Michelangelo Merisi da

Caravaggio
Michelangelo Merisi da Caravaggio, poznatiji
kao Caravaggio, bio je talijanski slikar koji je
radio u Rimu, Napulju, na Malti i na Siciliji
između 1593. i 1610. godine. Bio je začetnik
baroknog slikarstva i prvi pravi slikar ovog
pravca.
Još za njegova života smatrali su ga tajanstvenom,
začuđujućom, buntovnom i opasnom osobom. Na
umjetničku scenu Rima stupio je 1600. godine.

Godine 1606. ubio je mladića u dvoboju i

pobjegao iz Rima. Na Malti je 1608. godine
ponovno sudjelovao u još jednom sukobu, te
1609. u Napulju; vjerojatno namjerno
isprovociran kako bi mu se neprijatelji osvetili.
Već sljedeće godine preminuo je, nakon samo
desetogodišnje karijere.
 Za života izrazito slavan i utjecajan, Caravaggio je
skoro bio potpuno zaboravljen stoljećima nakon
smrti. Tek je u XX stoljeću prepoznat njegov utjecaj
na razvoj zapadne umjetnosti.
 Sredinom 1592. godine Caravaggio je bez novaca
stigao u Rim, te je bio primoran nekoliko mjeseci raditi
za tada uspješnog slikara Giuseppea Cesarija.

Njegova djela pod nazivom "Dječak s korpom"

ili "Dječak koji guli voćku", te njegov
autoportret "Bolesni mladi Bakus", potječu iz tog
vremena. Sva tri djela odišu fizičkim realizmom
po kojemu je Caravaggio postao poznat.
"Dječak s korpom" "Bolesni mladi Bakus"
 Caravaggio se odlučio osamostaliti i napustio je
Cesarija u januaru 1594. godine. U to vrijeme nastaje
njegova slika „Kartaši“, prva prava psihološka studija i
rano remek-djelo.
 Caravaggio se vratio
realizmu u svojim prvim
religijskim slikama iznimne
duhovnosti. Prva takva bila
je Magdalena pokajnica
koja je prikazivala Mariju
Magdalenu. Uslijedile su
brojne slične slike kojima
je učvrstio svoju slavu i
kod naručitelja, ali i kolega
slikara.
 Caravaggio je nastavio slikati prema prestižnim
narudžbama vjerske slike prepune nasilja, mučenja i
smrti.

Svakom novom slikom uvećavao je svoju slavu,

ali nekoliko slika su naručitelji odbili primiti bez
velikih prepravki, a neke su morale naći i druge
kupce. Glavni problem je bio u tomu što je
Caravaggiov dramatični realizam smatran
neumjesnim i vulgarnim.
 Slika „Smrt Bogorodice“ iz
1601., naslikana za
karmelićanski samostan,
odbijena je jer je Caravaggio
koristio poznatu prostitutku
kao model za Gospu. Drugi
kažu da je odbijena jer je
naslikao Gospu otelu i ogoljene
noge, a treći opet da je bilo
teološko pitanje jer je doktrina
tog vremena prihvaćala
doktrinu da je Gospa otišla na
Nebesa s korom anđela, a ne
preminula kao obična osoba.
Caravaggio je vodio buran život, zloglasan po svađama, te o
njima postoje brojni policijski izvještaji i sudske zabilješke.

Prije toga uvijek je u zakonu imao zaštitu i podršku svojih

patrona, ali ovaj put mu ni oni nisu mogli pomoći. Bjegunac
od zakona, Caravaggio je pobjegao u Napulj. Tamo je
postao i najpoznatiji slikar Napulja. Zahvaljujući vezama s
obitelji Colonna, uspio je dobiti brojne narudžbe za crkve,
uljučujući: „Gospa od Ružarija“ i „Sedam milostivih djela“.
Usprkos uspjehu u Napulju, Caravaggio se uputio na Maltu,
sjedište malteških vitezova, vjerovatno u nadi da će mu
Veliki viteški vojvoda uspjeti osigurati oprost kod pape za
ubistvo Tomassonija.

Na Malti je Caravaggio naslikao veliku sliku

„Pogubljenje svetog Ivana Krstitelja“ (jedina
njegova potpisana slika), kao i portrete vodećih
malteških vitezova. Koncem augusta 1608. godine
Caravaggio je iznenada došao u nemilost malteških
vitezova te je na Malti uhićen i zatvoren.
 Nakon toga bježi na Siciliju.
Na slikama kao što su „Pogreb svete Lucije“,
„Lazarovo Uskrnuće“ i „Poklonstvo pastira“, njegov
stil je evoluirao te je sada prikazivao frizove likova
nasuprot velikih praznih i tamnih pozadina.

Nakon samo devet mjeseci na Siciliji Caravaggio

se vratio u Napulj, navodno progonjen od
neidentificiranih neprijatelja.
U Napulju je na njega pokušan atentat u kojemu mu je
ozbiljno ozlijeđeno lice. Na sljedećoj slici: „Saloma s
glavom Ivana Krstitelja“ naslikao je svoju glavu na
pladnju.
U ljeto 1610. godine uputio se brodom prema Rimu po
oprost od pape koji mu je bio obećan zahvaljujući
brojnim rimskim prijateljima. Sa sobom je ponio svoje
posljednje tri slike kao poklon kardinalu: „Zataja
Petrova“, „Posljednji Ivan Krstitelj“ i zadnja slika koju
je naslikao „Mučeništvo svete Uršule“.
 Podaci o njegovoj smrti su prvobitno bili različiti. Neki su
smatrali da je 28. jula anonimni poštonoša iz Rima dojavio
da je Caravaggio mrtav. Tri dana kasnije, drugi je javio da je
preminuo od groznice i da tijelo nije pronađeno. Nikada i
nije. Njegov prijatelj pjesnik je kasnije izjavio da je
Caravaggio preminuo 18. jula, što je potvrđeno skorijim
istraživanjem, te je i pronađena smrtovnica koja navodi da
je umjetnik preminuo od groznice u Toskani.
