Organska djubriva

Agrohemija
 Organska djubriva

Organska djubriva su vrlo heterogena grupa

materija, uglavnom biljnog i životinjskog
porijekla.
Prema sastavu su potpuna djubriva, sa
svim makro- i mikro-biogenim elementima,
ali njihov sadržaj je mali.
To su nisko koncentrovana djubriva.
 Organska djubriva
Odlikuju se produženim dejstvom
(popravljaju i fizička svojstva zemljišta).
Organska materija je hrana i energetski
materijal za mikroorganizme, ali i sama
bogata mikroflorom.

Organska djubriva najčešće su otpadne i

sekundarne sirovine, koje nemaju drugu
upotrebnu vrijednost.
Podjela organskih djubriva

Prema porijeklu dijele se na:

prirodna
industrijska
Prirodna organska djubriva
Stajnjak, osoka,
kokošiji i svinjski
izmet, komposti,
treset, žetveni
ostaci, zelenišno
djubrivo, sadržaj
gradske
kanalizacije,
morska trava.
Industrijska organska djubriva

To su sporedni proizvodi u
industrijskoj proizvodnji šećera,
ulja, bezalkoholnih pića, piva,
klanica, drvne industrije i sl.
Pozitivno dejstvo organskih djubriva

Generalno, organska djubriva su slična

humusu.

Pozitivno djeluju na fizička i hemijska

svojstva zemljišta
Pozitivno dejstvo organskih djubriva

Fizička svojstva zemljišta

 Na vodni kapacitet;
 Na aeraciju;
 Na stvaranje strukturnih agregata;
 Toplotni režim (stvaranje tamne boje
zemljišta).
Pozitivno dejstvo organskih djubriva
Hemijska svojstva zemljišta

 Na adsorpciju biogenih elemenata;

 Na mobilizaciju biogenih elemenata;

Razlaganjem organskih jedinjenja oslobadja

se CO2 koji djeluje direktno kao hranivo i
indirektno (kao H2CO3) na oslobadjanje
P, K, Ca iz neorganskih jedinjenja.
 Na fiksiranje (kratkotrajna imobilizacija)
hranljivih elemenata putem
mikroorganizama;
Pozitivno dejstvo organskih djubriva

Hemijska svojstva zemljišta

 Na obogaćivanje zemljišta azotom, jer se

aktivira razgradnja molekularnog oblika
("azotofiksatori");
 Na smanjenje kiselosti zemljišta;
 Na povećanje pufernosti zemljišta;
 Na povećanje pristupačnosti biogenih
elemenata.
Nedostaci primjene organskih djubriva su:

 neugodni miris,
 zagadjenje podzemnih voda nitratima,
 otežano rasturanje,
 prisustvo teških (toksičnih) metala u mulju
otpadnih voda i industrijskom kompostu.
 Stajnjak
Stajnjak je najstarije i najviše primjenjivano
organsko djubrivo.
Sadrži sve neophodne i korisne biogene
elemente i visoko kvalitetna organska
jedinjenja sa značajnim učešćem
mikroorganizama.
Proizvodi ga svako poljoprivredno
gazdinstvo koje gaji stoku.
 Sastav i osobine stajnjaka
zavise od:

Sastava životinjskih izlučevina;

Sastava prostirke;
Dužine i načina pripremanja;
 Sastav životinjskih izlučevina
zavisi od:
Vrste životinje;
Zastupljenosti čvrstih i tečnih izlučevina;
Čvrsti ekskrementi sadrže djelimično
nesvarenu hranu, proteine, celulozu,
lignin….
Fosforna kiselina izlučuje se uglavnom
čvrstim ekskrementima, a N i K u
tečnim.
 Sastav životinjskih izlučevina
zavisi od:
Načina ishrane i čuvanja.
Generalno, koncentrovana hrana se bolje
iskorišćava od siromašne u proteinima.
Medjutim, povećane iznad odredjene
granice količine proteina, organizam
životinje ne može iskoristiti, usled čega se
njihov sadržaj povećava u izmetu.
Za svoje životne potrebe domaće
životinje iskorišćavaju oko 50%
organskog dijela hrane, 40-50% azota i
60-70% fosfora od njihovog sadržaja u
krmivima.
 Prostirka

Najčešće se upotrebljava slama pšenice.

Slama je znatan izvor K u stajnjaku i manje
količine N.
Osim pšenične, koristi se slama drugih žita,
strugotina, piljevina, treset, mahovina…
 Prostirka
Za sve materijale koji se koriste kao
prostirka sljedeći faktori su značajni:
 da se može lako obezbijediti i da je jeftina,

 da posjeduju veliku moć upijanja tečnosti,

 da sadrži što više biljnih hraniva,

 da je sterilna i da je odredjene usitnjenosti

čestica (koje se brzo ne pretvaraju u
prašinu).
 Prostirka
Prostirka sadrži celulozu i druge ugljene hidrate,
lignin, proteine.
Sadržaj azota u prostirci: 0,2-2,3%,
fosfora 0,1-0,3%
kalijuma 0,005-1%
kalcijuma 0,3%
100 kg prostirke upija 160-1550 kg vode.
Smatra se da je za goveče potrebno 3-4 kg
prostirke, za konja 2-3, ovcu 1-1,5 kg za 24
časa.
 Pripremanje stajnjaka

Postoji više načina pripreme stajnjaka.

Uslovljeni su ekonomskim i ekološkim

uslovima, a takodje i prosvećenošću i
kulturološkim navikama farmera.
 Pripremanje stajnjaka
Najjeftiniji način pripreme stajnjaka je
čuvanje pod stokom u stajama sa
dubokim podom.
Ove staje su dublje za 1-1,5 m od
normalnih. Pod je betonski.
Na njega se stavlja svakodnevno prostirka
radi upijanja tečnosti bez iznošenja na
djubrište.
 Pripremanje stajnjaka
Ovaj vid pripremanja stajnajka se
primjenjuje u predjelima sa hladnom
klimom.
To je iz razloga što toplota oslobodjena pri
previranju stajnjaka koristi se za
zagrijavanje staja.
Djubrivo se iznosi iz staje samo jednom, u
vrijeme završenog tova stoke, kada je
djubrivo već fermentisano i pripremljeno
za primjenu.
 Nedostatak
* Gasovi oslobodjeni u procesu fermentacije
zadržavaju se u staji.
* Može doći do zdravstvenog problema stoke, ako
staje nemaju ventilaciju.
* Pri muži krava mlijeko se zagadjuje
mikroorganizmima i poprima neprijatni miris.
Ovaj način pripreme stajnjaka prihvatljiv je za
tovnu junad i volove i ovce, jer znatno
pojeftinjuje njihov uzgoj.
 Nedostatak
 Čuvanje i pripremanje djubriva na
primitivni način, koji se uglavnom koristi
u našim uslovima, uzrokuje znatan
gubitak hranljivih materija.
 Djubrivo se gomila pored same staje
neposredno na zemljinoj podlozi.
 Tečni ekskrementi otiču, djubrivo se
isušuje.
 Gubici mogu biti vrlo visoki
40-60% N i K.
 Pripremanje stajnjaka

Treći, najzastupljeniji, način pripreme

stajnajka je hladni način ili Deheranov
način čuvanja.
Prostirka sa ekskrementima se svaki dan
iznosi iz staje.
Slaže se na gomile koje svakodnevno
uvećavaju do visine 1,5-2 m.
Na taj način se postiže njihovo
samosabijanje.
 Pripremanje stajnjaka

Ovim postupkom sabijanja gomila postiže se:

 istiskivanje vazduha,
 stvaraju se poluanaerobni uslovi, što
usporava proces fermentacije,
 manje zagrijavanje (15-35°C) smanjuje
gubitak amonijaka na najmanju mjeru.
 Pripremanje stajnjaka

Po ispunjavanju čitavog prostora gomilama

djubriva ono se pokrije tankim slojem
zemlje i ostavi da se izvrši proces
mikrobiološke fermentacije, "zgorijevanja"
djubriva do željene faze.
 Pripremanje stajnjaka
U zemljama sa hladnom klimom
pripremanje djubriva se obavlja toplim
načinom - Krancov postupak.
Sadržaj iz staja se iznosi svaki dan na
djubrište.
Za razliku od hladnog načina ostavlja se
na pojedinačno redjanim manjim
gomilama - do 1 m visine, sve do
pojave intenzivnih procesa fermentacije i
njihovog zagrijavanja i do 60oC.
 Pripremanje stajnjaka
Taj efekat aerobne fermentacije "malih
gomila" postiže se obično za 3-4 dana,
nakon čega se gomile sabijaju sa iznijetim
novim sadržajem svježeg djubriva iz staja.

Priprema zgorelog stajnjaka

toplim postupkom traje 4-5 mjeseci,
a hladnim postupkom 7-8 mjeseci.
 Pri izgradnji djubrišta potrebno je
poštovati sljedeće osnovne principe:
Mjesto za djubrište pravi se na ravnom terenu.
Oko njega se sadi drveće za zasenjavanje od
sunca.
Sunce ubija mikroorganizme i isušuje djubrivo
(gubi se amonijak).
Najbolja je sjeverna strana.
Djubrište ne smije biti blizu bunara jer može
zagaditi vodu.
 Pri izgradnji djubrišta potrebno je
poštovati sljedeće osnovne principe:
Materijal za izgradnju
Najbolji je beton. Krečnjak treba izbjegavati
jer se polako rastvara pod uticajem
kiselina iz osoke.
 Pri izgradnji djubrišta potrebno je
poštovati sljedeće osnovne principe:
Izgled djubrišta
Poželjno je da ima oblik
pravougaonika.
Dužina je proizvoljna, a širina je
ograničena mogućnostima za
tovarenje djubriva pri
iznošenju.
Nagib pri ulazu i izlazu ne smije
biti veći od 15% zbog klizanja
mehanizacije i stoke.
 Pri izgradnji djubrišta potrebno je
poštovati sljedeće osnovne principe:
Izgled djubrišta
Dubina djubrišta iznosi 40-50 cm.
Oko djubrišta se pravi zid 30-50 cm visine
da se spriječi ulaženje vode i stoke, kao i
rasipanje djubriva po dvorištu.
Na dno djubrišta prije betoniranja treba
staviti izlomljeni kamen, da bi se ojačala
betonska ploča i sprečilo njeno pucanje.
 Pri izgradnji djubrišta potrebno je
poštovati sljedeće osnovne principe:

Pokriveno djubrište se
pravi u rejonima sa
mnogo padavina.
U pokrivenim
djubrištima stajnjak
se ljeti prska vodom,
1-2 puta nedjeljno,
radi boljeg razlaganja.
 Pri izgradnji djubrišta potrebno je
poštovati sljedeće osnovne principe:
Veličina djubrišta zavisi od broja stoke.
Ako se stajnjak iznosi 2 puta godišnje (u
jesen i proljeće) računa se 3-4 m2 na
 jedno krupno grlo (goveče),

 5 odraslih svinja i

 10 ovaca.
Izračunavanje količine stajnjaka
Količina stajnjaka se izračunava na
pretpostavci o izlučivanju 50% hrane iz
životinje, plus prostirka.
Pošto djubrivo sadrži oko 75% vode
dobijenu količinu treba pomonožiti sa 4.
(A/2 + B) · 4 gdje je:
"A" je suva masa hrane, a
"B" prostirka.
Procjena proizvodnje stajnjaka

Generalno, 1 000 kg žive vage stoke

proizvede dnevno 72 kg stajnjaka.
 Vrste stajnjaka

Prema stepenu razloženosti

stajnjak se dijeli na:

 svježi,
 poluzgoreli,
 zgoreli,
 pregoreli
 Svježi stajnjak
Svježi stajnjak po
pravilu je star oko
1-1,5 mjeseca.
Praktično predstavlja
nefermentiranu
smješu životinjskih
ekskremenata i
prostirke.
Odnos C:N je velik.
 Svježi stajnjak

Unošenje svježeg stajnjaka u zemljište

propraćeno je razvojem ogromnog broja
mikroorganizama.

Oni intenzivno troše azot slame i zemljišta

za svoj razvoj i razmnožavanje.
 Svježi stajnjak

Biljke koje su posadjene na zemljištu sa

svježe unešenim stajnjakom će
oskudijevati u N.
Unošenje svježeg stajnjaka nije poželjno
bez istovremenog unoženja mineralnog
azota.
 Poluzgoreli stajnjak
Poluzgoreli stajnjak nastaje nakon 2-4
mjeseca fermentacije.
Od početne težine stajnjaka u ovoj fazi
ostaje 80%, a 20% organske mase nestaje
u procesima razlaganja.
To ima za posljedicu koncentrovanje
pojedinih sastojaka.
Zato ovaj stajnjak će sadržavati više biljnih
hraniva od svježih.
Poluzgoreli stajnjak primjenjuje se često u
biljnoj proizvodnji.
 Zgoreli stajnjak
Zgoreli stajnjak je najbolja vrsta stajnjaka
u primjeni u biljnoj proizvodnji.
Težina ovog stajnjaka iznosi samo oko 50%
od težine svježeg stajnjaka.
Odnos C:N je smanjen na 17-20:1 , ali je
došlo do obrazovanja kvalitetnih organskih
jedinjenja identičnih humusnim
materijama.
 Pregoreli stajnjak
Pregoreli stajnjak dobija se pri dužem
čuvanju (godina i više).
Težina u ovoj fazi razlaganja iznosi 25% od
početne težine svježeg stajnjaka.
Sadržaj organske materije je smanjen u
korist mineralnih materija, koje se nalaze u
mobilnijim formama u odnosu na
poluzgoreli i zgoreli stajnjak.
Ako je odnos C:N u stajnjaku manji od
10:1 dolazi do ispiranja azota.
 Promjene stajnjaka

Miješanjem mokraće sa čvrstim

ekskrementima i prostirkom dolazi do
intenzivnih procesa razlaganja uree pod
uticajem ureo bakerija i fermenta
ureaze.
To je izuzetno brz proces.
 Promjene stajnjaka
CO(NH2)2 + 2H2O

(NH4)2 CO3

2NH3 + CO2 + H2O

Gubitak NH3 je veći pri višoj temperaturi i pri

dužem izlaganju vazduhu.
 Promjene stajnjaka

I druga složena jedinjenja mokraće: hipurne

i mokraćne kiseline pod uticajem
mikroorganizama razlažu se do
amonijaka.
Ali njihovo razlaganje protiče sporo.
 Sprečavanje gubitka NH3 iz
stajnjaka
U procesu primjene stajnjaka njegova
vrijednost može biti znatno smanjena
zbog gubitka azota preko NH3.
* Iznošenje stajskog djubriva svaki dan
na djubrište i
* Sprovodjenje viška tečnosti u osočnu
jamu
smanjuju gubitak NH3!!
 Sprečavanje gubitka NH3 iz
stajnjaka
Za smanjenje gubitka NH3 stajskom djubrivu se
dodaju P-djubriva: superfosfat i tomasfosfat.
Koriste se u količini 150 g na 1 m2.
Ca(H2PO4)2 + NH3  CaHPO4 + NH4H2PO4
Stajsko djubrivo pripremljeno na ovaj način će
biti kvalitetnije kako zbog smanjenja gubitaka
NH3, tako i zbog obogaćivanja fosforom.
 Razlaganje stajnjaka
Čvrsti ekskrementi i prostirka takodje trpe
promjene u staji i na djubrištu pod uticajem
mikroorganizama.
Pri razlaganju proteina nastaju
aminokiseline i amonijak.
Proteini  R-CHNH2 COOH + H2O

R-CHOH-COOH + NH3
 Razlaganje stajnjaka

Pri razlaganju celuloze u aerobnim

uslovima nastaje ugljendioksid.
U zoni fermentacije temperatura se može
podići do 60-70oC.

C6H10O5 + H2O + 6O2  6CO2 + 6H2O

 Razlaganje stajnjaka
U anaerobnim uslovima dolazi do
metanske fermentacije.
Temperatura ne prelazi 30-35oC.

C6H10O5 + H2O  3CO2 + 3CH4

Od 100 grama svježeg stajnjaka dobija se

3-6 m3 biogasa (sa 60% CH4).
 Biogas

Ovo se postiže u sasvim zatvorenim

betonskim jamama bez prisustva vazduha,
a na običnom djubrištu uslijed sabijanja i
vlaženja.
Na mnogim velikim farmama Engleske,
Njemačke i Francuske ovako proizvedeni
biogas se koristi za gorenje, za pogon
mašina, za osvetljenje.
Biogas tehnologija
 Biogas tehnologija
Biogas tehnologija treba da pokaže kako
 poljoprivredno individualno gazdinstvo,

 veliki poljoprivredni proizvođači i

 lokalne zajednice

mogu biti energetski nezavisni, a ekološki čisti i

samim tim povećati konkurentnost svojih
proizvoda i obezbijediti sebi veće prihode i
stvoriti uslove za razvoj i nova zapošljavanja
(naročito u selima i manjim gradovima).
Na taj način se omogućuje ravnomjerniji i
održiviji razvitak zemlje.
Biogas tehnologija
 Hemijski sastav stajnjaka
U vlažnom stanju stajnjak u prosjeku sadrži:
Iz tabele se vidi da je stajnjak
Makroelementi (%)
prvenstveno kalijumovo djubrivo.
N P2O5 K2O CaO MgO SO3
0,4- 0,5-
0,3 0,45 0,10 0,08
0,5 0,7
Mikroelementi (ppm)
B Mn Co Cu Zn Mo
150-
10-20 1-3 15-20 70-90 1-2
200
 Hemijski sastav stajnjaka

Pored navedenih biogenih elemenata u

stajnjaku su prisutni:
 biljni stimulatori (indol, kreatinin, skatol…),

 kvalitetne humusne materije oko 20-30%.

Prema tome, stajnjak ima visoku

fertilizacionu vrijednost.
 Azot u stajskom djubrivu
Oko 50% azota stajskog djubriva je
rastvorljivo u vodi.
Ovaj dio je predstavljen lakorastvorljivim
organskim N jedinjenjima i amonijakom.
Ostatak su složena organska jedinjenja,
bjelančevine i dr., koja su porijeklom iz
nesvarenih ostataka hrane i
mikroorganizama.
 Azot u stajskom djubrivu

Uporedna vrijednost azota iz stajskog

djubriva i azota iz mineralnih djubriva
iznosi:
 30% azota se iskorišćava iz stajskog
djubriva i
 70% azota iz mineralnog djubriva.
 Azot u stajskom djubrivu

Za ovako malu efikasnost azota iz stajskog

djubriva postoje dva objašnjenja:

 Prvo, azot postaje sporo pristupačan za

biljke, i to utoliko sporije ukoliko se
djubrivo po svom sastavu približava
sastavu zemljišnog humusa.
 Azot u stajskom djubrivu

Drugo, slabo dejstvo azota iz stajskog

djubriva dolazi i zbog toga što se jedan
dio izgubi bilo ispiranjem bilo na drugi
način.
U slučaju da se stajsko djubrivo upotrijebi u
jesen i zaore, mogući su gubici usled
ispiranja.
Azot u stajskom djubrivu

Stajsko djubrivo ne može

da zadovolji potrebe u
azotu biljaka sa kratkom
vegetacionom sezonom.
 Azot u stajskom djubrivu
Jedan dio azota stajskog djubriva nikada ne
postane pristupačan za biljke.
Mineralizacija azota stajskog djubriva u
svakoj narednoj godini sporija je nego u
prethodnoj.
Poslije izvjesnog vremena nastupa zastoj i
to možda kada ni polovina azota nije
mineralizovana.
 Azot u stajskom djubrivu

Generalno, samo oko 25,4% azota se

iskoristi u selima.

Stalna upotreba stajskog djubriva povećava

u zemljištu sadržaj stabilnih frakcija
humusa.
 Fosfor u stajskom djubrivu
Podaci pokazuju da
 iz stajskog djubriva se iskorišćava 25%
fosfora,
 a iz mineralnih 22%.

Slično kao i za azot i za fosfor je utvrdjeno

da se relativno veća količina iskorišćava iz
manjih doza nego iz velikih.
Iskorišćavanje fosfora zavisi od prisustva N,
K i dr.
 Fosfor u stajskom djubrivu
U slučaju da su ovi u nedostatku
iskorišćavanje će biti manje.
Fosforna kiselina iz stajskog djubriva
pristupačnija je od fosforne kiseline
mineralnih djubriva.
Veća vrijednost fosforne kiseline stajskog
djubriva objašnjava se pozitivnim uticajem
organske materije.
 Fosfor u stajskom djubrivu

Organske materije sadrže različite organske

kiseline koje oslobadjaju fosfate iz teško
pristupačnih jedinjenja, jer sa Fe i Al grade
stabilne kompleksne molekule i na taj
način ih inaktiviraju.
Fosforna jedinjenja svježe organske materije
mnogo su pristupačnija od onih u staroj.
 Kalijum u stajskom djubrivu

Nadjeno je da biljke uzimaju

 85% kalijuma iz stajskog djubriva i

 57% iz mineralnih djubriva.

 Vrijeme upotrebe stajskog
djubriva
Stajsko djubrivo se unosi uvijek prije obrade
i sjetve.
Za proljećne kulture se može unositi u jesen
ili u proljeće.
Na lakšim zemljištima i pri vlažnoj klimi sa
blagim zimama, jesenje djubrenje
stajnjakom može dovesti do velikih
gubitaka putem ispiranja.
U tom slučaju proljetnje unošenje stajskog
djubriva daje bolje rezultate.
 Vrijeme upotrebe stajskog
djubriva
U suvoj klimi za jakim zimama djubrenje u
jesen daje bolji efekat.
Po rasturanju stajnjak se odmah zaorava.
Kod nas postoji loša praksa da se stajsko
djubrivo ostavlja u malim gomilicama na
njivi više nedelja, pa i mjeseci.
Pri tome se djubrivo suši, te nastaju veliki
gubici najpristupačnijeg azota, jer se
(NH4)2CO3 raspada i NH3 odlazi u vazduh.
 Vrijeme upotrebe stajskog
djubriva
Po kišnom vremenu dio rastvorljivih materija
se ispere u zemlijšte ispod gomilice, a
ostali dio predstavlja gotovo bezvrijedno
djubrivo jer u njemu ostaju samo
sporodjelujuće organske materije, slama i
čvrsti ekskrementi.