PROFESOR:

Prof. dr Borka Vukajlović

STUDENT:
Mirko Laković
RN – 1362/15
Uvod
 Djeca sa posebnim potrebama su djeca kojima je potrebna
društvena podrška kako bi dostigla, ili održala odgovarajući
nivo fizičkog, intelektualnog, emocionalnog i socijalnog
razvoja.
 U populaciji djece u osnovnoj školi je 5% do 15% djece sa
posebnim odgojnim i obrazovnim potrebama. Njihove posebne
odgojno – obrazovne potrebe su raspoređene od lakših do jako
izražajnih, te od kratkotrajnih do doživotnih.
 Među djecu sa posebnim odgojno – obrazovnim potrebama
ubrajamo djecu sa poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu
i slabovidnu djecu, gluvu i nagluvu djecu, djecu sa
poremećajima u govoru, djecu sa poremećajima u
kretanju,dugotrajno bolesnu djecu, djecu sa smetnjama
u ponašanju , djecu sa problemima u učenju, te nadarenu djecu.
 U reformi koja podrazumijeva šire uključivanje djece sa
posebnim potrebama u sistem redovnog vaspitanja i
obrazovanja, nastavnik postaje važan činilac u pružanju
podrške i pomoći pri savladavanju teškoća u učenju svoj djeci
sa posebnim potrebama, a posebno djeci čije su teškoće
uzrokovane različitim stepenima ometenosti.
 Kvalitetna inkluzija djece sa posebnim potrebama u redovne
vaspitno obrazovne ustanove, podrazumijeva i pozitivan
kvalitet za sve aktere uključene u taj proces a ne samo za
učenika sa poteškoćama u razvoju. U zadovoljavanju
mnogobrojnih specifičnih potreba učenika sa posebnim
potrebama na najistaknutijem mjestu je uloga nastavnika.
Opšti zahtjevi i preporuke u radu sa djecom
sa posebnim potrebama
 Osnovno je sa učenikom uspostaviti pozitivan, dobronamjeran
odnos, pohvaliti trud koji ulaže, postaviti jasan okvir za rad i
precizirati šta se od njega očekuje
 Učeniku omogućiti mjesto u razredu tako da mu omogućava
primjereno uključivanje u rad, pratiti učenikove aktivnosti u
školi kao i samostalan rad kod kuće, te kontrolistai urađeno uz
preporuku korekcije
 Prilagođavati sadržaje, didaktičko-metodičke postupke,
zahtjeve i sredstva u radu u skladu sa sposobnostima učenika
 Dozirano podsticati učenikovu samostalnost u radu, omogućiti mu duže
vrijeme za rad, vježbanje i više puta ponavljati bitne dijelove sadržaja uz
češću provjeru njihovog razumijevanja
 Poželjno je razraditi motivacioni plan – razrađen sistem podsticajnih
postupaka i aktivnosti sa ciljem jačanja interesa, volje i želje učenika za
provođenje planiranog rada
 Podsticati učenika i vršnjake na pozitivnu interakciju provođenjem
zajedničkih aktivnosti
 Pružiti sigurnu strukturisanu okolinu sa relevantnim aktivnostima učenja i
visokim stepenom podrške (rutine pomažu učenicima da predvide buduće
događaje)
 Konsultacije sa kolegama i stručnjacima drugih profila (defektolozima,
stručnjacima iz oblasti mentalnog zdravlja, socijalnim radnikom...)
 Korišćenje dostupne službe podrške – resursi u zajednici, roditelji/staratelji
Laka mentalna retardacija
 Mentalna retardacija ili mentalna ometenost je stanje
nepotpunog ili zaustavljenog razvoja koje nastaje u razvojnom
periodu do šesnaeste, odnosno osamnaeste godine života.
Manifestuje se značajnim zaostajanjem razvoja intelektualnih,
motornih, govornojezičkih i adaptivnih sposobnosti –
sposobnosti prilagođavanja zahtjevima socijalne sredine.
 Orijentacioni okvir lake mentalne ometenosti predstavlja IQ
između 50 i 69 na standardizovanim testovima inteligencije.
Raulikujemo još umjerenu, tešku, duboku i nespecifikovanu.
Opšte karakteristike po kojima se poznaju djeca
sa lakom mentalnom retardacijom
 Snižene intelektualne, govornojezčke, motorne i adaptivne sposobnosti
 Izazivanje i učvršćivanje uslovnih refleksa traje duže nego kod vršnjaka
urednog intelektualnog statusa (npr. određenu radnju ponavljati više puta)
 Percepcija čulima takođe ograničena
 Pažnja je nehotična, nenamjerna, neadekvatno razvijena i usmjerena na
nagonske potrebe
 Izražena je slaba koncentarcija
 Zapažaju se samo spoljašnje karakteristike predmeta
 Pamćenje je mehaničko
 Mišljenje je na nižem stupnju razvoja
 Doživljaj prostora i vremena se teško poima
 Usporeno i otežano savladavanje čitanja i pisanja
 Ograničeno rješavanje logičkih matematičkih zadataka
 Slabost volje i poremećaj motorike
Podrška i pomoć učenicima sa lakom
mentalnom retardacijom
 Isticanje najvažnijih dijelova za učenje ili sažimanje sadržaja
 Zadaci za samostalni rad u skladu sa tekstom za učenje
 Nakon svakog urađenog zadatka provjeriti ispravnost
 Sadržaje za učenje izvoditi što više iz svakodnevnog života
 U nastavnom radu koristiti što više očiglednosti
 Omogućiti učeniku vrijeme za vježbanje i ponavljanje
 Uvoditi učenike postupno i uz objašnjenja u jednostavne
matematičke zadatke
 Postavljati zadatke koji su utemeljeni na dobro uvježbanim i
shvaćenim zadacima
 Prilagođavanje nastavnih sadržaja i prilagođavanje nastavvnih
sredstava za rad
Prilagođavanje metoda rada
 Posebno koristiti metodu demonstracije i više puta je ponavljati
 Upućivati na ono što je bitno
 Polaziti od konkretne stvarnosti ka slici i simbolu
 Koristiti metodu praktičnih radova
 Uključivanje učenika u praktične aktivnosti
 Pri složenim aktivnostima koristiti rad u paru ili u grupi
 Koristiti crteže i usmjeravati učenike na crtanje
 Uvažavati individualne mogućnosti učenika pri čitanju i pisanju
 Pri diktatu i prepisivanju izvršiti redukciju teksta
 Adekvatne smjernice pri samostalnim zadacima
 Fabulu potkrjepiti slikama
 Osloboditi učenike od nelagodnosti postavljanja pitanja
 Izlaganje nastavnika u skladu sa mogućnostima učenika
 Učenička izlaganja podsticati vizuelnom, verbalnom i gestovnom podrškom
Profil učenika
 Ime učenika: M. V.
 Pol: muški
 Datum rođenja: 11. 4. 2008.
 Razred i odjeljenje: III - 1
 Oboljenje/teškoća: Laka mentalna retardacija
 Karakteristike učenika: snižene intelektualne sposobnosti, učenje traje
duže, neadekvatno razvijena pažnja, slabija koncentracija, zapaža spoljne
karakteristike predmeta, teško poimanje prostora i vremena
 Karakteristike učenika M. V. koje omogućavaju rad uprkos lakoj
mentalnoj retardaciji: volja, želja i trud u skladu sa mogućnostima, velika
podrška roditelja i okoline, govorno-jezičke sposobnosti, nije asocijalan,
mehaničko učenje koje prerasta u rutinu (npr. nakon više ponavljanja nekog
sadržaja učenik taj sadržaj i nauči)
 Priprema za čas
 Razred i odjeljenje: III – 1
 Nastavni predmet: Priroda i društvo
 Nastavna tema: Lična higijena
 Nastavna jedinica: Čistoća je pola zdravlja
 Tip nastavnog časa: Obrada novih nastavnih sadržaja
 Cilj časa: obrazovni – usvajanje sistema znanja, vještina i navika; funkcionalni –
stečena znanja primjeniti u savkodnevnom životu; vaspitni – razvijanje tačnosti i
preciznosti u radu, koncentraciju pažnje, volju, strpljenje, odlučnost i samokritičnost.
 Kod učenika M. V. razviti znanja, vještine i navike koje će moći primjeniti
u svakodnevnom životu. Kod ovog učenika je bitno i razvijati preciznost u
radu, podsticati ga na koncentraciju pažnje, jačati njegovu volju i
odlučnost, kao i razvijati strpljenje.

 Nastavne metode: dijaloška, heuristička, demonstrativno – ilustrativna, analitičko –

sintetička;
 Nastavna sredstva: udžbenik, slike, nastavni listići
Organizacija nastavnog časa
 Uvodni dio časa (5 – 10 min.)
 „ Čistoća je pola zdravlja “, kaže se u narodu. Bez čistoće i
higijene ne može biti ni zdravlja. Ko redovno ne održava ličnu
higijenu može da oboli od oboljenja kože, zuba, unutrašnjih
organa, udova itd. Na primer,nečiste i neoprane ruke mogu da
izazovu razne infekcije i druge opasne bolesti po život čoveka.
Šuga je samo posledica neredovnog kupanja i pranja veša. Zato
redovno i uredno treba prati ruke, zube, umivati se,rezati nokte
i tako dalje. Najmanje jedanput nedeljno treba se okupati.
Presvlaka treba uvijek da bude čista.
Nakon čitanja i objašnjenja uvodnog teksta koristimo
ilustrativno – demonstrativnu metodu i dolje navedenu
ilustraciju
 U uvodnom dijelu časa učeniku M.V. pristupamo na način što prvo
pažljivo čitamo uvodni tekst “Čistoća je pola zdravlja” i upućujemo
učenika na tekst. Više puta ponavljamo čitanje i uz “plastična”
objašnjenja učenika navodimo na razumijevanje. Npr. pokazujemo
učeniku na koji način se peru ruke, kako se peru zubi, kako se režu nokti i
kako se umiva. Nakon toga učeniku saopštavamo posljedice tj. šta će se
desiti ukoliko se ne obavljaju takve radnje.
 Pošto smo učeniku objasnili uvodni tekst pristupamo objašnjenju uvodne
ilustracije. Sada uz pomoć ilustracija obnavljamo ono što smo objasnili u
uvodnom tekstu. Bitno je da učenik uz nastavnikovu pomoć prepozna
svaku ilustraciju i na taj način mu ona ostane urezana u
sjećanju/podsvijesti. Ukoliko je potrebno nastavnik više puta ponavlja
pojašnjenje ilustracije sve dok učenik M. V. samostalno ne nauči da čita
ilustraciju. Nakon toga i sam učenik “plastično” objašnjava ono što je
naučio. Npr. pokazuje kako se peru ruke, kao se peru zubi, kako se režu
nokti i kako se umiva.
Glavni dio časa (30 min.)
 ZAŠTITA TIJELA
 Čovjekovo zdravlje zavisi i od raznih klimatskih i
prirodnih uslova. Tijelo se štiti obućom i odjećom, pravilnom
ishranom i rekreacijom.Odjeća može da bude topla zimska
i laka ljetnja. U dijelove tople odjeće spadaju : zimski kaput,
bunda, topli sako, džemper, zimske čarape, čizme, zimske
cipele, šal, kapa i drugo. Ova odjeća nosi se u poznu jesen,
zimi i rano s početka proljeća. U proljeće i u jesen nose se
mantili, laganije čizme za blato, kišobran itd. Ljeti se obično
nose košulje, podvrnutih ili kratkih rukava, sandale, kratke ili
tanke pantalone, bluze i drugo.
 Učeniku M. V. nastavnik čita a zatim pojašnjava tekst
“Zaštita tijela”. Nastavnik objašnjava učeniku vrste odjeće.
Prvo pokazuje na sebi koju vrstu odjeće ima. Nakon toga
ilustruje vrste tople zimske i lake ljetnje odjeće i objašnjava
zašto je važno koju vrstu odjeće odabrati u zavisnosti od
godišnjeg doba i vremenskih prilika.
 Poslije razumijevanja teksta i nastavnikovih ilustracija
učenik M. V. primjenjuje usvojeno znanje. Tada on pokazuje
koju vrstu odjeće on trenutno nosi, pojašnjava koje vrste
odjeće postoje i zašto je važno pravilno odabrati vrstu odjeće.
 Ishrana ima veliki značaj za ljudsko zdravlje. Hrana treba da bude
raznovrsna, uredna i čista. Hranom se obezbeđuje utrošena energija koja je
neophodna za snagu, rast i razvoj. Jednolična ishrana je veoma opasna i
može da prouzrokuje razne poremećaje i oboljenja u organizmu.Raznovrsna
ishrana, pored dovoljnih količina bjelančevina i ugljenih hidrata, treba da
sadrži dosta voća i povrća jer se na taj način čovečjem organizmu
obezbeđuju neophodni vitamini.Ishrana umnogome zavisi i od
načina spremanja. Prvo, hrana trebada bude čista, da se pažljivo pripremi i
ne smemo da uništavamohranljive sastojke u njoj. Deca u toku dana treba da
imaju do pet obroka hrane. Hranu treba jesti polako, dobro je sažvakati i tek
onda gutati. Hljeb,meso, jaja, mleko, prerađevine od mlijeka i mesa uz
neophodne minerale i vitamine obezbeđuju normalan rast i razvoj i daju
snagu za izvršavanje poslova. Voće i povrće učvršćuju naš organizam, zube
i poboljšavaju vid. Zato ih treba svakodnevno upotrebljavati. Prije
upotrebe svako voće i povrće treba dobro očistiti i oprati, a po potrebi i
oljuštiti.
 Nastavnik učeniku M. V. pojašnjava zbog čega je važna kvalitetna ishrana. Navodi
koliko je važno da ishrana bude raznovrsna. Zatim objašnjava koliko je bitno da
hrana bude čista i kvalitetno pripremljena. Preporučuje učeniku da se konzumira
hranu pet puta dnevno u ograničenim količinama i naglašava da hranu treba jesti
polako, dobro sažvakati i tek onda gutati.
 Poslije toga nastavnik postavlja pitanje učeniku o hrani koju on voli da jede, zbog
čega, da li se pridržava pravila ishrane i sl.
 Učenik M. V. odgovara na pitanje nastavnika i nakon toga pojašnjava zašto je
važno da ishrana bude raznovrsna, čista i kvalitetno pripremljena. Usvaja podatak
da je preporučljivo konzumirati pet ograničenih obroka dnevno i način na koji
treba jesti.
 Preporučljivo je da nakon određenog vremena nastavnik provjeri da li je učenik
M. V. usvojio navike koje se tiču ishrane i znanja koja je stekao na času. Ukoliko
je učenik usvojio ova znanja i navike javno ga pohvaliti a ukoliko nije opet
učeniku pojasniti važnost pravilne ishrane i uputiti ga na pravilnu ishranu.
Ilustrativno demonstrativna metoda i dolje navedena
ilustracija
 Pošto smo učeniku objasnili značaj adekvatnog oblačenja i pravilnog
načina ishrane pristupamo objašnjenju ilustracije. Sada uz pomoć
ilustracija obnavljamo ono što smo objasnili u prethodnom dijelu časa.
Bitno je da učenik uz nastavnikovu pomoć prepozna svaku ilustraciju i na
taj način mu ona ostane urezana u sjećanju/podsvijesti. Ukoliko je
potrebno nastavnik više puta ponavlja pojašnjenje ilustracije sve dok
učenik M. V. samostalno ne nauči da “čita” ilustraciju.
 Učenik M. V. prepoznaje ilustracije i ono što vidi na njima. Učenik M. V.
ukazuje na važnost kretanja i boravka na svježem zraku i suncu, zatim
govori o načinu oblačenja u zavisnosti od vremenskih uslova, nakon toga
usvaja preporuke o dovoljno rada i dovoljno sna i na kraju prihvata
značaj zdrave ishrane. Poslije toga učenik M. V. Govori o svojim
navikama u vezi kretanja i boravka na svježem zraku, o načinu oblačenja,
o navici spavanja i pravilne ishrane.
Završni dio časa (5 – 10 min.)
 Pitanja za učenike
 Kako treba prati zube?
 Šta je to lična higijena?
 Kada sve treba prati ruke?
 Zašto se ljudi zaraze?
 Koju odjeću treba da nosimo zimi?
 Kako hrana utiče na zaštitu i čuvanje organizama?
 Koliko dnevnih obroka treba da ima dete?
 Kakvu ulogu igraju voće i povrće u čuvanju tela?
 Učenik M. V. odgovara na postavljena pitanja. Nastavnik javno pohvaljuje
njegov rad i trud na času.
 Nakon određenog vremena (poslije nekoliko časova ili na času
obnavljanja) nastavnik provjerava da li je učenik M. V. počeo da
primjenjuje usvojena znanja u svakodnevnom životu. Ukoliko jeste
nastavnik javno pohvaljuje učenika a ukoliko nije nastavnik u kratkim
crtama obnavlja i pojašnjava nastavnu jedinicu Ćistoća je pola zdravlja i
upućuje učenika i savjetuje njegove roditelje da učenik počne
primjenjivati usvojena znanja.
Literatura:
 Vukajlović dr Borka, Mešalić dr Šaćira, Metodički pristup
posebne potrebe u vaspitanju i obrazovanju, NUBL,
Banja Luka, 2012.
 Kipa Vesna, Novović Tatjana, Priroda i društvo za treći
razred osnovne škole priručnik za nastavnike, ZUNS,
Podgorica, 2017.
 Kovačević Jasmina, Dete sa posebnim potrebama u
redovnoj školi, Učiteljski fakultet, Beograd, 2007.
Hvala na pažnji!