MORAL

POJAM MORALA

Moralna norma nastala je veoma davno, jo u prvobitnoj

zajednici. Tokom svoje evolucije ovjek je, najprije, ivio u malim
grupama. Boravei i ivei u grupi, prvobitni ovjek je
neminovno sebi postavljao dva pitanja: kakav treba da budem
ja, da bi drugi ljudi i ja bili sreni i kakvi treba da su drugi, da bih
ja bio srean i da bi moja srea uopte bila mogua? Na osnovu
takvih razmiljanja formirana su pravila ljudskog ponaanja,
nastala je filozofska disciplina-etika, koja izuava smisao i
sutinu ljudskog bitisanja, smisao kodifikacije normi ponaanja
da bi ljudi, prije svega bili sreni.

Pod pojmom "moral" najee se podrazumijeva sistem normi ili

pravila ljudskog ponaanja.
Moral predstavlja sistem moralnih pravila, skup normi koje
odreuju ovjekovo ponaanje u drutvu i to prema drutvu u
cjelini, prema drugim lanovima drutva i prema samom sebi.
Odnosno, moral je skup obiaja, navika, normi ili pravila
ponaanja kojima se ljudi rukovode u svojim postupcima.
Kao skup pravila ponaanja, moral se zasniva na normama o
dobru i zlu, a manifestuje se u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih
postupaka, u smislu koje je ponaanje dostojno ovjeka a koje nije,
koje je vrijedno a koje se moe oznaiti kao bezvrijedno, koje se
odobrava a koje se osuuje.
Centralne vrijednosti morala su: dobro, ispravno i pravedno.
Moral se oslanja na svijet i svijest pojedinca, a kao sankcije za
nemoralno ponaanje javljaju se grinja savjest, prijekor ili bojkot
okoline.
Moralom i njegovim vrijednostima bavi se etika- filozofija moralapraktina filozofska disciplina.

Moral je objektivna drutvena pojava koju

konstituie, prvo, skup pravila (normi, mjerila) koja
reguliu ponaanje lanova jedne drutvene
zajednice; drugo, skup stvarnih navika ponaanja.
Znaajno je istai da te norme, naela ili pravila
ponaanja uvek podrazumijevaju regulisanje
meuljudskih odnosa, dakle odnosa ljudi izmeu
sebe kao i odnosa jedinke prema drutvu.
Moral se manifestuje u vrijednosnom
procenjivanju ljudskih postupaka i htenja kao
pozitivno ili negativno vrijednih. Moralni sud ili
ocjena odnosi se na neki postupak, rasuivanje,
dranje, ponaanje ili karakter nekog ovjeka ili nas
samih. Objekat moralne ocjene je uvijek samo
ovjek.

Po Sigmundu Frojdu, norme koje drutvo definie, posebno

one kojima se odreena ponaanja zabranjuju, linost samo
delimino usvaja, pa tako ne mogu ni postati dio unutranje
strukture linosti. Frojd tvrdi, imajui u vidu nagonsku,
impulsivnu stranu ljudske prirode, da je potpuna harmonizacija
moralne svijesti, kao oblika drutvene cenzure, i svijesti
pojedinca gotovo nedostina.
Moemo da tvrdimo, uvaavajui znaajna miljenja u ovoj
oblasti, da je porijeklo morala ljudsko, da se moe nai u
ljudskom drutvu, u samom ovjeku. Jer, ivei u drutvu,
ivei sa drugim ljudima, stvarane su razne vrste normi koje su
regulisale odnose tog zajednikog ivljenja. ovjek kao
slobodno, svijesno, stvaralako i odgovorno bie, stvara moral
kao tvorevinu koja slui ouvanju njegovog ljudskog identiteta.

ETIKA

Rije "etika" potie od grkih rijei ethos - to znai obiaj, i ethikos

- to znai moralan. Etika je nauka o moralu ili o moralnom
fenomenu (mos, moris - latinska rije koja znai i obiaj, narav).
Etika je filozofska disciplina koja prouava moral, odnosno moralni
fenomen u najirem smislu - prouava njegovo porijeklo, ciljeve i
smisao moralnog djelovanja.
"Ja, ovakav kakav jesam, s tugom
pozdravljam moj ja kakav bi trebalo da bude"

Posmatrana kao uenje o moralu etika je prevashodno

filozofska disciplina. Ona objanjava mjesto morala u
sistemu drutvenih odnosa, ispituje njegovu prirodu i
unutranju strukturu, traga za izvorima morala i kriterijumima
moralnog vrednovanja ljudskih postupaka i nastoji da
razumije smisao i ciljeve ovjekovih moralnih pobuda.

Po Kantu, etika je uenje o dunosti, o onome to treba da

bude, a ne o onome to jeste i to je uzrono uslovljeno.
Marksistika etika negira suprotstavljanje isto teorijskog i
praktinog, odnosno ne bavi se samo filozofskom analizom
prirode morala, nego i istraivanjem
Sve do modernog doba etika se esto shvatala kao uenje
o prirodi ovjeka i uzrocima i ciljevima njegovog dijelovanja
uopte.

Thomas Hobbes (1588.-1679.) engleski filozof kae da su ljudi po

prirodi pokvareni, da bi, kad bi mogli stalno jedni drugima inili zlo,
pa je moral nastao kao drutveni ugovor, da se ljudi zatite jedni od
drugih.
Sokratov uenik Platon (427- 347 g pr. Nr.) vjerovao je da,osim
naeg svijeta postoji savren svijet formi ili ideja. Stoga je bio
moralni apsolutist, vjerovao je da je moral dio strukture samog
svemira
Platonov uenik Aristotel ( 384.- 322. g. pr.Kr.) smatrao je da
ovjek ima neto kao moralni softver kojim je programiran u skladu
s pravednou, potenjem, umjerenou, hrabrou, ali o
pojedincu ovisi hoe li razviti puni potencijal

DOBRO I ZLO

Dobro je najvea moralna

vrijednost . To je ljudska
osobina koja odgovara biti
ovjek. ovjenost je
dunost svakog
pojedinca, uvjet dobrog
ivota. To podrazumijeva
suradnju s drugim
ljudima, dijalog, ljubav i
dostojanstvo osobe.

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro. Dobro u sebi ne zavisi

od drugog bia, nema vanjsku svrhu, nema za cilj neku korist ili
interes. To je isto dobro. Kada govorimo o dobru u sebi, mislimo
na vrijednost, vrlinu, ono emu se tei, ideal dobra. Korisno dobro
ima za svrhu neku korist, neki interes. Sva pojedinana dobra tee
da se priblie najviem dobru, i zbog toga je mogue stupnjevito
mjerenje dobra, hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji).
Dobro je tumaeno i sa filozofskog i sa religijskog aspekta. U
kranskoj, idovskoj i islamskoj religiji najvie je dobro Bog.
Mnogi filozofi su se bavili pitanjem vrline i dobra. Sokrat je smatrao
da se vrlina moe nauiti, odnosno da je ona znanje.
Platon vidi dobro kao vrhovnu ideju prema kojoj svi tee. Prema
njemu za dobru dravu potrebne su etiri vrline: mudrost,
pravednost, hrabrost i umjerenost. Aristotel ne govori o opoj ideji
dobra nego o pojedinanom dobru ovjeka. Za njega je najvea
vrlina sredina izmeu dviju krajnosti (zlatna sredina).

Konfuije

Lao Tse

"Biti dobar je plemenito. Uiti druge da budu dobri je jo plemenitije."

Sokrat

"Dobrota u rijeima stvara povjerenje.

Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."

Mark Twain

"Svi ljudi ne mogu biti bogati i poznati, ali svi mogu biti dobri."

"Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Treba znati ta je dobro da

bi dobro inili."
"Samo dobar ovjek moe biti trajno sretan, dok hrav mora biti
nesretan."

Victor Hugo

"Nije teko biti dobar, teko je biti pravedan."

Zlo je pojam koji

oznaava ono to moral
odbacuje kao
neprihvatljivo. Njegova je
suprotnost moralno
dobro.

Rije zao opisuje ljude i ponaanja koja unitavaju i ozljeuju.

Prema kranskim filozofima, grijeh je moralno zlo, dobrovoljna krivnja.
Pojam zloa oznaava namjernu ljudsku nakanu da se ozlijedi. Dok
loe pripada konkretnom, osobnom, zlo vie oznauje temeljni
koncept i odnosi se na uzrok loeg.
U grkoj tradiciji, Platon u svojem djelu Zakoni daje naslutiti da postoje
dvije svjetske due, jedna koja proizvodi dobro, i druga koja proizvodi
zlo. No Platon odluno odbija tezu da zlo potjee od boga; a za ljudske
su mane odgovorni ljudi sami.

BORBA DOBRA
I ZLA

Albert Einstein

"Svijet je opasno mjesto za ivot ne zbog ljudi koji ine zlo, nego
zbog ljudi koji sjede i doputaju da se ono dogodi."
Biblija
"A nikome ne vraajte zla za zlo; promiljajte o tome ta je dobro
pred svim ljudima." (Poslanica Rimljanima, 12:17)
Hegel
"Zlo treba da se primi za zlo, i da se na zlo uzvrati zlom."
Kur'an
"I ne inite zlo po Zemlji nered pravei!" (2:60)
Konfuije
"Ljubaznost uzvrati ljubaznou, ali zlo uzvrati pravdom."
"Nikada ne ini drugome ono, to ne bi elio da drugi uini tebi."
Sokrat
"Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Treba znati ta je dobro
da bi dobro inili."

SAVJEST

Kao svjesno bie ovjek ima sposobnost samoopaanja. To

znai da moe kontrolisati i izraavati svoje vlastite
postupke. Preispitivanje svojih postupaka esto se naziva
"glas savjesti" (to Kant naziva "praktini um"), a to znai da
mi svojim umom objanjavamo, opravdavamo i analiziramo
svoje praktino djelovanje. Tako se savjest javlja uporedo sa
opaanjem kao analiza naeg djelovanja.
Savjest je slina pravnom postupku pa se esto naziva
unutranjim sudijom. Savjest i sudi i izrie kaznu. Ona
zahtjeva promijenu u ponaanju. Poto je to subjektivna
kategorija, esto se dogaa da je pojedinac potiskuje i ne
iskazuje kajanje za svoje postupke. Kako je ovjek
drutveno bie on je odgovoran drugim ljudima i njihovim
savjestima - zato je duan svoje postupke opravdavati
argumentima.

VRLINA

Vrlina (lat. virtus) je uobiajena, dobro

utemeljena, odreenost i pripravnost mukih
snaga usmjerenih velianstvenim djelima. Vrlina
je moralna izvrsnost osobe. Latinska rije virtus
znai "muevno", od vir "mu", te se odnosi
izvorno na muke, ratne vrline kao hrabrost.
etiri (zapadne osnovne) vrline jesu:
mudrost (oprez)
pravda
hrabrost
suzdrljivost (umjerenost)

LJUBAV

Ljubav moe opisivati snaan osjeaj kao zadovoljavanje

osnovnih emocionalnih potreba, prua najintenzivniji osjeaj
bliskosti. U govoru obino oznaava meuljudsku ljubav, no ona
moe oznaavati ljubav prema dravi, cilju, sportu itd.
Meuljudska ljubav je odnos izmeu dvije osobe vei od same
naklonosti jedne prema drugoj, te je usko vezana s meuljudskim
odnosima (ljubav izmeu lanova obitelji, prijatelja).
Neuzvraena ljubav se odnosi na one osjeaje ljubavi koji nisu
uzvraeni. Isto tako postoje mnogi psiholoki poremeaji kao to
je erotomanija.

LJUBAV MEDU LJUDIMA

Neki elementi koji su esto prisutni u meuljudskoj ljubavi su:

naklonost meusobno uvaavanje;
privrenost zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba;
altruizam meusobna nesebinost;
uzvraanje obostrana ljubav;
vezanje elja za ouvanjem ljubavi;
emocionalna intimnost dijeljenje emocija i osjeaja;
prijateljstvo prijateljski duh; obiteljska povezanost;
strast seksualna elja;
psihika intimnost dijeljenje intimnog osobnog prostora;
osobni interes elja za nekom nagradom;
uslunost elja za meusobnim pomaganjem.

PRAVEDNOST

Pravednost je idealno, moralno ispravno stanje stvari ili linosti.

Platon daje sledeu definiciju za pravednost. On
veli: Pravednost je posjedovanje i dijeljenje onoga to kome
pripada
To znai da svaki za svoj rad ima dobivati onoliko koliko taj rad
vrijedi, i da ima raditi ono za to je najsposobniji.
Prema tome, pravedan je onaj ovek koji stoji ba na pravom
mjestu, i vri ono to najbolje moe da vri, i punom i jednakom
mjerom vraa za ono to dobiva.
Pravednost je taxis kai kosmos poredak i lepota duevnih
delova; to je dui ono isto to i zdravlje tijelu. Svako zlo je
disharmonija; i to izmeu ovjeka i prirode, ili izmeu ovjeka i
drugih ljudi, ili izmeu ovjeka i njegove vlastite prirode.

PRAVDA I NEPRAVDA
Arturo Graf

Branislav Nui

"Ljubaznost uzvrati ljubaznou, ali zlo uzvrati pravdom."

Marko Aurelije

"Pravda je esto puta tea ljudima od nepravde."

Konfuije

"Znanje i pravda govore, dok neznanje i nepravda urliu."

"Sve to se dogaa, dogaa se pravedno."

Victor Hugo

"Nije teko biti dobar, teko je biti pravedan."

"Prava pravda je savjest."

 Literatura:

Internet

Prezentaciju radili;
ALDIN ZIZO