INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

Fakultet politehničkih nauka

Predmet: Materijali II

Zamor i dinamičko ispitivanje materijala.

Velerovi i Smitovi dijagrami.

Travnik, 2019.

1
 Pojava zamaranja materijala i njegove posljedice

 Pojavi zamaranja izložen je ogroman broj dijelova i/ili mašinskih

konstrukcija i transportnih sredstava. Zato čak 80 do 90% svih
lomova kod mašinskih dijelova imaju karakter loma usljed
zamaranja materijala.
 Zamaranje je pojava postepenog oštećivanja materijala uslijed
dugotrajnog djelovanja periodičnih promjenljivih opterećenja
odnosno naprezanja.

 Ponašanje materijala pri zamaranju najlakše se izučava

ispitivanjem na posebnim uređajima – zamaralicama.

 Na serijama od desetak poliranih epruveta ili pak konstrukcionih

dijelova provodi se sinusna promjena amplituda naprezanja oko
nepromjenljivog srednjeg naprezanja

2
 Epruvete od metalnih materijala ispituju se pri frekvencijama od
10 do 400 Hz, a za granični broj ciklusa Ng uzima se obično 10
miliona ciklusa (raspon vrijednosti Ng kod visokocikličnog
zamora je uglavnom između 2 do 100 miliona ciklusa).

 Kriva koja prikazuje zavisnost broja izdržanih ciklusa od

primjenjenog naprezanja pri ispitivanju naziva se Wöhler-ova
(Celer-ova) ili S-N kriva (Stress-Number curve)
 Naprezanja mogu biti savojna, zatezno-pritisna i torziona. Prema
definiciji razlikuju se naizmjenična dinamička izdržljivost (Rdiz s
koeficijentom asimetrije ciklusa R=-1) i istosmjerna dinamička
izdržljivost (Rdis).
 Kod zateznog ciklusa R=0, a kod pritisnog R= ± ∞

 Dinamička izdržljivost ili dinamička čvrstoća, po definiciji je ono

najveće primjenjeno naprezanje pod kojim ispitivana epruveta
izdrži propisani ili beskonačan broj ciklusa bez pojave loma ili
nekog drugog propisanog učinka (slike 6.1 i 6.2)

3
Slika 6.1 Wöhlerova krivulja (zavisnost σ - log N)

4
Slika 6.2 Osnovni tipovi promjenljivih naprezanja (sedam karakterističnih ciklusa)

5
 Lom uslijed zamaranja materijala počinje s mjesta gdje je najveća
koncentracija naprezanja zbog bilo kakvog površinskog oštećenja
iz tzv. žarišta ili inicijalnog mjesta (slika 6.3a i 6.3b) ili pak zbog
unutrašnjeg oštećenja (slika 6.3c).

 Slike 6.3 pokazuju da se lom od zamaranja materijala širi od

žarišta u koncentričnim kružnicama, tzv. linijama odmaranja
(slično godovima kod presjeka drveta) sve dok preostali dio
presjeka ne može prenijeti naprezanje ni statički.

 Na slici 6.4 pokazan je tok razvoja loma od zamaranja kod tri

različita načina savojnih naprezanja.

6
Slika 6.3 Izgled lomova od
zamaranja materijala
a) shematski prikaz žarišta,
glatkog dijela loma uslijed
zamaranja i preostalog naglog
dijela loma s krtim
karakterom b) lom uslijed
zamaranja tehničkih epruveta
od rebrastog betonskog čelika
s jasno vidljivim razdvojnim
površinama zona od
zamaranja i krtog dijela loma
c) iznenadni lom šine
zamaranjem na sedam mjesta
pri prolazu voza (tzv.
bubrežasti lom) uslijed
unutrašnjih grešaka “flokni”
u čeliku

7
 Slika 6.4 Tok razvoja loma zamaranjem pri savijanju: a) dvostrano savijanje
(ako je samo jedna zona D, onda se radi o jednostranom savijanju ili zatezanju)
b) ekscentrično savijanje c) centrično savijanje (rotirajuće savijanje)

8
 Mehanizam oštećivanja materijala pri zamaranju

 polazi od pretpostavke o postojanju inicijalnih pukotina u

realnim metalima u koje se mogu uvrstiti svi diskontinuiteti
mikrostrukture.

 Pod djelovanjem vanjskog opterećenja nastaju nakon nekoliko

hiljada ili stotina hiljada ciklusa linije klizanja, što je znak da se
izvršila lokalna plastična deformacija u kristalima koji se nalaze
na vrhu inicijalne pukotine, odnosno greške u materijalu.

 Prva pojava linije klizanja naziva se ranim ili prvim stadijem

zamaranja. On traje u zavisnosti od materijala i amplitude
naprezanja između 0,5 i 5% od ukupnog trajanja dijela.

 Do ojačavanja dolazi u slučajevima kada je naprezanje blizu

napona tečenja materijala.

9
 nastaju grube brazde klizanja, a na površini se istovremeno
javljaju ispupčenja i udubljenja (ekstruzije i intruzije, slika 6.5)

 To je već drugi stadij zamaranja u kome se klizne trake šire

spontano, a u nekim brazdama klizanja se javljaju mikropukotine.

Slika 6.5 Shema nastajanja ekstruzija i intruzija

10
 Njihova pojava je prvi znak narušavanja mikrostrukture, a nastaju
već poslije 1 do 10% od ukupnog trajanja.

 Treći stadij zamaranja obuhvaća mehanizam širenja pukotina, a

pretpostavlja se da se i on odvija na sličan način, kao nukleacija
pukotine.
 Inicijalne pukotine uvijek nastaju na slobodnoj površini i reda su
veličine 10 do 100 nm. Žarište budućeg loma može biti bilo kakvo
površinsko oštećenje, tvrdi nemetalni uključak ispod površine ili
neki drugi diskontinuitet
 Pored teorije nastajanja ekstruzija i intruzija, koriste se i brojne
dislokacijone teorije.

 Dislokacione teorije tumače iniciranje pukotina uslijed

nagomilavanja dislokacija kod prepreke koja blokira njihovo
kretanje. Prepreke mogu biti različite: zrna, subzrna, međufazne
granice, nehomogena struktura, nemetalni uključci itd.

11
 Prema teoriji čuvenog znanstvenika Cottrell-a prepreka je
nepokretna dislokacija nastala na mjestu presjeka dviju običnih
dislokacija u kliznoj ravni, slika 6.6

Slika 6.6 Shema stvaranja mikropukotine po Cottrellu: a) presjek

dislokacija u kliznoj ravni, b) prepreka klizanju (nepokretna dislokacija) c)
zaustavljanje klizanja nepokretnom dislokacijom d) koncentracija
naprezanja stvaranje mikropukotine

12
 Nepokretna dislokacija zaustavlja klizanje u ravnima koje se
sijeku, što izaziva visoku koncentraciju naprezanja dovoljnu za
stvaranje kritičnog naprezanja odnosno mikropukotine

 Proces zamaranja materijala u području nukleacije mikroskopske

pukotine može se podijeliti na dvije faze (slika 6.7):

stabilna (podkritična) propagacija pukotine i

nestabilna (nadkritična) propagacija pukotine.

13
Slika 6.7 Faze procesa zamaranja materijala u području nukleacije pukotine

14
 Metoda ispitivanja i dijagrami dinamičke
izdržljivosti materijala – Velerov dijagram
 Wöhlerova kriva (ili dijagram, slika 6.1) konstruiše se za jedan od
odabranih tipova promjenljivog naprezanja (slika 6.2) na temelju
podataka o izvršenom ispitivanju.

Slika 6.2

15
 Za svaki nivo naprezanja kod ispitivanja zamaranjem potrebno je 6
do 10 epruveta, a za kompletni Wöhlerov pokus treba koristiti
najmanje pet nivoa naprezanja.

Slika 6.1

16
 Sve epruvete korištene za jedan Wöhlerov pokus ili za jednu seriju
ispitivanja zamaranjem moraju biti fino obrađene (brušene ili čak
polirane) jer i najmanje oštećenje površine može biti inicijalno
mjesto budućeg loma.

 Epruvete moraju biti identične u pogledu materijala, oblika i

dimenzija.

 Broj epruveta potreban za ispitivanje zamaranjem može biti vrlo

različit u zavisnosti od podataka koji se traži.

 Za jedno ispitivanje s običnim epruvetama treba najmanje 10

epruveta

 Oblik i dimenzije epruveta za normalna ispitivanja zamaranjem

propisani su u odgovarajućim standardima u zavisnosti od načina i
cilja ispitivanja (slika 6.8).

17
Slika 6.8 Epruvete za
normalna ispitivanja
zamaranjem:
a) za rotaciono savijanje
b) za zatezno-pritisne
eksperimente na
visokofrekventnom
pulzatoru
c) tipično mjesto prijeloma
epruvete b)
d) netipično mjesto prijeloma
epruvete b) na finom navoju
M22x1 mm (u čeljusti!), iako
je prečnik na poliranom dijelu
svega φ7,98 mm (a propisani
je φ11,3 mm)

18
  Sve epruvete pripremljene za jedan Wöhlerov pokus ispituju se
najčešće sa:
- konstantnim srednjim naprezanjem,
- konstantnim donjim naprezanjem,
- konstantnom amplitudom naprezanja.

 Kod konstrukcije Wöhlerove krive ucrtava se naprezanje epruvete

u linearnom mjerilu na ordinatu, a broj izdržanih ciklusa u
logaritamskom mjerilu na apscisu

 Spajanje pojedinih eksperimentalnih tačaka daje Wöhlerovu

krivu.

 Što su veća naprezanja σg ili σa epruvete izdržavaju manji broj

ciklusa do loma i obratno

 Wöhlerova kriva se asimptotski približava naprezanju Rd za koje

materijal izdržava beskonačan broj ciklusa bez loma i koje se
naziva dinamičkom izdržljivošću.

19
 Granični broj ciklusa iznosi:

a) Ng = 10 ⋅ 10 6 ciklusa za čelike
b) Ng = 50 ⋅ 10 6 ciklusa za bakar i njegove legure
6
c) Ng = 100 ⋅ 10 ciklusa za lake metale
d) Ng = 0 za polimerne materijale
 Dinamička izdržljivost, Rd izražava se obično na dva načina:

Rd = σSR ± σA , MPa
σSR + σA predstavlja gornje granično naprezanje,

σSR - σA donje granično naprezanje

Rd = gornje granično naprezanje pri srednjem naprezanju, npr.
Rd = 200 MPa, pri σSR = 100 MPa
σA = amplituda naprezanja

20
 ispod Wöhlerove krive (sl. 6.1) nalazi se i linija oštećenja, koja
predstavlja proširenje Wöhlerovog dijagrama u području
vremenske čvrstoće.

 ispod nje nema oštećivanja materijala do nivoa naprezanja Rd, a

između linije oštećenja i Wöhlerove krive počinje oštećivanje
materijala s pojavom mikropukotina

 Na slici 6.9 dat je izgled cikličkih promjena naprezanja za tri

slučaja iz prakse.

21
Slika 6.9 Tipične
ciklične promjene
naprezanja:
a) kod osovine
b) kod vratila
c) kod krila aviona

22
 Smithov dijagram

 Vrijednosti naprezanja iz Wöhlerovog dijagrama zamaranja vrijede

samo za jednu vrijednost srednjeg ili donjeg naprezanja, koje su
konstantne za cijeli opit.

 Mašinski dijelovi su u uslovima upotrebe izloženi različitim

vrstama promjenljivih opterećenja (naizmjeničnih-kombinacije
zatezanje-pritisak ili istosmjernih-zatezanje ili pritisak, slika 6.2).

 Za pregledno prikazivanje dinamičke izdržljivosti materijala u

zavisnosti od srednjeg naprezanja, gornjeg ili donjeg naprezanja
ili amplitude, koriste se Smithovi dijagrami, slika 6.10.

 Smithov dijagram daje zavisnost gornjeg i donjeg naprezanja od

srednjeg naprezanja.

23
Slika 6.10 Smithov
dijagram za
pozitivne vrijednosti
srednjeg naprezanja

24
 Za njegovo konstruisanje treba prethodno izvršiti seriju Wöhlerovih
pokusa zamaranjem za različite vrijednosti srednjeg naprezanja.

 Vrijednosti srednjeg naprezanja nanose se na apscisu, a gornjeg i

donjeg naprezanja na ordinatu.

 Obično se zadovoljava s četiri Wöhlerova dijagrama, a moraju se

poznavati vrijednosti napona tečenja (Re ili Rp0,2) i zatezne čvrstoće
(Rm) materijala.

 Svaki Wöhlerov dijagram predstavlja u Smithovom dijagramu samo

jednu ordinatu, npr. 1-1’, 2-2’, 3-3’ i 4-4

 Prvo se iz Wöhlerovog dijagrama sa srednjim naprezanjem σsr=0

konstruišu prve tačke Smithovog dijagrama na ordinati 1-0-1’, a
zatim tačke 2-2’, 3-3’ i 4-4’ za npr. σsr=50, 100 i 150 MPa.

25
 Radi lakše konstrukcije i analize Smithovog dijagrama povlači se
iz koordinatnog početka pravac pod uglom α=45

 Spajanjem tačaka 1, 2, 3 i 4 dobije se linija gornjeg graničnog

naprezanja LGGN, a spajanje tačaka 1’, 2’, 3’ i 4’ daje liniju donjeg
graničnog naprezanja LDGN.

 Ove linije ograničavaju područje promjenljivih naprezanja

koje materijal može izdržavati bez lomova, tj. to je područje
sigurnosti (šrafirano).

 Područje sigurnosti zatvara s gornje strane povučena

horizontala iz tačke 5 – vrijednosti napona tečenja do
presjecišta s LGGN jer se materijal ne smije u praksi
opteretiti više od ReH.

26
 U praksi se koriste pored Smithovih dijagrama za
zatezanje-pritisak (crte 1-1’, 2-2’ su slučajevi naizmjeničnih
naprezanja, a crte 3-3’ i 4-4’ su slučajevi istosmjernih
zateznih naprezanja) i Smithovi dijagrami za savijanje (koji
daju najveća područja sigurnosti), te Smithovi dijagrami za
uvijanje (koji daju najmanja područja sigurnosti, slika 6.11).

 Vrijednost zatezne čvrstoće materijala (tačka 6) predstavlja

teoretski završetak Smithovog dijagrama, te područje
predstavljeno isprekidanom linijom ne garantuje više
sigurnost od loma.

 Smithovi dijagrami se primjenjuju za sve metalne

konstrukcione materijale, kao i za ojačane polimerne
materijale.

27
Slika 6.11 Smithovi dijagrami za dva čelika pri različitim naprezanjima: a) opšti
konstrukcioni čelik Č 0561, b) niskolegirani čelik za poboljšanje Č4734 (sa cca
2,5 %Cr; 0,20 %Mo i 0,15 %V)

28
 Mašine za ispitivanje zamaranjem
 U zavisnosti od vrste naprezanja dijele se na:
− mašine za promjenljiva zatezno
- pritisna opterećenja (pulzatori),
− mašine za promjenljiva savojna opterećenja,
− mašine za promjenljiva uvojna opterećenja i
− mašine za promjenljiva kombinirana opterećenja
(savijanje uvijanje).

 Prema načinu ostvarivanja promjenljivog opterećenja

dijele se na:
− mašine s hidrauličnim pogonom i
− mašine s mehaničnim pogonom.

29
 Mašine s hidrauličkim pogonom nazivaju se hidrauličkim
pulzatorima.
 Promjenljivo opterećenje u epruvetama ostvaruje se
pomoću pulzatorske pumpe s ekscentarskim uređajem.
 Frekvencija opterećenja zavisi od broja okretaja
pulzatorske pumpe i kreće se obično oko 5 do 20Hz
(odnosno 300 do 1 200 obrtaja u minuti).
 Opterećenja kod takvih mašina kreću se obično od 200 do 1 000
kN, a mogu se koristiti i za statička ispitivanja.

 Mašine s mehaničkim pogonom dijele se na:

1 – mašine s direktnim opterećenjem utezima ili oprugama
(slika 6.12),
2 – mašine s polužnim ili bregastim mehanizmom,
3 – mašine koji rade na principu rezonancije (slika 6.13)

30
 Kod mašina s direktnim
opterećenjem utezima (slika
75.a) epruveta je jednim
krajem stegnuta u obrtnu
čeljust (konzolno), a pokreće
je elektromotor.
 Mašina može istovremeno
ispitivati dvije epruvete

 Frekvencija je obično 50 ili 100

Hz, tj. 3 000 ili 6 000 obrtaja u min.

 Ispitivanje se izvodi rotacionim

savijanjem, a svaka sekcija ima
svoj brojač ciklusa.
Slika 6. 12Mašine za zamaranje s mehaničkim
pogonom - za rotaciono savijanje

31
 Kod visokofrekventnog
pulzatora ostvaruje se
pobuđivanje opruge za
opterećivanje elektromagnetski
s naponom visoke frekvencije
(60 do 300 Hz).

 Princip rada visokofrekventnog

pulzatora s opterećenjima 100
kN, odnosno 20 kN (izmjenljivi
dinamometri) dat je na slici 6.14

Slika 6.13 Mašine za zamaranje s mehaničkim

pogonom – visokofrekventni pulzator

32
Slika 6.14 Shema visokofrekventnog
pulzatora opterećenja do 100 kN

1. Glavna masa, 2. Protiv masa,

3. Uzorak za ispitivanje,
4. Dinamometar,
5. Prednaponska opruga magneta,
6. Vreteno, 7. Podložne opruge,
8. Optički sistem,
9. Dinamometrijska skala
10.Blenda, 11. Fotoćelija,
12. Klizač fotoćelije,
13. Pobudni generator,
14. Pogonski magnet,
15. Pojačivač 16. Ogledalo,
17. Komparativna traka,
18. Stezna glava

33
 Epruveta 3 (za zatezno-pritisna ispitivanja – slika 6.8 b, c, d)
učvršćena je između dinamometra 4 i utega za opterećivanje
1 (glavne mase).
 Protiv-masa je od betona 2 postavljena na podložne gumene
opruge 7 da bi cijeli sistem vibracija bio slobodan u
prostoru.
 Pogonski elektromagnet 14 napaja se istovremeno s
naizmjeničnom i istosmjernom strujom da bi privlačio
oprugu za opterećivanje u tačno rezonantnoj frekvenciji.

 Opterećenje se podešava i očitava na dinamometrijskoj skali

9 pomoću optičkog sistema 8 i ogledala 16.

 Najveća opterećenja kod visokofrekventnih pulzatora su do

450 kN, a osim zatezno-pritisnih naprezanja, mogu se
koristiti još savojna i uvojna naprezanja.

34
HVALA NA PAŽNJI!

35