SVEUILITE U SPLITU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA

I BRODOGRADNJE
Zavod za strojarsku tehnologiju

Dr.sc. Igor Duplani, red. prof.

Dr.sc. Nika Krni, izv. prof.

KERAMIKI MATERIJALI

k. god. 2012/2013.
zimski semestar

SADRAJ PREDAVANJA
1. UVOD
2. OSNOVE GRAE I SVOJSTVA
3. PODJELA KERAMIKIH MATERIJALA
4. MONOKOMPONENTNA KERAMIKA
5. NEOKSIDNA KERAMIKA
6. KRISTALININA OKSIDNA KERAMIKA
7. ANORGANSKA NEMETALNA STAKLA
8. IZRADA KERAMIKIH PROIZVODA
9. GREKE U KERAMIKIM PROIZVODIMA
10. OSNOVNE SMJERNICE ZA KONSTRUKCIJU
KERAMIKIH ELEMENATA
11. OGRANIENOST UPORABE INDUSTRIJSKE
KERAMIKE

1. UVOD
Radi se o materijalima uporaba kojih je zapoela ak 4000 godina
prije Krista a koriste se i danas.
Rije keramika odnosi se i na materijal i na keramike proizvode
(gr. keramos - lonarska glina, keramikos - proizvod od gline).

2. OSNOVE GRAE I SVOJSTVA

Od metalnih materijala razlikuju se prema temperaturnom

koeficijentu elektrikog otpora:
u metalima je ovaj koeficijent pozitivan, a
u keramici negativan.

Od polimernih materijala razlikuju se po molekularnoj strukturi.

Umjetni polimerni materijali imaju diskretne molekule, zapravo
lance, u kojima su ugljikovi atomi meusobno vezani kovalentnim
vezama.
U keramikim materijalima nema diskretnih molekula, nego
prostorni raspored atoma jedne ili vie vrsta, ureenih u kristalnoj
reetki ili amorfno kao u staklu.

Osnovne skupine keramike prema

sastavu su oksidi, karbidi, boridi,
silicidi i nitridi, te njihove
meusobne kombinacije.
Od
metalnih komponenata najee
sudjeluju Be, Mg, Ca, Al, te
prijelazni metali IV-te do VI-te
skupine
periodikog
sustava
elemenata.
Uglavnom se dobivaju sintetiki, te
se spajaju na principu metalurgije
praaka (sraivanje).

Osnovne skupine keramikih

materijala i njihove kombinacije

Karakteristina pozitivna svojstva keramikih materijala su:

Visoka tvrdoa, sabojna i vlana vrstoa, modul elastinosti i
otpornost troenju, sve to na viim temperaturama.
Povoljne dielektrike, piezoelektrike, posebne magnetike,
toplinsko-elektriko izolacijske i poluvodike karakteristike.
Visoka toplinska vodljivost, uz istovremenu elektriku izolaciju i
biokompatibilnost,
Bogatstvo sirovinskih izvora i prikladnost za zatitu okolia.
Manja gustoa.

Kao glavni nedostatci smatraju se:

Nedovoljno iskustvo u primjeni i nepovjerenje konstruktora.

Teka obradivost.

Visoka cijena.

Nesigurnost u produciranju istih materijala pri istoj tehnologiji.

Krhkost i osjetljivost na temperaturne okove.

Svojstva keramike posljedica su vrste veza u njima koje ovisno o

kemijskom sastavu mogu biti.
kovalentna (jaka veza koja nastaje izmjenom elektrona)
ionska (jaka veza nastala primarnim spajanjem suprotno
nabijenih iona), i
metalna (veza meu metalima - slabija od prethodnih).

Keramike se mogu nai u obliku monokristala i polikristala a

sastoje se od mnogo zrna.
Veliina zrna ima glavni utjecaj na vrstou i svojstva keramike.
to su zrna finija via je vrstoa i ilavost a odatle slijedi i naziv
fina keramika.

Utjecaj temperature na vrstou

razliitih industrijskih keramika

Utjecaj temperature na modul

elastinosti nekih keramika

3. PODJELA KERAMIKIH MATERIJALA

Podjela keramikih proizvoda prema namjeni:

tradicionalna (obina) i
industrijska (tehnika, fina, visoko unikovita) keramika.
Tradicionalna keramika

proizvodi od gline (lonci, posue, ...),

konstrukcijski materijali u graevinarstvu (opeke, crijepovi,
beton,...),
staklo (boce, laboratorijska oprema,...),
vatrootporni materijali (kuhinjsko posue, opeke u peima, ..) i
bijela keramika (sanitarije, emajl, ...).

Najstarija sirovina za keramiku je glina.

Najpoznatiji sirovinski materijal je kaolinit koji ima finozrnatu
strukturu bijele gline a u sebi sadri silikate aluminija u slojevima.
Kad se kaolinitu doda voda ti slojevi postaju klizavi pa se dobije
mokra glina sa poznatom mekoom i plastinosti. To je ini lako
obradivom.

Druga esto koritena prirodna sirovina za izradu keramike je

kremen (en. flint). To je ustvari finozrnati silicijev dioksid SiO2.
Kao sirovina se koristi skupina kristalnih minerala bogatih
silikatima aluminija, potaom, kalcijem i natrijem.

Industrijska keramika
Prema namjeni postoje:
termo, elektro i magneto,
mehano, kemo i bio, te
opto keramika.

Vrste keramika prema osnovnim karakteristikama,

te neki tipini proizvodi

Postoje etiri skupine industrijske keramike:

monokomponentna keramika,
neoksidna keramika,
oksidni kristalni keramike materijali,
anorganska stakla.

Od svih najrasprostranije vrste su: aluminijev oksid Al2O3, silicijev

nitrid Si3N4, i silicijev karbid SiC.

4. MONOKOMPONENTNA KERAMIKA
Ove materijale sainjavaju etvero-valentni atomi IV grupe
periodikog sustava (C, Si, Ge) emu se pridodaje jo i bor.
Najpoznatiji su materijali na bazi ugljika.

Dijagram stanja ugljika

GRAFIT

najstabilnija modifikacija ugljika.

prelazi u grafit.

Amorfni ugljik na 2000 oC

talite mu nije tono poznato, ali se procjenjuje na priblino 3500

o
C, dok postaje plastian na priblino 2500 oC. Ispod te
temperature je krhak.
predstavlja kristalni oblik ugljika koji ima slojevitu strukturu
bazinih ravnina ili ljuski sa gustim rasporedom atoma ugljika.
Zbog toga je slab kad se optereti posmino po slojevima.

 ima visoku temperaturnu i kemijsku postojanost, elektriku

vodljivost, otpornost temperaturnim okovima, dobru podmazivost
na zraku i u vlazi, dok je u vakuumu i na suhom zraku abrazivan
vrstoa i krutost mu raste porastom temperature.
mehanika svojstva grafita zavise o veliini zrna pa je uobiajena
podjela grafita na: industrijski, sitnozrnasti i mikrozrnasti.

Primjena grafita

Grafitni proizvodi se koriste u gradnji strojeva i ureaja.

Profilirani proizvodi koriste se kao elektrode za elektrolune pei i

elektrolizu, izmjenjivae topline, obloge cjevovoda i spremnika u
kemijskoj industriji, vatrootporne materijale za pei, lonce i
zatitne ploe.

Oblikovani proizvodi od grafita su npr. etkice za rotirajue

elektrine strojeve, brtve, leajevi, filtri za korodirajue tekuine,
matrice za toplo preanje, kokile za konti lijev i drugo.
Grafit pomijean s glinom upotrebljava se kao materijal za olovke i
lonce za taljenje metala.
Postoje i specijalni ugljikovi proizvodi koji e biti objanjeni u
podruju kompozitnih materijala.

DIJAMANT
je drugi glavni oblik grafita te ima kovalentno vezanu strukturu.
To je nestabilna modifikacija ugljika a postaje stabilan tek na
povienom tlaku.
Zato ga je teko proizvesti sintetikim putem i to u vrlo malim
koliinama.

Dijamant posjeduje karakteristike keramike u naroito izraenom

obliku (talite 4100 oC, modul elastinosti 120 104 N/mm2,
gustoa 2,26 kg/dm3, tvrdoa 7000-8000 HK najvea postojea
tvrdoa).
Krt je a na zraku se poinje raspadati iznad 700 oC, dok je u
neoksidirajuoj atmosferi postojan i na viim temperaturama

Sintetiki dijamant proizveden je prvi put 1955. godine i mnogo

se koristi u industriji.
Dobiva se na nain da se grafit izloi hidrostatikom tlaku od oko
14 GPa i temperaturi oko 3000 oC.
Slian je prirodnom dijamantu a ima bolja svojstva od njega, jer
nema neistoa.

Dijamant, kao mono ili polikristal, koristi se kao materijal brusnog

zrna promjera 0,01 mm pa na vie ili za rezne otrice za obradu
teko obradivih materijala, te za oblikovanje bruseva ak i
odrezivanjem brusnog zrna.
Kao materijal u obradi deformiranjem slui za izradu matrica za
provlaenje vrlo tankih ica promjera manjeg od 0,06 mm.

5. NEOKSIDNA KERAMIKA
Materijali iz skupine neoksidne keramike sadre vie vrsta atoma.
Radi se o spojevima atoma C, Si, Ge kao i B, H i N meusobno ili
s metalnim atomima.
Karbidi
Od karbida najee se koriste WC, TiC i SiC prvenstveno kao
materijali za rezne otrice alata i kalupa, a SiC kao abraziv u
gradnji bruseva.
Volframov karbid WC se sastoji od estica volframovog karbida a
kao vezivo se koristi kobalt.

Koliina veziva ima snanog utjecaja na svojstva ovih materijala.

Poveanjem sadraja kobalta poveava se ilavost dok se
tvrdoa, vrstoa i otpornost troenju smanjuje.
Titanov karbid TiC kao vezivo koristi nikal i molibden a nije tako
ilav kao WC.

SiC ima veliku otpornost troenju i koroziji, te na mali faktor trenja,

dobru toplinsku vodljivost, te vrstou to je zadrava i na visokim
temperaturama.
Koristi se i za izradu toplinski visoko optereenih strojnih
komponenata.
Sintetiki SiC je prvi put proizveden 1891. godine iz SiO2 pijeska,
koksa i male koliine NaCl i piljevine.

Nitridi
Najpoznatiji je silicijev nitrid Si3N4. Ima veliku otpornost puzanju
i postojanost na visokim temperaturama, malu temperaturnu
dilataciju, veliku toplinsku vodljivost, a time i otpornost
temperaturnim okovima.
Najvie radne temperature to se postiu Ni-legurama doseu
priblino do 1000 oC.

Zavisnost savojne vrstoe Si3N4

o temperaturi

Si3N4 keramika je openito viefazni materijal.

Sastoji se od i Si3N4 kristala koji imaju heksagonsku reetku
razliitih parametara.
Alfa faza je tvra, a kristali imaju duguljast oblik poput iglice,
to meusobno isprepleteni doprinose porastu ilavosti ove
keramike smjese.
Najei dodaci su oksidi Al, Y, Ce, Mg.

Ostali poznatiji nitridi su:

Kubini bor nitrid CBN, je po tvrdoi odmah iza dijamanta.
Titan nitrid TiN za prevlake na povrinama reznih alata.
Aluminijev nitrid AlN ima dobru toplinsku vodljivost i otpornost
mnogim talinama pa se koristi kao materijal lonaca za aluminijeve
i mnoge druge legure.
Silicijev nitrid SiN odlikuje se dobrom otpornosti prema puzanju
na visokim temperaturama.

Ostali najpoznatiji neoksidni materijali su:

Sialon je Si3N4 s razliitim dodacima Al2O3, YO i TiC. Naziv mu
potjee od poetnih slova sadranih osnovnih komponenata. Ima
veu ilavost i otpornost prema temperaturnim okovima nego
Si3N4, pa se primarno koristi kao materijal za rezne otrice.
Titanov borid TiB2 dobro zamjenjuje grafit kao materijal elektroda
pri elektrolizi aluminija.

Aluminijev titanat (Titalit) je sintetiki spoj u sistemu Al2O3 i

TiO2.
Odlikuje se niskom toplinskom vodljivou i malim koeficijentom
toplinskog rastezanja, dakle otporan je temperaturnim okovima.
U odnosu na druge keramike materijale ima vrlo nizak modul
elastinosti.
Koristi kao izolacijska obloga.

6. KRISTALININA OKSIDNA KERAMIKA

Korund - Al2O3, je najee koritena oksidna keramika u istom
stanju ili mijeana s drugim oksidima.
Ima veliku tvrdou i umjerenu vrstou. Kvaliteta joj se moe
poboljati dodavanjem drugih keramika (TiO, TiC).
Dodatak MgO i SiO2 slui prvenstveno za poveanje aktivnosti pri
sraivanju i spreavanju rasta zrna.

Al2O3 ima iroku primjenu: elementi strojeva podloni habanju,

medicinski uloci, lonci u metalurgiji, rezne otrice za obradu
odvajanjem estica, dakle gdje se trai velika tvrdoa, otpornost
troenju i temperaturna postojanost.

Cirkonijev oksid - ZrO2, ima dobru ilavost, otpornost prema

temperaturnim okovima, habanju i koroziji, te slabu toplinsku
vodljivost i mali koeficijent trenja.
Noviji proizvod je djelomino stabilizirani cirkonij PSZ (Partially
Stabilized Zirconia). Ima veliku vrstou i ilavost,

Dobije se obogaivanjem ZrO2 sa oksidima K, Y ili Mg. Ovi

stabilizatori spreavaju, ve prema dodanoj koliini, djelomino ili
u cijelosti pretvorbu faza, a time i promjenu volumena pri hlaenju.
PSZ-a ima 20% slabiji koeficijent toplinske dilatacije u usporedbi
sa sivim lijevom ali je znatno vii nego kod drugih vrsta keramikih
vrsta,nekih metala i posebice polimera.

Toplinska vodljivost PSZ-a je priblino 30% slabija nego drugih

keramika pa je stoga poeljan kao komponenta toplinskih strojeva
za zatitu osnovne konstrukcije od sivog lijeva (cilindarska
kouljica, sjedite ventila).

Utjecaj temperature na toplinsko

izduenje nekih keramika, metala i
polimera

7. ANORGANSKA NEMETALNA STAKLA

Keramika stakla se zbog svoje izotropne prolaznosti svjetla
koriste kao konstrukcijski materijal, te kao materijal u optikoj
industriji.
Proizvodnja predmeta od stakla datira od 2000 god prije nae ere,
a nagla primjena zapoela je poetkom 1900. godine.

Trenutano postoji oko 750 razliitih vrsta stakla koja imaju vrlo
iroku primjenu u gotovo svim ljudskim aktivnostima.
U obliku staklenih vlakana sve vie se upotrebljavaju pri
ovravanju kompozitnih materijala.

Staklo je amorfno tijelo sa strukturom tekuine.

To je mjeavina raznih oksida, ali svaka obavezno sadri, u veem
ili manjem postotku (3 - 80 %), SiO2.
Najvei broj stakala sadri barem 50 % SiO2 koji tvori osnovu za
pojedina stakla.

Svojstva mu se mogu mijenjati dodavanjem raznih modifikatora u

vidu oksida na bazi aluminija, sode, kalcija, barija, bora,
magnezija, titana, litija, olova i potae.
Stakla su openito kemijski otporna i mogu se rangirati prema
otpornosti ka kiselinama, luinama ili vodnoj koroziji.

Staklo mijenja svoju viskoznost ovisno o temperaturi.

Viskozitet stakla narazliitim

temperaturama

Ovisnost viskoziteta prozorskog

stakla o temperaturi

Mehanika svojstva stakla su karakteristina po tome to se:

pri niskim temperaturama vladaju tono po Hookeovom zakonu
(E = 55 - 90 GPa za trgovake kvalitete),
pri visokim temperaturama su to Newtonove tekuine.
Poissonov koeficijent stakla je od 0,16 0,28.

vrstoa staklenih vlakana

zavisno o debljini

Podjela stakla a prema porijeklu :

soda stakla (najea),
olovna alkalina stakla,
borsilikatna stakla,
aluminosilikatna stakla,
90% kvarcna stakla i
stopljeni kvarc.

Stakla se razlikuju i po:

boji (bijela, zelena, smea i dr),
prozirnosti (prozirna i neprozirna),
obliku,
optikim svojstvima,
fotokromatskim svojstvima (zatamnjuju se kod izlaganja
svijetlu kao to je sluaj kod nekih vrsta naoala),
fotosenzitivnosti (mjenjaju se od prozirnih do opalnih), obliku
proizvoda (niti ili u spuva - sadri mjehure zraka pa je dobar
izolator).

Razliita svojstva stakla

Soda staklo

Olovno
staklo

Borsilikatno
staklo

90% kvarcno
staklo

Stopljeni
kvarc

Gustoa

visoka

najvia

srednja

niska

najnia

vrstoa

niska

niska

umjerena

visoka

najvia

Otpornost toplinskom oku

niska

niska

dobra

bolja

najbolja

Elektrina otpornost

umjerena

najbolja

dobra

dobra

dobra

Obradivost u toplom

dobra

najbolja

blaga

loa

najmanja

Toplinska obradivost

dobra

dobra

loa

nema

nema

loa

blaga

dobra

bolja

dobra

blaga

loa

dobra

dobra

najbolja

loa

loa

blaga

dobra

dobra

najnia

niska

srednja

visoka

najvia

Kemijska otpornost
Udarno-abrazijska otpornost
Provodnost svjetla i ultra
ljubiastih zraka
Relativna cijena

Osim navedenih podjela staklo se moe klasificirati i prema

namjeni. Tako se razlikuje:
E staklo (za elektrotehniku gdje se najvie upotrebljava). Koristi
se i za razne svrhe, a velika mu je prednost povoljna cijena.
R (Resistance) i S (Strenght) su vrste stakla vee vrstoe.
C (Chemistry) staklo sa poveanom otpornou kemikalijama.

Izrada i oblikovanje stakla

Proizvodi od stakla se mogu podjeliti u nekoliko grupa:
Ploasti proizvodi debljine od 0,8 do 10 mm za prozorska stakla,
stakla za vrata i pokrivanje stolova.
ipke i cijevi koje se koriste za kemijske svrhe, neonske sijalice i
dekorativne svrhe.
Pojedinani proizvodi kao to su boce, vaze, arulje i televizijske
cijevi.
Staklena vlakna za ojaavanje kompozita i za optika vlakna.

Ploevine od stakla se rade se kontinuiranim procesima vuenja

ili valjanja stakla u lijevanom stanju.

Izrada ploevina od stakla

a - postupak vuenja; b - postupak valjanja
1 - rastaljeno staklo, 2 - valjci za oblikovanje, 3 - vodom hlaena zatita, 4 - skretni valjci,
5 - ploa stakla, 6 - gorionik

Izrada cijevi od stakla

1 - rastaljeno staklo, 2 - trn, 3 - staklena cijev, 4 - rolnica

Izrada boca od stakla postupkom puhanja

a - sputanje kapi u prazni kalup, b - kap u kalupu, c - puhanje u kalupu prema
dolje, d - puhanje u kalup odozdo, e - okretanje kalupa, f - vjeanje oblikovanog
meukomada i grijanje, g - meukomad u zavrnom kalupu, h - puhanje boce,
i - vaenje gotove boce

b
c
d
Izrada proizvoda od stakla postupkom preanja
a - prazni kalup, b - punjenje kalupa, c - preanje stakla, d - gotov proizvod

Izrada proizvoda od stakla postupkom preanja u dvodjelnom kalupu

a - prazni kalup, b - punjenje kalupa, c - preanje stakla, d - gotov proizvod

Centrifugalni lijevanje
proizvoda od stakla

Postupak progibanja (eng. sagging) koristi se za izradu zdjelastih

proizvoda. Izvodi se na nain da se staklena ploa postavi povrh
kalupa i tada se grije. Staklo se uslijed vlastite teine progiba i
poprima oblik kalupa.
Tipini proizvodi su zdjele, lee sunanih naoala, zrcala
teleskopa i rasvjetnih tijela.

Ovravanje stakla

Proizvodi od stakla se mogu ovrsnuti: toplinskim kaljenjem,

kemijskim kaljenjem i laminiranjem.

Toplinskim kaljenjem se povrina zagrijanog stakla naglo hladi

vodom. Time se povrina stee to u njoj izaziva pojavu vlanih
naprezanja.

Kad se ostali dio stakla pone skruivati dolazi do njegovog

stezanja. Ve skrutnuta povrina se prisiljava na skupljanje ime
stvara zaostala tlana naprezanja, dok unutranjost stakla ostaje
izoena vlanim naprezanjima,

Zaostala naprezanja u kaljenom staklu

a - zagrijano staklo; b - naglo hlaenje povrine; c - kaljeno staklo;
d - raspored naprezaja u kaljenom staklu

Kod kemijskog kaljenja staklo se grije u kupci rastaljenog KNO3,

K2SO4 i NaNO3, to ovisi o tipu stakla.
Tijekom tog procesa nastaje izmjena iona na povrini stakla (mali
atomi se zamjenjuju velikim) te nastaju zaostala naprezanja.

Laminiranim staklom, koji se sastoji iz dva komada ravnih

staklenih ploa izmeu kojih se stavlja tanki sloj plastike,
poveava se njegova vrstoa. Kad doe do loma ovakovog
stakla ono se zadrava na plastinom foliji a tipini primjer je
vjetrobransko staklo automobila.
Zaostala naprezanja u staklu mogu se ukloniti postupkom arenja
slinim onim kod metala.
Samo arena stakla mogu se dalje obraivati rezanjem,
buenjem, bruenjem, pjeskarenjem i poliranjem.

8. IZRADA KERAMIKIH PROIZVODA

Proces proizvodnje odvija se u nekoliko faza:

Redoslijed postupaka izrade proizvoda od industrijske keramike

Redoslijed postupaka izrade proizvoda od industrijske keramike

Priprema - ukljuuje drobljenje sirovine i usitnjenje primarnih

kristala.
Keramika suspenzija je smjesa keramikog praha,
suspenzionog medija (voda, alkohol i sl.) i pomonih materijala.
Plastificirana masa je smjesa keramikog praha i organskih
pomonih materijala.
Oblikovanje proizvoda - Oblikovanje proizvoda izvodi se u
"zelenom" stanju: lijevanjem, brizganjem, preanjem, istiskivanjem
i nanoenjem.

Slip lijevanje je najee koriteni postupak lijevanja keramikih

proizvoda.
esto se naziva i odvodno lijevanje.
Slip je
suspenzija keramikih estica u tekuini, najee vodi.

Faze slip lijevanja keramikih proizvoda

Kao posebne tehnologije izrade proizvoda iz keramike istiu se:

postupci preanja (tlaenja).
Kao sirovina koristi se spomenuta plastina masa koja se, kao i
kod prerade polimernih materijala, u konani proizvod pretvara
postupcima istiskivanja, injekcijskog preanja i izrade posuda.

Kod suhog preanja kao sirovina koristi se keramika suspenzija

sa manje od 4 % vlage.
Kod mokrog preanja obradak se stvara u kalupu koji se tlai
pomou hidraulikih ili mehanikih prea. Koristi za izradu vrlo
sloenih izradaka. Sadraj vlage je samo 10 do 15%.
Izostatiko preanje se vrlo intenzivno koristi u metalurgiji
prakova. Ovim se postupkom dobivaju proizvodi jednolike
gustoe, a tipini primjer su keramiki dio svjeice motora.

Jiggering je postupak kojim se kombiniraju dva postupka

prerade.

Jiggering postupak oblikovanja keramikih proizvoda

1 - ekstruder, 2 - komora za odzraivanje, 3 - sirovac, 4 - kalup, 5 - alat za oblikovanje,
6 - izradak

Kod toplog preanja istovremeno se koristi tlak i temperatura.

Nanoenje keramike - Tu spada brizganje u plazmi rastaljene
keramike i nanoenje na supstrat.
Izgaranje dodataka (suenje) - Prije nego to e se pristupiti
sraivanju, moraju se toplinskom obradom proizvoda u
"zelenom" stanju ukloniti svi tragovi organskih pomonih
materijala.

Mehanika obrada izvodi se samo u "zelenom" stanju.

Sraivanje (sinterniziranje) - Vie ili manje porozni izradak, to
zavisi o tlaku pri oblikovanju, grije se da bi se rastalili dodaci za
sraivanje.
Zavrna obrada - Ako obradak u prethodnim fazama nije
postigao zadovoljavajuu tonost oblika i dimenzija kao i kvalitet
povrine, potrebno ga je jo naknadno mehaniki obraditi.

9. GREKE U KERAMIKIM
PROIZVODIMA
Osnovne su tri vrste greaka:

strane estice (ukljuine),

pore i
povrinske greke.

Metalne ukljuine ostaju trajno u keramici

10. OSNOVNE SMJERNICE ZA

KONSTRUKCIJU KERAMIKIH
ELEMENATA
Svojstva keramike
Tlana vrstoa je za jedan red veliine via od vlane vrstoe.
Velika razlika izmeu vlane i sabojne vrstoe lei u osjetljivosti
keramike na prskotine, porozitete i neistoe.
Openito je pravilo da vlana vrstoa keramike raste s
smanjenjem veliine zrna.

Nedostatak udarne ilavosti i otpornosti temperaturnim okovima

je u pravilu svojstven keramici. Jednom nastala pukotina brzo se
iri.
Ovi materijali (posebno staklo) naginju statikom umoru, tj.
iznenadnom pucanju nakon to su izvjesno vrijeme bili izloeni
statikom vlanom naprezanju.

Keramiki elementi to su predvieni za vlano naprezanje, mogu

se prednapregnuti.
Ako je neki element savojno optereen, tada je vano da
povrinski sloj to due zadri sabojne napetosti.

To se moe postii:

Toplinskom obradom (grijanje i berzo hlaenje povrine)

Prevlaenje keramike slojem druge keramike manjeg

koeficijenta toplinskog istezanja (pri hlaenju jezgra se vie
skrati od povrine pa ovu sabija).

Zavrna obrada povrine (npr. bruenje) izaziva tlane

napetosti na povrini zbog ugnjeenja, to je normalna pojava
pri svakoj obradi odvajanja estica.

Kada se eli mijenjati materijal nekog konstrukcijskog elementa ili

pri sasvim novoj konstrukciji, potrebno je voditi rauna o
specifinim svojstvima keramike:
U dijagramu naprezanje - istezanje keramika se vlada samo po
Hookeovom zakonu. Izvan toga slijedi krti lom,
Nema plastine deformacije ni puzanja, do vrlo visokih
temperatura.
Rasipanje vrijednosti vrstoe keramike nalazi se u irem
podruju nego metala.

 Trajnost keramikog elementa pri podkritikom vlanom

naprezanju zavisi o veliini naprezanja.
Gustoa keramike iznosi samo 1/3 od one kod metala. To je vrlo
vano za oscilirajue i rotirajue elemente strojeva.
Niska toplinska vodljivost priguuje prijelaz topline na metalnu
podlogu u toplinskim strojevima.

Zavisnost izmeu vjerojatnosti loma i vrstoe

za keramike i metalne materijale

Tanki slojevi (ispod 1 mm) mogu nastati termokemijskim

reakcijama kao na eliku, nanoenjem slojeva postupkom CVD i
PVD, taljenjem plazmom ili laserom, te usaivanjem iona.
Time se dobiju nove faze u pravilu vee tvrdoe ili sitno zrno, ime
se eliminiraju povrinske pogreke (pukotine, poroziteti);

Deblji slojevi postiu se nabacivanjem rastaljenog materijala, u

pravilu metala, na keramiku podlogu.
Osnovni teko rjeivi problemi pri tome su teko ostvarivanje
dobre veze izmeu povrinskog sloja i supstrata.

11. OGRANIENOST UPORABE

INDUSTRIJSKE KERAMIKE

Tehnike potekoe proizlaze iz dijela loih karakteristika

materijala i potekoa oblikovanja proizvoda:
Fina keramika je krhka i ne smije se vlano naprezati.
Postupci izrade nameu prvenstveno manje dimenzije i
jednostavniji oblik proizvoda.

 Priprema sirovine ne moe osigurati uvijek isti kvalitet (razlike

sastava od 0,1% su ve kritine), pa je i prenoenje laboratorijskih
iskustava na masovnu proizvodnju finalnih proizvoda vrlo teko.
Postupci kontrole gotovih proizvoda jo nisu usavreni, pa nema
kvalitetne zavrne kontrole.
Za iste proizvode koriste se razliiti materijali i postupci obrade,
pa se oekuje konana optimalizacija.