da li je vera u Hrista isto tako usmerena na sopstvenu linost? Ne novozavetna vera. Kad su apostoli eleli da govore o svom pouzdanju, oni su imali na raspolaganju grke rei da izraze tu ideju: peitho ili elpizo. Meutim, oni nikada nisu pomeali veru sa poverenjem usmerenim na sebe.2 Za njih je vera predstavljala zahvalnost ljudskog srca za velianstvenu ljubav otkrivenu na Hristovom krstu (Jovan 3,16; Galatima 5,6, itd). Razume se, vera ukljuuje element pouzdanja, ali to je samo deo kolaa, ne ceo. Nema ni trunke sebinosti kad je re o iskrenoj veri! c) Istinsko opravdanje verom nema smisla ako je odvojeno od razumevanja proetog zahvalnou da nam je Hristos priao toliko blizu. Prvi apostoli jasno su shvatali kako je Hristos uzeo na sebe nau prirodu. Ali u vekovima koji su usledili, neki ljudi koji su se suprotstavljali dobroj vesti nastojali su da Ga prognaju daleko od nas, da uklone Njegovo genetsko naslee nae prirode. Rimokatolika dogma o bezgrenom zaeu tei da Ga udalji od nas izjavljujui da je Njegova majka, Devica Marija bila odvojena od ljudskog roda.3 (O tome emo podrobnije raspravljati u 10. poglavlju).
2 3

Grka re za veru glasi pistis , a glagol imati vere je pisteuo. Uporediti Fulton Sheen, The World s First Love, (New York: McGraw-Hill, 1952), str. 10.

41

Vilend Mona dobra vest Ako je ne razumete, onda nije Jevanelje 7. poglavlje

Jadna pala ljudska bia ne nalaze snage u sopstvenom telu koja bi ih osposobila da dre Boji zakon. I tako Bog pripisuje vernicima Hristovu pravednost, koji je bio u obliju grenog tela tako da bi se pravednost koju zakon zahteva mogla ispuniti u njihovom ivotu (Rimljanima 8,3.4). Hristos je uzeo na sebe ovekovu prirodu, a pripisae i dodeliti sopstvenu pravednost onima koji veruju, to jest, koji cene Njegovu rtvu. Jedinstvo sa Hristom na taj nain postaje vie od puke teoloke formule. Novozavetno opravdanje verom daje nadu beznadenima, jaa slabe, i daruje ivot onima koji su mrtvi u grehu. Ali, da ova istina ne padne sluajno u zabludu rimokatolikog gledita koje tvrdi da je opravdanje zasnovano na zaslugama, da sebe moemo uiniti pravednim? Ta dva gledita se toliko razlikuju kao no i dan. (Raspravu o tim suprotnostima nai ete u Dodatku.) Veno jevanelje iz Otkrivenja 14 probija vekovnu maglu katolicizma, pravoslavlja i protestantizma i ini da jasnije sagledamo suncem obasjanu novozavetnu istinu. Kako dobra vest proima boansku poruku Takozvano jevanelje bez dobre vesti predstavlja falsifikat. Osnovna tema apostolske poruke je radosna vest (videti Dela apostolska 13,32-34). Ona ljudima nije pruala lano obeanje o uzdanju u sopstveno iskustvo. Sutina njihove vesti bila je koliko je Bog veran, poverenje u Njega. (Videti Rimljanima 8,26-39, na primer) Na problem je naa udaljenost od Boga usled nae krivice i iskrivljenog vienja Njegovog karaktera. Nevolje i razoarenja bude loa oseanja. Zato On ne ini vie da bi nam pomogao? Pavle se usrdno moli: Pomirite se s Bogom, verujte istinu o Njegovom karakteru, dopustite da vas Hristova krv opere da biste bili isti, izleite se od neprijateljstva i neka se ukloni vaa krivica (2. Korinanima 5,20). Tada vera moe stupiti u akciju, inei mona dela pravednosti u vaem ivotu. Sada je vreme da pristupimo dakle slobodno prestolu blagodati gde emo sigurno nai blagodat za vreme kad nam zatreba pomo, zato to je i na Spasitelj osetio tu potrebu u vreme nevolje (videti Jevrejima 4,14-16). Isto iskuenje koje pritiska vas, dotie se i Njega. Njegove rane su uvek svee, i On svagda ivi da bi posredovao za vas. Bez obzira koliko sotona ratovao protiv nas, napadajui nas tamo gde je telo najslabije, mi moemo boraviti u senci Svemonoga, i posedovati puninu Boje snage. Kako to da se sunce ne pomera sa svog mesta? Dri ga mona re Spasiteljeva, inei da ono nastavlja svojim uobiajenim putem. A ta ista sila treba da dri i vernika u Isusu. Stoga naglasak jevanelja nije na onome to mi moramo uiniti da bismo bili spaseni, nego na injenici da moramo verovati. A u ta moramo verovati? Uvek u dobru vest. Postoji posebna sila sadrana u pratanju. Mi stiemo vrlo malo samopotovanja ako nam Bog samo prata. Kada bi sve to On ini za nas bilo da oprosti ili opravda nae grehe, mi bismo i dalje morali nositi prljavtinu duboko u svojoj dui. Ali se krv (novog) saveza ... prolila za mnoge radi oprotaja grehova. Oni treba da budu izbrisani. Istinski oprotaj ini vie od pratanja. On e nas oistiti od svake nepravednosti (Matej 26,28; Dela apostolska 2,38; 3,19; 1. Jovanova 1,9; 2,1.2). Boje pratanje nije samo sudski akt kojim nas On oslobaa od osude. To nije samo pratanje za greh, nego popravljanje od greha. Veina njih koji su itali sledei odlomak itali su ga unazad, ime su dobru vest pretvorili u lou vest: Jer telo udi protiv Duha, a Duh protiv tela; ovo se jedno drugom protivi, da ne inite to biste eleli (Galatima 5,17). Opta je pretpostavka da Pavle tu kae da vi nikada ne moete zaista initi dobre stvari koje biste eleli da inite, ak i uz pomo Duha. Ali zapazite da u ispravnom kontekstu Pavle 42

Vilend Mona dobra vest Ako je ne razumete, onda nije Jevanelje 7. poglavlje

govori da je Boja sila toliko jaa od sile tela da vi ne moete initi zle stvari na koje vas podstie vaa grena priroda. Prethodni stih pojanjava tu povezanost i ui nas fantastino dobroj vesti: Nego velim: ivite u Duhu pa neete izvriti poudu tela. A sledei stih dalje naglaava dobru vest: tavie, ako li vas Duh vodi, niste pod zakonom. Jo bolja vest: narod spreman za Hristov dolazak Postoji zaista jedan aspekt jevanelja koji je poslednjih godina doivljavao suprotstavljanje irokih razmera. Sama mogunost postojanja jednog naroda koji pobeuje svaki greh tako da mogu biti spremni za Hristov dolazak bila je priguivana, pa ak opovrgavana i ismejavana. esto je prikazivana kao jeres perfekcionizma. No Biblija je jasna: Jer se pokaza Boja blagodat, spasonosna za sve ljude, koja nas odgaja da se odreknemo bezbonosti i svetskih udnji, da ivimo razborito i pravedno i pobono na ovom svetu, oekujui blaenu nadu i slavan dolazak velikoga Boga i Spasitelja naega, Isusa Hrista, koji je dao samoga sebe za nas, da nas izbavi od svakoga bezakonja i oisti sebi narod koji mu pripada, koji revnuje za dobra dela. Otkrivenje upotpunjuje tu blaenu nadu opisujui narod koji ide za Jagnjetom kuda ono ide... Neporoni su (Titu 2,11-14; Otkrivenje 14,4.5). Sveto pismo ui da oni koji oekuju tu blaenu nadu istinski, a ne prividno, dre Boje zapovesti i veru u Isusa (Otkrivenje 14,12). Taj slavan rezultat bie ostvaren zahvaljujui pravednosti kroz veru, a ne putem programa usmerenog na sopstvena dela. Skriveno u jednom prilino nerazgovetnom tekstu Biblije nalazi se obeanje dobre vesti koje e se svakako ispuniti: Do dve tisue i tri stotine dana i noi; onda e se svetinja oistiti (Danilo 8,14). Proireno i dopunjeno porukom iz poslanice Jevrejima u Novom zavetu, ovo proroanstvo opisuje posebno delo nebeskog Prvosvetenika na kosmiki Dan pomirenja, u dane glasa sedmoga anela, kad on bude zatrubio (Otkrivenje 10,7; videti Jevrejima 8,9.10). To ienje svetinje predstavlja delo koje je otpoelo 1844. godine, na kraju pomenutog prorokog perioda. Popularno shvatanje pravednosti kroz veru ne zna nita o ienju nebeske Svetinje, nita o stvarnom Danu pomirenja. Ta ideja o posebnoj pripremi srca za Hristov povratak je nejasna, ako se uopte shvata. Novozavetna jevaneoska vest vidi uspeno razreenje velikog vekovnog sukoba izmeu Hrista i sotone. Gospod pronalazi jedan narod voljan da u potpunosti sarauje s Njim u ovim poslednjim danima. Dobra vest glasi da Hristos kao nebeski Prvosvetenik isti svoju Svetinju. Nije na posao da to inimo. Naa uloga je da saraujemo s Njim, da Mu prepustimo da On to uradi, i da prestanemo da ometamo Njegovog Svetog Duha koji neprestano deluje kako bi nas odvojio od sebinosti i greha i pripremio narod za Njegov skori povratak.

43

Osmo poglavlje

TA JE HRISTOS OSTVARIO NA KRSTU


Kad je Hristos umro na krstu, da li je On samo obezbedio neto to bi se moglo uiniti za nas, ukoliko mi najpre uinimo svoj deo? Ili je On zapravo uradio neto za sve ljude? Sada moramo ponovo baciti pogled na taj udesni krst i zapaziti neto to neprijatelj naih dua eli da previdimo. Da, Hristos je sasvim izvesno uinio neto za svaku ljudsku duu, vie od samog obezbeivanja takve mogunosti. Biblija nas esto uverava da je On rtva pomirenja za nae grehe, ne samo za nae nego i za grehe celoga sveta (1. Jovanova 2,2). Poto su svi... sagreili, tako se i svi opravdavaju zabadava (Rimljanima 3,23.24). Jer Bog je u Hristu pomirio svet sa sobom, ne uraunavajui im njihove prestupe (2. Korinanima 5,19). Isus je doao da bi za sve okusio smrt (Jevrejima 2,9). Njegovim pravednim delom dolo je na sve ljude opravdanje koje ivot donosi (Rimljanima 5,18). Opte je shvatanje da Hristova rtva obezbeuje samo mogunost spasenja, to jest, da ne ini nita za oveka ukoliko on najpre sam neto ne uradi i prihvati Hrista. Prema toj popularnoj ideji, Isus stoji u pozadini, skrtenih boanskih ruku, ekajui da grenik odlui da prihvati. Drugaije reeno, spasenje je nebeski proces koji ostaje nitavan sve dok mi ne preuzmemo prvi korak. Slino maini za pranje vea u nekom servisu sa samousluivanjem, obezbeena je mogunost, ali samo to. Maina ne ini nita za nas dok najpre ne ubacimo novie. Ovo zvui razumno jer objanjava, ali povrno, zato su mnogi izgubljeni. Nasuprot tome, jevanelje koje Pavle objavljuje blista iz naih prethodno navedenih tekstova: (a) Hristos nije ograniio svoju rtvu, jer okusivi za sve smrt, On je umro drugom smru svakog oveka. (b) Kako su svi... sagreili, tako se svi opravdavaju zabadava njegovom blagodau. To je zakonsko opravdanje, kao to emo uskoro videti. (c) posredstvom Hristove rtve, Bog ne pripisuje svetu njegove prestupe. On ih je, umesto svetu, pripisao Hristu. Otuda nijedna izgubljena osoba nee pretrpeti drugu smrt sve do trenutka posle konanog suenja, a ta smrt e usledi tek po drugom vaskrsenju (videti Otkrivenje 2,10; 20,614). I zbog toga moemo iveti ve sada. On je otkupio sam na ivot. (d) Sav svet je otkupljen, samo kad bi to znao i prestao da se opire blagodati Bojoj. Svaki ovek duguje svoj fiziki ivot, ak i ovaj zemaljski ivot i sve to ima i jeste, Onome koji je umro za sve. Bez obzira da li je neko svetac ili grenik, ako jede svoju svakodnevnu hranu, hrani se Hristovim telom i krvlju. To znai da je krst sa Golgote utisnut na svakoj vekni hleba. On se ogleda u svakoj izvorskoj vodi. Kad grenik vidi tu istinu i srcem ceni njenu stvarnost, on doivljava opravdanje verom. To je, stoga, daleko vie od zakonske izjave o oslobaanju, jer je uinjeno na krstu za sve ljude. Opravdanje verom ukljuuje promenu srca. To je isto kao i pratanje. A novozavetno pratanje je vie od samog oprotaja. Grka re za pratanje znai ukloniti greh iz srca, izleiti se od greha1. Kako opravdanje verom funkcionie Re je o tome kako vernik koji upranjava istinsku veru postaje iznutra i spolja posluan svim Bojim zapovestima. Samo ga je Hristos spasao i opravdao, ali njegova vera se odazvala i radi kroz ljubav.To je novi princip koji proima svaki kutak ljudskog srca, zarobljavajui
1 Uporediti Matej 1,23 i 26,28. Isus kae da se Njegova krv proliva radi oprotaja grehova. Ovde je u pitanju neto vie od pratanja uklanjanje greha. Grka re za pratanje upotrebljena u Novom zavetu znai uklanjanje.

44

Vilend Mona dobra vest ta je Hristos ostvario na krstu 8. poglavlje

svaku misao za poslunost Hristu (tako da) poslunost bude potpuna (2. Korinanima 10,5.6). Takva vera, ukoliko nije ometana ili iskvarena zabludom, poee u trenutku kad grenik odlui da se odazove, a zatim e rasti da bi postala tako zrela i mona da pripremi narod za Hristov povratak. To je ono veno jevanelje koje nalazimo u Otkrivenju 14,6-14 i koje se objavljuje celom svetu upravo pred Isusov dolazak. Da li to znai da e svi biti spaseni? Ne, nee svi biti spaseni. Ali razlog je dublji od onog da izgubljeni nisu bili dovoljni mudri ili hitri da preuzmu inicijativu. Oni e se zapravo opirati spasenju i odbaciti to spasenje koje im je ve zabadava dato u Hristu. Bog je preuzeo inicijativu da spase sve ljude, ali ljudska bia imaju mo, slobodu volje, da spree i stave veto na ono to je Hristos ve ostvario za njih i da odbace ono to je stavljeno u njihove ruke. Ipak, bie i takvih - meu ostatkom - koji e odgovoriti svim svojim srcem. Hristos e videti trud due svoje i nasitie se; pravedni sluga moj opravdae mnoge svojim poznanjem (Otkrivenje 12,17; Isaija 53,11). Mi moemo negovati svoju otuenost od Boga i mrnju prema Njegovoj pravednosti sve dok pred sobom ne zatvorimo vrata neba. To je tuno. Ali nije neophodno. Prema jevaneoskom konceptu, oni koji se spasavaju na kraju bivaju spaseni zahvaljujui Bojoj inicijativi; oni koji su izgubljeni izgubljeni su sopstvenom inicijativom. I dar vere se dodeljuje svakom oveku, ba kao to je Hristos dao sebe svakom oveku (Rimljanima 12,3). ta onda moe spreiti svakog oveka da bude spasen? Odgovor glasi: nita, izuzev injenice da se svi ljudi nee drati vere koju im je Bog dao. Kad bi je se svi drali, svi bi bili spaseni. Proizilazi da nema ni najmanjeg razloga da svi koji su ikada iveli ne budu spaseni i dobiju veni ivot, sem ukoliko ga ne budu eleli. Hristos je umro za sve. No, mnogo njih s prezrenjem odbija dar koji im se besplatno nudi. Prema Isusu, jedini greh zbog kojeg neko moe biti izgubljen jeste taj to ovek ne ceni i ne prihvata Njegovu blagodat. I upravo je to neverstvo kad je neko uzalud dobije. Ko ne veruje ve je osuen... A ovo je sud: svetlost je dola na svet, a ljudi zavolee mrak vie nego svetlost (Jovan 3,17-19). Kako to moe biti da je krst utisnut na svakoj vekni hleba, i da ak grenici koji ne veruju uivaju dar ivota zahvaljujui Hristovoj rtvi? Kao Jagnje zaklano od postanja sveta, On je zaista obasjao ivot... jevaneljem (Otkrivenje 13,8; 2. Timotiju 1,10). Ljudski rod je bio toliko unien u doba Rimske imperije da bi oveanstvo konano unitilo samo sebe da se u tom trenutku nije pojavio Isus kad je dola punina vremena (Galatima 4,4). ak i bezboni ljudi danas svaki svoj sledei udisaj duguju Hristovom krstu, iako to ne znaju. Niko ne moe doiveti trenutak radosnog smeha sem ako ga ve nije platio Onaj na kome kazna bee... naega mira radi i ijom se ranom... iscelismo (Isaija 53,5) To je jo jedan nain da se kae da je On za sve ljude doneo ivot, podnevi da Mu se pripiu njihovi prestupi, a za one koji veruju i cene Njegovu rtvu na krstu, On takoe donosi besmrtnost (2. Timotiju 1,10). Pavle se raduje velianstvenom delu koje je Hristos ostvario na krstu: Kao to je za jedan prestup dola osuda na sve ljude, tako je i jednim pravednim delom dolo na sve ljude opravdanje koje ivot donosi (Rimljanima 5,18). To je toliko zapanjujua tvrdnja da su ljudi vekovima raspravljali u vezi s njom. Tumaena je na etiri razliita naina: a) Kalvinistiko gledite podrazumeva da Pavle nije ba tako mislio besplatan dar opravdanje koje ivot donosi dobijaju samo izabrani, a ne svi ljudi. Ili, oni koji nisu izabrani toliko su nevani da se i ne ubrajaju u sve ljude. No, sam tekst negira takvo gledite. b) Univerzalistiko gledite istie na osnovu ovoga shvatanje da e na kraju svi ljudi biti spaseni. Ali, Biblija esto jasno govori da e na kraju neki odluiti da ostanu izgubljeni. c) Popularno arminijansko stanovite takoe podrazumeva da Pavle nije ba tako mislio besplatan dar, opravdanje koje ivot donosi ne dobijaju svi ljudi. Hristos je samo 45

Vilend Mona dobra vest ta je Hristos ostvario na krstu 8. poglavlje

obezbedio mogunost tako da se to moe eventualno dogoditi, ukoliko ali ne i pre nego oni sami uine neto ispravno. Dok oni ne aktiviraju nebeski proces, nita se ne dogaa. Maina za pranje vea u servisu sa samoposluivanjem je samo jedna mogunost, ali zahteva novie. Ovo verovanje je iroko rasprostranjeno, jer povrno objanjava zato e mnogi biti izgubljeni oni nisu preuzeli inicijativu da ubace novie u mainu. Meutim, takvo shvatanje je u suprotnosti sa onim to je Pavle kazao. d) Pavlovo sopstveno gledite predstavlja daleko bolju dobru vest. On to tano ovako kae: Hristos kao poslednji Adam ukinuo je sve zlo koje je prvi Adam poinio. Ba kao to je sigurno da su svi ljudi osueni Adamovim grehom, isto je tako sigurno i da se svi ljudi zakonski opravdavaju Hristovom rtvom. On je ve okusio smrt za svakog oveka. On je rtva pomirenja za grehe celog sveta. Niko ne bi mogao oekivati sledei udisaj ukoliko njegovi gresi ve nisu pripisani Hristu, jer niko, bio on svetac ili grenik, ne bi mogao da ponese sopstvenu punu krivicu ni za trenutak, a da ostane iv. Meutim, ljudsko neverovanje moe ponititi opravdanje koje je ve izvreno za nas. Dakle, Hristos je uinio vie od pukog obezbeivanja mogunosti spasenja koje postaje stvarno jedino ako uspemo da sve ispravno uradimo. Kao to je osuda dola na sve, tako je i opravdanje predvieno za sve. Nova engleska Biblija to sasvim pojanjava: Sudski postupak, koji je usledio posle jednog prekraja, doveo je do osude, ali je in blagodati, koji je usledio posle tolikih zlodela, doveo do oslobaajue presude... Iz toga, dakle, proizilazi da kao to je ishod jednog zlodela bio osuda za sve ljude, tako je ishod jednog pravednog dela osloboenje i ivot za sve ljude (Rimljanima 5,16.18, NEB). injenica da je opravdanje besplatno predstavlja dokaz da nema izuzetka. Kada bi taj dar dobijali samo oni sa posebnim kvalifikacijama, onda to vie ne bi bilo besplatno. U svetlosti krsta, prema tome, ak i zanemarivanje tako velikog spasenja isto je to i njegovo odbacivanje. To je neverstvo. Tako izgubljena osoba samu sebe osuuje pred svemirom i onesposobljava sebe da veno ivi. Ona samoj sebi spreava ulazak u nebo. Istinska dobra vest daleko je bolja no to moemo uopte zamisliti. Nae spasenje ne zavisi od nae vinosti da preuzmemo prvi korak; ono zavisi od naeg verovanja da je Bog imao inicijativu u naem spasavanju. On bira sve ljude za spasenje. okantno je to to Bog trai oveka Nema parabole koja govori da izgubljena ovca mora sama da pronae put povratka do pastira; ali postoji parabola o Dobrom Pastiru koji traga za svojom izgubljenom ovcom. Drevni pagani bili su okirani apostolskim uenjem da Bog ne eka da Ga ovek potrai nego da On ve trai oveka (Luka 15,3-10; 19,10; Jovan 4,23; Rimljanima 10,6-8.10-13). ena u Hristovoj prii nije ekala da joj se izgubljeni srebrni novi sam vrati; ona se dala u potragu i traila ga sve dok nije pronala. Izgubljeni sin vratio se kui samo zato to se seao oeve ljubavi i zato to ga je ta ljubav privukla. Inicijativa je uvek bila oeva, a sin je na to samo odgovorio (videti Luka 15,4-32). Sveto pismo ui da nije na posao da uspostavimo odnos sa Hristom, jer je On prvi uspostavio odnos sa nama. Na posao je da u to verujemo, da to negujemo i cenimo. Niti je sasvim ispravno rei da nae spasenje zavisi od naeg odravanja odnosa sa Gospodom. Dobri Pastir neprestano trai svoju ovcu dok je ne nae (Luka 15,4). Drugim reima, on vie eli da vi budete spaseni nego to vi sami to elite. On se ne umara niti se razoarava kao to je to sluaj sa nama usled naeg neverstva. Vae spasenje zavisi od vaeg verovanja da vas On toliko voli da e odravati taj odnos sem ukoliko Ga ne odbijete. Prestanite da se opirete vostvu i podsticajima Svetog Duha, koji je nazvan Uteitelj. Upravo vas On osvedoava o grehu i nastoji da vas motivie da ga se 46

Vilend Mona dobra vest ta je Hristos ostvario na krstu 8. poglavlje

odreknete. On je pozvan da doe i sedne kraj vas i nikada vas nee napustiti (Jovan 14,16-18; 16,7-13). Naa pobonost je uvek odgovor na Njegovu odlunu, pokretaku i neprestanu ljubav. Drugaije kazano da jevaneosku vest prikaemo veoma jednostavnim reima spasenje zavisi od vere. Na posao nije da se penjemo na nebo ili silazimo u pakao traei Isusa kao da se On skriva od nas, nego da prepoznamo da nas je On pronaao zahvaljujui rei vere koju mi propovedamo (uporediti Rimljanima 10,6-8). ovek bi morao biti veoma tvrdog srca pa da ne kae hvala kad shvati kako ga je Dobri Pastir spasao od uasa pakla ovde i sada, i od druge smrti na kraju. Nemojmo se opirati Njegovom izboru niti ga odbacivati. Kad postavljamo biblijsko pitanje: ta treba da inim da bih se spasao?, moramo dopustiti Bibliji da ona da odgovor. Odgovor nije: ini ovo, ili ini ono, ustani ranije, radi vie na prouavanju i molitvi; vie svedoi; vie rtvuj, postigni vie ciljeva, ovladaj veim brojem metoda; idi na vie seminara. Pravi odgovor glasi: Poveruj u Gospoda Isusa, pa e biti spasen i ti i tvoj dom (Dela apostolska 16,30.31). Biblija ne ui neku jeres. To verovanje je od one vrste koja deluje i isti duu. Klju za reavanje naeg problema jeste da razumemo ta znai verovati. Bilo bi suludo dopustiti sotoni da prisvoji tu pravu re vera kroz svoje flasifikate tako da se mi okrenemo od istinske pravednosti kroz veru i vratimo lukavom programu spasenja delima. Ljudi jo uvek imaju problema sa dobrom veu Zar nam Biblija ne kae da je na posao da traimo Gospoda? Da li su starozavetni tekstovi na temu traite Gospoda u suprotnosti sa novozavetnom parabolom o Dobrom Pastiru koji trai nas? Pogreno je iskrivljavati starozavetne tekstove da bi oni delovali suprotno jasnim Isusovim reima. Isus je doao da otkrije da se blagodat preobilno izli (2. Mojsijeva 21,24; Matej 5,38-42; Rimljanima 5,20). Moramo ovo razumeti ili emo veito iveti u nekoj prikrivenoj formi legalizma. Nema niega u Novom zavetu to navodi na misao da Spasitelj ravnoduno eka da izgubljena ovca nekako potrai put nazad. Kad bi to bilo tako, zar ovca ne bi imala neega ime bi mogla da se hvalie? ak i starozavetni tekstovi koji izgleda odaju takav utisak, ne govore to ako se uzme u obzir kontekst. Pogledajte Isaija 55,6: Traite Gospoda, dok se moe nai; prizivajte ga, dokle je blizu. To zvui kao da Isaija protivrei Isusu! Ali pogledajmo malo bolje. Jevrejska re prevedena kao traiti (darash) ne znai prvenstveno traiti nego obratiti panju na ili pitati o (uporediti njenu upotrebu u 1. Samuilova 28,7).2 Isaija kae: Obratite panju na Gospoda dokle je blizu. Prorok naglaava Njegovu blizinu, a ne udaljenost. Ne postoji nijedna tvrdnja u Bibliji koja Boga prikazuje kako ravnoduno eka da ga Ga mi probudimo iz letarginog sna. Nae traganje uvek predstavlja odgovor srca na Njegovu inicijativu da potrai nas. Istinsko jevanelje daje jedan divan i snaan razlog za sluenje Hristu: Jer Hristova ljubav nas obuzima (engl. prev: nagoni) kad smo doli do ovog zakljuka: jedan je umro za sve, znai da su svi umrli. A on je umro za sve, da ivi vie ne ive sami za sebe, nego onome koji je za njih umro i vaskrsnut bio. Apostoli su propovedali vest osveavajue razliitu od mnogo toga to se danas naziva jevaneljem. Originalni jezik podrazumeva da oni koji osete Hristovu agape ljubav uviaju

Car Saul trai od svojih slugu da mu potrae ili pronau enu koja je medijum. To je re ije je osnovno znaenje traiti. To nije darash. Dalje on kae Mogao bih da odem do nje i da je pitam. To je darash, re koja je prevedena kao traiti u Isaiji 55,6.

47

Vilend Mona dobra vest ta je Hristos ostvario na krstu 8. poglavlje

da je nemogue da nadalje ive sebi. Mi vidimo Spasiteljevu neuporedivu ljubav, a pogled na Njega privlai i potinjava nae srce. Otuenost i pobuna bivaju isceljeni. Sputanje do samog korena isto jevanelje obezbeuje dubok mir, i raste u srcu osloboenom podsvesnog straha koji nas prati od kolevke pa sve do groba. Ponekad bes ili gorina provale poput erupcije iz mranih dubina naeg nepoznatog ja, slino vulkanu za koji smo mislili da je ugaen. Tena lava izbija iz dubokog podzemnog emocionalnog ognja. Ona esto tinja jo od naeg detinjstva, moda od samog zaea kao kod deteta koje shvata da je produkt poude, neeljene trudnoe. Da li i fetus na neki nain osea gorinu svoje trudne majke? Posle roenja, neeljeno dete se moe upitati: Gde je bio Bog kada se to desilo? Ili kod deteta iji roditelji ne shvataju koliko unitavaju njeno ili njegovo samopotovanje iznalaenjem greaka ili pritiskanjem da dete zaradi njihovu ljubav. Mnogi od nas nose ogroman teret krivice i otuenja koji potie od dejih trauma koje ni na koji nain nisu naa greka. Alkoholizam, zavisnost od droge, organska depresija, seksualna unienost, esto nalaze svoj koren u detinjstvu. Neki vele da se i homoseksualnost pokree u tu doba. A postoje i traume usled odbaenosti koje mogu unititi i ivot odraslih, kao to je smrt suprunika, ili jo gore, razvod. Da li jevanelje ima dobru vest za nas? Da opravdanje verom! Ono vam daje mir sa Bogom, kao da nikada niste zgreili, i dalje, kao da se niko nikada nije ogreio o vas. Ono reava problem one duboke, duboke ogorenosti do koje ak ni psihijatri ne mogu da dosegnu. Ono vas osposobljava da oprostite drugima zato to, zahvaljujui blagodati Bojoj u vama, oseate da je njihova krivica i vaa. Moemo ak oprostiti nemarnim roditeljima ili starateljima, onima koji su nam nanosili nepravdu u detinjstvu, ak roditeljima alkoholiarima.3 To je praktino isceljenje za emocionalne rane, koje prodire sve dublje i stapa se sa posveenjem. A daje ga Prvosvetenik koji moe saoseati sa naim slabostima, naom nemoi. (Jevrejima 4,15). Najbolji savremeni prevod za re Prvosvetenik jeste Boanski Psihijatar. On je na dunosti 24 sata dnevno, nikada ne uzima odmor, a toliko je beskrajan da vam posveuje svoju punu panju kao da ste jedini Njegov pacijent.

3 Ovo postaje lake kad se ima na umu da esto oni koji su u detinjstvu bili zlostavljani i sami zlostavljaju decu kad odrastu. Krivica je zajednika: i dete i roditelj je ispoljavaju; dete postaje otac oveku.

48

Deveto poglavlje

MOE LI DOBRA VEST BITI SUVIE DOBRA?


Ovo je ozbiljno pitanje! Konvencionalna hiljadugodinja mudrost sklona je da kae da. Mase su uvek smatrale da je dobra vest neto nemogue. Ovo je oigledno na osnovu injenice da oni obino kreu irim putem koji vodi u propast, a izbegavaju uzan put (put vere) koji vodi u veni ivot (Matej 7,13.14). Isus daje fantastino obeanje: Idite u sav svet i objavite jevanelje svakom stvorenju... A ovi znaci e pratiti one koji poveruju: u moje ime izgonie demone, govorie novim jezicima, zmije e podizati, ako i popiju neto smrtonosno nee im nakoditi. Stavljae ruke na bolesnike i oseae se dobro (Marko 16,15.17.18). Matej daje jo jednu verziju ovih Isusovih rei: Meni je dana sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i nainite sve narode mojim uenicima... I evo ja sam s vama u sve dane do svretka veka. A Jovan dodaje ono to je zapamtio sluajui Gospoda kako govori, a to jo vie iznenauje: Ko veruje u mene inie dela koja ja inim, inie i vea od ovih, jer ja idem k Ocu (Matej 28,18.19.20; Jovan 14,12). Jesu li obeanja suvie dobra da bi bila istinita? Dobra vest glasi da e ona biti ispunjena, bez fanatizma i bez ekstremizma, u slavnoj konanoj vesti koju objavljuje aneo iz Otkrivenja 18,1-4. Ako je Biblija tana, celi svet e biti obasjan slavom jedne mone vesti. Ne bi bilo poteno da se Hristos vrati, a da prethodno svako ne dobije potenu priliku da je uje i da se pripremi za Njegov dolazak. Klju za ispunjenje ova dva obeanja nalazi se u dva znaajna izraza: (a) narod mora propovedati jevanelje, a ne legalizam ili ljudsku filozofiju; i (b) ispunjenje obeanja prima onaj ko veruje u Mene. Ja se naime, ne stidim jevanelja, jer je ono sila Boja na spasenje svakom ko u njega veruje (Rimljanima 1,16). Ko veruje u Mene znai onaj koji ima pravu istinu, istinu koja deluje i preobraava ivot. Drugaije reeno, postoji ogromna sila u istinskom opravdanju kroz veru. Boji narod ne sme ispoljavati nemo pred moralnim i duhovnim poastima koje mue dananje drutvo. Svet se suoava sa bezbroj poremeaja i oboljenja poznatih kao zavisnosti zloupotreba droge, alkoholizam, brana nevernost, seksualni nemoral, korupcija, poremeaji usled opsesivnog uzimanja hrane, i iroko rasprostranjena psiholoka depresija. Stalno i sve vee unitavanje ljudskog duha dovodi milione do stanja u kome mogu biti mentalno nesposobni da razumeju veno jevanelje. Biblija obeava odgovarajuu silu da bi se izalo na kraj s tim traginim potrebama. Ta sila nalazi se u jevanelju. Sveti Duh je obeao da e svojim prisustvom blagosloviti njegovo verno objavljivanje; ali ako se vest iskvari legalizmom ili spiritualizmom tako da na bilo koji nain predstavlja iskrivljavanje istinskog jevanelja, u toj istoj meri biva poniten i blagoslov Svetog Duha. U meuvremenu, Gospod je dao nalog etvorici anela da dre etiri vetra ljudskih strasti dok sluitelje Boga naega ne zapeatimo na elima njihovim (Otkrivenje 7,1-4). Zapeaenje opisano u Otkrivenju je zavrno delo koje e biti ostvareno jevaneljem. Putanje ta etiri vetra je neto vrlo tuno, potpuni krah drutvenog reda, pristojnosti, moralnosti, vernosti, ekonomske i politike sigurnosti. Biblija kae da e to biti Vavilon koji pada u more kao vodenini kamen, kraj venanjima, boinim praznicima, kupovanju, sportovima, materijalistikim orgijanjima, letovanju, senzualnosti (videti Otkrivenje 18). Oko sebe ve vidimo poetak tog konanog nestanka reda i morala. Psiho-kriminalne bande teroriu velike gradove, a policija sve vie biva ometana u svojim naporima da odri ak minimum sigurnosti za graane koji potuju zakon. 49

Vilend Mona dobra vest Moe li Dobra vest biti suvie dobra? 9. poglavlje

Meutim, posebna vest koju objavljuju tri anela iz Otkrivenja 14 jeste veno jevanelje u kontekstu kosmikog Dana pomirenja i ienja nebeske Svetinje. Nebo je zaokupljeno veoma ozbiljnim poslom pripremom za kraj. Poenta je jednostavna: ako Njegov narod bude verno objavljivao istu jevaneosku vest, Gospod je obeao da e uiniti svoj deo u spreavanju eksplozivne moi zla u svetu. Ali ako oni ne budu verno objavljivali vest koja je jedina u stanju da pripremi narod za Hristov povratak, On ne moe zadravati te globalne sile zla spremne da eksplodiraju. Samo objavljivati vest koja priprema ljude za smrt nije dovoljno dobra. To je injeno u svim proteklim vekovima. Mora doi vreme da se propoveda vest koja priprema ljude za Njegov drugi dolazak. Sigurno je da Njegova volja nikada nije bila da Prvi i Drugi svetski rat nanesu toliko patnji i bola u svetu, a ni uase i nasilje tako uobiajene u mnogim zemljama danas. Svet je umirao od gladi za venim jevaneljem i jo uvek gladuje za njim. Postoji izreka da upravo gladne ivotinje ratuju izmeu sebe. Boji je plan da Njegov narod izvri snaan uticaj na svet objavljujui jedinstvenu vest koju Nebo moe u potpunosti da odobri. Oni moraju biti poput malog Davida sa pet glatkih kamenova, koji se suoava sa Golijatom, pa e i oni biti isto tako uspeni. Jevaneoska sila da sprei oluje ljudskih i nacionalnih strasti treba da bude sadrana u samoj vesti, a ne u crkvenim institucijama, budetu, elektronskim stimulansima, vetom reklamiranju ili organizaciji. Kad govorimo o sili, postoji takoe u svetu veliki broj iscelitelja verom i arlatana koji hvataju ljude koristei njihove sebine motivacije. Hristos nas je upozorio da e u poslednjim danima sotona usavriti svoje lukave metode obmanjivanja do te mere da e ak i verni hriani biti u opasnosti da budu prevareni: Jer e se javiti lane mesije i lani proroci, koji e initi velike znake i uda, da zavedu ako je mogue i izabrane (Matej 24,24). Otkrivenje jo opirnije govori o tom scenariju, opisujui ovu silu koja injae velika udesa, tako da i vatru s neba spusti na zemlju pred ljudima. Ona je zavodila stanovnike zemlje udesima koja su joj bila dana da ih ini pred zveri (Otkrivenje 13,13.14). Glavna misao koju Isus hoe da naglasi u svom upozorenju jeste da ta svetska sila (simbolino predstavljena kao zver) nije neka izrazito nehrianska sila kao to su komunizam ili satanizam. Ona tvrdi da je hrianska, vrlo je popularna, te stoga ima ogromnu sposobnost obmanjivanja. A poto sa poslednjim kuanjem nastupa pred sam Hristov povratak, ulozi su visoki. To je lani hristos! Nee biti nekog drugog vremena da ispravimo svoju greku ukoliko dopustimo da budemo obmanuti prvi put. Sada je vreme da se pripremimo za suoavanje sa tom probom tako to emo sa sigurnou znati da smo ukorenjeni u onome to Pavle naziva istina jevanelja (Galatima 2,5.14). Otkrivenje nam govori da e poslednja proba biti povezana sa istinskim razumevanjem Hristovog krsta. I klanjae joj se svi koji stanuju na zemlji, ije ime od postanka sveta nije upisano u ivotnoj knjizi jagnjeta koje je zaklano (Otkrivenje 13,8). Jagnje je simbol raspetog Hrista. Lani hristos e veto koristiti imena i sve to je vezi sa biblijskim Hristom, ali e njegov karakter biti razliit od karaktera Onoga koji je rtvovao sebe za nae otkupljenje. Onaj koji stvarno veruje u Hrista cenie Njegovu ljubav (agape) do te mere da e nestati njegovog sopstvenog ponosa a ispoljie se poniznost. Pavle kae: Ja sam sa Hristom raspet na krstu (Galatima 2,19.20). Rezultat? ovek koji veruje u Hrista rado Mu sve posveuje, i nadalje uiva u poslunosti svim Bojim zapovestima. On ljubi Gospoda iznad svega a blinjeg kao samoga sebe. Tog iskustva nema u slubi lanog hrista. Ponos, samoljublje, oholost i ljubav prema svetu bie odlika falsifikata.

50

Vilend Mona dobra vest Moe li Dobra vest biti suvie dobra? 9. poglavlje

Sotona moe vriti uda pa ak dati svojim sledbenicima svetlosti i mnogo sile, ali ne i slatke ljubavi, radosti i mira. Meutim, postoji dobra vest koja se pomalja iza ove tune istine. Prisustvo falsifikata samo dokazuje da negde postoji ono pravo. Kako silno moe delovati ista jevaneoska vest Gde god su prvi apostoli propovedali, neto se deavalo ili pobuna ili oivljavanje. Razlog zato su oni mogli da preokrenu svet nije bio njihova mudrost ili njihova linost. Sila se nalazila u sadraju njihove vesti. Petrov govor na dan Pedesetnice otkriva izvor njihove sile: oni su shvatili ta pomirenje podrazumeva. Ne samo jevrejske voe, nego svi pripadnici paganskog sveta bili su proglaeni krivim za odbacivanje i ubistvo Sina Bojeg. Pedesetnica je razotkrila zajedniku krivicu celog oveanstva. Neprijateljstvo prema Bogu bilo je preraslo u vrhunski zloin venosti. Apostoli su otvoreno govorili o tome.1 Bilo je to objavljivanje one istine koja je postala katalizator oveanstva. Dar istog Svetog Duha u vidu poznog dada doi e pre sazrevanja zrna, kao to je Pedesetnica predstavljala rani dad koji je izazvao klijanje. Istina jevanelja obavie taj posao (uporediti Galatima 2,14). Neki od ovekovih problema koje je apostolsko jevanelje rezreilo isti su kao ovi koji danas zbunjuju psihijatre i sociologe. Zapazili smo uda u Korintu koja su bila vea od samog fizikog isceljenja (videti 1. Korinanima 6,9-11). Ti isti problemi mue i danas ljudski rod, samo to su postali jo gori. Ti problemi nisu samo povremene moralne omake. Svaki od njih postaje opsesija ili zavisnost sa dubokim korenima. Zavisnici deluju nemono da raskinu lance ropstva. Kako su ti problemi bili reeni u Korintu? Pavle daje odgovor u svom pismu Korinanima: putem vesti o opravdanju verom. Vi ste se oprali, i posvetili, i opravdali imenom Gospoda Isusa. U vreme paganske Rimske imperije vladala je zastraujua moralna izopaenost. Graani i robovi bili su tako estoko svirepi da su uivali u posmatranju ljudskih bia kako se bore na smrt sa divljim ivotinjama ili jedni protiv drugih. to je bilo vie krvi, to je bilo zabavnije. Prostitucija je bila posveena kao deo religije. Ali zahvaljujui objavljivanju jevanelja, blagodat (se) preobilno izli te je vladala pravednou za veni ivot (Rimljanima 5,20.21). Povest o krstu doticala je tajnovite izvore skrivene duboko u srcu Jevreja i neznaboaca i podsticala Bogom dane sposobnosti o kojima ljudi nisu ak ni sanjali. Vest je stavila pod blagodat ljude koji su bili okovani svim oblicima kompulsivnih greha, ukljuujui greh pederastije (homoseksualni nain ivota). Sada ih novi podsticaj okiva da se svojevoljno i rado veu za Hrista. Rezultat je bio uspean. Greh nee vie imati vlasti nad vama, rekao je Pavle, niste, naime, vie pod zakonom nego pod blagodau (Rimljanima 6,14). Od 1956. godine Ameriko medicinsko drutvo govori da su alkoholizam i ostale zavisnosti bolest. Pobornici ove teorije istrauju skrivene bioloke ili hormonalne nedostatke u hemiji tela, nadajui se da e pronai lek koji bi izleio takvu bolest. Samo leenje od alkoholizma kota preko 1 milijarde dolara godinje, a esto je nedelotvorno. Postoje svakako fizioloki ili hemijski inioci ukljueni u razvoj zavisnosti, ali prema Bibliji, prevashodni poetni uzrok je neki grean, sebian izbor na bilo kom planu. Jedan tim psihofarmakologa i psihijatara sa Univerziteta Kolumbija izvetava da je istorija depresije glavni predznak zavisnosti. Ljudi koji imaju muke da ostave cigarete uglavnom potvruju povezanost izmeu depresije i zavisnosti od nikotina. ene su sklonije depresiji od mukaraca, kae dr Aleksander Glasman sa Kolumbije, sugeriui da depresija moda lei u korenu raznih zavisnosti. ene takoe tee ostavljaju cigarete.

Dela apostolska 2,23-37. Re corporate (zajedniki) odnosi se na ljudski rod kao jedno telo.

51

Vilend Mona dobra vest Moe li Dobra vest biti suvie dobra? 9. poglavlje

Depresija je psiholoki termin koji odgovora biblijskom izrazu neverstvo. Potreban lek? Neto mnogo jae od farmaceutskih sredstava: biblijska vera. Koju istinu naglaava vest o blagodati? Apostolska vest o blagodati objavljivala je ono to se esto zanemaruje ili osporava unutar dananje Crkve istinu o Hristovoj ljudskoj prirodi koja je bila jednaka naoj, a ne razliita od nje. Ono to je upeatljivo delovalo na te ljude bila je stvarnost bliskog dolaska Bojeg Sina, koji je uzeo njihovu prirodu i bio kuan kao i oni, patio umesto njih, prihvatio njihovo siromatvo da bi im mogao dati svoje bogatstvo, koji je pobeivao u njihovim iskuenjima ali sa istom opremom koju su oni imali. Hristos nikada nije bio depresivan, ali nas Biblija uverava da je bio kuan kao i mi (Jevrejima 4,15). Pavle je podseao Korinane na ono to su nauili od njega: Jer vi znate blagodat Gospoda naega Isusa Hrista, da je on, budui bogat, postao siromaan vas radi, da se vi obogatite njegovim siromatvom (2. Korinanima 8,9). Bila je to sila koja je obuzela ljudska srca kao nita drugo u celokupnoj ranijoj istoriji. Tu se vidi kako je veina beznadenih zarobljenika pronala osloboenje. Drugaija stvarnost krila je sebi put do najdubljih dubina ljudske svesti kao duhovna katarza. Javljalo se novo oseanje samopotovanja koje nita nije moglo da uniti. isto jevanelje uradie to isto delo danas. To je razlog zato linost govornika ili hijerarhijski pritisci nemaju takvu silu. Ta sila je sama vest. Nije potrebno rei da se Hristov neprijatelj suproti takvom otkrivenju, eli da ga potisne i uskrati ovom svetu. On je odluan da nas natera da poverujemo kako je njegov mudri pronalazak greh nepobediv. Boji plan za Njegov narod Boje srce ezne za svim optereenim sotoninim zarobljenicima danas u svetu. Hristos je platio cenu za njihovo osloboenje, a ipak milioni, da, ak milijarde ljudi praktino ne znaju za Njegovo delo Prvosvetenika u nebeskoj Svetinji. On se mora osloniti na svoj narod da bi objavio i prikazao tu jedinstvenu vest i oslobodio ljude sotoninog stiska. On je obeao da e oni biti kanal preko kojeg e se Njegova izobilna blagodat prenositi svetu. To je blagodat vea od one kako je shvataju ljudi bez saznanja o posebnoj Hristovoj slubi ienja Svetinje: I posle u izliti duh svoj na svako telo... I svaki koji prizove ime Gospodnje spae se. Jer e na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao to je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod (Joilo 2,28.32; Dela apostolska 2,17). Jer e se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao to je more puno vode (Avakum 2,14). Jer mi nemamo prvosvetenika koji ne moe saoseati sa naim slabostima, nego je on u svemu bio iskuan slino nama izuzev greha. Pristupajmo, dakle, slobodno prestolu blagodati, da primimo milost i naemo blagodat kad nam zatreba pomo (Jevrejima 4,15.16). I zakle se onim koji ivi u sve vekove... (da) e se u dane glasa sedmog anela, kad on bude zatrubio, svriti tajna Boja, kao to je objavio svojim sluiteljima prorocima... I sedmi aneo zatrubi... I doe gnev tvoj i vreme mrtvih da im se sudi... I otvori se hram Boji na nebu i pokaza se koveg njegovog saveza u njegovom hramu. 2

2 Otkrivenje 10,6.7; 11,15.18.19; koveg zaveta ukazuje na drugo odeljenje nebeske Svetinje, gde Hristos slui u stvarnom Danu pomirenja.

52

Vilend Mona dobra vest Moe li Dobra vest biti suvie dobra? 9. poglavlje

Posle ovoga videh drugog anela kako silazi sa neba, koji je imao veliku vlast, i zemlja bi obasjana njegovom slavom... I uh drugi glas sa neba kako govori: iziite iz njega (Vavilona), narode moj, da ne budete uesnici u njegovim gresima i da ne primite od njegovih zala (Otkrivenje 18,1.4) Zapazite re koji je imao veliku vlast. U izvornom jeziku, to je ista re koju je Isus upotrebio kad je kazao svojim uenicima: Meni je dana sva vlast na nebu i na zemlji. Sada, u vreme Njegovog zavrnog dela pomirenja, On je konano u stanju da prenese tu vlast svom narodu na Zemlji tako da Njegovim imenom budu ovlaeni da ine velika dela koja je On inio dok je bio na Zemlji. Svet treba da bude obasjan putem jasnog, neiskvarenog, neizopaenog objavljivanja Njegove dobre vesti, a ne tako to e biti impresioniran fizikim udima. isto, istinsko jevanelje o Bojoj blagodati tako je silno delovalo na Pavla da je on ustanovio da je nemogue da nastavi da ivi sebi. Ono ga je uinilo novim stvorenjem. To to se pomirio sa Bogom, to je bila uklonjena nevidljiva prepreka koja je stvarala tamu u njegovoj dui i ivotu, predstavljalo je potpunu radost. Krst ga je zauvek obuzeo, i on nas moli da ne gledamo u krst sa dosadom: A kao njegovi saradnici opominjemo vas da ne primite naprazno blagodat Boiju (2. Korinanima 5,14-6,1). Jedinstvena vest o opravdanju verom koju Gospod alje poinje da u savremenom ljudskom srcu stvara istu nesebinu predanost koja je mnogo godina ranije pokretala Pavla. Uronimo u Pavlovu vest blagodati tako da osetimo kako nas zapljuskuju ti jevaneoski talasi: Jer obeanje Avramu i njegovom potomstvu da e on biti naslednik sveta, nije dolo posredstvom zakona, ve posredstvom pravednosti u veri... Zato se kae od vere, da bude po blagodati, da obeanje bude sigurno svemu potomstvu... onome od Avramove vere; on je otac svima nama... Posredstvom Gospoda naega Isus Hrista... verom (smo) doli do ove blagodati u kojoj stojimo... Mnogo se obilnije izlila na mnoge blagodat Boija i dar u blagodati jednoga oveka, Isusa Hrista... Mnogo e pre oni, koji primaju izobilje blagodati i dara pravednosti, carovati u ivotu posredstvom jednoga, Isusa Hrista... Gde se pak greh umnoi, onde se blagodat preobilno izli da bi, kao to se greh zacario u smrti, tako i blagodat carovala pravednou za veni ivot posredstvom Isusa Hrista, Gospoda naega... Da ostanemo i dalje u grehu da bi se blagodat umnoila? Daleko od toga! Kako emo mi, koji smo umrli grehu, i dalje u njemu iveti...? Greh nee vie imati vlasti nad vama; niste, naime, vie pod zakonom nego pod blagodau (Rimljanima 4,13.16; 5,1.2.15.17.20.21; 6,1.14.15) Ne smemo pokuavati da preraujemo ono to je Pavle napisao i primoravati ga da ui ljude bespomonom legalizmu nastoj-jo-vie-da-bude-dobar, pokuaj-da-ne-grei. Ma koliko to nama danas moglo izgledati zapanjujue, on govori da se sila greha slama blagodau. Zapazite ta taj odlomak u stvari podrazumeva. a) Pravednost kroz veru nije hladna teologija. To je sluba blagodati. b) Vera obezbeuje pristup toj blagodati, to jest, kad srce ceni Boju ljubav, to otvara vrata ka nadi i slavi. Ovde ima dovoljno razloga za samopotovanje.

53

Vilend Mona dobra vest Moe li Dobra vest biti suvie dobra? 9. poglavlje

c) Mnogo se obilnije izlila na mnoge blagodat Boija i dar u blagodati... Svi koji odlue da udiu ivotodavnu atmosferu blagodati bie ivi i uzrastati do visine ljudi i ena u Hristu Isusu. d) Blagodat je vea od naeg greha. (To je pravo udo!) e) Ako ovek u nju veruje i ako je prihvata, blagodat vlada u ivotu kao car. f) Izobilna blagodat onemoguuje da vernik nastavi da ivi u grehu. Opsesije, robovanje zlim navikama, otuenost, bivaju razoruani. g) Blagodat na taj nain namee novu vrstu robovanja koje predstavlja beskrajni podsticaj u ostvarivanju svetosti ivota. Kako moete biti sigurni da ste obuhvaeni tom blagodau? Nijedna ljudska dua, na celom svetu, nije izostavljena. Pogledajte kako sluba blagodati dosee do svake ljudske due: Jer se pokaza Boja blagodat, spasonosna za sve ljude koja nas odgaja da se odreknemo bezbonosti i svetskih elja, da ivimo razborito i pravedno i pobono u ovom svetu, oekujui blaenu nadu i slavan dolazak velikog Boga i Spasitelja naega Isusa Hrista, koji je dao samoga sebe za nas, da nas izbavi od svakog bezakonja i oisti sebi narod koji mu pripada, koji revnuje za dobra dela (Titu 2,11-14). A svakome od nas dana je blagodat po meri Hristovoga dara (Efescima 4,7). Pregledajmo ove bisere: a) Sveti Duh daje svim ljudima izrazit oseaj dobrote i milosti Boje, kucajui i traei da ue u svako oajno, depresivno, svetovno srce, a takoe u srca koja su ohola i samodovoljna. Njihovo vreme depresije sigurno e doi moda kad za izleenje bude suvie kasno. Oslunite, pogledajte, nemojte zalupiti vratima, zastanite da ocenite tu blagodat, i uhvatiete sebe kako ste je zavoleli. b) U ovom odlomku postoji jedna duboka misao. Ma koliko mi pravdali sebe mislei da su zavisnost u odnosu na alkohol, droge, ili pak pouda samo bolest, oni su u stvari voljni in. Problem je u tome to je ljudska volja zarobljena. No postoji i dobra vest. Hristova blagodat nas zapravo ui kako da kontroliemo svoju volju, kako da kaemo ne sklonostima ka zlu. I opet, upravo razumevanje krsta ini da ova nedovoljno shvaena sila postane stvarnost. Nijedan zavisnik na celom svetu ne suoava se sa stranijim pritiscima od Isusa kad je kleao u Getsimaniji i molio se: Oe moj, ako je mogue, neka me mimoie ova aa; ali ne kako ja hou nego kako ti (Matej 26,39). A nekoliko sati kasnije, neodoljivo iskuenje da sie sa krsta i oslobodi se patnje bilo je jo jae. Nijedan greni obrazac odgovora na iskuenje, koji smo stekli tokom celog ivota uzastopnih padova, ne moe biti jai od Spasiteljeve sile spasenja. c) Kad nas blagodat Boja ui da iskuenju kaemo isto to i Isus NE to nije uzaludan izbor. Kad nas blagodat ui da izgovorimo tu monu re, rezultat je zagarantovan: mi nadalje ivimo razborito i pravedno i pobono u ovom svetu, uprkos svim primamljivim senzualnim iskuenjima svuda oko nas. Ne bi bilo neko veliko dostignue iveti takvim ivotom u savrenom okruenju, ali Pavle dodaje da se Boje veliko spasenje ispoljava u jednom bezbonom svetu, koji je razapeo Sina Bojeg. d) To osloboenje zahvaljujui blagodati ispunjava srce blaenom nadom da e videti Isusa licem k licu prilikom Njegovog povratka. Pavlova pravednost kroz veru povezana je sa nadom na Hristov dolazak, a vest koja nas priprema za Njegov povratak jeste vest o Hristovoj blagodati.

54

Vilend Mona dobra vest Moe li Dobra vest biti suvie dobra? 9. poglavlje

e) Tako se tajna te udesne sile nalazi u tome to je On dao samoga sebe za nas Ona prodire dublje nego to to ini sva psihijatrija na svetu, istraujui izvor naeg greha i otuenosti. Vernik zapravo ostvaruje jedinstvo sa Hristom. f) Spasitelj radi dobar posao prilikom spasavanja; nijedan nekadanji koren bezakonja ne ostaje u srcu da izazove budui otpad od blagodati. On je slian vetom hirurgu koji uklanja kancer. Poujte molbu jednog pisca koji shvata bar poetak delovanja te izobilne blagodati: elite li da budete kao Isus? Onda primite blagodat koju On ima u izobilju i besplatno je daje. Primite je u onoj meri u kojoj je On daje, a ne onoliko koliko smatrate da ste je zasluili. Potinite joj se, da ona moe ostvariti u vama i za vas onaj udesni cilj zbog kojeg je i data, i ona e to uiniti. Uinie vas slinim Isusu (Alonzo T. Jones, Review and Herald, 17. april 1894). Spasenje od greha svakako zavisi od toga to u blagodati ima vie sile nego u grehu... Gde god vlada sila blagodati, bie lake initi ono to je pravo, ba kao to je bez nje lako initi nepravdu. Nijedan ovek po svojoj prirodi ne smatra da je teko initi zlo zato to ovek prirodno robuje jednoj sili sili greha, koja apsolutno vlada... Ali ako pone da deluje neka monija sila, onda... e biti isto tako lako potiniti se volji te monije sile. Meutim, blagodat nije samo monija od greha... Ima mnogo vie sile u blagodati nego u grehu... isto tako ima mnogo vie nade i radosti za svakog grenika u svetu. (Isto, 1. septembar 1896). Da li je ovo suvie dobro da bi bilo istinito? uvajte se da tako mislite, jer je opasno sumnjati u to koliko je dobra vest dobra.

55

Deseto poglavlje

DRAGOCENA BLIZINA NAEG SPASITELJA


Kad je Petar nerazumno pokuao da hoda po vodi i poeo da tone, povikao je: Gospode, spasi me (Matej 14,30). Strano je saznanje da ete se upravo utopiti, ali je uteno kada znate da je spasilac sasvim blizu vas. Mi smo svi Petar i tonemo u moru zavisnosti i sebinosti, i svima nam je potreban Spasitelj koji je blizu, na domaku ruke, a ne daleko. Mi odve dobro znamo koliko je jaka podvodna struja koja nas odvlai u morske vrtloge, i kako je mrano u tim dubinama. Mi jednostavno nemamo snage da spasemo sami sebe. Zle strasti, mrnja i pouda pritajeno ive u srcu svakog oveka, oekujui dovoljno jak izazov da izbiju na povrinu. Mi ne elimo da kaemo ili uinimo neto zbog ega emo kasnije zaaliti, ali pre nego to i postanemo svesni toga, mi bivamo ponovo upleteni, i jo tei oseaj krivice truje nau sreu. Navike u pogledu apetita, droge, duvan, alkohol, nedozvoljene ljubavi, zaluenost nekim i neim, rugaju nam se kao nesavladivi. Ta oseanja, ozlojeenost, mrnja i pouda preplavljuju nas kao morski talasi. Duboke emocije koje zapovest zabranjuje kad kae: Ne poeli, predstavljaju nekontrolisane porive koji su nagnali samopravednog Pavla iz Tarsa da prepozna opsesivnu stvarnost greha u svom srcu.1 Mladi (i mnogi odrasli ljudi) razjarenih hormona suoavaju se sa problemima nedozvoljenog seksa. avo se radosno hvalie kako hrianstvo tu mnogo ne pomae, a islamski svet naroito smatra da je to dokaz moralne iskvarenosti ugraene u samu sutinu hrianstva. U jednoj anketi 1980. godine ispitano je 1.006 amerikih devojaka i pri tom se dolo do sledeeg zakljuka: Religiozne devojke su za 86 posto sklonije da kau da je vano sauvati devianstvo do braka nego one koje nisu vezane za religiju. Meutim, samo 14 posto religioznih devojaka sklonije su da ostanu device od onih koje ne mare za religiju.2 Svake godine preko milion amerikih tinejderki ostane u drugom stanju. Ako se sadanji trend nastavi, 40 posto dananjih devojaka od 14 godina bar dva puta e ostati u drugom stanju pre svoje dvadesete godine.3 Bivi naelnik sanitetske slube SAD, C. Evert Kup (Koop) rekao je da je 70 posto amerikih adolescenata seksualno aktivno to jest, da praktikuju blud. Ako tim mladima, koji ine 70 posto svoje populacije, predloite da jednostavno kau NE, oni vam se smeju. A sve i da pokuaju, to im veoma teko pada. Takav nedostatak samosavlaivanja pre braka obino programira mlade za buduu branu nevernost. Isusove rei ispunjavaju se svuda oko nas: I zbog mnogo bezakonja, ohladnee ljubav (agape) mnogih (Matej 24,12). Isto tako izvesno kao to no sledi posle dana, gubitak ljubavi (agape) izaziva sindrom zvani nevernost-zloin-nasilje-siromatvo. ivimo u zbilja mranom svetu. Mnotvo ljudi pati u oajanju, kao Pavle, jer ne ele da stvarno skliznu u moralno samoubistvo. Ne znaju kako da se odupru pritiscima okruenja i kompulsivnih hormonalnih poriva. Pavle dotie svaiju osetljivu icu kad jadikuje nad sobom: Ja ne shvatam ta inim; jer ne inim ono to bih voleo, nego umesto toga, ono to mrzim.... ak i kad je elja da inim dobro u meni, nisam u stanju da ga inim. Ne inim dobro koje hou, ve nasuprot, zlo koje ne elim da

Rimljanima 7,7-11; ono to je verovatno prosvetlilo Pavla to se tie istinske potrebe njegovog srca za Spasiteljem bila je zapovest: Ne poeli... ene blinjega svojega (2. Mojsijeva 20,17). 2 Leslie Jane Nonkin, I Wish My Parents Understood, NY: Penguin; naglasio autor. 3 Time, 9. decembar 1985.

56

Vilend Mona dobra vest Dragocena blizina naeg Spasitelja 10. poglavlje

inim.... Zlo je jedini izbor koji imam.... Greh.... deluje u mom telu. Kako sam ja nesrean ovek! Ko e me izbaviti od ovog tela koje me vodi u smrt? (Rimljanima 7,18-24, TEV).4 Nije bitno da li je ovde re o obraenom ili neobraenom Pavlu. Pavle koristi korporativni (zajedniki) ego, pozivajui se na oveanstvo uopte, u Adamu. Ovde je u pitanju univerzalni ljudski rod koji vapi za pomo. A pomo je blie nego to mislimo. Pavle sam odgovara na svoje oajniko pitanje: Jer, to zakonu bee nemogue, jer mu je telo oduzimalo snagu , Bog je osudio greh u telu, poslavi, zbog greha, Sina svoga u telu jednakom telu greha. (Rimljanima 8,3 Bakoti) Sam Spasitelj je doao vrlo blizu. Ali problem je u tome to je skandalozni otpad hrianstva tokom skoro dve hiljade godina umnogome udaljio od nas Spasitelja. Da nije bilo te uasne lai koja Ga je toliko udaljila, mladi ne bi mogli da govore ovako neto: Morao bih mnogo da se trudim ako elim da budem spasen, ili eleo bih da budem potpuno dobar, ali to nije uvek lako, ili Hou da sluim Bogu, ali nalazim da je to vrlo muno (videti izjave u 3. poglavlju). ikaki Tribjun je preneo da je jednom Galupovom anketom ustanovljeno da je porast amerikog interesovanja za religiju poniten slinim naginjanjem nemoralnom ponaanju. Nema sumnje da religioznost raste, priznaje Galup. Meutim, nalazimo da ima vrlo malo razlike u etikom ponaanju izmeu onih koji idu u crkvu i onih koji nisu aktivni u religioznom smislu... Nivoi laganja, varanja i krae izrazito su slini u obe grupe.5 Zar ne ujete kako se sotonine ete vesele na takvu vest? Kad je Isus doao na ovaj svet, aneoske fanfare su najavile: On e spasti narod svoj od grehova njihovih (Matej 1,21). Zato svet najzad ne sagleda jasan dokaz da se Njegov narod zaista spasava od greha, a ne u grehu? ta se to dogodilo? Razlog se krije u tome to sila malog roga, Vavilon obori istinu na zemlju. Ova sila dovela je ljude do otpada pustonog (Danilo 8,12.13). Ona je uklonila Hrista sa vidika tvrdei da Ga oboava, i zamenila Ga nekim dalekim Hristom koji ne moe spasti od greha ve samo odobrava nae ivljenje u grehu. Ogroman oblak pometnje obavija istinskog Hrista, kao to oblaci skrivaju planinski vrh, tako da je hrianstvo praktino izgubilo mo da ovaj svet uini boljim mestom za ivot. A milijarde ljudi ne znaju kako se dogodio taj veti preokret. Novozavetna jevaneoska vest otkriva blizinu Spasitelja, i kako mono On moe da izbavi od greha koji duboko, veoma duboko puta svoje pipke. To je vest za kojom svet doslovno umire od elje da je uje. Pogledajmo je malo detaljnije. Spasitelj koji je preao itav put do nas Mladi su naroito presreni zbog novozavetne vesti koja prikazuje Hrista kako uzima na sebe nau palu prirodu, suoava se sa naim iskuenjima, osea njihovu punu snagu, zna kako se mi oseamo, a ipak zadobija potpunu pobedu u svom bezgrenom karakteru i bezgrenom ivotu. To je kao kad bi zali za oak i neoekivano se nali licem u lice sa samim Isusom. Iskustvo koje je Ajzak Vots izrazio u svojoj duhovnoj pesmi postaje tako stvarno u ivotu ovih mladih: Ne dao Gospod da se drugim hvalim Osim smru Hrista, mog Spasa, Sve tate stvari koje me mame Prezirem i bacam istoga asa.

4 5

TEV Today's English Version Citirano u Passing on the Torch, Roger Dudley (Review and Herald, 1986), str. 39

57

Vilend Mona dobra vest Dragocena blizina naeg Spasitelja 10. poglavlje

Hiljadama godina paganstvo je predstavljalo Boga kao veoma udaljenog. Kada je Rimska imperija promenila zvanini religijski kurs u svojoj istoriji, jedan iskvareni oblik hrianstva zamenio je paganstvo, imajui u sebi utelovljenu istu mranu ideju o dalekom Bogu, odvojenom od oveanstva. Osnovna ideja papstva je da je Bog toliko svet da nam se On nikada ne bi toliko pribliio da uzme nae telo i pobedi greh tamo gde se ovaj ukorenio u naoj grenoj, izopaenoj prirodi. Iz tog razloga, rimokatolicizam je razvio dogmu o bezgrenom zaeu. Devica Marija, Isusova majka, mora biti odvojena od naslea genetske ljudske prirode, da bi svom Sinu podarila drugaiju vrstu ljudske prirode u odnosu na onu koju mi imamo. On mora biti izuzet od suoavanja sa problemima s kojima mi moramo da se suoimo. Ovo uenje sasvim logino dri da je greh u ljudskoj prirodi nepobediv drugim reima, ako ovek ima normalnu ljudsku prirodu, nemogue je da ne sagrei. Ideja je da greh i ljudska priroda idu jedno uz drugo. Milioni to prihvataju ne shvatajui da time priznaju da je sotona sve vreme bio u pravu u svojoj pobuni protiv Boga (videti Jov 1 i 2). Razlog je sledei: Sotona tvrdi da to to je on izumeo greh dokazuje da Bog nije u pravu kad zahteva poslunost svom svetom zakonu. Pali ljudski rod nije u stanju da bude posluan, tvrdi sotona; a ako je Hristos zaista postao ovek uzimajui nau palu, grenu prirodu, On bi bio primoran da grei ba kao to mi pretpostavljamo da smo prisiljeni da greimo. On ne bi mogao da se odupre grehu, a ni mi ne moemo. Ova ideja iziskuje da greh na neki nain boravi u genima i hromozomima, pa je stoga Hristos morao biti izuzet u pogledu dobijanja naih gena i hromozoma, naeg genetskog naslea. On verovatno nije doao u obliju tela jednakom telu greha, nego je bio dran to je dalje mogue od grenog tela. Jedan duboki element obmane sadran je u tom gleditu. Navodno deluje kao hrianski po tome to izgleda velia Hristovu bezgrenost, a Hristos je svakako i bio bezgrean; ali, u stvari, ta dogma Ga odvaja od ljudskog roda, i time porie Njegovu pravu pobedu nad grehom zahvaljujui pravednosti. To je veto izvrdavanje u tom smislu to Ga odvaja od uestvovanja u naoj pravoj ljudskoj prirodi, te tako predstavlja ispunjenje opomene apostola Jovana u pogledu antihristovog duha: Po ovome raspoznavajte Duh Boji: Svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u telu doao, od Boga je, a svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u telu doao, nije od Boga, i to je duh Antihrista, za koga ste uli da dolazi, i sad je ve u svetu (1. Jovanova 4,2.3 Karadi-Velimirovi). Grka re za telo je sarx, to uvek znai greno, palo telo (ili priroda) koje podjednako dele sva ljudska bia. Sveto pismo ne zna za neku drugu vrstu tela, i Jovan ne zna ni za kakvo izuzimanje koje bi Hrista uinilo posebnim (drugaijim) kada je re o preuzimanju naeg tela. Rimokatoliki TV jevanelista Fulton in ovako pojanjava tu misao: Re neporoan (immaculate) sainjena je od dve latinske rei koje znae neokaljan. Zaee znai da je, u prvom trenutku svog zaea, Blaena Majka u utrobi svoje majke, sv. Ane, ...sauvana slobodna od mrlje prvobitnog greha... Marija je bila odvojena od grehom optereenog oveanstva... u trenutku svog zaea... (Bila je to) posebna privilegija data Mariji... Ona je jedinstvena... pokazana joj je posebna naklonost... nova Eva... savrena u ljudskom smislu! Mora postojati beskrajna odvojenost izmeu Boga i greha... (On) je uzdigao jednu enu titei je od greha... nekoga ko e posredovati izmeu nas i Hrista kao to On posreduje izmeu nas i Oca.6

Fulton Sheen, The World s First Love, str. 10-12, naglaeno u originalu.

58

Vilend Mona dobra vest Dragocena blizina naeg Spasitelja 10. poglavlje

Mariju je izabrao Bog... uvajui je slobodnom od prvobitnog greha kojim je bilo zaraeno oveanstvo... U Mariji, jedva da je postojalo neeg zemaljskog, osim nje same; sve je bilo nebesko... Jedino je ona pripadala zemlji, a ipak, ini se, vie nebu.7 Nijedan pobedniki voa nije ulazio u grad pranjavim putem, ako je mogao da doe avenijom posutom cveem. Da je On kao Beskrajna istota izabrao bilo koji drugi ulaz da prie oveanstvu osim ljudske istote, to bi stvorilo uasan problem naime, kako bi On mogao biti bezgrean, kada bi bio roen od osobe optereene grehom? Ako etkica uronjena u crnu boju postaje crna, i ako platno poprima boju farbe, zar ne bi i On... takoe postao uesnik u krivici koja je obeleje celog oveanstva? Kada bi On doao na ovu Zemlju kroz penino polje moralne slabosti, sigurno bi na haljini Njegove ljudske prirode bilo pleve.8 Ovo je dogma koja nema osnove u Svetom pismu. Ona iskrivljuje dobru vest o pobedonosnom Spasitelju koji spasava od greha i pretvara je u defetistiku lou vest da je greh suvie jak ak i za Hrista da bi ga porazio u telu. Kakve li vete odbrane sotonine tvrdnje! Poto smo svi deo grehom optereenog oveanstva ivei svoj ivot u peninom polju moralne slabosti, mi se nikad neemo osloboditi te pleve dok ne odemo na mesto zvano istilite. Da je Isus zaista bio kuan kao to smo mi, On bi sagreio; a posledica toga je da je podjednako nemogue da mi ne sagreimo. Biblija nam daje bolju vest od takve. Poto je opisao svoj oaj u Riljanima 7, Pavle nalazi radosnu nadu u dobroj vesti o Spasitelju koji je preao itav put do mesta gde se mi nalazimo, kako bi mogao da nas spase od naih greha. Stoga sad nema osude za one koji su u Hristu Isusu... Jer te je zakon Duha ivota u Hristu Isusu oslobodio od zakona greha i smrti (Rimljanima 8,1.2). ta to znai? Koliko nas duboko i temeljno Hristos oslobaa od naih neukrotivih navika koje nas snano gone da greimo? Nema osude znai osloboenje od naeg unutarnjeg oseaja boanske osude koja nam je visila nad glavom tokom itavog ivota. Iako su ta oseanja krivice i neprilagoenosti u ponaanju duboka i prodorna, zakon Duha ivota u Hristu Isusu jo je dublji i dalekoseniji. Novi princip oslobaa nas od okova straha, krivice i moralnih poremeaja koji su nam drali duu u ropstvu jo od najranijeg detinjstva. Nijedan psihijatar ne moe ostvariti tako duboku katarzu ljudske due kao ovaj zakon duha ivota u Hristu Isusu. Krivica i zebnja koje ak ni nai roditelji ne bi mogli da olakaju, nalaze unutranje isceljenje. Jer otac moj i mati moja ostavie me; ali Gospod neka me prihvati (Psalam 27,10). Onaj koji veruje u istinsko jevanelje uiva u novoroenju, a ono je sila koja u njemu ostvaruje pravednost, toliko jaa od sile nasleenih sklonosti ka zlu koliko je na nebeski Otac vei od naih ovozemaljskih roditelja. Jedna slavna stvarnost otkriva se u Pavlovom prikazivanju Hrista koji nam je na domaku ruke. Razlog zato je Hristos doao tako blizu nas vidi se iz sledeih stihova: Jer to zakonu bee nemogue, poto bee oslabljen telom, Bog poslavi Sina svoga u obliju tela grehovnoga i zbog greha, osudi greh u telu, da se pravda zakona ispuni u nama ne ivimo ne po telu nego po Duhu. (Rimljanima 8,3.4 KaradiVelimirovi) Re oblije u grkom jeziku znai identian, istovetan (jednak)9. Ona ne moe da znai neslian ili razliit od uzora s kojim se poredi. Hristos koji je u potpunosti Bog sada je postao
Isto, str. 22,26 Isto, str. 61,62 9 to se moe primetiti i u Bakotievom prevodu Rimljanima 8,3: Jer, to zakonu bee nemogue, jer mu je telo oduzimalo snagu , Bog je osudio greh u telu, poslavi, zbog greha, Sina svoga u telu jednakom telu greha.
8 7

59

Vilend Mona dobra vest Dragocena blizina naeg Spasitelja 10. poglavlje

potpuno ovek, neodvojen od ljudskog roda. On je sagradio boansko-ljudski most preko ponora otuenja koji je nainio greh, s temeljima koji doseu sve do najdubljih korenova u prirodi najbespomonijeg izgubljenog grenika na Zemlji. Ni na koji nain On nije zaobiao stvarnost koristei prevaru da bi se oslobodio neega s im mi moramo da se izborimo. Tako skovano izuzimanje negiralo bi osnovni princip pravednosti kroz veru i protivreilo celom Svetom pismu. Dalje, Hristu bi pripala uloga varalice koji tvrdi da pobeuje greh, a da se pri tom nikada nije dovoljno pribliio mestu gde se greh nalazi da bi s njim vodio bitku. Pavlova je namera da Hrista prikae savreno opremljenog za reavanje problema greha tamo gde se greh nalazi duboko unutar nae pale prirode. Tu je bastion gde je adaja napravila svoje poslednje uporite, i upravo tu se Hristos suoio s njom. Pa ipak, Hristos je ostao savreno bezgrean. Izmeu Hrista i sotone vodi se o ovom pitanju estoka borba. Nema problema sa grehom koji se pobeuje u bezgrenoj prirodi, razliitoj od naeg grenog tela. Ta bitka je zadobijena davno na nebu kada je dve treine anela savladalo sotonina iskuenja u bezgrenoj prirodi (Otkrivenje 12,7-17). Bilo bi izlino da Hristos doe na Zemlju da ponovo vodi tu borbu. Ne dobijate Drugi svetski rat tako to ete voditi rat iz 1812. Sada se borba vodi sa grehom ukorenjenim u grenoj ljudskoj prirodi, u grenom telu. Sotona osiono tvrdi da je njegov izum, greh, sazreo u ljudskoj prirodi do te mere da sada predstavlja dokaz da Bog nije u pravu. On se ne moe savladati! I mnogi hriani se preutno slau sa sotonom. Oni opravdavaju to to neprestano gree reima: Ja sam samo ljudsko bie. Sotona me nagoni da to inim. Eto ljigavog traga velike zmije. To je glavni razlog zato Galupova anketa belei tako malu razliku u moralnom i etikom ponaanju izmeu hriana i nehriana. Lana doktrina porobljava svet i uvaljuje ga u uasnu bedu. Ali pravi Hristos ubija adaju u njenoj poslednjoj jazbini i dokazuje da je ljudski greh voljni in. On u ljudima koji veruju stvara novu odvratnost prema grehu, to e dovesti do njegovog konanog iskorenjivanja. Tako On oslobaa zarobljenu volju grenog oveka da bi mogao rei grehu NE i ispuniti svu pravednost (uporediti Matej 3,15). Zato je Hristos u stanju da spase svakog grenika na Zemlji Jevaneoska vest je poput reflektora usmerena na Poslanicu Jevrejima. Ovde vidimo kako to to nam je priao toliko blizu omoguuje Hristu da prodre do najdubljih unutranjih kutaka naeg psihikog, grenog otuenja: Ali Isusa za malo uinjenog manjim od anela ... da bi po milosti Bojoj za sve okusio smrt. Jer je dolikovalo njemu... da stradanjima uini savrenim zaetnika njihovog spasenja. Jer i onaj koji osveuje i oni koji se osveuju svi su od jednoga; zbog toga se ne stidi da ih naziva svojom braom... Kako pak deca imaju uea u krvi i telu, tako i On uze uee u tome, da smru obesnai onoga koji ima vlast nad smru; to jest, sotonu, i da izbavi one koji su strahujui od smrti celoga ivota bili u ropstvu (Jevrejima 2,9-15). Jer On uistinu nije uzeo na sebe prirodu anela, nego je uzeo seme (spermu) Avramovo (engl. prev. KJV) (16. stih). Stoga je bilo potrebno da u svemu bude slian brai, da bude milosrdan i veran prvosvetenik pred Bogom, da okajava grehe naroda. Jer, zato to je i sam trpeo, kad je bio kuan, moe da pomogne onima koji se iskuavaju (Jevrejima 2,17.18). 60

Vilend Mona dobra vest Dragocena blizina naeg Spasitelja 10. poglavlje

Pregledajmo duhovna bogatstva u ovoj riznici istine: a) Hristos je okusio drugu smrt, krajnji uas najdubljeg oaja, ak iznad praga nae emocionalne izdrljivosti. b) On je usavren kroz patnju. c) On je jedno sa nama. d) On nas naziva braom, to jest, On nam je blii nego to su to lanovi porodice izmeu sebe. On nije iskljuen iz krvne veze sa nama. e) Iako je On uvek bio Bog u ljudskom telu, On je odustao od prednosti svog boanstva tako da je morao da ui da se pouzda u Boga, ba kao i mi. f) On je uzeo udela u telu i krvi potomaka palog Adama, a ne bezgrenog Adama. To telo i krv mora da su ukljuivali hormonalna iskuenja koja mi doivljavamo. A ipak, On nije uinio greh. (Samo iskuenje nije greh; greh je podlei iskuenju). U Njemu nije bilo greha. g) Tanije reeno, On nije uzeo prirodu bezgrenih bia, nego prirodu semena, genetskih Avramovih potomaka. Dakle, najsnanijim moguim jezikom bivamo uveravani da je Hristos na svoju bezgrenu prirodu uzeo (obukao prim. prev) nau grenu prirodu, kako bi mogao znati kako da pomogne onima koji se iskuavaju. (18. stih). h) Bez ikakvog izuzetka, On je bio uinjen po uzoru na nas (u pogledu ljudskog tela koje je imao). i) Tako je On postao milosrdan i veran Prvosvetenik, na boansko-ljudski Lekar i Psihijatar naih dua. Njegova savrena bezgrenost kvalifikuje Ga u tom pogledu. j) Bez obzira na koje se sve naine kuamo, zbog svoje potpune bezgrenosti, zbog svoje pobede nad grehom, On je u stanju da nam pomogne. Kako je Hristos kuan? Da li Mu je Marija dala nau pravu ljudsku prirodu, ili Mu je naa istinska ljudska priroda bila uskraena? Da li je On bio odvojen od nas?10 Jevrejima poslanica ponavlja odgovor: Jer nemamo Prvosvetenika koji ne bi mogao sastradati (saoseati sa arni) nemoima naim, nego Prvosvetenika koji je u svemu kuan kao i mi, ali bez greha (4,15.16 Karadi-Velimirovi). Pavle kae da je On ...po telu roen (genetsko naslee) od semena Davidova (Rimljanima 1,3 Karadi-Velimirovi). On je uzeo nau prirodu, a ipak nije zgreio, kako bi nas mogao spasti od greha koji je u naoj prirodi. Sam Isus nam kae da je On morao da se odrekne svoje sopstvene volje kako bi sledio Oevu volju. Tako je Njegov ivot na Zemlji bio stalna borba protiv istovetnih iskuenja da se udovolji sebi kakva mi danas oseamo (Jovan 5,30; 6,38; Matej 26,39; Rimljanima 15,3). Mi smo se potinili svome ja i stoga smo grenici. On se neprestano odricao sebe. Otuda je On bio bezgrean. On nikada nije ispoljavao sebinost, ak ni za trenutak. A Njegova nesebinost kotala Ga je smrti na krstu. To je izvanredno dobra vest! Ma koliko duboko ili jako bilo iskuenje da povlaujete sebi, Hristos je bio kuan na isti nain, ali bez greha. I to nije sve! Jedno snano dakle sledi iza Jevrejima 4,15: Pristupajmo, dakle, slobodno... da... naemo blagodat kad nam zatreba pomo. Njegova jednakost grenom telu savreno Mu je omoguila da osudi ba taj greh koji porobljava i vas i mene da ga osudi, izrekne presudu protiv njega, da ga ubije. Mi smo pozvani da budemo slobodni (odvani, hrabri) u Njemu, a ne da se bojaljivo povlaimo nazad kao da smo osueni na poraz. udno protivljenje kad se pomene Spasiteljeva blizina Neki nam govore da Hristos nije mogao da bude kuan kao to smo mi, jer u Njegovo vreme nije bilo TV, prodavnica sladoleda, nije bilo votke, ni sportskih kola, itd. Ali ovaj
10 Re je skovao Fulton in u svojoj odbrani rimokatolike dogme o bezgrenom zaeu. Dve zalemljene ice neodvojivo su spojene. Odvojiti, u katolikoj misli, znai zauvek odvojiti.

61

Vilend Mona dobra vest Dragocena blizina naeg Spasitelja 10. poglavlje

povran sud proputa da primeti da je svako kuanje na greh koje moemo iskusiti usmereno na nau prvobitnu ljubav prema sebi; a On poznaje svaki prilaz koji greh koristi. Znajui koliko je iskuenje snano, On saosea sa nama, ali ni to nije sve. Samo sauestvovanje i saaljenje ne bi nam pomogli. Njegovo puno radno vreme sastoji se u tome da nas spasava kako ne bismo podlegli tim iskuenjima. Mi pristupamo slobodno a ne sa strahom, u molitvi vere, da dobijemo tu pomo. Zapazite jasan naglasak da je Hristos, iako nam se toliko pribliio, uzevi nau grenu prirodu, ipak bio bez greha. Ni u mislima ni u reima On se ne bi potinio kuau. Dolazi vladar ovoga sveta, i u meni ne nalazi nita , rekao je On (Jovan 14,30). On je uvek ostao onaj Sveti (engl. prev) (Luka 1,35). Borba protiv grenog iskuenja bila je tako estoka i tako opasna da Ga je u Njegovoj agoniji probijao krvav znoj (Jevrejima 5,7; 12,3.4) a to je mnogo stranije iskuenje od bilo kog za koje mi znamo. Borba koja obuhvata potinjavanje vae volje i davanje vaeg pristanka da budete raspeti s Njim moda je bolna, ali je i tako lake nego da budete razapeti sami. A iveti ivotom rezultujueg vaskrsenja s Njim lake je od iscrpljivanja u stalnoj borbi protiv Svetog Duha. Velianstveno obeanje posebno za ove poslednje dane Gospod ima neto posebno za svoj narod koji ivi na samom kraju vremena: Onome koji pobeuje dau da sedne sa mnom na moj presto, kao to i ja pobedih i sedoh sa svojim Ocem na njegov presto (Otkrivenje 3,21). On daje tu naroitu prednost sada kada greh i iskuenje izgledaju jai i privlaniji nego ikada ranije i kada su ljudska bia jo slabija i podlonija padu. U ovim poslednjim danima, injenica da je Spasitelj uzeo nae palo, greno telo postaje istina dragocenija nego ikada. Njegova pobeda ne predstavlja za nas samo primer. (Primer je beskoristan ukoliko ne znate kako da ga sledite!) Na Primer postaje na Uzor koji i obuava. On se poistoveuje sa vama i vi se poistoveujete s Njim. Vae iskuenje postaje Njegovo iskuenje, a vaa budunost Njegova briga. Va uspeh je Njegova pobeda, jer vi vuete u jarmu zajedno s Njim, a On je u stanju da povue i veliki teret. Na posao je da ostanemo s Njim i da saraujemo s Njim, potinjavajui Mu svoju volju. Nemojte nikada napustiti dobri jaram koji vas vezuje za Njega (Matej 11,28-30). To je najbolje mesto gde ovek moe biti, i to zauvek. Hristos je znao da e u ovim poslednjim danima sotona mnotvo ljudskih bia navesti na zavisnost od droge, alkoholizam, zloin, poudu, zloupotrebljavanje dece, homoseksualnost, pornografiju, blud, preljubu, bulimiju sva iskuenja koja izgledaju neodoljiva zato to mi imamo grenu prirodu. Izgubljena ovca zalutala je od stada dalje nego ikada ranije, ali Dobri Pastir odlazi dalje nego ikada ranije dok je ne nae. To znai da kao boanski Psihijatar On uvek dublje istrauje uzrok nae slabosti u poslednjim danima, i obezbeuje potpuno izleenje. Kad se greh umnoava, to znai da se blagodat izliva jo obilnije. Pavle esto govori o Hristovoj pravednosti (uporediti Rimljanima 3,21.26; 5.18). Taj znaajan izraz podrazumeva shvatanje da je prilikom svog otelovljenja Hristos uzeo palu, grenu ovekovu prirodu. Razlog je oigledan. Pravednost je re koja se nikada ne upotrebljava za bia sa grenom prirodom. Mi itamo o svetim anelima ili nepalim anelima, ali nikada o pravednim anelima. Adam i Eva pre pada bili su nevini i sveti, ali nikada ne itamo da su bili i pravedni. Oni su mogli da razviju pravedni karakter ako bi se oduprli iskuenju, ali je pravednost postala termin koji znai svetost koja se suprotstavila iskuenju u grenoj ljudskoj prirodi i savreno ga savladala. A upravo je to uinio Hristos kao istinski Bogoovek. Ta re znai opravdanje, a neto to je bezgreno nema potrebe za opravdanjem. Osnovno znaenje rei je ispravljanje neega to je krivo, popravljanje neega to je nepravedno. Neko ko ima samo bezgrenu prirodu bio bi svet, ali se za njega ne bi moglo rei da je pravedan. Hristos je bio bezgrean, ali je uzeo nau grenu, izopaenu prirodu i u njoj iveo savrenim ivotom svetosti. To Mu daje pravo na ono slavno ime Gospod pravda naa (Jeremija 23,6). 62

Vilend Mona dobra vest Dragocena blizina naeg Spasitelja 10. poglavlje

Zato Juda veli da On moe da vas sauva od spoticanja i da vas postavi neporone u klicanju pred svoju slavu. Otkrivenje potkrepljuje ovo obeanje ukazujui na jedan narod koji stoji bez mane pred Bojim prestolom. Otuda On moe rei za svoj narod: Jer doe Jagnjetova svadba i ena njegova pripremi se (Juda 24; Otkrivenje 12,17; 14,5.12; 19,7.8). Tajna njihove pobede nije neki poseban program kojim pokuavaju da uloe vie truda nego do sada. To je obnavljanje vere istije od one koju su postigle ranije generacije, prethodno neostvarena bliskost u saoseanju sa Hristom, svesrdna ljubav prema Njemu, sagledavanje Njegovog krsta uz propratno topljenje zamrznutog srca. Nita drugo sem te skruene brige za Hristovu ast ne moe da vas sauva od spoticanja (u engleskom prevodu od pada). Sebine elje, strah od pakla, rad da bi se dobila nagrada na nebu, predstavljae promaaj. Trea aneoska vest i ienje Svetinje Naa zavisnost od greha proistie iz oseanja otuenosti od Boga i meusobno. Posle toga sledi duboka usamljenost. Kako je Hristos uklonio tu tamu? Sveto pismo otkriva kako su se oni koji su bili otueni... nemajui nade i bez Boga u svetu ... pribliili ... Hristovom krvlju. On je ponitio svojim telom... neprijateljstvo... da (ih) pomiri sa Bogom krstom, poto je na njemu ubio neprijateljstvo (Efescima 2,12-17). Mnogi godinama nastavljaju da ive nemajui nade i bez Boga u svetu. No, tu otuenost podneo je i Isus kad je bio kuan visei na krstu u svojim poslednjim asovima. Niko se nikada nije oseao do te mere lien nade i radosti kao On kada je zavapio: Boe moj, Boe moj, zato me ostavi? (Matej 27,46). Upravo je u tom konanom asu potpune duevne tame Isus ispio nau gorku au do samog dna. Upravo je tada On okusio stvarnu smrt... za sve (Jevrejima 2,9). Da li se oseate kao da je nebo iznad vas od mesinga, zemlja ispod vas kao gvoe, da se niko ne brine, da je nebo izgleda zalupilo vrata pred vama, da ispred vas nema nieg drugog sem tame? Ba tako se Isus oseao, jer to je sutina druge smrti. On ju je na taj nain okusio da se vi ne biste tako oseali. Moete Mu, dakle, biti zahvalni to je podneo krst umesto vas. U svojoj zavrnoj slubi tokom ovog velikog Dana pomirenja, On vredno radi i danju i nou da dovri to pomirenje u srcu svih onih koji verom uestvuju s Njim u tom naroitom poslu. Najvernije opise Hristovog ponienja i izuzetno jakog linog bola i pobede nalazimo, ini se, na sasvim neoekivanom mestu u Svetom pismu u Psalmima. Tu je otkriveno da je Hristos zauzeo nae mesto, i dobio prirodu celog ljudskog roda. U Njemu se stiu sve slabosti ljudskog roda, tako da svaki ovek ne Zemlji koji bude kuan moe nai u Njemu silu da se suprotstavi iskuenju. Za svakog oveka u Isusu Hristu postoji pobeda protiv svega toga. Psalam 22. i 69. predstavljaju Njegove vapaje dok je visio na krstu. U tom mranom asu kad je patio sam, On je sagradio slavni most nad ponorom otuenosti koji je greh prouzrokovao. Njegovo velianstveno dostignue naziva se pomirenje, sjedinjavanje onih koji su bili odvojeni vas i Boga. Ako nije olakana poznanjem jevanelja, ta otuenost je osnovni razlog to mnogi mladi trae nedozvoljene fizike intimnosti, danas vie nego ikada ranije. Njihove due su gladne i prazne a to moe ispuniti samo pomirenje sa Hristom. Zastraivanje i upozoravanje na trudnou van braka, venerine bolesti, AIDS, abortus, ili pakao ne znai za njih nikakvu pomo u odupiranju iskuenju, jer su koreni suvie duboki. to se AIDS vie iri, svet najzad shvata da je greh ravan samoubistvu. Ali je strah od pakla nemoan da spase ljude. Nada na nagradu podjednako je nedelotvorna, pa otuda tako visok procenat religioznih devojaka i mladia koji podleu iskuenju. Sve vie greha iziskuje sve izobilniju blagodat otkrivenje blizine Spasitelja, svest o tome koja prolazi kroz um i prodire do najdubljih dubina srca. Jedino oni koji su dobili pomirenje mogu uspeno preneti tu blagodat na mlade. Meutim, slavna vest o Hristovoj pravednosti i sama dolazi da zadovolji tu potrebu. 63

Vilend Mona dobra vest Dragocena blizina naeg Spasitelja 10. poglavlje

Sam Bog nas je stvorio kao mukarca i enu i obdario seksualnom privlanou. A onda je to proglasio kao veoma dobro. Seks je postojao i pre greha; prema tome, greh ne moe biti svojstven seksu u braku. Greh se nalazi jedino u njegovoj sebinoj, bezbonoj izopaenosti. Meutim, tokom mnogih vekova zastranjenja od istine jevanelja, veliki neprijatelj je okruio seks aurom stida i nerazdvojnog greha. Tako je, kao to smo videli u reima Fultona ina, nastala ideja o bezgrenom zaeu Device Marije. To je ini tako jedinstvenom, kae on, da u njoj jedva ima neeg zemaljskog. To je utiv nain da se kae kako ona nije bila normalno seksualno ljudsko bie. U njenoj prirodi sve je bilo nebesko, dodaje on. Kao njen sin, inov Hristos mora takoe biti odvojen, izuzet od nae seksualne ljudske prirode. On ne sme nita znati o naoj Bogom danoj seksualnosti. Ovo iskrivljavanje istine proistie iz paganskog, helenistikog i evolucionistikog koncepta seksa kao isto animalnog instikta. Nasuprot tome, Biblija prikazuje boanskog Spasitelja koji je uzeo na sebe nau zajedniku (kolektivnu) ljudsku prirodu u potpunosti, a ipak bez greha. Verovati u Njega podrazumeva i zahvalnost to nas je stvorio kao mukarca i enu, zahvalnost za dar seksa unutar braka, radost u naoj seksualnosti. Verom mi Mu potinjavamo svoju seksualnost da bi je On mogao posvetiti i uiniti izvorom radosti tokom celog ivota, bez otrova krivice ili stida, dozvoljavajui da ona bude motivisana istom agape ljubavi. Takva vera baca novu svetlost na Deset zapovesti. Ne ini preljube nije vie zabrana koja ubija radost nego obeanje o pobedi nad nedozvoljenim, sebinim seksom. Ona se pretvara u uverenje da Hristova nesebina ljubav (koja ne priinjava zla blinjemu, Rimljanima 13,10) uvek moe da vlada u nama. Rezultat? Istinska srea. Praktina vrednost injenice da nam je Hristos tako blizu Mnogi pitaju: Kako se mogu pribliiti Isusu? Prvi korak je verovanje da vam je On priao tako blizu. Onda naredni korak prirodno sledi: poteno srce koje ceni tu bliskost poistoveuje se sa Njim na krstu. Pavle je rekao (prema originalnom jeziku) da se njegov ego razapeo s Hristom (Galatima 2,20). Naravno, ovo ne znai da ovek koji poveruje u Hrista posle toga stalno puzi po praini samounitenja. Njegov oseaj samopotovanja nikada se ne gubi. Biti raspet sa Hristom znai isto tako i biti vaskrsnut s Njim; tako ne ivim vie ja, nego Hristos ivi u meni. ovek sada nalazi ono pravo samopotovanje. David kae: Izvadi me iz jame koja bui, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje (Psalam 40,2). A kad pokaemo prezir prema svem svom ponosu, dolazi do potpunog odbacivanja svih oseanja u znaku svetiji-sam-od-tebe. to blie prilazi Hristu, ovek se osea sve grenijim i nedostojnijim. Mi nikada ne bi trebalo da osuujemo sebe, niti da sebi dajemo ocene ili poene. Nikad ne treba da tvrdimo da smo bezgreni, jer ako kaemo da nemamo greha, sami sebe varamo i istine nema u nama. Jedino ako neprestano ispovedamo svoje grehe, on je veran i pravedan da Nam oprosti grehe i oisti nas od svake nepravednosti (1. Jovanova 1,8.9). Ohola i osiona jeres perfekcionizma nikada ne moe podii svoju runu glavu tamo gde se ceni istina o Hristovoj pravednosti, jer e pesma svakog srca biti da bude proslavljeno samo u HRISTU KOJI JE NAA PRAVEDNOST.

64

Jedanaesto poglavlje

SLAVNA DOBRA VEST O NOVOM ZAVETU


Dobra vest o novom zavetu sutinski je deo jevaneoske vesti. Apostol Pavle kae da pometnja starozavetnih ideja raa za robovanje (Galatima 4,24). Mnogo godina su ove starozavetne ideje odnosile prevagu iako mi veinom nismo ni bili svesni ta one predstavljaju. To veoma rasprostranjeno robovanje je razlog to se mnogo mladih buni protiv neega za ta misle da je jevanelje. Godine 1738. Don Vesli sluajno se naao na jednom skupu gde je neko itao o onome to je Luter napisao o opravdanju verom. Vesli je rekao: Osetio sam kako mi se srce neobino zagrejalo. Mnogi koji su shvatili oba zaveta svedoci su da to donosi sjajan uvid u jedan sreniji ivot. U ovom poglavlju dopustiemo Bibliji da nam otkrije tu dragocenu vest. O, kad bi se i vae srce neobino zagrejalo tom divnom istinom. Novi zavet je Boje obeanje Mnogo pre nastanka starog zaveta, Bog je dao obeanje koje predstavlja novi zavet. Taj veni zavet bio je nainjen pre stvaranja sveta, i sadravao isto obeanje kao i novi zavet. To je Boje obeanje da e svoj narod usavriti u svakom dobru, da inite njegovu volju... posredstvom Isusa Hrista (Jevrejima 13,20.21; 1. Mojsijeva 17,7; Otkrivenje 13,8). To je veliki projekat, ne samo zato to je ceo ljudski rod sagreio, nego to su ljudi pali u ropstvo greha i sebinosti tako duboko da koreni prodiru do najveih dubina nae psihe. Novi zavet je vest o tome kako Bog reava taj problem i obezbeuje potpuno izleenje. Teolozi govore o zavetu sa Adamom, zavetu sa Nojem i zavetu sa Avramom, ali svi su oni isti novi ili veni zavet koji je Bog obeao, samo pod razliitim okolnostima. Nema potrebe da ostanemo zbunjeni zbog tih vetakih definicija. Princip i obeanje uvek su isti ono to Gospod ini za nas. Taj zavet (ili obeanje) postao je odreeniji i dalekoseniji u Njegovim razgovorima sa Avramom. On je starom oveku praktino obeao nebo! Gospod e njegovim potomcima dati zemlju na sever i na jug i na istok i na zapad. Prebroj zvezde ako ih moe prebrojiti. U njemu e biti blagoslovena sva plemena na zemlji (1. Mojsijeva 12,1-3, 13,14-17; 15,5.6). Ova zapanjujua obeanja svode se na potpuni blagoslov: (a) Avramovi potomci postae najvei narod na svetu; (b) Mesija e doi preko njih; (c) oni e doneti sreu i blagostanje svakoj porodici na svetu; (d) Hananska zemlja postae njihova svojina, e) i vie od toga, obeanje ukljuuje ceo svet, to mora znaiti novu Zemlju poto je Bog bude ponovo stvorio (uporediti Rimljanima 4,13); (f) poto e Zemlja biti veni posed, zavet mora podrazumevati i veni ivot (Jovan 3,16); (g) tavie, budui da e na novoj Zemlji boraviti samo pravednost (2. Petrova 3,13), obeanje novog zaveta podrazumeva da svi koji veruju budu uinjeni pravednim; (h) prvi ulog za ovaj neverovatni blagoslov bie udesno roenje (1. Mojsijeva 17,1-8.21; 18,14; Rimljanima 4,11) jer e ostareli Avram i njegova ena nerotkinja dobiti sina ije e ime biti Isak (smeh); (i) Spasitelj sveta nee doi preko Ismaila, koji je simbol starozavetnog programa sopstvenih dela, po principu uradi sam, ali (j) Hristos e doi iz Isakovog potomstva, i to e zauvek dokazati da su Avramovi pravi potomci samo oni koji imaju njegovu veru. Koja je obeanja Bog za uzvrat traio od Avrama? Ako paljivo itate, videete da odgovor glasi nijedno! Obeanje novog zaveta u celini se odnosi samo na jednu stranu. Bog je taj koji daje sva obeanja. On ne trai da mi Njemu dajemo obeanja, zato to zna da mi ne moemo da ih odrimo.

65

Vilend Mona dobra vest Slavna Dobra vest o Novom zavetu 11. poglavlje

Ali, da li se oekivalo da Avram ba nita ne uini? Koji je njegov ulog u tom poslu? Odgovor je tako zapanjujui da mnogi ljudi imaju problema da ga shvate: samo jedno, da veruje. I poverova Avram Bogu i on mu primi to u pravdu (1. Mojsijeva 15,5.6). Da budemo poteni, moramo priznati da je sve to je Gospod oduvek traio od bilo koga bilo ono to je traio i od Avrama: vera. To ne znai da On nije oekivao poslunost, ili da dobra dela nisu bitna. Gospod je pouavao Avrama principu pravednosti kroz veru. Kad Avram bude nauio da veruje, istinska poslunost usledie isto tako sigurno kao to plod dolazi posle cveta. I ba tako se dogodilo, jer Gospod kasnije kae: Jer znam... da (ini) pravo i dobro (18,19). Stari Jevreji su pogreno shvatili novi zavet, zato to je obrezanje za njih postalo simbol njihovog programa uradi sam, dela i poslunost. Meutim, apostol Pavle ulazi u sutinu problema. Njegova misao je ono pravo: Avramova vera - to mu je uraunato kao pravednost (Rimljanima 4,3). Sjajna ideja! Eto kako je apostol dokazao da se opravdanje ostvaruje samo verom. est puta u Rimljanima 4 itamo da je Avram na otac, duhovni predak svih onih koji veruju, pa bili to Jevreji ili neznaboci. No, Pavle ne potcenjuje poslunost, jer re pravednost znai istinsko opravdanje. Re podrazumeva ispravljanje onoga to je iskrivljeno, biti opravdan, to jest, uiti se istinskoj poslunosti. Takva poslunost biva mogua jedino verom, ali dobra vest glasi da to nije samo mogue nego je i izvesno, ukoliko slino Avramu budemo verovali u Boje velianstveno obeanje. Boji zavet je isti kao i Njegovo obeanje koje daje samo On Istina sadrana u oba zaveta otvara pred nama predivan vrt gde drugi vide samo golu pustinju: Boji zavet i Boje obeanje ista su stvar... Boji zavet sa ljudima ne moe biti nita drugo do obeanja koja im je dao... Posle potopa Bog je nainio zavet sa svakom zveri na Zemlji, sa svakom pticom, ali mu zveri i ptice nita nisu obeale za uzvrat 1. Mojsijeva 9,9-16. One su jednostavno prihvatile Boju naklonost. A to je sve to i mi treba da uinimo da primimo. Bog obeava sve to nam je potrebno, i vie nego to moemo zatraiti ili pomisliti, kao dar. Mi Njemu dajemo sebe, to jest nita. I on nama daje sebe, to jest sve. Problem je u tome to ljudi, ak i kad su voljni da uopte priznaju Gospoda, ele da posluju s Njim. Oni ele da to bude ravnopravan, uzajamni posao transakcija u kojoj se oni mogu smatrati jednaki Bogu... Jevanelje je bilo potpuno i dovreno u vreme Avrama, kao to je uvek bilo i uvek e biti. Poto se Bog zakleo Avramu, nije se moglo nita dodavati ili menjati u njegovim odredbama ili uslovima. Nita se ne moe ukloniti iz njega to je ve postojalo, niti se ijedna stvar moe ikada zahtevati od bilo kog oveka u veoj meri nego to je to traeno od Avrama.1 Da li bi bilo ta moglo biti tee od oivljavanja mrtvih? A upravo se u tome specijalizovao Onaj koji nam obeava novi zavet. On koji oivljava mrtve i koji nebie poziva u bie (Rimljanima 4,13.14.16-18). Drugim reima, On ve rauna kao stvarnost blagoslove koje jo niste ni poeli da sagledavate. Kad budemo nauili da verujemo Njegovu dobru vest, mi emo
1

E. J. Waggoner, The Glad Tidings (915 Parks Avenue, SE, Paris, Ohio, 44669), str. 71-73 [kod nas prevedeno pod nazivom Galatima Poslanica Komentari, jedno je od naih izdanja i moete ga besplatno preuzeti na internetu u elektronskom obliku ili naruiti od nas u obliku knjige]

66

Vilend Mona dobra vest Slavna Dobra vest o Novom zavetu 11. poglavlje

takoe (oivljavati) mrtve i ... nebie (pozivati) u bie, zato to Boja re izjavljuje da e se ti naizgled nemogui blagoslovi zaista ostvariti. Moete li poeti da uviate kako je novi zavet savreni lek za depresiju? Kako je nastao stari zavet Kada je izveo Izrailj iz egipatskog ropstva, Bog je eleo da u njihove misli duboko utisne onaj isti zavet koji je mnogo ranije sklopio sa njihovim ocem Avramom: Videli ste ta sam uinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi. A sada ako dobro uzasluate glas moj i uuvate zavet moj, biete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja (2. Mojsijeva 19,3.4). Jevrejska re za biti posluan znai sluati, uti. Svaki roditelj zna da e dete lake biti posluno ako bude slualo, ulo ta mu se govori. S obzirom da je Boji zavet uvek Njegovo obeanje, ako uuvate zavet moj znai voleti i ceniti obeanje koje je on dao njihovom pretku Avramu. Drugim reima, da je Izrailj verovao Gospodu kao Avram, postali bi carstvo sveteniko i sveti narod, najvei na Zemlji. Nikada ne bi znali za neuspeh ili poraz. Ceo svet bi naao put do njih i saznao za pravednost kroz veru, koja reava sve ljudske probleme. Kad bi se oni jednostavno drali Bojeg zaveta, vere i pouzdali se u Njegovo obeanje, oni bi za Boga bili posebno blago.2 Nositi na krilima orlovim je znaenje od koga potie engleska re succor pomagati. U KJV itamo da Hristos moe da pomogne onima koji se iskuavaju (Jevrejima 2,18). Osloboenje iz Egipta bilo je predvieno da ih poui istoj novozavetnoj istini da nas Gospod spasava kao to majka-orao spasava svog ptia. Izrailj nije nita uinio da bi izdejstvovao svoje osloboenje iz Egipta, ba kao to mladi orao preputa svojoj majci da mu pomogne. Ali narod nije shvatio pouku. Oni su hteli program sopstvenih dela. Opesednuti legalizmom, oni su dozvolili da im neverovanje zaslepi due tako da nisu cenili Boju blagodat onako kako je to Avram inio. Njihov odgovor nije bio kao njegov, da veruju skruenog srca. Umesto toga, oni su sveano obeali da e biti dobri, da e posluati: A sav narod odgovori slono i ree: to je god kazao Gospod iniemo (2. Mojsijeva 19,8). To je bio stari zavet, obeanje koje je dao narod: Danas postoje oba zaveta. Ta dva zaveta nisu stvar vremena, ve uslova. Neka niko ne laska sebi da nije u obavezi prema starom zavetu, mislei da je ovaj stvar prolosti. Njegovo vreme je prolo, ali samo u tom smislu to nam je proteklo vreme naeg ivota moda bilo vrenje volje mnogoboaca, kad smo iveli u raskalanostima, poudama, pijanenjima, pirovanjima, i bezbonom idolopoklonstvu (1 Petrova 4,3).3 To obeanje celog naroda iziskivalo je izvesnu promenu plana uzrokovanu njihovim neverstvom. Poto narod nije mogao da dri korak s Njim, Gospod je morao da se ponizi, da se spusti do njihovog hoda. On mora potvrditi njihov stari zavet kako bi im pokazao njihovu nitavnost i legalizam. Pavle kae da je zakon... (radi) prestupa dodat (Galatima 3,19). Re dodat znai naglaen, podvuen ili jasno izraen. Zakon im je bio dat (tj. Izrailju) da im pokae da nemaju vere i da stoga nisu prava deca Avramova, da su izgubili naslee, i to sasvim opravdano. Gospod bi stavio zakon u njihova srca kao to ga je stavio u Avramovo srce, samo da su verovali. Ali, kad su
2 3

Isto, str. 99. Isto, str. 100.

67

Vilend Mona dobra vest Slavna Dobra vest o Novom zavetu 11. poglavlje

ispoljili neverovanje, a ipak tvrdili da su naslednici obeanja, postalo je neophodno da im se na najupeatljiviji nain pokae da je njihovo neverovanje greh... Imali su isti duh kao i njihovi potomci koji su pitali: ta da radimo da bismo inili dela Boja? (Jovan 6,28)... Ukoliko ne budu uvideli svoj greh, nee moi da iskoriste obeanje. Otuda potreba da zakon progovori.4 Stoga mora doi do stranih prizora na gori Sinaju, to je bilo potpuno nepotrebno u Avramovom sluaju. Budui da je narod sada uveo stari zavet, dajui svoje oholo obeanje, Gospod je bio primoran da im saopti svoj zakon drugaijom metodom (2. Mojsijeva 19,16-18; 20,1-20). On nije morao da zastrauje Avrama grmljavinom, munjama i zemljotresom, jer je ispisao svoj sveti zakon u njegovom srcu punom vere. Stari (neobraeni) ovek oslanja se na strah kao na motivaciju za ostvarivanje dela zakona, zato to vera kao motivacija jo nije shvaena. Na primer, uzdravanje od nedozvoljenog seksa iz straha od AIDS-a ili stida jeste starozavetni legalizam. Drati Subotu iz straha da ne budemo izgubljeni takoe je legalizam. Dobro je uzdravati se od nedozvoljenog seksa, i dobro je drati Subotu, ali zaista delotvornu pobudu obezbeuje samo Boja blagodat u novom zavetu. Novi zavet je religija srca, neizreciva zahvalnost i strahopotovanje na koje podstie blagodat. Gospod je obeao: Dau svoje zakone u njihov um i napisau ih na njihovim srcima. To je vie od uenja napamet biblijskih stihova. To znai imati odnos ljubavi sa istinom. Kako Gospod ispisuje svoj zakon u ljudskim srcima? Lako je odgovoriti bez mnogo razmiljanja: Svetim Duhom. Ali kako On to ini? Zadobijajui ljubav due, ono to su ljudi nekada davno esto nazivali radom na srcu. Otueno srce miri se sa Bogom krvlju sa krsta. Kad nas Hristova ljubav... obuzima, mi postajemo nova stvorenja (2. Korinanima 5,14-21). Hladno kameno srce s kojim smo roeni postaje meko; novi duh ispunjava srce. Mi uimo da mrzimo grehe koje smo nekada voleli, a poinjemo da volimo sklad i pomirenje sa Spasiteljem. Pod novim zavetom, Deset zapovesti postaju deset slavnih obeanja. Na primer, kae Gospod, kad vi verujete da sam ja Gospod Bog va, koji sam vas izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskoga, biete motivisani neizrecivom zahvalnou. I onda nikada nee poiniti preljubu, ili ubistvo, ili krau, ili bilo kakav greh. To to cenimo krst odstranjuje duboko ukorenjene grene pobude i sebinost. Eto kako novi zavet donosi svoj plod. Plod ne mogu biti hladna dela zakona motivisana strahom; to je nesebino predanje Hristu koji je jedini olienje prave poslunosti. Agape je... ispunjenje zakona (Rimljanima 13,10). Boje odredbe su istovremeno obeanja; one nuno moraju biti takve, zato to On zna da mi nemamo u sebi sile. Gospod zahteva samo ono to i daje. Kad On kae: Nemoj, ne ini..., to moemo shvatiti kao Njegovo obeanje da e nas, ukoliko verujemo, On sauvati od greha na koje nas upozorava.5 Uobiajeno ali strano ropstvo pod starim zavetom Davati Bogu starozavetna obeanja raa za robovanje, kae Pavle. Strano je uvlaiti lakoverne mlade hriane u to duhovno ropstvo. Ali upravo se to dogaa kada ih navodimo da Bogu daju ta uzaludna obeanja. Na primer, deca i mladi bivaju navedeni da obeaju da e drati Deset zapovesti svakoga dana, i da nikada nee ii tamo gde zapovest kae ne. No, ubrzo to zaborave, ili ih neko namami da uine greku. Oni shvataju da su prekrili svoje obeanje, i njihovi promaaji otuuju ih od Boje blagodati. Poto su prekrili obeanje, oseaju da nisu dobri. Oseaju da se

4 5

Isto, str. 74 Isto, str. 77.

68

Vilend Mona dobra vest Slavna Dobra vest o Novom zavetu 11. poglavlje

ne mogu pouzdati u sopstvenu iskrenost i zakljuuju da nisu izabrani da budu spaseni. Problem je u tome to Bog nikada i nije traio od njih da daju obeanje. Malo njih nalazi put iz ropstva starog zaveta ka slobodi novog zaveta, ali mnogi drugi padaju i nikada se vie nee podii. Ne samo to je beskorisno nego je i tetno navoditi decu da obeaju da e drati Deset zapovesti, da nikada nee ii tamo gde ne treba, ili da e zauvek biti posluni. Ne zato to je pogreno biti posluan. Problem je u tome to stari zavet ne ukazuje na to kako biti posluan. Na primer, dobro je poznato da je beskorisno traiti od zavisnika od cigarete obeanje da nikada vie nee puiti, ili od alkoholiara da nikada vie nee piti. Tajna je u ispravnom izboru, koji je mogu jedino kroz blagodat. Jo uvek postoje smrtonosne starozavetne ideje koje proimaju hriansku literaturu za decu i mlade, i tako smiljeno ropstvo razlog je zato se mnogo njih obeshrabri. Jedan veoma pronicljiv autor predstavlja nam osnovni razlog zato stari zavet vodi u duhovno ropstvo: Nedostaje vam moralne snage, robujete sumnji i sputani ste navikama svog grenog ivljenja. Vaa obeanja i vae odluke sline su kulama od peska. Niste u stanju da upravljate svojim mislima, svojim pobudama, svojim oseanjima. Svest da ste prekrili svoja obeanja i izneverili svoje rei slabi vae poverenje u sopstveno potenje i navodi vas na pomisao da vas Bog ne moe primiti (Pavle ba to misli kad kae da stari zavet raa za robovanje).... Ono to je vama neophodno je da shvatite ta je prava snaga volje.... Sve zavisi od pravilne upotrebe volje.... Vi ne moete da promenite svoje srce, vi ne moete sami od sebe da posvetite Bogu oseanja svoga srca; ali moete izabrati da Mu sluite.... Tako e cela vaa priroda biti stavljena pod upravu Hristovog Duha; On e biti sredite svih vaih oseanja, vae misli bie u skladu sa Njim.6 ak su i neke nae omiljene himne proete starozavetnim idejama koje raaju za robovanje. Delovanje je esto podsvesno. Iskreni hriani bivaju i nesvesno zarobljeni tamom i depresijom upijenim iz potovanih himni ili jevaneoskih pesama koje prenose poruke pod zakonom ili su usmerene na na ego. Mona sila Svetog Duha Na Spasitelj daje svoje novozavetno obeanje preko slube Svetog Duha. Rimski papa tvrdi da je Hristov zamenik, Njegov predstavnik na Zemlji, da zauzima Njegovo mesto otkad se Hristos vazneo na nebo. Da je to tano, bila bi to loa vest za svakoga, jer papa ne moe nita da uini da pomogne vama i meni kad je re o izbavljenju od greha. On je suvie daleko i suvie obuzet mnogim problemima. Isus je rekao da je Njegov pravi Zamenik na Zemlji Sveti Duh. To je dobra vest, zato to On moe da pomogne vama i meni ak vie nego i Isus da je ovde lino prisutan. U stvari, On se naziva Duh Hristov, Hristov Predstavnik, osloboen fizikih ogranienja, a radi isto to bi i Hristos radio. Tri lica Boanstva su jedan Bog. Zato Hristos kae da, kad Sveti Duh doe, dolazi zapravo On, ne lino kao kad se bude vratio na oblacima nebeskim, nego u Duhu. Kao to nae prethodno poglavlje otkriva, Isus nam je blii nego to se to popularno ui; tako nam je i Sveti Duh blii nego to mislimo. On je isto tako Prijatelj kao i Isus. On je na naoj strani, pokuavajui da nas pripremi da uemo u nebo, a ne da nas u tome sprei. Isus predstavlja Svetog Duha dajui mu posebno ime drugi Pomonik - Uteitelj (Jovan 14,16-18,26). On je drugi parakletos, to jest, Njegova Zamena. On je poslat u ime moje. Grka re znai onaj koji je pozvan da doe i sedne pored vas, zauvek (para, kao u paralelan
6

Elen G. Vajt, Put Hristu, str. 47 orig.

69

Vilend Mona dobra vest Slavna Dobra vest o Novom zavetu 11. poglavlje

dve ine su paralelne i uvek e ostati zajedno; i kletos, Onaj koji je pozvan). On nas nikada nee ostaviti, iako mi imamo mo da Ga oalostimo ili oteramo ako tako odluimo. Mi smo danas blii Hristu u Duhu nego to su to bila dvanaestorica pre 2000 godina, kada su hodali i lino razgovarali s Njim. Sveti Duh je isto tako Glavni uitelj i Onaj koji nas podsea, jer je Isus rekao: On e vas nauiti svemu i podsetie vas na sve to vam rekoh (Jovan 14,26). Zato je Isus morao da ode? Dobro je za vas da ja odem, jer ako ne odem, pomaga uteitelj nee doi do vas; ako pak odem, poslau vam ga (Jovan 16,7-11). Da je On ostao ovde lino ili fiziki, On bi bio na Papa (ovo govorim s dubokim potovanjem), ali ogranien fizikim postojanjem. Vi i ja ne bismo mu mogli doi u posetu, sem ukoliko ne bismo pokuali preko njegovih sekretara i ekali mesecima ili godinama da bismo s njim proveli nekoliko dragocenih minuta. Mnogi od milijardi ljudi na Zemlji nikada ne bi uspeli da Ga posete. Meutim, preko Svetog Duha svako od nas ima neogranien pristup Hristu kao da smo jedino ljudsko bie na Zemlji. Sveti Duh je Bog Duh, Hristos Duh, svuda prisutan u istom trenutku. On ima na brizi pet milijardi ljudi7, ali je beskrajan. Tako On poklanja punu panju svakome od nas. On zapaa ak i kad padne vrabac. Stojte na blistavoj svetlosti sunca, ne biste je mogli dobiti u veoj koliini sve da ste i jedina osoba na svetu. Dobra vest o radu Svetog Duha jasno blista u novom zavetu. Kad shvatimo koliko je dobra vest zaista dobra, onda otkrivamo da je lako biti spasen, a veoma teko biti izgubljen. Pod vladavinom blagodati lako je initi ono to je ispravno, kao to je pod vlau greha lako initi nepravdu. To mora tako biti; jer ako nema vie sile u blagodati nego to je ima u grehu, onda nema ni spasenja od greha. Neka niko ne pokuava da slui Bogu koristei neto manje nego to je prisutna, iva sila Boja koja od nas stvara nova stvorenja. Tada e sluba Bogu zaista biti ivljenje novim ivotom; tada e se videti da je Njegov jaram blag i Njegovo breme lako. Sluba Njemu bie neizreciva i proslavljena radost (videti Matej 11,28-30; Rimljanima 5,20.21; 6,4; 2. Korinanima 5,17; 1. Petrova 1,8). Neograniena blagodat daje se svakome, donosei spasenje u punoj meri. Ako neko nema taj blagoslov, koji je uzrok tome? Jasno reeno, to mora da je samo zato to on nee da uzme ono to mu se daje. Problem je neverovanje. Kad itamo ili sluamo Boju Re, treba da joj otvorimo svoje srce, kako bi ona mogla da ostvari Boju volju u nama. Sama Boja Re mora da obavi taj posao, a mi treba da joj to dopustimo. Hristova re neka bogato obitava u vama, kae apostol (Koloanima 3,16). Moda to ranije nikada nismo shvatali, ali dobra vest izjavljuje da je zapravo teko biti izgubljen. Hristos posebno istie da je Njegov jaram blag, a da je odupiranje Njegovoj blagodati teak posao (Matej 11,28-30; Dela apostolska 26,14). Dobra vest do poslednje stranice Poslednja stranica Biblije upuuje poslednji poziv: Duh i nevesta rekoe: doi (Otkrivenje 22,17). Duh se obraa ljudima koji moda misle da su bespomoni, a Crkva koja treba da bude Hristova nevesta mora saoseati sa njima i brinuti za njih ba kao i Hristos. I onda e se mnogo vei broj takvih nego to pretpostavljamo sigurno odazvati. Boji istinski, iskren narod jo se nalazi u tami ovog sveta. Oni e zauzeti mesta onih koji e napustiti Hrista u poslednjoj velikoj krizi, koji su dugo ispovedali jevanelje, ali su ga potom odbacili iz svog srca zato to su se opirali onoj vrsti odanosti Hristu i razapinjanju sopstvenog ja, kakve krst zahteva. Aneli i Sveti Duh jo uvek sarauju kako bi zadrali izbijanje sukoba i pojavu zala, to je simbolino prikazano putanjem etiri vetra (Otkrivenje 7,1-4). Ne moete bezbedno voziti

Broj stanovnika u trenutku pisanja ove knjige. U ovom trenutku, 2011.god. ta brojka je narasla na sedam milijardi.

70

Vilend Mona dobra vest Slavna Dobra vest o Novom zavetu 11. poglavlje

autoputem ako Sveti Duh ne sprei nekog pijanca ili drogiranog manijaka da se sudari s vama. Ceo svet bi otiao u propast kada Sveti Duh ne bi zadravao zlo spremno da eksplodira. Meutim, On se povlai sa Zemlje, ne zato to to eli, nego zato to Ga ljudski rod neprestano tera od sebe. Danas ako ujete njegov glas, neka vam ne otvrdnu vaa srca (Jevrejima 3,7.8). Konani greh protiv Svetog Duha, koji je neoprostiv, jeste taj poslednji izbor da odbacimo Njegovo preklinjanje: To je put, idite njim. Ako odbijemo da nas uveri u nau grenost i da nas podsea na istinu, onda se On alosti i biva primoran da se zauvek udalji. Mi svi brzo stiemo do poslednjeg izbora da stalno hodamo sa Svetim Duhom i budemo zapeaeni za dolazak Gospodnji, ili da konano izaberemo da Ga odbacimo. Samo je jedna stvar zaista teka za nas a to je da poverujemo da je dobra vest stvarno dobra. Naa stalna bitka je boriti se u dobroj borbi vere (1. Timotiju 6,12). Ljudski rod je tako zarobljen neverstvom da nita ne moe raskinuti te lance izuzev istine o Hristovom krstu i shvatanja potpune stvarnosti neprestane slube Svetog Duha. On je jo uvek Zamenik velikog Prvosvetenika koji isti nebesku Svetinju. Njegova dobra vest je mona. Prestanite da joj se opirete. Dopustite Mu da vas vodi celim putem do vaeg doma.

71

Dodatak

NOVOZAVETNO OPRAVDANJE NASUPROT RIMOKATOLIKOM OPRAVDANJU


1) Prema katolikom gleditu, opravdanje ostvaruje iskljuivo Katolika crkva preko svojih sakramenata. Osnovna stvar je sakrament krtenja. Sakrament pokore je neophodan i daje ga ista Crkva. Takoe su potrebni sakramentalna ispovest,... sveteniki oprost, postovi, milostinja, molitve i ostale pobone radnje.39 Nasuprot tome, Novi zavet ui jedino o opravdanju verom u Hrista, koje se ostvaruje posredstvom Svetog Duha, a ne preko Crkve ili putem hijerarhije. 2) Katoliko gledite porie da je Hristovom rtvom ljudski rod ponovo zadobio Boju naklonost. Iako je On umro za sve, ipak nemaju svi koristi od Njegove smrti, ve samo oni kojima se zasluge Njegovog stradanja dodeljuju preko sakramenata Crkve.40 Za razliku od te tvrdnje, apostolova dobra vest glasi da zakonski svi... se opravdavaju zabadava njegovom blagodau na osnovu iskupljenja u Hristu Isusu ; tako je i jednim pravednim delom dolo na sve ljude opravdanje koje ivot donosi; On je rtva pomirenja za nae grehe, ne samo nae nego i za grehe celoga sveta; Jagnje Boje koje uklanja grehe sveta (Rimljanima 3,24; 5,18; 1, Jovanova 2,2; Jovan 1,29)! Sud je, naime, potekao od jednoga (od Adama) i tako je doveo do osude, a blagodatni dar je izazvan mnogim prestupima, te dovodi do opravdanja (Rimljanima 5,16.18). ak ni Luter ni Kalvin nisu bili u stanju da jasno sagledaju ovu iru novozavetnu viziju Hristovog ina na krstu, kada je stvarno umro za celi svet. 3) U rimokatolikom opravdanju, vernik se ne sjedinjuje s Hristom kroz veru, pripisivanjem celokupne Hristove pravednosti, nego Bog postepeno uliva u njegovu duu njemu svojstvenu pravednost zasnovanu na zaslugama, tako da e istrajni katolici uistinu zasluiti veni ivot... ako je tako, meutim, oni odlaze u blagodati.41 Jevaneoska vest tvrdi da vernik nema nikada ni trunke zasluge u samom sebi, niti bilo kakvu sebi svojstvenu pravednost; pravednost se nalazi jedino u Hristu a vernik je prima jedino verom (kroz veru, posredstvom vere). Sabor u Trentu ne moe istinski da obezbedi obeanje o pravednosti. Uvek postoji ono dosadno ako, prisutno do samog trenutka smrti. 4) Sabor u Trentu ui da odrasli... mogu... obratiti sebe sopstvenom opravdanju, slobodno pristajui uz tu blagodat i u saradnji s njom. Ta unapred predviena... blagodat Boja prethodi opravdanju i iziskuje najpre pripremu iza koje sledi samo opravdanje. Trent, poglavlja VI i VII, navodi mnoge elemente pripreme koju grenik mora da izvri pre no to moe biti opravdan. To su stvari koje prethode opravdanju.42 Jevaneoska vest istie da ovek nema nikakvu ulogu u svom opravdanju i ne moe izvriti bilo kakvu pripremu u tom smislu ili uiniti bilo ta to bi prethodilo opravdanju. To je u potpunosti uinio Hristos, a sve to vernik moe uraditi jeste da primi, prihvati, veruje, ceni dovreno Hristovo delo, i da prestane da ometa dinaminu veru koja e ljubavlju izdejstvovati poslunost. 5) Katoliko gledite ohrabruje sumnju i strah: Svaki ovek, kad posmatra sebe i sopstvenu slabost i nespremnost, moda e oseati strah i bojazan koji utiu na njegovu sopstvenu blagodat, uviajui da niko ne moe znati sa izvesnou vere, koja ne moe biti podlona zabludi, da je dobio blagodat Boju. Ako bilo ko kae da je neophodno da svaki
39 Sabor u Trentu, esto zasedanje, Poglavlje VII; Poglavlje XIV. Iz Philip Schaff, The Creeds of Christendom, sv. II, str. 89-118. 40 Trent, Poglavlje III 41 Trent, Poglavlje XVI 42 Poglavlje V; Poglavlje VII, poglavlje VIII

72

Vilend Mona dobra vest Novozavetno opravdanje nasuprot rimokatolikom opravdanju Dodatak

ovek, da bi dobio oprotaj greha, mora sa izvesnou verovati... da su mu gresi oproteni, neka bude anatemisan.43 Jevaneoska vest govori da svakome od nas dana je blagodat po meri Hristovoga dara, i ohrabruje potpuno poverenje u dar te blagodati (Efescima 4,7). 6) Katoliko gledite proputa da shvati da je ceo pali ljudski rod koji je u Adamu korporativno (zajedniki) u Hristu na osnovu Njegove rtve. Jevaneoska vest posmatra greh kao neprestano, neverniko opiranje Hristu, koji e privui sve k sebi ako ljudi prestanu da se odupiru. Hristos je ve okusio drugu smrt za svakoga, te prema tome niko ne mora na kraju stradati za svoje grehe, sem ako ne bude verovao u Hrista i odbacio ono to je Hristos uinio za njega. (Jovan 12,32; Jevrejima 2,9; Jovan 3,17.18). 7) Tako katoliko gledita glatko porie da se opravdanje ostvaruje samo verom. Kad oni kau da opravdanje ini oveka pravednim, njihova ideja je dijametralno suprotna ideji jevaneoske vesti. Katoliko opravdanje se postepeno uliva, ono je unutranje i zasnovano na zaslugama, a ne jedino na veri: Niko ne treba da obmanjuje sebe da e samo zahvaljujuu veri koju ima postati naslednik i dobiti naslee.44 Jevanelje prodire kroz vekovnu maglu katolicizma i protestantizma do jasnijeg sagledavanja suncem obasjane novozavetne istine.

43 44

Poglavlje DC; Kanon XIII Trent, Poglavlje XI

73

Renik
Pojedini itaoci zahtevali su renik koji daje znaenje nekih neuobiajenih termina: Ad infinitum: sve dalje i dalje, u beskraj. Pomirenje: Hristova rtva ostvaruje za nas izmirenje sa Bogom. Korporativni (zajedniki): pridev koji opisuje odnos pojedinanih delova tela sa glavom i jedan sa drugim; kako se pojedinci odnose prema celom telu ljudskog roda. Odvojen: termin koji je koristio rimokatoliki biskup Fulton in da opie odvajanje Device Marije od grenog genetskog naslea ljudskog roda. Ego: naglaena grka re za linu zamenicu ja. Tako, egocentrian znai usredsreen na sebe, samoiv, sebian. Forenziki: sudski, zakonski, pravni. Dakle, zakonsko opravdanje shvata se samo kao pravna izjava, dok je opravdanje verom neto iskustveno, podrazumeva promenu srca. Opravdanje: pravni termin uiniti ispravnim neto to je pogreno, staviti u ispravan poloaj, ispraviti ono to je krivo, odbraniti ono to je pravo. Hristova rtva izdejstvovala je za ceo ljudski rod zakonsko opravdanje. Opravdanje verom: kad grenik veruje i ceni ono to je Hristos ostvario; dakle, ono ukljuuje promenu srca, svesrdno pomirenje sa Bogom i Njegovom pravednou. Novozavetna vest: ovaj termin nije smiljen da obezvredi starozavetnu vest, koja je poput meseeve svetlosti kad se uporedi sa sunevom svetlou Novog zaveta (videti Otkrivenje 12,1). Stari zavet je jevanelje u slikama i simbolima; Novi zavet je jevanelje u sutini, jer zakon je dan preko Mojsija, a blagodat i istina doe kroz Isusa Hrista (Jovan 1,17). Pravednost: biti ispravan, initi to je pravo; suprotnost onoga to je pogreno. Termin Hristova pravednost opisuje stvarnost Njegove pobede nad iskuenjima greha u naem ljudskom telu. Posveenje: doivotna poslunost Bojem zakonu koju ispoljava osoba opravdana verom. Volitivan: koji se tie volje; podrazumeva lini izbor ili upotrebu volje.

74

You might also like