Nevjesta Je Nazalost Rekla Ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne
Veina vjenanja ne potie ljude na oponaanje, kae moja prijateljica Hanna, kao ni veina brakova. U pravu je, mislim. Ipak, gotovo svako vjenanje ima jedan aroban trenutak u kojem i ja poelim biti nevjesta. Za vjenanje Julije s Peterom, kolegom s posla mojega deka Alexa, kupila sam si skup eir. Bio je od panamske slame, krem boje, s uzdignutim obodom iznad ela i tamnozelenom kariranom vrpcom koja se tako dobro slagala s bojom mojih oiju i lanenom haljinom koju sam nosila. Bila sam vrlo zadovoljna svojim izgledom sve dok Julia nije ula u crkvu. apat se irio meu uzvanicima dok je polako koraala srednjim prolazom izmeu klupa. Gornji dio snjenobijele haljine priljubio joj se uz tanak struk, otkrivajui blago potamnjela ramena. Dvoredna biserna ogrlica naglaavala je njezin tanak vrat, a iroka se suknja njeno njihala naprijed-nazad pri svakom koraku, neujno poput oblaka. Fotografski aparati su kljocali, a najmanje dvoje roaka snimalo je videokamerama. Svjetiljke, posebno postavljene za tu svrhu, obasjale su crkvu jarkom svjetlou, ali nevjesta nije ni trepnula. - Julia izgleda nekako drukije - apnuo je Alex koji je stajao pokraj mene. - Devet tjedana dijete, svaki dan dva sata u studiju za fitnes i dva puta tjedno u solariju - uzvratila sam mu apatom. - A odakle su joj uvojci? - upitao je Alex. - Je li to perika? U stvarnom ivotu, naime, Julia je imala ravnu kosu, gotovo priljubljenu uz glavu tako da su joj se vidjele ui. Danas uima nije bilo ni traga. Vjeni od bijelog i plavog cvijea gotovo je lebdio na nestanim, sjajnim uvojcima, a s Julijinih sljepoonica sputali su se uvijeni pramenovi poput finih drvenih strugotina. Oi boje ljubiice blistale su na rumenom licu. Julia je zastala pred oltarom i sretno se nasmijeila Peteru koji ju je ondje doekao. Njezina se suknja zanjihala jo nekoliko puta, a onda se smirila. Bila je izraena od etrnaest slojeva najfinijeg tila, kako sam doznala od dobro obavijetenih krugova, a svaki je sloj bio irok etiri metra. Pitala sam se kako bih ja izgledala u takvoj haljini. Naravno, nakon devet tjedana izgladnjivanja te muenja u studiju za fitnes i solariju. Sasvim sigurno bih izabrala druge boje za cvjetni vjeni. Uz Julijine plave oi i svijetlu kosu izvrsno su ile bijela i plava boja, ali moja kosa je tamnosmea i, sreom prirodno kovrava. Oi su mi zelene. Meni bi dobro pristajao vjeni od mirisnih cvjetova narane, a uz to i haljina od prirodne svile krem boje, u kojoj
bih koraala prema oltaru. Kakva slika! Uzbueno sam uhvatila Alexa za ruku. On mi je uzvratio stiskom. Moda je i on u tom trenutku mislio isto to i ja? Doavi do sveenika, mladenci su morali kleknuti. Za enika, koji se u jednostavnom svijetlosivom odijelu uope nije isticao, to nije bio problem, ali se Julia strano zapetljala u suknjama od tila. Nevjestina majka i kuma morale su priskoiti kako bi joj pomogle. Ipak je neto polo po zlu, jer kad se Julia napokon spustila na koljena, uo se onaj mukli um koji nastaje kad se til podere. Ponovno se apat proirio crkvom. Alex me ponovno gurnuo u rebra i poeo se smijati. Bilo mi je ao Julije. Sretna sam to se prirodna svila ne moe poderati tako lako kao til. Ja bih kleknula jednim jedinim gipkim pokretom, a haljina bi me pritom okruila poput svjetlucave aureole. Izgledala bih kao otok Junoga mora kojega je Christo umotao u tkaninu. - Uzima li, Julia, ovdje prisutnoga Petera za supruga i hoe li ga voljeti i potivati dok vas smrt ne rastavi? - Da, hou - tiho je rekla Julia, ne oklijevajui ni djelia sekunde. Nije joj smetalo ni kljocanje fotografskih aparata. Glas joj je zvuao njeno i pjevno, jednostavno draesno. Sigurno je to kod kue sto puta izgovorila za vjebu. Ipak je mogla malo bolje razraditi svoju ulogu. Kratko oklijevanje prije izricanja da i smijeak upuen mladoenji uinili bi stvar jo zanimljivijom. Peter i Julia razmijenili su prstenje. - Ovim prstenom sveano ti obeajem vjernost do kraja ivota - rekao je Peter, a onda je Julia ponovila to isto. - to je Bog sastavio, neka ovjek ne rastavi - rekao je sveenik bez daljnjeg okolianja, orgulje su zasvirale Hvalimo te Gospodine, a uzvanici su stidljivo zapjevali. Neraspoloeno sam potraila pjesmaricu. Zar je to bilo sve? Bez onoga Moete poljubiti nevjestu!? I bez onoga Ako netko ima to rei protiv ovog braka, neka to kae odmah pred Bojim oima ili neka zauvijek uti. Razoaravajue. Nevjestina majka i kuma pomogli su Juliji da ustane, a Peter ju je odveo sredinom crkve do izlaza.
- To bi bilo to - uzdahnuo je Alex i nestrpljivo ustao. Imao je duge noge i nije mu bilo lako smjestiti ih pod klupu. - Napokon. - Sve se odigralo tako brzo - rekla sam mrzovoljno. - Dakle, da sam na Julijinom mjestu, alila bih se. - Samo to ne! Gladan sam - rekao je Alex. - Nadam se da emo ubrzo dobiti neto za jelo! Meutim, prolo je dosta vremena dok nismo napustili parkiralite ispred crkve kako bismo se odvezli do seoske gostionice u kojoj se trebala proslaviti svadba. Svi su odmah htjeli estitati mladencima pa i na tom lijepom vremenu kasnoga ljeta, kao to sam nekoliko puta ula - i pohvaliti nevjestinu haljinu. A onda su se jo morali i fotografirati. Iako je svaka druga osoba imala fotografski aparat na vratu, pozvali su i profesionalnog fotografa, koji je odmah poeo razmjetati uzvanike po stubitu ispred ulaza u crkvu. Dok su svi uli u kadar, prolo je gotovo dvadeset minuta. Julijina teta Emmi htjela je, naime, svakako stajati u prvom redu iako je svojim cvjetnim atorom veliine 50 potpuno zaklonila kumove i jednu od fotogeninih djevojica koje su prije toga bacale cvijee iz koarice. Kad je fotograf napokon strpljivo i s diplomatskom spretnou uspio pomaknuti tetu Emmi za jedno mjesto dalje, kad su majke ponovno pohvatale svoju djecu i kad su se svi s olakanjem nasmijeili prema kameri, Julia je odjednom prodorno vrisnula. Pritom je tako mahala rukama da se skupna slika raspala. - Upomo! Neto je pod mojom haljinom! - povikala je hvatajui zrak. - Neto je pod mojom haljinom! Upomo! Nevjestina majka, kuma i jo dvije uslune ene pojurile se prema Juliji i bacile se na koljena. Uurbano su joj poele dizati suknje od tila. - Osa - povikala je nevjestina majka, a apat se proirio meu uzvanicima. ujem je kako zuji, dijete! - Upomo, osa - vritala je Julia. - Ne elim da me ubode! Ubij je! Ubij je! - Odmah emo to uiniti - obeala joj je kuma umirujuim glasom, a ostale su ene dizale jedan sloj tila za drugim i sve vie otkrivale Julijine noge. Mladoenja je ivano olabavio svoju manu, a uzvanici su bez daha promatrali spektakl. Kroz posljednji sloj tila sada su se ve jasno vidjele Julijine samostojee arape na crkvenom stubitu. - Tu je! - povikala je Julia. - Hoda mi po nozi! Samo da me ne ubode! Ubijte je napokon! Ubijte je!
Nevjestina majka je podigla posljednji sloj tila, a uzvanici su jo jae ispruili vratove. Mukarci koji su enidbom postali lanovi obitelji odjednom vie nisu imali podbratke. Alex me gurnuo u rebra. - Sada bi fotograf trebao snimati - proaputao je cerei se. Morala sam se smijati. - Evo nemani - radosno je povikala kuma, mislei pritom na potpuno smuenu osu koja je zapravo bila pela i koja je sva sretna zujei odletjela u rujansko popodne. Uzvanici su odahnuli i zapljeskali. Fotograf je uzdahnuo i ponovno se bacio na posao. Dok je Julijina haljina dovedena u red i dok su joj se obrazi blijedi od straha ponovno blago zarumenili, dok su svi zauzeli svoja mjesta i kamera napokon kljocnula, i ja sam ogladnjela. Meutim, morala sam se strpjeti jo sat i pol jer su sada i prisutni amateri pravili skupne snimke, a na kraju su mladoenja i nevjesta poveli kolonu automobila ukraenih bijelim vrpcama privezanim za antene, vozei se u unajmljenom rollsroyceu brzinom od 30 kilometara na sat do seoske gostionice udaljene devet kilometara. Dok su osamdeset etiri uzvanika i uzvanica pronali svoja imena na ogromnim stolovima u obliku potkove, eludac mi je kruljio kao u razjarenog tigra. - Sasvim sam prazan - kukao je Alex, a ja sam tono znala kako se osjea. U poetku se inilo da e naim patnjama uskoro doi kraj. U prednjem dijelu dvorane bio je postavljen vedski stol koji je izgledao vrlo primamljivo. Iza mirisnih posuda iz kojih je izlazila para i u kojima su se vjerojatno nalazile velike koliine zapeenoga krumpira i gulaa ve su stajali jednako odjeveni konobari s grabilicama. Uzvanici su nestrpljivo strugali nogama. Svi su ekali znak za poetak. - Iskupljenje se blii, moj spasitelj je iv - proaputao je Alex. No, sada je prvo bilo vrijeme za govor nevjestina oca. Zamolio je za pozornost kucnuvi o au i poslije toga dobrih etvrt sata govorio o srei koju je osjetio toga dana. Gosti su s odobravanjem popratili njegovu kao usputnu primjedbu o radosti s kojom je dao tisue maraka za svadbu. Bolje da to nije spomenuo jer mladoenjin otac nije mogao ekati glavno jelo da odri svoj govor.
Takoer je kucnuo u au i odrao govor u kojem se nije sloio ni sa im to je govorio njegov prethodnik. Posebno je naglasio kako je s velikom radou mladom branom paru prepisao jedno od svojih ivotnih osiguranja od kojega je plaena upravo dovrena polovica njihove kue od dva stana. Gosti su oduevljeno pljeskali. Mladoenja je s olakanjem htio dati znak za poetak objeda, kad se na sredini potkove pojavila punana ena u bijeloj spavaici. Iznad ela imala je rajf od aluminijske folije, a na leima kartonska krila. U ruci je drala koaru obloenu zlatnim papirom, do ruba napunjenu malim predmetima. Nevjesta i mladoenja zabrinuto su se pogledali. Dama u spavaici uinila im se poznatom. Morala sam dva puta pogledati dok je nisam prepoznala: bila je to nevjestina majka. Nasmijeila se uzvanicima i rekla: - Ja sam aneo, kako vidite, i nadam se da nisam dola prekasno! - Prerano, a ne prekasno - naalio se jedan gladni roak, a svi su se poeli smijati. No, nevjestina majka nije se dala smesti. - Dolazim s neba i moram vam rei da nosim teak teret. Pokazala je na svoju koaru. - Svi sveci na nebu ele darivati mladence. Svatko je izabrao neto lijepo pa su me poslali s ovom koarom iz nebeske kue. Podigla je u vis vreicu s juhom. - Svi su na nebu bili oduevljeni ovim darom svete Jutte, jer, vjerovali ili ne, ova juhica treba zagrijati vaa srdaca. Gosti su bili zbunjeni. Nijemo su je gledali. Svetica koja daruje juhu od rajica s krutonima? Je li to itko ikada uo? Nebeski glasnik u spavaici predao je mladencima vreicu s juhom i zatim izvadio iz koare rolu toaletnog papira. - Ovaj vani i mekani papir na metre dao mi je sveti Hans-Peter - povikala je, a nekoliko ljudi se poelo smijati. To su sigurno bili oni koji su jo prije odlaska u crkvu jeli neto toplo. - Uope nisam znala da postoje sveci koji se zovu Jutta i Hans-Peter - apnula sam susjedi za stolom, mladoj eni mojih godina. Ona se naslonila i tmurnim izrazom lica pratila to aneo radi. - Ne postoje, ali se kuma zove Jutta - odgovorila je. - A Hans-Peter je Juttin
brati. On sjedi ondje prijeko. Naslutila sam zlo. Nevjestina majka je nebeske poruke sastavila prema popisu gostiju, a koara je bila puna do vrha! - Hoe li spomenuti svih osamdeset etvero uzvanika? - apnula sam. Moja susjeda za stolom mrzovoljno je kimnula. Nevjestina majka sada je izvadila naranu. - A ovu sonu naranu dala mi je za vas Sabina - radosno je objavila. Julia je stavila naranu na tanjur pokraj toaletnog papira i vreice s juhom i znatieljno iekivala to e jo dobiti. - Kraljevstvo za naranu - apnuo mi je Alex. -Moje se eluane stijenke ve dodiruju. U istom trenutku je naulio ui jer je nevjestina majka upravo uruivala mladencima kutiju flastera od svetoga Alexa, a odmah poslije toga i vreicu gumenih bombona od svete Elisabeth, koja je bila tako draga. Elisabeth sam bila ja. Elisabeth Jensen, dvadeset i osam godina, neudana. Neudana, naravno. Ako se ne uzme u obzir haljina od prirodne svile, vjeni od naraninih cvjetova i porez na dohodak, nije postojao razlog da se to stanje promijeni. Ne, ako to podrazumijeva ovakvo slavlje. - Vjenanje je kazna - rekla je moja susjeda za stolom, kao da mi je proitala misli. Kimnula sam. Od Alexove majke sigurno bi se moglo oekivati da e izvesti ovako neto s anelom. Ve je vidim pred sobom, u spavaici, s aureolom od aluminijske folije u plavim uvojcima. - Vjenanje je takorei vrhunac svake veze - ozbiljno je rekla moja susjeda. Poslije toga sve ide nizbrdo. Kimnula sam i bacila pogled na njezina supruga koji je sjedio jedno mjesto dalje, spustivi bradu na grudi. On je jedini uinio ono pravo: zaspao je. - Samo nizbrdo - ponovila je njegova supruga. Okrenula sam se na drugu stranu. - Jesi li uo ovo? - upitala sam Alexa. Alex je odmahnuo glavom. - Htio bih te pitati neto vano - rekao je ozbiljno. Mene? - Da - rekao je Alex i kimnuo. - Mislio sam da je dananji dan prikladan za takvo pitanje. Pitao bih te ve odavno, ali sam se bojao da e rei ne.
Srce mi je odjednom poelo kucati bre i zaboravila sam o emu sam malo prije razmiljala. Sada sam se pitala mogu li se naranini cvjetovi samo tako kupiti u cvjearnici i kako bi izgledalo kad bi se u vjeni upleli i mali plodovi. - Htio bih te pitati, moe li - moe li zamisliti - zamuckivao je Alex. Nasmijeila sam mu se kako bih ga ohrabrila. - Da? - Moe li zamisliti da ivi sa mnom - nastavio je. - Dakle, poznajemo se ve tri godine i mislim da je vrijeme da ponemo ivjeti zajedno. - Da? - proaputala sam i nekoliko trenutaka nisam znala trebam li biti razoarana ili sretna. - Hoe li? - upitao je Alex gotovo stidljivo. Oklijevala sam jednu sekundu. Onda sam mu se nasmijeila i rekla melodinim glasom: - Da, hou. - A sveta Ulrike dala mi je rupi za Juliju - radosno je uskliknuo aneo. Koara se gotovo ispraznila. Julijino lice jo je zrailo sreom. Nita je nije moglo uznemiriti - to je uistinu bio najsretniji dan u njezinu ivotu. Aneo joj je uruio ruiastu kasicu-prasicu od svetoga Heina i odmah poslije toga kutiju zobenih pahuljica od svete Ute s nestanim uvojcima. Koara je tako odjednom bila posve prazna, nevjestina se majka naklonila uz osmijeh, a mi smo jako pljeskali kad smo shvatili da je napokon dolo vrijeme za objed. Veer je bila vrlo ugodna. Dobro smo jeli i popili dovoljno vina da moemo podnijeti govore triju drugih roaka te glazbu za ples koju su izvodila dvojica sviraa. Te veeri Alex i ja vie nismo razgovarali o vjenanju. No, jedno je bilo jasno, naime, budem li se ikad udavala, samo e mi Alex nataknuti prsten. Alex i nitko drugi.
Budilica na radiju ukljuila se tono u sedam sati i tri minute. Prije nego to sam se zapravo probudila, Alex mi je bez rijei gurnuo u usta toplomjer. - A sada prognoza vremena za danas, utorak, etrnaesti studenoga - rekao je spiker. - Ciklona iznad Sjeverne Irske donosi u Njemaku hladan zrak i guste oblake. U cijeloj zemlji padat e kia koja e se iznad etiristo metara visine pretvarati u snijeg. Uzdahnula sam ne otvorivi oi. Jesenska kia i utorak, to su bila dva razloga da ovjek ne ustaje iz kreveta. Alex je upalio nonu svjetiljku i ekao da toplomjer u mojim ustima zapiti. Otkako vie ne uzimam pilulu protiv zaea, moram svako jutro u isto vrijeme mjeriti temperaturu. On je vrlo ozbiljno shvatio spreavanje zaea i o enskoj je plodnosti znao vie od mene. Teorija doktora Rtzela o prirodnom planiranju zaea bio je naslov knjige koju je kupio i proitao od prve do posljednje stranice. Sigurno spreavanje zaea bez kemije glasio je naslov djela za koje sam se ja zauzimala jer je u knjizi doktora Rtzela vie bila rije o zaeu nego o njegovu spreavanju. Meutim, Alex je mislio da nam to o zaeu moe biti od koristi. Toplomjer je zapitao. Alex je oitao temeperaturu i tek poslije toga me poljubio za dobro jutro. - Dobro jutro, mala gunalice - rekao je. - Tvoja je temperatura trideset sedam stupnjeva, tono etiri desetinke vie od juer. - to to znai? - pitala sam drui. - Tvoja ovulacija, Elisabeth - odgovorio je Alex. - To sam ti objasnio ve stotinu puta. - Ah, da - rekla sam. Ni u jednoj od mojih prijanjih veza nije se toliko razgovaralo o spreavanju zaea kao u ovoj. A Alex je bio prvi mukarac od kojega bih uistinu voljela imati dijete. Osim utorkom. Utorkom sam odraivala dva kruoka o uspostavljanju kontakta izmeu majke i djeteta u obrazovnoj ustanovi za obitelj u kojoj sam radila. I svakog utorka naveer vrsto bih odluila da neu imati djece. - Voljela bih ostati u krevetu - rekla sam Alexu. - A ti? No, Alex je ve ustao. Za njega su svi radni dani bili jednaki. Loe raspoloena, pola sam za njim u kupaonicu. Ondje je upisao moju temperaturu u tablicu koja je visjela na vratima i tako gostima odavala poneku tajnu. U zakuastim iframa biljeio je
pokraj moje temperature razliite dogaaje za koje ni ja nisam znala to zapravo znae. Bilo je tu znakova za seks bez spolnog openja, ali s ejakulacijom, za spolni odnos s kondomom i ejakulacijom, za spolni odnos bez kondoma s ejakulacijom. Osim toga, tu je bio i niz drugih simbola ije znaenje mi Alex nije htio odati. Kad bih ga pitala to oni znae, malo bi se zbunio. Pretpostavljala sam da je vodio knjigu o broju mojih orgazama kako bi statistiki izraunao u kakvoj su vezi s ostalim znakovima. Nadala sam se da u ubrzo otkriti tajnu. - Hladno mi je - rekla sam. Alex me zagrlio. Cijelo mu je tijelo bilo toplo kao pecivo koje je netom izvaeno iz penice. Jedino hladno na njemu bila je pjena za brijanje na njegovu licu. - Kako to da tebi nije hladno? - upitala sam. - Zato to ne elim da mi bude hladno - objasnio je Alex. - To je sve pitanje stava. Kad ne eli da ti bude hladno, onda ni nee. - Meni je hladno zato to je danas utorak - rekla sam. - Ah, da, danas ima teajeve o majinstvu - podsjetio se Alex i jo me jae privio uza se. - Jadnice. Ali ni moj dan nije ba lagan. Majke koje su pohaale prvi teaj nisu me voljele. Bez obzira na to to sam smislila, njima je to bilo glupo. Danas smo radile otisak djeje ruke u glini. Glupo. Poslije toga smo sjele na pod u krug i pjevale djeje pjesme. - Znate li pjesmu Aramsamsam? - na kraju je upitala jedna majka. Ona je u naoj kui drala teaj o dojenju i to uvijek etvrtkom, kad sam ja radila dokasna. Maike Schlndorf, savjetnica za laktaciju, pisalo je u naem programu i nitko osim Maike nije znao to to znai. Takoer nitko nije znao pjesmu Aramsamsam. - Ni ti je ne zna? - upitala me Maike. Odmahnula sam glavom iskazujui aljenje. Maikin je pogled govorio da ne moe shvatiti takvu prazninu u obrazovanju jedne voditeljice teaja, ali je na kraju ipak izrazila spremnost da nas naui pjesmu Aramsamsam. Pjesma ide ovako: Aramsamsam, aramsamsam,
guliguliguliguli ramsamsam, arabi, arabi, guliguliguliguliguli ramsamsam. No, to nije bilo sve. Kod rijei aramsamsam morali smo se dlanovima udarati po nogama, kod rijei guliguliguli akama po grudima, a kod rijei arabi morali smo se nakloniti prema Mekki. Majke su se oito jako zabavljale. Djeca su nas neko vrijeme gledala zaprepateno, ali su se onda odluila igrati neto drugo. Pustila sam ih etvrt sata da se provlae kroz tunel, igraju s kockicama i jedu banane. Posljednjih dvadeset minuta htjela sam iskoristiti za na tjedni pregled u kojem su sve majke po redu trebale priati o dogaajima iz proteklog tjedna. U prvoj su skupini ti dogaaji uvijek bili prekrasni. - Marie Antoinette je dobila dva nova zuba - izvijestila je prva majka. - Ali bila je tako zlatna i mila da je moj suprug sada zove samo jo svojim aneliem. Sve su se majke veselile. - Roger ve sam jede licom - rekla je druga majka. Svima je to bilo super. - Moj sin svako jutro donosi tati torbu za posao - rekla je trea. - Vjerujem da moj sin ve zna na sat. Sve su se majke poele srdano smijati. - I na je tjedan bio prelijep. Ali Juan Carlos ve dva dana ne eli naveer lei u svoj krevet - zabrinuto je rekla peta majka kad je na nju doao red. Sve su se majke nagnule naprijed, pune razumijevanja. - Spavanje se moe nauiti - povikala je Maike. - Zar nisi proitala knjigu? Majka broj pet odmahnula je glavom. - Kakvu knjigu? Do sada mi nije bila potrebna nikakva knjiga. Juan Carlos je uvijek spavao cijelu no! - A tako! Knjiga se zove Spavanje se moe nauiti. Ja u ti je donijeti ve sutra usluno je rekla Maike. - Annabell trenutano knjiga nije potrebna. - Spavanje se moe nauiti? - znatieljno sam upitala. - Moe li se to uistinu? Maike mi je nerado odgovorila. - Naravno - rekla je - ali zato to tebe zanima? Pa ti nema djece. Nemam, ali
10
imam deka koji je uvijek budan kad ja elim spavati. - Kako se to postie? - upitala sam mirno. Napadi na mene zato to nemam djece bili su redoviti, ali sam u meuvremenu nauila ne obazirati se na njih. - Sve pie u knjizi - kratko je odgovorila Maike. Vie se nisam ivcirala. - Tko je sljedei na redu? - Ja - rekla je peta majka, Gabriele. - Gospodin Pergerhof i ja imali smo odlian tjedan. Gospodin Pergerhof nije bio Gabrijelin suprug nego njezino dijete, Jonas. Majke su voljele izgovarati zvuna prezimena svoje djece. Pritom su nerijetko koristile oblik iz potovanja. - Juan Carlos Schmidt, biste li bili tako ljubazni i ostavili arape na nogama? Ovdje nema podnoga grijanja kao kod nas kod kue! I na to sam se ve odavno navikla. Blago sam se nasmijeila. - Ali kad sam ve na redu - nastavila je Gabriele - htjela bih se u ime svih nas rijeiti neega. Imala sam dojam da su se majke meusobno pribliile. - Molim - rekla sam. Gabriele me ozbiljno gledala kroz stakla svojih naoala. - Mislimo da nije dobro to kako se ti odnosi prema naoj djeci. - Ja? - zaueno sam upitala. Majke su kimnule. Osobito Maike. Rekla je: - Ti nau djecu ne shvaa ozbiljno, Elisabeth. Nama to smeta. - Kako to misli? - upitala sam. Maike je duboko uzdahnula. - Neprestano se ponaa tako kao da podcjenjuje nau djecu zato to nema svoje. Htjele bismo da djecu shvaa ozbiljno kao to i mi to inimo. Razumije li? - Ne - rekla sam iskreno. - Kako zapravo izgleda to to ja djecu ne shvaam ozbiljno? - O, Boe - rekla je Maike. - To se teko moe rijeima objasniti nekomu tko nije majka. No, to je nain na koji razgovara s djecom i kako im se smjeka, to je jednostavno tako - tako - pa, upravo tako kao da stalno podcjenjuje nau djecu. Tako zapravo koi njihov osobni razvoj. Ostale su majke ponovno znaajno kimnule. Ja sam samo utjela. Je li naposljetku bilo mogue da sam s djecom nesvjesno razgovarala na nekom
11
djejem jeziku? Na brzinu sam u mislima preispitala svoje ponaanje prema djeci u posljednjih pola sata. Uistinu sam gurnula glavu u tunel za puzanje i Anabell, koja je bila na drugoj strani, rekla Kukuc. Je li to bilo neprimjereno? Jesam li time pokazala djetetu da ga ne shvaam ozbiljno? Jesam li ga podcijenila rijeju kukuc i na taj nain zakoila njegov osobni razvoj? - elimo da nau djecu shvaa jednako ozbiljno kao to i mi to inimo ponovila je Maike. - Mi s djecom razgovaramo normalno. - to je normalno? To je toliko subjektivno - odgovorila sam uzrujano. Meni osobno nije normalno djecu oslovljavati s gospodine i gospoo. I kako se, molim vas lijepo, to slae s guliguliguliguliguli ramsamsam? - Neka to kau dokazane majke - oholo je rekla Maike, a dokazane majke su ponovno kimnule. to je uope znailo to dokazane? Da ima najmanje jedno dijete s najmanje dva imena i opseg struka najmanje sto pet centimetara? U svakom sluaju, bila sam nemona pred njihovim argumentima. Pogledala sam na sat. - Vrijeme je za nau zavrnu pjesmu - rekla sam neljubazno i pljesnula rukama. - A onda vas molim da ovaj put bacite kore od banana u kantu za otpad, a ne da ih opet ostavite na prozorskoj dasci. - Mrzim svoj posao - rekla sam kolegici i najboljoj prijateljici Hanni kad sam dola u zajednki ured po kasetofon za drugu skupinu polaznica. To je morala sluati svakog utorka. - Da nemam tebe, ne bih znala koji je danas dan - odgovorila je Hanna. Sretnica je bila nadlena za Zdravlje i kreativnost i ja sam joj zbog toga bila jako zavidna. Osobito utorkom. - Je li opet bilo loe? - Da - rekla sam odrjeito. - Mislim da me Heiko vara - rekla je Hanna, ne obazirui se na moje muke. Njezine rijei nisam shvatila ozbiljno. Hanna je hodala s Heikom ve devet godina i gotovo jednako toliko vremena je jedanput godinje izraavala slutnju da joj je on nevjeran.
12
- Tko je ovaj put u pitanju? - upitala sam jer je Hanna uvijek imala konkretnu, ali naalost nikad dokazanu sumnju. Jedanput je to navodno bila njegova tajnica, drugi put ena iz solarija koja je vrila dezinficiranje. Ovaj put je slegnula ramenima. - Ne znam - rekla je. - Samo osjeam da postoji druga. - Mislim da te on tek prije tjedan dana upitao kad ete napokon poeti ivjeti zajedno - podsjetila sam ju. - Nemogue je da te danas ve prevario. -Jedno s drugim nema nikakve veze - rekla je Hanna. - On eli da ivimo zajedno zato to mu je dosta vjenog vozikanja vikendom i to oekuje da u ga uzdravati. Heiko je otprije pola godine radio u bolnici, dolje u Ludwigshafenu, a Hanna nije bila spremna napustiti posao u Kolnu i otii za njim. Zbog toga su se sastajali samo tijekom vikenda. Nisam mogla zamisliti tako neto izmeu mene i Alexa. Ja bih otila za njim bilo kamo. - Ima drugu - ponovila je Hanna. - Sutra ima slobodan dan - rekla sam. - Zato jednostavno ne otputuje u Ludwigshafen i iznenadi ga? Hanna je uzdahnula. - Nisam luda! Srijeda je jedini dan kad se mogu naspavati i obaviti sve ono to se nakupilo za tjedan dana. Ionako znam da me vara. - Dakle, ako to stvarno zna, ne razumijem zato si jo uvijek s njim - rekla sam. - Kad bi mene Alex varao, vie ne bih htjela biti s njim. - Razgovarat emo o tomu za nekoliko godina, Elisabeth - rekla je Hanna, kao da u svakoj vezi prije ili kasnije doe do preljuba. - Nisi u pravu - rekla sam. - Alex i ja ne bismo nikad prevarili jedno drugo. - Jesi li sigurna u to? - Da - rekla sam. To je kao amen. Hanna nije rekla nita. Ali njezina je utnja govorila kako o tomu ipak zna neto vie od mene. - Po emu primjeuje da te Heiko vara? - upitala sam. - Kad sam ga nedavno nazvala kasno naveer, nije bio sam - spremno je odgovorila Hanna. - To sam primijetila po njegovu glasu. I nije ni jedanput spomenuo moje ime. Onaj tko je sluao mogao je misliti da razgovara sa svojom
13
majkom. Elisabeth, kaem ti da tu neto nije u redu. - A zato ga ne pita? Hanna se podrugljivo nasmijala. - Zato to mi nee rei istinu, eto zato. Lae k'o pas. Poela sam suosjeati s njom. - Izabrala si pogrenog ovjeka - rekla sam. - to se toga tie, svi su mukarci upci - hitro je odgovorila Hanna. - Postoje dvije vrste mukaraca. Budale i upci. A upci su mi jo uvijek drai od budala. upci varaju ene, a budale su preglupe za to ili prevelike kukavice ili su previe runi. - Zato bi svi mukarci htjeli prevariti svoje ene? - Zato to je mukarcima stalno potreban seks, a enama nije. Jao tebi, ako si neraspoloena za to on e si odmah potraiti drugu. - Veza se ne sastoji samo od seksa - povikala sam. - Alex i ja, naprimjer, mi se razumijemo na jednoj sasvim drugoj razini. - Ah, tako? A na kojoj to razini, gospoice Seksi donje rublje? Hanna je od onih osoba koja je seksi donje rublje smatrala neprijateljem ena, a za nju je seksi donje rublje bilo sve ono to nije nainjeno od bijelog frotira. Ja nisam imala ni jedan jedini odjevni predmet od bijelog frotira, ona je to znala i prigovarala mi je zbog toga. - to ja mogu kad imam elju uvijek kad je i on ima? - upitala sam. Hanna je udarila akom u stol. - To e biti razlog zbog kojega je do sada mogao skrivati svoje pravo lice pred tobom. Moe se samo nadati da e ti hormoni i dalje biti tako prekrasno usklaeni s njegovima. Kad jednoga dana ne bude osjetila elju, mislim to je uvijek mogue, budi spremna na sve. Uzdahnula sam. Hanna je uistinu bila nepravedna. Samo zato to je njezin deko bio laljivac, ne znai da su svi mukarci laljivci. Naprimjer Alex. On nije ni upak ni budala. To sam rekla i Hanni. - Moda je Alex rijetka iznimka - dodala sam. - Iznimke ne postoje - ustrajala je Hanna. - Samo ekaj.
14
Majke iz druge skupine su me voljele. Njihova su djeca bila starija godinu dana od djece iz prve skupine, i ni jedno od njih nije imalo dva imena. Danas su na rasporedu bile igre u gimnastikoj dvorani. Ondje je bio postavljen veliki trampolin na kojem su djeca odmah poela oduevljeno skakati. Onu srameljiviju ubrzo je potaknula glasna svirka na flauti iz kasetofona. Oko trampolina prekrile smo pod debelim prostirkama pa smo mogle na miru sjediti, piti kavu i pretresati dogaaje iz proteklog tjedna. U drugoj skupini bilo je manje lijepih stvari za iznoenje. - Ovoga je tjedna kod nas bilo ba strano - rekla je Sabine. - Robin je svake noi spavao u naem krevetu. A moj suprug u dnevnoj sobi na kauu. On kae da vie nemamo nikakav brani ivot. - Naviknut e se on na to - vedro je dodala Sonja. - Lena spava s nama u krevetu otkako je poela puzati. Takoer i Anna. Ni mi vie nemamo nita od branog ivota. - Ali ja se ne elim naviknuti na to - kukala je Sabine. Rastreseno je smrvila kolai u obliku ivotinje i to upravo ispod natpisa: Molimo vas da ne jedete u gimnastikoj dvorani. Ja sam to napisala svojom rukom i objesila, ali nisam htjela da to drugi znaju. Zato nisam rekla nita. - elim se nou odmoriti od djeteta. Jesam li zbog toga loa majka? Sve su majke slono odmahnule glavom. I ja. Djeca bi nas bar po noi trebala ostaviti na miru. - A kad bi ga jednostavno ponovno stavila u njegov kreveti? - upitala sam. Djeca iz prve skupine spavaju cijelu no bez buenja. I to svako dijete u svojem krevetiu. ene su si kupile knjigu koja se zove Spavanje se moe nauiti dopunile su me majke jednoglasno i prasnule u smijeh. I mi imamo tu knjigu. Rije je o istoj zaradi. - Lae svatko tko kae da njegovo dijete spava svaku no u krevetiu - ustvrdila je Astrid. Osjetila sam odreeno zadovoljstvo to su majke iz prve skupine ispale laljivice. - Da sam to sve znala prije - rekla je Karin - ne bih imala djece. - Ni ja - rekla je Sabine. Tako gledano, ja sam bila u prednosti. Ja sam sve doznala prije. Jo nije bilo kasno. Alex i ja bit emo sretni i bez djece. -
15
Razmisli dobro, Elisabeth - sestrinski je rekla Sabine. Obeala sam to. Oputeno smo avrljale dok su djeca zadovoljno vritala na trampolinu. Savren sklad. Na kraju sam pogledala na sat. Jo petnaest minuta. Protiv svoje volje pomislila sam na moju pedagoku zadau. - Sada emo jo malo pjevati s djecom - rekla sam okrutno. Majke su se pravile da me nisu ule i nisu isputale iz ruku alice s kavom. Nisu osobito voljele pjevati. Ali to je bio teaj za majke i djecu, a pedagoki program kue propisivao je igre s pjevanjem i igre u kolu. Odluila sam pokazati primjerom pa sam sama zaplesala. - Jedan, dva, tri - pjevala sam zvonkim glasom - zapleimo sada svi. Djeca su prestala skakati i dotrala su k meni. Voljela su tu igru. Tada su se i majke smilovale i stavile alice na stranu. Samo je Sabine ostala sjediti. - Nema vie branog ivota - promrmljala je. -Kad bi samo znala to to znai. Kui sam ila uvijek istim putem. Taj put bio je za vie od dvanaest kilometara dulji i imao je vie semafora, ali sam nakon dugogodinjeg mudrovanja izabrala put koji ima samo prednosti - osim nakon dugotrajne vonje - i ni jedan nedostatak. Nisam morala ni jednom skrenuti ulijevo na velikom raskriju bez semafora, nisam se nala u guvi koja se stvara nakon povratka ljudi s posla niti sam se morala oajniki pokuavati prestrojiti izmeu velikih kamiona i ekati da mi se netko smiluje. Na desnoj strani ceste nalazio se veliki supermarket s prostranim parkiralitem na kojem je uvijek bilo mjesta na koje sam mogla parkirati vozei samo naprijed. Kolica pred tim supermarketom nisu bila zakljuana tako da nisam morala traiti novi koji se gotovo uvijek nalazio u krivom depu kaputa. Put je dalje vodio po mirnim, sporednim cestama, pokraj Sjevernoga groblja i natpisa: POZOR! POGREBNA POVORKA PRELAZI PREKO CESTE, te pokraj velikog rasadnika u kojem su se prodavale sadnice imira za tri marke i devedeset osam pfeniga, a ja bih kupila nekoliko sadnica uvijek kad god bih mogla odvojiti tri marke i devedeset osam pfeniga, i sadila ih u lonce od gline i uzgajala na naoj terasi, oblikujui ih u kugle i stoce, i na kraju pokraj mojeg starog stana. Svaki put bih bacila sjetan pogled prema odvratnim kavanskim zavjesama koje su nagrdile moj nekadanji kuhinjski prozor te raunala koliko dugo ve ne stanujem ondje. Danas su to bila tono etrdeset i etiri dana. Ve etrdeset i etiri dana stanujem kod Alexa. Prije toga smo gotovo tri godine
16
ivjeli u dva posebna stana meusobno udaljena devetnaest kilometara. No, meni i Alexu bilo je sueno da cijeli ivot provedemo zajedno. Alex je bio arhitekt i sanjao je o tomu kako e ivjeti u vlastitoj kui koju je sam projektirao i koja je po mogunosti dobila nagradu. Sudbina je htjela da ja naslijedim povei komad graevinskog zemljita, dodue, izvan grada, u malom selu u kojem osim uline svjetiljke i potanskog sanduia nije bilo nikakve druge infrastrukture, ali se zato iz njega pruao oaravajui pogled i bilo je okrueno panjakom za ovce. Kad je Alex doznao za to moje zemljite, nekoliko sati nije bio sposoban rei nita osim Ne mogu shvatiti, dvije tisue kvadratnih metara, jednostavno ne mogu shvatiti! Mnogo kasnije, nakon velikog praska, Hanna je rekla da se on zaljubio u mene samo zbog toga zemljita, ne iz raunice, nego na isti nain na koji se dvadesetogodinje manekenke zaljubljuju u polumrtve milijunae zato to vjeruju u veliku ljubav prema starim naboranim vreama. Meni je ta usporedba bila sramotna. Alex nije bio dvadesetogodinji maneken niti sam ja bila stara naborana vrea. Vjerovala sam da nas je spojila sudbina, mene kao zemljoposjednicu i Alexa kao arhitekta. On i ja eljeli smo ostarjeti zajedno. U kui iz snova na zemljitu od dvije tisue kvadratnih metara s lijepim pogledom. Budui da je gradnja kue vrlo skupa, odluili smo ivjeti zajedno u Alexovom malom stanu koji je bio znatno jeftiniji od mojega. Osim kupaonice i minijaturnog hodnika, na je dom imao jo samo jednu jedinu sobu u kojoj smo spavali, objedovali i kuhali. Ali taj je stan bio na mnogo ljepem mjestu nego moj stari stan. Iz dnevne-spavae-sobe-kuhinje mogli smo izai ravno u zaputeni vrt i na veliku terasu i, to je bilo jo bolje, smjeli smo koristiti lijep i uredan bazen vlasnika stana. Prijatelji i poznanici govorili su nam da nije dobro poeti ivjeti zajedno na tako malom prostoru. - To nikad nije dobro - rekli su nam. - Za nekoliko ete dana poeti jedno drugom strano ii na ivce. Meutim, to nije bilo tono. Meni nije smetalo nita to je Alex radio. On nije imao ni jednu jedinu lou osobinu, nikakvu neobinu naviku, nikakve psihopatske obrede. Imali smo jednake poglede na red i nered, nikomu od nas nije smetalo kad je poklopac na zahodskoj dasci bio podignut, nismo bili tako sitniavi. Meni nije ni najmanje smetalo to je Alex odjeu ostavljao ondje gdje ju je skinuo i to nikad nije isprao ispljunutu pastu za zube iz umivaonika. On je zato doputao da mu pospremim odjeu i da oistim umivaonik.
17
On i ja slagali smo se prekrasno, a kad se dvoje vole, mogu biti sretni i na vrlo malom prostoru. A mi smo to bili ve etrdeset i etiri dana, bez prekida. - Onda, kako je danas bilo s tvojim majkama? -upitao je Alex kad sam se pojavila na vratima. - Ne pitaj me - zamolila sam ga i bacila svoje stvari u kut. Do sljedeeg ponedjeljka ne elim ni pomisliti na to. -- I ja sam tek doao - rekao je Alex i poljubio me. - to e kuhati? Umrijet u od gladi. - Mislila sam skuhati tjesteninu sa zelenim umakom, je li to u redu? Alex je odmah poeo sjeckati enjak i luk za umak. To je uvijek on radio jer, kako je sam rekao, nije mogao podnijeti da ja plaem. Nije li to slatko? Radosno sam pjevuila. - to to pjeva? - razdraljivo je upitao Alex. Aramsamsam pjevala sam udei se sama Guliguliguliguliguliramsamsam. Alex je odmahnuo glavom. sebi. -
- ao mi je zbog tebe - rekao je. - Ne mogu shvatiti da si morala studirati tako neto. - Arabi - pjevala sam i sagnula se sve do nasjeckanog perina. Tjestenina sa zelenim umakom bila je jako ukusna. Uz svijee smo popili po dvije ae talijanskog crnog vina i sluali Erosa Ramazzottija. - A to ima za desert? - upitao je Alex. - Mogli bismo jesti sladoled od vanilije s vruim ljivama - rekla sam i nasmijeila mu se. - Ili neto sasvim drugo. - Onda ja elim neto sasvim drugo - rekao je Alex. Za to se, uostalom, odluio ve etrdeset i etiri veeri uzastopce. Ne, etrdeset i tri veeri, ako emo biti iskreni. Jedne sam veeri pripremila sjajan kompot s umakom od likera od jaja pa je Alex prvo htio to, a poslije neto sasvim drugo. Otkako ivim s njim, izgubila sam tri kilograma. Ja sam uistinu bila najsretnija ena u cijelom svemiru. Vodila sam ljubav svaki dan, imala sam mukarca koji je umjesto mene sjeckao luk, a uskoro u imati i kuu kao iz snova. Trebalo nam je mnogo vremena dok nismo nainili nacrt kue koji je u svakom pogledu odgovarao naim eljama. Prve etiri inaice od tristo kvadratnih
18
metara bile su prevelike. Teka srca prekriili smo knjinicu, sobu s kaminom, zimski vrt i sobu za Alexovu eljeznicu kao i toranj sa staklenom kupolom ispod koje je trebala biti naa spavaa soba. Samo zbog trokova odluili smo se za jednostavniji nacrt od sto etrdeset kvadratnih metara po kojem su prostorije bile uobiajene veliine. Alex je potpisao nacrt, a potrebne izraune i nacrte za armaturu statiar iz Alexova poduzea izradio nam je besplatno i prije dva tjedna predali smo zahtjev za gradnju. - Imam dobre veze pa bismo ve za dva tjedna mogli dobiti dozvolu - rekao je Alex. - Ali ja elim poeti tek na proljee - do tada emo rijeiti i financije. Do tada smo namjeravali utedjeti jo deset tisua maraka pa bismo zajedno s Alexovom dospjelom stambenom tednjom i novcem, koji nam je namjeravao dati Alexov otac, imali vie od sto tisua maraka. Ostatak bismo morali posuditi od banke. Ja sam istodobno osjeala i strah i radost kad bih pomislila na to. Zajedniki bi nas dugovi povezali vie od samog vjenanja. No, te veeri uope nisam razmiljala o tomu. Desert je bio bolji nego ikada prije. Alex je odmah unio tri tajna znaka u tablicu na vratima kupaonice. Jedan od znakova upravo je izmislio.
19
Sljedei tjedan Hanna je jo bila uvjerena da je Heiko vara. - Rekao je da nikako ne moe doi za vikend - rekla je. - Navodno je deuran. - Zato onda ne ode k njemu u Ludwigshafen? Hanna me prijekorno pogledala. - Zato to sam bila kod njega proli vikend. Sada je on na redu. - Ali ako mora deurati! - Ne - rekla je Hanna. - To ne prihvaam. Meni nitko nee platiti benzin. Za mene je to bilo sitniavo. - Ako voli Heika, onda nee izdrati bez njega. A novac ti ionako nije vaan. - Tko je govorio o ljubavi? - upitala je Hanna. Mrzovoljno sam se vratila svojemu poslu. - ao mi je - rekla je Hanna nakon nekog vremena. - Nisi ti kriva. - Ne - hladno sam odgovorila. - Ne razumijem te. Ali to je zapravo tvoja stvar. - Da, to je moja stvar - rekla je Hanna i pruila mi komadi pudinga. - Ali mi se ne moramo svaati oko toga. Mislim, mi ene moramo se drati zajedno kad je rije o mukarcima, nije li tako? Uzela sam puding. - Ako te Heiko uistinu vara, onda sam, naravno, na tvojoj strani, to je jasno rekla sam. - Ali voljela bih da shvati da nisu svi mukarci kao on. - Dokai mi suprotno - zatraila je Hanna. Uzdahnula sam. Ona je stvarno bila teak sluaj. Iako je bila dvije godine starija od mene, jo nije shvatila da se za besprijekornu, uzbudljivu vezu mora neto i uiniti. Uspostaviti ravnoteu izmeu davanja i uzimanja, to je bila cijela tajna. Osim toga, nikad ne treba podcijeniti imbenik seksualnosti. Tijekom odmora za ruak kupila sam zato u robnoj kui H & M tamnocrvene svilene gaice i odgovarajui grudnjak. Kad sam se vratila u ured, nazvala sam Alexa na radno mjesto kako bih ga pitala to eli za veeru. - Breuer, aparat Baum - rekao je enski glas. - Kako molim? - upitala sam razdraljivo. Na Alexov broj obino bi se javio on sam ili gospoa Zerneck, njegova tajnica. Gospoa Zerneck bila je dama u ranim pedesetim godinama, koju sam poznavala s razliitih domjenaka u poduzeu. Ona je bila jedina ena u
20
arhitektonskom uredu Berger. Osim nje i Thea Bergera, Alexova efa, tu su radila jo dva arhitekta i dva statiara. Za suradnicu koja se zove Breuer nisam nikad ula. - Arhitektonski studio Berger, Breuer na telefonu - ljubazno je ponovio glas. - Elisabeth Jensen - rekla sam. - Htjela bih razgovarati s gospodinom Baumom. Jesam li dobila njegov broj? - Jeste - rekao je enski glas i zvonko se nasmijao. - O emu je rije, ako smijem pitati? - To je osobne prirode - rekla sam tako hladno da je Hanna, koja je preko puta mene tamanila svoju sirovu hranu, znatieljno podigla glavu. - Trenutak, molim. Alexe, telefon za tebe. Neto osobno. Ponovno zvonki smijeh. Usta su mi se objesila. Hanna me zabrinuto pogledala. to je? - Baum? - Ja sam, zdravo - Odmahnula sam glavom kako bi Hanna i dalje mogla na miru uivati u jelu. - Zdravo, mala ptiice! to ima novoga? - Tko se to javio na telefon? - To je bila Tanja - objasnio je Alex. - Naa vjebenica. Danas moe koristiti moj stol za crtanje, a zauzvrat se mora javljati na telefon. - Otkada imate vjebenicu? - upitala sam. Hannino lice poprimilo je znatieljan izgled. - Od poetka ovoga tjedna - rekao je Alex. - Zato? - Ah, samo pitam. Nije bila ba ljubazna. Alex se smijao. - Ne mogu vjerovati - rekao je. - Ona je vrlo ljubazna prema svima nama. Zato me zove? - Zbog veere - rekla sam pretjerano vedro. - Bi li vie volio riu ili punjeni omlet? - I jedno i drugo zvui dobro - odgovorio je Alex. - A to ima za desert?
21
- Uobiajeno - rekla sam. - Ali s novim donjim rubljem. Crvenim. Alex je zanijemio. - Moe li prije zavriti s poslom? - upitao je nakon nekoliko trenutaka. Zadovoljno sam se nasmijala. - to je ovo bilo? - upitala je Hanna kad sam spustila slualicu. - Telefonski seks - rekla sam. - Mislim na ono prije! - Javila se vjebenica koju jo ne poznajem. Hanna se nasmijeila suosjeajno. - Mlada? - upitala je. - Da - priznala sam. - Zvuala je vrlo mlado. - Oh, Elisabeth - rekla je Hanna. - Takve vjebenice ne prezaju ni pred im, a pogotovo ne mlade. One jo nisu ule nita o solidarnosti meu enama. I ja sam se pokuala zvonko smijati. - Ti si stara spletkarica! Alex i ja nemamo problema s drugim enama - rekla sam. - Onda ti elim ugodan vikend - odgovorila je Hanna. - Sigurno emo imati ugodan vikend - rekla sam. - I zaboravi vjebenicu. Ja sam je ve zaboravila. Naveer sam je se sluajno sjetila pa sam ispitivala Alexa o njoj. Samo onako, usput. Alex je rekao da je premlada, ali vrlo simpatina. - Koliko mlada? - upitala sam. - I za to je premlada? - Ne znam tono, dvadeset dvije ili dvadeset tri godine. U svakom sluaju premlada da bi je ovjek shvaao ozbiljno. - A kako izgleda? - Zgodna je - rekao je Alex. - elim tono znati - rekla sam. - Samo onako, je li visoka ili niska? Debela ili mrava? - Srednje je visine, rekao bih. Ima dobru liniju i poludugu svijetlu kosu odgovorio je Alex. - Zato te to zanima? - Zanimaju me takve stvari - rekla sam. - Kakve oi ima?
22
- Dakle, to uistinu ne znam. Alex je uzdahnuo. - Ali ako eli, u ponedjeljak u ih bolje pogledati. Priljubila sam se uz njega. Ne - rekla sam. - Bolje ne.
Nedjelje s Alexom uvijek su bile posebno lijepe. Spavali smo dugo, dorukovali u krevetu i katkada se uope nismo odjenuli cijeli dan. Danas je bila takva nedjelja. Vani je bilo minus jedanaest stupnjeva, a nebo je bilo sivo poput olova. Vrijeme nije bilo za etnju. Imali smo obilan doruak koji se sastojao od dimljenog lososa i pjenastog omleta te kolaa od marcipana u kojem smo uivali od deset sati ujutro do etiri sata popodne. Napokon sam imala vremena proitati roman koji sam poela itati prije tri tjedna, a Alex je ponovno listao knjigu o prirodnom spreavanju zaea doktora Rtzela. - Ba nam je lijepo - uzdahnuo je duboko. - Cijeli dan ne moramo nita raditi. Ovakav luksuz ne bismo si mogli priutiti kad bismo imali djecu. - Da - sloila sam se. - I djeca su toliko skupa da se mora raditi i nedjeljom. - To u ionako morati - rekao je Alex. - Prolo je doba ljenarenja nedjeljom. Theo Berger prepustio mi je gradnju robne kue u Karlsruheu. Samo meni. Unato tomu to je na redu bio Peter. Moj prvi projekt iznad petnaest milijuna, zna li to to znai za moju karijeru? I koliko emo od toga imati novca za kuu? Vie neu imati vremena. - Onda bolje priekajmo s pravljenjem djece. Alex je kimnuo. - Ipak, bilo bi lijepo kad bi izmeu nas bio mali medvjedi koji bi naslijedio moju pamet i tvoje rupice iznad stranjice. - Da - rekla sam dirnuto i poljubila ga. - Ali ne jo. - Ne. Alex mi je uzeo knjigu iz ruke. - Jo ne. - Onda me bolje pusti da nastavim itati. - Ali danas je dvadeset etvrti - apnuo mi je Alex u uho. - Kakav dvadeset etvrti? - Dvadeset etvrti dan tvojega ciklusa - apnuo je Alex i poljubio me.
23
- I to to znai? - upitala sam nakon nekog vremena. Alex je skinuo majicu. - To znai da nam danas ne treba kondom - rekao je veselo. I mene je to veselilo. Alex je oito prouio svoju tajnu statistiku orgazama i pribliio se tajni za jo jedan korak. Prisjetila sam se Hanninih rijei kako e naa veza funkcionirati toboe samo tako dugo dok ja budem osjeala elju za seksom uvijek kada i Alex. Meutim, jedino to nisam eljela bilo je to da se uvjerim je li Hanna bila u pravu. U pet sati popodne pripremili smo si mirisnu pjenuavu kupku. Imali smo veliku kadu u koju je stalo tako puno vode da ve iz ekolokih razloga nije bilo opravdano da se u njoj kupa samo jedna osoba. Alex je zapalio svijee i donio iz hladnjaka pjenuac, a ja sam naem dekadentnom uitku u kadi pridonijela kutijom sladoleda od okolade. Budui da smo se u kadi opet sjetili kako je danas dvadeset etvrti dan mojega ciklusa i kako jo nikad nismo vodili ljubav u kadi, nismo stigli jesti sladoled. To nije bilo ni loe. Tek nakon sat vremena sladoled je postao kremast i polako se topio, a tek tada ima najbolji okus. Samo s debelim arapama na nogama - podne ploice bile su zimi uvijek neugodno hladne - prebacili smo se na trosjed gdje smo pili pjenuac i jeli sladoled od okolade. Uzdisala sam od silne sree. Alex je upalio televizor. Upravo je bio na programu talk-show u kojem je neka ena predstavljala knjigu o djelovanju mjeseca na prirodu i na ovjekovo zdravlje. Bilo je zapanjujue to sve mjesec moe izazvati tijekom jednog ciklusa. - Koje savjete, koja pravila moete dati naim gledateljima kako bi ih se pridravali, a da ne moraju proitati cijelu knjigu? - upitala je voditeljica strunjakinju za mjesec. Znatieljno sam se nagnula prema naprijed. - Vrlo jednostavno pravilo kojega se moe svatko pridravati jest post tijekom punog mjeseca - objasnila je strunjakinja za mjesec, a ja sam je pozorno sluala. - U dane punog mjeseca mnogo se bre debljamo nego u druge dane i teko se rjeavamo tih kilograma. Zbog toga bismo u dane punog mjeseca trebali paziti koliko kalorija uzimamo. Stavila sam u usta posljednju licu sladoleda od okolade i kimnula. - Da - zablejala sam. - To u zapamtiti. Alex me potapao po nozi. - Danas je puni mjesec - rekao je i poeo se smijati. Uzdahnula sam. Da sam bar to prije znala! Ali kako bih znala kad smo sino spustili rolete na prozore?
24
Alex je ispruio gole noge na stoli ispred kaua. - Udobno je - zadovoljno je uzdahnuo. Nasmijeila sam mu se. - Mi smo jednostavno stvoreni jedno za drugo - rekao je. Ovo je sada trebala uti Hanna, stara pesimistkinja. Odmaknula sam od sebe posudu sa sladoledom i daljinskim upravljaem promijenila program. Na ekranu je djevojka koja se zvala Sabrina priala kako se strano kaje to je raskinula vezu s dekom Jensom. On e strano nedostajati njoj i njezinoj pudlici Muffy, rekla je i pogladila se po neuspjeloj trajnoj ondulaciji. Progutala sam slinu. - Kakva je to glupost? - upitao je Alex i posegnuo za daljinskim upravljaem. - Pusti me da to gledam, molim te. - Sabrina je suznim oima gledala u kameru. - Sada znam da sam prokockavi tvoju ljubav izgubila neto dragocjeno - jecala je, a voditelj pokraj nje ozbiljno je kimnuo. - Ako mi moe oprostiti, Jense, vrati mi se pa emo pokuati ponovno biti zajedno. Alex si je promrsio kosu. - Daj mi daljinski upravlja - zapovjedio je. - Ovo je odvratno. Na televiziji je voditelj pozvonio na vrata Jensova stana. Jens, koji je za to doba dana bio zauujue dotjeran, odmah ga je prepoznao, ali ga je ipak pozvao unutra. - Imam jednu videoporuku za tebe - rekao je voditelj promuklim glasom. Moe li zamisliti od koga? Jens nije imao blage veze, ali je rekao da e je pogledati zajedno s voditeljem. Za vrijeme Sabrinina i Muffyjeva usrdnog poziva objektiv kamere pribliio se izlazu Jensovih suznih kanala i njegovoj sluznici u nosu. Jens je plakao bez trunka glume! - Nee - povikao je Alex. - Ovo se ne moe izdrati. Zbog ovakvih emisija ljudi postaju ubojice. - Nije tono - proturjeila sam mu. - Takve emisije ine na svijet boljim. Voditelj je poveo Jensa k Sabrini nakon to si je ovaj temeljito obrisao nos. - Doveo sam nekoga - rekao je voditelj doavi pred njezina vrata. - Moe li pretpostaviti koga?
25
Naravno, ni Sabrina nije imala blage veze. Meutim, kad je ugledala Jensa, poela je takoer plakati od velikog iznenaenja i radosti. I Jens i voditelj ponovno su zaplakali. I ja sam malo plakala. Tada mi je Alex istrgnuo daljinski upravlja. - Ha! - povikao je slavodobitno i prebacio na neki drugi program. Sada je moj. Na drugom programu su se kitovi ubojice borili s bespomonim mladuncima tuljana. - Jako zanimljivo - rekao je Alex kad se morska voda obojila u crveno. Ja bih vie voljela vidjeti Muffyjevo lice kad je shvatio da su mu se gospodar i gospodarica pomirili. U tom trenutku zazvonio je telefon. - Ja nisam tu - povikala sam. - Nisam ni ja - povikao je Alex. Telefon je i dalje zvonio. Alex je napokon ipak podigao slualicu. - Alexandar Baum? Ah, zdravo Bjrne, stari drue! S olakanjem sam se ponovno zavalila u trosjed i uspjela jo vidjeti odjavu emisije Kad ljubav boli. Voditelj, Jens, Sabrina, Muffy i jo mnogo drugih ljudi smijeei su mahali prema kameri. - Ako i vi patite zbog ljubavi, ne ustruavajte se pisati nam - rekao je voditelj. Zahvalno sam mu mahnula. To bi prije bilo neto za Hannu i Heika i druge ljude koji su imali problema u vezi. Alex je spustio slualicu. - To je bio Bjrn. Moj stari prijatelj sa surfanja. - Ne poznajem ga - rekla sam lijeno. - Ti ima tako puno prijatelja sa surfanja. - Ubrzo e ga upoznati. Poruci je trebalo poprilino vremena dok nije dola do mene. - Kako to misli? - napokon sam upitala. - Sada e svratiti k nama. - Sada? Ovamo? Ali zato? - Napokon je uramio nae dijapozitive s odmora u panjolskoj prije etiri godine. eli mi pokazati. - Ovdje? Danas? Alex se smijao. - Da, sigurno su zabavni, svidjet e ti se. Ti me tada jo nisi
26
poznavala. Reci, imamo li piva kod kue? - Reci, o emu ti zapravo pria? - Alex me upitno pogledao. - Ja leim gola na trosjedu i htjela sam cijeli dan provesti pred televizorom, zajedno s tobom - povikala sam. - A sada dolazi tvoj stari drug sa surfanja i eli gledati dijapozitive? Gdje da ja budem za to vrijeme? To je openito bilo dobro pitanje. Pogledom sam panino potraila nekakvo skrovite. Zapravo, mogla sam se skriti samo u ormar ili kupaonicu. Ali to ako drug sa surfanja bude morao ii na WC? - To su sigurno jako dobre snimke - rekao je Alex. -Mislio sam da te zanimaju. Tada sam jo imao bradu. - Zanimaju me! - ponovila sam i skoila izgubivi orijentaciju. - Bolje mi reci kamo da odem. Kamo da odem? Alex je sigurno moju histerinu jadikovku smatrao alom. ak se i smijao. Moda da odjene neto. Bjrn moe stii svakog trena. To je prelilo au. - Moe stii svakog trena? - povikala sam sa suzama u oima. - Potpuno sam gola, morala bih hitno obrijati noge, krevet nije pospremljen, a ne mogu ni lei jer se nalazi u istoj sobi kao i taj surfer. Nedjeljna je veer, pola devet i kamo da sada idem? Alex nije nita rekao. Oito ga je moj ispad zaprepastio. To me jo vie razbijesnilo. - Na kraju krajeva, i ja stanujem ovdje! - povikala sam, a suze su mi potekle niz obraze. - Ne mogu ni u arapama sjediti pred televizorom. Osjeam se ugroenom! - Ali to je moj dragi prijatelj. Njemu nee smetati to nisi obrijala noge. - Ali meni e smetati! - povikala sam. - Ja nemam nita protiv tvojih prijatelja, ali voljela bih sama izabrati trenutak u kojem u ih upoznati, zar ne shvaa? Sada sam ve glasno plakala. - Danas je za to najnepovoljniji trenutak. A ne mogu nikamo otii. Vie nemam vlastiti stan. Jecajui sam izvadila iz ormara gaice, traperice i pulover i odjenula se. - to je sada? - promrmljao je Alex. - Ti - ti - napala sam ga, ali nisam pronala odgovarajuu rije. - Zbog tebe
27
moram sada izai na ovu hladnou. Odjenula sam kaput i cipele, zgrabila torbicu i kljueve od auta te otvorila vrata. Sobna temperatura odmah je pala ispod nitice. - Hej - Alex me uhvatio za ruku. Grubo sam ga odgurnula i krenula prema autu. - Samo me nemoj zaustavljati! - doviknula sam mu, ali Alex nije poao za mnom. Ve je est tjedana bilo vrlo hladno. Na plonicima se stvorila ledena kora koja se nije otapala ni danju. Popodne je malo snjeilo pa je tanak, opasan sloj snijega prekrivao kolnik. Na bijelom prekrivau nije bilo tragova automobilskih guma. Naravno da nije. Po ovakvim vremenskim uvjetima svaki je razuman ovjek ostao kod kue. Svatko osim tog surfera Bjrna, kojemu je sudbina odredila da razori nau vezu. Ula sam u auto plaui. Motor se odmah upalio pa sam polako vozila ulicom. Iako sam stavila grijanje i ventilaciju na najjae, moj se dah smrzavao na vjetrobranskom staklu i nisam vidjela van. Otprilike tristo metara od kue nalazili su se kontejneri za stari papir i staklo. Zaustavila sam se ondje kako bih potraila nekakav predmet kojim bih mogla ostrugati led sa stakla. Polako su mi i suze usahnule. Umjesto njih u meni je rastao bijes. Nisam mogla ponijeti ni rukavice kad su me protjerali iz vlastitog stana. Jedan prilino jadan kombi s nosaima na krovu i velikim brojem naljepnica proao je pokraj mene ne prilagodivi brzinu uvjetima na cesti. I njegovo je vjetrobransko staklo bilo zamrznuto na vozaevoj strani sve do jedne male rupice, ali ja bih se mogla zakleti da je kroz tu rupicu gledao surfer Bjrn. Mislim da bi on mogao biti ba u takvom autu. Sva bijesna vratila sam se u kola. Kamo sada? Bila je nedjelja naveer, i svugdje kamo bih mogla otii, smetala bih kao to je i taj Bjrn smetao nama. Osim kod moje majke, ondje sam uvijek dobrodola. Ali i sama pomisao da joj moram objasniti zato sam dola, odvratila me od toga. Ona bi samo namrtila elo i pustila da pogaam to misli o tomu. Noktom sam bespomono strugala led s unutarnje strane vjetrobranskog stakla.
28
Ako se ne elim smrznuti, morat u neto smisliti. U tom trenutku netko je pokucao na staklo. Trgnula sam se. - Huhu! - povikao je netko izvana. Kroz zaleeno staklo prepoznala sam Kassandru, nau susjedu. - Huhu! - povikala sam odahnuvi. Kassandra je otvorila suvozaeva vrata. - to radi vani u ovo doba? Znala sam da su se tragovi suza smrznuli na mojim obrazima i da su mi oi i nos bili crveni. Nije imalo nikakvog smisla praviti se da mi nije nita. - Svaala sam se s Alexom - rekla sam. Kassandra je mirno kimnula. - To sam si odmah mislila - rekla je. - Iznad vaeg stana cijeli se dan nalazila vrlo negativna aura. eli li otii od kue? Odmahnula sam glavom. - Ne znam kamo - rekla sam i tada me Kassandra pozvala svojoj kui. Ona je bila draesna ena u ranim pedesetim godinama s izraajnim tirkiznim oima i srebrnasto-sivim uvojcima koji su joj dosezali do struka. Upoznala sam je istog dana kad sam doselila. Alex mi je rekao da je njegova susjeda pomalo udna, da razgovara sa umskim duhovima i anelima, ali meni je to bilo zanimljivo. Kassandra je rekla da se ona i ja poznajemo iz prologa ivota i da je to razlog to smo tako spontano osjetile meusobnu naklonost. Alex je rekao da je to velika glupost, ali nije mogao dokazati suprotno. Ja sam odmah zavoljela Kassandru, kao da sam je uistinu poznavala oduvijek. Ona se bavila oaravajuim stvarima i za nekoliko tjedana, otkako ovdje stanujem, nauila sam od nje mnogo toga. Naprimjer, otkako pokraj kreveta imamo roza kvare koji apsorbira zraenje budilice na radiju, mnogo bolje spavam. Za Alexa je i to glupost i isto umiljanje, ali on ne moe dokazati suprotno. U stvarnom ivotu, dakle na putnoj ispravi, Kassandra se zove Gerdamarie Dahlberg, ali Kassandra je ime koje su joj dali njezini duhovni voe. Zapravo, kae Kassandra, ona je na Zemlji samo gost koji treba obaviti odreeni zadatak. Ona dolazi s planeta daleko iza Plejada, na kojem je duhovni razvoj odmakao mnogo dalje nego kod nas. To je moda objanjavalo zato je ona bila toliko iznad stvari koje su esto muile nas Zemljane. Njezin mi se stan te zimske veeri doista uinio kao utoite na nekom drugom planetu. Bio je ugodno zagrijan i na neki lijep nain neuredan, opremljen pokustvom i predmetima iz razliitih razdoblja i policama punim knjiga i ukrasa. Uzdahnula sam i sjela na trosjed presvuen tkaninom s plavim
29
cvjetovima, na kojem se ve pruao Rudolf, Kassandrin tigrasti maak. - aj? - upitala je Kassandra, ali je, nakon to me upitno pogledala, odluila da bi vino bilo mnogo primjerenije. Prije nego to sam popila prvu au, poznavala je cijelu priu o surferu Bjornu do najmanjih potankosti. Kassandra je smatrala da to uope nije tragino. Naprotiv, toliko se smijala svemu da su joj se suze kotrljale niz obraze. - Nije smijeno - rekla sam uvrijeeno. - To je bila naa prva prava svaa. - Izmeu mukaraca i ena uvijek dolazi do nesporazuma - rekla je Kassandra. Mukarci jo vjeruju da je Eva nainjena od Adamova rebra. Zapravo je obrnuto pa stoga mi ene moramo imati razumijevanja za mukarce jer oni jednostavno nisu daleko dogurali u svojem duhovnom razvoju. Tvoj je Alex, naprimjer, sada sigurno strano zabrinut zbog tebe. Pomisao na to malo me utjeila. - Neka je - rekla sam i naiskap ispraznila au s crnim vinom. Kassandra je gledala kroz prozor. Njezin je stan bio pod pravim kutom u odnosu na na. S prozora njezine dnevne sobe mogla je vidjeti dio vrata nae terase. - Ondje je nekakvo udno svjetlo u boji - rekla je preko ramena. Znatieljno sam stala pokraj nje. Doista, iz nae sobe izlazilo je crveno i plavo svjetlo koje se na zadivljujui nain lomilo na snijegu na terasi. Neko vrijeme zbunjeno sam promatrala taj prizor. A onda mi je proradio mozak. - To su dijapozitivi - rekla sam ljutito. - Oni doista na miru gledaju te glupe surferske dijapozitive i mataju o starim dobrim vremenima dok se ja ovdje moram smrzavati. Duboko povrijeena ponovno sam se zavalila u mekanu sofu i natoila si jo jednu au vina. Kassandra je ispruila ruke prema vratima nae terase i zamirila. - Ali ja ne osjeam nikakav mir - rekla je, a ruke su joj podrhtavale kao krakovi raalja. - Ne, ja posve jasno osjeam nemir u Alexu. On je vrlo zabrinut za tebe. eli da se vrati kui. - Da, ali ja ne mogu ii kui sve dok je ondje onaj tip. - On e ubrzo otii - rekla je Kassandra i navukla karirane zavjese. - A dotle emo se mi ugodno zabaviti. Hoe li da ti gledam u karte?
30
- Hou - rekla sam iako sam se uvijek pritom osjeala nekako nelagodno bez obzira na to to sam si govorila kako je to samo igra i kako ja ne moram vjerovati u to kao to vjeruje Kassandra. Ona putem karata dobiva poruke iz svemira, izravno s Plejada, rekla je. Nakon druge ae vina donijela je iz trone komode svoje otrcane karte za tarot. - to bi voljela znati? Nisam morala dugo razmiljati pa sam je pitala to e biti dalje sa mnom i s Alexom. Kassandra je promijeala karte i dala mi da ih tri puta presjeem. Poslije toga je stavila na stol sedam karata i utke ih gledala. Meni se inilo da vidim kritian izraz na njezinu licu. - Je li neto loe? - zabrinuto sam upitala. - Zvijezda - promrmljala je. - Do sada se sve povoljno razvijalo, ono to je pred tobom obeava mnogo. - Prekrasno - rekla sam odahnuvi. Kassandra se namrtila. - Sada se ne smije osloniti na drugoga i prepustiti mu da donosi odluke. - Ne razumijem - promrmljala sam. - Vano je to prije oprostiti i suoiti se s vlastitim strahovima - nastavila je Kassandra. Znatieljno sam se nagnula naprijed. - A onda? - Sedam kalea - tvoj sljedei korak dovest e te u zabunu koja e se pretvoriti u razoaranje. - I ako se pokajem i suoim sa svojim strahovima? - upitala sam. - Ali to je nepravedno. - Kraljica maeva - ozbiljno je rekla Kassandra. - Nekakva ena, hladna i proraunata, moe nakoditi vaoj vezi. uvaj se te ene. - Oh - rekla sam. - ena koja e imati utjecaja na Alexa i izazvati sukobe - dodala je Kassandra. - To bi mogla biti Alexova majka - spremno sam rekla. Ve sam dulje vrijeme razmiljala o tomu kako bi ona mogla nakoditi naoj vezi. Kassandra me otro pogledala svojim tirkiznim oima. - Alexova majka? ponovila je. - Jesi li sigurna? - Da - brzo sam odgovorila i ustala. - To se sigurno odnosi na nju.
31
Gurnula sam zavjesu u stranu i pogledala prema naoj terasi. Sva moja ljutnja na Alexa nestala je tijekom itanja iz karata. Bilo je krajnje vrijeme da se pokajem i oprostim. - Idem sada - rekla sam. - Hvala za grijanje. Kassandra je jo zurila u karte. - Tu su jo i tri sestre i kolo sudbine. Ne eli li znati to to znai? - Drugi put. Kassandra se nasmijeila i stavila mi ruke na ramena. - elim vam sve najbolje - rekla je. - Vratila sam se - povikala sam ulazei u stan, ali mi nitko nije odgovorio. Alex nije bio kod kue. Sva svjetla osim onog na nonom ormariu bila su ugaena, a na jastuku se nalazila uta cedulja. Zabrinut sam, otiao sam te potraiti pisalo je na cedulji, a ispod toga bilo je nepravilno srce, kao da ga je crtao mali djeak. Potiteno sam izala pred kuu i pogledom pratila tragove guma Alexova automobila sve do prvog ugla. Ponovno je poeo padati snijeg i Alex me ba sada otiao traiti. Dola sam prekasno i nisam pokazala pokajanje i oprost. Kazna sigurno nee izostati. Ah, Alexe! Poljubila sam srce na njegovu pismu i pustila suzu pokajnicu. Ona se skotrljala niz moj obraz i u obliku ledene kapi pala u snijeg. Kad bi Alex bar pronaao moj auto pokraj kontejnera za stari papir, mogao bi zakljuiti sve ostalo! Mogao bi pratiti tragove mojih stopala i na pola puta bismo pali jedno drugom u naruje i poljubili se dok bi se snjene pahuljice topile na naim licima. eznutljivo sam uzdahnula, ali Alex je vjerojatno proao pokraj mojega auta ne primijetivi ga. Vratila sam se u stan alosna. Samo to sam zatvorila vrata za sobom, zazvonio je telefon. Oklijevala sam trenutak prije nego to sam podigla slualicu. Ve je prolo jedananest sati naveer i nije mi bilo do telefonskog razgovora. No, tada je pobijedio strah da bi to mogao biti Alex, a moja odsutnost mogla bi ga natjerati da me i dalje trai u ledenoj pustoi - Elisabeth Jensen - rekla sam pretjerano oputeno. - Hvala Bogu, nije ti se nita dogodilo - rekla je Hanna na drugom kraju ice. - Zato bi mi se neto dogodilo? - Alex je sigurno sretan to si kod kue i to ti se nita nije dogodilo.
32
- Alex uope nije ovdje! - Onda je otiao u potragu za tobom - rekla je Hanna. Progutala sam slinu. - Kako zna? - Alex me nazvao i sve mi ispriao! - Alex je tebe nazvao? - Da, navodno je bio jako zabrinut. Ti si bila u vrlo loem stanju, rekao je. - Gluposti - rekla sam, a moj se bijes ponovno razbuktao. - Nazvao te samo tako i priao ti o naoj svai. - Moda te uistinu voli - uzdahnula je Hanna. - Heiko se ne bi toliko brinuo, a pogotovo ne bi telefonirao okolo kako bi me pronaao. - Gdje si bila nakon to si izala iz stana histerino plaui? - Ah, sranje - rekla sam. - Je li rekao da sam histerino plakala, idiot? - Ne mora ti zbog toga biti neugodno. Mene je Alex prvu nazvao. Zato to misli da bi ti najvjerojatno dola k meni. - eli li time rei da je zvao jo nekoga? - Da - rekla je Hanna. - Zvuao je vrlo zabrinuto. Naao je tvoj adresar i htio nazvati sve brojeve kako bi pitao za tebe. Osvrnula sam se oko sebe. Adresar je leao pokraj telefona. Otvoren na slovo Z. - Kae da je zvao sve moje prijatelje i rekao im za nau svau? - upitala sam zapanjeno. - Da, ali te nigdje nije naao - rekla je Hanna nenadmano logino - jer inae ne bi otiao! Kai mi, molim te, gdje si bila. Nisam joj rekla. Radi boljeg razumijevanja ponovno sam joj ispriala sve s mojega gledita, od trenutka u kojem sam leala na trosjedu potpuno gola i kad je zazvonio telefon. Ono to je bilo prije, izostavila sam. Nisam htjela nepotrebno izazvati zavist kod Hanne. Hanna se srdano nasmijala. -I zbog toga si pola noi provela izvan kue? - to bi ti uinila na mojemu mjestu? - Jednostavno bih ostala leati gola na kauu - rekla je Hanna. - to misli, koliko bi surferu trebalo da ode odakle je doao?
33
- Ili moda ne bi otiao - rekla sam. - Uostalom, ja to ne mogu. Zamisli samo kako bih se strano osjeala kad bih leala gola pred nepoznatim mukarcem! Hanna se smijala u slualicu. - Strano je to to tvoj deko okolo pria kako si izala iz kue histerino plaui zato to njemu dolazi prijatelj. To me pogodilo pa sam zautjela. U pravu je, to je stvarno bilo strano. Bila sam jako bijesna na Alexa. Upravo u tom trenutku ula sam njegove korake pred vratima. - Upravo dolazi - rekla sam Hanni i polako spustila slualicu. Alex je djelovao umorno i tuno kad je uao unutra. Nekako kao da je plakao. Da me nije onako osramotio pred mojim prijateljima, naa bi pomirba mogla biti prekrasna. Uzdahnula sam. Tek tada me pogledao. Oi su mu bile velike i okrugle, a ja sam na trenutak pomislila da se raduje. Meutim, tada je skupio obrve i promrmljao: -Gdje ti je auto? - Zato si svima priao da smo se se svaali? -upitala sam ga. - Gdje si bila? - Ne tie te se. - Toliko si me uplaila tim svojim djetinjastim ponaanjem, k vragu. Ve sam te vidio kako smrznuta lei u jarku. - Onda me nisi trebao istjerati iz kue - rekla sam. - Po ovakvom vremenu. - Nisi morala otii. Bjrn je ostao samo nekoliko minuta. - Haha - rekla sam. - I za tih pet minuta pokazao ti je dijapozitive s posljednjeg ljetovanja u panjolskoj, je li? Alex me upitno pogledao. - Gdje si bila? I gdje ti je prokleti auto? Nisam mu odgovorila. - Ti si djetinjasta i zlobna - rekao je Alex. - S uitkom si mi utjerala strah u kosti. - Da - rekla sam. Ozbiljan u licu, Alex je ustao i otiao u kupaonicu. Nakon nekog vremena ula sam kako je poeo prati zube. Ja sam ostala sjediti na krevetu, zurei u
34
nakrivljeno srce koje je nacrtao na pismu. Zatim sam skoila i potrala za njim. - Ne - povikala sam. Alex je izvadio iz usta etkicu za zube. - to ne? - Nisam ti s uitkom utjerala strah u kosti. Nisam to htjela, iskreno ti kaem nastavila sam priguenijim glasom i budui da sam eljela pokazati pokajanje i pratanje, kao to mi je savjetovala Kassandra, dodala sam jo neto. - ao mi je. Alex je ispljunuo zubnu pastu u umivaonik i isprao si usta. Tek tada se okrenuo prema meni. - I meni je ao - rekao je. Laknulo mi je i dole su mi suze na oi. Privila sam mu se na gola prsa. - Bila sam kod Kassandre - promrmljala sam u dlake na njegovim grudima. - A auto je gore pokraj kontejnera za stari papir. Nisam vie nita vidjela kroz staklo, pa sam ga morala ostaviti ondje. - Jadnice. Ja sam se uistinu ponio glupo. - Nisi, ja sam se ponijela glupo - spremno sam rekla. - Dobro. Alex me vrsto zagrlio. - Onda smo se oboje ponijeli glupo. - Volim te - proaputala sam. Tada je Alex uzeo moje lice u ruke, njeno mi ljubei suze na obrazima. - Elisabeth, budalice - rekao je. - Hoe li se udati za mene? Glasno sam kriknula i bez imalo oklijevanja rekla: - Da, hou!
35
Prva osoba koja je trebala doznati novost, bila je Hanna. - Heiko me nije nazvao cijeli tjedan - izletjelo je iz nje sljedeeg jutra im sam sjela za pisai stol. - Trebala si otii k njemu kao to sam ti savjetovala - rekla sam. - Sigurno je bio samo uvrijeen. - Ni govora! On je bio sretan to ne mora brinuti o meni. Tako je imao slobodan put do ljubavnice. - Moda si nepravedna prema njemu - rekla sam. - Nema ni jedan dokaz. A ovjek je nevin sve dok mu se ne dokae suprotno. - to da sad radim? Grubo se nagnula naprijed. - Da kriomice ekam pred njegovim vratima, u sunanim naoalama i s novinama? Ili da se skrijem u ormar? Da mu pretraim depove? Ispitam kolege? Presluam njegovu telefonsku sekretaricu? - Sve su to izvrsne zamisli - rekla sam. - Zato ne? - Hanna je odmahnula glavom. - Nikad se ne bih tako ponizila i uhodila mukarca. Nikad. Bespomono sam je promatrala. to se tie veza izmeu mukarca i ene, nismo imale isto miljenje. Svaka rasprava o tom pitanju unaprijed je bila osuena na propast. Hanna je neko vrijeme zurila u pod. - Dobro - rekla je. - Uinit u to. Istini za ljubav. Odluila sam joj odvui pozornost od njezinih briga i govoriti o tomu koliko sam sretna. - to misli o udaji? - upitala sam ju smijeei se. Hanna se lupila u elo. - Jesi li luda? Udaja u ovakvim okolnostima? To bi bilo najgluplje to bismo mogli uiniti. Bez obzira na to to me Heiko uope ne bi nikad zaprosio. On uvijek govori da je brak za idiote. Samo budale sklapaju brak. - Aha - rekla sam. - Znai da sam ja za tebe budala? Hannine su se oi zaokruile. - Ti? - povikala je. Sretno sam kimnula. - Takvo to! Pomirba je sigurno bila vrlo romantina, protekle veeri. - Da - rekla sam. - Itekako. Hanna je obila pisai stol i zagrlila me. - estitam, Elisabeth. I sve najbolje ti elim.
36
- Hvala - rekla sam. - Nadam se da e nam biti kuma. - Naravno - rekla je Hanna. - Sait u si novu haljinu za tu priliku. Kada e biti vjenanje? - Jo ne znamo - rekla sam. - Moda na proljee. - Naravno, na proljee - uzdahnula je Hanna. -Kad procvatu trenje. I ako se u meuvremenu nita ne dogodi. Bilo je neobino kako su rodbina i prijatelji razliito reagirali na novost. Oenjeni su mukarci izraavali radost nekako suzdrano. - Napokon e i ti doi pod jaram - govorili su Alexu. - Zato bi tebi bilo bolje nego nama? ule su se samo takve mudrosti iz kojih se moglo zakljuiti da nisu oni bili ti koji su odluili o svojoj enidbi. Kao da se meusobno moraju kazniti zbog sklapanja braka, mukarci su mjesecima skupljali epove i komadie papira iz strojeva za unitavanje spisa kako bi ih na prvoj momakoj veeri istresli u prednji vrt mladenaca i time se osvetili za ono to su moda pretrpjeli na vlastitom vjenanju. No, budui da mi jo nismo imali prednji vrt, nismo se ni bojali bujice epova. Odmah se javio i Alexov prijatelj sa surfanja, Bjrn. On je bio vrlo drzak momak pa sam se mogla smatrati sretnom to ga nisam nedavno osobno upoznala. - Ti si, dakle, ena koja je upecala naeg Alexa - rekao je nakon to sam se javila na telefon. - estitam. Zbunjeno sam se nasmijala. - Mislim da je bilo obrnuto - rekla sam. - Da, da - rekao je Bjrn samouvjereno. - Ti si draestan komad, ako izgleda onako kao na fotografijama koje mi je Alex pokazao. - Da - rekla sam samouvjereno. Ja sam neosporno bila draestan komad. - Iako uope nisi Alexov tip, iskreno ti kaem. The gentlemen prefer blondes, to znam iz dugogodinjeg iskustva. Mene je uvijek dopala tamnokosa prijateljica. - Ukusi se, kao to je poznato, mogu promijeniti - rekla sam pomalo razdraljivo. to li mu to pada na pamet? - Osobito kad je u igri jedan tako dobar komad zemlje - uzvratio je Bjrn. - Ti si dobra prilika. Alexu je dobra i brineta kad je u pitanju takav komad zemlje. Sada sam se razljutila. - to eli, zapravo? Prvo pokuava s dijapozitivima surfanja starim stotinu godina, a sada s ovim zlobnim primjedbama. Kakav si ti
37
to uope prijatelj? - Takav koji ti eli dobro - rekao je Bjrn. - Moda e se obradovati kad uje da ne volim plavue. Naprotiv, prema mojem iskustvu, brinete su bolje u... - A ja - prekinula sam ga - ja ne volim mukarce koje ene nazivaju draesnim komadima i koji pokuavaju rastaviti sretne parove. Odluno sam zalupila slualicu. Besramno. Jadni Alex, vjerojatno nije ni slutio kakvog ima prijatelja. Odluila sam da ni u kojem sluaju neu pozvati Bjrna na svadbu, a Alex nije morao znati za njegov poziv. Samo bi se razoarao. Svi drugi prijatelji i roaci izrazili su pravu radost zbog naeg predstojeeg vjenanja. Moja sestrina Susanna nazvala me iz Pfalza kako bi mi zahvalila jer su nai planovi za vjenanje naveli i njezinog Bruna da napokon pone razmiljati o tomu. im su doznali novosti, on je skoio s trosjeda i povikao kako mu je sada ao. - ega? - upitala sam i pokuala zamisliti kako Bruno odvaja svojih stotinu i deset kilograma od trosjeda na nain koji se naziva skakanjem. - Poreza. Kao neenja slobodne profesije plaa vrlo mnogo - odgovorila je Susanna. - Iako je Bruno strunjak, ne moe to nikako izbjei. - Osim ako se oeni - otroumno sam naslutila. - Tono tako - sretno je rekla Susanna. Jo ne tako davno, ona je bila crna ovca u naoj obitelji, s plavim pramenovima i umobolnom odjeom, po sedam puta probuenim uima i nosom davala je boju svakoj obiteljskoj fotografiji. Poznate su bile i njezine prie s mukarcima kojima su glavnu ulogu igrali dugokosi tipovi u izlizanim konim jaknama s naivenim natpisima No Future, ali i oenjeni mukarci u srednjim pedesetim godinama s mercedesima tipa coupe i peatnjacima. Moja majka i moje tete, ukljuujui i njezinu vlastitu majku, navodile su Susannu doslovno kao negativan primjer i ona mi je ba zbog toga bila veliki uzor. To je sve odjednom zavrilo kad je u njezin ivot uao Bruno, priznajem, u trenutku koji je za nju bio iznimno povoljan. Susannina stambena zajednica se raspala, a roditelji joj vie nisu davali novac. To pojaano pomanjkanje materijalne sigurnosti dovelo je do toga da se uselila k Brunu istog dana kad ga je upoznala, na opu radost obitelji, ali na tetu mojega potovanja. Bruno nije bio ni oenjen ni dugokos, nego porezni savjetnik okrugla lica s naoalama debelih okvira kupljenim preko kataloga, koji je u slobodno vrijeme iskljuivo pisao pisma itatelja u kojima je branio svoja graanska prava u odnosu na sve i svakoga. Jo kao vrlo mlad ovjek kupio si je kuu koju je otada dijelio s mojom sestrinom. Ona je zbog toga napustila studij, odstranila sve
38
prstenje iz uiju i nosa i nauila ne samo glaati Brunove poliesterske koulje lagane za odravanje, nego je sasvim prihvatila njegov nain ivota. - To iznosi gotovo esto maraka mjeseno, ako budem radila za ured na osnovi od petsto devedeset maraka i ako mi Bruno da razliku - objasnila mi je u jednom dahu. - Osim toga, dobit emo vie poticaja za gradnju, budemo li sad dovrili potkrovlje. A i inae stojimo mnogo bolje. Bruno kae da je dovoljno dugo dravi pribavljao novac i da emo se sada napokon vjenati. Tako sam sretna! - To je lijepo - rekla sam, lagano se najeivi. - Od Gitti Geiger dobit u vjenanicu za dvije tisue i petsto maraka - nastavila je Susanna. - Ta vjenanica ve godinu dana visi u jednom izlogu pokraj kojega prolazim svaki dan i svaki put poelim da imam ba takvu haljinu. Kupit u je svojim novcem. To treba biti iznenaenje jer Bruno kae da kupim neto to se moe nositi i poslije. No, samo se jedanput udajem, zar ne? Sloila sam se s njom. Iako bi u njezinom sluaju bilo bolje da se uope ne udaje. Majci su navrle suze na oi. - Tvoj otac bi sigurno volio to doivjeti - rekla je pa sam i ja zaplakala. Moj otac je umro prije pet godina. Nikad nije upoznao Alexa. - Ali on bi ga volio - jecala sam. - Da, sigurno bi ga volio - rekla je majka i potapala me po leima. Utinula me iznad boka. - Gledaj da do vjenanja skine kilogram ili dva, dijete. Kassandra kao i obino nije bila osobito iznenaena. Zatekla sam je kod kanti za smee ispred kue. - I, jeste li se pomirili? - upitala je. - Da - rekla sam. - I vie od toga. - Ja sam vam poslala svu moju dobru energiju - rekla je. - Tako nita nije moglo poi po zlu. Meutim, morali bi ponovno doi k meni, zbog preostalih karata koje ti jo nisam protumaila. - Ah - rekla sam zbunjeno. Izmeu mene i Alexa sve je bilo u najboljem redu pa se nisam htjela optereivati s negativnim proroanstvima. - Ima jedna novost - rekla sam kako bih skrenula s teme.
39
- To sam si i mislila - odgovorila je Kassandra. -Ti zna da imam jaku intuiciju. Neto u vezi s tvojim poslom, je li tono? - Ne - rekla sam. - Mnogo bolje. Alex i ja emo se vjenati. - Kaem ti da sam odmah pomislila na to - nesmetano je ponovila Kassandra. Alexova majka takoer se obradovala. - Volim velika slavlja - rekla je. - Nee biti veliko slavlje - objasnio je Alex i uhvatio me za ruku. - elimo to proslaviti u malom krugu, samo s najuim roacima i prijateljima. Nikakav dogaaj stoljea. - To je vaa stvar - rekla je njegova majka pomalo razoarano. Bila je zgodna ena s dobro odravanim svijetlim pramenovima, osunanom koom i gotovo mladenakom linijom. Nitko tko ju je upoznao, ne bi rekao da ima odraslu djecu, a kamoli unuad. Alex i njegov brat Christoph nisu je zvali mama ili majko, nego Hilda, i to ju je odmah inilo nekoliko godina mlaom. - Hoe li to biti vjenanje u bijelom? - upitala je. Blago sam se zarumenila. - Da, hoe. Ali neto posve jednostavno. Hilde je kimnula. - Ti nisi ba tip za pravu vjenanicu. Anja je izgledala tako slatko u svojoj draesnoj vjenanici. Ali ona je i graena za takvu haljinu. Progutala sam slinu i stisnula Alexovu ruku. Anja je bila supruga njegova brata. Vjenali su se prije tri godine i proteklog su mjeseca dobili ve drugo dijete. Ni Anja ni njezina vjenanica nisu mi ostale u osobito dobrom sjeanju. Alex je, hvala Bogu, imao isto miljenje. - Sretan sam to Elisabeth nema isti ukus kao i Anja - rekao je smijeei se. - A ona bi i u vrei za smee izgledala bolje od Anje. Ponovno srna mu stisnula ruku. Uvijek me podravao. - Eto - veselo je rekla Hilde. - Ukusi su razliiti. Netko voli velika slavlja, a netko skromna. Ovako ili onako, posla e biti mnogo. Popis uzvanika, prostor, crkva, sveenik, haljina, pozivnice - bez obzira na to koliko je svadba skromna, potrebno je uloiti mnogo truda. to ste mislili, kada e se ona odrati? - U svibnju - rekla sam. - Kad cvjetaju trenje. - Ve u svibnju? - povikala je Hilde i privremeno izgubila samokontrolu. - To moete zaboraviti! Ne moe se organizirati tako brzo. Samo se pozivnice moraju poslati tri mjeseca unaprijed. A do tada se mora nai dvorana za svadbu,
40
ugovoriti termin sa sveenikom i matiarom i tako dalje i tako dalje. - Mislila sam da svadba bude kod moje majke u vrtu - rekla sam. - Pod trenjama uz jezerce, posve jednostavno. - U vrtu? A ako bude padala kia? - zapanjeno je povikala Alexova majka. - Tih nekoliko ljudi stalo bi i u zimski vrt. Mogli bismo ga ukrasiti vrlo lijepo. - Pa - rekla je Hilde, strogo me pogledavi. - Ne poznajem zimski vrt tvoje majke, ali ne mogu zamisliti da se u njemu moe odrati svadba. Samo kad pomislim koliko je brojna Alexova obitelj. - Samo najua rodbina - podsjetio ju je Alex. Hilde se pribrala i zbunjeno se smjekala. - Boe, djeco, mislim da ste cijelu stvar shvatili pomalo olako. Najua rodbina, to to znai? Roditelji, braa i sestre - i nitko drugi? - Tako je - rekla sam. - I nai prijatelji, naravno. - A to je s tetom Selmom? - upitala je Hilde i upitno pogledala Alexa. - Ona ti je kuma. - Samo roditelji, braa i sestre - rekao je Alex. -Tako smo se dogovorili, Elisabeth i ja. - Ali Selma bi bila duboko povrijeena, dobro zna. Pogotovo zato to je opet tako bolesna. Rak u trbunoj upljini, ve trei put. Ovaj put uope ne izgleda dobro, kae Paula. Alex je samo odmahnuo glavom, ali meni je bilo ao tete Selme. Rekla sam: Onda neka doe. Jedna osoba vie ili manje, nije vano. A moda e do tada i umrijeti. Hilde se suzdrano nasmijeila. - Ako doe Selma, onda ne moete preskoiti ni Paulu. One stanuju u istoj kui. Kad si bio dijete, volio si tetu Paulu vie nego Selmu. - Neee, zar ne vidi da tako sve zapoinje - rekao je Alex. - Znamo zato smo donijeli takvu odluku. Prvo su tu teta Selma i teta Paula, ali one e naravno povesti tetka Heinza i tetka Friedhelma, a vrlo mogue i onog boksera. Ostat e pri ovome: roditelji, braa i sestre, i gotovo. Ponovno sam mu stisnula ruku. Znao se tako dobro izboriti za svoje stavove. - A to je s tvojim bratiem Jensom? Hilde jo nije odustala. - Oboje ste bili na njegovu vjenanju prole godine i prenoili ste u hotelu. Besplatno! Jensa ne moete preskoiti.
41
Alex je uzdahnuo. - To bi jednostavno trebala biti mala, zgodna proslava, u najuem krugu. Neto posve nespektakularno. - Vjenanje nikad nije nespektakularno - pouila nas je Hilde. Onda se sjetila neega. - Zna li tvoj otac za vjenanje? Osjetila sam kako se u mojoj ruci Alexova ruka trznula, ali glas mu je bio potpuno smiren dok je odgovarao: - Pozvani smo na veeru u petak. Tada emo mu rei. - On e se jako naljutiti ne pozovete li njegovog prijatelja Huga - predviala je Hilde koja se prije deset godina rastala od Alexova oca jer je stalno bio neraspoloen. - Hugo je ak vjenao Christopha. - Ali Hugo je katoliki sveenik - rekao je Alex. - Elisabeth i ja elimo evangelistiko vjenanje. - Kako, molim? Ali zato? Pa ti nisi evangelist! - Nisam, ali Elisabeth jest. A meni je potpuno svejedno. Ja nikad nisam drao do crkve, to zna dobro. - Ni ja - rekla je Hilde. - Ali tvoj e otac poludjeti kad to dozna. Alexova ruka ponovno je zadrhtala. Stisnula sam je kako bih ga smirila. - Nama to nije vano - rekla sam Hildi. - To je nae vjenanje i neemo dopustiti da nam nitko odreuje kako emo ga obaviti. Pa ni tebi, nastavila sam u mislima. Znam da eli nakoditi naoj vezi, hladna i proraunata kakva ve jesi. To mi je Kassandra vidjela u kartama. - Naravno - pomirljivo je rekla Alexova majka to nas je jako iznenadilo. - Ja sam posljednja osoba koja bi se u to mijeala. - Ne moe u svibnju - rekao je Horst, Alexov otac. Bio je to visok, snaan mukarac s gustom, sijedom kosom, zdravom bojom lica i vodenoplavim, vrlo svijetlim oima. Svojim velikim, pomalo isturenim zubima vakao je svinjski odrezak sasvim sprijeda tako da se moglo vidjeti kako se meso prvo pretvara u niti, a zatim u kau. Zurila sam u svoj tanjur. Uz svinjski odrezak posluen je krumpir i komora. Nisam podnosila komora. Meni samo krumpir i meso, rekla sam ali Horst mi je unato tomu stavio na tanjur i komora. Kod njega se mora jesti ono to je na stolu. Demonstrativno sam odgurnula komora u stranu i s krumpira vrlo brino
42
uklanjala blijedozelene niti. Horst je mrzovoljnim pogledom pratio to radim. Smatrao me loe odgojenom. - Ne moe u svibnju - strogo je ponovio. - Tada smo htjeli ii u Portugal, na golf, Sylvia i ja. Sylvia mu je bila druga ena. S njom je ivio u kui u kojoj je prije toga ivio s Alexovom majkom dvadeset pet godina. Alex je rekao da se za to vrijeme u kui uope nita nije promijenilo. Isti namjetaj, iste zavjese, iste slike na zidu. Hilde nije nita od toga ponijela, to mogu razumjeti. Nova Horstova supruga, Sylivia, oito nije imala ni najmanju potrebu da kuu uredi prema vlastitom ukusu. Zadovoljila se time to je stavljala svoje cvijee u Hildine stare keramike vaze. Alexovu ocu to je bilo po volji. On nije volio nikakve promjene. - Ali mi smo zamislili da to bude ba u svibnju - rekao je Alex. - A mi ve mjesecima planiramo odmor u Portugalu - rekao je Horst. - Moete se vjenati u lipnju. Stavila sam u usta cijeli krumpir i jezikom ga pritisnula o nepce. Horst i Sylvia bili su ve u mirovini i zapravo su bili na odmoru tijekom cijele godine. Ako su ba po svaku cijenu htjeli ii na odmor u svibnju, onda nee biti na naem vjenanju. Ima i gorih stvari od toga. Nestrpljivo sam pogledala u Alexa, ali i njegova su usta bila puna. - Kad se Carola udavala, prethodno nas je pitala koje nam vrijeme odgovara rekao je Horst. Carola je bila Sylvijina ki iz prvog braka. Kad je ula njezino ime, Sylvia je podigla pogled s tanjura. - Da - rekla je. - To je bila lijepa svadba. Takoer u lipnju. - Vidite - rekao je Horst. Alex je jo utio. Sada sam ja morala uzeti stvar u ruke. Pomalo buno odloila sam pribor za jelo na tanjur. - Mi ne moemo u lipnju - rekla sam ljutito. Horst je podigao obrvu i prodorno me pogledao. Uzvratila sam mu pogled lagano stisnuvi kapke. - A zato ne moete? - napokon je upita Horst. - Tada imamo druge obveze - kratko sam odgovorila. Alex je takoer kimnuo. Horst je sloio ubrus, stisnuo usnice i zanijemio. Sylvia ga je uhvatila za ruku. - Moda bismo mogli pomaknuti odmor - rekla je. - Nismo ga jo uplatili. Odmor jo nije bio ni uplaen! Zapravo teta.
43
- Ondje dolje je prevrue nakon svibnja - rekao je Horst mrzovoljno. - To jo nije gotovo. Tiho uzdahnuvi, Sylvia je poela raspremati stol, a ja sam joj priskoila u pomo. Alex i Horst ostali su za stolom i nastavili utjeti. - Jako ste ga povrijedili - rekla je Sylvia u kuhinji. - On je tako osjetljiv. - On se zapravo vrlo brzo uvrijedi ako nije sve po njegovoj volji - rekla sam. Sylvia nije vie nita rekla. Na putu kui predbacila sam Alexu to je meni prepustio da govorim, umjesto da je on uzeo rije. - Ali ti si mu sve jasno dala do znanja - rekao je. - Horst je tvoj otac, a ne moj - odgovorila sam. Alex je uzdahnuo. - Ba zbog toga. Ti ga nisi upoznala kad si bila mala. Svaki put kad me pogleda tim pogledom punim predbacivanja i progovori tim posebnim glasom, osjeam se kao mali djeak koji je doao kui s loim ocjenama. - Ali ti nisi mali djeak - povikala sam. - Ti si mukarac, odrastao i uspjean, pomisli samo na svoj projekt za Karlsruhe. Osim toga, pametan si i osjeajan, ambiciozan i seksi... Kola su odjednom skrenula ulijevo. Alex ih je zaustavio na izletnikom parkiralitu. - Misli li to ozbiljno? - Da - rekla sam. - Ne poznajem nikoga tko je bolji od tebe. Alex je ugasio motor. - Reci to jo jedanput - zatraio je. - Volim te - rekla sam i poljubila ga. - Zna li da jo nikad nismo vodili ljubav u autu? - Ja sam spreman na sve - odgovorio je Alex. Slobodnom rukom otvorio je pretinac za rukavice i izvadio kutiju kondoma. Upitala sam se na trenutak zato ih ondje dri, ali poslije toga vie nisam mislila ni o emu. Tek nakon nekoliko minuta ponovno sam dola k svijesti. Runa konica udarala me u lea. Lijeva mi je noga utrnula, a desna mi je zapala iza upaljaa za cigarete. Otisak dugmeta za traenje radijskih postaja zauvijek e mi krasiti
44
podlakticu. Gaice su bile neka vrsta okova oko koljena. Odahnula sam kad se Alex vratio na svoje sjedalo. - Ah, da - rekla sam. - To je bilo lijepo. Premda je u krevetu nekako udobnije. Alex je zapanjeno pogledao dolje. - Sranje - rekao je. - to to? - Kondom je pukao. Upalila sam unutarnje svjetlo i bacila pogled meu njegove noge. - Oh, ne - uzdahnula sam. - Danas je deseti dan - rekao je Alex kao iz groba. - Vjerojatnost da si zatrudnjela iznosi trideset posto, najmanje. Pa to onda! Moja zabrinutost odnosila se na neto drugo. - to ako je djeli kondoma ostao u meni? - povikala sam uplaeno. - Oh, Boe, od toga se sigurno moe umrijeti. Alex je pomno pregledao puknuti kondom. Ja ga nisam gledala. - Ne nedostaje ni komadi - umirio me. - Sve je tu. Odvaila sam se i pogledala kondom te odluila vjerovati Alexu. Hannine oi bile su crvene, a kapci debeli, oteeni. - U subotu sam cijeli dan provela pred Heikovim vratima - rekla je. - U sestrinom autu, u sunanim naoalama i s novinama u rukama. - Ne! - rekla sam. - Misli li da je to jadno? Sigurno misli. To je takoer i poniavajue. - Ali ne! - zapanjeno sam povikala. - Jest - rekla je Hanna. Odjednom je poela aputati. - Bilo je tako poniavajue. Od deset sati do tri sata popodne nije se uope nita dogodilo. Sluala sam radio i jela ono to sam si ponijela. Sama sam sebi djelovala vrlo glupo. Stavila je na stol ispred sebe mali notes koji je bio otvoren. Glas joj je postao jo tii. - U petnaest sati i trideset tri minute u kuu je ula neka plavua, a u petnaest sati i pedeset etiri minute izala je iz kue s Heikom ispod ruke.
45
- O moj Boe - rekla sam takoer apui. - I kamo su otili? - Ne znam - rekla je Hanna normalnim glasom. - Misli li da bih se usudila pratiti ih autom? Ne, ekala sam da se vrate. U sedamnaest sati i etrdeset tri minute ponovno su uli u kuu, a na putu od auta do kunih vrata tri puta su se poljubili. Tada sam vidjela da nije prava plavua. Imala je taman izrast. - A onda? - Onda su ostali u kui. Ponovno je pogledala u biljeke. - U sedamnaest sati i pedeset est minuta upalilo se svjetlo u kuhinji, a u osamnaest sati i etrdeset minuta ponovno se ugasilo. - Da, i? - U dvadeset i dva sata sam otila. Bilo je hladno, a ionako sam ve znala ono to sam htjela znati. - Zato nisi banula u stan i upucala ga u grudi - upitala sam. Hanna se okesila. - Prvo, nisam imala klju i drugo, nisam imala pitolj. Osim toga, jo sam samo htjela vratiti se kui u krevet. Nagnula sam se naprijed i pomilovala je po ruci. - ao mi je to sam sumnjala u to. Heiko je uistinu seronja. Uope nije zasluio tako divnu osobu kao to si ti. - Znam - rekla je Hanna, a oi su joj se zasuzile. - No, jo ne zna ono najgore. Cijeli sam tjedan razmiljala kako u se osvetiti Heiku. Mislim, stvarno osvetiti! Vezu sam namjeravala okonati sa stilom tako da to ne zaboravi dok je iv i da zauvijek ali za mnom. Imala sam jako dobre zamisli, uistinu. Htjela sam mu rei kako imam drugog, mnogo zanimljivijeg mukarca koji ima sve ono to on nema. To bi mu sigurno slomilo srce. Nakratko je zastala. - Ali onda, u nedjelju popodne odjednom se pojavio na mojim vratima. S taaaaako tunim izrazom na licu. Mora razgovarati sa mnom, rekao je. I prije nego to sam mogla bilo to rei, priznao mi je da se zaljubio u drugu enu. - Oh, ne - rekla sam suosjeajno. - Ne eli me povrijediti, rekao je, ali pod ovakvim okolnostima ipak bi bilo bolje da prekinemo nau vezu. Katrin, tako se zova njegova nova djevojka, zalae se za otvorenost i iskrenost, ona bi mi se sigurno svidjela kad bih je upoznala. A ja jo nisam rekla nita, cijelo vrijeme ni jednu jedinu rije. - Ali si dohvatila tavu? - upitala sam, nadajui se da je bilo tako.
46
- Ne, za to vie nije bilo prilike, Heiko nije imao vremena. Katrin ga je ekala dolje u autu, namjeravali su ii k njezinim roditeljima. Nazvat e me koji put, rekao je i otiao. Plakala sam etrnaest sati neprekidno, kao to vidi. Eto, toliko o tomu. Obrisala je oi osvjeavajuom maramicom. - A kako si ti provela vikend? - Moda sam trudna - rekla sam. - Koliko dana ti kasni? - upitala je Hanna. - Jo ni jedan - rekla sam. - Danas je dvadeset i osmi dan. Ali osjeam se tako udno. - Zato to je utorak - utjeno je rekla Hanna - i to e se tvoje majke svakog trena pojaviti iza ugla s djecom. - Nije zato - usprotivila sam se i pomislila na kondom koji se raspuknuo, na kondom strave. - Ocjena kvalitete proizvoda: vrlo dobar, zamisli. Hanna, koja je ve nekoliko puta morala sluati tu priu, nakratko je zacerekala. - Ne mogu vjerovati, sigurno ste tota radili s tim, jer te se stvari podvrgavaju nevjerojatno strogim provjerama. - I to mi plaamo putem poreza. Vie nikad neu kupiti takve - rekla sam i ustala. Majkama iz prve skupine toliko su se posljednji put svidjela vozila od toaletnog papira jedne druge djeje skupine da su ih sada i same htjele izraivati. Ja sam, zapravo, namjeravala s njima praviti potpuno neotrovnu, jestivu boju za bojenje prstima i namirisati je eterinim uljima. Prema iskuanom pedagokom konceptu, djeca bi se trebala slobodno kretati u toploj prostoriji, neodjevena, odnosno, samo u pelenama, iz higijenskih razloga, i nesmetano se posvetiti bojama koje dokazano ne ostavljaju nikakve tragove na koi. Iako sam najtoplijim rijeima opisala moju namjeru, majke su svakako htjele praviti vozila od toaletnog papira. Budui da je to bio posljednji sastanak prije Boia, nisam im htjela uskratiti ono to su eljele. Iz neiscrpnog sanduka s materijalom za rad izvadila sam ljepilo, kare, ostatke vune i toaletni papir i stavila na stol. Pritom sam vrsto odluila da svojem djetetu neu nikad poeljeti neto tako strano. Majke su polako dolazile. Ostavljale su djeja kolica u hodniku, unosile djecu i torbe pune pelena i banana unutra i pozdravljale. Ja sam im ljubazno odzdravljala. Uostalom, to je bio posljednji sat prije praznika. - Danas neemo imati tjedne razgovore, nego emo neto izraivati.
47
Poletno sam pokazala rukom na mjesto iza mene, na kojem je na stropu bilo objeeno vozilo od kalemova toaletnog papira. Majke su gledale gore otvorenih ustiju. Pratila sam njihove poglede i zapanjeno se trgnula. Umjetniko djelo od toaletnog papira nestalo je, a umjesto njega visjela je gusjenica od podmetaa za pivo. Bila je obojeno u zeleno, vodenim bojama, i imala je male noice od crvenog kartona. - to je slaaaaatka - povikale su majke. - Kakva sjajna zamisao - pohvalno je rekla Maike. - Onda, Annabell, svia li ti se gusjenica? Annabell, naravno, nije rekla nita. - Mnogo je ljepa od vozila - odgovorile su majke koje su stajale pokraj nje. Ja sam neprimjetno stala tako da leima zaklonim pripremljene kalemove toaletnog papira. Maike me dobroudno pogledala. - Vjerujem da govorim u ime svih, izraavajui ti ovu pohvalu. Gusjenica je mnogo primjerenija djeci nego vozilo. Sjajno. - To sam i mislila - rekla sam. U sanducima smo imali i neiscrpnu zalihu podmetaa za pivo. A imali smo jo i crvenog kartona. - Ali ako netko ipak eli radije raditi s toaletnim papirom, ja sam ga pripremila - profinjeno sam dodala. - Sjajno - ponovno je rekla Maike. I ostale su mi majke uputile poglede pune priznanja. Osjetila sam toplinu oko srca. - Sigurno sam trudna - poslije sam rekla Hanni. - ak ni te odvratne majke nisu u meni izazvale elju za vrenjem nasilja. Hanna je to ipak smatrala upitnim. - Kako bi bilo da kupimo u ljekarni test za trudnou. Ja u skoknuti u ljekarnu dok ti bude radila s drugom skupinom. Pristala sam, oklijevajui. - Odmah sam znala da sam trudna - rekla je Angela iz druge skupine dok smo pile kavu za stolom. - U istom trenutku. - Po emu si to primijetila? - stidljivo sam upitala. - To je bio nekakav poseban osjeaj - neodreeno je odgovorila Angela. - Popila
48
sam pola boce crnog vina, okupala se u vruoj vodi, ali nita nije pomoglo brzo je dodala i pogledala sina. Zamiljeno sam oslukivala to se dogaa u meni. Bilo je tu mnogo osjeaja, ali nisam znala kako bih ih protumaila. - Sigurno sam trudna - rekla sam Hanni, koja je sad bila manje oteena. - Odmah emo to znati - odgovorila je i pruila mi test za trudnou koji je donijela iz ljekarne. - Mora se popikiti na ovo, priekati nekoliko minuta i sve e znati. Kao i ja. Skinula sam omot i poela itati uputu. - to misli, hoe li se Alex obradovati? Hanna je slegnula ramenima. - Mogue - rekla je. - Sigurno e se obradovati - rekla sam i otrala u zahod. Sa tapiima u ruci sjela sam na koljku. A onda sam na svilenim gaicama krem boje ugledala crvenu mrlju od krvi. Bacila sam test za trudnou u posudu za uloke i nisam znala trebam li se radovati ili ne. To su bile moje najbolje gaice. - Bolje je tako - rekla je Hanna. - Nee biti trudna na vjenanju. - Da - rekla sam. To bi uistinu bilo glupo. Tek neposredno pred kraj radnog vremena sjetila sam se da Alex veeras nije mogao doi kui kako bi sa mnom proslavio sretan dogaaj. Graevinski radovi na njegovom velikom projektu u Karlsruheu poeli su juer, a Alex je nadzirao drugu smjenu. Kako bi mogao biti ondje sutra ujutro prije sedam sati, prenoio je ondje u hotelu. Pogledala sam na sat. U to vrijeme bih ga jo mogla telefonom dobiti u autu. ekala sam da Hanna ode kui prije nego to sam nazvala njegov broj. Ti su razgovori bili strano skupi, a Hanna nije morala znati da zovem na raun poduzea. - Halo - rekao je enski glas na drugom kraju ice. - Tko je to? - Tanja Breuer, halo. S kim elite razgovarati? - S mojim, ah, s Alexanderom Baumom - zamuckivala sam. Tanja Breuer, vjebenica, plavua. to je ona traila u Alexovom autu? - Ah, to ste vi - rekla je. - Trenutak, molim. Prvo ga moram potraiti.
49
Prolo je najmanje trideset sekunda dok se Alex nije javio. Mnogo kasnije, nakon velikog praska, Hanna me jedanput pitala o emu sam razmiljala tih trideset sekunda, a ja sam joj odgovorila da nisam razmiljala ni o emu. I to je bila prava istina. - Alexander Baum? - Moe biti sretan. - Zbog ega? - Sjea li se naeg broja u autu? - upitala sam. - Da, naravno - odmah je rekao Alex. - GL-HP 310. Zato? Poela sam se smijati. - Ne mislim na taj broj - govorila sam u slualicu. - Mislim na vruu toku na parkiralitu uz cestu, u noi prije tri tjedna. - Oh, sjeam li se toga - rekao je Alex. - Da, sjeam se. Jo imam modrice po tijelu. - Ali inae, ta je veer bila bezuspjena - rekla sam. Alex je glasno uzdahnuo. - A to tvoja vjebenica radi u tvojem autu? - Jo smo na gradilitu. Tanja nosi moj mobitel i rjeava me dosadnih poziva. - Ba lijepo - rekla sam. - Spava li ona u istom hotelu kao i ti? - Ne - odgovorio je Alex. - Ona veeras ide kui. S njom mogu tako lijepo razgovarati o tebi. Tanja o tebi zna ve sve, ali meni uvijek padne na pamet jo neto. Nedostajat e mi veeras. - I ti meni - rekla sam eznutljivo. - Poslije u te nazvati iz hotela pa emo strasno voditi ljubav putem telefona predloio je Alex. -Cijelu no. - Ovdje pie kako su oslobodili enu koja je kastrirala mua elektrinim noem za rezanje mesa - rekla je Hanna sljedeeg jutra, pokazujui rukom vijest u novinama. - to misli, jesu li te stvari skupe? - Koje stvari? - upitala sam zamiljeno i duboko uzdahnula. - Ah, Hanna, tako mi nedostaje Alex. Bilo mi je tako strano prole noi, onako samoj u velikom krevetu, iako smo razgovarali telefonom dva sata. Ne znam kako si ti izdrala biti cijeli tjedan bez Heika. Oh, oprosti, nisam te htjela podsjeati na to.
50
Hanna je jo gledala u novine. - Ovdje pie da su suprugu ponovno naili odrezani dio, i on tvrdi da je sve u punoj funkciji. Vjeruje li u to? Ja mislim da bi on to samo htio. Kako nisam odgovorila, odmahnula je glavom. -Najbolje bi bilo odmah to baciti u zahodsku koljku i povui vodu. Onda se vie ne bi moglo naiti. - Odvratna si - rekla sam. - Ja? - Hanna se oito uzrujala. - Moje je srce slomljeno. Devet godina veze ne moe se preboljeti za dva dana, osobito ne ako si svoje najbolje godine rtvovala jednoj svinji za koju bi kastracija jo bila predobra. - Oprosti - rekla sam. - Uvijek mislim samo na sebe. - Zaljubljena si, romantina i naivna - rekla je Hanna. - I ja sam bila takva prije nego to sam pronuknula u istinsku prirodu mukaraca. - Hm, hm - oglasio se netko sa strane. Hanna i ja smo se uplaeno trgnule. Na otvorenim vratima stajala je mlada ena u smeem zimskom kaputu i suzdrano se smjekala. Uuljala se poput make. - Kako vam moemo pomoi - upitala je Hanna. - Jeste li vi gospoa Jensen? - Ne, ovo je ona. Hanna je pokazala na mene. ena je zataknula za uho sjajni svijetli pramen i temeljito me promatrala. Pogled joj je lagano klizio preko mojeg lica i gornjeg dijela tijela prema dolje, postrance na pisai stol pa se opet vratio na moje lice. Nije mi preostalo nita drugo nego da i ja gledam u nju. Imala je najvie dvadeset i dvije godine, rumeno, glatko lice, plave oi i mali nos, podignut na vrhu. - Mene trebate? - upitala sam na kraju. - Da - ozbiljno je odgovorila djevojka, ali onda se odjednom nasmijeila. Pokazala je niz sitnih bisernih zubia. - Zapravo, dolazim zbog teaja. - O kojem je teaju rije? - Majka i dijete. Vi drite teajeve za majke i djecu, zar ne? - Da, tono. elite li se prijaviti? Djevojka je ponovno otkrila zube. - Prijaviti? Zato ne? Dobacila sam Hanni pogled koji je mnogo govorio. Opet jedna psihopatkinja,
51
znaio je pogled. Hanna mi je namignula. Iz ladice sam izvadila prijavnicu i stavila je pred sebe. - Nai kruoci su trenutano popunjeni, ali ja u vas staviti na popis. im se pojavi slobodno mjesto, bit ete upisani. - Koliko je staro vae dijete? - Koliko je staro? Malo je zastala, a onda se poela smijati kao da sam ispriala nekakvu dobru alu. - Zapravo se jo nije ni rodilo. Ponovno sam pogledala u Hannu. ena je bila oito luda. Odmah iza ugla nalazila se dnevna psihoterapeutska klinika. Ona je vjerojatno njihova pacijentica koja je izmeu dvije seanse otila u krau etnju. Nadala sam se da nije opasna. - U tom sluaju prerano je za prijavu - rekla sam, obzirno se nasmijeivi, i vratila prijavnicu u ladicu, polako, bez naglih pokreta. - Ne znam ni jesam li uope trudna - rekla je luakinja. - Zamislite! Hanna se nakaljala. - Jo ste mladi - rekla je. -Imate vremena. - Alexander - rekla je djevojka. - Tako bih nazvala sina. Po njegovu ocu, razumijete li? - Kao to sam rekla, prerano je za prijavu - ponovila sam. ena se nagnula naprijed i poduprla se rukama o moj pisai stol. Pritom je pomakla glinenu ploicu s mojim imenom, koju su mi darovali polaznici teaja za obradu gline. - Elisabeth - proitala je. - Elisabeth, to je staromodno ime. Kad kae Elisabeth, onda si zamilja stariju enu. - Da, dakle, kao to sam rekla - promrmljala sam. - Stvarno - nastavila je luakinja. - Elisabeth je netko sa irokim bokovima i rijetkom kosom. Vi nemate iroke bokove. To je zvualo gotovo kao predbacivanje. - I nikad ne bih pomislila da imate kovre. Prave kovre. Trudila sam se izgledati neutralno kako je ne bih potaknula da nastavi govoriti. Djevojka me neko vrijeme gledala bez rijei. - Ali imate bore oko oiju. To je u skladu s imenom Elisabeth - rekla je napokon. - I po tomu se vidi koliko uistinu imate godina. - Da, da - rekla sam. - Dovienja.
52
- enja - rekla je djevojka i tihim koracima otila do vrata. Ondje se okrenula i poela smijati. - Budite ak sigurni u to. - Ljudi moji! - gledala sam za njom odmahujui glavom. Hanna je kimnula. - To je ba bilo udno - rekla je. - Kao da te poznaje. - Ja poznajem mnogo ludih ljudi - rekla sam uvjerljivo. - Ali ovu ovdje nisam nikad vidjela. - Elisabeth - rekla je Hanna. - Nije li ti udno to se nekakva ena jednostavno pojavi ovdje, pita za tebe i blebee o djetetu koje jo ni ne postoji? - Luakinja, kaem ti - odgovorila sam. - A dijete e se zvati Alexander, prema ljubavniku - zamiljeno je nastavila Hanna. Hanna me pogledala zabrinuto, ali nije rekla nita. Mnogo kasnije, nakon velikog praska, objasnila mi je da u tom trenutku ne bi bilo nikakve svrhe razgovarati o tomu. - Nisi htjela vidjeti ono to bi moglo ugroziti tvoj svijet iz snova - rekla je. - Tebi je sve bilo savreno. Ja sam jednostavno zaboravila tu epizodu. Sve je bilo savreno. Tono na Badnjak poela je padati kia, a snijeg na krovovima, ogradama i drveu otopio se za tren. Ostali su samo omekalo, blatnjavo tlo, gole grane i tmurno nebo. Alex i ja prvi put smo zajedno slavili Boi. Moja majka, s kojom sam inae provodila blagdane, otila je s prijateljima na skijanje u Austriju, a u Alexovoj se obitelji Boi nikad nije osobito slavio. Alexova majka je praznike iskoristila za boravak i tretman na farmi ljepote, a otac mu je bio s drugom suprugom kod njezine keri Carole u Wiesbadenu. Veselila sam se to emo biti sami kako bi nam taj prvi Boi udvoje posebno ostao u sjeanju. Danima sam bila hodala po gradu kupujui darove, materijal, svijee, borove granice i kojekakve dekorativne predmete za boino ureenje naeg malog stana. Tomu sam se posvetila svim srcem. ena je tek uistinu samostalna i odrasla kad ima vlastite ukrase za boino drvce, govorila je moja baka, i to je bila istina koju sam shvatila tek tih dana. Vani na terasi pripremala sam borove granice, imir, koristila klijeta i icu za cvijee i toliko sam bila zahvaena boinim raspoloenjem da nisam ni primijetila kako su mi ruke ljepljive od smole i zaprljane.
53
- Ba lijepo - pohvalila me Kassandra koja je s kapom na glavi i u rukavicama gledala kroz otvoreni kuhinjski prozor. - Ti si ena koja ima smisla za tradiciju. -- I ukusa i mate - dopunila sam je ponosno podignuvi jedan vijenac u vis. Volim Boi, a ti? Kassandra je uzdahnula. - Boi nije sveanost Boice. U naoj meditacijskoj skupini umjesto Boia slavimo zimski solsticij na tradicionalan nain. Nosimo rogove i maske i pleemo uz bubanj. Dvadest drugog prosinca. - A to radi na Boi? - upitala sam je suosjeajno. - Boi je dan kao i svi drugi - rekla je Kassandra, ali je izgledala tako usamljena i izgubljena na tom kuhinjskom prozoru da sam skoro zaplakala. Sigurno je bilo strano kad ti je cijela obitelj na Plejadama. - Moda bi ipak htjela navratiti k nama - rekla sam. - Naveer, na kuhano vino. - Da - rekla je Kassandra. - To bi u svakom sluaju bilo lijepo. Kupila sam joj jednaku crveno-zelenu kariranu pidamu kao i sebi i Alexu, s pucetima presvuenim tkaninom, velikim depovima i draesnim ovratnikom obrubljenim crvenom tkaninom. Nala sam ih u robnoj kui Beck's u uglu ukraenom u boinom stilu, u kojem je sve imalo crveno-zeleni karirani uzorak, materijali, posteljina, jastunice, boini ukrasi, papir za umatanje darova, pliani medvjedii, donje rublje, ogrtai za poslije kupanja, rupii i kartonske kutije iz serije Santa Claus. Budui da izmeu Boia i Nove godine nije bilo graevinskih radova, Alex je imao osam dana odmora. Kad se vratio iz Karlsruhea dan prije Badnjaka, nemalo se iznenadio. Naa spavaa-dnevna soba-kuhinja mojim se dolaskom nije bitno promijenila. S bijelim parketom, bijelim kauem, bijelim prekrivaem, svijetlim drvenim namjetajem te potpunim nedostatkom ukrasnih predmeta, bio je to elegantan, hladan prostor, ne neudoban, samo potpuno neboian. To se sada promijenilo iz temelja. Na hladnim ploicama nalazio se veliki sag od sisal agave, opiven tamnozelenom tkaninom, koji sam po vrlo povoljnoj cijeni unaprijed kupila nama kao boini dar, iznad bijeloga kaua postavila sam draperiju nainjenu od nekoliko metara crveno-zelene karirane tkanine. Na stolu je bio adventski vijenac koji sam sama splela, s debelim crvenim svijeama i crveno-zelenim kariranim manama. Sama sam izradila i istim manama ukrasila girlandu oko vrata terase, a na njezinoj najvioj toki lebdio je namrgoen keramiki aneo zlatne boje. U mrtvom kutu izmeu kaua i prozora stajalo je boino drvce
54
koje sam nabavila na sajmu. Bila je to visoka, vitka jela s mekanim iglicama koje ne bodu i koje, kako se zaklinjao prodava, nee nikad otpasti i zaepiti usisava. Drvce jo nije bilo okieno, ali su crveno-zelene karirane mane, crvene svijee i nostalgino obojene kugle ve bile spremne. Kruna svemu tomu bila je crveno-zelena karirana posteljina, takoer iz kolekcije Santa Claus, kojom sam presvukla krevet. Svijee su svu tu rasko obasjale zlatnom svjetlou, a zelenilo i okoladni bomboni, koje sam sama napravila - kod Hanne sam zavrila teaj Konfekt kao iz slastiarnice - irili su prekrasan boini miris doma. - Ludilo - ushieno je rekao Alex, bacivi putnu torbu u kut. Naalost, nije primijetio da sam i ja bila dotjerana i gotovo neprimjereno usklaena s interijerom. Bila sam kod frizera i dala staviti zeleni preljev s blagim crvenkastim sjajem. Mirisna mi je kosa u uvojcima padala na novu, svjetlucavu crvenu vunenu haljinu s pedeset posto udjela kamira. I najbolje od svega: arene vunene arape iz kolekcije Santa Claus savreno su se slagale s mojim crvenim cipelama s kopom. Ipak sam se bacila Alexu oko vrata. Na Badnjak je cijeli dan padala kia. Naspavali smo se, priredili puricu i ostala sveana jela i tada zajedno okitili boino drvce, kao prava obitelj. Pritom smo sluali Erica Claptona unplugged, i kad je sve bilo gotovo, vodili smo ljubav na novom sagu od sisal agave, vrlo njeno i polako, u taktu Layle. Popodne se Alex izgubio na dva sata kako bi neto nabavio, a ja sam se za to vrijeme okupala, stavila pod boino drvce paketie s crveno-zlatnim vrpcama i prostrla stol. Na crveni stolnjak prosula sam malu kutiju sitnih, zlatnih zvjezdica koje su svjetlucale pod svjetlou svijea, porculan je bio jednostavan i bijel, onaj koji koristimo svaki dan, ali sam zato imala ubruse iz kolekcije Santa Claus i kolutove za ubruse s nasmijeenim glavama andelia. Kad se Alex vratio, purica se ve pekla u penici, svijee su gorjele, a s CDplayera ula se priguena glazba, Boini oratorij od Bacha. Alex je imao neto skriveno pod jaknom. Nije mu bilo lako to drati. inilo se kao da se mie. - Moemo li poeti slaviti? - upitao je. - Ja bih vrlo rado - rekla sam, a onda je izvukao ruku ispod jakne i rekao: Sretan Boi, mala ptiice. Ushieno sam vrisnula. U Alexovoj ruci sjedila je mala makica krem boje s
55
crnim mrljama na uima, nosu i grudima. Makica se otimala pa ju je Alex stavio na pod gdje se odmah poela umivati. S oduevljenjem sam kleknula pokraj nje. - Kako je samo slatka - zagukala sam. - Je li ona za mene? Alex je kimnuo. - Dobio sam je od naeg statiara. Njegova burmanska maka parila se sa susjedovim makom i budui da maii nemaju rodovnik, on ih je razdijelio. Naa malena naslijedila je od majke gustu svilenkastu dlaku i plave oi. Kad sam vidio fotografije, nisam mogao odoljeti. Ovdje je, dodue, malo tijesno, ali uskoro emo imati vlastiti vrt. Zbog nedostatka vremena nisam ti mogao kupiti nita drugo. - Vrlo lijepa zamisao - povikala sam i bacila mu se oko vrata. Makica mi se popela po vunenoj haljini sve do ramena. Ondje se igrala s mojim naunicama. - U autu imam maji zahod i hranu za make - rekao je Alex. - Ne mora se bojati, ista je i cijepljena. Makica mi je prela u uho, a i ja bih najradije bila radila to isto. - Sada smo prava obitelj - apnuo mi je oduevljeno. Ostatak veeri protekao je kao u snu. Alex je odmotao svoje darove, s makicom smo podijelili puricu, crveni kupus i krumpir, a poslije smo jeli pjenu od okolade i pili kuhano vino s Kassandrom. Ona se jako obradovala pidami, pogotovo kad je vidjela da i Alex i ja imamo jednake kao ona. - Ovako lijepo nisam slavila Boi ve dvjesto godina - rekla je sva ozarena. Mi smo to shvatili kao kompliment. Uz Kassandrinu pomo traili smo pravi termin za nae vjenanje i na kraju smo se odluili za dvadeset etvrti svibanj. Tada e, naime, puni mjesec biti u korpionu, a to je savrena konstelacija za dobro raspoloenje uzvanika i za strastvenu prvu branu no. - Za sunano vrijeme u se ja pobrinuti - obeala je Kassandra na rastanku i ja sam znala da se mogu pouzdati u nju to se toga tie. Od dananjeg dana bilo je tono pet mjeseci do naeg vjenanja. Ali danas je mjesec sluajno bio u korpionu, to je bila savrena konstelacija za strastvenu boinu no. Alexov otac nas je sljedeeg jutra probudio telefonom i rekao nam da on i Sylvia ipak ne idu u Portugal u svibnju i da su stoga u stanju doi na nae vjenanje. To nam je bio boini dar od njega.
56
- Ba lijepo - rekla sam pospano i dala slualicu Alexu. Makica, koja je provela no uz moje rame, otrila je nokte na sagu od sisal agave - hvatala telefonsku icu. - Naravno, radujemo se tomu - Alex je rekao Horstu i iskrivio lice. - Da, znat emo cijeniti vau rtvu. U lipnju ete se znojiti u Portugalu, i to samo zbog nas. Ne, nisam to rekao podsmjeljivo. Pomalo zbunjeno odloio je slualicu. - Ipak e doi. Pokvarit e nam cijelo vjenanje. - Nee - rekla sam samouvjereno. Bili smo tako sretni da nam nitko nita nije mogao pokvariti, pa tako ni Horst. - Sve je savreno - rekla sam Alexu. U svojoj novoj pidami iz kolekcije Santa Claus sjedio je na novom sagu od sisal agave i izgledao tako slatko da bih ga mogla pojesti. Svalila sam ga na lea i obasula mu lice poljupcima. Pritom sam zamiljala kako nas gledam iz posve druge perspektive, sa stropa. Sveano ukraenu sobu, boino drvce, razbacanu posteljinu, makicu koja se igrala u omotima od darova, i ljubavni par na sagu boje meda, u crveno-zelenom kariranom partnerskom looku. Sve je bilo savreno.
57
Poslije Nove godine Alex je rijetko kad bio kod kue. Robna kua u Karlsruheu zahtijevala je njegovo neprestano prisustvo. To je bila prva zgrada takve veliine za koju je bio sam odgovoran, stalno je ponavljao, i ne smije napraviti nikakvu pogreku. Kako bi zgrada bila dovrena u ugovorenom roku, graevinski poduzetnik je radio i vikendom pa je tada i sam ostajao na gradilitu. - To je nevjerojatno vano za moju karijeru - rekao je. - Ako sve napravim kako treba, vjerujem da e mi Berger ponuditi partnerstvo. A to bi to znailo u financijskom pogledu, ne trebam ti ni govoriti. Sve drugo mora ekati. ekati je, izmeu ostalog, morala i gradnja nae kue. Alex je svaki dan oekivao graevinsku dozvolu i stavio na ekanje sve od izvoaa zemljanih radova do montera grijanja. Ostalo, rekao je, moram ja preuzeti na sebe. - Kad krene, ja u davati upute telefonom - rekao je - ali ti me mora zamijeniti na gradilitu. Na raunu imam devedeset i tri tisue maraka. S tim moemo doi do prizemlja. Prebacit u novac na tvoj iro-raun, tako da moe plaati ljude, ali mora ih dobro nadzirati. - Ali ja to ne mogu - rekla sam, a Alex je rekao: - Mora! Pregovori s bankom oko naega kredita bili su skoro zavreni. Nedostajalo nam je dvjesto pedeset tisua maraka vlastitog kapitala za dovrenje gradnje. Banka nije imala nikakvih dvojba s obzirom na nau platnu sposobnost jer je bila rije o razmjerno malom iznosu, a mi smo dobro zaraivali, Alex ak vrlo dobro. Meutim, prije zakljuenja ugovora banka je eljela promjenu upisa u zemljinu knjigu. Ja sam bila jedini vlasnik zemljita, a sada smo se Alex i ja morali kod javnog biljenika upisati kao suvlasnici. - To s javnim biljenikom mora obaviti bez mene - rekao je Alex. - Ja nemam vremena za to. - Ali ja to ne mogu - kukala sam, a Alex je rekao: - Mora! Kada to bude upisano u zemljinu knjigu, ja u ti dati punomo, pa e sama i zakljuiti ugovor o kreditu. Pripreme za vjenanje takoer su pale na mene. Zapravo, mislila sam da s njima moramo zapoeti u travnju, kad Alex bude ovdje, ali Hilde, Alexova majka, bila je drugog miljenja. Darovala mi je knjigu s naslovom Vae vjenanje iz snova savreno isplanirano, i kad sam proitala da je za to potrebno najmanje est
58
mjeseci, dakle dva mjeseca vie nego to nam je jo ostalo, zarazila sam se Hildinom panikom. Prema rezultatima psihotesta iz glavnog dijela knjige spadala sam u kaotini tip mladenke. To je bilo zato to sam na veinu pitanja u testu odgovorila s ne. - Jeste li sastavili popis uzvanika - upitala me Hilda preko telefona. - Jeste li bili u matinom uredu? Jeste li prikupili sve papire? Jeste li pitali sveenika odgovara li mu termin koji ste odredili? Gdje elite odrati svadbenu sveanost? to e biti za jelo? Kako e izgledati pozivnice? - Ne znam - kukala sam. - Mogla bih ti pomoi - ponudila se Hilde. - Mogla bih obaviti sve ono to ti ne stigne. Ne ustruavajte se prihvatiti pomo - savjetovala je knjiga kaotinim mladenkama. Iskoristite razliite darovitosti i veze vaih prijatelja i roaka. Svaka pomo e vam dobro doi. Hilde je imala vrlo mnogo darovitosti i veza. - Moda - rekla sam joj. - Moda bi nam uistinu mogla pomoi. Hilde je bila sretna. - Doi u u petak u deset na radni doruak - energino je rekla. Onda emo se o svemu dogovoriti. Petak mi je slobodan dan. Makica me probudila njenim grickanjem za none prste i otrala ispred mene u kuhinju gdje je poela mijaukati traei svoju hranu. Dali smo joj ime Hummel (Bumbar) jer je bila okrugla i vie je zujala nego prela. Dok sam pripremala doruak za Hildu i mene, Hummel je sjedila u sudoperu i hvatala kapi iz pipe. Narasla je u posljednjih nekoliko tjedana, are na svijetlosmeoj dlaci postale su izraenije, a oi su joj dobile jasniju plavu boju. Gotovo ne moe vjerovati da neto tako lijepo nema rodovnik. Nekoliko trenutaka prije deset, upravo kad se oglasila posuda u kojoj su se kuhala jaja, netko je pozvonio na vrata. Bio je to na stanodavac, gospodin Meiser. On je bio tedljiv, da ne kaem krt ovjek koji je nakon mojeg useljenja znatno povisio dodatne trokove. Iznos se nije odnosio samo na vee trokove za hladnu i toplu vodu, nego je ukljuivao i amortizaciju za - ujte i udite se - kvake na vratima i slavine za vodu. Povrh toga, gospodin Meiser je rekao da dvije osobe ee otvaraju vrata i prozore i tako putaju u stan vie hladnog zraka nego jedna.
59
To je sluaj za Drutvo za zatitu unajmljivaa stanova, smatrala sam, ali Alex je rekao da se ne uzbuujemo zbog toga jer ionako neemo tu vie dugo stanovati. Ne trebamo se obazirati na muice gospodina Meisera, rekao je, ali on nije nikad bio kod kue petkom, naime, kad se odvozilo smee i kad je gospodin Meiser pregledavao kante. Ovaj put mi je odmah, nakon to sam otvorila vrata, gurnuo pod nos vreu za smee i upitao: - Je li ovo vae? To nisam mogla odmah rei. U svakom sluaju, bila je to obina, bijela prozirna vrea za smee kakvu smo i mi koristili. - Zato pitate? - upitala sam. Gospodin Meiser je pokazao na limenku koja se vidjela kroz vreicu. - Zbog ovoga. Limenka se ne odlae u otpatke nego u utu vreu. Bio je u pravu. Sada, kad sam vidjela limenku u kojoj su se nekad nalazile krike ananasa, znala sam da je rije o naoj vrei za smee. Obino smo Alex i ja vrlo ozbiljno pristupali razvrstavanju otpada, ali limenka od ananasa posluila nam je kao posuda za neke odvratne otpatke. Stavila sam u nju tapie za ui, tampon umotan u toaletni papir, vakae gume, dva rabljena kondoma i jednu spuvu natopljenu bojom. Limenka od ananasa se zbog svojega sadraja takoer pretvorila u otpatke. Znala sam da gospodin Meiser nee prihvatiti moje argumente. - Ako niste sigurni je li ovo vaa vrea, onda pogledajmo to ima u njoj predloio je. - Nije potrebno - brzo sam rekla i uzela mu vreu iz ruke. - Stavit u limenku u utu vreu. - Onda dobro. Gospodin Meiser bio je zadovoljan svojim pedagokim uspjehom. - U vaoj dobi jo ste sposobni za uenje. Kimnula sam mu. Na uglu se sudario s Hildom. - to e s tim smeem? - pitala je Hilde. - Pouri se, upravo dolazi kamion. - Moram ga ponovno razvrstati - rekla sam. Hilde me pogledala kao da sam luda. - Daj ovamo - rekla je i uzela mi vreu iz ruke. Otila sam za njom do ugla i uza stube do kanti za smee. Jedan mladi u naranastom kombinezonu upravo je htio odgurati kantu do kamiona. - Trenutak, molim - rekla mu je Hilde, podigla poklopac i bacila moju vreu meu ostalo smee. Moja limenka od ananasa nestala je u unutranjosti kamiona
60
za odvoz otpada, zajedno s onim odvratnim stvarima u sebi. - Hvala - rekla sam, ne bez divljenja. - Jaja su u meuvremenu postala tvrda kao kamen. - Ionako volim kad su tvrda - odgovorila je Hilde. Imala je dugaki popis, koji se odnosio na nae vjenanje, i proitala mi je toku po toku. Smrailo mi se kad sam sve to ula. - Uistinu u vam rado pomoi - rekla je Hilde. - Imam vie vremena nego vi, a vjerojatno i potreban odmak. Pogledala sam ju s nepovjerenjem. Nisam zaboravila to su Kassandrine karte rekle o hladnoj, proraunatoj eni koja eli nakoditi naoj vezi. Meutim, u Hildinim oima nisam vidjela nikakvu prepredenost. - Onda dobro - rekla sam. - To bi nas uvelike rasteretilo. - Izvrsno - povikala je Hilde. - Do sljedeeg vikenda predat ete mi popis uzvanika s adresama, a ja u se pobrinuti za pozivnice. Imam jako dobru ideju za njih, sve u zlatnom i plavom. Zastala je nakratko i nasmijeila se. - Naravno, samo ako se to tebi svia. Kimnula sam. Zlatno i plavo bilo je neto drugo od crveno-zeleno kariranog. - Ti i Alex morate sami otii u matini ured i u crkvu, tu vam ne moe nitko pomoi - nastavila je Hilde. - Kupit ete prstenje i, naravno, odjeu za vjenanje. Sve ostalo u ja obaviti. - Ali to e jako puno kotati - napomenula sam. Hilde se slatko nasmijala. - To e platiti Alexov otac. - Nikada - spontano sam rekla. - On to nikad ne bi uinio! - Bi, itekako - rekla je Hilde. - Napokon, on ima dovoljno novca, a vama je za kuu potreban svaki pfenig. - Horst nee razmiljati na taj nain. - Naravno da nee, stari krtac - rekla je Hilde. - Ali on je platio vjenanje svojoj pokerci, tada nije krtario. Oito je htio ostaviti dobar dojam kod Sylvijine obitelji. - Ali ovdje mu to nije potrebno. Hilde se opet nasmijeila. - Itekako e mu biti potrebno kad mu zaprijetim kako
61
u poeti priati po teniskom klubu da pokerci daje novac koji uskrauje svojemu biolokom sinu. Nazvat u ga malo poslije. Neka nam otvori raun za vjenanje s kojega emo moi podizati novac za tekue trokove. - Ali to je ucjena, Hilde - rekla sam. - Da - odgovorila je Hilde. - ista ucjena. Na trenutak smo se pogledale u oi. Onda smo se obje nasmijeile i zbunjeno pogledale u stranu. Hilde mi se poela sviati iako je rekla da nisam tip ene za pravu vjenanicu. - Huhu! - netko je u tom trenutku povikao na vratima. To je bila Kassandra. Ona nikad nije zvonila, nego je uvijek vikala huhu, ali to je bilo bolje nego straan zvuk koje je imalo nae zvono. - Ui - uzvratila sam joj i Kassandra je ula u nau dnevnu-spavau-sobukuhinju. Na sebi je imala vreu boje kanarinca, a oko ela je povezala takoer utu maramu. Hilde se trgnula kad ju je ugledala. - Vi ste svekrva? - kliknula je Kassandra. - Jo nisam - pribrano je odgovorila Hilde. Kassandra se okrenula prema meni. Ali to nije ona. - Naravno da jest - rekla sam. - Hilde je Alexova majka. Vidi da imaju iste oi. - Ne - Kassandra je odmahnula glavom. - To nije ena koju sam vidjela u kartama. Bila sam zbunjena i nisam rekla nita. - Vi gledate u karte? - sa zanimanjem je upitala Hilde. - Ja uvijek idem jednoj astrologinji. Roena sam u znaku vage i imam osjeaj za ezoterino. - Vi niste ena koju sam vidjela u kartama - odgovorila je Kassandra. - ena u kartama bila je hladna i proraunata. I mlada. - Kako zna? - upitala sam uzrujano. Kassandra me pogledala svojim tirkizno plavim oima. - Postoje stvari izmeu neba i zemlje - nije zavrila reenicu. Hilde mi je namignula. Doista mi se poela sviati. - Uistinu mora uzeti nekoliko slobodnih dana - naveer sam rekla Alexu na telefon. - Moramo otii u matini ured i k sveeniku, trebamo sastaviti popis uzvanika i kupiti prstenje i odjeu.
62
- Nemogue - rekao je Alex. - Ne mogu otii odavde, ni u kojem sluaju. To mora obaviti bez mene. Dat u ti punomo. - Ali ja to ne mogu. - Mora - rekao je Alex. - Ja sam jo nekoliko mjeseci vezan za tu robnu kuu. To mi je najvaniji projekt u ivotu i ne mogu se brinuti ni o emu drugom. Poslat u ti punomo pa moe sve sama srediti. - To je previe za jednu osobu! Na koncu, i ja imam posao - poalila sam se. Osim toga, vjenanje se uvijek odnosi na dvoje. Bar bi prstenje mogao izabrati sa mnom. - Sluaj, ja sam na tvoj raun prebacio gotovo stotinu tisua maraka pa moe kupiti najljepe prstenje na svijetu - rekao je Alex. - Ipak, vie od tisuu maraka po jednom prstenu bilo bi vrlo lakomisleno. - To nije poteno - rekla sam Hanni. - Sve moram sama napraviti. Hanna je zavidno gledala u iznos na donjem rubu ispisa s mojeg rauna. - Ludo, tako mnogo novca! Mogla bi ostaviti tipa i lijepo ivjeti. Poela sam se smijati. Novac e otii bre nego to mislim. Prije nego to stavimo kuu pod krov. - Da je meni Heiko prebacio stotinu tisua maraka, sada bi mi bilo mnogo bolje. Tebi je dobro. Iako smatram da nije lijepo od Alexa to je sve prebacio na tebe. Tipian mukarac na ego-tripu, posao iznad svega. - Da, ali on zarauje etiri puta vie od mene - rekla sam. - Osim toga, to je samo prijelazno razdoblje, a Alex kae da tako mogu samo neto nauiti. Hanna se kucnula prstom po elu, dajui mi time znak da misli kako sa mnom neto nije u redu. Krenula sam sama u pustolovinu, sastavila popis stvari koje trebam obaviti i olovkom oznaavala ono to je bilo zavreno. Oglas o naem vjenanju visio je sredinom veljae na oglasnoj ploi u vijenici, a dogovorila sam termin i sa upnikom. Dvadeset etvrti svibnja dobro mu je odgovarao, a za ostale dogovore u vezi s obredom i protokolom ima jo vremena, rekao je. Hilde je dobila od mene potpuni popis uzvanika kao i blagoslov za pozivnice i raspored za stolovima. Njezina ucjena je kod Horsta urodila plodom. On je odmah otvorio na njezino ime raun s velikodunim iznosom, s kojega je mogla plaati tekue troove. Rijeili smo i pitanje darivanja. Kako ne bismo morali doivjeti alosno iskustvo sa sedam darovanih tostera, aparata za kokice i srebrnih lopatica za
63
kolae, kao neki parovi prije nas, Hilde je predloila da u najljepoj robnoj kui u gradu postavimo svadbeni stol. Na taj stol smjela sam staviti sve to bih voljela imati i sve za to sam vjerovala da bi Alex volio imati. Uzvanici su tada trebali otii onamo i sa stola izabrati dar. Meni je to bio predivan obiaj pa sam uz skupe ae za vino s uvijenim stalkom, servis za doruak, komplet lonaca od plemenitog elika, posteljine i runika izabrala jedan prenosivi CD-player, nekoliko ilustriranih knjiga s bajkama, rukom oslikane maorske posude od terakote, pravi sag, aparat za espresso na kojem se mogla napraviti i pjena od mlijeka i fino nalivpero s cizeliranim srebrom kakvo sam oduvijek eljela imati. Na biranje darova potroila sam pola dopodneva, ali na kraju ipak nisam izabrala ni jedan toster, kuhalo za jaja ili stolni usisava. A ni fritezu. Hilde je pozdravila moj izbor. - Ima jako dobar ukus - rekla je. - Ali sada sigurno i sama vidi da mora doi jo vie uzvanika. Inae nitko nee kupiti sag, a to bi bila velika teta. I ja sam, naravno, bila tog miljenja pa smo na popis stavile jo dvadesetak roaka i poznanika. Alex je putem telefona dao svoj pristanak. - Radite to hoete - rekao je. - Ja ne mogu nikamo odavde. - To e biti vjenanje iz snova - oduevljeno je rekla Hilde nakon to je odaslala i posljednju pozivnicu. - Ne moramo tedjeti ni na emu. Kupi si samo lijepu vjenanicu. No, kupnja vjenanice i prstenja morala je priekati. Nekoliko dana prije sastanka s javnim biljenikom dobili smo graevinsku dozvolu i bager je isti dan poeo kopati temelje. Alex mi je telefonom dao uputu da nadgledam iskapanje i tako sam stajala na rubu zemljita i gledala kako golema lopata bagera u trenu pretvara njeni zeleni breuljak u smeu pustinju. Zajedno sa mnom, predstavu je gledala i skupina malih djeaka s oevima te pokoja ena i psi. Moji novi susjedi iskoristili su priliku da mi se predstave i otkriju s kim e ubudue imati posla. - A gdje je suprug? - upitao je stariji gospodin koji je ivio u kui ispod naega gradilita. - Uostalom, moje ime je Horn. - Drago mi je - rekla sam. - Moj - hm - suprug trenutano radi u Karlsruheu. Gospodin Horn je prijekorno odmahnuo glavom. - Ali ovo ovdje je posao za mukarce - rekao je i pokazao pusto koja je ostala iza bagera iza netom podignute ograde. - A ne za njene enske due. - Mora uzeti dopust - rekla sam Alexu na telefon kad mi je naredio da za
64
sljedei utorak pozovem mjernika. - To je posao za mukarce, a ne za njene enske due. - Ne mogu - odluno je rekao Alex. - Uspjet e ti ve. Morat e biti muko. - Trebam te - poalila sam se. - Ne elim sama odluivati o svemu. No, Alex je rekao ono to uvijek kae: - Mora! Sljedeeg jutra probudio me telefon. - Ne moe ovako, draga gospoo - govorio mi je neki kretavi glas u pospano uho. - Krivi spoj - promrmljala sam nadajui da je to istina, ali glas je nastavio uzbueno: - to ste mislili, draga gospoo? Jeste li moda mislili da mi to neemo primijetiti? - Hm. Proistila sam grlo i zatresla glavom kako bih pokrenula svoje sive stanice. Tko je to bio i to je htio? - Podrum naeg malog Klausa bit e pod vodom. To neemo dopustiti, draga gospoo. Ne znam ni vae ime. Podrum, voda, mali Klaus - sive stanice, naalost, nisu znale to bi s tim. - Ni ja ne znam vae ime - hrabro sam rekla, ali glas se na to nije obazirao. - Podrum naeg malog Klausa bit e pod vodom - ponovio je. - Prvi put kad bude padala kia. To neemo dopustiti. Nadali smo se dobrim susjedima, ali ako je ovo poetak, od toga nee biti nita. Ne, mi emo vas tuiti. Sive stanice napokon su sastavile slagalicu pa sam upitala gotovo s olakanjem: - Vi ste naa budua susjeda, je li tako? - Draga gospoo, ne moe tako - povikao je glas prije nego to sam mogla prijei na ostala pitanja kako bih razjasnila cijelu stvar. Ovo ete maknuti ili se vidimo na sudu. Moj suprug je pokuao zaustaviti bagerista, ali on je jednostavno nastavio iskapati. Ako mislite da emo poslije svega moi u miru stanovati jedni pokraj drugih, prevarili ste se. Naem jadnom malom Klausu stan je poplavljen, a za to ste samo vi odgovorni.
65
Moje sive stanice sada su radile punom parom. Sve mi je bilo jasno. Na je izvoa zemljanih radova oito postavio drenani aht na mjesto koje nije odgovaralo susjedima, jer su oni pomislili da e voda iz naega ahta potei u njihov podrum u kojem najvjerojatnije stanuje nekakav jadan mali Klaus. Nisam znala mnogo o tim stvarima, ali ako je okruni graevinski ured odobrio postavljanje ahta, onda jadni mali Klaus nije imao razloga bojati se poplave. Osim ako izvoa zemljanih radova nije postavio aht na drugo mjesto. - Koliko je aht udaljen od mee? - upitala sam, traei slobodnom rukom lokacijski plan kue. Kretavi se glas povisio za jo jednu tercu. - Samo mi nemojte spominjati propise - rekao je svadljivo. - aht se mora maknuti jer ete inae imati vie problema nego to moete u snu zamisliti, draga gospoo. Linija se odjednom prekinula. - Halo? - rekla sam, ali mi nitko nije odgovorio. - Alex - proaputala sam, ali Alex je bio u Karsruheu, predaleko od mene i od drenanog ahta. Ipak, s nekoliko odlunih telefonskih razgovora on bi sve sredio i ja bih mogla nastaviti mirno spavati. Nazvala sam broj njegovog telefona u autu. - Imamo problem, dragi ovjee - rekla sam. - Ah, sranje - rekao je Alex kad sam mu prenijela informacije koje su mi bile poznate. Oekivala sam utjenu reenicu, otprilike kao to je ova: - Ne brini, ja u to ve srediti - no Alex je rekao neto posve drugo: - Ako oni stvaraju probleme, onda postoji i razlog - rekao je. Namrtila sam se. - Misli li da je izvoa zemljanih radova postavio aht na krivo mjesto? - Ne, bit e da je to u redu, ali mi nemamo konanu dozvolu od uprave za vodoopskrbu. Bez nje slubeno ne smijemo jo uope postaviti aht. - to to znai? Pa imamo graevinsku dozvolu. - Da, ali nemamo dozvolu od uprave za vodoopskrbu - nestrpljivo mi je objanjavao Alex. - Mora odmah otii do lokalne uprave za vodoopskrbu i to srediti. Ako doznaju da smo poeli graditi kuu bez dozvole, nee im biti drago, iako bi sigurno odobrili da se aht postavi ondje gdje se i sada nalazi. Tada e vriti veliki pritisak na nas i prijaviti nas te provesti vjetaenje tla. Ne elim ti uope rei koliko bi to kotalo.
66
Poela sam se znojiti. Imala sam neto poput fobije od predstavnika vlasti. Zbog toga nisam ni promijenila registraciju na autu i kako je vrijeme prolazilo, strah je postajao sve vei. No, ahtovi bez dozvole jo su mi vie ulijevali strah. Alex je rekao da pomaknem termin jer drenani aht ima prednost. - Kako da ja to sve sredim? - tiho sam upitala. -Nemam pojma o tim stvarima. - Utoliko bolje - rekao je Alex. - Onda ne mora glumiti glupau. Veina slubenika suosjeaju s glupim enkama. Samo budi ljubazna prema njima. - Doi kui - preklinjala sam, ali Alex je rekao da nikako ne moe. Ima posla preko glave. - Ve e ti to srediti - rekao je uvjerljivo. Sumnjala sam u to, ali sam ipak potraila u telefonskom imeniku broj opinske uprave. Pitala sam tko mi moe pomoi oko drenanog ahta. Na kraju se javio mukarac koji je zvuao simpatino. - Imam problem - rekla sam bez uvijanja. - Upravo postavljamo drenani aht na naem gradilitu, ali nai susjedi kau da e im podrum biti poplavljen, bude li aht ostao ondje. - Gospode Boe, opet isto! - veselo je uzvratio slubenik. - Ima ljudi koji svemu prigovaraju. Drenani aht postoji zato da voda moe polako otjecati u zemlju. Znate li koliko kie mora pasti da se aht voda prelije iz ahta? - Ne znam - odgovorila sam iskreno. - Mi jo imamo spremnik za kinicu u koji stane est tisua litara vode. - Vidite - rekao je slubenik priljivim tonom. - Kia mora padati neprekidno tri godine da se spremnik za kinicu napuni. Tek tada se suvina voda odvodi u drenani aht, i ako nakon toga kia bude padala jo nekoliko godina, tek tada e podrum vaih susjeda biti poplavljen. - Znai ipak hoe - zapanjeno sam rekla. - Samo ako voda naie na nepropusne slojeve gline ili kamena - pokuavao me umiriti ovjek. - Ali toga nema kod vas, jer inae ne biste dobili graevinsku dozvolu. - Tono - tiho sam rekla. - Vidite, sve je u najboljem redu. Recite susjedima da se gone. Ima ljudi kojima je svaa potrebna kao kruh svagdanji. Proistila sam grlo. - A ako, recimo da... nemamo dozvolu...?
67
- Samo trenutak - prekinuo me slubenik. - Moj kolega upravo rjeava jedan sluaj s drenanim ahtom. Tu je cijela obitelj koja eli tuiti susjede. - Tako neto! - rekla sam. Slubenik se tiho nasmijao. - Zovu li se vai susjedi sluajno Horn? - Da - uasnuto sam povikala. Horn se zvao onaj uljudni ovjek koji mi je rekao da nadgledanje gradnje nije za njene enske due. - Eh, sluajnosti se dogaaju. - O, ne - uzdahnula sam. - S ovima ne bi bilo dobro imati posla. Nadam se da imate dovoljno novca za visoki zid. Slubenik se oito zabavljao. - Hoete li uti? Iz pozadine sam ula kretavi glas od malo prije. ena je najvjerojatnije skoila u auto odmah nakon to je spustila slualicu. - Nazovite ih - upravo je traila od kolege. - Mi bismo to htjeli odmah raistiti. - Koga da nazovem - upitala sam slubenika. - Okruni ured - spremno mi je rekao. - Zato? Slubenik je sluao nekoliko trenutaka. - Oni vjerojatno ne znaju nita o vaem drenanom ahtu. - Kako je to mogue? Samo se pravi glupa, rekao je Alex. Lokalna uprava za vodopskrbu mora dati dozvolu prije nego to se izda graevinska dozvola. - Ali mi smo proli tjedan dobili graevinsku dozvolu. Ponovno stanka. - Da, ali ini se da vi jo nemate konanu dozvolu za drenani aht, kao to upravo ujem. - Ne? - upitala sam. - I to to znai? - To nije po zakonu - objasnio mi je slubenik. -I upravo to posebno veseli vae susjede. Sada izgledaju vrlo sretno. Smijao se. - to da sad radim? - upitala sam ga. Slubenik je spustio glas. - Ono to sam vam rekao. Otiite to bre moete u
68
okruni ured za graditeljstvo, soba dvjesto dva, gospodin Roggen. Samo se pourite jer e vas inae vai susjedi pretei. - A onda? to da kaem? - Pourite se, idite samo - apnuo mi je slubenik. - Ja u odmah nazvati gospodina Roggena i rei da vam je promakla neka sitnica. Ali morate biti ondje prije Hornovih. - Soba dvjesto dva, gospodin Roggen - ponovila sam. - A kako se vi zovete? - Bond - rekao je ovjek i nainio kratku stanku. - James Bond. A sad vas molim da se pourite. Spustila sam slualicu i obukla se brzinom vjetra. Potroila sam samo malo vremena na minkanje i splela sam kosu u urednu pletenicu. Zatim sam zgrabila nacrte i torbu i odjurila u auto. Za manje od sedamnaest minuta stigla sam u okruni ured za graditeljstvo, parkirala kola, protrala pokraj informacija, ula u dizalo i odvezla se na drugi kat. Gospodin Roggen sjedio je sam za pisaim stolom i pogledao me. - Gospoa s drenanim ahtom? - upitao je. - Jesam li zakasnila? - upitala sam bez daha. Gospodin Roggen je odmahnuo glavom. Prvo sjednite, molim vas. Ne biste se trebali uzrujavati u tom stanju. Posluala sam ga. Gospodin Roggen me pozorno promatrao. - Je li ovdje moda zaguljivo? Da otvorim prozor? - Ne, hvala - zbunjeno sam rekla. - Vi ste vrlo hrabri - rekao je gospodin Roggen. Pred njim na pisaem stolu nalazio se lokacijski plan nae kue. - Upravo sam ga pogledao. Za sada je sve u redu. Voda u svakom sluaju mora oticati, a obiljeeno mjesto mi se ini najpogodnijim za to. - A podrum Hornovih? Gospodin Roggen se osmjehnuo. - Tehniki je gotovo nemogue da podrum bude poplavljen. A ako se to ipak dogodi, oni e ga morati bolje izolirati. Mislim da je sramotno uzrujavati enu u vaem stanju. - A... dozvola koja nam nedostaje? Mi smo oito malo uranili - zamuckivala sam, pogledom provjeravajui svoj izgled. Vjerojatno sam izgledala jo loije nego to sam mislila. Gospodin Roggen je podigao ig i udario ga na na lokacijski plan. - Evo vae
69
dozvole - rekao je veselo i jo se potpisao ispod iga. - Moe se dogoditi, uza sav taj stres, da ovjek neto previdi. Ostala sam bez rijei. Svi kau kako su slubenici kruti, lijeni, sitniavi i spori i da se dre propisa k'o pijan plota. Kakva bezobrazna kleveta! Gospodin Roggen mi se nasmijeio. - Takvi susjedi su prava kazna. Podignite visoki zid oko vaeg zemljita pa ete moda imati svoj mir. - Da - rekla sam. - I mnogo hvala za vau nebirokratsku pomo. - Ali to je jasno - rekao je i ustao. - Dozvolu u vam poslati potom, jo danas. Stisnuo mi je ruku. - I mnogo sree s djetetom. Nadam se da e ovaj put biti sve u redu. - Mnogo hvala - ponovila sam jo zbunjenije i natrake otila do vrata. Ljubazan slubenik, ak vrlo ljubazan, ali naalost lud. Samo ludi slubenici bili su ljubazni slubenici. Tek mi je u dizalu palo na pamet da je moda James Bond iz opinske uprave rekao gospodinu Roggenu da sam ja trudna i da imam problema s trudnoom, nakon niza deprimirajuih spontanih pobaaja. Sigurno je bilo tako. Probudio je u gospodinu Roggenu zatitnike instinkte i nabrusio ga protiv bezobzirnih Hornovih. Vrlo lukavo od Jamesa Bonda. Stavila sam si ruku na trbuh. Kako su mukarci fini kad misle da je ena trudna. Dobila sam volju da uistinu zatrudnim. U predvorju je stajala mlada ena u tamnoplavom kaputiu. Pitala me imam li vremena za sudjelovanje u jednom ispitivanju. - Rije je o naim slubenicima - objasnila mi je. -Uslunost, zadovoljstvo stranke, preglednost i sve to. - Oh, ja sam jako zadovoljna - od srca sam potvrdila. - Uistinu sam potpuno zadovoljna. - Biste li nam to mogli potanko opisati? ena u kaputiu izvadila je kemijsku olovku. Kroz rotirajua vrata s moje lijeve strane ulo je dvoje ljudi. Mukarca sam ve vidjela, a enu sam poznavala samo po glasu. To su bili Hornovi, nai budui susjedi. Neprimjetno sam se povukla u sjenu goleme lonanice. - Kao to sam rekla, vrlo sam zadovoljna po svim pitanjima - apnula sam gospoi s upitnikom. - Ali sada naalost moram ii. Hornovi su stajali ispred dizala.
70
- Graditi bez dozvole - siktao je mukarac. - To e ih skupo kotati. Kako da ne, haha. Smijala sam se u sebi okrenuvi lice prema zelenim listovima koji su me skrivali. - Pa ti si tu, Klause - rekla je ena. Pratila sam njezin pogled, oekujui da u vidjeti malog djeaka koji se igra u rotirajuim vratima. Umjesto toga, pojavio se mukarac rijetke kose u kasnim tridesetim godinama. Od iznenaenja istupila sam jedan korak iz skrovita pod biljkom. To je jadni mali Klaus, iji e podrum biti poplavljen u sluaju proloma oblaka koji e trajati tri godine? - Sve je jasno - rekao je i protrljao ruke. Vjerovao je da moe jo sprijeiti nesreu. - Taj gospodin Roggen sjedi u sobi dvjesto dva. Neprimjetno sam se oduljala do vrata. Vani sam se potapala po ramenu, odajui si priznanje. Bila sam na najboljem putu da steknem muku ratobornost o kojoj je Alex govorio. Iako ne bez tue pomoi. U supermarketu sam kupila bocu martinija za Jamesa Bonda i otila s njom u opinsku upravu. Na ulazu sam pitala za mladog ovjeka koji je nadlean za drenane ahtove i vrlo aljiv i simpatian. ena iza stakla ve je znala o komu je rije. - To je sigurno na gospodin Ehrmann - rekla je. - Uvijek spreman na alu. Malo se sagnula naprijed i rekla povjerljivim tonom: - I ludo zgodan, ako mene pitate. Pitala sam je moe li mu predati bocu martinija. - Kaite mu neka ga promijea, a ne protrese, onda e mu sve biti jasno. - Hou - obeala je. - Ali zato mu sami to ne kaete? - Udajem se za mjesec i pol dana - objasnila sam joj. - A ako je tako zgodan kako kaete, onda bolje da ga ni ne upoznam. Gospoa je kimnula smijeei se. Razumjela me. Ali Hanna, kojoj sam poslije sve ispriala, uope me nije razumjela. - Jesi glupa - rekla je. A poslije, mnogo poslije, nakon velikog praska, rekla je da su ljudi, koji se namjerno sklanjaju s puta svojoj sudbini, sami krivi za svoju nesreu. im sam dola kui, zazvonio je telefon. To je sigurno bio Alex koji je htio znati jesam li se pravila dovoljno glupom. Meutim, to nije bio Alex, nego je to
71
bila Susanna, moja sestrina iz Pfalza, koja je sa mnom, kao nevjestom, eljela voditi struan razgovor. - to e odjenuti Alex? - upitala je. - Pitam samo zato to bih voljela da Bruno uz frak nosi i cilindar. Ali on to ne eli. Bruno - odjeven kao debeli direktor cirkusa? Zato si je htjela to uiniti? - Zato to se onda nee vidjeti koliko malo kose ima - rekla je Susanna. - Osim toga, ja u otmjenoj haljini s velom, a on u obinom odijelu, to se ne slae. - Ne znam to e Alex odjenuti - rekla sam. - Pitanje odjee rjeavamo svatko za sebe, jer zajedniki izbor donosi nesreu. - Ali Bruno nema ukusa - poalila se Susanna. - On kae da su svadbe ionako glupe. elimo utedjeti na porezu, kae, a ovo nas toliko kota da godinu dana neemo imati nita od toga. Napisao je ve nekoliko pisama saveznoj vladi. - Bruno je glup - rekla sam. - A ja ve tedim koliko god je mogue - rekla je Susanna na falakom dijalektu, kao uvijek kad govori o tednji. - Prstenje emo dobiti od Brunovih roditelja, oni ih vie ne mogu nataknuti na prste jer su se jako udebljali. - Ba kao i Bruno - promrmljala sam. - Prstenje je od tekoga zlata, ba lijepo - nastavila je Susanna. - Moramo samo promijeniti gravuru. Od Brunina brata dobit emo ator sa stolovima i klupama. Postavit emo ga na seoskom trgu, nee nas kotati ni pfeniga. Bruno kae da nam nisu potrebni ni stolnjaci, to je bez veze, ali ja sam u veletrgovini otkrila papirnate stolnjake na metre, jako povoljno. Ako to odbijemo od poreza kao uredski pribor, kotat e nas takoer samo nekoliko pfeniga. - elite li ui u Guinessovu knjigu rekorda kao mladenci s najjeftinijom svadbom? - Zato ne? Susanna se od srca nasmijala. - Umjesto pozivnica, na primjer, objavit emo oglas u dnevnim novinama - nastavila je. - Vjenat emo se, Susanna Becker i Bruno Senfhuhn, porezni savjetnik, a ispod toga adresa i telefonski broj. To je ujedno i izvrsna reklama za Bruna, koja e mu dovesti nove klijente. Sve u svemu, Bruno se ne moe poaliti, zar ne? - Ne - rekla sam. - Od vas dvoje jedino se ti moe poaliti. Ponajprije zato to e ti nakon vjenanja prezime glasiti Senfhuhn.
72
- Naravno da nee - rekla je Susanna i zadovoljno se nasmijala. - To se danas vie ne radi. Zvat u se Senfhuhn-Becker. I vidjet e da u uspjeti nagovoriti Bruna da stavi cilindar. Naime, moe ga dobiti od brata, besplatno, sasvim je nov, samo jedanput noen. Samo to sam spustila slualicu, telefon je ponovno zazvonio. Ovaj put se javio Horst, Alexov otac. - Carola e nas posjetiti drugi vikend - rekao je, ne pozdravivi i ne predstavivi se. Carola je bila Sylvijina ki iz prvog braka, ona kojoj je platio vjenanje. - Ba lijepo - ljubazno sam rekla jer je Horst, na kraju krajeva, financirao i nae vjenanje. - Carola je dola iz Wiesbadena s Calvinom i Tommyjem - nastavio je Horst. Tommy je bio Carolin suprug, a Calvin mali sin. Mi ih jo nismo vidjeli, ali Horst je rekao: - Mislim da je i u vaem interesu da napokon upoznate Sylvijinu obitelj. Nai su interesi trenutano bili usmjereni na neto posve drugo, ali Horstu to nee biti vano. Oekuje nas na veeri, u subotu za tri tjedna, rekao je. - Ne znam hoe li Alex biti ovdje - rekla sam. - Bit e tu - odluno je rekao Horst. - Ima dovoljno vremena da si oslobodi taj termin. - Ali - rekla sam, no Horst je ve spustio slualicu. Alex je uzdahnuo kad sam mu naveer rekla za poziv. - Do podneva moram ostati na gradilitu, poslije etiri sata vonje, a onda jo veera kod Horsta i Sylvije i Sylvijine obitelji - ne, hvala. - Onda otkai - predloila sam, ali on nije htio. - Ne mogu - uzdahnuo je. - Inae e opet biti mjesecima uvrijeen. Osim toga, htio je dati pedeset tisua maraka za moju kuu, a to e uiniti samo ako mu budemo ugaali. - Nau kuu - ispravila sam ga, a Alex se ivano nasmijao. Proljee je zapoelo sunanim vremenom. Na drveu se nije mogao vidjeti jo ni jedan list, ali ljetne temperature potakle su naeg stanodavca na pripremanje bazena za sezonu kupanja. Dao ga je prekriti, a meni i Kassandri potanko je objasnio kako radi mehanizam za prekrivanje.
73
- im izaete iz bazena, morate ga prekriti - otro je rekao gospodin Meiser. - U protivnom e se voda previe ohladiti. Ako bazen ostane otvoren preko noi, moe doi do pada temperature za pola stupnja. Kassandra i ja izmijenile smo podrugljive poglede, zamiljajui kako emo prvom prilikom uliti u bazen ledenu vodu. Alex je doao kui ve u tri sata popodne. Djelovao je umorno, vrlo iscrpljeno. Mnogo posla i vonja za vikend polako su ostavljali trag na njegovu licu. Zabrinuto sam ga pomilovala po elu. - Hoe li stii do sutra oprati rublje, osuiti ga i izglaati? - upitao je pokazujui na putnu torbu. -Nemam vie to odjenuti. - Naravno. Ti bi trebao malo prilei - rekla sam iako je bilo tisuu stvari o kojima smo morali razgovarati. Izmeu ostalog, htjeli smo uvjebati ceremoniju, barem onaj tei dio u kojemu moramo rei da jedno drugo pred licem Bojim uzimamo za mua, odnosno za enu, da emo si biti vjerni u dobrim i loim vremenima, u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi. Ali Alexu se vie svidjelo ovo s krevetom. - Ako i ti legne pokraj mene - rekao je i povukao me k sebi. Smijala sam se. - Samo da spustim rolete. Nisam htjela da gospodin Meiser ili Kassandra gledaju kako proslavljamo na ponovni susret. Ali kad sam se nakon samo nekoliko sekundi vratila Alexu, on je ve duboko i vrsto spavao. Oprezno sam ga pokrila i promatrala njegovo oputeno lice. Kako je samo bio lijep. Gusta, crna kosa, koja mu je padala na elo, trepavice, o kojima neke ene mogu samo sanjati, i jamice, koje e njegovu bradu initi privlanom i kad bude imao pedeset godina. Alexov nos bio je dugaak i uzak, malo svijen prema dolje, kao u Rimljana. U nekom od njegovih prolih ivota vjerojatno je bio rimski asnik na visokom poloaju, rekla je Kassandra, vrlo ugledan ovjek. Katkada sam zamiljala kako sam u isto vrijeme ivjela s ove strane Alpa, kao German koji mae buzdovanom i onda bih uvijek bila jako sretna to sam Alexa susrela ba sada, u ovom ivotu. Uzela sam mu ruku i oprezno je poljubila. - Samo ti spavaj - apnula sam, a Alex se nasmijeio u snu. Stavila sam u perilicu dio Alexova prljavog rublja i posebno lijepo izglaala nekoliko njegovih koulja dok se on odmarao. Teka srca probudila sam ga kasno popodne jer smo bili pozvani na veeru kod Horsta i Sylvije. Alex se otuirao i rekao da se ve mnogo bolje osjea.
74
Jo je bilo toplo kao usred ljeta, kad smo stigli njegovu ocu. Kroz vrtna vrata ugledali smo idilinu sliku. Sylvija je prostrla stol ispod velikoga kestena; bijeli porculan na blijedoutom lanenom stolnjaku, s bljetavo utim ubrusima i koarice s jaglacima. Iz rotilja se puilo, a ispod uto bijelog prugastog suncobrana bio je postavljen bazen na napuhavanje, u kojem je sjedilo nago dijete. Nisam mogla raspoznati je li to djeak ili djevojica, jer je trbuh zaklanjao ono to se nalazilo meu nogama. Osim Sylvije i Horsta uz bazen je stajalo i dvoje mladih ljudi, u jednakim pamunim kombinezonima i kapama okrenutim naopako, kako to nose biciklisti. ena je uzela pretilo dijete iz vode i umotala ga u veliki uti runik. Horst je srdito pogledao na runi sat kad je Alex otvorio vrtna vrata. - Dobra veer - rekli smo. Horstovo se lice jo vie smrknulo. inilo se kao da je zima nakratko ponovno prodrla u vrt. - Kasnite - rekao je Horst umjesto pozdrava. -Calvin sada ide u krevet pa neete imati prilike upoznati ga. - Sada je tono sedam sati - odgovorio je Alex. -Nisam znao da moramo doi prije. - To ste si mogli misliti - rekao je Horst i stisnuo usnice. - ak i vi morate znati da mala djeca idu ranije spavati. Ne moete oekivati da e Calvin zbog vas ostati due budan. Alex je odjednom dobio malu, okomitu boru izmeu obrva, kakvu jo nisam vidjela na njemu. - Nismo znali da nas Kevin eka - rekao je smirenim glasom. - Calvin - ispravili su ga Sylvia, Carola i Horst u jedan glas, a ja sam brzo predala Sylviji cvijee koje sam za nju kupila ujutro. Bio je to posebno lijep buket s potonicama, ruiastim amarilisima i punim bijelim abnjacima. Najradije bih ga zadrala za sebe. I Sylviji se jako svidio. Zahvalila se nekoliko puta i zatim nam predstavila ker Carolu i zeta Tommyja u pamunim kombinezonima. Oni su se rukovali s nama, ali se nisu ni nasmijeili. I ja sam bila ozbiljna u licu. - A ovo je na mali ovjek - zagugutala je Sylvia pokazujui unuka od kojega su se trenutano mogle vidjeti samo velika glava i nesrazmjerno velika ruka. Ostatak je, hvala Bogu, bio ispod frotirnog runika. - Hoe li dati ruicu ujaku Alexandru, Calvine?
75
Calvin to nije uinio, ali je zato Alex, potaknut Sylvijinim upornim pogledom, uhvatio djetetovu mlitavu ruku i poeo je podizati i sputati. Nije se mogao prisiliti da izgovori bar jednu ljubaznu rije, niti se nasmijeio. - Ujaku je ao to je doao prekasno pa te ne moe upoznati - rekla je Syilvia umjesto njega. - Propustio je neto tako slatko, neto tako draesno, zar ne? Pametan momi, na mali Calvin. Kai da se ne ljuti jer e ujak Alexandar inae biti alostan. Calvin je spustio glavu na stranu i nasmijeio se. Pritom su mu se na obrazu stvorila dva debela nabora. Brzo sam skrenula pogled. - No, on nije zlopamtilo - rekao je Horst i vie se nije inio onako mrzovoljnim. Carola je dala suprugu teki frotirni zaveljaj. - Ni mi nismo zlopamtila - rekla je i nasmijeila se. - Ljudi koji nemaju djece esto djeluju bezobzirno i samoivo. Ali to je zapravo samo nepromiljenost. Osjetila sam veliku elju da joj navuem onu kapu preko uiju. Bora na Alexovu elu produbila se. - Ja nisam svoju djecu odgojio da budu nepromiljena - rekao je Horst. Zvuao je zabrinuto. - Ti nas uope nisi odgajao - odgovorio je Alex. - Ti si nas dresirao. Svi su ga zaprepateno pogledali. A najzaprepateniji bio je Horst. Nakon nekoliko trenutaka utnje odluio je praviti se da nije uo primjedbu. Zbog toga su svi bili jako sretni. - Rebarca su peena - rekao je. - Stavit u Calvina na spavanje - rekao je Sylvijin zet. - Kai laku no djede, laku no bako, laku no mama, laku no ujna i ujae. Calvin je glasno prdnuo u frotirni runik. Tomu su se nasmijali svi osim mene i Alexa. Po Calvinovu napregnutom licu vidjela sam da je bio spreman ponovno izazvati smijeh, ali rezultat njegovih nastojanja vie nismo mogli uti jer ga je Tommy odnio u kuu. - Ah, ti si ve prostrla stol - rekla sam Sylviji. -uta i bijela boja tako su osvjeavajue, u skladu s proljetnim vremenom. Sylvija mi se odmah oduila. - Juer je napokon stigla pozivnica za vae vjenanje. Plavo se jako lijepo slae sa zlatnim. Plemenito. - Da - rekla sam i sjela. - To je izabrala Hilde. Sylvia se naglo okrenula.
76
Prekasno sam shvatila da sam prekrila zlatno pravilo da se ne spominje postojanje bive gospodarice kue. Sam spomen njezina imena strano je povrijedio Sylviju. Horst me prijekorno pogledao. - Hilde nam mnogo pomae - tvrdoglavo sam nastavila. - Mi smo toliko zauzeti poslom i gradnjom kue da nikako ne moemo sami sve obaviti. Veoma smo zahvalni Hildi. Sylvija je uvrijeeno zurila u Hildine stare rue penjaice. - Mi smo nae vjenanje organizirali bez iije pomoi - rekla je Carola iako je nije nitko nita pitao. - Najvie posla imali smo oko odreivanja tko e gdje sjediti. - Nama e i to srediti Hilde. - To bi moglo biti veselo - rekao je Horst i ustao. - Volio bih znati u koji e ugao staviti nas. To jo nije gotovo. Dovoljno je loe to ti uope dolazi, pomislila sam i nagazila na Alexovu nogu ispod stola. On mi se umorno nasmijeio. Za danas se oito ispucao. - Kad smo mi pravili svadbu, poslali smo raspored sjedenja zajedno s pozivnicama - rekla je Carola. - Tako je svaki uzvanik unaprijed znao gdje treba sjesti. Njezin se suprug vratio iz kue. Debelo je dijete oito odmah zaspalo. Horst je stavio na gril nova rebarca. - A gdje mi sjedimo? - upitala je Carola. - Nadam se da ne u blizini puaa. Calvin ne podnosi dim, je l tako, Tommy? - Ha? - upitala sam. Carola i Tommy uope nisu bili na naem popisu uzvanika. A zato bi i bili? No, moda nisam dobro ula. Pogledala sam u Alexa. On je uzeo endiviju na tanjur i utio. A mrzio je endiviju. - Naravno, sjedit ete pokraj nas - rekao je Horst Caroli. - Ionako ne poznajete nikoga drugoga na svadbi. Ukljuujui i nas. Danas smo prvi put u ivotu vidjeli ovo dvoje sa smijenim kapama. Nastavila sam ispod stola gaziti Alexa po nozi. Nije rekao nita, usta su mu bila puna salate koju je bezvoljno vakao. Gotovo bi se moglo pomisliti da je u mislima bio negdje drugdje. - Calvinu je, naravno, potrebna djeja stolica - nastavila je Carola. - Mogli
77
bismo ponijeti nau, ako ih nemaju u restoranu. Napravila sam rupu u Alexovoj cipeli, ali tek kad sam ga ubola potpeticom, on je podigao glavu i pogledao me. Gledala sam ga upitno. - Eh - rekao je i nakaljao se. - Jo jedno rebarce? - upitao je Alexov otac. Pojaala sam pritisak potpeticom. - Ne, hvala - rekao je Alex i pogledao me. - O emu je uope rije? - Carola i Tommy ele na naoj svadbi imati djeju stolicu - obavijestila sam ga. - Ali oni uope nisu pozvani - rekao je Alex bez uvijanja. - Ili ipak jesu? Na Tommyju se nije vidjela nikakva reakcija, ali se Carola trgnula. Sylvija je jo gledala u rue penjaice. Zlurado sam odmahnula glavom. - Carola, Tommy i Calvin dio su obitelji - strogo je rekao Horst. Alex je stavio ruke na njeno uti laneni stolnjak i ustao. - Tvoje obitelji, Horste, ali ne i moje. Htio bih sam izabrati goste za nae vjenanje. Na licu mu se vidio divlji ponos. I ja sam ustala, obila oko stola i stala pokraj njega tako da Horst vidi da sam na Alexovoj strani. - Potroit u mnogo novca za to vjenanje - rekao je Horst. - Valjda i ja imam pravo neto rei. Mogu samo rei da se sramim zbog tvojega ponaanja. - To je uzajamno - odgovorio je Alex. - Idemo. Hvala za veeru. Horst ga je htio uhvatiti za ruku, ali ga je Carola, koja mu je sjedila s lijeve strane, zaustavila. - Pusti - tiho je apnula. - Ne uzbuuj se, tata. Tata! Nazvala ga je tatom, a vlastita su ga djeca morala zvati imenom! - Ne budete li pozvani, onda ni mi ne idemo - rekao je i stisnuo usnice tako vrsto da su sasvim posivjele. Kakav nepredvien radostan obrat! Alex me uhvatio za ruku. - To je tvoja odluka - rekao je i krenuo, vrsto me drei za ruku. Usklaenim korakom napustili smo vrt. - Dovienja - rekla sam preko ramena, ali nisam vjerovala u to. - Bio si super - rekla sam Alexu kad smo ve sjedili u autu. - Jednostavno mi je dolo da puknem. Alex se okrenuo prema meni. Jo je izgledao umoran, ali vie nije bilo bore
78
izmeu njegovih obrva. Bio mi je nevjerojatno seksi. - Moemo li otii na ono parkiralite? Alex se nasmijeio i dao gas. - U krevetu je udobnije.
79
Ti jo nema haljinu? - zadihano je povikala Susanna na telefon. - Ima jo samo tri tjedna do dana X! Te haljine nikad ne pristaju kao salivene, uvijek se moraju prepravljati. -Jao! Samo jo tri tjedna do dana X, a Alex je jo bio u Karlsruheu. Njegova prisutnost na gradilitu bila je bezuvjetno potrebna do poetka kolovoza i nee moi uzeti ak ni zakonom odreeni slobodni dan za vjenanje niti e imati vremena za kupnju odijela i novih cipela. Karijera je bila ispred svega. Ja sam imala previe posla oko naega gradilita - u meuvremenu bio je izbetoniran i podrum - i oko priprema za vjenanje, premda je Hilde obavila gotovo sve. Iako nismo nita uli o Horstu od katastrofe u njegovu vrtu, on nije obustavio plaanja na raun koji je otvorila Hilde. To e biti najljepe i najraskonije vjenanje svih vremena. Hilde je pronala stari dvorac s jezerom i igralitem za golf, u kojem jelo s piem nije kotalo manje od stotinu maraka po osobi. No, to je jo bilo u okvirima prorauna, kako je rekla, a drugo, nita se ne moe mjeriti s ambijentom starog dvorca, koji bi bio dostojan vjenanja prave princeze. Dvorana sa zrcalima e biti naveer osvijetljena stotinama svijea, zataknutim u zidne svijenjake od pravog srebra. Stol za kavu bit e postavljen na terasi obrasloj brljanom s pogledom na park i dvjesto godina stare kestenove te jezero, sav u zelenoj i bijeloj boji. Hilde je dobila moj pristanak za cvjetne ukrase. Uistinu je imala ukusa i smisla za organizaciju, mogla bih je preporuiti i drugima. Ona je rijeila i pitanje Alexove odjee. Kupila mu je svijetlosivo trodjelno odijelo i prekrasnu staromodnu bijelu koulju. - S visokim ovratnikom - ponosno je rekla. -Horst i Sylvia jo nisu potvrdili svoj dolazak. To e biti prekrasna svadba. Hilde je pronala i svirae. To su bili instrumentala grupe The Piano Has Been Drinking i jedan drugi pjeva. Njihova je cijena bila etiri tisue maraka za jednu veer, ali Hilde je rekla da vrijede toliko pogotovo ako ih plaa Horst. Stol za darove u robnoj kui bio je ve gotovo prazan. Morala sam otii onamo i dopuniti ga. Pomalo u urbi, izabrala sam beini telefon, termos bocu s bijelim i plavim prugama, kosilicu za travu, nekoliko staklenih kugli sa snjenim pahuljicama za moju zbirku kao i film o Irskoj. Sa zaprepatenjem sam utvrdila da se gotovo sve moe obaviti i bez Alexa, ak i najsloenije stvari.
80
Sa zidarima na naem gradilitu ve sam bila na ti. Kad sam svratila provjeriti jesu li prozori na pravomu mjestu, zajedno smo pili pivo iz boce i vodili strune razgovore o armaturi, a zidari su se smijali i rekli da sam vrlo aljiva. I sve ostalo drala sam pod kontrolom. Banku sam odgodila za nekoliko tjedana, sutra treba otii kod javnog biljenika radi upisa u zemljine knjige i time bi bila obavljena i posljednja formalnost. Jedini koji je smatrao da je Alexova prisutnost bezuvjetno potrebna, bio je sveenik koji nas je trebao vjenati. - Htio bih mladog ovjeka osobno vidjeti bar jedanput prije vjenanja - rekao je strogo. - Ne mogu vas vjenati bez prethodnog razgovora. A zapisnik o vjenanju morate potpisati oboje. To je propis, koji ak ni vi ne moete zaobii. - Objasnite mi samo ono to je najvanije - zamolila sam ga. - Ja u faksirati Alexu opis tijeka ceremonije i on e sve nauiti napamet, obeajem vam. A dan prije vjenanja doi emo k vama pa ete ga osobno upoznati i dati mu posljednje upute. - Dobro - promrmljao je upnik. - Iako je to vrlo neobino, ako mene pitate. Doista sam imala sve pod kontrolom, a jedino to je nedostajalo, bila je moja vjenanica. - Prepravci nita ne kotaju - rekla je Susanna na telefon. - I moja je haljina prepravljena. Zapravo, namjeravala sam smravjeti jo petnaest kila prije vjenanja, ali gospoa iz trgovine rekla je da se ne oslanjam na to. - Bila sam ve u tri salona s vjenanicama i nisam vidjela ni jednu haljinu koja bi mi se svidjela - rekla sam zamiljeno. Traila sam neto posve odreeno, jednostavno i otmjeno, od prirodne svile, krem boje, bez mana i ipke, bez nabranih rukava i krinoline, bez svjetlucavih ukrasa i bisera. Ali to to sam traila, ini se, ne postoji, niti je ikad postojalo, ako emo vjerovati rijeima prodavaica. - Vjenanica marke Gitti Geiger ima i u Klnu - veselo je povikala Susanna. Raspitala sam se. Do veliine etrdeset est. - Meni treba trideset osam - rekla sam. - Bila sam ve kod Gitti Geiger. Ondje nisu imali ni jednu jedinu lijepu haljinu. - Jesu - usprotivila se Susanna. - Moju. Model se zove vojvotkinja Sarah. Lijepa je kao iz snova. Misli li da e se svidjeti Brunu? - Sigurno nee, kad dozna cijenu.
81
- Udajem se samo jedanput - rekla je Susanna i dodala: - Vjenanje je najljepi dan u ivotu ene. Osim toga, poslije je mogu prodati. - Jeste li odredili dan vjenanja? Susanna je potvrdila. - Vjenat emo se u srpnju jer je to vrijeme godinjih odmora, pa veina ljudi nije kod kue. to vie ljudi otkae, to e nas manje kotati, kae Bruno. Veina se ionako samo eli najesti na njegov troak, kae. - Jesmo li i mi pozvani? - Da - rekla je Susanna. - Za to sam se ja izborila. Poslat emo vam fotokopiju oglasa iz dnevnog lista. Kopije i potarinu Bruno moe odbiti od poreza, pa nas to nee kotati gotovo ni pfeniga. Odjednom mi je postalo strano loe. - Ne znam imamo li vremena u srpnju rekla sam. - Zbog gradnje i tako dalje. A moda emo ba tada ii na brano putovanje, ako nam ostane novca. - Bruno bi se radovao - rekla je Susanna. Stavila sam ruku na eludac. - Mislim da u povratiti. - To je od uzbuenja - rekla je Susanna. - I meni bi bilo loe da sam na tvojemu mjestu. Samo jo tri tjedna do vjenanja, a jo nema haljinu! Bilo mi je loe i sljedei dan. Pila sam aj od kamilice i jela dvopek, ali mi nita nije pomoglo. - Sada doista trebam haljinu - rekla sam Hanni. Nas dvije proeljale smo sve salone u gradu. Pritom smo upoznale mnogo neljubaznih prodavaica koje su nam pokvarile i ono malo uitka to smo ga jo imale. Prije nego to ti daju probati skupocjenu bijelu haljinu, mora stati na stolicu, staviti na glavu neto poput kape za tuiranje opivenu komadima plastike tako da minka ne bi zaprljala haljinu. Nisam se veselila ni isprobavanju. - Znam za jednu trgovinu s lijepim veernjim haljinama - zamiljeno je rekla Hanna. - Moda ondje imaju neto u bijelom. Inae emo ti morati neto saiti. Popodne mi je bilo malo bolje, u svakom sluaju, dovoljno dobro za odlazak u kupnju s Hannom. Trgovina, na koju je mislila, nalazila se u maloj sporednoj ulici: Rebecca Raabe, modni dizajn. Bila je mala, ali originalna, cijeli pod je bio posut bijelim pijeskom, a dvije kabine za presvlaenje oblikovane poput srednjovjekovnih okruglih atora. I haljine su bile neobine, sa aljivim imenima. Jedna mi se posebno svidjela. Bila je vrlo uska, uta sa smeim
82
rombovima, visokim ovratnikom i ekinjastom grivom na leima, a zvao se Doruak s nogu, iz svakodnevice jedne irafe. Jedna druga haljina izgledala je kao sirenin kostim, pun plavih i zelenih ljusaka, s uskom suknjom koja je zavravala ribljim repom. Zvala se 2000 milja pod morem i kotala je samo etiristo pedeset maraka. I najbjednije vjenanice kotale su vie nego dvostruko. - Kako je to mogue? - apnula sam Hanni. - Tako malo za tako krasnu haljinu? - Pitat emo imaju li to u bijelom - predloila je Hanna. Na starom pisaem stolu, koji je sluio kao pult, sjedila je mlada ena s knjigom u krilu. - U bijelom? - razmiljala je nakon to ju je Hanna pitala imaju li vjenanica. Moe li biti u krem boji? - Da - rekla sam. - Meni se to ionako vie svia. Prodavaica je skliznula sa stola. - U prologodinjoj kolekciji bila je jedna haljina krem boje koja bi slobodno mogla posluiti kao vjenanica - rekla je. - Dodue, ta se haljina zove ampanjac nakon uspjenog bijega, ali vi joj moete dati drugo ime, moja sestra sigurno ne bi imala nita protiv. Na trenutak je izala na stranja vrata. Hanna i ja smo u meuvremenu nastavile razgledati haljine. - Ako nema te ampanjske haline, ja u svakako uzeti jednu od ovih ovdje odluno sam rekla Hanni. - Nisam nikad vidjela tako vesele - lijepe haljine. - Rekla sam ti - rekla je Hanna isprobavajui eir. Bio je arko crven i okrugao, a ipka mu je bila ukraena zelenim listovima i malom stabljikom od tkanine. Model se zvao jednostavno Rajica, a Hanna je u njemu izgledala ba slatko. - Uz to imamo i odgovarajuu haljinu. Mlada prodavaica se vratila s haljinom krem boje preko ruke. - Nala sam je rekla je smijeei se. Haljina ampanjac nakon uspjenog bijega bila je od grube prirodne svile, sprijeda zatvorena do grla, a izrez na leima dosezao je gotovo do stranjice. Suknja je bila iroka, u obliku balona koji je dopirao do glenjeva. Dugaki rukavi su bili privreni na ramenima poput maneta, mogli su se otkopati i skinuti. To je bila haljina koju treba odjenuti kao utjehu nakon neuspjele ljubavne noi, ako se pravodobno izgubi. - Dragi Boe, daj da mi odgovara - oduevljeno sam rekla. Prodavaica se nasmijeila. - Isprobajte je.
83
Dok sam isprobavala haljinu od prirodne svile, Hanna je uzela model Rajica i ula u susjednu kabinu. Haljine su nam objema pristajale kao da su skrojene po naoj mjeri. - Uzimam je - rekla sam sretno, a Hanna je rekla isto. - I eir, naravno. Ja u biti kuma. - Dobro - rekla je prodavaica. - Za Rajicu vam ne mogu dati popust, ali model ampanjac prole se godine nije ba dobro prodavao. Nitko nije ni pomislio da ga nosi kao vjenanicu. Hoete li je uzeti za tri stotine? - Da - povikala sam. - Fino - rekla je ena i zapakirala nam haljine u sjajne vreice od tekog lakiranog papira. - Uivajte u vjenanju! Kad sam primila vreicu s mojom prekrasnom haljinom, odjednom mi je ponovno pozlilo i prije nego to sam se snala, povratila sam ispred pulta. Hanna je jo uspjela spasiti svoje cipele. - Elisabeth - zapanjeno je povikala. Malo sam zateturala. Prodavaica mi je bez rijei gurnula pod stranjicu pletenu stolicu. - ao mi je - proaputala sam. - To mi se jo nikad nije dogodilo. Prodavaica se nasmijeila. - Nije strano - rekla je. - Ovo je samo pijesak pa se moe pomesti i baciti. Hoete li au vode? Odmahnula sam glavom. - Bolje ne. - ini mi se da su to nekakve udne eluane tegobe - sumnjiavo je rekla Hanna. - Moda si ipak trudna. Zapanjeno sam ju pogledala. To je bilo itekako mogue. Otkad je Alex radio u Karlsruheu, ja sam posve zanemarila dnevno mjerenje tjelesne temperature, a i Alex je izgubio pregled jer je bio daleko. Bio je previe zaokupljen svojim gradilitem pa nije mogao znati koji mi je dan ciklusa. Posljednju mjesenicu imala sam prije nekoliko svjetlosnih godina. - Trudna - ponovila je Hanna kad nisam odgovorila. Mlada prodavaica odstranila je zaprljani pijesak lopaticom za smee. - Ne brinite, haljina se moe odjenuti jo i u etvrtom mjesecu trudnoe. - Najbolje da odmah ode ginekologu - predloila je Hanna. - Onda e biti sigurna. - Ne mogu. Danas imam sastanak s javnim biljenikom radi graevinskog zemljita. Ve sam ga jedanput odgodila - rekla sam. Hanna me lagano
84
potapala po nadlaktici. - Mislim da ga moe odgoditi jo jedanput. Ne - uzdahnula sam. - Vano je. Ako ne upiemo zemljite u zemljinu knjigu, neemo moi potpisati ugovor o kreditiranju. Od novca koji je Alex prebacio na moj raun, ostale su samo jo trideset i dvije tisue maraka, a to nam ni izdaleka nije dovoljno. - Sluaj, dijete je ipak vanije - rekla je Hanna, a prodavaica je kimnula. - Ako ode odmah, moda e jo stii i k javnom biljeniku - rekla je Hanna i izvukla me iz trgovine. - elim vam sve najbolje - povikala je prodavaica za nama. - Bilo bi lijepo kad biste mi javili jeste li uistinu trudni. Hanna me odvezla ginekologu svojim starim kolima. Vozila je kao da ve imam trudove. - Kako je ovo uzbudljivo - povikala je. - Odmah zaustavi auto - vrisnula sam, a Hanna je zakoila nasred krianja. Kola iza nas uspjela su se zaustaviti za dlaku. Voza je mahao rukama i htio izai iz auta, ali kad sam na kolnik povratila posljednje ostatke dvopeka i aja od kamilice, odustao je od toga. - Moe nastaviti - rekla sam Hanni i zatvorila vrata. - Sad je sve vani. Hanna je parkirala neposredno pred lijenikom ordinacijom, na mjestu gdje je parkiranje bilo zabranjeno. - Evo nas. - Ostalo mogu i sama - rekla sam, ali ona je svakako htjela poi sa mnom. - Zamisli da uope nisi trudna - rekla je. Tada e ti trebati netko tko e te tjeiti i tko e ti kupiti tablete za eludac. Nasmijala sam se. - Ovo je hitno - rekla je Hanna medicinskoj sestri. - Moja prijateljica je trudna. Medicinska sestra je kimnula u znak razumijevanja i dala mi plastinu posudicu s poklopcem. - Napunite je urinom, molim vas, prije nego to sjednete u ekaonicu - rekla je, a ja sam je posluala. - Da idem i ja? - upitala je Hanna, ali postoje trenuci kad ne elimo pokraj sebe ni najbolju prijateljicu. Hanna je, dakle, posluno ekala meu trudnicama i asopisima dok nisam izala iz ordinacije. - I? Isto to sam i ja pitala lijenika. On me pogledao, ozbiljna lica, i odgovorio: -
85
Trudni ste, mlada gospoo. Tek kad sam se nasmijeila, njegovo se lice malo opustilo. Zacijelo nije znao treba li biti ozbiljan ili vedar. Ali budui da nisam zaplakala, on se ak prisilio rei: - estitam. - Trudna - rekla sam Hanni. - etvrti tjedan. Hanna je zablistala. - Znala sam odmah - povikala je i nastavila: - Ah, voljela bih i sama biti trudna. Trudna! Na ultrazvuku sam vidjela malu sjenu, za koju je lijenik rekao da je moje dijete. Munina je nestala kao rukom odnesena. Osjeala sam se kao nakon dvije ae ampanjca, lagana i kao umotana u vatu. - Radije u te odvesti ravno kui - rekla je Hanna kad smo ponovno sjedile u njezinu autu koji je unato svim oekivanjima i bez pauka jo stajao na autobusnom stajalitu. - Kimnula sam. - Draga, draga moja Hanna, bi li htjela biti djetetova kuma? Auto je radosno poskoio. - Moramo to proslaviti - rekla je Hanna. - Ima li pjenuca u hladnjaku? Ah, ne, od sada vie ne smije piti takve stvari. Zaustavit emo se pred prodavaonicom zdrave hrane i kupiti sok od mrkve iz ekolokog uzgoja. - Mali gutljaj ampanjca ne moe mi nakoditi - rekla sam, a Hanna je parkirala auto pred prvim supermarketom. Kupile smo sve to nam je bilo po volji: dvije boce ampanjca, svjee jagode, slane pistacije i kutiju sladoleda. Hanna je htjela staviti u kolica i staklenku kiselih krastavaca, ali ja sam oduvijek mrzila kisele krastavce i to se do sada nije promijenilo. - Nadam se da e ih ubrzo poeljeti - razoarano je rekla Hanna i vratila krastavce na policu. - Sve trudnice imaju elju za kiselim krastavcima. U Alexovu i mojem stanu priredile smo raskalaenu zabavu, samo Hanna, makica i ja. Isprobavale smo nae nove haljine, pile ampanjac i plesale uz album Eric Clapton unplugged. Upravo kad smo ugurale jastuie pod haljine i poele vjebati paji hod kakav imaju trudnice, na vratima se pojavila Kassandra. Danas je bila sva u ljubiastom, a na elu je, poput treeg oka, imala krupan ametist kojega su pridravale dvije uske konate trake. Ponudile smo joj au ampanjca i jagode. - to slavite? - upitala je. - Pogodi - povikala sam i okrenula se oko svoje osi, s jastuiem ispod haljine.
86
-Trudna si - rekla je Kassandra, a ja sam kimnula. - Vidi kako imam dobru intuiciju - rekla sam. Hanna je radosno udarala po mojem jastuku. - A tek ja - rekla je. - im si povratila po podu, ja sam ve znala. Odjednom mi je neto palo na pamet. - to e rei Alex? - upitala sam. Ovih nekoliko sati posve sam ga smetnula s uma. - Sigurno e se obradovati - rekla je Hanna. -Nazovi ga odmah. No, ja nisam htjela. Preko telefona, uz buku s gradilita, ena ne govori mukarcu da e postati otac. ena to radi s mnogo vie stila, kao to moemo svaki dan vidjeti u reklamama. Nakon etnje po dinama, oboje u debelim bijelim vunenim puloverima na pletenice, u partnerlooku, uz kavu, umjesto kolaia, ena daje mukarcu zaveljaj s draesnim cipelicama, sve bez ijedne rijei, samo uz arobnu glazbu u pozadini. - Dine i kava, govori gluposti - rekla je Hanna. - A momak nema vremena doi kui ni za vikend! Ne, ovo s cipelicama mora sauvati za sljedee dijete. Moda e to do tada ponovno biti originalno. - Mogla bi otputovati u Karlsruhe i osobno rei Alexandru da si trudna predloila je Kassandra. - To je takoer romantino. - Srijeda je, a sutra moram raditi - rekla sam. - A ni Hummel ne moe ostati sama. - Ja u uzeti maku - ponudila se Kassandra. - A ja u javiti da si bolesna - dodala je Hanna. -to nee biti ni la, budui da si onoliko povraala. Gledala sam u jednu prijateljicu, pa u drugu, zamiljala Alexovo iznenaeno lice i nisam vie imala nikakvih protuargumenata. - Okej - rekla sam. - Tko e me odvesti na eljezniki kolodvor? Hotel, u koji je tvrtka smjestila Alexa, bio je jedan od boljih. Imao je prekrasno ureen ulaz, sa stupovima i klesanim kipovima. U sobama su bili uski, visoki prozori koji su dopirali do poda, s lukom na vrhu. Zadovoljno sam platila vozau taksija, uzela malu konu naprtnjau i izala iz
87
kola. To je bio pravi ambijent u kojem se moe mukarcu sa stilom rei da e postati otac. I iznutra je sve izgledalo onako kako sam zamiljala. Debeli crveni sagovi na sivim ploicama, stupovi i slike u zlatnim okvirima, golemi luster na stropu. Mladi vratar iza kamenog prijamnog pulta imao je na sebi crvenozlatnu odoru, ne ba udobnu, ali zato uitak za oi. - elim posjetiti Alexandera Bauma - rekla sam. - Gospodin Baum ima sobu broj tristo sedam - rekao je vratar. - Ali on sada nije ovdje. Nasmijeila sam se. - elim ga iznenaditi. Ja sam njegova - zarunica. - Vratar me pogledao s nevjericom. - asna rije - uvjeravala sam ga. Tada mi je neto palo na um. Tjednima sam ve nosila sa sobom kopije dokumenta iz matinog ureda. Ako to nije bio dokaz! Izvadila sam papire iz torbice i prelistala ih pred vratarom. - Vidite - rekla sam. - Vjenat emo se za tri tjedna. Vratar se zbunjeno poeao po glavi. - Osim toga, trudna sam - rekla sam i izvadila sliku s ultrazvuka. - Evo, vidite li? Jednostavno mi morate vjerovati. - to zapravo elite od mene? - upitao je vratar. - Htjela bih da me pustite u njegovu sobu - rekla sam i nasmijeila se to je mogue armantnije. - Zato to niste rekli odmah? Portir je uzeo kljueve s ploe iza sebe. Skupila sam papire i ultrazvunu sliku s pulta. - Mislila sam da to nee biti tako jednostavno - promrmljala sam. Alexova soba bila je kao stvorena za romantinu no i objavu onoga to sam mu imala rei. Prevladavali su tamni crveni tonovi, tapete su imale staromodan uzorak, prekriva na krevetu kamirski uzorak, a zavjese su bile od tekog samta. Ne ba lijepo, ali u stilu. Pogledala sam na sat na mojoj ruci. Deset i dvadeset, Alex je sigurno otiao neto pojesti. Otkako stanuje u hotelu, udebljao se etiri kilograma. Po mojemu miljenju, to mu je dobro stajalo, ali Hilde se bojala da nee stati u svijetlo sivo trodijelno odijelo, bude li se nastavio debljati. Ja sam pak, od silnog stresa, izgubila etiri kilograma. No, to e se ve promijeniti. U zrcalu iznad
88
umivaonika izgledala sam prilino iscrpljeno. Jo nije bilo ni traga onom lijepom tenu kakav navodno imaju trudnice. Odavao me samo neobian osmijeh. Umila sam se u ledenoj vodi, podigla kosu tako da je nalikovala na bujnu kovravu grivu, stavila malo minke, malo rumenila, ru boje karamela, kao stvoren za poljubac, maskaru, te olovkom naglasila oi. Na kraju sam izgledala mnogo bolje. Pred zrcalom sam uvjebavala primjereni izraz lica kad sam ula kako se otvaraju vrata. Na vrhovima prstiju oduljala sam se do vrata kupaonice i malo ih otvorila. Alex je upravo skidao svoju zimsku jaknu i uredno je objesio na stalak pokraj kreveta. Upravo kad sam htjela irom otvoriti vrata i nasloniti se na dovratak, netko je pokucao na druga vrata. Alex ih je otvorio. - Kasno je - rekao je. Mlada ena sjajne svijetle kose naslonila se na dovratak. Na sebi je imala bijeli frotirski ogrta, zavezan u struku. I ja sam imala isti takav. - Kasno za to? upitala je i zvonko se nasmijala. Trgnula sam se, na trenutak zatvorila oi pa ih ponovno otvorila. ena u frotirskom ogrtau bila je Tanja, vjebenica, s kojom sam nekoliko puta razgovarala telefonom. Poznavala sam njezin glas i smijeh. Meutim, poznavala sam i njezino lice. Pripadalo je neobinoj eni koja se prije Boia pojavila u obiteljskoj radionici i htjela upisati dijete koje jo nije bilo ni zaeto. Naslonivi glavu na vrata, poela sam nekontrolirano cvokotati zubima. - Tanja - rekao je Alex - moe li zamisliti da je i meni katkada potreban odmor? Tanja se zvonko smijala. - Zaista? Jednim jedinim otmjenim pokretom odvezala je pojas tako da joj je ogrta preko ramena skliznuo na pod. Na sebi je imala samo crne samostojee arape i nita vie. - Ali dobro, ako hoe da odem, samo mi mora rei - rekla je mrgodno. Ja sam prestala disati i ekala. - Ui, za ime Boga - rekao je Alex, a ja nisam osjetila da mi netko zabija no u srce niti da me tko stee oko vrata ledenim rukama. Nastavila sam disati iza vrata kupaonice i suhih oiju zurila kroz otvor. Alex mi je bio okrenut leima tako da mu nisam mogla vidjeti lice, ali sam po njegovu glasu zakljuila da se smjeka.
89
Tanja se opet naslonila na dovratak, otprilike onako kako sam ja to htjela malo prije uiniti, i razbludno se protegnula. - Prvo mi mora rei da me voli - zahtijevala je. - Tanja, ne poinji opet s tom igrom - rekao je Alex. - Ui prije nego to te netko vidi. Tanja se sagnula kako bi podigla ogrta. - Onda mi barem kai da ti se sviam. Alex ju je pomilovao po osunanoj stranjici. Osunanoj u solariju, to su otkrivale dvije bijele mrlje na najzaobljenijim mjestima. - Jako si draesna. Ui ve jedanput, divlja makice. Divlja makice, to je bilo ljepe nego mala ptiice. Divlja makica bilo je pravo ime za nekoga tko nosi crne samostojee arape. Udahnula sam i izdahnula, udahnula i izdahnula. Jo sam bila iva. - Jesam li ljepa od tvoje Elisabeth? - upitala je Tanja i malo zakoraila preko praga. U jednom djeliu sekunde pogledala sam je pravo u oi. Svijetloplave oi i posve male zjenice. Nema dvojbe, to je bila ona proraunata, hladna ena koju je Kassandra vidjela u kartama. - Drukija si - rekao joj je Alex. Tanja se namrgodila. - Ali ja sam je vidjela. Ja sam mnogo ljepa. Kai to ili u otii. - Ti si mnogo ljepa - rekao je Alex blago podrugljivim glasom. - Ti si openito najljepa i najbolja. Ti si moja divlja maka! Nogom je zatvorio vrata. Sada sam jasno vidjela irok osmijeh na njegovu licu. Tanja je legla na krevet. Sada su mi u vidnom polju bile jo samo njezine noge u crnim arapama na crvenom prekrivau kamirskog uzorka. - Zato se onda ne oeni mnome? - upitala je. -To ti nikad neu oprostiti. Alex je skinuo traperice. Pritom se licem okrenuo prema meni. Uplaila sam se i munjevitom brzinom maknula glavu. Naslonila sam se na hladne zidne ploice. Zubi su mi cvokotali tako snano da se to vjerojatno ulo u krugu od nekoliko metara. - Ima li moda graevinsko zemljite? - upitao je Alex kao usput. - Zarauje li novac? Eto vidi! Osim toga, volim Elisabeth na poseban nain. Ona je vrlo fina djevojka. - Hou li otii? - upitala je Tanja uvrijeeno.
90
- Ni u kojem sluaju! Prvo u se otuirati - rekao je Alex. Koljena su mi popustila. Polako sam skliznula niz ploice. - Cijeli dan sam bio na putu. Alexov glas mi se pribliavao. - Nepotrebno troenje vremena - odgovorila je Tanja. - Poslije emo se zajedno otuirati. Mijau, mijau! Divlja maka te eka. I dalje sam uala na podu, obavivi ruke oko koljena i mirei. Ovo se ne dogaa, pomislila sam. ula sam kako kripe opruge na krevetu, mijaukanje je bilo isprekidano dubokim uzdasima. Koljena su mi bila mekana poput pudinga, nisam mogla ni podii ruke kako bih zaepila ui. - Ne bismo li trebali paziti? - ula sam Tanju kako pita nakon nekog vremena. Naulila sam ui. - Ne brini - odgovorio je Alex. Danas je dvadeset etvrti dan tvojega ciklusa. Sada sam sve shvatila. Alex je i na Tanji primjenjivao metodu Prirodnog planiranja zaea doktora Rtzela! Ne znam zato sam se ba u tom trenutku sjetila kako sam tu knjigu ja platila. Odjednom mi se vratila snaga u noge pa sam se vratila u prethodni poloaj na vratima. Nisam htjela vidjeti kako izgledaju Alexove dlakave noge na crnim arapama. Samo sam htjela otii odavde prije nego to me tko vidi. Tanja je u pravilnim razmacima isputala male krikove, otprilike ovako: - Iih, iih, iih - a Alex je lagano uzdisao. Njegovo uzdisanje bilo mi je poznato, disao je kroz nos i mirio. Tono sam znala to sada dolazi. U snu sam znala njegov tajming. Ne vodei rauna o zvukovima koje bih mogla proizvesti, stavila sam u naprtnjau etku i torbicu sa minkom, zgrabila torbu i otvorila vrata kupaonice. Do vrata koja vode na hodnik bilo je otprilike etiri i pol metara. ekala sam pravi trenutak da potrim, tako da me ne primijeti ono dvoje na prekrivau kamirskog uzorka. - Iiihiiiiihiiiihiiiiihiiiih - prodorno je vritala Tanja, ali Alex jo nije bio spreman. Njegovi uzdasi prvo su se morali uspuhati, potom prijei u ritmiko rikanje. Tanji je njegov tajming oito ve takoer bio poznat. Nakon dugotrajnog vritanja ponovno je poela isputati male krikove, ali oni vie nisu zvuali onako iskreno kao malo prije. Nadam se da je pri glumljenju orgazma barem
91
zatvorila oi. Kad je Alexovo dahtanje preraslo u riku, a mali se krikovi ponavljali sve bre i bre, pretrala sam preko crvenog saga, otvorila vrata i polako ih zalupila za sobom, ne odvaivi se baciti ni jedan jedini pogled na krevet. Teko diui, naslonila sam se na zid u hodniku. Prodorno Iiihiiiiihiiiihiiiiihiiiih u sobi se pomijealo sa zvunim O. Bili su savreno usklaeni jedno s drugim. U istom trenutku povratila sam na debeli upavi sag u hotelskom hodniku. Bljuvotina se odmah upila u sag.
92
Ispred ulaza u hotel ekao je taksi kao naruen. Otvorila sam vrata i sjela na suvozaevo mjesto. - Mller, u Landau? - upitao je voza taksija. Oito nije ekao mene. Meutim, nisam htjela izai ni po koju cijenu. - Da, Mller - proaputala sam. - Ali na kolodvor. Putujem vlakom. Voza taksija dao je gas. U retrovizoru sam vidjela nekog ovjeka kako s kovegom stoji pred ulazom hotela i ogleda se. Gospodin Mller, pomislila sam. Iskreno mi je ao, ali ovo je hitan sluaj. Naslonila sam se i brojala uline svjetiljke koje su jurile pokraj nas kako ne bih morala plakati pred vozaem. On mi je ipak nakon nekog vremena dao maramicu, bez rijei. Zahvalno sam obrisala nos, takoer bez rijei. Vonja do kolodvora kotala je samo etrnaest maraka i trideset pfeniga. - Kako to da sam u obrnutom smjeru platila dvadeset tri marke? - upitala sam vozaa, tako da bar neto kaem. Slegnuo je ramenima. - Sigurno su vas prevarili. Dala sam novanicu od dvadeset maraka. - Je li vam se svidio Karlsruhe? - radosno je upitao. alosno sam odmahnula glavom. - Ipak doite opet. Iskreno mi je ao zbog vas. I meni je bilo ao. Samo to sam izala iz taksija, suze su mi ponovno navrle na oi. - Jednu kartu za Kln - rekla sam jecajui na alteru za putne karte, ali se nitko nije ni pomaknuo. Prodajno mjesto bilo je zatvoreno, a svjetlo iza stakla ugaeno. Sljedei vlak za Kln polazio je tek u pet sati ujutro. Svi vlakovi koji su u to doba jo vozili, ili su prema jugu. Pitala sam se koliko bi mogao kotati taksi do moje kue, ali sam odmah odbacila tu pomisao. - Pozor, na treem kolosijeku vozi vlak iz Freiburga za Ludwigshafen preko Speyera, Schifferstadta, polazak u dvadeset tri sata i esnaest minuta - ulo se s razglasa i tada mi je na pamet pala moja sestrina Susanna koja je ivjela s Brunom u jednom selu u blizini Speyera. Jednostavno sam ula u brzi vlak koji je ekao na treem kolosijeku i zakljuala se u zahod. Do Speyera sam morala tri puta povratiti iako mi je eludac ve odavno bio prazan. Izmeu dvaju povraanja drala sam se za umivaonik i plakala. Glava me boljela kao da e se raspuknuti.
93
Moj mukarac spavao je s drugom enom. Tri tjedna prije vjenanja. Poznavao je njezin mjeseni ciklus kao to je poznavao i moj prije nego to je zaeto nae dijete. Danas je dvadeset etvrti dan, rekao je, dakle, ve su najmanje dvadeset etiri dana imali odnose. Ponovno sam povratila. Ne, poznavali su se mnogo due, sve je poelo jo prije Boia, prije nae prekrasne, savrene proslave Boia. Tada se Tanja, naime, pojavila pred mojim pisaim stolom i rekla kako je Elisabeth staromodno ime i da bore oko oiju odaju moje godine. Alex me ve dugo varao, moda i prije nego to me pitao hou li se udati za njega. Sigurno je dobro promislio o svemu. Ipak sam ja imala graevinsko zemljite nemale vrijednosti, osim toga redovita primanja i siguran posao, dok je Tanja, naprotiv, bila vjebenica bez graevinskog zemljita - ili moda moe dokazati da ga posjeduje? - eto vidi, nije mu bilo teko izabrati. Osim toga, Elisabeth volim na svoj nain, rekao je malo prije. Ona je fina djevojka. eludac mi se zgrio. Jo sam samo povraala u. Kao to je rekao onaj surfer Bjrn, Alex me volio samo zbog mojega graevinskog zemljita. The gentlemen prefers blondes, Bjrn je to znao. Je li Alex htio nakon vjenanja prekinuti nau vezu? Nakon obeanja da u mu biti vjerna, koje sam mu faksirala i koje je gotovo nauio napamet? Recitirao mi ga je preko telefona. Obeajem ti vjernost u dobrim i loim vremenima, u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi. Voljet u te, potovati do kraja ivota. Ponovno sam morala povratiti. Moda ga je Tanja ispitivala i ispravljala dok je izgovarao obeanja. Kae se nosi ovaj prsten kao znak nae ljubavi i vjernosti, tupavko, zar ne moe to zapamtiti? Makni taj papir, kae on kako bi je odmah potom povalio na lea i obasuo poljupcima. Danas je dvadeset etvrti dan tvojeg ciklusa. Ti si najbolja i najljepa, divlja makice. Glasno sam jecala. Vlak je uao u zavoj. Zateturala sam i udarila u zid. Slomila sam se. Moj ivot bio je pri kraju. Tek kad se vlak zaustavio u Speyeru i kad sam shvatila da nisam kupila putnu kartu, suze su mi usahnule. Imala sam osjeaj da vie nikad neu moi plakati. Samo jo negdje na toplom, gdje u moi spavati. Nadam se da je Susanna bila kod kue. eljezniki kolodvor ve je. utonuo u san kad sam s naprtnjaom i torbicom
94
izala na peron. U najblioj telefonskoj govornici potraila sam Susannin broj, zataknula karticu u prorez i ekala. - Becker-Senfhuhn? - Susanna, ja sam, Elisabeth. - Tako kasno? to se dogodilo? - mrcnula sam. - Ovdje sam u Speyeru, na eljeznikom kolodvoru. Moe li doi po mene? - Za ime Boga, to radi u Speyeru na eljeznikom kolodvoru? - Smrzavam se - rekla sam. - Sljedei vlak za Kln polazi tek u pet sati ujutro i ne znam gdje bih mogla prenoiti. - Dolazim po tebe - rekla je Susanna. - Tu sam za dvadeset minuta. Zatvori se u telefonsku govornicu, tko zna kakvi se sve mrani, sumnjivi likovi u to vrijeme motaju po eljeznikom kolodvoru. Telefonska govornica bila je natkrivena samo polukrunim pleksiglasom, a s ostale tri strane bila je otvorena. U njoj se ovjek nije mogao osjeati bogzna kako sigurnim, ali te noi mi je usitinu sve bilo svejedno. Sjela sam na osamljenu klupu i ekala. Neka Alexu bude krivo kad me nae u kakvom mranom kutu, napadnutu, opljakanu i zadavljenu. Meutim, ni jedan mraan, sumnjivi lik nije mi se pribliio na manju udaljenost od deset metara, kao da sam bila ograena, a jedina osoba koja se usudila probiti obru, bila je moja sestrina Susanna. Ona uistinu nije djelovala ni malo sumnjivo. Snana, visoka, irokog osmijeha, raupanih tamnih uvojaka, bila je upravo ona osoba kojoj sam se htjela baciti u naruje kako bi me utjeila. - Za ime Boga - zaprepateno je rekla i zagrlila me. - to se dogodilo? Izgleda zastraujue. - Mogu li prenoiti kod tebe? - Naravno - rekla je Susanna i gurnula me prema izlazu. - Doi, auto mi je parkiran na zabranjenom mjestu. Premda ne vjerujem da nou ima policije na ulici. - Hoe li Bruno imati neto protiv toga to dolazim tako nenajavljeno? - Pretpostavljam da hoe - odgovorila je Susanna - Ali on o tomu jo ni ne zna. Uvijek spava tako vrsto tako da najvjerojatnije nije ni primijetio da sam otila. Kad doemo kui, moe otii sa mnom u spavau sobu i uti kako hre. On uvijek tvrdi da ne hre, ali ipak to ini. Hrhrhrhrhr puh, hrhrhrhrhr puh, i tako cijelu no. Bude li to potvrdila kao svjedokinja, onda vie nee moi poricati.
95
U autu me jo jedanput pitala to li sam to usred noi izgubila na eljeznikom kolodvoru u Speyeru. - Alex spava sa svojom vjebenicom - kratko sam odgovorila. Prvi put nakon toga otkria uz paralizirajuu tugu osjetila sam i kako u meni buja bijes, u poetku stidljivo, a onda sve jae i jae. Susanna je naglo okrenula glavu u stranu i pogledala me tako zaprepateno da sam jednostavno nastavila govoriti kako bi ona ponovno gledala u kolnik. - Otputovala sam u Karlsruhe kako bih mu rekla da sam - kako bih mu neto rekla. I dok sam ga ekala u kupaonici njegove hotelske sobe, on je ondje svoju vjebenicu... ah, vodio je ljubav s njom. - evio je vjebenicu? - povikala je Susanna. Sada, kad sam prvi put ula to izgovoreno, bilo mi je jo nevjerojatnije nego prije. Sigurno je i Susanna osjeala to isto. Od zaprepatenja je ak podigla obje ruke s upravljaa. - Neposredno prije vjenanja jednostavno odustati! - povikala je. - Ne vjerujem da bi to uinio! Srdito sam ju pogledala. Iz neobjanjivih razloga, moj bijes nije bio upuen Alexu, nego Susanni, koja mi je bila spremna pruiti pomo, koja je usred noi sjela u auto kako bi me spasila iz telefonske govornice. - Alex ne odustaje. Ja odustajem. - Ali on ima drugu - rekla je Susanna i stisnula upravlja. Jo sam se vie razbjesnila. - Upravo se zbog toga ne elim udati za njega - nestrpljivo sam promrmljala. Ne elim supruga koji neposredno prije vjenanja jo spava s drugim enama! to ti misli o tomu? Susanna je nijemo gledala pred sebe. - Zato nita ne govori? - upitala sam. - Zato to ne eli sluati. - elim. Slobodno kai! - Uvijek sam mislila da je tebi s Alexom mnogo bolje nego meni s Brunom. A ti, ti si takoer bila uvjerena u to. Kimnula sam. - Vidi - rekla je Susanna. - Bruno nije tako vitak kao Alex, a ima i manje kose, meutim, vjeran mi je. Protrljala sam si najeenu kou na rukama.
96
- Oprosti, molim te - grubo sam rekla - ali Brunu ne preostaje nita drugo. Ruku na srce, tko bi ga i htio? - Ja - odgovorila je Susanna. - Ja mu vodim knjige! - Nije sve u novcu. - Za Bruna je - rekla je Susanna. - To je tono - promrmljala sam. - I vidi to ima od toga. Sve ene lete za zgodnim mukarcima. Prije ili kasnije pojavit e se neka koja je bolja od tebe i - hopa! - ti ostane bez mua. Meni se to ne moe dogoditi. Bruno e se uvijek morati pitati ime je zasluio tako dobru enu kao to sam ja. Zahvalnost je siguran temelj za svaku vezu. - A budui da ti je bio toliko zahvalan to si ga uzela, omoguio ti je ludo vjenanje, najbolje od najboljega - narugala sam se. Ha ha, stari krtac koristi toaletni papir s obje strane! Susanna me prijekorno pogledala. - Ne moe dobiti neto ni od ega - pobunila se. - Pokai mi nekoga tko s trideset pet godina ima vlastitu kuu, etiri stana, trideset etiri zlatne ipke, bezbroj dionica, saveznih obveznica i vlasniki udio u jednom brodu? Ha? - Radije mi reci to ti ima od toga? - uzrujano sam ju upitala. - Jo nita - priznala je Susanna. - No, to e se promijeniti. Ii emo na zanimljiva putovanja, vidjet emo cijeli svijet. Konjske utrke u Ascotu, Olimpijske igre u Sydneyju i arobnu frulu u Metu. Nosit u Kenzove haljine i voziti cabrio. - A kada? - Kad budemo bogati - rekla je Susanna. Nisam rekla vie nita. Da nisam sama bila ovako povrijeena, na kraju bih se saalila nad Susannom. Njezina stara Fiesta zaustavila se ispred asfaltiranog ulaza Brunove obiteljske kue. - On jo spava - rekla je Susanna pogledavi u prozor spavae sobe. Tiho smo se uuljale u kuu. Susanna me provela pokraj Brunove spavae sobe i odvela u podrum gdje se nalazila soba za goste. - Jesi li ula? - apnula je. - Hrhrhrhr puh, hrhrhrhr puh! I tako cijelu no. Reci mi tko to moe izdrati? - to onda? - upitala sam je. - Sjeti se samo kako e biti lijepo kad napokon
97
budete dovoljno bogati. Nosit e Kenzovu haljinu, sjedit ete na najskupljim mjestima u Metu, zapoinje uvertira arobne frule, a Bruno sjedi pokraj tebe i hre. Moe li zamisliti to ljepe od toga? Susanna mi je uputila prijekoran pogled. - Tvoji su ivci gotovi, nije ni udo, nakon svega to si doivjela - rekla je i pomilovala me po glavi. - Prvo se dobro naspavaj! Sutra emo vidjeti to emo dalje. Spavala sam kao klada, dvanaest blaenih sati. U snu sam bila sretna. Koraala sam s Alexom izmeu crkvenih klupa, svi nai prijatelji i rodbina bili su ondje i divili nam se. Nasmijeenih lica, koraali smo prema oltaru. Ondje je na odru leala Tanja. U grudima joj je bio no. Na sebi je imala samo crne samostojee arape. - Maknite ovo smee - otresito je zapovjedio upnik. - Inae ne moemo raditi. A kad je pogrebnik u crnom odijelu prebacio preko ramena Tanjin le i izaao s njim kroz sporedan izlaz, upnik nam se nasmijeio. - Dragi mladenci - rekao je, a Alex me uhvatio za ruku. Ispred crkve odjeknuo je glasan smijeh koji je naglo utihnuo. Suze su zamaglile Alexove oi dok mi je stavljao prsten. - Volim te vie nego svoj ivot - proaputao je. -Zaklinjem ti se na vjernost u dobrim i loim vremenima, u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi. Kad sam iz dubine svojih snova izronila u okrutnu, odvratnu i stranu stvarnost, Susanna je sjedila pokraj mojega kreveta. Pruila mi je au s nekakvom mutnom tekuinom. - Okrepljujue pie - rekla je. - Pripremljeno s mojim novim mikserom. Banana, narana, malo mlijeka i prijesno jaje. Sa seoskog imanja, od kokoi koje tre po dvoritu. Prislonila sam au na usne i ispila ga naiskap. Bilo je ukusno. - Jo sam iva - rekla sam zaueno. Susanna je zadovoljno kimnula. - Pola dva je. Ja sam ve oistila cijelu kuu i izglaala sve rublje. - Moram ii kui - rekla sam. - Prvo e se okupati - naredila mi je Susanna. -Imamo mlaznice u kadi, to e te osvjeiti. A ne moe ti koditi ni nekoliko hladnih obloga na licu.
98
Dala mi je ogrta od bijelog frotira, a ja sam se trgnula kad sam dodirnula tkaninu. - Takav je imala i Tanja - rekla sam. - C & A - odgovorila je Susanna i zavezala mi pojas u struku. - Trideset devet i devedeset. Odmah sam kupila dva takva, zato to je cijena bila povoljna. Novcem koji mi je Bruno darovao za Boi. - Bruno ti je za Boi darovao novac? - Susanna je pustila vodu u kadu i dodala ampon za kupanje ruiaste boje, koji je mirisao po malinama i stvarao finu, gustu, laganu pjenu. - Da, pedeset maraka - rekla je. - Uvijek dobijem novac na dar, tako da si mogu kupiti neto lijepo. - Strano! - rekla sam. - Darivanje novca je tako strano nematovito i neromantino. - Ja mislim da je to bolje nego ne dobiti nita - rekla je Susanna. - Alex mi je za Boi darovao makicu i minijaturni model nae kue, koji je sam izradio - rekla sam joj. - Ba lijepo. - I to je romantino? - povikala je Susanna. - Za to nije platio ni marke! Nemoj se praviti da je tvoj Alex bolji od drugih! Na koncu konca, on je taj koji lei u krevetu s vjebenicom, a ne Bruno, je li tako? Nisam odgovorila. Bila je u pravu. Susanna je energino zavrnula slavinu, skinula mi ogrta i odgurala me do kade. - Mrava si - rekla je kritiki. - Nije ni udo - uzdahnula sam i oprezno skliznula u vodu. - Neprestano povraam. - To je dobro - rekla je Susanna i utinula se za struk. - I meni bi dobro dola takva eluana i crijevna infekcija. - To nije eluana i crijevna infekcija - rekla sam. - Ja sam trudna. Susana je maknula ruke sa struka i podigla ih iznad glave. - O ne, o ne - vikala je. - O ne, o ne! - O da - rekla sam. Susanna je sjela na rub kade i zamolila me da joj potanko opiem sve to se dogodilo. Ispriala sam joj sve, od trenutka kad me Alex zaprosio do mojeg posljednjeg povraanja u brzom vlaku za Speyer. Kad sam bila gotova, voda se
99
u kadi gotovo ohladila. Susanna je i dalje lomila ruke. - Mora se udati za njega, Elisabeth, to je jedino rjeenje. - Jesi li luda? - Inae e ostati bez iega - rekla je Susanna. - S djetetom! Razmisli malo! Ako se uda i odmah poslije toga rastane, on e ti do kraja ivota morati plaati uzdravanje, a imat e pravo i na njegovu mirovinu. A kua e se podijeliti napola. Ti e svakako proi bolje. Protrljala sam si naborane prste. - Kuu moemo dovriti samo ako uzmemo kredit - rekla sam. - Neu se zaduivati s takvim ovjekom! - Zaduivati? - skoila je Susanna. - Tu bi nam samo Bruno mogao pomoi rekla je. - Dugovi su njegova struka. Pogledala je na sat. - On e doi kui za dva sata. Ako mu skuham neto dobro, mogle bismo ga pitati o tome nakon veere. Za veeru je Bruno dobio omiljeno jelo, debele bijele kobasice, peene krumpire i salatu zainjenu octom, uljem, eerom i solju. Susanna je rekla da ja to ne moram jesti jer sam trudna. Svojim novim mikserom smukala mi je okrepljujue pie poput onoga u podne. Bruno se nije nimalo obradovao kad je vidio kako za njegovim stolom jedem hranu koju je on platio. - Mislio sam da je otila - rekao je Susanni. - Dobar dan, Bruno - rekla sam. - Gospode Boe, pa ti si se opet udebljao. Bruno se namrgodio. - Ni ti ne izgleda ba najsvjeije - odgovorio je. Pokuala sam mu se nasmijeiti. - Elisabeth odlazi u pola osam s brzim vlakom iz Mannheima - objasnila mu je Susanna. - Strpi se dotle. Bruno je sjeo. - Dakle, i vi ete se vjenati - rekao mi je. - Je li Alexu napokon dozlogrdilo plaati porez ovoj naoj istoj dravi? - Kod nas nije tako loe, ja ne radim za Alexa kao telefonistica, nego obavljam posao za koji sam se kolovala. - Svejedno.
100
Bruno je zabio vilicu u kobasicu. - Alex kao arhitekt sigurno zarauje vie nego ti. A rauna se ono to se nalazi ispod crte. Naa drava nagrauje mukarca koji se rtvuje doivotno se veui za enu. - Osim ako postoji ena koja od mukarca ne trai da se rtvuje - rekla sam. ena, kojoj pripada graevinsko zemljite na kojem se nalazi zajednika kua, dakle, ako se ta ena sada ne eli udati, tko je vlasnik kue? Mislim, isto hipotetski, naravno. - Naravno. Bruno je nakratko podigao pogled s tanjura i upitno me pogledao. Ja sam se malo zacrvenila. Cerei se, uzeo je vilicom jo jednu kobasicu. - Ovisi - mljackao je. - Moe li mi rei neto vie o toj, pretpostavljam, isto hipotetskoj eni? - Pa, evo - proistila sam grlo - ena je vlasnik vrijednog graevinskog zemljita. U zahtjevu za graenje oba su partnera upisana kao suvlasnici. - A tko plaa raune za tu, pretpostavljam hipotetsku kuu? - upitao je Bruno. - Plaa ih mukarac, ali samo do prve ploe. Poslije toga, trokovi bi se trebali plaati kreditom, kojeg bi oboje podigli u banci - objasnila sam mu. Ali onda mi je neto palo na pamet. - Stani, ne! Zapravo je ovako: ena plaa sve raune i to novcem koji joj je mukarac prebacio na raun. - isto hipotetski, naravno - dopunio me Bruno. - Po svemu sudei, kua pripada eni. Bar do prve ploe. No, najbolje bi bilo kad bi se ena raspitala kod odvjetnika kako tono izgledaju ti vlasniki odnosi. Kimnula sam. - Pitam onako bez veze, moe li ena s prihodima kakvi su moji dobiti kredit od dvjesto pedeset tisua maraka? - Vjerojatno ga moe dobiti, uz jamstva koja ima - odgovorio je Bruno kao iz puke. - No, pitanje je, hoe li ga moi otplaivati. - Ta je ena najvjerojatnije trudna - umijeala se Susanna. - I s djetetom nee moi ii raditi. - Ponovno sam kimnula. - Trudna? - upitao je Bruno. - Onda e dobiti alimentaciju od djetetova oca, a od drave veu premiju za gradnju. Osam godina tisuu petsto maraka godinje uz redoviti dodatak. - Dobro - rekla sam veselo. Bruno je odmahnuo glavom. - Ali banka nee biti ba velikoduna to se tie
101
kredita. Iako bi se hipotetska ena u svakom sluaju trebala zaduiti. Imati dugove, jedina je ispravna stvar u ovoj dravi. Posljednji komadi kobasice nestao mu je u ustima. - Hvala za obavijesti - rekla sam. - Nema na emu. Bruno je zadovoljno podrignuo. - Kada dobije neto dobro za jelo, zna biti vrlo simpatian, moj Bruno - ponosno je rekla Susanna. - Je li tako, Bruno? Kod tebe ljubav ide kroz eludac. Uostalom, Elisabeth je noas ula kako hre. Hrhrhrhrhrhr puh, hrhrhrhrhrhr puh, zar ne, Elisabeth? Kimnula sam. - Spavaj negdje drugdje, ako ti smeta - rekao je Bruno Susanni. - U mojoj kui ima dovoljno mjesta. Osmijeh sa Susannina lica nestao je. - Moramo krenuti, Elisabeth mora stii na vlak. Zdravo i tebi - rekao je Bruno. - Da - rekla sam. - Vidimo se kad bude imao cilindar na glavi. Bruno je srdito odgovorio: - Prije e vidjeti morsko udovite. - Nosit e cilindar, a kua e uskoro biti i moja - rekla je Susanna poslije u autu, energino iskrivivi usne. - Zato se i udajem, da ne moe vie govoriti ovakve stvari. Sklopit emo brani ugovor, Bruno i ja. Ja sam htjela zajednitvo dobara jer bi mi Bruno tada u sluaju rastave morao dati pola od svega onoga to je sada samo njegovo. Zlatne ipke, savezne obveznice, gotovina, nekretnine. Meutim, Bruno je rekao da to ne dolazi u obzir jer bi on onda bio namagaren. On je bio za podjelu dobara. Uzdahnula je. - No, bila bih glupa kad bih to prihvatila. Nisam sve ove godine teko radila da bi Bruno imao jo vie. Zato emo potpisati brani ugovor u kojem e stajati da u sluaju rastave dobivam dio onoga to smo stekli otkako smo se zaruili. - Ja sam mislila, kad se dvoje vjenaju, da sve to imaju automatski pripada obima - rekla sam, ne skidajui pogled s kolnika. Otkako sam sjedila u autu, ponovno sam osjeala muninu. - Kao netko tko ima jo samo tri tjedna do vjenanja, jako si loe obavijetena -
102
prijekorno je rekla Susanna. - Da - spremno sam priznala. - Ba sam bila budala. - Ako se ne potpie brani ugovor, to je automatski takav oblik brane zajednice - objanjavala je Susanna - u kojem se u sluaju rastave dijeli sve to su partneri stekli u braku, bez obzira tko je platio, ali ono to je tko imao prije sklapanja braka, ostaje njegovo. To je bilo tako, dakle. eludac mi se dva puta preokrenuo. Za svaki sluaj spustila sam prozor. Svje zrak pomogao mi je izdrati do kraja vonje bez veih neugodnosti. - Kako e se zvati? - odjednom je upitala Susanna, nakon to je parkirala auto ispred eljeznikoga kolodvora. - to? - Pa dijete. Nasmijeila sam se. Prije sam o tomu esto razmiljala, onako za zabavu. Trenutano su mi se najvie sviala imena Josias za deka i Florine za djevojicu. - Florine - ponovila je Susanna. - To zvui kao da si sama izmislila. Kao lik iz Jadnika. - Primjereno je - rekla sam zamiljeno. - Nesretno, siromano dijete bez oca. Iako - jo nisam bila kod biljenika. Prvi put me u tome sprijeio drenani aht, a drugi put beba Florine. Graevinsko zemljite je jo samo moje, a time i sve ono to se nalazi na njemu. - Utoliko bolje - rekla je Susanna. Odvela me do perona, ak je nosila i moju malu naprtnjau u koju mi je stavila hranu kako ne bih ogladnjela putem. Bruno je s njom dobio uistinu veliki zgoditak. Dugo smo ostale zagrljene. - Nazvat u te - obeala sam joj na kraju i stavila si ruku na trbuh. - Ako preivim vonju vlakom, - Onda moramo isplanirati neto drugo za dvadeset etvrti - ivahno je rekla Susanna dok je vlak ulazio u stanicu. - Od tvojega vjenanja nee biti nita. - To jo ne znam. Vidjet emo. - Ne budi glupa i nemoj se udati za njega prije nego to ti na koljenima ne obea da te nee nikad vie varati - rekla je Susanna. - Ja to ne bih oprostila ni jednomu mukarcu. Ni kad bi bio tako zgodan kao Alex.
103
- Neu ni ja - rekla sam. A na rastanku sam povratila okrepljujui napitak u jedan od mannheimskih koeva za papir.
104
Hanna me doekala na peronu. Nazvala sam je od Susanne i javila kad stiem. Za neto vie nisam imala snage. Hanna je odmah vidjela da neto nije u redu. - Moj Boe - rekla je, a kad me zagrlila, poela sam roniti suze za koje sam mislila da su zauvijek presahnule. Tijekom cijele vonje u njezinim kolima nisam rekla ni rijei, glasno sam plakala, jecala i mrcala i nisam bila u stanju zaustaviti potoke suza. Hanna me nije nita pitala. Kad smo se zaustavile pred mojim i Alexovim stanom, ona je u mojoj naprtnjai potraila kljueve, izala iz auta, otvorila suvozaeva vrata i za ruku me izvukla van. - Doi brzo, prije nego to nas vidi tvoja susjeda - apnula je. - Ona ionako sve zna! - jecala sam. - Ona unaprijed nasluti takve stvari. Intuicija. - Da, da - rekla je Hanna, dovukavi me do stubita. - Njoj je dobro. Za razliku od mene koja tapkam u mraku. Nestrpljivo me gurnula u stan. Posrtala sam do kupaonice gdje sam u WCkoljku povratila ono to mi je Susanna zapakirala za put. Hanna me promatrala nekako bezosjeajno. - Dakle, jo si i trudna - rekla je Hanna. Povraanje je dovelo do toga da su mi suze usahnule. Temeljito sam isprala usta i umila se u hladnoj vodi. Hanna mi je dodala runik. - A sada napokon priaj! - zatraila je. - Bila si u pravu - rekla sam. - Svi mukarci su svinje! Alex spava s vjebenicom. - Gospode Boe! - rekla je Hanna. - Jesi li sigurna? - Potpuno sigurna - potvrdila sam. - ula sam vlastitim uima. Hanna nije htjela vjerovati u ovu priu. Neprestano je pitanjima prekidala moje opisivanje pa sam morala nekoliko puta ponavljati najstranije potankosti o dogaajima iz hotelske sobe u Karlsruheu, sve dok nije napokon bila zadovoljna. - Nevjerojatno - rekla je. - Tri tjedna prije vjenanja. - Mukarci su svinje - ponovila sam. - Kao to si ve rekla.
105
- Glupost - usprotivila se Hanna. - Heiko je svinja, Alex takoer. Ali to ne znai da su svi mukarci svinje! - Ali to si ti rekla! - Da, da, svata kae kad te netko ostavi - povikala je Hanna. - Sada je vano da ne pogrijei kao ja. Mora na pravi nain izai iz te afere. Sada smo ve sjedile u naoj dnevnoj-spavaoj-sobi-kuhinji iz koje sam uklonila crveno zelene karirane predmete kad je osvanuo prvi lijep proljetni dan. U proljee sam vie voljela ute i bijele pruge. - Ne vjerujem da Alex namjerava odustati od vjenanja - zamiljeno sam rekla. - Ne vjerujem ni ja - sloila se Hanna. - Nije lud. - Onda idemo kupiti pitolj - predloila sam. Hanna je odmahnula glavom. - Ne, budalo. Neemo to uiniti. Prvo emo napraviti inventuru. Prijavu tete, takorei. - Nikad nisam zamiljala ivot bez Alexa - rekla sam. - Htjela sam ostariti s njim. - Eh, ali sada on mora ostariti bez tebe, najbolje za samo nekoliko sati - rekla je Hanna. - A ti mora uiniti ono najbolje sa svojim ivotom - bez njega. Ukratko, vjenanje je za tri tjedna, pozivnice su poslane, sve je isplanirano i potroeno je mnogo novca. Osim toga, upravo gradite zajedniku kuu koja se nalazi na tvojem zemljitu. Uz to dolazi i oteavajua okolnost: trudna si. - Bruno kae da to znai mnogo vie novca. Osim toga, kae da kua pripada meni. Hanna me sumnjiavo pogledala. - Sve je tako komplicirano. Mislim da nam je potrebna pomo. Struna pomo. Prijatelj mojih roditelja je odvjetnik. Nazvat u ga odmah ujutro. Sada je vano ograniiti tetu. - Hoemo li zajedno kupiti elektrini stroj za mljevenje mesa? - upitala sam. To bi nam se isplatilo. Hanna se nije obazirala na moje rijei. Pogledala je na sat. - Sada je kasno za telefoniranje. Ti mora u krevet. Sutra ujutro, kad se bude naspavala, vidjet emo to emo dalje. Pogledala sam prema Alexovom irokom krevetu i poela plakati. - Ne mogu - jecala sam. - Ne u naem krevetu.
106
- Onda doi k meni - rekla je Hanna bez razmiljanja. - Na mojem kauu. Prije toga donijet emo tvoju maku od susjede. Make su balzam za ljubavne jade, to sam nedavno proitala u asopisu Psihologija danas. Idem Kassandri da opet ne pone plakati. U meuvremenu mora spakirati stvari. Obrisala sam suze. - A to ako Alex nazove, a mene nema? - To bi bilo sumnjivo, naravno - rekla je Hanna. - Neka misli da nema nikakve opasnosti. Najbolje bi bilo kad bi ga ti pretekla i nazvala ga. - Ne mogu - kukala sam, ali je Hanna rekla: - Mora. Zatim je otila u susjedstvo. Bojaljivo sam birala Alexov broj. to ako ta Tanja ba sada lei pokraj njega? Moda je leala pokraj njega svaki put kad smo razgovarali telefonom. Alex se javio im je prvi put zazvonilo. - Ja sam - rekla sam isprekidanim glasom. - Ba lijepo, mala moja ptiice - rekao je tako radosno da sam osjetila greve u trbuhu. - Gdje si bila sino? Pokuavao sam te dobiti desetak puta, ali do poslije ponoi nije nikog bilo kod kue. Sigurno si bila u kinu s Hannom, je li tako? - Da - slagala sam. - Inae je sve u redu? - Da - lagala sam. - Sve je u redu. - Kako je na gradilitu? Zidari su danas htjeli pripremiti sve za prvu plou, jesi li bila ondje? - Da - lagala sam. - Sve je u redu. - Kad platim izvoau radova dvije sljedee rate, ostat u bez novca - rekao je Alex. - Tada banka mora prebaciti kredit. Jesi li bila kod javnog biljenika radi prijepisa u zemljinoj knjizi? - Da. Sve je u redu. - Izvrsno. Sada e s mojom punomoi i papirima od javnog biljenika otii u banku. Oni znaju za to. Kad ugovor o kreditu bude potpisan, ostalo e sve ii automatski. Misli li da moe to obaviti? - Da. Sve u redu. - Vrlo dobro. Napreduje polako, mala ptiice. - Da.
107
Hanna se vratila od Kassandre s makicom i majim zahodom. Stavila sam prst na usta. - Jako mi nedostaje ovdje - rekao je Alex. - Tako je dosadno bez tebe. Osobito nou. - Da - proaputala sam. - Moram spustiti slualicu. Jelo e mi zagorjeti na tednjaku. - Do sutra, mala ptiice. Voli li me jo? - Da - rekla sam. Jedna la vie ili manje, to sad nije bilo vano. Osim toga, to mu nisam slagala. Naalost. Teka srca spustila sam slualicu. - Ograniiti tetu - grubo me podsjetila Hanna. - Sada je to vano. Dobro si se drala, nije nita primijetio. Hummel je prela kad sam je uzela u naruje i odnijela u auto. inilo se kao da se raduje to me vidi. Cijelu no je ostala uz mene. Njezino predenje na mene je djelovalo umirujue. Na Hanninom kauu s mekanom makom za vratom spavala sam nekoliko sati duboko i nisam nita sanjala. Sljedeeg jutra Hanna je javila u ured da smo obje bolesne. - Virusna infekcija eluca i crijeva - rekla je naoj zabrinutoj voditeljici. - No, lijenik kae da emo u ponedjeljak ponovno biti zdrave. - La u nudi - rekla mi je. - To je doputeno. Nisam joj proturjeila. Ni u kojem sluaju nisam ni htjela ni mogla sama provesti dane koji su slijedili. Imale smo vrlo mnogo posla. Prvo smo razgovarale s prijateljem Hanninih roditelja, koji je bio odvjetnik. Rekao nam je da e Alex sigurno utuiti devedeset tri tisue maraka koje je prebacio na moj raun i od kojih sam platila prve raune za kuu, ali da imam stvarnih izgleda zadrati bar dio tog iznosa, zbog pogaenog obeanja braka i tako dalje. Nadalje, rekao mi je da kua - ili to to je jednoga dana trebala biti kua - nedvojbeno pripada meni. Razgovor se stalno prekidao zbog povraanja s moje strane, a Hanna je morala nastaviti telefonirati umjesto mene. Na kraju je znala vie od mene. - Dakle, mogla bi prodati kuu - rekla je poslije. - Ali mislim, da se ovako polugotova ne bi mogla tako lako prodati. - Osim toga, ja elim ivjeti u njoj - rekla sam odluno. - To e biti najljepa kua na svijetu. Ni jedno bolno podsjeanje na Alexa ne bi me moglo sprijeiti da se uselim u nju. Takvo graevinsko zemljite neu imati dok sam iva. Kroz
108
jedan dio tee seoski potok, a iza njega se nalazi prastara alosna vrba. Htjela sam ondje postaviti ljuljaku na kojoj bi se moglo ljuljati nad potokom, ali tako da ti se noge ne smoe. Zastala sam, iako bih o tomu mogla matati jo satima. - Naalost, bez kredita od banke ne mogu dovriti kuu. Nedostaje nam najmanje dvjesto pedeset tisua maraka - pribrano sam zakljuila. - Sama nee nikad dobiti tako velik iznos. Trudna ena s takvim prihodima rekla je Hanna, nemirno hodajui gore-dolje po stanu. - Napokon, mora negdje i stanovati. Nekoliko mjeseci moemo biti ovdje, udvoje. Ali kad doe beba ... Uzdahnula sam. - Ne mogu cijelo vrijeme stanovati kod tebe. - Naravno da moe. Ali to nije trajno rjeenje. Sluaj, Elisabeth, - Hanna je naglo zastala - a kad bismo se udruile? - Kako to misli? - Ovako, kua bi bila dovoljno velika za nas dvije, dijete i maku. Moda bi se mogla napraviti i dva odvojena stana. - Da - rekla sam. - To bi svakako bilo mogue. Kua ima stotinu i etrdeset kvadratnih metara stambene povrine i golemi podrum. Mjesta ima vie nego to je potrebno. - Dakle, ako si to moe zamisliti, mogle bismo zajedno dii kredit, ak i vrlo velik jer imam dionice koje sam dobivala od roenja za svaki roendan i za svaki Boi. Mrzim te papire, ali ovo je prilika da napokon imam koristi od njih. - Koliko vrijede? - Nemam pojma - priznala je Hanna. - Ali, sve emo doznati. Za poetak idemo u banku. Operi kosu, odjeni onaj svoj lijepi zeleni kostim i stavi naoale za itanje - s pomou toga dobit emo svaku informaciju koju budemo trebale. Nasmijeila sam se i ustala s kaua, nestrpljiva od elje za djelovanjem. Hanna se nije samo pobrinula za to da preivim sljedee dane, nego je jednostavno nala rjeenje za sve. Uspjela sam jo etiri puta telefonski razgovarati s Alexom, rekla sam mu da ne mogu spavati od silnog stresa i da zbog toga esto iskljuujem telefon - a Alex nije ni slutio to ga eka. Nekoliko puta sam razgovarala i s Hildom, ali ni ona nije nita primijetila. Rekla mi je kako su rasprodani gotovo svi darovi sa stola u robnoj kui, ak i pravi
109
perzijski sag. Pripreme za svadbu bile su uglavnom zavrene, sada se bavila samo s potrebnim pojedinostima kao to je cvijee za ukraavanje crkve i auta za mladence, rekla je. Bila je to vrlo otmjena limuzina iz Kluba starih automobila, prastari mercedes s podnonikom, prelakiran sedefastom bojom. Male manice od tila, koje e biti privrene za antene svih automobila, ve se izrauju. To radi skupina teta i sestrini, koje su izradile i natpise za stolove od plavoga kartona, ispisane zlatnim lakom, te balone napunjene plinom, koji se trebaju vinuti put neba s dobrim eljama uzvanika upuenim mladencima. - Moe biti sretna to sam te nagovorila da ih sve pozovemo - rekla je Hilde. One su nam uistinu velika pomo, osobito Alexova sestrina Dietlinde. Gotovo svi pozvani gosti prihvatili su poziv, rekla je zatim, crkva e biti puna puncata, samo se Horst jo nije javio. Malo je osiromaio, moda je to pravi razlog zato se ne javlja. Bi li ga Alex mogao nazvati? - Naravno da bi mogao - rekla sam. - Nazovi ga u hotel i dogovori se s njim. Moram ii i napokon podii prstenje. Zapravo, jo ih uope nisam ni naruila. Kupila sam dva obina, iroka srebrna prstena kod Eduscha za ukupno pedeset devet maraka i osamdeset pfeniga. Alexu u rei da su od platine. Sebi sam kupila pravi platinasti prsten s briljantima, za utjehu. Odmah sam ga stavila na prst. Sljedeih dana dogovorila sam se s frizerom, nakon temeljite potrage pronala cvjearnicu u kojoj su mi mogli napraviti vijenac s cvjetovima i listovima narane i malim naranama, kupila cipele i arape, koje su pristajale uz haljinu, ponovno otila ginekologu, upniku i u matini ured, zakljuila osiguranje o pravnoj zatiti i ak se vratila na posao. Majke s teaja bile su sretne to sam trudna, a one iz simpatine skupine ponudile su mi odjeu za bebe i polovna djeja kolica. Majke iz debele skupine preporuile su mi literaturu o dojenju i to pravu. Inae nisam nikom priala o tomu. Hanna je rekla da su Florine i Josias lijepa imena, lijepa imena za lijepo dijete. Natjerala me da svaki dan popijem dvije ae svjee iscijeenog soka od narane i da se potpuno odreknem kave, crnog aja, alkohola i slatkia. To mi uope nije bilo teko. Sve sam rjee povraala, a bilo je dana kada uope nisam. Hanna i ja ee smo odlazile na gradilite gdje smo se sa zidarima dogovarale o nekim promjenama pri graenju. Prva ploa ve je bila gotova, a Alexov novac na mojem raunu mogao je pokriti jo samo trokove zidanja zidova. Za tesarske i krovopokrivake radove, elektrinu struju te za prekrasne drvene prozore bit e dovoljan novac od Hanninih dionica. Za unutarnje i vanjsko bukanje i lienje, za krov, keramike ploice, sanitarije, kuhinju, podove -
110
Hanna je eljela grijeno skupu talijansku terakotu u prizemlju, a ja grijeno skupe kanadske podove od javora u potkrovlju - kao i za vanjsko ureenje bio nam je potreban ne tako mali iznos od banke. Bude li sve ilo kao to smo predvidjele, mogle smo se useliti prije Boia. Bilo je zabavno kovati planove s Hannom, a na svu sreu, imale smo podjednak ukus. Hanni se svidio prvotan raspored prostorija, samo je htjela imati vlastitu kupaonicu. Zato smo od golemog kupalinog hrama u potkrovlju napravili dvije manje kupaonice, a u svaku se ulazilo iz pripadajue spavae sobe. Florine ili Josias imala/imao je sobu odmah pokraj moje. Bila je to soba s krovnim prozorom, naveer obasjana suncem, koja je trebala biti Alexova radna soba. Prizemlje smo htjele ostaviti kako je bilo prvotno planirano jer smo kupaonicu za goste, garderobu, kuhinju i dnevnu sobu mogle dijeliti bez tekoa. to se tie mukih posjetitelja, o tome emo se ve dogovoriti - rekla je Hanna i zadovoljno protrljala ruke. Onoga dana kad smo na licu mjesta pokazale graevinskom poduzetniku i zidarima to elimo promijeniti, doao je netko iz opine provjeriti prikljuak na kanalizaciju. Bio je to mlad ovjek, najvie dvije godine stariji od mene, iznimno zgodan, sa zavidno tamnim tenom i uvojcima koji su posvijetlili od morske vode. Vjerojatno se upravo vratio s odmora na Kreti. - Jeste li vi vlasnica kue? - upitao me. Ponosno sam kimnula. - Mi se ve poznajemo s telefona - rekao je mladi tamnog tena. - Najljepa hvala za martini. - Oh! Malo sam se zarumenila. - Vi ste James Bond? - Vi ste James Bond? - ponovila je Hanna koja je stajala pokraj mene. - U stvarnom ivotu zovem se Ehrmann - nasmijeio se. - Kako ste? - Dobro, vi ste mi mnogo pomogli - rekla sam srdano, a prije nego to sam osjetila Hannin lakat meu rebrima, dodala sam: - Samo to sam sada doista trudna. James Bond se nasmijao. - Uistinu? Pa to se i vidi. Ako vam mogu ikako pomoi, nazovite me. - Da, hou - rekla sam. - I jo jedanput hvala.
111
- Ba je sladak taj James Bond - rekla je Hanna. - Da mu nisi rekla kako si trudna, pozvao bi te danas na veeru. Gledala sam za njegovim kolima. - Kakva sluajnost, zar ne? - Sluajnost ne postoji - odluno je rekla Hanna. Potpisale smo ugovor o kreditu po vrlo povoljnim uvjetima, a odvjetnik koji je bio prijatelj Hanninih roditelja temeljito ga je prouio. Hanna je rekla da je to uinio zbog mojeg povraanja, ja bih pak rekla da je njezin izrez uinio svoje, ali odvjetnik je rekao da je trenutak openito povoljan za kredite. Veerima smo Hanna i ja raunale kako emo ubudue izlaziti na kraj s novcem, kad zbog odgoja djeteta ne budem tri godine zaraivala. Kako god smo raunale, uvijek je ispadalo dobro. S djejim dodatkom i Alexovim uzdravanjem ivjet u bolje nego do sada, ak i ako Alex bude traio povrat cijelog iznosa. Mjesene kamate i dugovi koje emo Hanna i ja dijeliti popola, bili su nii nego stanarina, a kako kae Bruno, dugovi su uvijek dobri. Dugovi su ono najbolje to se moe imati u ovoj dravi. Sve je bilo sreeno na najbolji mogui nain. Na kraju vie nije bilo nikakvog posla, osim razmisliti kako okonati vezu s Alexom. Nije bilo upitno da u je okonati, premda me Susanna telefonom nagovarala da jo jedanput razmislim. - Upravo sam proitala knjigu u kojoj mukarac takoer vara enu - rekla je. Meutim, ena ga ne eli prepustiti ljubavnici bez borbe, oprata mu i vraa ga kui. - Kako? - upitala sam samo zato to me zanimalo. - Otila je na farmu za uljepavanje i skinula deset kilograma. Poslije toga je promijenila svu odjeu. Suprug se zaprepastio kad ju je ugledao - izgledala je deset godina mlaa i naravno, on ju je ponovno poelio. Uzdahnula sam. - Moj sluaj je malo drukiji, Susanna. Ne elim vratiti Alexa ni da mi doe na koljenima. Iako bih mu u tom sluaju ipak oprostila. - Knjiga se zove Borba jedne ene - rekla je Susanna ne obazirui se na moje rijei. - Mogla bih ti ju poslati.
112
- Ne, hvala. Vezu sam htjela okonati u svakom sluaju, pitanje je samo bilo kako. - Onda ti preostaje samo jedno - nastavila je Susanna nakon kratke stanke. Udaj se za Alexa i rijei ga se poslije toga. - To je previe zamreno - rekla sam. Susanna je stiala glas. - Ne mislim na rastavu, od toga ne bi imala nita - proaputala je. Mislim na - ubojstvo. U tom sluaju bi naslijedila sve! Ba sam proitala jednu knjigu, o eni koja je to uinila na vrlo profinjen nain. Knjiga se zove Vjenanicu zamijeni pitoljem. Ubila je mua smrznutim zejim butom koji je poslije toga posluila za veeru istraitelju iz odjela za umorstva. - To je ve bolje - rekla sam. - Moe mi poslati tu knjigu. - Mogla bih ti i pomoi - ponudila se Susanna i to vrlo iskreno. - Imam izvrstan recept za zeju peenku. - Ne, hvala - ponovno sam rekla. - Ne elim ga ubiti. Samo ga se elim rijeiti. Meutim, uljudan razgovor izmeu dvoje razumnih ljudi, koji zavrava klasinim obeanjem da e ostati prijatelji, u ovom sluaju nije bio primjeren. - Ja bih svakako izdrala do vjenanja - rekla je Hanna popodne uz kavu za nju i aj od metvice za mene. Sjedile smo na kauu, koji je sad bio moj krevet, maka je lovila po stanu papirnate loptice, a s CD-playera odjekivala je Jupiterova simfonija, jer je Hanna itala da zametak u majinoj utrobi najvie voli sluati Mozarta. Vani je padala kia. - Tek bi mu u posljednji as rekla da od vjenanja nee biti nita. To je bilo upravo ono za to sam se ve odluila. Tek u posljednjoj sekundi. - Mogla bih rei ne - predloila sam. - Pred oltarom. Pred svim uzvanicima. A onda bih bacila buket Alexu u lice. Dok bi vadio trnje iz obraza, postao bi svjestan svojih jada: nema nevjeste, nema kue, nema novca, nema make! A na stolu mu se nalazi tuba zbog plaanja uzdravanja. Hanna je odmahnula glavom. - Nee ii tako. U crkvi se moe vjenati tek nakon to si to obavila u matinom uredu. U to sam potpuno sigurna. - Oh - rekla sam razoarano. - Ista scena pred matiarem imala bi samo polovian uinak. - To je istina - sloila se Hanna. - Ja sam to zamiljala ve tisuu puta.
113
- to? - Moje vjenanje - rekla je Hanna. - Prekrasno je. Heiko nosi crni kaput, njegova Katrin mu je dosadila ve nakon nekoliko dana, shvatio je da sam samo ja ena s kojom eli ostariti i zbog toga bi htio sa mnom sklopiti doivotni savez. Na koljenima me molio, a ja sam na kraju pristala samo da me pusti na miru. Haljina mi je do poda i snjenobijela, sa staromodnim korzetom u kojem imam bujne grudi, kosa mi je podignuta i privrena kao u balerine, sasvim jednostavno, te ukraena jednom jedinom bijelom ruom. To me dirnulo pa sam se nasmijeila. Tjeilo me to ak i praktina Hanna mata o vjenanju u bijelom. - upnik izgovara onu lijepu reenicu, koju u stvarnom ivotu ne izgovara nikad - nastavila je Hanna. - Tko ima neto protiv ove veze, neka to kae sada ili neka zauvijek zauti. A onda netko uleti u crkvu, za mene je to uvijek Manfred Biergans, s kojim sam bila u plesnoj koli. Bio je jako, jako zgodan i ja sam bila u njega zaljubljena godinama. Bilo kako bilo, Manfred Biergans stoji, dakle, na pragu i vie: Ja imam prigovor. Nevjesta je moja! Ovaj tip ju ne zasluuje. Onda ja sa aljenjem pogledam Heika i kaem: Sorry, ali Manfred ima vie prava na mene. Heiko iskrivi lice kao da e zaplakati. Molim te, nemoj apue, molim te, nemoj. Ali Manfred i ja odlazimo iz crkve, a svi moji prijatelji pljeu. Nakratko je zastala. - Nakon nekoliko tjedana ujem da je Heiko htio skoiti s mosta i da su ga spasili u zadnji as. Sada ivi u ustanovi za lijeenje ivanih bolesnika i jedina rije koju izgovara je moje ime. - Lijepo - rekla sam. - Doista lijepo. Misli li da bi taj Manfred Biergans i meni pomogao? Moda ako mu platimo? Hanna se poala smijati. - Manfredu sam prestala davati tu ulogu nakon to sam ga nedavno vidjela kako sjedi na poti iza pulta. Udebljao se i gotovo uope nema kose, a nosi upravo onu vrstu konih jakni kakvu ne podnosim. Ne, moramo potraiti neto bolje. Uzdahnula sam. - Glupo je, ali ne poznajem ni jednog drugog mukarca. Bar ne takvog koji je zgodniji od Alexa. - Bit e dovoljno i ako kae samo ne - rekla je Hanna. - Time e ispuniti elje najmanje polovine uzvanika. Svaki drugi Europljanin eli uivo doivjeti takav prizor. - Ali upravo si rekla da se u crkvi moe vjenati samo ako si prethodno
114
vjenana u matinom uredu. To bi dakle bila samo nepotrebna predstava. Hanna je zamiljeno kimnula. - Tono. Time bi sve skupa bilo samo neugodno. Ali ako kae ne ve u matinom uredu, onda gubi previe dramaturke snage. Podigla je telefonsku slualicu. - Nazvat u matiara i pitati ga moemo li nainiti kakvu formalnu pogreku, koja se nee odmah primijetiti, ali zbog koje bi brak bio nevaei. Otvorenih usta pratila sam je kako trai broj matinog ureda u Wermelshovenu, u dalekoj provinciji, i uspostavlja vezu s tamonjim matiarem. - Dobar dan, zovem se Hanna Braun. Ja sam spisateljica i upravo piem roman o vjenanju - rekla je. - Voljela bih znati to se moe uiniti da sklapanje braka ne bude pravovaljano. - Da, tako je, spisateljica. Nisam iz emisije Imate li smisla za alu, kunem se. - Oh, jo nisam odluila kako e glasiti naslov mojega romana. Da, to e biti komedija. Tragikomedija, tonije reeno. - Aha. Kod vas se to ne bi moglo dogoditi. Ali, postoje li matiari koji su moda manje temeljiti, manje savjesni? - Da, kaete? Za moj roman mogla bih bez daljnjega pronai crnu ovcu meu matiarima, je li tako? - Aha, da, to mi se svia. To je izvrsna zamisao. I brak je onda sigurno nevaei? - Da, naravno. Treba pomno istraivati, zar ne? Mnogo, mnogo hvala za informaciju. Dobit ete prvi primjerak. S potpisom. Zadovoljno je spustila slualicu. - Ako ovo uspije, stvarno u napisati roman. Nevjesta je, naalost, rekla ne. ovjek je predloio neto genijalno jednostavno. - Matiar ima smisla za alu - odala sam mu priznanje kad sam ula prijedlog. Openito, ovih sam tjedana dobila posve drukiju sliku o slubenicima kao takvim, uistinu. Najsimpatiniji mi je bio tip iz Nie vodoopskrbne uprave koji mi je pomogao oko drenanog ahta. James Bond. - Trebala bi izai s njim - rekla je Hanna, ali ja sam tada morala ustati, povratiti aj od metvice i odgoditi razgovor za poslije. Moj tjedni slobodan dan pao je na imendan svete Sofije koja spada u ledene svece. Bilo je uistinu vrlo hladno, ali sunce je sjalo i nebo je bilo plavo. Hanna je morala raditi. - Legni na sunce - rekla je prije odlaska. - Ima jo samo tjedan dana do dana X, a ti svakako mora dobiti boju. Utoplila sam se, legla na lealjku na njezinu balkonu i jo jedanput proitala tekst koji se izgovara na vjenanju. Svialo mi se to e upnik prvo pitati Alexa. - Alexandre Baum, pitam vas: Jeste li doli ovamo kako biste nakon zdravog razmiljanja i po slobodnoj odluci sklopili brani savez s vaom zarunicom
115
Elisabeth? A Alex je morao rei: - Da! - Hoete li suprugu voljeti i potovati i biti joj vjerni do kraja njezina ivota? Njezina, upamtite. Alex mi mora biti vjeran dok sam iva. Poslije toga moe ponovno otii u krevet s Tanjom. Moda me namjeravao baciti s balkona nae kue, moda e zbog toga laka srca rei da, a na usnama e mu se potkrasti lukav osmijeh. Ali moda bih ja, kad bi mi se upnik obratio s istim pitanjem, trebala oklijevati i na kraju sa aljenjem podii ramena i rei ne. To ne bi bilo loe. Alex bi na mjestu ostario za deset godina i tako poveao dobnu razliku izmeu sebe i svoje divlje make na dvadeset pet godina. - Ne, doista ne elim - rekla bih, a svi bi uzvanici na trenutak prestali disati. A Alex bi dobio buket u lice. Meutim, to sam dulje zamiljala taj prizor, to sam bila sigurnija da nedostaje toka na i. Nakon duljeg razmiljanja ula sam unutra, do telefona i nazvala broj opinske uprave te zamolila da me spoje s gospodinom Ehrmannom iz Nie vodoopskrbne uprave. - Ehrmann, dobar dan - rekao je James Bond glasom koji mi je ve bio dobro poznat. - Moje ime je Jensen - hrabro sam zapoela. -Moda me se sjeate. - Da, naravno - odgovorio je James Bond. - Jensen, Elisabeth, estica 34235. Lijepo od vas to ste nazvali. Mogu li vam nekako pomoi? Progutala sam slinu. - Da. Pa to onda - nisam mogla nita izgubiti. - Mogli biste mi uiniti jednu uslugu. - Recite.
116
Na dan mojega vjenanja sjalo je sunce. Nebo je bilo vedro i plavo, mladi listovi na cvijeu i grmlju izgledali su kao netom oprani. Za vrijeme se pobrinula Kassandra, bio je to teak posao, rekla je. Bila bi se pobrinula i za lijepo vrijeme prethodnog dana, kad smo se vjenali u matinom uredu, ali za to je bilo potrebno mnogo vie energije nego to je ima jedna jedina arobnjakinja s drugog planeta. Na dan naeg vjenanja u matinom uredu zbog toga je lijevala kia. Kad je Alex u etvrtak naveer doao iz Karlsruhea, na trodnevni dopust, takoer je padala kia. Samo nekoliko sati prije toga vratila sam se s najnunijim stvarima u na zajedniki stan, s kozmetikom, donjim rubljem i odjeom koja e mi biti potrebna sljedea dva dana. Moje osobne stvari odavno sam uklonila: knjige, zbirku snjenih kugli, kugle i spirale od imira, razliite kuhinjske potreptine, izmeu ostalog i tijesak za enjak kakav se vie nije mogao nigdje kupiti, pribor za jelo i srebrne ae za pjenuac. Sve to spakirala sam u kutije i privremeno spremila u Hannin podrum. Stan mi je djelovao zastraujue pusto, ali inilo se da Alex nije nita primijetio. - Kako je lijepo ponovno biti kod kue - rekao je. - Dobro izgleda. Nekako si mravija. - Smravjela sam etiri kilograma - rekla sam iskreno. - Zato da stane u vjenanicu? Alex je bacio putnu torbu u kut. Na ormaru je visjelo njegovo vjenano odijelo, prsluk, hlae, sako i koulja s visokim ovratnikom, sve vrlo kvalitetno, izglaano Hildinim parnim glaalom. Nedostajala je jo samo rua krem boje u rupici za dugme, ali e u subotu popodne dobiti svjeu. Bilo je neobino sjediti s Alexom za istim stolu i objedovati. Za njega sam stavila u penicu duboko smrznutu pizzu, a ja sam grickala sirovu mrkvu. - Imala sam tako malo vremena - ispriala sam se. Alex se ipak nasmijeio. - to ima za desert? - Mogla bih otvoriti staklenku bresaka - rekla sam. - Ili? Nevino sam ga pogledala. - Ili nita. U kui nemamo nita drugo. Sada je Alex uzdahnuo. - Tako si mi nedostajala - rekao je. - Noi u hotelu bile su pravi pakao.
117
- Doista? - podrugljivo sam upitala i strogo ga pogledala. Ali Alex nije bio ni malo zbunjen. Uhvatio me za ruku. - Kad prokleta robna kua bude gotova, imat u vie vremena za tebe. Za tebe, za nau kuicu i za nau malu makicu. Gdje je maka uope? - Smjestila sam ju kod Hanne dok ne proe sva ova guva. Ondje e joj biti bolje - brzo sam rekla. - Vrlo dobro - pohvalio me Alex. - Sve u svemu, kao ena si to jako dobro obavila. Sjea li se kako si se ustruavala na poetku? Od mene si nauila mnogo toga. - Da - sloila sam se. - Tko se bude mnome oenio, dobit e veliki zgoditak. Alex se tomu nasmijao od srca. Tada je obiao oko stola, zagrlio me, poljubio u vrat, puhnuo mi u uho i vrhom jezika preao preko malog oiljka na mojem vratu. Taj obred nije izgubio gotovo nita od svoje drai. Na trenutak sam pomislila kako bih mogla spavati s njim, onako za oprotaj, ali mi je povraanje, koje je inae bilo sve rjee, pokvarilo plan. - Jesi li bolesna? - upitao je kad je vidio da ne izlazim iz kupaonice. Naslonio se na dovratak i uope nije izgledao kao da suosjea sa mnom. Prije bi se moglo rei da je bio srdit. - Tako sam se radovao naem susretu. - Ja ... - to je sigurno od uzbuenja - mucala sam. Alex me ponovno zagrlio i nastavio ondje gdje je stao. No iskuenje je prestalo u trenutku kad se umijeala/umijeao Fiorine ili Josias. Oslobodila sam se iz zagrljaja gurnuvi Alexa u grudi. - to je s tobom? - upitao me i smrknuo se, podignuvi krajeve usana. Podsjetio me na nekoga, ali ne znam na koga. - Nita - rekla sam. - Samo mi je zlo. Od uzbuenja. - Krasno - rekao je Alex. - Kakav lijep doek. Nevjerojatno strastven. - Iskreno mi je ao. - Krasno - ponovio je Alex. Uvrijeeno mi je okrenuo lea i izaao iz kupaonice. Bilo je tono onako kako je Hanna rekla. im nai hormoni ne budu vie savreno usklaeni, Alex e pokazati svoje pravo lice. Ja sam ostala u kupaonici i zamiljeno prala zube. Je li bio takav tek odnedavna
118
ili to nisam prije primijetila? injenica je bila da se nisam mogla sjetiti ni jedne okolnosti u kojoj netko od nas dvoje nije imao elju za seksom. Moda zbog toga to nisam nikad primijetila. Sada sam takoer znala i na koga me malo prije podsjetio. Izgledao je kao njegov otac, jednoga e dana imati jednake bore oko usana. Ljubav je slijepa, govorila je Hanna i bila je u pravu. Bila sam godinama slijepa od ljubavi. No, ta su vremena sada prola. ak nisam poeljela ni otii u sobu i lei u krevet pokraj Alexa. Zbog toga sam poela puniti kadu vodom kako bih se okupala. Na polici je jo bilo pola boce pjene za kupanje Roma Uomo, koju sam kupila Alexu za roendan. Voljela sam miris Rima i nije bilo razloga priutiti Alexu zadovoljstvo i okupati se u njegovoj pjeni. Dakle, ispraznila sam bocu u kadu, skinula odjeu i uronila u vodu i pjenu. Osjeala sam se kao pod nekim toplim pokrivaem. Kad sam nakon dva sata ula gola u sobu, Alex je ve spavao, licem prema zidu. Na vjenanju u matinom uredu sljedeeg dopodneva nije bilo mnogo ljudi, samo Hilde i moja majka, Hanna i Alexov kolega Stefan kao kumovi, te matiarka. Toga dana vjenano je sedamnaest parova i ve je bilo kanjenja tako da sam sumnjala da je matiarka skratila govor najmanje za pedeset posto. Unato tomu, obred je bio lijep. Kia je izvana udarala po starim prozorskim oknima, svjetlo je dodatno bilo prigueno zbog lia starih lipa ispred matinog ureda, a matiarkin je glas bio melodian. Na sebi sam imala crvenu haljinu, cipele u istoj boji i Hannin eir Rajicu. Izgledala sam jako dobro, Alex mi je to stvarno rekao kad smo dolazili ovamo. Ipak, malo je prigovarao zbog eira, rekavi da je primjereniji karnevalu nego vjenanju. No, probudio se mnogo raspoloeniji nego to je zaspao. I moja majka me pohvalila, koliko se sjeam, prvi put u ivotu. - Kako si vitka - rekla je, grlei me prije vjenanja. - Vrlo draesno. - To e se ubrzo promijeniti - rekla sam samouvjereno. - Nakon vjenanja narast u poput tijesta s kvascem. - Ne mora biti - rekla je majka, no, nije imala pojma. Hanna je dala Alexu oba vjenana prstena iz Eduscha za dvadeset devet maraka i devedeset pfeniga po komadu i apnula mu: - ista platina. Pazi samo da ti ne padnu! Graansko vjenanje nije bilo ni upola tako komplicirano kao ono pred upnikom. Morali smo jedanput rei da, uzajamno smo si stavili prstenje i na kraju potpisali vjenani list. Hilde je sve bitne trenutke snimila svojom
119
praktinom depnom kamerom. Grijeno skupi fotograf bio je naruen tek za sutradan. Sve je prolo besprijekorno. Matiarka je udarila ig na papir i ispratila nas van. Vani je ve ekao drugi par, a sljedei je ve etao gore dolje po hodniku. Alex me poljubio i pomilovao po obrazu. Nasmijeila sam se sretno kao to se smijee sve nevjeste kad dobiju prsten. Hanna mi je zavjereniki namignula. Prije ponedjeljka nitko nee primijetiti da se na vjenani list nisam potpisala ni svojim starim ni novim prezimenom, nego kao Pipi Duga arapa, upravo onako kako je matiar iz Wermelshovena predloio Hanni za njezin roman. Time je nae vjenanje bilo nevaee, a to je potvrdio i Hannin odvjetnik. Ipak, rekao je da se to moe tumaiti i kao kazneno djelo. Nadala sam se da e mi sud progledati kroz prste, ako doe do toga. Nakon ruka u malom, ali lijepom restoranu pokraj gradske vijenice i nakon razgovora sa upnikom koji se morao obaviti mnogo ranije, Alex i ja smo otili na gradilite. Alex je bio vrlo iznenaen kad je vidio koliko je odmakla gradnja nae kue. Meutim, odmah je primijetio pregradni zid u kupaonici. - to je ovo? - povikao je. - Zato nisi primijetila ovo? - To je sigurno tek danas sazidano - rekla sam. Alex je opipao buku. - Ne, zid je tu ve dulje vrijeme - rekao je, ali mi se nasmijeio. - No, dobro. Ti ipak jo nisi pravi strunjak za te stvari. - Mogue - priznala sam. - Neka srue zid - rekao je Alex. - To u srediti smjesta. Iz depa na prsima izvadio je mobitel. Meutim, bio je petak, kasno popodne, a u to doba ni jedan graevinac na svijetu ne javlja se na telefon. Tada su svi bili na svojim vikend-gradilitima. Na takoer. Odahnula sam. - Onda e priekati - rekao je Alex. - Obeaj mi da e se pobrinuti za to odmah u ponedjeljak ujutro. - Naravno - rekla sam. Alex se osvrnuo oko sebe. Premjerio je dnevnu sobu dugim koracima. - Ovo e
120
biti moje carstvo, moj dom koji e moja enica uiniti udobnim. Veseli li se? - Naravno. Njegovo carstvo, njegov dom i njegova enica. Bila sam sretna to sam se potpisala kao Pipi Duga arapa. - Za manje od dvadeset dva sata bit emo vjenani u ime Boga i njegove crkve sveano je rekao Alex. - Ti si stvarno proitao sve o obredu vjenanja - odgovorila je Pipi Duga arapa. - Kako si samo uspio uz toliko posla i stresa! Zasluuje divljenje. - Pa morao sam neto raditi u dugim, samotnim noima u hotelu - odvano je rekao Alex. - Znam sve napamet. Da, duge, samotne noi u Karlsruheu, uistinu su bile teke, to sam i ja znala. Pogledala sam ga poluotvorenih usana. - Idemo kui pa emo proslaviti ponovni susret - apnula sam mu. Alex je gotovo dotrao do auta. Kui smo stigli u rekordnom vremenu. Moja je ruka tijekom vonje bila na njegovoj natkoljenici, a svakim sam je kilometrom pomicala za milimetar prema gore. U stanu me bez oklijevanja bacio na krevet. - O Boe, kako si mi nedostajala - apnuo mi je na uho, ali Bog nije poslao munju na zemlju kako bi ga kaznio zbog uzaludnog spomena njegova imena. To sam ja morala preuzeti na sebe. Pomogla sam Alexu skinuti odijelo i koulju, oprezno ga oslobodila gaica i obasula mu pupak strastvenim sitnim poljupcima. Kad je poeo disati kroz nos, ja sam se naglo uspravila. Mora dobiti kaznu. - Koliko je sati? - Zato te to sad zanima? - upitao je Alex i gurnuo mi glavu dolje. - Zato to moram biti kod Hanne u sedam sati, imam djevojaku veer - rekla sam. - Gospode Boe, ve je est i petnaest. Zakasnit u. - Ja ne znam nita o tomu - rekao je Alex, s istim izrazom lica kakav je imao njegov otac. Skoila sam s kreveta i obula cipele. - Posve sam sigurna da sam ti to rekla. Vjerojatno si zaboravio. - Ali ovo je veer prije naeg vjenanja - povrijeeno je rekao Alex. - Tono - odgovorila sam. - Mladenci provode odvojeno tu veer, to je obiaj. Mislila sam da e se i ti nai s prijateljima.
121
- Nisam nita planirao - progunao je Alex. -Kako bih i mogao - iz Karlsruhea? - Oh - rekla sam pravei se da mi je ao. - Onda moe pomoi Hildi i poasnom zboru tvojih teta i sestrina puniti vreice riom i pripremiti koarice za cvijee. One upravo dolaze i ele to raditi ovdje jer je Hildin stan ve pretrpan krevetima za goste i golemom hrpom naih darova. Mogao bi im skuhati kavu ili tako neto. Mrzovoljno je uzdahnuo. - Ba lijepo. Nisam si tako zamiljao nau prvu branu no. Ponovno je iskrivio usta prema dolje. - Naa prva brana no je sutra. Spustila sam glas tako da zvui zavodniki. - I obeajem ti da je nee zaboraviti dok si iv. Alexovo se lice malo razvedrilo. Poljubila sam ga u usta. - Vidimo se - rekla sam radosno. - Nemoj me ekati. Ne znam kad u se vratiti. Provela sam no kod Hanne na kauu, priljubljena uz toplo maje tijelo. U pola est ujutro zazvonila je budilica, polako sam se odjenula, odvezla kui i uuljala se k Alexu u krevet na posljednjih pola sata. Leao je na leima i tiho krgutao zubima. Budilica na radiju ukljuila se tono u sedam sati i tri minute. - A sada prognoza vremena za danas, subotu, dvadeset etvrti svibnja - rekao je spiker. Subota, dvadeset etvrti svibnja, dan mojeg vjenanja. Prognoza vremena me nije zanimala, Kassandra je rekla da e se pobrinuti za sunano vrijeme i odrala je obeanje. Kroz rolete sam ugledala vedro nebo. Alex se okrenuo prema meni. Izgledao je iscrpljeno, kapci su mu bili malo oteeni, elo naborano, a na nosu je imao bubuljice. Kako to da ih nikad prije nisam zamijetila! - Kad si dola? - upitao je uvrijeeno. - Tete i sestrine bile su ovdje do poslije ponoi. Zaspao sam negdje oko tri sata, ali ti jo nisi bila kod kue! Iz usta mu se osjetio zadah. Bila sam sretna to se neu morati buditi pokraj njega do kraja ivota. - Dobro jutro - rekla sam. - Moramo ustati, dan e biti naporan. Osobito za tebe, dragi. Naporan dan s vrlo gustim rasporedom. Hilde je ve
122
dola na doruak. Dok smo Alex i ja jeli prepeenac i pili svjei sok od narane, Hilde je jo jedanput izglaala vjenano odijelo i oistila Alexove cipele. Poslije toga me svojim autom odvezla cvjearu gdje smo pokupile vijenac od pravih cvjetova i listova narane te sitnim svjetlucavim naranama. Bio je kao iz snova. - Poslije ga mora osuiti - rekla je Hilde u autu. - Bilo bi teta da uvene. Frizer je bio istog miljenja. - Tako lijep vijenac - rekao je. - I tako lijepa kosa. Namotao je moju lijepu kosu na velike uvijae, prednje pramenove na male spirale, tapirao me, eljao i lakirao i napravio frizuru kakvu uvijek vidimo u asopisima, ali nikad ne uspijemo sami napraviti. Nemarno podignuta bujna kosa sa spiralnim pramenovima koji padaju na elo. Poslije me naminkala neka mlada vizaistkinja. Prvi put u ivotu imala sam ravnu crtu na kapku. Na samom kraju stavili su mi vjeni u kosu, moj vjeni s pravim naranama i mirisnim cvjetovima narane. Sve je bilo ba onako kako sam zamiljala. ak i sada, uz uti frizerski zatitni ogrta, izgledalo je zanosno. Zapravo, bila je prava teta to e moja uloga nevjeste trajati tako kratko. Moda bih ipak trebala razmisliti o svemu. Ima ena koje su izdrale i s mnogo gorim mukarcima. Zamiljeno sam se promatrala u zrcalu. Ne moram rei ne, jo nije kasno. Nitko nee otkriti priu o Pipi Dugoj arapi sve dok namjerno ne ukaem na nju. Hilde, koja je dola po mene za dva sata, zadivljeno je kriknula. - Prekrasno - povikala je. - Doista prekrasno. Izgleda bolje nego to bih ikad mogla pomisliti. Kod nas kod kue ekao je fotograf kako bi nainio prve snimke dok su frizura i minka jo savrene. Alex je proveo dosadno dopodne. Tuirao se, oprao i osuio kosu, obrijao se i uredio nokte. Ostalo vrijeme proveo je sjedei. Sada je izgledao mnogo bolje nego ujutro. Sivo odijelo lijepo mu je stajalo, a visoki ovratnik inio ga je odvanim. Bit emo jako lijep par. Hanna je takoer ve bila tu, u crvenoj haljini s odgovarajuim eirom i ruom za usne, pa su mi ona i Hilde pomogle odjenuti haljinu iako nije bila od onih koju ne moe sama odjenuti. Stajala mi je savreno. ampanjac nakon uspjenog bijega, neu joj dati drugo ime. - Sve ide po planu - apnula mi je Hanna, a Hilde, koja je imala dobar sluh, rekla je ponosno: -Nadam se.
123
Kad sam bila gotova, pridruila sam se Alexu, vani gdje je fotograf postavio svoj stalak. Kassandra, sva u svijetlo naranastom, s laniem od karneola na elu, razgovarala je s njim o svjetlosti ispod breza. - Prekrasno svjetlo, jedinstveno - rekao je fotograf, a Kassandra se veselo smijala. - Za vrijeme moete zahvaliti meni - rekla je. - Bio je to teak posao, ali ja sam ga obavila za svoje prijatelje. Vjenanje po kii nikad ne moe biti tako lijepo kao po sunanom vremenu. Gospodin Meiser, na stanodavac, takoer je bio tu i radovao se to e njegov bazen biti kulisa za nae fotografije. U ast naem vjenanju, ak ga je otkrio, iako je prijetila opasnost da se voda ohladi za pola stupnja. Nasmijeila sam mu se. - Ludilo - rekao je Alex kad me ugledao. Samodopadno sam se okrenula oko svoje osi. - Ne donosi li to nesreu ako vidi nevjestu prije vjenanja? - upitao je Alex. - Da, ali samo mladoenji - rekla sam. - Ratatata - povikala je Hilde. Alex me htio poljubiti. Hilde se umijeala. - Ne! Tek kad izaete iz crkve, jesi li razumio? Alex ju je nevoljko posluao. Fotograf je ispucao tri filma. Uzela sam njegovu posjetnicu jer sam htjela imati fotografije, bez obzira na sve. Kad je fotograf napokon otiao, bilo je jo samo vremena za nekoliko zalogaja jer je zatrubio voza unajmljenog oldtajmera, koji me trebao odvesti do crkve. Alex e se voziti ispred nas u drugom autu i doekati me na ulazu. Hanna je trebala ii sa mnom. Ula je u iroku limuzinu prije mene. Hilde me vrlo oprezno poljubila u oba obraza. - Vidimo se, dijete - rekla je. - I upamti: hodaj polako! Zagrlila sam je ne obazirui se na haljinu ni na minku. - Mnogo hvala za sve, Hilde. Bili smo ve gotovo obitelj. Nisam htjela da misli loe o meni. - Vozite polako - rekla je Hilde vozau u odori. - Tako da mi ostali imamo jo vremena da se poredamo pred crkvom. Nadam se da e djeca s cvijeem stii na vrijeme.
124
Voza je ekao dok auto u kojem su bili Hilde i Alex nije nestao iz ugla. Zatim je uzdahnuo, stisnuo papuicu za gas i polako vozio za njima. - Kad biste malo skrenuli s puta, mogli biste voziti bre - rekla mu je Hanna. Htjele bismo jo svratiti u hotel u kojem e se poslije odrati svadbeni pir. - Vrlo rado. Voza je bio ugodno iznenaen. Nasmijao se i stisnuo sirenu. Hotel u dvorcu bio je u to doba godine prekrasan. Drvored prastarih kestenova s crvenim cvjetovima vodio je uz jezero do glavnog ulaza u dvorac, koji je bio obojen u ruiasto i obrastao brljanom. Budem li se ikad ponovno udavala, onda e to biti ovdje. Vlasnica restorana koja je upravo osobno postavljala ukrase od umjetnog cvijea i tkanine, zaudila se kad nas je ugledala. - Htjele smo jo jedanput pogledati i upoznati vas s malom promjenom objasnila joj je Hanna. - Jesu li mali sendvii ve gotovi? - Naravno - rekla je vlasnica i pokazala nam zalogajie koji su stajali u sjeni, pokriveni prozirnom folijom. Hilde mi je rekla da ih ima sedamnaest razliitih vrsta, sa kampima, kavijarom, lososom, filetima pastrmke, gusjom jetrom, tropskim plodovima i stotinama drugih poslastica. U ustima mi se poela skupljati slina. - Budui da se vrijeme neoekivano proljepalo, odluile smo da se ampanjac poslui pod vedrim nebom ispred crkve. Molim vas da mladiu, koji e sada doi, date ampanjac i sendvie. - Ali tko e posluiti goste pred crkvom? - upitala je ena. - Ja ne mogu onamo poslati moje ljude. - Same emo - objasnila joj je Hanna. - Vai e ljudi poslije ionako imati previe posla. - To je tono - rekla je ena. - Hoete li pogledati i unutra? Kimnula sam. Htjela sam bar pogledati dvoranu u kojoj e zavriti najsretniji dan mojega ivota. Divila sam se zrcalima na zidovima, predivnim svijenjacima, ukraenim stolovima, finom porculanu te karticama s imenima koje su izradile Alexove tete i sestrine. Uzdahnula sam. - Jo si mlada - rekla je Hanna pokraj mene. - Sigurno e jo imati prilike objedovati u upi kao to je ova. Doi sada, moramo se pouriti.
125
Polako sam pola za njom. Izlazei van, prole smo pokraj stola dugakog tri metra na kojem je stajalo dojmljivo brdo darova, velike kutije, male kutije, sve dok ti dosee pogled. Zastala sam pred tim. - teta - rekla sam Hanni. - teta to ne mogu dobiti nita od toga. - Ionako bi to morala vratiti - rekla je Hanna. - Nema nita od toga. - Znam - uzdahnula sam i jo jedanput alosno preletjela pogledom preko darova. Sve je to moglo biti moje, pomislila sam. Sve! Moda bih ipak trebala rei da - rekla sam Hanni. Tada sam izmeu dva vea paketa ugledala jednu razmjerno malu, dugaku kutiju. Odmah sam znala da to moe biti samo srebrno nalivpero kakvo sam oduvijek eljela. Kriom sam se osvrnula oko sebe i jednostavno uzela kutiju. U limuzini sam proitala estitku koja se nalazila u kutiji: Svako dobro mladencima od Carole, Tommyja i Calvina. Ba lijepo! A oni nisu bili ni pozvani, ili ipak jesu? - To je kraa - ukorila me Hanna. Slegnula sam ramenima. - To sad vie nije vano. Osim toga, nitko mi ne moe nita dokazati. Paketi se jednostavno mogao izgubiti u ovoj guvi, zar ne? Hanna se uzrujala. - I ja sam mogla neto uzeti. One lijepe ae za vino koje bi mi strano trebale! - Moemo se vratiti - pohlepno sam predloila. - I ja bih htjela jo uzeti snjene kugle! - To nije mogue - rekla je Hanna i pogledala na sat. - Naalost. - Zato imamo sanduke ampanjca - tjeila sam nas. Voza je maknuo nogu s papuice za gas. Samo to nismo stigli - rekao je i nastavio polako voziti. Osjeala sam se jo malo nelagodnije. Pred nama se pojavila crkva. Nalazila se na malom brijegu, a do ulaza su vodile strme, iroke stube koje su bile pune sveano odjevenih ljudi. Na gornjem kraju stajao je Alex u koulji s visokim ovratnikom. Kad su se kola zaustavila, poao mi je u susret niza stube, pomogao mi izai iz auta i predao mi buket. Hilde ga je izabrala, tako da mi pristaje uz haljinu. Rue krem boje, abnjaci i kao poseban naglasak, naranaste frezije, pupoljak do pupoljka, sloeni u obliku vodopada. Cvjetna bujica padala je od struka do bedara. Uzvanici na stubama zapljeskali su kad mi je Alex oprezno poljubio usne. Osjeala sam se poput glumice na otvorenoj pozornici, s tremom i svim ostalim to ide uz to. Nalaziti se u sreditu pozornosti bio je vrlo lijep osjeaj. inilo se da i Alex uiva.
126
Na Hildin znak svi su krenuli u crkvu. Gore nas je doekalo dvoje djece s cvijeem, dva plavokosa anela, jednojajane blizanke Alexove sestrine Dietlinde, u ruiastim haljinama s volanima. Alex me uhvatio za lakat. - A sada smo mi - rekao je. - Vrlo sam uzbuen, a ti? - I ja sam - proaputala sam. - To mi je najuzbudljiviji dan u ivotu. Pod ruku s Alexom popela sam se stubama, prela preko praga i prolazom izmeu klupa do oltara. Koraali smo polako, kako nam je Hilde naredila, orgulje su svirale Hvalimo te, Gospodine. Tijekom nekoliko koraka, pomisao na to kako u rei ne inila mi se potpuno apsurdnom. Ovo ovdje bilo je tako lijepo, tako savreno, da sam bila toliko dirnuta i na neki poseban nain sretna. Svi uzvanici su gledali u nas, smjekala sam se, okreui glavu ulijevo i udesno. Tu je bila Kassandra s karneolskom ogrlicom na elu - hvala za sunani dan - potom Carola, Tommy i debeli Calvin, znai, ipak - hvala za prekrasno nalivpero. Ispred njih bili su Horst i Sylvia, za koje u ubrzo jo malo bolje odigrati svoju ulogu. U svakom sluaju, hvala za ampanjac. U treem redu ugledala sam glavu sa sjajnom svijetlom kosom. Dva plava oka gledala su me podrugljivo, ali, naravno, nisu mogla otkriti to namjeravam uiniti. Umalo nisam zastala. Ako to nije bio vrhunac drskosti! Ondje je uistinu sjedila vjebenica Tanja koju sam do sada imala prilike vidjeti samo u crnim arapama, to mi i nije bilo ba neko zadovoljstvo. Pogledala sam Alexa ispod oka. I on je primijetio Tanju, obrazi su mu porumenili, uputio joj je srdit pogled. Nije bilo upitno, njezina prisutnost ovdje nije bila dogovorena. Ali zato je dola? Ja ni u kojem sluaju ne bih mogla podnijeti vidjeti ljubavnikovu nevjestu, na vrhuncu savrene ljepote, ne bih mogla podnijeti vidjeti kako ona i on sklapaju doivotni savez, zauvijek i za sve vjekove. Moda je imala mazohistike sklonosti, Alexova divlja makica. Nasmijeila sam joj se posebno srdano, a ona je spustila glavu. Moja krsna kuma Gertrud, moja majka, moja sestrina Susanna i Bruno sjedili su u prvom redu s Hannom, Hildom i Stefanom, drugim vjenanim kumom. Svi su mi se nasmijeili, ak su i Brunove dlaice u nosu radosno zatreperile. Za Alexa i mene bile su ispred oltara postavljene dvije stolice, na koje smo sjeli i odmorili koljena koja su klecala od uzbuenja. Sveenik u crnom talaru, koji je pomalo ulijevao strah, pripremio je dugaku
127
propovijed, u skladu s itanjem iz Prve poslanice apostola Pavla Korinanima (13, 4-8a). Ondje pie: Ljubav nikad ne prestaje. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne trai svoje, ne razdrauje se, zaboravlja i prata zlo; ne raduje se nepravdi , a raduje se istini. Sve ispriava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Kad sam to ula, bila sam prilino sigurna da se to ne moe odnositi na onu ljubav koju sam neko osjeala prema Alexu. Moja ljubav nije bila ni beskrajna niti je vjerovala i nadala se svemu, niti je sve podnosila. Tanja u crnim arapama u djeliu je sekunde iscrpila moju ljubav. Meutim, upnik to nije mogao znati. Na kraju je doao i taj trenutak. Ustali smo, a kumovi su stali lijevo i desno od nas. ivano sam popravljala haljinu i buket. Jo sam se mogla predomisliti. upnik se sveano nakaljao. - Alexandre Baum, pitam vas jeste li doli ovamo kako bi nakon zrelog promiljanja i po slobodnoj volji sklopili brak s vaom zarunicom Elisabeth Jensen? - Da - rekao je Alex, ni preglasno ni pretiho. Tanja u treem redu odostrag sigurno ga je dobro ula. - Hoete li svoju suprugu voljeti, potovati i biti joj vjerni sve dane vaega ivota? Alex me pogledao ravno u oi. - Da - rekao je. upnik se nasmijeio. Tada se okrenuo prema meni. - Elisabeth Jensen, pitam vas, jeste li doli ovamo kako biste nakon zrelog promiljanja i po slobodnoj volji sklopili brak s vaim zarunikom Alexandrom Baumom? Duboko sam udahnula i u sebi brojala sekunde od dvadeset nadalje. Dvadeset jedan, dvadeset dva, upnik je iznenaeno podigao pogled sa svojih papira, a u mislima je ve bio kod zavrnog blagoslova, dvadeset tri, dvadeset etiri. Alex je okrenuo glavu i pogledao me, dvadeset pet, dvadeset est. - Ne - povikao je netko odostrag. Sve su se glave okrenule. Na vratima je stajao ovjek, a iza njega je sjalo sunce.
128
Nitko mu nije mogao vidjeti lice, nego samo obrise, iroka ramena, uske bokove, kovravu svijetlu kosu nalik na aureolu. Izgledao je kao utjelovljeni arkaneo. - Ne ini to - povikao je. - Predobra si za ovoga momka. Zasluila si neto bolje. Nitko nije ni zucnuo, vladala je potpuna tiina. ekala sam jo jednu sekundu. - Ne - rekla sam tada Alexu. Donja vilica mu se objesila, vrh jezika mu je visio preko donjih zubi kao mokra krpa, a inae je izgledao kao i uvijek. - Ne mogu to uiniti. Vie te ne volim - dodala sam. - Doi - povikao je arkaneo s praga. - Idemo! Nasmijeila sam se upniku u znak aljenja, okrenula se i lakim korakom krenula prema bljetavoj sunevoj svjetlosti. - Evo me - rekla sam i vidjela da arkaneo ima ljudske crte lica, naglaen nos, energino izbaenu bradu, guste trepavice i sive oi. Bio je uistinu vrlo zgodan, taj James Bond iz Nie uprave za vodopskrbu, to je bilo neosporno. Ruka mu je snana i topla kad me uhvatio za moju ruku koja je bila mokra od znoja. Na vratima sam se jo jedanput okrenula. Uzvanici su kao ukopani sjedili na svojim mjestima, nitko se nije ni pomaknuo, osim mene. Svi su gledali u mene, a nitko u Alexa. ak ni Tanja, u treem redu odostrag. Njezine su plave oi bile irom otvorene. Prijateljski sam joj se nasmijeila, uzela buket i bacila ga u blagom luku preko glava drugih uzvanika ravno u njezino krilo. Nikad nisam izvela bolje bacanje. - Moe nastaviti umjesto mene, divlja makice - tiho sam rekla. Tiina je moj glas prenijela do zadnjega kutka. - Samo je teta to ne posjeduje graevinsko zemljite. Ruku pod ruku s Jamesom Bondom iz Nie uprave za vodoopskrbu, sila sam niz crkvene stube. Njegova su kola ekala pokraj cvijeem ukraenog oldtajmera iz kojega nas je gledao voza otvorenih ustiju. Bio je to solidan, crveni kombi najnovije proizvodnje, ist i uredan, s daskom za surfanje na krovnom nosau. - Htio sam za vikend otputovati u Nizozemsku - objasnio mi je James Bond dok mi je uljudno otvarao suvozaeva vrata. Ljupko sam se spustila na sjedalo. - ao mi je to sam vam pokvarila planove. James Bond se nasmijeio. Pritom je pokazao lijepe bijele zube. - Meni nije -
129
rekao je, lakim korakom obiao auto i sjeo na vozaevo sjedalo. - A sada? - Otputujmo - rekla sam i preko ramena bacila pogled na crkvu. Ondje jo nije bilo nikoga. Nikoga tko bi nas htio zaustaviti. Dok je crkva u retrovizoru postajala sve manja i manja, pitala sam se to se ondje zbiva. Horst je sigurno traio natrag svoj novac, sada i odmah, a Alex je morao objanjavati moje neobino ponaanje. Ono to nije rekao on, rei e Hanna jer nisam htjela da Alexa ale, a mene smatraju bezdunom zvijeri. Kad gosti shvate to me to natjeralo na ovaj in te injenicu da su ostali bez ampanjca i kanapea, nee potedjeti Alexa i Tanju. U najboljem e ih sluaju privezati za prvo drvo. teta to ne mogu biti ondje. No, Hanna e mi poslije sve potanko ispriati, a do tada moram nekako iskoristiti vrijeme. Pogled mi je polako klizio po prtljaniku iza mene. James Bond je izvadio sjedala kako bi mogao utovariti ampanjac i sve one posluavnike s kanapeima. Sve je izgledalo kao predivan izlet. Sunce, ampanjac, luksuzni zalogaji i James Bond pokraj mene - moe li ovjek poeljeti neto vie? Promatrala sam njegov izraajni profil i smijala se tiho i zadovoljno. - Jesam li bio dobar? - upitao je. - Bili ste jednostavno neodoljivi - rekla sam. Uletio je zavoj. - Ti - rekao je. - Mislim da se moramo oslovljavati s ti. Zovem se Gabriel. Gabriel, kao arkaneo. To je ime bilo skoro ljepe nego Josias. Moda u mojemu djetetu dati ime Gabriel. Opet sam se poela smijati. - Kamo idemo sada, Gabriele? - upitala sam. A on je odgovorio: - Kamo eli.
130

Nevjesta Je Nazalost Rekla Ne

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nevjesta Je Nazalost Rekla Ne

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne

Nevjesta je, naalost, rekla ne